Povežite se sa nama

MONITORING

Strateško uništavanje

Objavljeno prije

na

igor

Iako, Bogu hvala, nijesmo u ratu, Vojska Crne Gore (VCG) i u miru trpi teške gubitke u ratnom materijalu. Ustanoviti po specifikacijama, na osnovu dostupnih podataka, što je sve od naoružanja i opreme VCG kanibalizirano, delaborisano, detonirano – misija je nemoguće. Slično je i sa efektivima koje su Boro Vučinić (sada direktor ANB-a) i njegov viceadmiral Dragan Samardžić (načelnik Generalštaba VCG), protivzakonito primjenjujući paragrafe o povjerljivim nabavkama, godinama liferovali nakupcima.

Tek je sa imenovanjem Milice Pejanović-Đurišić za ministarku odbrane naglo povećan broj javno raspisanih tendera. Benzin, dizel, gorivo za helikoptere, ogrjev, prehrambene proizvode i pića, sredstava za higijenu, građevinski materijal i alat, rezervne djelove za vozila, kancelarijski materijal… sada Ministarstvo odbrane nabavalja kroz transparentniji postupak.

Prethodno su Vučinić i Samardžić (jedno vrijeme je bio i pomoćnik za materijalne resurse ministra), na tzv. povjerljivim nabavkama, neposrednim dilovima sa trgovcima, kupovali sve i svašta, od avionskih karti do teretane . Dipl. pravnik Vučinić je tvrdio da je sve to zakonito, jer izvjesna uredba ima veću snagu od Zakona o javnim nabavkama?!

Samo su njih dvojica imali deponovane potpise za pristup novcu na računu u banci i uplatama od prodaje „viškova” VCG-a, što je suprotno propisima o funkcionisanju državnih finansija preko Trezora. Sve je to utvrđeno službenom kontrolom Državne revizorske institucije, no posljedica nije bilo.

Samardžić je u jednom intervalu, dok se nije alarmiralo u medijima, sjedio u odboru direktora Montenegro defence industry, pa je, istovremeno viceadmiral određivao šta je višak ratnog materijala VCG a onda ga prodavao firmi u kojoj upravlja i dobija ekstra naknade!

U nedostatku smislenog koncepta kakvu VCG ustrojiti, za kratko vrijeme su Vučinić i Samardžić upisivali i precrtavali čitave vidove oružanih snaga, brigade, divizione, eskadrile ili baze. U drugim vojskama se to radi nakon 10 ili 20 godina.

Nekoliko puta od 2007. su u potpunosti ili amandmanski prekrojeni zakoni o odbrani i vojsci. Strategijski pregled odbrane, temeljni akt po NATO standardu, usvojen je tek prošle godine, kada su, uostalom i nakon nekoliko napisa u Monitoru na tu temu, uvedene knjige materijalne formacije – knjigovodstvo naoružanja i opreme za svaku jedinicu ponaosob.

Generalno, ta silna papirologija nema odgovore na najjednostavnije dileme: kako i sa kojim sredstvima da VCG na zemlji, moru, jezeru i vazduhu odgovori obavezi da, zlu ne trebalo, brani državu. Ako je sve još veliki znak pitanja, na osnovu kojih se kriterijuma utvrđivalo što su „viškovi”?

Reference o obimu našeg od 2006. uništenog ili rasprodatog ratnog materijala su zastrašujuće, utoliko više što u međuvremenu nije nabavljen alternativni, niti o tome ima naznaka. Eks ministar odbrane Vučinić, sa pedigreom nekadašnjeg predsjednika Streljačkog saveza, preferirao je male kalibre.

Zaista, vojska nam izgleda kao žandarmerija – dugim cijevima naoružana policija u šljemovima. To je dovelo i do preklapanja zadataka i sredstava. Crna Gora za borbu protiv terorizma ili nereda već ima odgovarajuće policijske snage (SAJ i PJP).

Kao što se država od rata često ne može odbraniti ni ako vodi najmiroljubiviju politiku, tako se ne možemo osloniti na zaostavštinu Vučinićevih malokalibarskih fascinacija. VCG po Ustavu ima jasne ciljeve i zadatke – za to je i plaćaju poreski obveznici – ali se u praksi i teoriji ne može deklarisati pod pojmom oružanih snaga. Ili, zapravo, postoje druge kalkulacije i scenariji njene upotrebe. Zbog čega, uostalom, VCG na svojim manevrima uvježbava sekvence sukoba sa civilima?

Vučinić i njegovi saradnici su natovske integracije u vojno-tehničkom dijelu shvatili na način da uglavnom treba neutralisati postojeće „rusko” i prijeći na „američko” naoružanje. Možda su u međuvremenu saznali da i brojne druge zemlje, članice NATO (Poljska, Češka, Ruminija) čak i sada imaju rusko naoružanje, dok se nabavke novog papreno plaćaju.

Mađarska, da paradoks u kojem je Vučinić ostavio VCG bude potpun, naplaćuje pripadnicima VCG u Avganistanu iznajmljivanje kalašnjikova. A barem nam njih, prije Vučinića, nije falilo!

Što su stvarni a što izmišljeni viškovi naoružanja i vojne opreme? Spinovani su podaci da je u Crnoj Gori nakon obnove nezavisnosti 2006. bilo 45 miliona komada municije, što je navodno daleko iznad odbrambenih potreba. Možda dijelom i jeste, no te su brojke jeftin marketing.

Šta znači „komad municije”? To je svakako i metak 7,62 mm standardnog borbenog kompleta za kalašnjikov, ukupno njih 150 koji se mogu ispucati u par minuta. Pomnožimo li jedan borbeni komplet sa oko 7.000 pripadnika VCG i policije, koliko ih sada ima, dobijamo preko milion „komada municije”. Da li bi dnevni utrošak jednog borbenog kompleta bio dovoljan za odbrambeni rat u intenzivnom trajanju od samo 45 dana ili bi opet morali da goloruki otimamo municiju od okupatora?

Slično je i kada su Vučinić i njegovi malokalibarski generali kao mjernim jedinicama mahali tonama. Govorilo se o preko 12.000 tona viška ratnog materijala. Zapanjujuće, ali samo ako se ne zna da je ojačani tenkovski bataljon, koji je VCG naslijedila i po naredbi Vučinića potpuno uništila, težio ukupno 2.400 tona!

Počelo se kanibaliziranjem T-55 koji nijesu primjer savremenih tenkova. Crnogorska geografija, takođe, nije naklonjena njihovoj masovnoj upotrebi. No, izrezano je i istopljeno baš svih 60 tenkova, a niko nije pomenuo da se barem jedan vod zadrži, remontuje i koristi za obuku i manevre.

Još je teže objasniti „pokolj” artiljerije; uništeni su ili za (službeno) male pare prodati: haubice M-56 105 mm i D-30 od 122 mm, minobacači M-69A 82 mm, protivavionski topovi od 20 mm do 40 mm, topovi BsT 82 mm, M-64 130 mm, T-12 100 mm (pa sada u naoružanju VCG nema sredstva za protivoklopnu borbu)… Ukupno preko 1.000 artiljerijskih cijevi!

Posebnu stavku čine raketni sistemi od 107 mm do 128 mm i takođe uništenih oko 1.500 raketa Strijela 2-M za obaranje niskoletećih ciljeva u vazdušnom prostoru.

Neutralisanje ovih efektiva je obavljeno uz pomoć međunarodnih donacija (u okviru Mondem programa i Tehničkog sporazuma). No, potom je nastupila daleko skuplja faza. Ogroman višak na primjer topovskih zrna se, „logično”, pojavio kada su uništena oruđa, ali je baš tada novca od međunarodnih donacija naglo ponestalo.

Sada iz Ministarstva odbrane tvrde da postoji oko 4.200 tona viška municije, koji se u najboljoj varijanti mogu neutralisati tek za dvije godine, ali pod važnim uslovom – da neko za to plati četiri do šest miliona USD. Pominje se da će Vlada intervenisati iz budžeta. To je završnica Vučinićeve i Samardžićeve strategije: razoružali nas o našem trošku.

Paprena papirologija

Najkontroverznji događaj u kampanji razoružanja i razvlačenja efektiva VCG je svakako Sporazum vlada Crne Gore i Srbije o razmjeni sredstava i dokumentacije koji su ministri Boro Vučinić i Dragan Šutanovac potpisali 14. aprila 2010. u Beogradu.

Tek nekih dvije godine kasnije je postao dostupan javnosti.

Prema čl. 3 Sporazuma Srbija je preuzela obavezu da Crnoj Gori preda u svojinu: jedan noćni starter, remontovan i kompletan; 171.577 akcija Novog Prvoborca iz Herceg Novog (u prijevodu: približno četvrtina vlasništva propale firme); dokumentaciju – zdravstvenu, pa ovjerene kopije personalnih dosijea za aktivna i penzionisana vojna lica sa prebivalištem u Crnoj Gori, evidenciju vojnih osiguranika i finansijska dokumenta iz Računskog centra u Beogradu za lica koja će po spiskovima dostaviti Vlada Crne Gore; zbirke imovinsko-pravne, geodetske i projektno tehničke dokumentacije za vojne komplekse, prema zahtjevima koje će dostaviti Vlada Crne Gore.

Za ovu papirologiju, platili smo papreno – u to sada nema sumnje.

Čl. 2 Sporazuma precizira da će svojina Srbije postati: šest aviona VCG tipa G-4 (N-62) sa pripadajućim kompletima zemaljske opreme 1:1; rezervni dijelovi za helikoptere Mi-8 (procijenjena vrijednost, prema aneksu 346.458 eura); dokumenta iz stambenih dosijea za sve profesionalne pripadnike Vojske Srbije koji penziju ostvaruju preko Fonda za socijalno osiguranje vojnih osiguranika u Srbiji, čiji se dosijei nalaze u Ministarstvu odbrane Crne Gore.

Epilog – Crna Gora je ostala bez borbene avijacije a u prirodnim katastrofama ove godine se vidio nedostatak transportnog helikoptera poput Mi-8, pa su priskočili NATO partneri, što smo opet morali da plaćamo…

Šta i kome plaćaju u ime VCG

Za VCG je u 2011. ukupno utrošeno 26.965.731 eura.

Struktura troškova: gotovo su izjednačeni izdaci za nabavku nove opreme (1.190.957) i transporta (1.070.000 eura)!

Nikakvo novo naoružanje nije nabavljeno. Najveći izdatak (248.133 eura) je novi ciklus uniformi, dok je za municiju i nastavna sredstva izdvojeno nešto ispod 50.000 eura – isto toliko i za telefonske troškove, bez posebnih računa za opremu i komunikacije sa pripadnicima VCG u Avganistanu. Ostatak iz stavke za nabavku opreme je skrckan i na kupovinu audio i foto uređaja, državnih jarbola i zastava, kancelarijskog namještaja…

Čak oko sedmina vojnog budžeta je potrošena na međunarodne vojne misije – što je, iza neto plata, najveća stavka iz budžeta za VCG.

ISAF nas je prošle godine koštao 3.776.377 eura. Plaćamo sve, pa i usluge naših slavnih NATO partnera.

Samo je na ime troškova logističke podrške OS Mađarske za 2011. isplaćeno 513.809 a za OS Njemačke 67.545 eura novca crnogorskih poreskih obveznika!

Ko je uvalio takve aranžmane? I nekompetencija se u sređenijim državama sankcioniše. Bivši ministar odbrane Hrvatske Berislav Rončević, iako nije optužen da je sebi pribavio korist, nepravosnažno je osuđen na robiju jer je izvjesnu opremu u direktnim nagodbama kupio skuplje i nekvalitetnije nego da se radilo po javnom tenderu.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

KORONA I NEODGOVORNOST: Budi odgovoran, ne budi kao premijer

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored najave potpunog zaključavanja kao jedinog spasa, ono je odloženo do izborne šutnje u Nikšiću. Znaju se prioriteti. Premijer Krivokapić je obrazložio da trenutno stanje nije izazvano lošim mjerema, već da je problem nepoštovanje mjera. Počevši od njega

 

Što je korona žešća, neodgovornost je veća. Podržavaju je i najviši zvaničnici. Premijer Zdravko Krivokapić je u nedjelju u Hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici uslikan kako cjeliva pričesnu pogaču, preporučujući tako drugima da ga slijede, jer vjera planine pomjera. Nepoštovanje preventivnih mjera postalo je običajno pravo za crkvena i ostala okupljanja.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojoviće je, nakon osude javnosti, prekorila premijera. Kazala je da je obećao da će poštovati mjere: „I da će se potruditi da utiče na ostale svojim primjerom da poštuju mjere“.  To se traži – snaga ličnog primjera. I premijer se nakon tri dana izvinio građanima što u određenom periodu nije nosio masku, a pravdao se da ima antitjela. Ovako se izvinjavao i nakon nenošenja maske na sahrani mitropolita Amfilohija, pa obećanje ne održa.

Neozbiljnost, sa najviše adrese, se dešava u nedjelji kada je broj umrlih od korona virusa premašio hiljadu. Podaci Instituta za javno zdravlje govore da je smrtnost od kovida u februaru, u odnosu na januar, povećana za 70 odsto.

Iz opština stižu alarmantni podaci. U Baru je zabilježen rekordni broj pacijenata u Regionalnom kovid centru za Primorje – 113, a bolnički kapaciteti za kovid pacijente se stalno povećavaju pa ih je sada 115. Problem je i nedostatak osoblja, jer su neki ljekari i medicinske sestre i po drugi put zaraženi – tri doktora su u izolaciji, odustno je i 13 sestara, a do sada je virus imalo 26 doktora, kazali su iz bolnice u Baru.

Od 20. do 28. februara na Cetinju je umrlo osam osoba, a dnevno do 100 pacijenata posjeti kovid ambulantu, saopšteno je iz Kriznog štaba Prijestonice.  Nadležni građane najčešće opominju zbog nenošenja maske i nepridržavanja distanca na otvorenom, a veliki je i broj onih koji krše mjere samoizolacije.

Slike na portalima iz Nikšića i Ulcinja pokazuju svakodnevne gužve u kovid ambulantama u ovim gradovima.

Iz Kliničkog centra, u kome se liječi preko 130 pacijenata od virusa, kažu da su spremni i za gori scenario te da najveća zdravstvena ustanova raspolaže sa 774 kovid kreveta.

Ministarka zdravlja je ove nedjelje izjavila da je situacija zabrinjavajuća ali da nije alarmantna, kazavši da je popunjenost bolnica 75 odsto.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MIDDLE POINT: Na divljem zapadu ništa novo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je ruskoj kompaniji Middle Point, koja je radi izgradnje hotela u Budvi angažovala nikšićku kompaniju LD gradnja, zahvaljujući ovdašnjem pravosuđu, izvršiteljima i Privrednom sudu, oduzeta imovina vrijedna preko četiri miliona eura

 

Ovo je još jedna priča o tome kako su se, dok su se bivše crnogorske vlasti klele u strane investicije, investitiori koji su iz daleka stigli da posluju ovdje, susretali sa neizvjesnostima, ali i pravnim siledžijstvom. Umjesto da ulažu i grade, nerijetko bi jedino tek gubili novac u vrtlogu zarobljenih institucija. A investicije čekale neka bolja vremena.

Priča počinje 2008. godine, kada ruska kompanija Middle Point doo angažuje građevinsku firmu iz Nikšića LD gradnja radi izgradnje kondo hotela u Budvi. Nakon što je sklopljen ugovor i Middle Point uplatio avans od 300.000 eura, gradnja godinama nije počinjala. Uprkos tome, nikšićka kompanija je svih tih godina ruskom investitoru ispostavljala  fakture u iznosu 50.000 eura godišnje na ime  „održavanja gradilišta“. Ova nikšićka kompanija, čiji je osnivač, prema podacima Privrednog registra, Ilija Nikčević, radila je brojne projekte za državne i lokalne vlast (vidi box).

Nakon sedam godina, gradnja je intenzivirana.  No, iako se izgradnja hotela nije bližila kraju, ukupna vrijednost dogovorenih poslova, u iznosu od 2.833.000 eura kako je predviđeno ugovorom, bila je već potrošena. Ruski investitor odlučio je da ne plaća dalje dok se tačno ne utvrdi koliko je LD gradnja do tada i u šta trošila.  Izgradnja hotela je opet stopirana, što zbog neusglasica investitora i izvođača, što zbog zabrane gradnje na primorju u to doba. U jesen 2017. godine. LD Gradnja nije nastavila radove, da bi nekoliko mjeseci kasnije, u zimu 2018.

predala pet prvih saturacija (faktura) javnom izvršitelju Aleksandru Boškoviću, tražeći naplatu od Middle Pointa. Prema tvrdnjama kompanije Middle Point te fakture, u iznosu od 800.000 eura, su već bile plaćene. Bez obzira, investitoru je na osnovu tog duga uzeta imovina vrijedna milione. I to bez vještačenja ili utvrđivanja fakata o visini stvarnog duga.

Aleksandar Bošković, izvršitelj koji je vodio postupak, javnosti je poznat nakon što je u njegovoj kancelariji samoubistvo izvršio pedesetčetvorogodišnji E.M. 2015. godine. Takođe, Ministarstvo pravde svojevremeno je pokrenulo disciplinski  postupak protiv Boškovića zbog nezakonitosti koje su utvrđene u njegovom radu tokom redovnih i vanrednih kontrola i pritužbi građana.

Middle Ponit uz sve nije bio obaviješten da se postupak izvršenja vodi, tako da ruski investitor nije imao priliku da reaguje. Da se vodi postupak, saznali su nakon što im je blokiran račun, a kada je izvršenje već postalo pravosnažno.

Pošto je bilo kasno za žalbe, ruski investitor tada podnosi tužbu Privrednom sudu.

Priča o zarobljenim institucijama tek tada, u stvari, počinje. Dok je izvršenje po nalogu LD gradnje teklo u rekordno brzom roku, na reakcije Privrednog suda, na čijem se čelu nalazi Blažo Jovanić, čekalo se mjesecima. Jovanić je javnosti poznat kao jedan od stubova prethodnog režima u pravosuđu.

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVA: POLA GODINE NAKON IZBORA PODIJELILI RESORE: Odluka o budžetu bez Skupštine

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanjima čelnika u upravnim odborima opštinskih preduzeća i savjetima javnih ustanova, stvoren je preduslov za podjelu rukovodećih mjesta u izvršnoj vlasti u skladu sa izbornim rezultatima, na koja pretenduje  ukupno šest partija. Možda su na smirivanje strasti u Budvi i postizanje dogovora uticali lideri iz partijskih centrala zbog  izbora u Nikšiću

 

Partije koje su na posljednjim lokalnim izborima u Budvi osvojile većinu odborničkih mandata u budvanskom parlamentu, konačno su, pola godine kasnije, dogovorile podjelu resora u upravljačkim tijelima opštinskih preduzeća i javnih ustanova. Predstavnici stranaka Demokratskog fronta i Demokrata uspjeli su da prebrode ozbiljnu krizu vlasti u Budvi i postignu dogovor u posljednjem trenutku, kako bi usvojili budžet, donijeli Plan investicija i imenovali članove upravnih odbora preduzeća i savjeta kulturnih institucija u Opštini.

Međutim, ovaj dogovor realizovaće se u posve neuobičajenoj proceduri, bez skupštinskog zasjedanja i parlamentarne debate o bužetskim izdacima i prioritetnim investicionim projektima. Zbog posebno loše epidemiološke situacije u Budvi, sjednica Skupštine Opštine ne može biti održana, pa su predstavnici vladajućih partija bili saglasni, da predsjednik Marko – Bato Carević donese navedene odluke, u skladu sa zakonom, kako bi lokalna uprava mogla nesmetano da funkcioniše.

Prema članu 59 Zakona o lokalnoj samoupravi, predsjednik opštine privremeno donosi akte iz nadležnosti skupštine, ako skupština nije u mogućnosti da se sastane ili je iz drugih razloga onemogućen njen rad. Zakonom je propisano takođe, da se tako usvojene odluke, moraju podnijeti na potvrdu skupštini na prvoj narednoj sjednici.

Ukoliko ih odbornici ne podrže, njihova važnost prestaje u roku od tri mjeseca od njihovog donošenja. Što se u budvanskom parlamentu neće dogoditi, jer partije koje čine vlast imaju 20 od ukupno 33 odbornička mandata.

Donošenje budžeta bilo je neophodno jer je Opština funkcionisala na bazi odluke o privremenom finansiranju. Predloženi iznos budžeta budvanske Opštine za 2021. godinu utvrđen je na 31,5 miliona eura.

Poslije izborne pobjede na lokalnim izborima u kojoj su DF i Demokrate osvojile većinu mandata u budvanskom parlamentu čime su u duboku opoziciju poslale Demokratsku partiju socijalista, ,,proslavljenu” u predizbornoj akciji nasilnog preotimanja vlasti, pobjedničke partije nisu uspjele postići dogovor oko podjele resora u izvršnoj vlasti. Od 15. septembra prošle godine vlast u Budvi funkcioniše po starom rasporedu, ustanovljenom poslije izbora 2016.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo