Povežite se sa nama

OKO NAS

PUT BERANE – KOLAŠIN PRED ZAVRŠETKOM?: Cijene zamljišta lete u nebo

Objavljeno prije

na

Najave da bi uskoro konačno mogao biti završen tunel „Klisura“, kojim će se spojitii Jezerine sa kolašinske strane i planina Jelovica kod Berana, dovele se do naglog skoka cijena nekretnina sa beranske strane ovog planinskog masiva

 

Ko je ugrabio, ugrabio je. Najave da bi uskoro konačno mogao biti završen tunel „Klisura“, kojim će se spojiti Jezerine sa kolašinske strane i planina Jelovica kod Berana, dovele se do naglog skoka cijena nekretnina sa beranske strane ovog planinskog masiva. Biće, ipak, da je onaj ko je ugrabio znao i da će proći i kuda će proći put, kao i kada će biti konačno završen.

Prema vrlo pouzdanim informacijama, cijene ara zemljišta na lokaciji bliže tunelu, kreću se trenutno i do deset hiljada eura, dok je u drugim zonama planine Jelovice cijena ara od 3 do 4,5 hiljada eura.

Cijene zemljište na planini Jelovici kod Berana počele su da vrtoglavo rastu početkom ove godine. U prošloj godini cijena ara se kretala oko hiljadu eura, a samo nekoliko godina ranije,  tek 300  do 400 eura. Prije trasiranja puta, i da vam ga je neko davao džabe, mislili biste se da li da ga uzmete.

Prema riječima dobro obaviještenih sagovornika Monitora talas kupovine zemljišta se pojačao zbog činjenice što se vjeruje da će cijene tek da porastu kada tunel bude potpuno završen i put u potpunosti stavljen u funkciju. Sa druge strane tunela „Klisura“, na teritoriji Kolašina, razni tajkuni su odavno sve  prigrabili, nešto priveli namjeni i prodali za žičare, a nešto će tek prodavati za izgradnju najmodernijih hotela.

Logično je, zbog toga, zašto je Jelovica odjednom aktuelna. Treutno sa beranske strane, na toj planini koja je dio masiva Bjelasice, postoji samo stari hotel koji nije u funkciji, i još jedan privatni hotel, gdje već godinama žive radnici „Euroasfalta“ koji rade na izgradnji puta i tunela.

Već je izgrađeno i nekoliko poznatih ekokatuna, eko restorana, kao i veći broj atraktivnih vikendica. Mnoge ranije izgrađene vikendice već su date na prodaju po višestruko većim cijenama nego kada su građene. I tu ima Beranaca koji su imali na vrijeme informacije, ali je zanimljivo da ima možda i više Podgoričana.

Mnogo ranije biznismen Oleg Obradović i kompanija „Bemaks“ izgradili su na beranskoj teritoriji, od planine Jelovice, pa nizvodno do Berana, pet malih hidroelktrana, ne računajući i onu visočije na planini, pod nazivom „Jezerštica“, odnosno na istoimenoj rijeci Jezerštici, sa kojom su i ušli u ovaj veliki biznis.

Nedavno su gledaci nacionalnog javnog servisa širom Crne Gore mogli vidjeti kako izgledaju trenutno radovi u tunelu dugom 2,8 kilmetara, kao i put od Kolašina do Berana. Poslednji rok koji je Vlada Crne Gore dala izvođaču, bosanskoj firmi „Euroasfalt“ je novembar ove godine.

Ovaj posao je dogovoren i sklopljen sa „Euroasfaltom“ prije sedam godina i tada je cijena trebalo da bude 37 hiljada eura, dok će zbog neplaniranih radova i mnogih manjkavosti u ugovoru, ovaj posao državu Crnu Goru koštati skoro duplo skuplje. Hoće li i kada neko zbog toga odgovarati, da li je u svemu bilo korupcije u vrijeme vlasti Demokratske partije socijalsita, odnosno njihovog partnera SD čiji je to bio resor, Specijalno državno tužilaštvo se još nije izjasnilo, iako su krivične prijave odavno predate.

A šta od puta i hidrolektrana ima nekada najveći beranski mjesni centar, Lubnice, za koji se slabo čulo dok nije počela gradnja puta. Očigledno ništa. Prvi put u svom više od vijeka dugom postojanju, Osnovna škola „Lubnice“ ove godine nema ni jednog đaka prvaka.

Direktorica ove škole, Snežana Rajković, kazala je da je to jednostavno negativni trend koji prati čitav sjever, a ovdje se manifestuje ovako drastično.

„Žao mi je što to moram saopštiti, ali je tačno da prvi put ova škola neće imati ni jednog jedinog prvaka. U čitavom mjesnom centru bio je jedan prvak, ali su roditelji odlučili da ga prebace, odnodno upišu u gradsku školu“ – kazala je Rajković.

Ona je dodala da ni malo ne ohrabruje podatak da Osnovna škola „Lubnice“ ima svega 21 učenika, od čega 19 u matičnoj školi, i još dva učenika u područnom odjeljenju u selu Glavaca. Osnovana je još 1892. godine, i nekada je brojala i do 400 učenika. Prije samo deset godina, ova škola je je renovirana uz pomoć države i donatora i dovedena u vrlo funkcionalno stanje, ali, nažalost, to nije zaustavilo migracije.

Na području takozvane Gornjoselske župe, smještene na  padinama Bjelasice, koju čine sela Lubnice, Praćevac, Bastahe, Glavace, Кurikuće i Vuča, 1948. godine živjelo je 1800 stanovnika, da bi taj broj 2003. godine bio sveden na nešto više od 600. Danas je ta cifra vjerovatno zabrinjavajuća, što će sljedeći popis sigurno pokazati.

“Na čitavom području mjesne zajednice trenutno ima svega 52 stalna domaćinstva. I to su uglavnom staračka. Mladi odlaze prema gradu, i dalje. Niko više ne želi da živi na selu i da se bavi seskim poslovima” – kaže Raković.

On se pribojava da uskoro  u selima Gornjoselske župe neće ostati više niko.

U Lubnicama već dvije i po decenije propada i nekadašnji zadružni dom, u kojem su nekada radili otkupni centar, prodavnica, kafana, pošta i ambulanta. Sve je to odavno u ruševinama, pri čemu se samo nagađa ko je vlasnik nakon prvatizacije.

Može li se, ipak, nešto promijeniti sa konačnim završetkom tunela i stavljanjem u funkciju puta? Za sada je izvjesno da mogu samo još više skočiti cijene zemljišta na Jelovici. Ko je od mještana Lubnica bio dobro obaviješten, možda je i zaradio. Mnogo je više onih koji nisu ništa znali, i koji su jeftino prodavali, da bi sada drugi skupo preprodavali.

                                                                                                  Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

KAKO PARTIJE TROŠE NOVAC STRANAČKIH ŽENSKIH ORGANIZACIJA: Nenamjenski i bez kontrole

Objavljeno prije

na

Objavio:

Umjesto snaženja partijskih koleginica, stranke novac koji dobijaju za jačanje kapaciteta stranačkih ženskih organizacija,  uglavnom koriste da podmiruju raznorazne partijske troškove: račune za struju, telefone, komunalije, avio karte, izbore, sudske i ostale troškove

 

 

Partije u Crnoj Gori godišnje dobijaju blizu 700 hiljada eura za jačanje kapaciteta svojih ženskih organizacija. Umjesto snaženja partijskih koleginica tim novcem se uglavnom podmiruju razni partijski troškovi, pa i računi za struju, telefone, komunalije, avio karte, izbore, sudske i ostale troškove.

Praksa dobijanja novca za jačanje kapaciteta ženskih organizacija, na inicijativu Ženske političke mreže, ustanovljena je 2020. godine. Zakonom o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja je utvrđeno da su budžetska sredstva data ženskim organizacijama političkih subjekata namijenjena isključivo finansiranju ženskih organizacija i mogu se trošiti samo u skladu sa statutom te ženske organizacije.

Uprkos zakonskim odredbama, političke partije taj novac ne koriste s namjenom osnaživanja i jačanja žena. Podatke o tome kako partije nenamjenski troše novac namijenjen svojim ženskim organizacijama sadrže izvještaji Državne revizorske institucije (DRI).

Krajem prošle godine prezentovani su izvještaji o reviziji poslovanja pojedinih partija za 2023. godinu.

Revizorski izvještaj koji je DRI uradila krajem oktobra prošle godine prikazuje kako je rukovođeno žito računom Asocijacije žena vladajućeg Pokreta Evropa sad.

Za finansiranje rada Asocijacije žena PES-a uplaćena su sredstva iz budžeta Crne Gore u iznosu od 27, 8 hiljada i iz budžeta lokalnih samouprava u iznosu od 18,7 hiljada eura.

Odlivi sredstava sa žiro računa Asocijacije žena se odnose na plaćanje putnih troškova, troškova pomoći i drugih troškova, dok je iznos od 4,7 hiljade prenešen na račune za redovno poslovanje stranke. Partija je u posebnom Izvještaju o načinu i namjeni utroška sredstava za finansiranje redovnog rada ženskih organizacija iskazala ukupne troškove u iznosu od 13.405 eura i to: troškove humanitarne pomoći u iznosu od 11 hiljada, troškove reklamnog materijala u iznosu od 548 eura, troškove zakupa u iznosu od 356 eura i troškove reprezentacije u iznosu od preko 500 eura.

Vladajuća Demokratska Crna Gora je na žiro račun za poslovanje ženske organizacije – Foruma žena tokom 2023. imala priliv od iz budžeta CG u iznosu od 55,9 hiljada, iz budžeta lokalnih samouprava iznos od 34,4 hiljade. Na računu je bilo i 70 hiljada iz prethodnih godina.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BEZUSPJEŠNA BORBA ZA ALIMENTACIJU: Nemoć institucija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je osnivanje Alimentacionog fonda bio veliki korak, za mnogu, sada već punoljetnu djecu, on nije značio ništa. Njihovi roditelji, koji su zaboravili na svoje dužnosti, godinama uspješno izbjegavaju pravdu.  U tim slučajevima teret podizanja i školovanja djece, obaveza je samo jednog roditelja

 

 

Godine teške i, kako se pokazalo, na kraju, neuspješne borbe da se pred sudovima dođe do pravde, a uporedo naporan rad da se obezbijedi “parče hljeba” za djecu, u situaciju kad drugi roditelj, nakon razvoda “zaboravi” na svoje potomstvo. To je siže tri priče samohranih roditelja sa sjevera Crne Gore, koji, sve do punoljetstva svoje djece, nijesu uspjeli da od bivših supružnika naplate alimentaciju i pored pravosnažnih sudskih odluka i okončanih procesa izvršenja.  Priče jednog Bjelopoljca, jedne Kolašinke i jedne Pljevljakinje po mnogo čemu su slične, a nemoć institucija u njihovim slučajevima identična. Bivši supružnici žive u inostranstvu, nemaju imovine u Crnoj Gori, a kada i pređu našu granicu, nadležni ne čine ništa da ih privole da plate ono što duguju ili sankicionišu zbog nepoštovanja sudskih odluka.

Najdrastičniji je primjer Kolašinke Ane Popović, čijoj zajedničkoj,  sada punoljetnoj djeci, bivši muž duguje više od 27.000 eura. Ni ona, kao ni dvoje ostalih sagovornika Monitora, nemaju pravo da potraživanja naplate iz Alimentacionog fonda, jer se zahtjev ne može odnositi na prethodni period.

“Od 2012. godine, od kada je brak razveden, iako nas je otac moje djece mnogo ranije ostavio, za njihovo izdržavanje uplatio je svega 1.050 eura. Ukupno sa kamatama, sada za alimentaciju duguje više od 27.000 eura. Ni osnivanje Alimentacionog fonda mi nije mnogo pomoglo, jer zahtjevi na obuhvataju period unazad. Najteže mi je kad mi, čak i u institucijama, kažu kako mi je sad lako jer su mi ‘djeca velika’. Moja djeca jesu sada punoljetna, ali teško je da stane u jedan tekst priča o tome kako je ženi u maloj sredini sa ograničenim mogućnostima za zaradu dovesti troje djece do punoljestva”, kaže Kolašinka.

Ona je iscrpila sve mogućnosti na sudu, pa je, kaže, išla na izvršenje. I taj dio je okončan uredno. No, nije se ništa promijenilo. Incijalna presuda je bila 2012. godine. Njen bivši suprug je tada u odgovoru na tužbu naveo kako mu je zarada u stranoj kompaniji na drugom kontinentu približno 400 eura. Posljednja presuda je donesena prošle godine. Više puta je osuđivan na uslovnu kaznu zatvora zbog nedavanja izdržavanja. Ređale su se presude, dug i kamate rasle, uzalud.  Otac je i dalje na drugom kontinentu, zaposlen i s vremena na vrijeme dođe u rodni grad, u kojem, formalno, nema imovine.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ULCINJ – NAJPOTCJENJENIJA TURISTIČKA DESTINACIJA EVROPE: Iz Londona se bolje vidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Globalni časopis, koji izlazi već 57 godina u Londonu, Time Out, sastavio je listu od 21 najpotcjenjenije evropske destinacija za 2025. godinu. Na prvom mjestu je – Ulcinj

 

 

,,Spektakularna crnogorska obala konačno dobija pažnju koju zaslužuje, a ulice Kotora, Budve i ostalih su sada krcate tokom ljeta. Ulcinj? Ne toliko, ali to neće uvijek biti slučaj. Smješten na južnom dijelu zemlje, Ulcinj je centar albanske kulture u Crnoj Gori i pruža drugačiju atmosferu od poznatijih mjesta na sjeveru. Stari grad Ulcinj je vjerovatno najdramatičniji u zemlji, a njegove plaže pružaju uzbuđenje i spokoj u jednakoj mjeri“, navode autori teksta u ovom britanskom magazinu.

Ulcinjsku Veliku plažu nazivaju “crnogorskom Kopakabanom” konstatujući da je pješčana i duga čak 13 kilometara.

Kako se ističe, dok se mnoga mjesta širom kontinenta bore sa prekomjernim turizmom, ove zanemarene destinacije čekaju da budu istražene. „Nikad nije bio bolji trenutak da razmišljate van okvira o svojim putovanjima – posebno kada se zanemaruje toliko nevjerovatnih evropskih mjesta. Ove destinacije imaju sve što želite od vašeg sljedećeg odmora, uz dodatni bonus što se mnogo manje ljudi gura da vidi iste atrakcije“, dodaje se u članku Time Out-a.

Ali, da bi turisti i posjetioci mogli da vide Ulcinj, a potom tu ostanu, trebaju nekako doći u ovaj grad. Iako je Ulcinj na moru, a ima i mali (sportski) aerodrom, u ovaj grad je moguće nekako stići samo kopnom.

“Upravo je saobraćajna izolovanost ili veoma slaba povezanost jedan od razloga zaostajanja ovog grada. Nama se već četiri godina obećava izgradnja mosta na Bojani, a evo sada i brze saobraćajnice prema Albaniji, ali od toga nema ništa. Da se ne govori o decenijskim pričama o gradnji luke, marine, novih luksuznih hotela i čega ne  sve još”, kaže ulcinjski hroničar Ismet Karamanaga.

Prema njegovim riječima, vrijeme nije saveznik Ulcinja. Konkurencija, u prvom redu Albanija, izvanredno brzo napreduje i logično je da gosti tamo više odlaze. Na to ukazuju i zvanični rezultati Monstata. U prošloj godini u Ulcinju je boravilo oko 420.000 registrovanih gostiju ili čak 15 odsto manje nego 2023. godine!? To bi trebao da bude alarm za sve donosioce odluka da djeluju brzo, jer je turizam najvažnija privredna djelatnost u ovoj opštini od koje se, na direktan ili indirektan način, ostvaruje tri četvrtine prihoda.

Ukazuju na to i prosječne zarade koje su u Ulcinju među najnižima u Crnoj Gori. U novembru je prosječna plata na teritoriji ove opštine iznosila 849 eura ili za 144 manje od državnog prosjeka, odnosno bila je ubjedljivo najniža na Primorju. “Da nemamo more moglo bi se slobodno kazati da smo kao Petnjica ili Andrijevica. Žalosno je to za jedan grad sa milenijumskim trajanjem koji ima najveće razvojne potencijale u regionu”, tvrdi Karamanaga.

Jedan od razloga zaostajanja Ulcinja jesu male i nedovoljne investicije u komunalnu i ukupnu infrastrukturu, kao i nedostatak velikih hotela, ili bar obnova onih koji su temeljno i sistematski uništeni u procesu tzv. privatizacije. Da bi preživjeli, ljudi su se okrenuli gradnji apartmana ili selili u inostranstvo. Sve je to ostavilo i ostavlja razorne posljedice na prostor i demografiju, pa tako, na primjer, Ulcinj sada ima četiri hiljade stanovnika manje nego prije 35 godina.

Predsjednik Opštine Ulcinj Genci Nimanbegu je uvjeren da se proširivanjem Mandraća (lučice na Pristanu) i gradnjom marine taj grad vraća moru. “Očekujem da ubrzano dođemo do tehničkih osnova i da tokom ove godine tražimo investitora za ovaj objekat. Ovo je veliki objekat – luka će po idejnom projektu i studiji izvodljivosti povezivati Stari grad i Veliki krš, Liman 1 i 2 će biti u tom akvatorijumu i kapacitet bi mogao biti do 400 plovila. To je razvojna šansa koju sigurno nećemo propustiti“, kaže Nimanbegu.

On očekuje da se tokom ove godine objavi i tender za izvođača za projekat ribarske luke na rtu Đerane. “Mislim da je ovaj projekat nešto što će promijeniti sliku turizma i položaja naših ribara i svih ljudi koji se bave morem”, dodaje Nimanbegu.

Saobraćajna izolovanost će svakako, vrlo brzo postati smetnja za ozbiljnija ulaganja u turističke kapacitete na Velikoj Plaži, navedeno je iz ove lokalne samouprave u komentarima i sugestijama na Nacrt Prostornog plana Crne Gore do 2040. godine i izvještaja o strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu.

Iz Opštine su kazali da je “potrebno planirati pomorski granični prijelaz na lokaciji najbliže nekadašnjem graničnom prelazu Sveti Nikola- Pulaj, Albanija, imajući na umu planiranu plovnost rijeke Bojane kojim bi se povezalo Jadransko more i Skadarsko jezero, što omogućava dodatnu vezu sa lukom Bar i mogući razvoj nautičkog turizma, uz uslov da se obezbijedi zaštita životne sredine, čime bi se doprinijelo ubrzanim razvojem ovog predjela”.

No, lani nije bio otvoren ni jedini granični prelaz na moru, na Velikoj skeli, ispod Starog grada, koji je funkcionisao 2023. godine tokom ljeta. O aerodromu više niko ne govori, već samo o potencijalima. I problemima – od buke, nečistoće i nedostatka parking mjesta pa do neregistracije gostiju. I tako decenijama.

Tekst u Time Out-u pokazuje da se, ipak, sve bolje vidi iz Londona.

                                                                                              Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo