Povežite se sa nama

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Podjela plijena

Objavljeno prije

na

Posljednje tri godine smo vidjeli da su partije nove pozicije  iskopirale način vladanja DPS-a, od političkog zapošljavanja i pokušaja uticaja na rad sudske vlasti, pa sve do odnosa prema kritičarima vlasti. Nastavak takvog ponašanja Crnu Goru neminovno vodi u novu fazu apatije koja je bila i više nego imanentna periodu vladavine DPS-a

 

MONITOR: Kako ocjenjujete pregovore oko nove Vlade?

MILOVAC: Pregovori su očekivano komplikovani, imajući u vidu heterogenost političkih partija koje nakon izbora žele da budu dio nove izvršne vlasti. Posebno je uočljivo da se više ni ne pokušava kreirati privid zalaganja za javni interes i realne potrebe građana, te da ključne tačke sporenja među partijama predstavljaju funkcije u budućoj vladi i takozvano kadriranje ,,po dubini”.

Posljednje tri godine su umnogome pokazale kakva je demokratska kondicija nekadašnjih opozicionih partija. Gotovo sve su bile neuspješne u odbacivanju modela ponašanja koji je proteklih decenija bio imanentan DPS-u i njegovim satelitima. To se sada najjasnije uočava tokom pregovora za sastav buduće vlade, gdje je partijski interes daleko ispred javnog interesa da konačno dobijemo kvalitetnu izvršnu vlast koja će moći da ponovo pokrene ključne reforme i odmrzne proces evropskih integracija.

Smatram da pred mandatarom Milojkom Spajićem stoji veoma komplikovan zadatak i da će konačno rješenje morati da predstavlja kompromis između onoga što su bili početni principi za formiranje vlade i potrebe da je konačno dobijemo i krenemo dalje. Da li će to dalje značiti napredak ili dalje nazadovanje, zavisiće od političke snage i mudrosti budućeg premijera da tako raznoliku skupinu drži pod nekom vrstom kontrole.

Sasvim je izvjesno da će novu vladu, osim PES-a, činiti partije čiji kadrovi su u protekle tri godine već imali prilike da pokažu ,,po dubini i širini”, da politički zapošljavaju i koriste privilegiju obavljanja javne funkcije za ostvarivanje ličnih i partijskih interesa. U razmjeni argumenata između PES a i koalicije Za Budućnost Crne Gore, saznali smo i da je mandatar bivšem DF-u nudio ,,do 40 odsto pozicija po dubini”, pokazajući do koje mjere se priča o takozvanoj meritokratiji u pregovorima može svesti na isprazno predizborno obećanje.

To, nažalost, pokazuje da stvarna reforma crnogorskog društva neće zaista početi dok, osim promjena na vlasti, ne budemo imali i promjene u svijesti onih koji pretenduju da budu nosioci tih reformi. Za sada ne vidim političku partiju koja ima tu količinu intergiteta i vizije.

MONITOR:  Koja je glavna karakteristika post DPS perioda?

MILOVAC: U mnogim oblastima prethodne tri godine predstavljaju vrijeme koje su građani izgubili čekajući da Crna Gora odlučnije krene naprijed i otrese se bremena koji opterećuju tri decenije DPS vladavine. Iako je bilo očekivati da proces tranzicije Crne Gore od zarobljene države ka društvu slobodnih građana bude mukotrpan i spor, smatram da su u posljednje tri godine propuštene mnoge šanse da ovu zemlju odlučnije pokrenemo naprijed.

Ono što jeste definitivno karakteristika takozvanog postdps perioda jeste podjela ,,plijena” koji je nakon tri decenije uzet iz ruku DPS-a. Iako je nesporno da je promjena došla na izborima i da su građani sada daleko slobodniji da se bore za svoja prava nego što je to bilo ranije, stvarni pobjednici nisu oni, već partije koje ovaj tranzicioni period koriste kako bi ,,nadoknadile propušteno” dok su bile u opozionim klupama.

Nažalost, gotovo sve političke partije su dolazak na vlast prepoznale kao šansu da dalje unaprijede i ojačaju svoju partijski bazu, a ne kao privilegiju da nakon tri decenije DPS terora, Crnu Goru oslobode i ubrzaju proces ključnih reformi.

Takav način uskointeresnog razmišljanja crnogorskih partija je vidljiv na svakom koraku i nivou vlasti, bilo da govorimo o parlamentu, izvršnoj vlasti ili takozvanoj ,,dubini”gdje je partijska knjižica ponovo garant dobijanja posla ili neke privilegije.

Posljednje tri godine smo vidjeli da su partije nove pozicije iskopirale način vladanja DPS-a, od političkog zapošljavanja i pokušaja uticaja na rad sudske vlasti, pa sve do odnosa prema kritičarima vlasti. Nastavak takvog ponašanja Crnu Goru neminovno vodi u novu fazu apatije koja je bila i više nego imanentna u periodu vladavine DPS-a.

MONITOR: MANS je i dalje na udaru kritike od strane vlasti. Vidite li neke pozitivne promjene?

MILOVAC: Nažalost, imali smo prilike da iz prve ruke vidimo koliko je tačna izreka ,,daj mu vlast, pa ćeš vidjeti kakav je čovjek”, i to na primjeru premijera Dritana Abazovića koji je MANS pokušao da predstavi kao navodne zaštitnike organizovanog kriminala i izrazio sumnje u naše motive da se bavimo praćenjem rada njegove vlade.

Ta vrsta ,,paranoje” je karakteristična za dugogodišnje diktatore i autokrate, ali je gospodin Abazović nekako skratio taj put i za svega godinu dana uspio da dozvoli sebi da, u nedostatku odgovora na argumentovanu kritiku, poseže za takvim kontrukcijama i podmetanjima.

Ovo je posebno problematično jer dolazi od vlasti koja je pretendovala da bude sve ono što DPS nije bio u posljednje tri decenije, a pretvorila se u njegovu imitaciju .

Pozitivna stvar je što, sa druge strane, građani mnogo slobodnije u javnost iznose svoje stavove o kvalitetu rada vlade i drugih organa vlasti, uz mnogo manje bojazni nego što je to bio slučaj u prethodnom periodu.

MILOVAC:  Koje su glavne kritike na rad odlazeće Vlade i kakav je vaš sud o radu Vlade u segmentu borbe protiv kriminala i korupcije?

MILOVAC: Ključna kritika jeste nedostatak održivih rezultata u borbi protiv korupcije i organizovang kriminala, te korišćenje tog procesa za samopromociju i političku valorizaciju. Nakon tri decenije vladavine DPS-a  tokom koje je izgrađen kult lidera i vrhovnog vođe u liku Mila Đukanovića,  sada imamo situaciju, bojim se, da još neki političari pretenduju na takav status, koristeći upravo borbu protiv korupcije kao sredstvo za to.

Jedan od najvidljivijih primjera za to jeste premijer Dritan Abazović, koji uporno pokušava sebe da nametne kao nekakvu ,,ruke pravde”, a svoju partiju kao nezamjenljiv faktor u konačnom obračunu sa mafijom i organizovanim kriminalom. Nažalost, rezultati vlade u toj oblasti su glasniji od svih PR pokušaja premijera Abazovića i njegove partije da nas ubijede da je mafija pobijeđena.

Glavna zamjerka na račun rada vlade je to što je on u mnogim segmentima manje transparentan nego što je bio rad bilo koje od vlada DPS-a iz prethodnog perioda. Mnogi standardi koje smo čak i pod režimom Mila Đukanovića uspjeli da uspostavimo, sada su obesmišljeni (i namjerno i iz neznanja), a kompletan proces otvaranja vlade ka građanima vraćen na početak.

Sve je to praćeno neukusnim PR pokušajima premijera Abazovića i njegovih ministara da kroz takozvane prenose sjednica Vlade Crne Gore pokušaju da zamaskiraju činjenicu da i tri godine nakon pada DPS-a, i dalje imamo praksu da se od građana krije kako se troši novac iz državnog budžeta.

Samo u posljednih godinu dana, Crna Gora je prošla kroz lokalne izbore, dva kruga predsjedničkih i, konačno, vanredne parlamentarne izbore i svi oni su iznova potvrdili da je modus operandi za zloupotrebe državnih fondova ostao isti, samo su promijenjeni akteri takvih zloupotreba.

Vlade Zdravka Krivokapića i Abazovića nisu uradile gotovo ništa kako bi se postavili temelji na kojima bi se mogla graditi održiva borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, jer samo kao takva nam može obezbijediti bolje rezultate u pregovaračkim poglavljima 23 i 24. Za tako nešto su nam potrebna zakonska rješenja, lišena korisnih nejasnoća i prostora za zloupotrebe, ali aktuelnoj vlasti to do sada nije bio prioritet.

Zakoni koji su ključni za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala još uvijek nisu reformisani, kao ni zakonski okvir koji bi kvalitetnije uspostavio kontrolu nad izvršnom i zakonodavnom vlasti. Tako još uvijek nemamo zakon o vladi i skupštini, DPS verzija Zakona o slobodnom pristupu informacijama je i dalje na snazi, nemamo kvalitetna rješanja za oduzimanje nelegalne imovine i nezakonito bogaćenje javnih funkcionera, loš Zakon o sprječavanju korupcije je i dalje izgovor za još gore rezultate u toj oblasti, i slično.

Sve dok ne budemo imali reformu u pomenutim oblastima, teško možemo govoriti o napretku u vladavini prava i oslobađanju crnogorskih institucija.

MONITOR: Što očekujete od nove Vlade?

MILOVAC: Iskreno, nakon svega što smo imali prilike da vidimo u posljednje tri godine, očekivanja su prilično skromna jer očigledno je da će njen sastav biti kompromis mogućeg, a ne najboljeg što Crna Gora trenutno može da ponudi i što je potrebno da bi se pokrenuli sa mrtve tačke.

Naši zahtjevi ka novoj vladi će se u prvom redu odnositi na kreiranje zakonskog okvira koji bi trebao da omogući efikasniju borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala,  otvorenost rada vlade, naročito kada su pitanju javne finansije i posvećenost nastavku procesa evropskih integracija.

To je minimum koji je potrebno realizovati ukoliko zaista želimo da postavimo snažne osnove za dalji razvoj vladavine prava. Osnove koje  neće zavisiti od volje bilo koje partije ili političke volje njenog lidera.

 

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

MIORAG VUJOVIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Stvaraju se preduslovi za raspodjelu nacionalnih resursa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve ukazuje na to da se stvaraju preduslovi za rasprodaju nacionalnih resursa kako bi se pokrivale fiskalne avanture i velika zaduženja bez realnog osnova u privrednom rastu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete najavu izmjena Zakona o državnoj imovini ?

VUJOVIĆ: Ne možete pravdati izbjegavanje poštovanja procedura i zaobilaženje zakona time da želite brže donositi odluke. Javne finansije i državna imovina su zaštićene upravo tim procedurama i tim zakonima. To nisu privatne finansije niti privatna imovina da bi sa njom raspolagali na taj način. U privatnom biznisu stvari stoje drugačije, ali u onome što je opšti interes, uz mehanizme kontrole i provjere, a uz podrazumijevanu strategiju djelovanja, što je moguće dužu, vi smanjujete mogućnost greške. Zašto je to važno? Pa svaka greška na tom polju košta mnogo i nekada su potrebne decenije za ispravku. Ujedno, korupcija je tada lakše moguća, jer kada potisnete osigurače koje štite opšte dobro, tada je i rizik od te pojave veći. Procedura i transparentnost se uvode da bi se uz pomoć javnosti državna imovina  zaštitila od bilo kakve mogućnosti njenog umanjenja ili devastiranja.

MONITOR: Aktuelni zakon obavezuje Vladu da traži dozvolu od parlamenta za valorizaciju imovine vrijedne do 150 miliona. Izmjenama bi se ta vrijednost podigla na 300 miliona eura. Šta bi to značilo?

VUJOVIĆ: Razumijem da se desila inflacija, ali ne vidim zašto bi Vlada bježala od toga da se u Skupštini javno pretrese svaka odluka kojom se raspolaže državna imovina, dakle imovina građana. Zar ona ne bi trebala da bude okrenuta ka tome da sa parlamentom podijeli odgovornost u donošenju takvih odluka. Priča da treba brže djelovati ne stoji, jer i parlament može brzo reagovati ako se radi o stvarima koje mogu biti na dobrobit građana u smislu da vi nekoj imovini dajete dodatu vrijednost. Sve ukazuje na to da se stvaraju preduslovi za rasprodaju nacionalnih resursa kako bi se pokrivale fiskalne avanture i velika zaduženja bez realnog osnova u privrednom rastu.

Dopuštanje ovakve odluke bi u praksi značilo da Vlada ima dodatnu koncentraciju moći na polju ekonomije i fiskalne politike uopšte, da je manje kontrolisana i da uticaj ekstremno krupnog kapitala kroz takve odluke može da poraste do neviđenih proporcija, jer možete tada prodavati ili zalagati državnu imovinu za sve i svašta.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR RADE  VELJANOVSKI, POLITIČKI I MEDIJSKI ANALITIČAR, PROFESOR FPN U BEOGRADU U PENZIJI: Najveća opasnost po region bilo bi Vučićevo potpuno okretanje ka Istoku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brisel i Vašington imaju bojazan da napetosti u regionu ne eskaliraju-a oni znaju koliko je u tome Srbija važna, pa im je bitnije da se održi stabilnost nego da se promijeni vlast. Od ovih centara moći se može očekivati diskretno ohrabrivanje opozicije da izvede promjene, ali ne i da oni urade posao umjesto nje

 

 

 

MONITOR:. Jedno vrijeme ste bili aktivni u srpskoj politici. Da li ste  iznenađeni prilično oštrom podjelom u koaliciji Srbija protiv nasilja i kakva bi bila Vaša odluka?

VELJANOVSKI: Nisam iznenađen podelom u koaliciji Srbija protiv nasilja, zapravo je to sasvim logično. Tu koaliciju je okupljalo iskreno odupiranje nasilju i zajednička želja da se promeni vlast, ali to nije dovoljno za političko delovanje. Ne mogu istim putem oni koji su za Evropsku uniju i oni koji su protiv, oni koji smatraju da je u Srebrenici bio genocid i oni koji to negiraju i čak slave zločince iz srpskog naroda, stranke koje se zalažu za stvarne demokratske vrednosti i imaju svest o realnosti kosovskog problema i one koje veličaju mitove prošlosti i traže da se na Kosovu proglasi okupacija. Ja i dok sam bio više u politici nisam imao nikakav uticaj, ali bih se zalagao za jasno profilisanje svake partrije i zajedničko delovanje isključivo po programskim ciljevima.

MONITOR: Na izborima je,  prvi put, učestvovao i „narodni tribun“ Savo Manojlović i osvojio značajan broj glasova. On je, po završetku izbora, pozvao na neku vrstu postizbornog bojkota republičke skupštine i dijela lokalnih parlamenata. Kako ocjenjujete njegov iznenadni ulazak u institucionalizovanu politiku i očigledan pokušaj da bude i tu proaktivan?

VELJANOVSKI: Savo Manojlović je samo još jedan dokaz nezrelosti opozicione scene u Srbiji. Inače, u politiku se i može ući samo institucionalizovano, sve ostalo je amaterizam ili NGO građanski aktivizam, što ima dodirnih tačaka sa politikom, ali nema mnogo izgleda da se poentira. Izlaskom na izbore, a zatim pozivom na bojkot odnosno izlazak iz lokalnih parlamenata, Manojlović je doprineo konfuziji koja je već postojala, a što obeshrabruje birače i dovodi do apatije. Respektabilan broj glasova koje je ova opcija dobila tu i tamo, takođe dokazuje da je građanima potrebno nešto novo, što odavno očekuju, ali čega nema.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JOVANA MAROVIĆ, SAVJETODAVNA GRUPA BALKAN U EVROPI: Predstoji nam ogroman posao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti. I ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima

 

 

MONITOR:  Momenat kada ćemo znati da li smo dobili IBAR približava se. Je li IBAR izvjestan?

MAROVIĆ: Da, dobijanje IBAR-a je izvjesno i ne bi tu  trebalo da bude nikakvih iznenađenja. S jedne strane, proces evropske integracije je zasnovan na principu zasluga (merit-based) i u okviru njega Evropska komisija utvrđuje politiku uslovljavanja, definiše mjerila koja treba ispuniti, prati njihovu realizaciju i daje svoju (pr)ocjenu o postignutom napretku. Zbog toga bi trebalo da je od presudnog značaja izvještaj koji je Evropska komisija već izradila i njime dala zeleno svjetlo da pređemo u završnu fazu pregovora. S druge strane, proces je i politički, države imaju pravo veta i mogu da blokiraju kandidatkinju za članstvo bez obzira na rezultate. U ovoj fazi, nema najave blokiranja i zato očekujem da ćemo krajem juna i formalno imati čemu se da se radujemo.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da je usvajanje IBAR zakona pokazalo da se reforma jedne od najvažnjih oblasti svela na  štrikiranje zadataka?

MAROVIĆ: Uzimajući u obzir preostala prelazna mjerila, njih 31, koje je ova Vlada „preuzela“ od prethodnih i krenula u njihovo ispunjavanje, a zbog specifičnih političkih prilika u državi, do sada su se pokazali kao najzahtjevniji politički uslovi koji su se odnosili na imenovanja u pravosuđu, a za koja je potrebna 2/3 ili 3/5 većina u Skupštini. Kada je ovo postignuto u parlamentu, „prozor i šansa“, koji se ukazali zbog geopolitičke situacije, su se još više odrškrinuli, a skroz otvorili zbog izbora za Evropski parlament na kojim su države članice željele da se pohvale i određenim rezultatima na Zapadnom Balkanu. Otuda smo imali intenzivnu komunikaciju institucija sa Evropskom komisijom, brze reakcije sa obje strane, konstruktivnu saradnju koja je u svakom trenutku imala jasan cilj – IBAR. Naravno, bilo je i lakše doći do tog cilja utoliko što smo još  na nivou ispunjavanja tehničkih uslova i tek predstoji da se usvojeno i sprovede u praksi. Zbog brzine su  napravljeni određeni propusti, koji nisu beznačajni, a odnose na često neadekvatno uključivanje zainteresovane javnosti, zanemarivanje konstruktivnih predloga, usvajanje problematičnih rješenja i sveukupno utisak je  da ćemo vrlo brzo morati dodatno da unaprjeđujemo ove zakone. IBAR jeste tehnički izvještaj i on do sada u procesu pregovora nije ni postojao, već su postojala samo mjerila za otvaranje i zatvaranje poglavlja, pa je zbog toga Evropskoj komisiji i bilo lakše da zažmuri na određene propuste. Iz „IBAR epizode“ treba izvući pouke za dalji tok pregovora: zadržati posvećen odnos s obje strane, a otkloniti nedostatke, i tehničke i suštinske.

MONITOR:  Kako vidite odnose na relaciji ministar pravde Andrej Milović i premijer Milojko Spajić, te najavu Milovićevog razrešenja?

MAROVIČ: Loša je poruka koju premijer šalje predlogom za razrješenje ministra pravde nekoliko dana nakon što su usvojeni zakoni potrebni za IBAR, a koje je pripremilo  Ministarstvo pravde na čijem čelu je Milović. Iako je taj predlog očigledan rezultat političkih razmimoilaženja, trebalo je da se desi kada je Milović isključen iz PES-a, a ne sada kada bi premijer trebalo da bude zahvalan zbog ostvarenih rezultata. Isto tako, nejasan je i potez Milovića kojim on umjesto da podnese ostavku ako se ne slaže sa politikom premijera i Vlade, upućuje na svoje razrješenje. U oba slučaja je riječ o neodgovornim potezima nekoliko sedmica prije očekivanog dobijanja IBAR-a, čime pada u vodu priča da je IBAR iznad svega. Iako je, kao što sam već rekla, EK dala zeleno svjetlo za IBAR, ovakav razvoj događaja pokazuje da IBAR, ipak, nije iznad političkih razmirica i partijskih interesa. Sve češće turbulencije u PES-u, ali i između koalicionih partnera, nisu ohrabrujuće za političku situaciju u zemlji koja mora biti stabilna da bismo se mogli posvetiti reformama.

MONITOR:  Kako komentarišete odluku Vlade da zbog prihvaćenog amandmana u Skupštini, Milović ne prisustvuje sjednici parlamenta, odnosno Spajićevo obavezujuće uputstvo ministrima da o svakom amandmanskom djelovanju na IBAR zakone moraju obavijestiti najprije Vladu?

MAROVIĆ: Logično objašnjenje za „uputstvo“ da Vlada mora da da zeleno svjetlo za amandmane na IBAR zakone je to da je ona u komunikaciji sa Evropskom komisijom i da se nije željelo rizikovati s eventualnim odstupanjima. Međutim, ministar pravde predstavlja Vladu, zakoni su iz njegove nadležnosti i ne vidim šta je moglo da pođe „po zlu“ i zašto je Vlada morala da ga povlači „navrat- nanos“ iz Skupštine. Ukratko, na ovom primjeru smo konkretno vidjeli paradoks da Vlada ne vjeruje svom ministru i da ne vrednuje njegov rad.

MONITOR: Predsjednik države Jakov Milatović odbio je da potpiše dva IBAR zakona. Može li to uticati na proces dobijanja IBAR-a?

MAROVIĆ:Evropska komisija je dala pozitivnu procjenu ispunjenosti mjerila i prije nego što su svi potrebni zakoni za IBAR bili usvojeni u Skupštini. Smatram da se niko na političkom nivou u EU neće baviti formalnim stvarima, posebno što, iako su primjedbe Predsjednika opravdane, zakoni nakon drugog glasanja moraju biti potpisani.

MONITOR: Kako vidite konstataciju premijera o “koordinisanoj opstrukciji Andreja Milovića i Jakova Milatovića” evropskog puta CG?

MAROVIĆ: PES je u više navrata, otkad je u situaciji da vodi proces evropske integracije Crne Gore, stavljao do znanja da svi koji su protiv njih su protiv našeg evropskog puta, pa, čak, kao što je to često slučaj, kad taj neko štiti zakon. U stvari je riječ o čuvanju pozicije i političkim sukobljavanjima.

MONITOR: Kako komentarišete prisustvo predsjednika Parlamenta Andrije Mandića na Svesrpskom saboru u Beogradu?

MAROVIĆ: Andrija Mandić je bio na „saboru Srbije i Srpske“ . Nije mu tamo bilo mjesto kao predstavniku Crne Gore i samim tim to nije ni mogao biti, već ili kao običan posmatrač, što je nedopustivo budući da je predsjednik Skupštine Crne Gore, ili, što je izvjesnije, dužnik višegodišnjeg političkog saveznika i ideološkog vođe Aleksandra Vučića. Takva pozicija bi bila kompromitujuća i ponižavajuća za svakoga, osim za Andriju Mandića, koji tako ne poštuje sopstvenu državu i omalovažava jednu od najviših funkcija u njoj.

MONITOR: U otvorenom pismu premijeru, kritikovali ste njegov stav da “IBAR nije postojao prije PES-a”, kako ste kazali, ali i ocijenili da nam sa ovom parlamentarnom većinom IBAR ništa neće značiti?

MAROVIĆ: I prije i poslije političkih promjena u državi, svi koji su na bilo koji način učestvovali u procesu su se zalagali za određene olakšice, promjenu politike uslovljavanja i ispunjavanje mjerila po prioritetima, intenzivniji monitoring Evropske komisije… Premijer, reakcijom da niko prije 44. Vlade nije pominjao IBAR, kao da je želio da izbriše sve prethodne napore, umjesto da sopstveni uspjeh učini još većim isticanjem da se do njega došlo zajedničkim trudom i radom.

Crna Gora treba da uđe u EU kao građanska država u kojoj se jednako garantuju prava svima i teško mi je zamisliti da se to može desiti uz većinu u čijem su sastavu oni koji negiraju crnogorsku naciju i ne priznaju državu koju treba da predstavljaju u institucijama Unije. To je paradoks i utoliko je i čudna pozicija EU, koja se i sama suočava sa jačanjem desničarskih partija i populista, i koja godinama nije blagonaklono gledala na takvu koaliciju u Crnoj Gori, a sada je zove „evropskom“.

MONITOR:  Kako vidite ovdašnje reakcije na glas Vlade za usvajanje Rezolucije UN o Srebrenici, te Rezoluciju o Jasenovcu koja je u parlamentu?

MAROVIĆ: Reakcije su različite i bespotrebno ispolitizovane i one su skrenule pažnju sa suštine: ovdje se ne radi o većem ili manjem značaju rezolucija, ovdje je riječ o tome da je Rezolucija o Srebrenici bila na dnevnom redu GS UN-a, da smo se kao članica morali izjasniti, a da je naš stav o tom pitanju odavno utvrđen, zasnovan na presudama međunarodnih sudova i civilizacijskoj obavezi. Ponoviću: najmanje što možemo da učinimo za žrtve genocida u Srebrenici je da ih se sjetimo 11. jula, a Rezolucija je važna i zbog toga što se sam genocid u javnosti često negira. Rezolucija o Jasenovcu koja bi bila usvojena u Skupštini Crne Gore ne bi suštinski ništa promijenila, jer se 22. april već obilježava kao dan proboja zarobljenih iz jasenovačkog logora i komemoraciji svake godine prisustvuje državni vrh Hrvatske, a, takođe, u javnosti niko nikada ne negira Jasenovac. Rezolucijom o Jasenovcu možemo pogoršati odnose sa Hrvatskom koja je dobar susjed i pruža nam podršku na svim poljima u procesu demokratizacije, a pogrešan je i motiv usvajanja Rezolucije da bi određena politička grupacija ostala na vlasti i to je nepoštovanje samih žrtava.

MONITOR: Šta nas čeka poslije IBAR-a?

MAROVIĆ: Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti, a samim tim što i ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima. Najzahtjevniji će, opet, biti rad na vladavini prava, odnosno jačanju institucija, borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije, neselektivnoj primjeni zakona u svim oblastima. Pregovori u poglavljima 23 i 24 će ubuduće biti usmjereni na ispunjavanje završnih mjerila, a koje ćemo dobiti u Zajedničkoj poziciji. Od presudne je važnosti da napravimo jasnu mapu puta, prioritete po godinama u trogodišnjem periodu, te da oko tih prioriteta gradimo konsenzus.

Glasanje za IBAR zakone je pokazalo da, iako vlast ne radi na toj sponi sa opozicijom, prvi put smo imali jasnu poruku opozicije da ne želi da blokira EU put. Da li je to bilo zbog „signala“ iz EU da ćemo IBAR dobiti bez obzira na sve, pa niko nije htio da političkim protivnicima pruži priliku da u njih upiru prstom, ili je rezultat, konačnog shvatanja da je EU cilj svih nas i da svi moramo učestvovati u njegovom ostvarivanju, ostaje da se vidi, ali je jasan putokaz u kom pravcu se mora ići.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo