PERISKOP
Ibrino čovjekoljublje
Upoznao sam i nezaboravno se tri dana družio sa Ibrahimom Žuđelovićem, predratnim dijelom tima koji je gigant Energoinvest učinio europskim i svjetskim gospodarskim ali i istraživačkim brendom, danas građaninom Pariza, vlasnikom nekoliko kompanija diljem svjetskih meridijana… Ulcinjaninom odanom Bosni
Vratio sam se sa zasijedanja Godišnje skupštine Bosanske akademije nauka i umjetnosti “Kulin Ban” (BANUK) iz Sarajeva. Prepun utisaka i sretan što sam u društvu vrhunskih autoriteta u svojim strukama i ljudi nikada okaljanog obraza. Posebno sam bio obradovan što su pojedini akademijski resori obogaćeni osobama koje garantiraju nove prodore u oblasti znanosti i umjetnosti. U isto doba žao mi je što na ovu sjednicu BANUK nisu stigli Brka i Nikolaidis, književnici iznimnih opusa…. Brka je moj golemi drugar, a želio sam upoznati i gospodina Nikolaidisa.
Prebirajući po utiscima otvara se golemina od radosti. Upoznao sam i nezaboravno se tri dana družio sa Ibrahimom Žuđelovićem, predratnim dijelom tima koji je gigant Energoinvest učinio europskim i svjetskim gospodarskim, ali i istraživačkim brendom, danas građaninom Pariza, vlasnikom nekoliko kompanija diljem svjetskih meridijana…
Ovaj stasiti Ulcinjanin odan svojoj Bosni, koji poslije imena a prije prezimena redovito stavlja Bosna, otkrio mi je nove nijanse empatije i sjajne čovjekoljubne žudnje, koja rezultira pomaganjem značajnih projekata (između ostalih i projekta BANUK)!! Ali, Ibrahimova širina, tolerancija i kozmopolitizam rezultirao je i pomaganjem u gradnji sakralnih objekata, potporom bosanskohercegovačkim izbjeglicama iz ratnog bosanskog inferna…
Taj plemeniti gospodin osvaja galskim manirima, a bosanskom dobrodušnošću, stišanim glasom kojim otvara sve nove i nove predjele svoga poslovnog globtroterstva, u više nego ugodnom druženju u Sarajevu i na Bjelašnici pri prvom susretu pokazao je želju da druženjem dosegnemo ne lako utemeljene zasade prijateljstva…
U društvu sa njegovom suprugom i Nenadom Čankom bogatio sam svoja znanja iz oblasti povijesti i tehničkih znanosti…
Nevjerojatna je snaga toga čovjeka koji unatoč zlaćanom dobu svojih godišta inzistira na novim projektima čineći BANUK mjestom privlačnim za svaku personu koja ima i hoće nešto novo kazati u ovom našem današnjem „ovještalošću i okaminama” prebogatom svijetu…
To Žuđelovićevo čovjekoljublje, taj empatijski refleks i želja da se znanstveno i umjetnički mijenja surova zbilja ide do fascinantnog nastojanja koje graniči sa nemogućim ali, uz golemi napor, ostvarljivim.
Ibrahim Žuđelović pokazao mi je i lice vrsnog gospodarstvenika, ono humanistički duboko osvješteno, kompatibilno vrhuncima etičnosti i čovjekoljublja, sasvim oponentno gospodarstvenicima kao svojevrsnim “zarobljenicima” inženjersko-tehnicističke logike. Žuđelović poslije mnogih gospodarstvenih brazda ore sasvim novu brazdu da preko BANUK osnaži sve elemente državotvornog bića toliko mu drage Bosne i Hercegovine.
Parižanin sa srcem u Bosni, građanin svijeta je Ibrahim Žuđelović!
Gradimir GOJER
Komentari
PERISKOP
Bogi
Bogić Bogičević naš Bogi, kako ga većina Sarajlija od milja zovu, ostao je politička okomica, grandiozna poema moralnosti medju pigmejskim kalkulantima i potkupljenim jadnicima koji nisu niti će ikada imali politički stav
Čudne stvari posljednjih se nekoliko godina dešavaju na bosanskohercegovačkoj političkoj ljevici…Ili, pak,možda ja griješim u procjenama…Jedno je sigurno: bilo što da se desi sa bosanskoheregovačkom socijaldemokracijom,ipak,postoji jedna konstanta,jedna okomica. Uz Harisa Silajdžića jedini stvarni državnik u Bosni i Hercegovini je Bogić Bogičević.
Izabrao sam upravo ovaj trenutak kad SDP BiH”kocka” šansu za šansom da dotuče i svoje koalicijske partnere, ali i da “ljute”desničare pošalje u ropotarnicu zaborava, da u Periskopu pišem o Bogiću Bogićeviću…Čovjek koji je pri raspadu Jugoslavije glasao protiv uvodjenja izvanrednog stanja i kao član Predsjedništva SFRJ izravno spasio pojedine tadašnje republike i gradjane od velikosrpskog vojnog udara nedavno je doživio da mu njegove stranačke kolege iz SDP BIH “izmaknu stolicu” grubo manipulirajući sa nacionalistima. Veliki Bogičević, političar od formata i iznimno moralan čovjek, prozreo je ovu namještenu”igranku” i gospodskim manirom izišao iz političkoga mulja.
Naš Bogi je bio jedino istinsko rješenje za gradonačelnika bh metropole! Danas kad su u SDP BIH primljeni oni koji su Bogiju “nasapunjali dasku” da se oklizne stvari su postale bjelodano jasne : vodjstvo ove stranke izravno je radilo protiv ovoga monumenta čestitosti.
Bogiću Bogičeviću svojevremeno sam posvetio svoju režiju predstave Posljednji iz kaste strasti koja je na zeničkoj pozornici progovarala o velikoj Dolores Ibaruri La Pasionariji. Jer ta LJUDINA zaslužuje mnogo više.,,
Živimo u svijetu varalica. Ali ponoviću: Bogijevu moralnu okomicu ne mogu polomiti pigmeji, promašeni ljudi !
Naš Bogi, kako ga njemu bliski ljudi i većina Sarajlija od milja zovu ostao je politička okomica, grandiozna poema moralnosti medju kalkulantima i potkupljenim jadnicima koji nisu niti će ikada imati politički stav.
Gradimir GOJER
Komentari
PERISKOP
Sarajevska bajka
Svetlana Broz je od rasutosti teatrografskih i životopisnih činjenica sačinila knjigu Galaksija Gojer. Knjigu koja je više od moje autobiografije,pa i više od njene osobne impresije. U Sarajevu je u galeriji Mak odžana dirljiva promocija te knjige
U Sarajevu u prostoru Galerije Mak Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti održana je promocija knjige dr Svetlane Broz Galaksija Gojer u kojoj je autorica uspjela napraviti, kombinacijom teatrografskih i drugih literarnih metoda, jedan ozbiljan portret moga života i stvaralaštva u teatru i književnosti.
Svjeta, kako je poetično Svetlanu Broz zvao jedan Rus zabasao na naše prostore, je napravila od rasutosti teatrografskih i životopisnih činjenica knjigu koja je više od autobiografije, pa i više od njene osobne impresije.
Čvrstinu autorskog stava ispoljila je stavljajući u knjigu tek nekoliko fotosa iz moje posljednje redateljske radnje višestrukio nagradjivane Pijana noć 1918 po Krleži, ali dostatne da i slikovno svjedoči o meni…
Neugodno mi je pisati o sebi pa i knjizi koja govori o mom životu i radu,ali zbog zamamnog rada ispoljenog u kulturologijskom traganju moram i na ovaj način pohvaliti podhvat da se ovako seriozno pisanom knjigom u vremenima svekolike devalvacije umjetnosti ostavi za povijest trag da je nekada postojao stvaralac Gradimir Gojer! Nema sumnje knjiga je pisana za future kada ni mene ni moga djela malo tko će se i sjetiti…
Hvala ti Svjeta, svjetlosti moja u sveopćem mraku i beznadju u kojem živimo!
Gradimir GOJER
Komentari
PERISKOP
Doba ponosa
Juče kad je Haris Džinović, pjevač moje mladosti, pozvao puk na Jahorinu da se obilježi četrdeset godina od Sarajevske olimpijade ,navrla su sjećanja… Na čudesno doba, bajkovito
Sjedili smo u malom teatarskom bifeu sarajevskog Pozorišta mladih kad je do nas doprla fenomenalna vijest: Sarajevo je dobilo organizaciju Četrnaestih olimpijskih igara.
Jučer kad je Haris Džinović, pjevač moje mladosti, i kava u istom dom bifeu, pozvao puk na Jahorinu da se obilježi četrdeset godina od Sarajevske olimpijade navrla su sječanja…Na čudesno doba, bajkovito. Ne zato što smo bili četrdeset godina mlađi… Ne, već zbog toga što je doba Četrnaestih zimskih olimpijskih igara bilo prije svega vrijeme jakih ličnosti,kojih, nažalost niti u Sarajevu, a bogme niti u drugim djelovima bivše nam domovine sve teže i sve rjeđe nalazim..
Olimpijada je bila golemi ispit koji je polagalo Sarajevo, koji je polagala Jugoslavija…Sa timom ozbiljnih osoba kojih danas nema, sa istinskim državnikom Brankom Mikulićem, ovaj generacijski projekat ne da je samo uspio. Četrnaeste zimske olimpijske igre postale su mjerilo uspješnosti u svijetu svjetskog olimpizma.
Jarko se sječam svakoga dana sarajevske olimpijade. Sječam se šampiona Jure Franka kome su Sarajlije ispjevali pjesmu:”Eto Jureka sladjeg od bureka…”
Nevjerojatnu atmosferu koju obujmljuju Zetra i Skenderija,olimpijske planine i borilišta, opći porast umjetničkog života tih dana, razdraganih lica na ulicama Šehera…Sve to je trajalo za vrijeme Četrnaestih olimpijskih igara kao nestvarni san. Bajka, veličanstvena bajka,šeherska.
Sad kad obilježavamo četrdeset godina od ove nestvarnosti koja je Sarajevo tih dana učinila centrom svijeta, u mojim ušima odjekuju riječi predsjednika Medjunarodnog olimpijskog komiteta sa spuštanja zavjese na sve te bajkovite prizore:”…Hvala drago Sarajevo!”
Neka ove riječi dragog Huana Antonia Samarana budu epilog ovom Periskopu
Gradimir GOJER
Komentari
-
DRUŠTVO1 sedmica
AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu
-
FOKUS3 sedmice
FAMILIJA ĐUKANOVIĆ NAKON GUBITKA VLASTI: Manje moći, manje profita, ali poslovi traju
-
FOKUS1 sedmica
HAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema
-
DRUŠTVO2 sedmice
EUROPOL IDENTIFIKOVAO NAJOPASNIJE KRIMINALNE MREŽE NA KONTINENTU: Mapa evropskog podzemlja
-
DANAS, SJUTRA2 sedmice
Teror
-
HORIZONTI3 sedmice
VUČIĆEV PUT: Srbija ne sme da stane” – niz brdo
-
FOKUS2 sedmice
BESKONAČNO TRAJANJE SUDSKIH PROCESA: Dok nas smrt ne rastavi
-
DRUŠTVO1 sedmica
KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi