Halil Tikveša, profesor nekoliko univerziteta,  za likovnu magiju ipak se najprirodnije osjeća na obalama  i u virovima neretvljanskim. Te strasti prenio je i u svoju likovnu lingvu….Slikajući specifične čamce sa Neretve-trupice,  istinski umjetnik odisejskog zova,  stvorio je  cijelu flotilu tih malih, ali likovno atraktivnih plovila

Halil Tikveša svojevrsni je mornar među likovnim umjetnicima: njegovi boravci u  Blacama ,gdje se Neretva ulijeva u vode adriatika, čudesna su oaza njegove odisejske predanosti vodama neretvljanskim. Čudima te hirovite rijeke ljepotice ,ali i ljepotama i tajnama mora kojem ona svakodnevno hita

Tikveša, profesor nekoliko univerziteta za likovnu magiju ipak se najprirodnije osjeća na obalama  i u virovima neretvljanskim. Te strasti prenio je i u svoju likovnu lingvu….Slikajući specifične čamce sa Neretve-trupice,  istinski umjetnik odisejskog zova Halil je Tikveša stvorio cijelu flotilu tih malih ali likovno atraktivnih plovila…U toj likovno ukotvljenoj flotili admiral Tikveša suvereno iznalazi doticaje sa najznačajnijim likovnim tendencijama, europskim i svjetskim. Osupnut djelom neretvljanskog Odiseja evo i mog malog dara. Pjesma Halilu  Tikveši u čast.

U stečak ubilježeno

Gunj i koporan,/vunene čarape,preslicu i puru,/vareniku i kiselinu/ocat i vino,/rakiju,sir torotan,/i planinski lišaj;/i drvo smokve,/i sve trupice sa Neretve,/tetoviram u kam,u/prisnost trena koji/vječnost zaziva,odmahujući/onima s druge strane/našega u životu trajanja/…/odmahujemo toj nestvarnosti/življenja sanjajući da,ipak,/poći aherontu valja/u val zaroniti i nadu/sačuvati za tren suočenja. Sav se u kam pretvaram,traje/moje žiće sa trenom vječnog sna,/spojeno.

 Gradimir GOJER

Komentari

S radošću,  nakon svih godina režiranja i dramaturških prilagodbi,  sjećam se mojih “drugovanja” sa literarnim monumentom Dostojevskog

Kad sam pročitao prvu prozu Fjodora Mihajloviča Dostojevskog postao sam “zarobljenikom“ ovoga veličanstvenog prozaika. I kao da sam već tada sanjao teatarske prizore što naprosto izviru sa listina te preguste proze, osjećao sam da se moram zaputiti dramskim suštinama, koje su već u redateljskim čitanjima imala itekakvog pozorničkog uspjeha.

Prvi ozbiljniji redateljsko-dramaturški rad imao sam prilagođavajući dramatizaciju Braće Karamazovih. Dramaturški “rez” napravio je Evald Šorm i ta me dramatizacija privukla poglavito radi koncentriranosti na trokut Aljoša – Ivan – Grušenjka. Nastojao sam uz druge bitne teme (religija, obiteljski odnosi Karamazovih i fatalizam Grušenjke) učiniti prilagodbu mome konceptu naglašavanjem odnosa Ivan – Aljoša, te orkestriranjem mizanscenskih rješenja tako da u prvi plan iziđu kapitalne scene temeljne karamazovštine i suptilije odnosa Grušenjke i Aljoše.

Postavkom dvije dramaturške vizije romana Zločin i kazna i Idiot, koje je iskusnom dramaturško- redateljskom optikom stvorio Egon Savin, nastavio sam rad na inscenacijama neponovljivog opusa. U Kamernom teatru 55 tijekom agresije na BiH i opsade Sarajeva postavio sam Nastasju Filipovnu, dramaturški “ekstrakt” romana Idiot. Savin je koncentrirao pozornost defakto na likove Rogožina i Nastasje Filipovne. Tu nisam bitnije mijenjao niti tekstualni dio dramatizuacije, niti sam se upuštao u promjenu ideosfere ove u biti “redateljske” adaptacije Dostojevskog.

Treći puta sam radio režiju i prilagodbu, najzahtjevniju do tada, romana Zločin i kazna u prijedorskom teatru.

U toj predstavi akcenat sam stavio na interpretativne, velike mogućnosti glumca Darka Cvijetića koji je donio slojevitu dramatiku lika Raskoljnikova.

U Savinovu scenski iznimno relevantnu dramatizaciju autorski sam “intervenirao” uvodeći lik Sjene, koji je tumačila glumica Mirela Predojević sa primjernim uspjehom i nekom začudnošću u svim fazama provedbe “nepostojećeg” lika. Ova predstava kontekstualno, obzirom na povijesne i političke pozadine, bila je iznimnim ispitom koji smo i ansambl i ja s uspjehom položili, što je potvrdila i publika i kritika na festivalu Pozorišne igre BiH u Jajcu.

U sve tri postavke Dostojevskog posebno sam se seriozno bavio ženskim likovima, što nije bilo nezapaženo i u kontekstu čitavog mog redateljskog opusa.

Zamaman kao temeljni materijal svaki od ovih naslova zahtijevao je poseban studij literarnog karaktera, ali i stanovitih elemenata historijske kontekstualizaciije.

S radošću,  nakon svih godina režiranja i dramaturških prilagodbi,  sjećam se mojih “drugovanja” sa literarnim monumentom Dostojevskog.

Gradimir GOJER

Komentari

Upoznao sam i nezaboravno se tri dana družio sa Ibrahimom Žuđelovićem, predratnim dijelom tima koji je gigant Energoinvest učinio europskim i svjetskim gospodarskim ali i istraživačkim brendom, danas građaninom Pariza, vlasnikom nekoliko kompanija diljem svjetskih meridijana… Ulcinjaninom  odanom  Bosni

Vratio sam se sa zasijedanja Godišnje skupštine Bosanske akademije nauka i umjetnosti “Kulin Ban”  (BANUK) iz Sarajeva.  Prepun utisaka i sretan što sam u društvu vrhunskih autoriteta u svojim strukama i ljudi nikada okaljanog obraza. Posebno sam bio obradovan što su pojedini akademijski resori obogaćeni osobama koje garantiraju nove prodore u oblasti znanosti i umjetnosti. U isto doba žao mi je što na ovu sjednicu BANUK nisu stigli  Brka i Nikolaidis, književnici iznimnih opusa…. Brka je moj golemi drugar, a želio sam upoznati i gospodina Nikolaidisa.

Prebirajući po utiscima otvara se golemina od radosti. Upoznao sam i nezaboravno se tri dana družio sa Ibrahimom Žuđelovićem, predratnim dijelom tima koji je gigant Energoinvest učinio europskim i svjetskim gospodarskim, ali i istraživačkim brendom, danas građaninom Pariza, vlasnikom nekoliko kompanija diljem svjetskih meridijana…

Ovaj stasiti Ulcinjanin odan svojoj Bosni, koji poslije imena a prije prezimena redovito stavlja Bosna, otkrio mi je nove nijanse empatije i sjajne čovjekoljubne žudnje, koja rezultira pomaganjem značajnih projekata (između ostalih i projekta BANUK)!! Ali, Ibrahimova širina, tolerancija i kozmopolitizam rezultirao je i pomaganjem u gradnji sakralnih objekata, potporom bosanskohercegovačkim izbjeglicama iz ratnog bosanskog inferna…

Taj plemeniti gospodin osvaja galskim manirima, a bosanskom dobrodušnošću, stišanim glasom kojim otvara sve nove i nove predjele svoga poslovnog globtroterstva, u više nego ugodnom druženju u Sarajevu i na Bjelašnici pri prvom susretu pokazao je želju da druženjem dosegnemo ne lako utemeljene zasade prijateljstva…

U društvu sa njegovom suprugom i Nenadom Čankom bogatio sam svoja znanja iz oblasti povijesti i tehničkih znanosti…

Nevjerojatna je snaga toga čovjeka koji unatoč zlaćanom dobu svojih godišta inzistira na novim projektima čineći BANUK mjestom privlačnim za svaku personu koja ima i hoće nešto novo kazati u ovom našem današnjem „ovještalošću i okaminama” prebogatom svijetu…

To Žuđelovićevo čovjekoljublje, taj empatijski refleks i želja da se znanstveno i umjetnički mijenja surova zbilja ide do fascinantnog nastojanja koje graniči sa nemogućim ali, uz golemi napor, ostvarljivim.

Ibrahim Žuđelović pokazao mi je i lice vrsnog gospodarstvenika, ono humanistički duboko osvješteno, kompatibilno vrhuncima etičnosti i čovjekoljublja, sasvim oponentno gospodarstvenicima kao svojevrsnim “zarobljenicima” inženjersko-tehnicističke logike. Žuđelović poslije mnogih gospodarstvenih brazda ore sasvim novu brazdu da preko BANUK osnaži sve elemente državotvornog bića toliko mu drage Bosne i Hercegovine.

Parižanin sa srcem u Bosni, građanin svijeta je Ibrahim Žuđelović!

Gradimir GOJER

Komentari