Povežite se sa nama

Izdvojeno

IZBOR DIREKTORA AGENCIJE ZA CIVILNO VAZDUHOPLOVSTVO: Reference iz DPS-a i Beograda važnije od struke

Objavljeno prije

na

Vlada je  5. septembra, nakon više prozivki, odlučila provjeriti cjelokupni konkurs za izbor direktora Agencije za civilno vazduhoplovstvo (ACV). Savjet Agencije za civilno vazduhoplovstvo od 5 članova kojim predsjedava Dženan Kolić (kadar Demokrata CG) je navodno jednoglasno podržao kandidata – Vladislava Vlahovića. Kolić je za RTCG rekao da je Vlahović izabran zbog „impresivne biografije kao i ispravne dokumentacije koju je dostavio na konkursu“

 

Nakon što je Inspekcija rada krajem avgusta izašla sa nalazom da je izvršni direktor Rudnika uglja izabran na tu funkciju suprotno zakonu u fokus dolaze i drugi izbori na čelnim mjestima državnih agencija i kompanija. Vlada je na sjednici od 5. septembra, nakon više prozivki, odlučila provjeriti cjelokupni konkurs za izbor direktora Agencije za civilno vazduhoplovstvo (ACV). Ministar finansija Aleksandar Damjanovic je izrazio zabrinutost zbog „intervencija po pitanju validnosti dokumentacije za pojedine članove Savjeta Agencije“. Naime, Savjet Agencije za civilno vazduhoplovstvo od 5 članova kojim predsjedava Dženan Kolić (kadar Demokrata CG) je navodno jednoglasno podržao jednog kandidata – Vladislava Vlahovića. Kolić je u izjavi za javni servis RTCG rekao da je Vlahović izabran zbog „impresivne biografije kao i ispravne dokumentacije koju je dostavio na konkursu“. Prijedlog Vladi da potvrdi imenovanje je poslat preko Ministarstva za kapitalne investicije (MKI) kojim rukovodi lider Bošnjačke stranke Ervin Ibrahimović.

Vlahović je samo mjesec dana ranije na sjednici Vlade od 3. avgusta razriješen članstva u Savjetu ACV, nakon ranije dojave zviždača protiv članova Savjeta, zbog toga što dotični „na osnovu utvrđenih činjenica nema zakonom propisanu adekvatnu školsku spremu“. Sa Vlahovićem je razriješen još jedan član Savjeta. Zakonom o vazdušnom saobraćaju je članom 9, stav 7, predviđeno je „za predsjednika i člana Savjeta može biti imenovan državljanin Crne Gore koji ima visoku stručnu spremu saobraćajne, tehničke, pravne ili ekonomske struke“. Vlahović ima trogodišnju vojnu školu – Vazduhoplovnu vojnu akademiju, u trajanju od 6 semestara, smjer letački, i stručno zvanje – pilot helikoptera. Inspekcija Vlade i nadležno Ministarstvo shodno zakonu nijesu prihvatili školsku spremu u trajanju od 6 semestara kao visoku stručnu spremu, , iako u samoj diplomi piše „Diploma o visokom stručnom obrazovanju“.

Kolić je naveo da je Vlahović od konkursne dokumentacije dostavio i diplomu o završenoj Generalštabnoj školi Vojske Jugoslavije (01.02 1997.  u trajanju od godinu dana, gdje je diplomirao na temi Uloga borbenih helikoptera u vazduhoplovnoj podršci. Vlahović je stekao i zvanje Generalštabnog oficira na Vojnoj akademiji Vojske Srbije i Crne Gore (Škola nacionalne odbrane), koju je pohađao školske 2001/2002.

Kolić se međutim nije pohvalio da je Vlahović i „saradnik iz prakse“ i profesor ekonomije vazduhoplovstva i ekonomske diplomatije na Univerzitetu Donja Gorica (UDG) čiji osnivači su bivši šef režima Milo Đukanović i njegov saradnik Veselin Vukotić – akter brojnih korupcionaških afera. Na sajtu UDG-a se navodi da je Vlahović  „generalštabni pukovnik pilot dok se srbijanska Škola nacionalne odbrane broji kao „stručni ekvivalent doktorata (PhD) za oblasti vazduhoplovstva, međunarodnih odnosa, odbrane i bezbjednosti“. „Stručni ekvivalent PhD“ je, po riječima nekolicine sagovornika iz struke, u najblažu ruku, veoma upitna konstatacija. Sve u svemu, od onoga što je Vlahović priložio na konkursu je sve iz domena vojne struke i nema puno dodirnih tačaka sa civilnim vazduhoplovstvom.

Zakon o vazdušnom saobraćaju (član 12, stav 3) predviđa da za izbor direktora ACV važe „uslovi iz člana 9 st. 7 i 8“ – isti koji važe za predsjednika i članove Savjeta pa je prosto nevjerovatno da nakon smjene Vlahovića od prije mjesec, jer ne zadovoljava zakonske kriterije, taj isti Savjet ga sada, na osnovu istih kriterija bira za direktora Agencije za civilno vazduhoplovstvo.

Kolić je naglasio da je odluka Savjeta bila jednoglasna, što je ponovio i MKI u izvještaju Vladi. Po saznanjima Monitora odluka petočlanog Savjeta je bila natpolovična. Na sjednici Savjeta jedna osoba je bila protiv i ukazala da Vlahović ne ispunjava uslove za člana Savjeta, a samim tim ni za direktora jer su ti uslovi identični i pozivala se na inspekcijski postupak kojim su ispitane ranije prijave zviždača. Član Savjeta Prof. Dr Radoje Karadžić je isključen sa glasanja jer se i on ranije prijavio na konkurs. Prije toga je tražen stav Agencije za sprječavanje korupcije (ASK) i Vlade CG da li je  Karadžic u nekom konfliktu interesa ali ni stav ASK ni Vlade nije dobijen. Radi se o univerzitetskom profesoru iz oblasti vazdušnog saobraćaja, predavaču na inostranim univerzitetima, sudskom vještaku, autoru univerzitetskih udžbenika i naučnih radova za koga nije bilo zakonske prepreka da se javi na konkurs. Tako je „jednoglasna odluka“ petočlanog Savjeta donijeta sa 3 glasa.

Vlahović je nakon završetka Škole nacionalne odbrane, bio izaslanik odbrane Srbije i Crne Gore (ujedno vojni ataše za Vazduhoplovstvo, mornaricu i kopnenu vojsku) u Velikoj Britaniji, komandant vazduhoplovne baze Golubovci (ujedno i komandant Vazduhoplovstva Vojske Crne Gore), vojni savjetnik u Misiji Crne Gore u Briselu i vojni predstavnik CG u Vojnom komitetu NATO i Vojnom komitetu Evropske Unije. Međutim, Vlahović je osim pilota i obavještajac – bivši pripadnik Vojne obaveštajne službe (VOA), te raniji šef 123. obavještajnog centra Vojske Jugoslavije u Podgorici i vojni ataše zvaničnog Beograda na povjerljivim zadacima u Velikoj Britaniji.

Po nekim tvrdnjama Vlahović je  i dalje lojalni DPS-ovac  bez čega ne bi ni mogao imati tako „impresivnu karijeru“ kako ju je ocijenio Kolić. Vlahovićevo ime je ranije dovođeno u vezu sa aktivnostima ruskih obavještajnih službi i tzv. Crvenog orkestra generala Branka Krge bivšeg šefa vojne obaveštajne službe Vojske SCG i kasnijeg načelnika Generalštaba (2002-2005) koji je izabran uz podršku Đukanovića i njegove desne ruke Milana Roćena. Roćen i Krga su dobri drugari još iz Roćenovih „moskovskih dana“.

Nebojša Medojević, lider Pokreta za promjene je 2010. objavio da 5 visokih vojnih oficira i obavještajaca 3. centra Vojno obavještajne agancije (VOA) i 5. centra Vojno bezbednosne agencije (VBA) za kontraobavještajne aktivnosti nisu prošli bezbjedonosne provjere Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) 2006. godine zbog veza sa ruskim tajnim službama. Među njima se nalazilo i ime Vladislava Vlahovića. On je odbacio optužbe i saopštio da posjeduje bezbjednosne sertifikate, i da bez njih ne bi mogao pokrivati visoke vojne pozicije van zemlje. Tada je Ministrarstvo odbrane tražilo od tužilaštva da ispiti sve navode da bi postupilo shodno tome. Navodi nisu ispitani, ili makar javno objavljeni.

Na posljednjoj sjednici Vlade, MKI se složilo  da se Vlahović kao kandidat treba ispitati. Upućen je dopis Ministarstvu prosvjete koje vodi SNP-ov Miomir Vojinović da „protumači da li taj kandidat ispunjava te određene uslove u dijelu tih akademskih kvalifikacija“.

Premijer Dritan Abazović je rekao da sve treba provjeriti. „Radi se o specifičnom mjestu, nemojte da nas bespotrebne brzopletosti dovedu u  nezgodnu situaciju“.  Nakon toga Vlada treba donijeti konačnu odluku.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

FOKUS

UPRAVLJANJE DRŽAVNOM IMOVINOM: Zašto je Vlada naumila da razvlasti parlament

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aerodromi, EPCG, Institut u Igalu, Plantaže… Možemo samo da nagađamo zbog koga ili čega Vlada traži pravo da samostalno raspolaže imovinom vrijednom do 300 miliona eura. Mnogo očigledniji su razlozi zbog kojih bi se trebalo krajnje pažljivo odnositi prema tom naumu

 

Vlada traži od Skupštine da joj, izmjenama Zakona o državnoj imovini, omogući da svojevoljno raspolaže državnom imovinom u vrijednosti do 300 miliona eura. Dosadašnji limit bio je 150 miliona, pa je prijedlog – već tradicionalno usvojen u nedjelju na elektronskoj sjednici (čitati: bez ozbiljne rasprave i pisanih tragova o njenom toku i glsanju) – naišao na poprilične rezerve kod poslanika i javnosti.

Prema pomenutom Zakonu, državnu imovinu čine: pokretne i nepokretne stvari, novac, hartije od vrijednosti i “druga imovinska prava koja pripadaju Crnoj Gori ili lokalnoj samoupravi”. Dalje je Zakonom razrađeno da u “stvari i druga dobra” kojima raspolaže država spadaju: rudno i mineralno bogatstvo; jezera, podzemni i nadzemni riječni tokovi; teritorijalno more i priobalje; vazdušni prostor; aerodormi, luke, pruge i putevi; energetska i telekomunikaciona infrastruktura; vojni objekti; radio frekfencije, vazdušni koridori i satelitske orbite; kulturna dobra i umjetnička djela u državnoj svojini, nacionalni parkovi, državni objekti namijenjeni obrazovanju, zdravstvu, nauci i socijalnoj zaštiti “sa pripadajućim zemljištem”, šume, poljoprivredno i građevinsko zemljište u vlasništvu države… Konačno, tu je i vlasnički udio u makar 50-tak manjih i većih preduzeća koja su u većinskom vlasništvu države. Sve to Vlada može da troši, dograđuje i razgrađuje, prodaje, iznajmljuje, pozajmljuje, daje u koncesiju… Uz postojeće ograničenje da o raspolaganju imovinom vrijednijom od 150 miliona (odnosno, traženih 300) konačnu odluku donosi parlament.

Država nema funkcionalan popis svoje imovine ni valjanu procjenu njene vrijednosti. Taj posao je trebalo da bude završen još  2011. godine  a poslednja obećanja govorila su da će to biti urađeno “poslije popisa”. Vidimo, ni to nije jasno omeđena vremenska odrednica.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MARKA KOVAČEVIĆA: Kontinuitet govora mržnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gradonačelnik Nikšića u kontinuitretu širi govor i geste mržnje. Tužilaštvo i sudstvo, kao i za ostale političare, tu ne vidi ništa sporno, a koalicioni partneri ,,osuđuju” i trpe. Javnost se navikava

 

Proslava jedne od najznačajnijih crnogorskih pobjeda u 19. vijeku, Bitke na Grahovcu, prepuštena je posljednjih godina Eparhiji budimljansko-nikšićkoj i zavičajnom udruženju Stara Hercegovina. Država se u to ne miješa, pa je bilo samo pitanje vremena kada će se desiti epski skandal.

Za to se, na ovogodišnjoj obljetnici 166 godina od slavne bitke, postarao jedan od domaćina, Marko Kovačević, gradonačelnik Nikšića: ,,Ako neko neće da budemo braća, ako neko hoće više da liči na Turke, onda, bogami, u budućnosti prema njemu ćemo kao i prema Turcima postupati”.

Iako se zna da su Crnogorci, na Grahovcu, pod vođstvom vojvode Mirka Petrovića, grdno pobili tadašnje osmanske neprijatelje, Kovačević kaže da nije baš tako slikao budućnost. Pravda se da nije mislio, niti ih je pominjao, Crnogorce, pa ni Bošnjake, te da su mu mračni centri moći iskonstruisali cijelu priču. Onda se sjetio da je u stvari navodno  ciljao na pomirenje. Moglo bi se pomisliti da mladi političar zaista ponekad ne zna što priča, baš kao što njegova stranka u Nikšiću slavi Mirka Petrovića a u Podgorici se zalaže za rušenje spomenika u njegovu čast.  No, nije baš tako.

Kovačević rado posegne za govorom ili gestom mržnje. Mjesec dana nakon što je sjeo u fotelju gradonačelnika Nikšića, Kovačević je u junu 2021. na TV Kurir negirao da je u Srebrenici počinjen genocid. U julu prošle godine je stojeći pored predsjednika države Jakova Milatovića pokazao srednji prst prilikom intoniranja himne. Objasnio je da je, malo duže, namještao sat.

Kada je njegov partijski šef Andrija Mandić, u martu ove godine,  predsjedavao Skupštinom Crne Gore na Cetinju, opet nije mogao da izdrži: „Nekako lijepo pristaje predsjedniku Skupštine Crne Gore ova zgrada Zetske banovine. I nekako je normalno da smeta Švabama”. Ovo posljednje upućeno je na račun porijekla poslanika DPS-a Oskara Hutera.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

NI U CRNOJ GORI NEMA MJESTA ZA LUKAŠENKOVE KRITIČARE: Za naš MUP Bjelorusija je demokratska država

Objavljeno prije

na

Objavio:

U rješenju MUP-a Crne Gore koje je potpisao Radovan Popović, pomoćnik ministra Danila Šaranovića i šef Direktorata za upravne poslove, državljanstvo i strance izgleda da je Bjelorusija demokratska država u kojoj je život bezbjedan i prepun mogućnosti. U Popovićevom rješenju UP I-132/23-6651/3 od 5.juna ove godine, odbija se zahtjev za međunarodnu zaštitu bjeloruskom državljaninu V.I jer „ne postoji opravdan strah od progona“ u matičnoj zemlji

 

Nedavno je Viši sud u Beogradu ponovo presudio da se Andrej Gnjot, bjeloruski reditelj, novinar i opozicioni aktivista treba izručiti totalitarnom režimu u Minsku na osnovu Interpolove potjernice koje su bjeloruske vlasti raspisale za njim. Uhapšen je na beogradskom aerodromu 30. oktobra prošle godine gdje je sletio iz Tajlanda. Bjelorusiju je napustio u junu 2021. godine nakon što je doznao da mu Lukašenkova zloglasna tajna služba sprema procesuiranje zbog veza sa opozicijom. Gnjot se formalno tereti za utaju poreza od oko 300 hiljada eura. U zemlji nikada nije dobio poziv za saslušanje po tom osnovu. Utaju je navodno vršio između 2012. i 2018. godine na osnovu zakona koji je donešen tek 2019.  Gnjot je te optužbe odbacio kao “politički motivirane”. Jedan je od osnivača Slobodnog udruženja sportista Bjelorusije (SUSB) osnovanog nakon pokradenih predsjedničkih izbora u ljeto 2020.,  koji su doveli do masovnih protesta građana i krvave represije režima čiji najbliži saveznik je Putinova Rusija. SUSB je svojom kampanjom uspio da se Bjelorusiji oduzme status domaćina Svjetskog prvenstva u hokeju i da Međunarodni olimpijski komitet obustavi finansije bjeloruskom Nacionalnom olimpijskom komitetu, na čijem je čelu bio predsjednik Lukašenko, o čemu je Monitor već pisao. Diktator se osvetio SUSB-u tako što ga je proglasio za „ekstremističku organizaciju“. Advokat udruženja Aleksandar Danilevič je osuđen na deset godina zatvora, a odmazda je uslijedila i prema drugim članovima udruženja osim Gnjota koji je pobjegao.

U prvoj presudi Višeg suda od 7. decembra 2023. odlučeno je da Gnjot bude izručen. Sud je odbio da Gnjota uopšte i sasluša na optužbi protiv njega.  Početkom marta ove godine Apelacioni sud je poništio odluku i vratio je na ponovno odlučivanje. Ipak, 13. juna je pročitana ista presuda na koju je novinar već najavio žalbu. Jedina dobra vijest je što je Gnjotu početkom juna sedmomjesečni boravak u CZ-u zamijenjen kućnim pritvorom i nanogicom u garsonjeri od 20 kvadrata na Vračaru. Međunarodne i domaće organizacije za ljudska prava su osudile presudu i pozvale vlasti srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića da prekinu progon političkih protivnika Minska i Moskve koji su potražili utočište u Srbiji.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo