Povežite se sa nama

MONITORING

Strateško uništavanje

Objavljeno prije

na

Iako, Bogu hvala, nijesmo u ratu, Vojska Crne Gore (VCG) i u miru trpi teške gubitke u ratnom materijalu. Ustanoviti po specifikacijama, na osnovu dostupnih podataka, što je sve od naoružanja i opreme VCG kanibalizirano, delaborisano, detonirano – misija je nemoguće. Slično je i sa efektivima koje su Boro Vučinić (sada direktor ANB-a) i njegov viceadmiral Dragan Samardžić (načelnik Generalštaba VCG), protivzakonito primjenjujući paragrafe o povjerljivim nabavkama, godinama liferovali nakupcima.

Tek je sa imenovanjem Milice Pejanović-Đurišić za ministarku odbrane naglo povećan broj javno raspisanih tendera. Benzin, dizel, gorivo za helikoptere, ogrjev, prehrambene proizvode i pića, sredstava za higijenu, građevinski materijal i alat, rezervne djelove za vozila, kancelarijski materijal… sada Ministarstvo odbrane nabavalja kroz transparentniji postupak.

Prethodno su Vučinić i Samardžić (jedno vrijeme je bio i pomoćnik za materijalne resurse ministra), na tzv. povjerljivim nabavkama, neposrednim dilovima sa trgovcima, kupovali sve i svašta, od avionskih karti do teretane . Dipl. pravnik Vučinić je tvrdio da je sve to zakonito, jer izvjesna uredba ima veću snagu od Zakona o javnim nabavkama?!

Samo su njih dvojica imali deponovane potpise za pristup novcu na računu u banci i uplatama od prodaje „viškova” VCG-a, što je suprotno propisima o funkcionisanju državnih finansija preko Trezora. Sve je to utvrđeno službenom kontrolom Državne revizorske institucije, no posljedica nije bilo.

Samardžić je u jednom intervalu, dok se nije alarmiralo u medijima, sjedio u odboru direktora Montenegro defence industry, pa je, istovremeno viceadmiral određivao šta je višak ratnog materijala VCG a onda ga prodavao firmi u kojoj upravlja i dobija ekstra naknade!

U nedostatku smislenog koncepta kakvu VCG ustrojiti, za kratko vrijeme su Vučinić i Samardžić upisivali i precrtavali čitave vidove oružanih snaga, brigade, divizione, eskadrile ili baze. U drugim vojskama se to radi nakon 10 ili 20 godina.

Nekoliko puta od 2007. su u potpunosti ili amandmanski prekrojeni zakoni o odbrani i vojsci. Strategijski pregled odbrane, temeljni akt po NATO standardu, usvojen je tek prošle godine, kada su, uostalom i nakon nekoliko napisa u Monitoru na tu temu, uvedene knjige materijalne formacije – knjigovodstvo naoružanja i opreme za svaku jedinicu ponaosob.

Generalno, ta silna papirologija nema odgovore na najjednostavnije dileme: kako i sa kojim sredstvima da VCG na zemlji, moru, jezeru i vazduhu odgovori obavezi da, zlu ne trebalo, brani državu. Ako je sve još veliki znak pitanja, na osnovu kojih se kriterijuma utvrđivalo što su „viškovi”?

Reference o obimu našeg od 2006. uništenog ili rasprodatog ratnog materijala su zastrašujuće, utoliko više što u međuvremenu nije nabavljen alternativni, niti o tome ima naznaka. Eks ministar odbrane Vučinić, sa pedigreom nekadašnjeg predsjednika Streljačkog saveza, preferirao je male kalibre.

Zaista, vojska nam izgleda kao žandarmerija – dugim cijevima naoružana policija u šljemovima. To je dovelo i do preklapanja zadataka i sredstava. Crna Gora za borbu protiv terorizma ili nereda već ima odgovarajuće policijske snage (SAJ i PJP).

Kao što se država od rata često ne može odbraniti ni ako vodi najmiroljubiviju politiku, tako se ne možemo osloniti na zaostavštinu Vučinićevih malokalibarskih fascinacija. VCG po Ustavu ima jasne ciljeve i zadatke – za to je i plaćaju poreski obveznici – ali se u praksi i teoriji ne može deklarisati pod pojmom oružanih snaga. Ili, zapravo, postoje druge kalkulacije i scenariji njene upotrebe. Zbog čega, uostalom, VCG na svojim manevrima uvježbava sekvence sukoba sa civilima?

Vučinić i njegovi saradnici su natovske integracije u vojno-tehničkom dijelu shvatili na način da uglavnom treba neutralisati postojeće „rusko” i prijeći na „američko” naoružanje. Možda su u međuvremenu saznali da i brojne druge zemlje, članice NATO (Poljska, Češka, Ruminija) čak i sada imaju rusko naoružanje, dok se nabavke novog papreno plaćaju.

Mađarska, da paradoks u kojem je Vučinić ostavio VCG bude potpun, naplaćuje pripadnicima VCG u Avganistanu iznajmljivanje kalašnjikova. A barem nam njih, prije Vučinića, nije falilo!

Što su stvarni a što izmišljeni viškovi naoružanja i vojne opreme? Spinovani su podaci da je u Crnoj Gori nakon obnove nezavisnosti 2006. bilo 45 miliona komada municije, što je navodno daleko iznad odbrambenih potreba. Možda dijelom i jeste, no te su brojke jeftin marketing.

Šta znači „komad municije”? To je svakako i metak 7,62 mm standardnog borbenog kompleta za kalašnjikov, ukupno njih 150 koji se mogu ispucati u par minuta. Pomnožimo li jedan borbeni komplet sa oko 7.000 pripadnika VCG i policije, koliko ih sada ima, dobijamo preko milion „komada municije”. Da li bi dnevni utrošak jednog borbenog kompleta bio dovoljan za odbrambeni rat u intenzivnom trajanju od samo 45 dana ili bi opet morali da goloruki otimamo municiju od okupatora?

Slično je i kada su Vučinić i njegovi malokalibarski generali kao mjernim jedinicama mahali tonama. Govorilo se o preko 12.000 tona viška ratnog materijala. Zapanjujuće, ali samo ako se ne zna da je ojačani tenkovski bataljon, koji je VCG naslijedila i po naredbi Vučinića potpuno uništila, težio ukupno 2.400 tona!

Počelo se kanibaliziranjem T-55 koji nijesu primjer savremenih tenkova. Crnogorska geografija, takođe, nije naklonjena njihovoj masovnoj upotrebi. No, izrezano je i istopljeno baš svih 60 tenkova, a niko nije pomenuo da se barem jedan vod zadrži, remontuje i koristi za obuku i manevre.

Još je teže objasniti „pokolj” artiljerije; uništeni su ili za (službeno) male pare prodati: haubice M-56 105 mm i D-30 od 122 mm, minobacači M-69A 82 mm, protivavionski topovi od 20 mm do 40 mm, topovi BsT 82 mm, M-64 130 mm, T-12 100 mm (pa sada u naoružanju VCG nema sredstva za protivoklopnu borbu)… Ukupno preko 1.000 artiljerijskih cijevi!

Posebnu stavku čine raketni sistemi od 107 mm do 128 mm i takođe uništenih oko 1.500 raketa Strijela 2-M za obaranje niskoletećih ciljeva u vazdušnom prostoru.

Neutralisanje ovih efektiva je obavljeno uz pomoć međunarodnih donacija (u okviru Mondem programa i Tehničkog sporazuma). No, potom je nastupila daleko skuplja faza. Ogroman višak na primjer topovskih zrna se, „logično”, pojavio kada su uništena oruđa, ali je baš tada novca od međunarodnih donacija naglo ponestalo.

Sada iz Ministarstva odbrane tvrde da postoji oko 4.200 tona viška municije, koji se u najboljoj varijanti mogu neutralisati tek za dvije godine, ali pod važnim uslovom – da neko za to plati četiri do šest miliona USD. Pominje se da će Vlada intervenisati iz budžeta. To je završnica Vučinićeve i Samardžićeve strategije: razoružali nas o našem trošku.

Paprena papirologija

Najkontroverznji događaj u kampanji razoružanja i razvlačenja efektiva VCG je svakako Sporazum vlada Crne Gore i Srbije o razmjeni sredstava i dokumentacije koji su ministri Boro Vučinić i Dragan Šutanovac potpisali 14. aprila 2010. u Beogradu.

Tek nekih dvije godine kasnije je postao dostupan javnosti.

Prema čl. 3 Sporazuma Srbija je preuzela obavezu da Crnoj Gori preda u svojinu: jedan noćni starter, remontovan i kompletan; 171.577 akcija Novog Prvoborca iz Herceg Novog (u prijevodu: približno četvrtina vlasništva propale firme); dokumentaciju – zdravstvenu, pa ovjerene kopije personalnih dosijea za aktivna i penzionisana vojna lica sa prebivalištem u Crnoj Gori, evidenciju vojnih osiguranika i finansijska dokumenta iz Računskog centra u Beogradu za lica koja će po spiskovima dostaviti Vlada Crne Gore; zbirke imovinsko-pravne, geodetske i projektno tehničke dokumentacije za vojne komplekse, prema zahtjevima koje će dostaviti Vlada Crne Gore.

Za ovu papirologiju, platili smo papreno – u to sada nema sumnje.

Čl. 2 Sporazuma precizira da će svojina Srbije postati: šest aviona VCG tipa G-4 (N-62) sa pripadajućim kompletima zemaljske opreme 1:1; rezervni dijelovi za helikoptere Mi-8 (procijenjena vrijednost, prema aneksu 346.458 eura); dokumenta iz stambenih dosijea za sve profesionalne pripadnike Vojske Srbije koji penziju ostvaruju preko Fonda za socijalno osiguranje vojnih osiguranika u Srbiji, čiji se dosijei nalaze u Ministarstvu odbrane Crne Gore.

Epilog – Crna Gora je ostala bez borbene avijacije a u prirodnim katastrofama ove godine se vidio nedostatak transportnog helikoptera poput Mi-8, pa su priskočili NATO partneri, što smo opet morali da plaćamo…

Šta i kome plaćaju u ime VCG

Za VCG je u 2011. ukupno utrošeno 26.965.731 eura.

Struktura troškova: gotovo su izjednačeni izdaci za nabavku nove opreme (1.190.957) i transporta (1.070.000 eura)!

Nikakvo novo naoružanje nije nabavljeno. Najveći izdatak (248.133 eura) je novi ciklus uniformi, dok je za municiju i nastavna sredstva izdvojeno nešto ispod 50.000 eura – isto toliko i za telefonske troškove, bez posebnih računa za opremu i komunikacije sa pripadnicima VCG u Avganistanu. Ostatak iz stavke za nabavku opreme je skrckan i na kupovinu audio i foto uređaja, državnih jarbola i zastava, kancelarijskog namještaja…

Čak oko sedmina vojnog budžeta je potrošena na međunarodne vojne misije – što je, iza neto plata, najveća stavka iz budžeta za VCG.

ISAF nas je prošle godine koštao 3.776.377 eura. Plaćamo sve, pa i usluge naših slavnih NATO partnera.

Samo je na ime troškova logističke podrške OS Mađarske za 2011. isplaćeno 513.809 a za OS Njemačke 67.545 eura novca crnogorskih poreskih obveznika!

Ko je uvalio takve aranžmane? I nekompetencija se u sređenijim državama sankcioniše. Bivši ministar odbrane Hrvatske Berislav Rončević, iako nije optužen da je sebi pribavio korist, nepravosnažno je osuđen na robiju jer je izvjesnu opremu u direktnim nagodbama kupio skuplje i nekvalitetnije nego da se radilo po javnom tenderu.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

BIVŠI DIREKTOR UP U PRITVORU, KORUPCIJA U JAVNOJ UPRAVI, SUMNJE U TRGOVINU PRESUDAMA: Šinjel DPS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz ormara ponovo ispadaju  kosturi kriminala i korupcije bivših DPS vlasti.. Javnost, istovremeno, dobija dodatne razloge za sumnju da su nove vlasti zadržale obrasce ponašanja  prethodnika

Ponovo ispadaju orasi iz šinjela  bivših vlasti.

Bivšem direktoru Uprave policije Slavku Stojanoviću određen je pritvor od 30 dana, nakon što su ga u subotu, po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), uhapsili službenici Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO). Stojanović se sumnjiči za zloupotrebu službenog položaja u vezi sa švercom cigareta u proljeće 2018. Pritvor mu je određen zbog opasnosti da bi, sa slobode, mogao uticati na svjedoke.

Stojanović bi se u Spužu mogao sresti sa još jednim bivšim direktorom UP, Veselinom Veljovićem. I on je u pritvoru zbog sumnji da je pomagao švercerima cigareta. Kao da im je to bilo u opisu posla. Čudni su duvanski putevi.

Prema dostupnim informacijama, SDT Stojanovića sumnjiči da je, u poslednjim danima svog mandata na mjestu direktora UP, podređenima naredio da puste zaustavljeni kamion natovaren švercovanim cigaretama. Javnosti nije predočeno kako je sve to i preko koga išlo.  Monitor saznaje od ljudi koji su u ovu priču uključeni praktično od prvog trenutka (otkrivanje neprijavljenog tovara u kamionu Company Baćović) da je sa njima komunicirao jedan od tadašnjih pomoćnika direktora UP, koji im je kazao   da su otkrićem nelegalnog tereta upropastili veliku međunarodnu akciju na sazbijanju šverca. I naredio da se povuku.

Navodno su neki od prisutnih policajaca o svemu tome ostavili i pisane službene zabilješke pa se, možda, može postaviti pitanje zašto se na procesuiranje tog slučaja čekalo pet godina. Odnosno, da li su dosadašnjom istragom obuhvaćeni svi akteri ove zanimljive priče.

Uglavnom, slučaj propušteni šleper je, tih dana, ostao ispod radara šire javnosti koja je bila zaokupljena krvavim ratom kotorskih narkoklanova, u kome su stradale i osobe koje su, prethodno, policiju obavijestile da im je ugrožen život.  (Muša Osmanagić, Goran Đuričković, Dalibor Đurić).

Serija obračuna u Podgorici gdje su, za samo desetak dana, ubijene četiri osobe, među kojima makar jedna od žrtava nije imala dodira sa kriminalnim poslovima bila je, uostalom, i razlog da Slavko Stojanović podnese ostavku na mjesto direktora UP. I ako je do tada  na rat kotorskih klanova gledao kao na tuđu brigu.

„Cijenim da bezbjednost Crne Gore nije dovedena u pitanje, te da su građani i njihova imovina bezbjedni“, tvrdio je Stojanović. U pomoć mu je, kada zatreba, priskakao i tadašnji potpredsjednik, odnosno, predsjednik Vlade Duško Marković. „Policija ne može da bude štit između kriminalnih grupa i pojedinaca. Da ih štiti jedne od drugih. Policija mora da razotrkiva njihovu kriminalnu djelatnost zato obezbjeđuje dokaze i privodi ih pravdi”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TEHNIČKI REBALANS BUDŽETA KAO GENERALNA PROBA ZA 2024.: Hod po tankoj žici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Milojko Spajić ostaje dosljedan najavi da će program Evropa sad 2 početi 1. januara, povećanjem minimalne penzije. Tim prije trebaju nacrt i prijedlog budžeta za narednu godinu. Da vidimo gdje država planira obezbijediti taj novac. A njih još nema

 

Vladin prijedlog budžeta za narednu, 2024. godinu, nije stigao u Skupštinu  u zakonom predviđenom roku, do 15. novembra. Vlada Milojka Spajića je, umjesto toga, parlamentu uputila prijedlog rebalansa aktuelnog budžeta, obavještavajući da se na budžetu za sledeću godinu još  radi.

Ukoliko parlamentarna većina prihvati ponuđeni rebalans (tepaju mu tehnički) država će do kraja godine normalno finansirati svoje izdatke (plate, penzije, ljekove, javne nabavke…), na osnovu novog Zakona o budžetu za 2023. Iako su ti troškovi značajno veći od onoga što je planirano krajem prošle godine, kada je usvajan “orginalni” budžet. Veći su i ostvareni budžetski prihodi.

Ponuđeni rebalans budžeta nije samo tehnički. Odnosno nije samo posljedica drugačije strukturirane vlade u odnosu na prethodnu, zbog čega novac planiran za potrošnju ministarstava u Abazovićevoj vladi sada treba podijeliti prema novoj organizacionoj šemi, na više djelova (19 ministarstava + pet potpredsjedničkih kabineta).

Morali su se, uz to, evidentirati veći prihodi i rashodi državne kase. Iz prijedloga rebalansa budžeta saznajemo da je u pitanju 275 miliona neplaniranih prihoda i preko 130 miliona eura dodatnih troškova. Na prvi pogled, imamo dosta razloga za zadovoljstvo., pošto su (140 miliona)  vanredni prihodi veći od rashoda.

Problem je, ne mali, što značajan dio neplaniranih prihoda u budžetu ostvarenih tokom ove godine nije trajnog karaktera. Na njih ne možemo, sa sigurnošću, računati u budućnosti. Troškovi su uglavnom dugoročni i mogu biti samo veći.

Evo šta o tome kažu iz Ministarstva finansija.

“Značajan dio povećanja budžetskih prihoda odnosi se na jednokratne prilive koji nijesu vezani za nove mjere fiskalne politike ili značajnije strukturne reforme kojima se unapređuje struktura privrede i stvara nova vrijednost”, navedeno je u saopštenju Ministarstva na čijem je čelu Novica Vuković. Uz računicu da će učešće “jednokratnih prihoda” u ovogodišnjem budžetu biti veće od 180 miliona eura.

Iz Ministarstva finansija nabrajaju: prihode po osnovu isteklog hedžing aranžmana kojim smo se štitili od valutnog rizika kineskog kredita za auto-put Smokovac – Mateševo (60 miliona eura); akumulirani (višegodišnji) prihodi po osnovu projekta ekonomskog državljanstva u iznosu od 75 miliona; dividenda iz preduzeća u državnom vlasništvu (40 miliona); te donacija EU za prevazilaženje posljedica energetske krize (27 miliona eura).

Dodatne rashode znamo: veće plate, penzije, socijalna davanja, subvencije, uvećani troškovi kupovine ljekova i javne nabavke. Tu je i ispražnjena budžetska rezerva koju valja popuniti.

Jednokratne prihode iz mandata prethodne vlade aktuelna izvršna vlast potencira i kao opravdanje za ljetošnje, neostvarene, prognoze čelnika PES da će država, najkasnije do prošlog septembra, ostati bez novca potrebnog za isplatu penzija i plata. I nakon primopredaje vlasti između 43. i 44. vlade, nastavljen je trend prebacivanja odgovornosti za sve probleme i prisvajanje zasluga. Koliko god to bilo nategnuto.

Tako se rast državnih prihoda po osnovu naplate poreza i doprinosa na zarade objašnjava “smanjenjem sive ekonomije na tržištu rada (prevashodno kao mjere smanjenja ukupnog poreskog opterećenja na zarade u sklopu paketa reformi Evropa sad 1) i povećanja zarada zaposlenih u javnom sektoru”, dok se stranci – Ukrajinci, Rusi, Turci – koji su svoje poslove preselili u Crnu Goru ne pominju. Osim usput. Baš kao i inflacija.

Bez želje da se arbitrira u sukobu Spajić Abazović, neophodno je primijetiti da bi (ne)svjesno previđanje realnosti crnogorske ekonomije, koja je izuzetno zavisna od novca koji u nju ulivaju stranci sa  privremenim/stalnim prebivalištem, mogla imati ozbiljne posljedice kada se steknu uslovi da se oni vrate kućama. Ili odu negdje drugdje.

Iako još niko nije vidio program Evropa sad 2, Milojko Spajić ostaje dosljedan najavi da će on početi 1. januara naredne godine, povećanjem minimalne penzije sa nepunih 300 na 450 eura. Vanredna povišica obuhvatiće oko 70 hiljada penzionera a državu će koštati, godišnje 100 miliona eura. Najmanje.

Tim prije trebaju nacrt i prijedlog budžeta za narednu godinu. Da vidimo gdje država planira obezbijediti pare. I šta su sledeći koraci iz PES-ovog programa. Budžet, rekosmo, kasni.

“Ministarstvo finansija je već informisalo Vladu i Skupštinu da će priprema Nacrta zakona o budžetu Crne Gore za 2024. godinu zahtijevati dodatno vrijeme, budući da je 44. Vlada 31. oktobra donijela Uredbu o organizaciji i načinu rada državne uprave, koja podrazumijeva reorganizaciju Vlade kojom se utvrđuje uspostavljanje 19 ministarstava i 25 organa. Ministarstvo finansija preduzeće sve aktivnosti kako bi Nacrt zakona o budžetu Crne Gore za 2024. godinu bio pripremljen i stavljen u proceduru, odnosno na razmatranje i usvajanje, u što kraćem roku”,  poručili su iz Ministarstva finansija. Pažljivijem čitaocu nije promaklo – datum kada će budžet biti spreman za skupštinsku raspravu, nije preciziran. “ U što kraćem roku” ne znači ništa. Posebno ne kada je već probijen zakonom propisani rok za njegovu pripremu.

Pošto Crna Gora nema zakon o vladi,  kao ni zakon o Skupštini, to nepoštovanje Zakona o budžetu i fiskalnoj odgovornosti proći će, najvjerovatnije, bez posljedica po novu vladu. Kao da ih je neko primorao da sastave vladu toliko obimnu da  ih je teško prebrojati a kamo li organizovati i finansirati.

Ako Vlada još zakasni sa pripremom budžeta za narednu godinu, pa Skupština ne usvoji njen prijedlog do 31. januara, u 2024. ćemo ući uz privremeno finansiranje.

Taj model isprobali smo u prvom kvartalu 2021, dok je ministar finansija bio aktuelni premijer, i gotovo nikome se nije svidio. Izuzev možda njemu. Najnezadovoljniji su bili oni kojima je država ostala dužna, pošto je Spajić račune države plaćao na osnovu lične procjene šta se mora odmah, a šta može da sačeka. Dio tada nagomilanih dugova izmirivala je i naredna vlada Dritana Abazovića.  

Spajić nas uvjerava da se to neće desiti. Budžet će, kaže, biti usvojen do kraja godine. “To je najpreciznije što mogu reći u ovom trenutku”, saopštio je premijer, ne otkrivajući ne jednu svojih “alhemičarskih” tajni koje se tiču načina na koji će vlada obezbijediti stotine miliona obećanog a nedostajućeg novca, neophodnog da bi se ispunila predizborna obećanja PES-a. “Evropa sad 1 je bila fiskalno neutralna, imamo plan da i sve ostale budu takve”.

Tišinu se trude da popune politički oponenti Spajića i njegove vlade. Za sada prednjači doskorašnji premijer i njegova GP URA. Abazovićeva priča o skorašnjem zajmu teškom milijardu eura nije se pretjerano dojmila javnosti. Izgleda da je većini svejedno odakle dolazi novac ako se povećava njihovo učešće (plata, penzija) u njegovoj raspodjeli. Zato je iz URA potegnut jači adut: tvrde da će nova vlada prodati Elektroprivredu kako bi obezbjedili novac za najavljene povišice.

“Gostujući na Bemaxovoj E televiziji novi ministar energetike i rudarstva Saša Mujović je poručio da ne vidi ništa problematično u tome da 44. Vlada proda 10, 20 odsto akcija Elektroprivrede Crne Gore, čime je jasno potvrdio navode Dritana Abazovića da je upravo to plan 44. Vlade Milojka Spajića”, saopšteno je iz GP URA.

Ministar Mujović je demantovao te tvrdnje. “Nije se raspravljalo o prodaji dijela EPCG, to je priča političkog karaktera”, kazao je, pa podsjetio kako je prethodna vlada iskoristila činjenicu da država među akcionarima EPCG nema doraslog (po broju akcija) partnera, za odluku o kupovini imovine i angažovanjju radnika nekadašnje Željezate Toščelik u Nikšiću. Finansirajući, kako reče ministar Mujović, “nešto što je neodrživo i neisplativo”.

Vidjećemo šta je od svega tačno. Jednom. Možda uskoro. Polovina novembra je prošla, sjednica Skupštine na kojoj će se raspravljati o rebalansu budžeta za 2023. još nije zakazana. Budžeta za narednu godinu još nema ni u nacrtu. Kada ga Ministarstvo finansija pripremi, slijedi procedura njegovog usaglašavanja u Vladi. Tek kada se to završi, prijedlog budžeta ide prema parlamentu. Poslanici tu čekaju priliku da amandmanima ispune neka od svojih predizbornih obećanja i obaveza.

Kada je prethodni, i za sada jedini, put pred parlamentom branio prijedlog budžeta (za 2021.) Spajić je osmislio operaciju “amandman od miliona po poslaniku većine”, prihvatajući nove izdatke iz državne kase  u ukupnoj vrijednosti od 41 milion eura, bez obzira na njihovu svrsishodnost ili besmislenost. Važno je bilo obezbijediti neophodnu podršku. Makar neskrivenom trgovinom.

Vidjećemo, valjda uskoro, koliko su on i aktuelni parlament odmakli od tadašnje prakse kupovine podške državnim novcem. To će dosta reći i o stvarnom naumu sadašnjih vlasti.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KO ĆE VODITI UPRAVU POLICIJE: Direktora će izabrati Vlada ili sud

Objavljeno prije

na

Objavio:

Upravni sud je već jednom odlukom naložio vraćanje Zorana Brđanina na čelo Uprave policije, a zbog odbijanja prethodne Vlada da nalog sprovede,  mogla bi se brzo ponoviti ista odluka. Brđanonov povratak se više puta pominjao i u bezbjednosnim krugovima

 

Iako se činilo da su nakon smjene  Demokratske partije socijalista (DPS), nove vlasti uspjele policiji da izaberu rukovodstvo u punom mandatu – to nije dugo potrajalo. Manjinska Vlada Dritana Abazovića ubrzo je smijenila direktora Uprave policije Zorana Brđanina, koji je na konkursu izabran na tu funkciju. Tako je novu Vladu, pored svih institucija, sačekalo i VD stanje u Upravi policije.

Trenutni vršilac dužnosti direktora policije Nikola Terzić, doveden je na to mjesto iz budvanskog Centra bezbjednosti na zahtjev bivšeg ministra unutrašnjih poslova Filipa Adžića. Rresor bezbjednosti koji je ranijim koalicionim dogovorima pripao Građanskom pokretu URA, sada je pripao Demokratskoj Crnoj Gori. Novi ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović moraće da nađe rješenje za novog rukovodioca Uprave policije.

Tu se ponovo vraćamo na Brđanina i njegov slučaj. Prema rješenju Upravnog suda, Vlada je nezakonito smijenila starog šefa policije i morala je da ga vrati na posao. Vlada takvu odluku nije smjela donijeti bez skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu. Brđanin je nakon tadašnjih hapšenja u vrhu policije odbijao da podnese ostavku.

Abazović i Adžić su to odbili. Oni smatraju Brđanina odgovornim što su neki od njegovih kadrova, poput šefa Odsjeka za borbu protiv organizovanog kriminala, uhapšeni zbog sumnje da su povezani sa organizovanim kriminalnim grupama. Takođe je u svom bliskom okruženju imao ljude poput policijskog službenika Ljuba Milovića, koji je, uz agenta Petra Lazovića, a prema komunikacijama Europola, bio u vrhu policijskog ogranka kavačkog klana.

Međutim, Brđanin je i dalje u trci, pogotovo ako Upravni sud ponovo presudi u njegovu korist. Njegov povratak se više puta pominjao i u bezbjednosnim krugovima.

Njegovo ime pominje se i u posljednjem izvještaju Evropske komisije o napretku Crne Gore u eurointegracijama. Navode da je u martu 2023. godine pomoćnik direktora policije zadužen za borbu protiv organizovanog kriminala (Dejan Knežević) uhapšen  po nalogu specijalnog tužioca zbog sumnje da je sarađivao sa organizovanim kriminalnim grupama od 2018. do 2020. godine.

“To je dovelo do velike rekonstrukcije u policiji. Vlada je 30. marta 2023. godine razriješila direktora policije, koji je bio na funkciji od avgusta 2021. godine. Zamijenio ga je načelnik policijske područne uprave u Budvi. Odluka nije donijeta u skladu sa pravilom o razrješenju direktora policije, koje predviđa da razrješenje direktora policije pokreće skupštinski Odbor za bezbjednost i odbranu, a ne Vlada”, piše u Izvještaju Evropske komisije.

Kako se navodi, bivši direktor policije uložio je žalbu na odluku Vlade Upravnom sudu Crne Gore. Vlada je odlučila da razriješi direktora policije na osnovu “funkcionalne odgovornosti“. “Sud je u julu 2023. poništio odluku vlade i utvrdio da je odluka o razrješenju prekršila postojeće propise. Ubrzo nakon toga, Vlada je donijela novu odluku kojom ponovo prestaje mandat direktora policije, nakon čega je direktor policije podnio novu tužbu. Sud tek treba da odluči, ali je odbio kao neosnovan zahtjev za odlaganje izvršenja rješenja o razrješenju do donošenja pravosnažne pravne odluke”, konstatovano je u izvještaju Evropske komisije.

Sve su prilike da će sud ponovo donijeti istovjetnu odluku, jer je Vlada ponovo samoinicijativno smijenila Brđanina, bez skupštinskog odbora.

Međutim, prošle sedmice su u medijima isplivali izvodi iz tajnih komunikacija, koji ukazuju da je Brđaninu nuđeno da izabere stranu između klanova. Odbjegli policajac Ljubo Milović svojevremeno je sugerisao Brđaninu koju stranu da zauzme u ratu narko klanova, tvrde specijalni državni tužioci. Tužioci su, piše u spisima, tokom saslušanja Brđanina u svojstvu svjedoka, pokazali fotografije poruka što je Milović slao Radoju Zviceru označenom vođi kavačkog klana,  oktobru 2020. godine. “Bio sam sa Brđaninom i sugerisao mu koju stranu da zauzme”, navodi se u jednoj od njih.

Brđanin je, međutim, to negirao . Rekao je  specijalnom tužiocu da nije znao da njegove kolege istražuju, prate i snimaju Milovića zbog veza sa kriminalnim klanovima. U tom dokumentu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) navodi se da je nekadašnji čelnik policije kazao i da nikada nije provjeravao operativnu evidenciju tog kolege, koji je “imao jako dobra operativna saznanja” o stanju kriminaliteta u Crnoj Gori. Piše i da je Brđanin kazao da mu ovaj “nikada u razgovorima nije sugerisao na kojoj je on strani, ili koju bi stranu trebalo da zauzme”,

Tužioci navode i da su bivšem šefu crnogorske policije pustili snimak razgovora koji je vodio sa Milovićem, a koji je taj bjegunac proslijedio Zviceru. Brđanin  je rekao da nikada nije imao zaštićenu Skaj aplikaciju, ali je potvrdio da je vrlo vjerovatno da mu je Milović slao fotografije prepiske između bivšeg šefa Specijalnog policijskog odjeljenja Dragana Radonjića i sada uhapšenog policajca Petra Lazovića.

Istražne radnje tužilaca pokazale su i da je Ljubo Milović, iako mu se ime pominjalo u gotovo svim prepiskama koje su stigle iz Europola, već u januaru 2022. dobio nazad policijsku značku i motorolu. Četiri dana kasnije službeno oružje vraćeno je i njegovom kolegi Milanu Popoviću, takođe jednom od osumnjičenih pripadnika policijskog narko-kartela.

Šaranović tvrdi da  traži vraćanje „punog ugleda“ u rad Ministarstva unutrašnjih poslova. On je prvog radnog dana saopštio deset ključnih tačaka na kojima će biti baziran budući rad tog resora.

„Uspostavljanje efikasnog sistema provjere životnog stila policijskih službenika i zaposlenih u MUP-u. Takođe jedna od tačaka se tiče i potrebe za modernizacijom i digitalizacijom samog sistema. Misli se takođe i na dalji nastavak harmonizacije nacionalnog zakonodavstva sa pravnom tekovinom EU. Takođe jedna od tačaka odnosi se i na potrebu sprovođenja principa pune transparentnosti u radu policije sa ciljem vraćanja punog ugleda u rad MUP-a i svih njegovih organizacionih jedinica a takođe tu je i borba protiv dezinformacija kako bi se ograničili efekti govora mržnje“, naglasio je on.

Pitanje je da li će se Brđanin uklopiti u njegovu misiju. Direktor policije se bira na konkursu, osim ako na Šaranovićev sto opet ne stigne rješenje Upravnog suda da se Brđanin vrati na posao.

 

Brđaninu Milović bio najbolji operativac

Prema tužilačkim spisima, Brđanin je tužiocu iznio i svoje lično mišljenje o Miloviću – da je, dok je radio u kotorskoj policiji, “bio jedan od najsposobnijih operativaca i najhrabrijih službenika koji su donosili jako važne operativne podatke”.

Nabrojao je niz restorana i kafića širom Crne Gore u kojima se srijetao sa Milovićem nakon što je postavljen za šefa crnogorske policije.

“Naveo je da je sa Ljubom Milovićem, u periodu od kraja 2020. do marta 2021. godine, komentarisao kadrovska rješenja Vlade Crne Gore i Uprave policije…”.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo