FOKUS
FORMIRANJE I RASFORMIRANJE VLADE: Amfilohijevi, Vučićevi, Milovi, Kvintini

Ozbiljni su znaci da je pred nama haotično razdoblje puno prevarnih igara i neprincipijelnosti. Poslije najnovijih sukoba, napravljena je previsoka psihološka barijera i nije realno očekivati vladu sastavljenu od pripadnika tzv. avgustovske većine, tvrdi naš upućeni izvor. Danas je očiglednije nego prije da bi koncentraciona vlada smanjila tenzije u društvu i omogućila da se niko od aktera ne osjeća poraženim. Tu mogućnost niko od poltičkih vođa ne spominje
Iako je od početka bilo jasno da formiranje 44. Vlade neće biti jednostavan zadatak, poslovi mandatara Milojka Spajića iz dana u dan se komplikuju. Spajić je obećavao stabilnu vladu odmah nakon izbora, nedavno je oglasio da ima podršku 44 poslanika, a evo se, u četvrtak popodne, kad ovaj broj Monitora ide u štampu, bori da održi podršku tek proste parlamentarne većine od 41 poslanika. Osim nezadovoljstva koalicije ZBCG, sa kojom je u međuvremenu prekinuo pregovore o formiranju vlade i njihovih pristalica, lider PES-a suočava i sa problemima u sopstvenoj partiji. To je za njega mnogo teži i opsaniji teret.
U srijedu, 30. avgusta, pristalice bivšeg Demokratskog fronta, za koje lider ZBCG Andrija Mandić kaže da su „samorganizovani“, organizovali su auto litije u znak protesta zbog Spajićeve odluke da obustavi dogovore sa ZBCG o formiranju vlade. Auto litije su okupile manje pristalica, nego što je najavaljivano. No u isto vrjeme Spajiću su kritike zbog procesa pregovora i isključenja ZBCG iz buduće vlade, upućene i od strane njegovog partijskog saborca, predsjednika države Jakova Milatovića i potpredsjednika PES-a.
Milatović je tokom gostovanja na RTCG, otvoreno kritikujući način na koji Spajić vodi pregovore, ocijenio da su izostali “jasni principi i struktura kako bi ona trebalo da izgleda”, te da bi vladu, da je on mandatar, formirao drugačije, vodeći računa “o širini i inkluzivnosti”.
On je ocijenio da je trebalo na programskim principima pozvati savez ZBCG, URA i partije manje brojnih naroda. “Da pravim vladu, ja bih je pravio na taj način. Ne na uštrb bilo kojeg principa, već uz poštovanje svih principa, pa i onih koji se tiču spoljne politike”, kazao je Milatović, tokom gostovanja na RTCG.
Milatovićeva reakcija nije jedini pokazatelj rascjepa unutar Pokreta Evropa sad. Osim što je još ranije, u vrijeme predsjedničkih izbora, postalo jasno da Milatović i Spajić nijesu uigrani tim, nekoliko poslanika te partije glasalo je, na sjednici GO PES protiv Spajićevog načina formiranja buduće vlade, odnosno isključivanja ZBCG. Mediji su objavili imena dvije poslanice koje su glasale protiv – Radinka Ćinćur i Jevrosima Pejović. Poslanica Ćinćur je to i javno potvrdila za Borbu, portal blizak koaliciji ZBCG, poslanica Pejović nije demantovala te navode.
Da li su to jedini glasovi u PES-u koji se protive “Spajićevom načinu”, te kakva je tačno raspodjela snaga unutar te partije kada je riječ o uticaju Milatovića i Spajića, nije moguće precizno utvrditi. Milatović je na RTCG saopštio da ih je onih koji se ne slažu sa Spajićem “bilo mnogo”.
“Vidio sam da su dvije poslanice bile protiv najavljenih predloga o Vladi. Mislim da su mnogi članovi Predsjedništva PES prije 15-ak dana imali slično mišljenje kao one, a šta se promijenilo u ovih 15-ak dana, pitanje je za njih”, saopštio je.
Po svemu liči da se u PES-u radi o unutrašnjim previranjima, a ne o demokratskoj razmjeni različitih mišljenja. Od Milatovića, ali ni drugih koji su istupili protiv Spajićevog načina pregovora, nije se čulo da će prilikom glasanja o Vladi, bez obzira na razlike, poštovati odluku većine. Milatović je, takođe saopštio da proces treba da krene od onoga što je izborna volja građana. To se može protuumačiti kao bliskost sa stavom ZBCG da se njihovim neulaskom u Vladu prekraja izborna volja građana. Uglavnom jasno je da će ishod previranja unutar PES-a, I te kako uticati na Spajićev kapacitet da sastavi buduću 44. Vladu.
Spajić je prethodne sedmice saopštio da odustaje od daljih pregovora sa ZBCG.
“Oni su odbili pet puta naše ponude. Poslije kada su pristali, više ne vjerujemo u iskrenost njihovih namjera. Mislimo da oni samo lažno prihvataju ponudu da bi opstruirali proces. Prihvatili su ponudu onog trenutka kad smo imali većinu i to je apsolutno jednostavna stvar, mislim da im ne možemo vjerovati u daljem procesu i da zbog toga ne treba ići u koaliciju sa njima”, saopštio je Spajić i najavio Vladu koju će podržati 44 poslanika koja su ga i podržala za mandatara. Istina, napomenuo je i tada da “još nema punu potvrdu od svih”.
Spajića su za mandatara podržali: PES sa partnerima kojima pripada 24 mandata, Demokrate sa 7 mandata, Bošnjačka stranka sa 6, SNP sa dva poslanika, Albanska alternativa i Demokratski savez sa dva poslanika, DUA, FORCA I HGI sa po jednim poslanikom.
Čim je najavio tu vladu, podrška je počela da se topi. Kritike su uslijedile zbog toga što u vladi neće biti ZBCG, a hoće tradiocionalni partneri DPS –a, partije manjinskih naroda.
Podršku su prvo uskratili Alternativa CG i Ujedinena Crna Gora, koje su po poslanički mandat osvojile na listi PES-a. Kasnije se ispostavilo da Jelena Nedović predstavnica Alternative, ipak podržava lidera PES-a, za razliku od ostatka svoje organizacije, pa je taj mandat ipak ostao Spajiću. Podršku Spajiću nije povukao, ali ni potvrdio CIVIS, još jedan partner sa liste PES. Iz Civisa su saopštili da “ih mandatar Spajić mora ubijediti da je obezbijeđena podrška od 49 i više poslanika za reforme u pravosuđu, da bi ih smatrao ‘smislenim’ saveznicima”. To sada izgleda kao nemoguća misija.
SNP se, u posljednje vrijeme nije oglašavao, a mediji pišu da je lider SNP Vladimir Joković boravio u Beogradu, gdje je razgovarao da ministrom spoljnih poslova Srbije Ivicom Dačićem i visokim zvaničnicima Patrijaršije. Razgovori su se navodno vodili i o procesima u Crnoj Gori i formiranju Vlade. Joković to nije ni potvrdio niti demantovao. SNP je član Abazovićeve vlade koju je podržavao DPS, i koju I danas u tehničkom statusu, čine takozvani tradicionalni koalicioni partneri DPS- a . Kraće – dugogodišnji sateliti.
Pred Spajićem su sada tri puta. Može da vrati mandat, da posluša Milatovića i u vladu uključi ZBCG i URU koju je na početku isključio zbog fabrikovanja afere Do Kvon, ili da traži partnere među ostatkom partija okupljenih oko DPS.
Izbori nikome ne odgovaraju. Niko nije siguran da može postići bolji uspjeh na njima, nego na nedavnim. Odugovlačenjem procesa, iz ovih ili onih razloga, biće, nastavljena vladavina premijera u tehničkom mandatu Abazovića i njegove oborene manjinske vlade, koju, valja ponoviti čine stranke manjinskih naroda, . Nema naznaka da je opcija da Spajić posluša sada javne upute Milatovića realna, imajući u vidu da nije bilo niti zvaničnih izjava Spajića u tom smjeru, a da se na društvenim mrežama vodi tihi rat različitih frakcija u PES-u. Dodatno, takvu odluku Spajiću otežava žustra reakcija ZBCG, od “samoorganizovanih” auto litija do pojačane akcije zvaničnog Beograda. Vučićevi mediji vode neskriven medijski rat protiv Spajića a u korist ZBCG.
Spajić će, prema dojavama zasnovanim na nezvaničnim izvorima pokušavati da namiri gubitak ruku u svojim redovima za izglasavanje vlade. Vjeruje se da u toj operaciji neće robovati principima. Više izvora potvrdilo je Monitoru da je transfer lidera partije DUA, Mehmeda Zenke, koja je u parlament ušla na listi koju predvodi DPS u Spajićeve redove – gotova stvar. Ako mu bude nužda Spajić će, spekuliše se, pokušati da pronađe podršku i kod drugih tradicionalnih DPS partnera, poput Socijaldemokrata.
Ozbiljni su znaci da je pred nama haotično razdoblje puno prevarenih igara i neprincijelnosti. Naš upućen izvor, smatra da je, poslije najnovijih sukoba, napravljena previsoka psihološka barijera, I da nije realno očekivati vladu sastavljenu od pripadnika tzv avgustovske većine. On procjenjuje da će, Spajić skrpiti nekakvu minimalnu većinu i formirati vladu, koja ne može izdržati teret vremena I obaveza koje su pred njom.
Danas je očiglednije nego ikad prije da bi koncentracione vlada smanjila tenzije u društvu i omogućila da se niko od aktera ne osjeća poraženim. Tu mogućnost niko od političkih vođa ne spominje
Tekuća postizborbna priča ima puno rukavaca. Lideri ZBCG, njihove pristalice koje su organizovale auto litije, te beogradski mediji, odluku Spajića da isključi ZBCG iz vlade nazivaju “prekrajanjem izborne volje”, jer će dio vlade biti tradicionalni partneri DPS, ali ne i oni koji su bili dio snaga koje su razvlastile režima Mila Đukanovića. Blokade je zvanično organizovala grupa Odbrana izborne volje”, a bio je istaknut i transparent: Izdaja se ne prašta. U Podgorici, Tivtu, Budvi na tim protestima viđeni su zvaničnici ZBCG.
Insistira se na tome da Spajića iz buduće vlasti isključuju “autentični predstavnici Srba” u Crnoj Gori. To je više puta ponovio lider ZBCG Andrija Mandić. Spajić do sada nije reagovao na ove izjave Mandića ni proteste. Oglasio se jedan od funkcionera PES-a Andrej Milović koji je auto litije nazvao potpunim fijaskom.
“Građane ne mogu da varaju oni koji su srušili izbornu volju od 30. avgusta i podržavali Dritanovu i DPS vladu sa manjinama (plus Ranko i Raško) i oni koji se pozivaju na očuvanje ‘Amfilohijevog zavjeta’, kada znamo da je svaki Amfilohijev potez bio usmjeren protiv lidera DF-a (sada ZBCG), od toga da ih je uklonio iz prvih redova litija, stavio na začelje poslaničke liste, do sprečavanja ulaska u vladu, a oni ga tada psovali i vrijeđali. ZBCG je glasalo 44 hiljade birača (14.7 odsto), otprilike 20 odsto od ukupnog broja punoljetnih Srba, odnosno svaki peti Srbin u Crnoj Gori glasa ZBCG”, poručio je Milović.
Nakon izjave premijerke Srbije Ane Brnabić da “Srbi u Crnoj Gori ne mogu da budu dio vlasti”, a nakon objave Spajića da u vladu neće ući ZBCG, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je da se Srbija ne miješa u procese u Crnoj Gori.
„Sve najbolje im želimo, ali nemojte da zabranite da pitamo šta je sa 30 posto Srba u toj zemlji”, ocijenio je on. Za ZBCG je na posljednjim izborima glasalo 14. 7 odsto građana. Za Vučića i njegove su Srbi izgleda samo oni koji glasaju za ZBCG, odnosno koji su pod njegovom kontrolom.
Očigledno je jedno. Iako su partije manjinskih naroda u fokusu, u toku je pregrupisavanje i sukob unutar takozvanog litijaškog pokreta, koji je predvođen pokojnim mitropolitom Amfilohijem prethodio padu DPS-a u avgustu 2020. Pod snažnim uticajem tadašnje MPC na čelu sa Amfilohijem formirana je ekspertska vlada Zdravka Krivokapića, u kojoj su učestvovali i današnji lideri PES-a Milojko Spajić i Jakov Milatović, u ekonomskom sektoru. Njihova ekonomska reforma pod nazivom Evropa sad kako je kasnije nazvana i njihova partija, te podizanje plata građanima, glavni je razlog njihovog uspjeha na kasnijim izborima. i lokalnim i predsjedničkim i parlamentarnim. Krivokapić se upravo pod uticajem MPC našao na vrhu liste koalicije ZBCG koja je u avgustu 2023. odnijela najveći broj glasova. Lideri bivšeg DF Andrija Mandić i Milan Knežević tada su bili na začelju izborne liste. Pokojni mitropolit Amfilohije pokazivao je pred kraj svog života snažan otklon od beogradskih vlasti. Iz aktivnog učešća i davanja tona protrestnim litijama, bili su vidno isključeni predviodnici Demokratskog fronta. I vidno zbog toga bili nezadovoljni.
Podršku Amfilohija uživala je u avgustu 2020. godine i Demokratska Crna Gora Alekse Bečića, koja je danas jedini siguran partner Spajića za formiranje Vlade. Otuda su, može se reći, na sceni I sukobi oko vlasti između Amfilohijevih i Vučićevih političkih vođa crnogorskih Srba. Zapad očito blagonaklono gleda na PES i Demokrate. Ambasade Kvinte su više puta direktno eliminatorno saopštavale da DF/ ZBCG nije njihov partneri. Nakon što je Spajić saopštio da ZBCG neće u vladu, učestala i direktna oglašavanja oko sudbine buduće vlade sa zapadnih adresa, stala su. To bi mogao biti znak kako tamo računaju da će biti ispunjeni njihovi kriterijiumi odanost evropskom i NATO putu. Pitanje je svakako kako na današnju političku scenu gleda MPC. Naznake autonomije u odnosu na Beograd utihnule su nakon dolaska mitropolita Joanikija na čelo MPC. O pripremi Vlade on se nije oglašavao.
Po svemu sudeći, pred nama je još puno izgubljenog vremena. Kojeg nemamo.
Milena PEROVIĆ
Komentari
FOKUS
MJESEC DO POPISA: Priprema, pozor, prebrojavanje

Više od 80 pitanja neći će se u upitnicima skoro 4.000 popisivača kada krenu na svoj posao. Sve je izvjesnije da će to biti 1. novembra. Kao i da će ih mnogi dočekati kao nezvane goste. Uz malo truda i dobre volje koja nije pokazana, sve je moglo biti mnogo bolje. Umjesto vjerskog i nacionalnog prebrojavanja mogli smo imati pravi popis
Kako se približava termin održavanje Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova, sve JE više onih koji smatraju da ga treba – odložiti. Jedni predlažu na mjesec, drugi kažu do daljnjeg. Odnosno, dok se ne steknu uslovi, tenhički ali i politički, za njegovo nesmetano održavanje.
Iz Vlade insistiraju da se popis održi u terminu koji su oni zimus zacrtali svojom Uredbom. Dakle, od 1. do 15 novembra.
“Mislim da smo dovoljno uradili da ne postoji ni teoretska šansa da bilo kome na pamet padne da pokuša da omete ovaj proces”, rekao je ministar finansija Aleksandar Damjanović na sjednici Vlade sredinom septembra, priznajući da u Monstatu (državna statistika radi pod ingerencijom Ministarstva finasija) još nijesu završene sve pripremne radnje neophodne za nesmetano i tačno sprovođenje popisa.
Potom je i premijer Dritan Abazović, pritvrdio da do odlaganja popisa neće doći. “To se neće desiti. Ne pravimo od toga bauk. Od 1. do 15. novembra je popis i to je to.” Konačno i iz Monstata je saopšteno da trenutno nema zakonskih mogućnosti za odlaganje popisa.
Za neupućene, državni statističari su samo konstatovali da Crna Gora trenutno nema funkcionalnu zakonodavnu vlast (parlament) koja bi mogla da stavi van snage ili izmijeni prošle godine osvojeni Zakon o popisu. Istovremeno su potvrdili sumnje da oni za popis još nijesu spremni. Na zvaničnom sajtu Monstata, u dijelu koji se odnosi na predstojeći popis i danas (četvrtak 28. septembar), stoji informacija: “Završena je priprema upitnika, dok je u finalnoj fazi priprema metodoloških i organizacionih uputstava za realizaciju popisa”.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
FOKUS
NOVA TRAGEDIJA NA CRNOGORSKIM PUTEVIMA: Drumovi straha

Ovonedjeljna nesreća na putu Cetinje – Budva ponovo je aktuelizovala pitanje odgovornosti za neprekinut niz tragičnih udesa na našim putevima. Samo policija ne može mnogo kada na jednoj strani imamo stara vozila, upitne drumove i odsustvo vještine, iskustva i saobraćajne kulture kod vozača, a na drugoj nedostatak kadra i opreme
Stručnjaci pokušavaju da utvrde zašto je autobus firme Papović, bez kontakta sa drugim vozilima, najmanje 15 metara udarao u odbojnu bankinu na krivini, prije nego je probio zaštitnu ogradu i sa 30 putnika sletio u provaliju. Nesreća se dogodila prije nekoliko dana na Obzovici, mjestu između Cetinja i Budve. Dvoje putnika izgubilo je život, jedan je i dalje životno ugrožen, a još dvadesetak putnika i vozač autobusa zadobili su teže i lakše povede. Vozač je uhapšen.
Razmjere tragedije najvjerovatnije bile bi i mnogo veće da gusto granje i šiblje nijesu amortizovali pad i zaustavili autobus da se, nakon slijetanja, surva još dublje u provaliju.
Istog dana u udesu na Žabljaku povrijeđen je motociklista, dok je prethodnog dana na teritoriji Crne Gore registrovano 16 saobraćajnih nezgoda. Iz Operativno-komunikacionog centra Uprave policije kazali su da se tog dana u Podgorici dogodilo deset, u Baru pet i u Nikšiću jedna saobraćajna nezgoda. Izdato je 326 naloga za uplatu novčanih kazni i podnijeto 77 prekršajnih prijava. Policija je oduzela dva para registarskih tablica.
Crnogorski putevi i dalje liče na ratište. Samo prošle godine poginulo je gotovo 60 osoba i pored formalno pooštrenih kazni za prekršaje u saobraćaju.
U svijetu gotovo 1,3 miliona godišnje pogine u saobraćaju, procjena je Svjetske zdravstvene organizacije. Riječ je o deset puta većem broju od stradalih u ratovima – Globalni indeks mira (Global Peace Index) procijenio je da je u ratnim konfliktima prošle godine stradalo 238 hiljada ljudi. To nije utjeha, već upozorenje.
Najteža saobraćajka u ovom vijeku kod nas se dogodila prije deset godina (2013) u kanjonu Morače. Autobus sa 46 putnika sletio je sa mosta, kod Manastira Morača. Prevozio je rumunske turiste u Crnu Goru, stradalo je 18 osoba, njih 29 je povrijeđeno. Rumunski autobus kretao se dvostruko brže od dozvoljene brzine na toj dionici magistrale. Desetak godina ranije, na granici sa Kosovom, u saobraćajnoj nesreči poginulo je deset osoba, uključujuci dvoje djece, dok je 31 osoba povrijeđena. Autobus sa 40 putnika je saobraćao na realciji Ulcinj – Kosovo, kada je sletio s puta i prevrnuo se niz liticu.
Saobraćajni inženjer Mirko Đurović ističe da je najčešći uzrok saobraćajnih nezgoda u Cnoj Gori nepoštovanje brzine i da vozači nijesu dovoljno iskusni. On upozorava i da je previše saobraćajnih nesreća na ovom malom prostoru.
“Na putu od Podgorice do Budve dosta se brzo vozi. Put nije loš, ali vozači precjenjuju svoje mogućnosti i voze maksimalnom brzinom. Ako se desi neki kiks on u toj situaciji ne može da se snađe i onda šeta ne cesti, lijevo – desno i najčešće se tada desi saobraćajna nezgoda”, pojasnio je Đurović. On kaže da naši vozači „nijesu baš iskusni“ jer imaju vrlo malo pređenih kilometara u toku godine.
Put od Podgorice do Budve (preko Cetinja) nedavno je potpuno rekonstruisan, kako bi se donekle amortizovali nemar vozača i nekoliko opasnih krivina na toj saobraćajnici. Obzovica je ostala crna tačka.
Samo pregledom tekstova iz medija može se vidjeti da se u posljednjih tri godine u tom selu dogodilo desetak saobraćajki. U tri je bilo smrtno stradalih.
Uprava policije ranije je saopštila da i pored želje, profesionalih napora i aktivnosti koje „kontinuirano ulažu“ u bezbjednost saobraćaja i smanjenje saobraćajnih nesreća, jedan broj vozača i dalje ne poštuje saobraćajne propise, čineći najteže prekršaje. Među nijima je i značajan broj mladih vozača (do 24 godine).
„Nepažnja, neprilagođena ili velika brzina, upravljanje vozilom pod dejstvom alkohola, su i dalje glavni uzroci saobraćajnih nezgoda sa najtežim posljedicama na našim putevima. Nažalost, od početka 2022. godine, u saobraćajnim nezgodama je stradalo 57 osoba, od kojih je 15 bilo mlađe od 24 godina života, dok je samo u posljednjih 48 časova, stradalo njih troje”, navodi se u saopštenju policije s kraja prošle godine.
Moramo, međutim biti svjesni da ni policija ne može mnogo kada na jednoj strani imamo stara vozila, upitne drumove i odsustvo vještine, iskustva i saobraćajne kulture kod vozača, a na drugoj nedostatak kadra i opreme.
Odlazeći ministar unutrašnjih poslova Filip Adžić izjavio je početkom nedjelje da Crnoj Gori, prema novoj sistematizaciji radnih mjesta, nedostaje oko 1.600 policajaca. To je ilustrovao pričom da u Budvi, iznad koje se desio ovonedjeljni udes, u jednoj smjeni rade samo tri policajca. Ko onda da kontroliše poštovanje saobraćajnih propisa i uslove na cesti?
Dugo najavljivana realizacija projekta stacionarnih radarskih sistema na 72 kritične dionice puteva u Crnoj Gori još nije na dnevnom redu. Iako je Akcionim planom za sprovođenje Strategije poboljšanja bezbjednosti u drumskom saobraćaju ovaj projekat bio planiran godinama unazad, to nije učinjeno jer nijesu bila obezbijeđena finansijska sredstva za njegovu realizaciju u iznosu od 2,5 miliona eura. Vlada je 2020. godine konačno opredijelila sredstva za realizaciju ovog projekta, ali još nije realizovan tender za njihovu nabavku. Ili je upitanju nešto drugo?
“Crna Gora je jedina zemlja u regionu koja nema sistem stacionarnih radara, koji mogu olakšati saobraćajnoj policiji kontrolu učesnika, posebno tokom ljetnih mjeseci kada je veliki priliv turista. Osim toga, radari bi smanjili i broj patrola na saobraćajnicama, čime bi se u kratkom periodu izvršile uštede u budžetu potrebne za ovu investiciju”, piše u Akcionom planu, ali nabavka radara još nije realizovana.
Istovremeno, svjedoci smo svojevrsnog neformalnog nadmetanja – ko će imati najviše promila alkohola u krvi kada ga policija zaustavi tokom vožnje i podvrgne alko-testu. Rekorderi su preskočili tri promila, i o njima se na društvenim mrežama piše kao o herojima.
Podaci govore da profesionalni vozači ne spadaju u red takvih. Njihov problem je, najčešće, neiskustvo i premor. Vozači kamiona i autobusa u Crnoj Gori od 2019. godine u skladu sa evropskim standardima moraju imati završenu srednju trogodišnju školu, vozačku dozvolu C,D ili E kategorije, ali i licencu profesionalnog vozača koju izdaje Privredna komora. Obuka za stručno usavršavanje vozača (CPC – obuka profesionalnih vozača) u nacionalnom i međunarodnom drumskom prevozu putnika ili tereta omogućava vozačima da steknu nova znanja i vještine, u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom i direktivama Evropske unije.
“Obukom se, između ostalog, podiže sposobnost vozača na viši nivo u cilju povećanja bezbjednosti u saobraćaju. Posjedovanje licence profesionalnog vozača je uslov za pristup tržištu u javnom prevozu putnika i tereta, kako u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom tako i uskladu sa direktivama EU”, navode iz Privredne komore.
Kazne za poslovanje suprotno Zakonu o prevozu u drumskom saobraćaju propisane su članom 138, u minimalnom iznosu od 1500 eura za pravna lica, dok su u zemljama EU kazne znatno veće.
Nije svuda u regionu tako. Tako u Srbiji više nije neophodno najmanje dvogodišnje iskustvo sa položenom C1 kategorijom (kamioni od 3,5 do 7,5 tona) da bi se stekao uslov za polaganje kategorije koja omogućava vožnju autobusa.
„Razlog za olakšane uslove za dobijanje dozvola za kamione i autobuse je što postoji konstantan nedostatak kvalifikovanih kadrova“, piše u obrazloženju novog Zakona o drumskom saobraćaju. „Prosečna starost vozača u Srbiji je blizu 55 godina jer se veliki broj mladih profesionalnih vozača opredeljuje za rad u drugim zemljama, gde takođe postoji potreba za ovim kadrom, a uslovi su znatno povoljniji“, objašnjavali su saobraćajni strućnjaci Novoj ekonomiji uz napomenu da je problem u prevozu putnika i robe dobio na značaju od početka 2019. godine kada je postalo izvjesno da će vozači moći lakše da odlaze u zemlje u EU.
Sve to se odražava i na stanje u Crnoj Gori koja se trudi, da makar zakonskom regulativom, drži korak sa EU.
Zakon o prevozu u drumskom saobraćaju predviđa da licencu profesionalnog vozača mora imati vozač motornog vozila ili skupa vozila, koji je zaposlen kod prevoznika odnosno obavlja prevoz za sopstvene potrebe, koji obavlja prevoz putnika ili tereta kojem je upravljanje vozilom osnovno zanimanje. Licencu izdaje Ministarstvo kapitalnih investicija i vodi evidenciju o izdatim licencama.
Da bi dobio licencu vozač mora da ima vozačku dozvolu za upravljanje vozilima jedne od kategorija C1, C1+E, C, C+E, D1, D1+E, D ili D+E ili vozačku dozvolu za upravljanje vozilima kategorije B za prevoz putnika iznajmljenim vozilom sa vozačem ili u šatl prevozu. Mora imati i sertifikat o početnoj stručnoj osposobljenosti ili sertifikat o ubrzanoj početnoj stručnoj osposobljenosti. Licenca se izdaje se na pet godina.
Svako malo se, ipak, uvjerimo koliki je raskorak između regulative i stvarnosti na našim drumovima. Cijena tog nauka su, nerijetko, izgubljeni ljudski životi.
Saobraćaj je vodeći uzrok smrti mladih
Svjetska zdravstvena organizacija navodi da između 20 i 50 miliona učesnika u saobraćajnim nezgodama pretrpi povrede koje nisu smrtonosne, a mnogi od njih imaju invaliditet kao rezultat povrede.
Povrede u saobraćaju nanose značajne ekonomske gubitke pojedincima, njihovim porodicama i narodima u cjelini.
„Ovi gubici nastaju zbog troškova liječenja, kao i gubitka produktivnosti za one koji su poginuli ili onesposobljeni zbog njihovih povreda, kao i za članove porodice koji moraju da odsustvuju sa posla ili škole da bi se brinuli za povrijeđene. Saobraćajne nesreće većinu zemalja koštaju tri odsto njihovog bruto društvenog proizvoda“, navodi se u istraživanju te organizacije.
Analiza pokazuje i da se više od 90 odsto smrtnih slučajeva u saobraćaju dešava u zemljama sa niskim i srednjim prihodima. Čak i u zemljama sa visokim dohotkom, veća je vjerovatnoća da će ljudi iz nižeg socioekonomskog porijekla biti uključeni u saobraćajne nesreće. Povrede u saobraćaju su vodeći uzrok smrti djece i mladih od pet do 29 godina.
Ivan ČAĐENOVIĆ
Komentari
FOKUS
NADMOĆ MAFIJE: Tunel usred mraka

Sve u vezi našeg tunela, zasad ostaje u sjenci saznanje da je neko – spreman, spretan i organizovan – tajno prokopanim tunelom stigao do jedne od državnih institucija koja bi, da je reda, spadala u dio najbolje čuvanih i najbezbjednijih u Crnoj Gori. I provalio u njen najčuvaniji dio. Sve to se dešava u neposrednoj blizini zgrada u kojima su sjedišta Vlade, Skupštine, Predsjednika države, Centralne banke…Niko iz njihovog obezbjeđenja i kompletnog sistema državne bezbjednosti nije primijetio ogromnu prijetnju
U ponedjeljak je stigla vijest o pljački u depou Višeg suda u Podgorici koja je prijavljena nakon što su službenici suda primijetili da je dio uskladištenog materijala raspakovan i ispreturan. U tom depou čuva se gotovo sav dokazni materijal iz sudskih postupaka koji su u toku– od dokumenata do zaplijenjene robe, droge i oružja, pa je vijest pobudila veliku pažnju javnosti. Laičke i stručne.
Ćutali su samo oni kojima je posao bio da javnost obavijeste šta se, kada i kako desilo. Te podatke nijesmo dobili, osim informacije da se ulaz u depo sa dokaznim materijalom nalazi pod stalnim video nadzorom i ima fizičko obezbjeđenje (mada ima upućenih koji tvrde da su čuvari depoa na njegovom ulazu samo tokom radnog vremena Višeg suda). Naknadno smo saznali kako u depou sa dokazima nema ni jedna sigurnosna kamera. Pravosuđe nema novca za takve investicije.
Sjutradan je priča o mogućoj krađi u depou dobila neočekivan obrt. Izgleda kako su, nakon višesatnog uviđaja policije, službenice suda krenule da pospreme nastali rovaš pa su, tragajući za izvorom neuobičajene promaje u prostoriji, otkrile poveliku rupu u zidu. Iza nje – svježe prokopan tunel koji, ispod Njegoševe ulice, vodi do stana u zgradi preko puta.
Kako tunel nije otkriven tokom uviđaja provale u sudski depo za sada nije poznato. Ali je, eto, moguće. Tako je počela priča koja podsjeća na zaplete iz krimi filmova.
Prve procjene iz policije bile su da je na tunelu rađeno oko mjesec dana, a da se sa kopanjem i bušenjem počelo krajem jula ili u avgustu, tokom godišnjih odmora u javnoj upravi. Kao zgodan paravan poslužili su i radovi na rekonstrukciji zgrade Višeg i Vrhovnog suda u Podgorici. Počinioci su, kako sumnjaju u policiji, iznajmili stan u prizemnoj zgradi preko puta suda i odatle započeli radove čiji krajnji cilj tek treba utvrditi. O motivima se, za sada, samo nagađa. Krađa (uništenje) deponovanog dokaznog materijala, priprema nečijeg bjekstva ili ubistva, najčešće su pretpostavke.
Za sada, sve to ostaje u sjenci, saznanje da je neko – spreman, spretan i organizovan – tajno prokopanim tunelom stigao do jedne od državnih institucija koja bi, da je reda, spadala u dio najbolje čuvanih i najbezbjednijih u Crnoj Gori. I provalio u njen najčuvaniji dio. A, da stvar bude gora, sve to se dešava u neposrednoj blizini zgrada u kojima su sjedišta Vlade, Skupštine, Predsjednika države, Centralne banke… Ipak, niko iz njihovog obezbjeđenja i kompletnog sistema državne bezbjednosti nije primijetio ogromnu prijetnju. Dok nije dunula promaja.
Zato se sada igra igra prebacivanja odgovornosti i minimalizacije štete.
Po otkriću upada u sudski depo i načina na koji su provalnici do njega stigli, predsjednik Višeg suda Boris Savić kazao je da je pregledom i popisom dokaza iz najvažnijih predmeta konstatovano kako “gotovo ništa ne nedostaje”.
Na pitanje kako su za kratko vrijeme uspjeli da popišu imovinu i da izmjere količine droge koje se čuvaju u depou, pojasnio da se tu nalazi ogroman broj fizičkih predmeta i da prvo traže da li nedostaju osjetljivi predmeti. Detaljan pretres bi, ističe, trajao mjesecima.
Regovao je potom vršilac dužnosti direktora Uprave policije Nikola Terzić. “Za razliku od predsjednika Višeg suda, koji je saopštio da gotovo nijedan dokaz iz depoa ne nedostaje, mislim da niko nije uložio toliki trud i napor zbog rekreacije, iako bih volio da je on u pravu, a da ja griješim. Plašim se da će istina biti drugačija”, kazao je Terzić.
Poslednje informacije govore da je iz depoa nestalo više pištolja za koje se sumnja da su korišćeni za izvršenje krivičnih djela. Njihov broj za sada nije poznat javnosti a možda ni istražiteljima. “Još nije poznato o kojim se predmetima radi“, saopštio je Monitoru izvor blizak istrazi.
Nezvanično, odnešeno oružije dovodi se u vezu sa procesima u kojima se sudilo pripadnicima tzv. kavačkog klana. Izgleda da je dokazni materijal iz predmeta u kome se sudi njihovom navodnom šefu Slobodanu Kašćelanu, privukao najveću pozornost provalnika.
Sudija Savić nije želio da komentariše navode o nestalom oružju. „Ne mogu da komentarišem aktuelne istrage“, kazao je Monitoru.
Iz Biroa za operativnu koordinaciju organa obavještajno-bezbjednosnog sektora (BOK) nakon sjednice održane u srijedu saopšteno je da se traga za šest osoba, koje se sumnjiče da su učestvovale u iskopavanju tunela. U međuvremenu je pronađeno kombi vozilo koje je, vjerovatno, korišteno tokom zemljanih radova u Njegoševoj ulici. Mogući nalogodavci operacije tunel još nijesu poznati.
Ovih se dana inenzivno nagađa. Između ostalog i o tome da li su “rudari” u centru Podgorice pravili tunel za bjekstvo ili potencijalni atentat na nekog od viđenijih protivnika, tokom njihovog boravka u Višem sudu. Takozvana soba za pritvorena lica u kojoj pritvorenici (zatvorenici) iz Spuža borave nakon dovođenja u Sud, dok čekaju na suđenje ili saslušanje, nalazi se u neposrednoj blizini poharanog depoa. Dijeli ih samo hodnik, a šefovi ovdašnjih kriminalnih klanova i njihovi izvršioci već su pokazali da ne prezaju od bilo kakvih izazova kako bi ostvarili svoj naum.
To je, službeno, potvrđeno i saopštenjem sa ovonedjeljnog sastanka Biroa za operativnu komunikaciju službi bzebjednosti. “Zaključeno je da je riječ o aktivnostima sa visokim nivoom organizacije i profesionalizma, koja je podrazumijevala učešće većeg broja lica različite profilacije” navodi se u saopštenju BOK-a.
Tunel je postao svojevrsna turistička atrakcija za zanimaciju najviših vladinih funkcionera predvođenih premijerom Dritanom Abazovićem. Skupa sa ministrom pravde Markom Kovačem i MUP-a i odbrane Filipom Adžićem Abazović je obišao tunel, sa obije strane, kako bi “stekao neposredan uvid”, dok su policijski forenzičari još vršili uviđaj, pokušavajući da prikupe dokaze o počiniocima i njihovim namjerama. Mišljenja su podijeljena na temu da li su zvaničnici izvršne vlasti, šetajući po mjestu zločina, ugrozili posao istražitelja.
Političari su iskoristili priliku da, slikajući se pored rupe u zidu Višeg suda, iznesu stav kako su kriminalci imali pomoć “iznutra”. Potom je njima, u zajedničkom saopštenju Višeg i Vrhovnog suda, spočitano da su na edukativno-promotivnu ekskurziju stigli bez odobrenja i u vrijeme trajanja uviđaja. Pride su, prebacujući odgovornost na državne službe koje kontrolišu Abazović i Adžić (Uprava policije, ANB…), iz Vrhovnog i Višeg suda podsjetili da su upravo zaposleni u sudu otkrili prokopani tunel, nakon izvršenog uviđaja službi bezbjednosti.
“Olako iznošenje ozbiljnih optužbi bez ikakvih dokaza ne bi trebalo biti način postupanja visokih državnih funkcionera. Ovo naročito, ako se uzme u obzir da premijer svakako zna čija je nadležnost obezbjeđivanja objekata, a to je Sektor za obezbjeđenje ličnosti, objekata i diplomatskog korpusa. Premijer dakle propušta da istakne da li postoji odgovornost nekih drugih organa za sve ono što se dešavalo u periodu iskopavanja tunela i ko je trebalo da prepozna te aktivnosti”, navode u zajedničkom saopštenju Vrhovni sud i Viši sud.
Abazović je prećutao kritike na račun rada službi bezbjednosti. Odgovorio je kako je imao odobrenje predsjednika Višeg suda, te da ne zna zašto se Vrhovni sud miješa u tu priču (Vrhovni sud je za pravosuđe ono što je Vlada za izvršnu vlast u državi). Ponovo je reagovao Boris Savić: premijer i njegovi ministru od njega nijesu tražili dozvolu, samo su ga obavijestili da će doći “u posjetu” sudskom depou…
I laička javnost je dosad mogla da stekne osnovnu predstavu o tome kako je moguće da neko, u centru Podgorice i, fizički, glavnom čvorištu izvršne, zakonodavne i sudske vlasti prokopa nekoliko desetina metara tunela, vršlja po dokaznom materijalu iz “najosjetljivijih” predmeta kojima se trenutno bavi crnogorsko pravosuđe i, možda, pripremi teren za neki još teži zločin. I svo to vrijeme ostane neprimijećen.
Tunel ispod Njegoševe ulice samo je otkrio nadmoć mafije u Crnoj Gori. Kriminalci su, još jednom, pobijedili državu. Istraga treba da pokaže da li je utakmica bila namještena.
Uzaludna upozorenja
N: Na sjednici BOK-a je konstatovano i da obijanje depoa Višeg suda u Podgorici predstavlja “najznačajniji i najopasniji udar na institucije države i pravosudni sistem”. Takođe su razmatrana pitanja bezbjednosti i mjera zaštite objekata i prostorija organa za sprovođenje zakona, “sa posebnim fokusom” na događaj u Višem sudu.
Nije prvi put da se ova tema nađe na dnevnom redu nadležnih iz izvršne vlasti. Po pravilu, uvijek je to bilo s nekim povodom i, po pravilu, sve se završavalo na praznim obećanjima.
Marta ove godine, Podgoričanin Mladen Bulatović na ulazu u zgradu Osnovnog suda u Podgorici, aktivirao je ručnu bombu. On je poginuo a više osoba je lakše i teže ranjeno. Dvije godine ranije, u zgradi Osnovnog tužilaštva na Cetinju, jedan stanovnik Prijestonice izvršio je samoubistvo ručnom bombom u kancelariji tužioca.
Nadležni su, u oba slučaja, postavljali pitanje bezbjednosti zaposlenih u sudovima i tužilaštvima. Problem očigledno nije riješen. Da je to trebalo davno uraditi pokazuje i istorija kriminalnih dešavanja u crnogorskim kućama pravde.
U novembru 2002. godine u hodniku Suda za prekršaje u Podgorici Rajko Stajović je usmrtio Miomira Ćetkovića iz Podgorice i teško ranio Smiljanu Jovićević.
Tri godine kasnije u barskom Osnovnom sudu ubijena je sutkinja Milorija Pejović. Nju je usmrtio Baranin Batrić Đuković, a nakon toga je ranio advokata Đorđa Jankovića. Poslije ubistva Đuković je otrčao do kancelarije sudije Željka Šupljeglava i pokušao da i njega ubije. Pištolj nije opalio, pa ga je izudarao po glavi.
Iz sudova se i bježalo. Prije tri godine albanski državljanin Ardijan Muka pobjegao je iz Višeg suda nakon što mu je sudija za istragu odredio ekstradicioni pritvor. On je tada po izlasku iz zgrade suda, dok su ulcinjski policajci namjeravali da ga uvedu u službeno vozilo, iskoristio to što nije bio vezan i pobjegao… Ubrzo je uhapšen.
Pored ovog neuspješnog bjekstva bilo je i mnogih onih uspješnih, ali uglavnom iz zatvora. Iz zatvora u Spužu i Bijelom Polju u poslednje dvije decenije pobjeglo je dvadeset zatvorenika koji su izdržavali višegodišnje zatvorske kazne zbog izvršenja teških krivičnih djela.
Prvo “veliko” bjekstvo izveo je Podgoričanin Vladeta Vlatko Milačić 1995. godine kada je pobjegao iz Spuža, gdje je izdržavao zatvorsku kaznu zbog ubistva 21-godišnjeg mladića na putu Podgorica-Cetinje.
U medijima je objavljeno da je zidine spuškog zatvora napustio uz asistenciju nekog od službenika obezbjeđenja. Navodno, Milačić je izveden iz ćelije i prebačen do Skadarskog jezera, odakle je pobjegao u Albaniju. On je poslije više od decenije uhapšen u Makedoniji zbog iznude, gdje je i služio zatvorsku kaznu za to djelo. Prema zvaničnim informacijama, 2007. godine je ponovo oslobođen ili otet na putu od zatvora do klinike u Skoplju. Kako je tada izvijestila makedonska štampa, sanitetsko vozilo su presrele maskirane i naoružane osobe i sa sobom odvele Milačića.
Šest godina kasnije, 18. juna 2001. godine, iz spuškog zatvora je pobjegao i Nikšićanin Veselin Batica Vlahović, koji je, pod nadzorom čuvara, uspio da dođe u zabranjenu zonu unutar spuškog zatvora i preskoči zid visok 3,70 metara, a zahim i da pobjegne preko limenog krova. Tadašnji direktor ZIKS-a Željko Jočić rekao je Monitoru kako je ubijeđen da je Vlahović pri bjekstvu imao pomoć zatvorskih čuvara. Kasnije je uhapšen u Španiji, a trenutno se nalazi na izdržavanju višedecenijske robije u Sarajevu zbog ratnih zločina. Nekoliko dana nakon Vlahovića, iz Spuža je pobjegao i Dragoljub Laketić, koji je izdržavao 12-godišnju kaznu za ubistvo.
Četiri godine kasnije, iz spuškog zatvora je pobjegao Beranac Smajo Babić. I on je izdržavao dugogodišnju kaznu zbog svirepog ubistva. Njegov leš ubrzo je nađen u Krupačkom jezeru pokraj Nikšića. Sa Babićem su pobjegli i osuđenici Milan Ristić i Stevo Poček, ali su se oni ubrzo predali.
Zatvorenik Jovica Zindović, koji je osuđen na 15 godina robije zbog ubistva Luke Popovića, pobjegao je iz bjelopoljskog zatvora 7. oktobra 2015. godine. Zbog toga su suspendovani tadašnji načelnik bjelopoljskog zatvora i nekoliko službenika.
Nedugo poslije toga, 24. decembra, iz istog zatvora pobjegao je i Podgoričanin Ivan Vujović, koji je služio kaznu zbog ubistva Radomira Savovića. Navodno, Vujović je prije bjekstva razoružao policijske čuvare i pobjegao automobilom koji ga je čekao ispred zatvora.
Bježalo se i iz policijskih stanica. Tako je u decembru 2016.godine iz kotorske policije pobjegao uhapšeni pripadnik škaljarskog klana Jovan Jovanović. Do danas nije pronađen, a postoje sumnje da je ubijen u ratu sa suprotstavljenim kavačkim kriminalnim klanom.
Rešetke ne samo da nijesu spriječile bjekstva ozloglašenih kriminalaca već nisu bile ni prepreka za nove zločine. Tako je jedan od ključnih ljudi „škaljaraca“ Dalibor Đurić ubijen 22. septembra 2016. godine na filmski način – likvidiran je snajperskim hicem iza zidina spuškog zatvora, dok je trenirao u dvorištu poluotvorenog odjeljenja zatvora.
Planovi za likvidaciju zatvorenika i pritvorenika otkrivani su i narednih godina. Tako je spriječen pokušaj likvidacija vođe škaljaraca Jovana Vukotića (ubijen prošlog septembra u Turskoj) dok je bio u zatvoru u Spužu. Dio tog plana predviđao je upotrebu drona koji je sada, kako čujemo, bio posebno interesantan provalnicima u depo Višeg suda.
Ivan ČAĐENOVIĆ / Svetlana ĐOKIĆ
Komentari
-
Izdvojeno1 sedmica
PREGOVORI O FORMIRANJU VLADE: Evropa, kad?
-
DRUŠTVO1 sedmica
HIRURG NIKOLA FATIĆ OPET OPTUŽEN: Istraga o navodnom uzimanju organa, Fatić se ne oglašava
-
Izdvojeno3 sedmice
RASKOL U CRNOGORSKOJ PRAVOSLAVNOJ CRKVI: Samo mitropolita ne fali
-
INTERVJU4 sedmice
DR VUK VUKSANOVIĆ, VIŠI ISTRAŽIVAČ U BEOGRADSKOM CENTRU ZA BEZBJEDNOSNU POLITIKU (BCBP): Teško je povjerovati da je smrt Prigožina nesrećan slučaj
-
Izdvojeno4 sedmice
KAKO ZAPOŠLJAVA EPCG: Produbljivanje dubine
-
FOKUS2 sedmice
NADMOĆ MAFIJE: Tunel usred mraka
-
DANAS, SJUTRA2 sedmice
Rupa pravde
-
Izdvojeno3 sedmice
IZBOR DIREKTORA AGENCIJE ZA CIVILNO VAZDUHOPLOVSTVO: Reference iz DPS-a i Beograda važnije od struke