Povežite se sa nama

Izdvojeno

KAKO ZAPOŠLJAVA EPCG: Produbljivanje dubine

Objavljeno prije

na

Bord Elektroprivrede je, sredinom avgusta, formirao novu operativnu cjelinu u kompaniji – Solarne elektrane. One su, opet, organizovane kroz četiri cjeline. Sve skupa – 85 novosistematizovanih radnih mjesta. Da napomenemo: zapošljeni u Solaru, njih 300 i više, nijesu dio ove priče

 

Podaci su precizni i zvanični: kompanije okupljene oko Elektroprivrede Crne Gore (u njenom su vlasništvu) završile su prošlu godinu sa devet miliona eura gubitka i oko 1.050 zapošljenih više nego na početku 2021. Bez ove godine formirane EPCG Željezare.

Podaci iz ljetošnje analize resornog Ministarstva kapitalnih investicija pokazuju da su, u odnosu na stanje iz 2020, u Elektroprivredi angažovana dodatna 134 radnika, u CEDIS-u 283, Rudniku uglja 275 i Solaru 319 novozapošljenih. Zapošljavanje je nastavljeno i poslije Nove godine, pa će se, prema nekim procjenama, broj angažovanih radnika do kraja ove godine uvećati za još makar 500. Predstavnici države kao dominantnog vlasnika EPCG Grupe nijesu imali ozbiljnijih primjedbi na sve to.

Zato se Milutin Đukanović odrekao poslaničkog mandata i zadržao funkciju predsjednika Odbora direktora Elektroprivrede Crne Gore. Da ne nagađa da li će u parlamentu – kao poslanik koalicije ZBCG -biti vlast ili opozicija. A i više se pita na sadašnjem poslu u Nikšiću nego što bi to bilo u Podgorici, u Skupštini Crne Gore.

Milan Lekić (ZBCG), doskorašnji izvršni direktor Rudnika uglja u Pljevljima nije imao takvo pravo na izbor. Njega je Odbor direktora Rudnika smijenio nedugo nakon Rješenja Uprave za inspekcijske poslove kojim je izbor direktora Rudnika uglja iz 2021. godine ocijenjen kao nezakonit. Razlog: izboru nije prethodio javni konkurs.

Prema nalazu iste inspekcije nezakonit je, iz istih razloga, i izbor izvršnog direktora CEDIS-a Vladimira Čađenovića (Demokrate). Ali on je i dalje na funkciji. Kako je umjesto Lekića za vršioca dužnosti izvršnog direktora Rudnika uglja bord imenovao Demokratu Alena Petra Štulića, krenule se kuloarske priče o tome da Demokrate Alekse Bečića “preuzimaju” vlast u energetskom sektoru od partijskih drugova Andrije Mandića i Milana Kneževića kojima su ta mjesta pripala podjelom funkcija “po dubini” uoči izbora vlade Zdravka Krivokapića. Navodno, kao uvod u formiranje vlade bez poslanika ZBCG. Ili kao način da se “omekšaju” pregovarači druge strane pred eventualni nastavak razgovora.

I Milan Lekić se svojski potrudio nebi li  dao politički kontekst očekivanoj odluci borda i Uprave za inspekcijske poslove. “Više je nego jasno kome smeta i ko ne može da preboli uzrastanje autentične lokal-patriotske energije koja je razvlastila odnarođenu autokratiju, ali i zadala domaći zadatak svim ostalim politikama, pa i onima čiji se reprezenti ovih dana, iz prikrajka, vesele i likuju zbog ovakve montirane i naručene odluke Uprave za inspekcijske poslove”, piše u njegovom saopštenju.

Već bivšem direktoru Rudnika podsticaj su dali prijatelji i politički saborci iz Pljevalja. “Mi slobodni građani Pljevalja dajemo podršku gospodinu Milanu Lekiću u borbi za opstanak na poziciji izvršnog direktora Rudnika uglja”, navodi se u njihovoj peticiji. A “slučaj” je zavrijedio pažnju i javno obraćanje i Srpske pravoslavne crkve.

Tako se na sajtu Mileševske eparhije pojavilo saopštenje koje je potpisao episkop Atanasije Rakita. Tu se Lekić naširoko i nadugačko hvali.  “Naš brat Milan Lekić decenijama neumorno radi u interesu svoje Crkve i svoga naroda. Djelatno je podržao neimarske poduhvate širom naše eparhije i diljem Srpstva…”. Njegovi oponenti se kritikuju i upozoravaju. “Opominjemo sve one koji trenutno rade o njegovoj glavi da se zapitaju šta rade i za koga rade. Naše nije da ih osudimo, ali jeste da ih skrenemo sa đavoljeg puta… Mi molitveno stojimo uz svoj narod koji podržava brata u Hristu Milana Lekića.“

O tome smo već pisali: Pljevljaci su primijetili kako se među novim radnicima Rudnika uglja ,evo tri godine,  isključivo prepoznaju Lekićeva braća u srpstvu i Hristu. Pripadnika drugih nacija i konfesija nije bilo među novozapošljenima.

Pa ipak, sva ta podrška nije pomogla bivšem direktoru Rudnika uglja. Za sada.

Sličnim molitvenim obraćanjem SPC nije podržala naum Vlade, mada ih je i ona ponečim zadužila (Temeljni ugovor), da od kompanija u državnom vlasništvu koje su prethodne dvije godine ostvarile dobit naplati dio dividendI. I tako poboljša stanje u državnim finasijama.

U junu se ministar finansija Aleksandar Damjanović požalio da su samo dvije od 14 kompanija izvršile obavezu od koje je vlada očekivala prihod veći od 40 miliona eura (Montenegrobonus i CGES) koje su, skupa, uplatile nešto manje od 10 odsto planiranog državnog prihoda.  “Preduzeća koja su bila obavezna da postupe po zaključcima Vlade i koja ne podliježu zakonskim ograničenjima su Crnogorski operator tržišta električne energije, EPCG, Budvanska rivijera, Nacionalni parkovi, Morsko dobro, Marina Bar, Pošta Crne Gore, Radio-televizija Crne Gore, Regionalni ronilački centar, Regionalni vodovod, Sveti Stefan hoteli i Zaštita prostora Crne Gore”, predočio je Damjanović, nakon čega je Vlada usvojila zaključak da Skupštine akcionara tih kompanija do 25. avgusta donesu odluke o isplati dividendi. Ili će vlada pokrenuti postupak smjene svojih predstavnika i menadžera u tim kompanijama.

Koliko su Milutin Đukanović i njegovi saradnici ozbiljno shvatili to upozorenje pokazuje to što su zatraženu Skupštinu akcionara zakazali za kraj septembra. Kad prođu vrućine. A oni naprave mjesta za zapošljavanje još kojeg partijskog ili školskog druga.

Doduše, po Nikšiću se priča da se radno mjesto u EPCG, navodno,  može i kupiti za nekoliko hiljada eura. Ukoliko poznajete prave ljude. A oni vas ne prevare. Pošto, opet prema nepotvrđenim gradskim i kompanijskim pričama, ima i onih koji su ostali i bez novca i bez obećanog radnog mjesta. Da ne bude zabune, upozoravaju nas navodno verzirani, praksa kupovine radnog mjesta vladala je i u vrijeme dok su EPCG-om gazdovali pojedini kadrovi DPS-a. Novi su je samo naslijedili i unaprijedili.

Uglavnom, ako smo dobro izbrojali – a vjerovatno nijesmo – od kada Elektroprivredom gazduje novi menadžment predvođen Đukanovićem, Pravilnik o organizaciji EPCG i Pravilnik o sistematizaciju radnih mjesta mijenjani su (dopunjavani) blizu 20 puta. Nekada i po nekoliko puta mjesečno. Tokom 2021. sedam puta (samo Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta) A posledni put, prema našim podacima, oba dokumenta su izmijenjena i dopunjena odlukom Odbora direktora od 15. avgusta ove godine.

Tako EPCG danas funkcioniše kao skup dvije funkcionalne cjeline (Proizvodnja i Snabdijevanje) i sedam organizacionih cjelina: Direkcija za finasije, računovodstvo i nabavke; Direkcija za informaciono komunikacione tehnologije i digitalnu transformaciju poslovanja; Direkcija za ljudske resurse; Direkcija za opšte poslove; Direkcija  za pravne poslove; Direkcije za upravljanje energijom; Direkcija za razvoj i investicije u čijem sastavu  je Operativna cjelina Solarne elektrane.

Solarne elektrane su, opet, organizovane kroz četiri cjeline: Sektor za projektovanje i monitoring, Sektor za fakturisanje i komunikaciju, Sektor za logistiku i magacinsko poslovanje i Sektor za održavanje. Sve skupa – 85 novosistematizovanih radnih mjesta. Od rukovodioca operativne cjeline (više se ne zove direktor) do devet magacionera. Tako se osvajaju i dubinske dubine u podjeli radnih mjesta  kao partijskog plijena u državnim preduzećima. Bez brige za poslovni rezultat i budućnost kompanija.

Zoran RADULOVIĆ 

Komentari

FOKUS

MJESEC DO POPISA: Priprema, pozor, prebrojavanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Više od 80 pitanja neći će se u upitnicima skoro 4.000 popisivača kada krenu na svoj posao. Sve je izvjesnije da će to biti 1. novembra. Kao i da će ih mnogi dočekati kao nezvane goste. Uz malo truda i dobre volje koja nije pokazana, sve je moglo biti mnogo bolje. Umjesto vjerskog i nacionalnog prebrojavanja mogli smo imati pravi popis

 

Kako se približava termin održavanje Popisa stanovništva, domaćinstava  i stanova, sve JE više onih koji smatraju da ga treba – odložiti. Jedni predlažu na mjesec, drugi kažu do daljnjeg. Odnosno, dok se ne steknu uslovi, tenhički ali i politički, za njegovo nesmetano održavanje.

Iz Vlade insistiraju da se popis održi u terminu koji su oni zimus zacrtali svojom Uredbom. Dakle, od 1. do 15 novembra.

“Mislim da smo dovoljno uradili da ne postoji ni teoretska šansa da bilo kome na pamet padne da pokuša da omete ovaj proces”, rekao je ministar finansija Aleksandar Damjanović na sjednici Vlade sredinom septembra, priznajući da u Monstatu (državna statistika radi pod ingerencijom Ministarstva finasija) još nijesu završene sve pripremne radnje neophodne za nesmetano i tačno sprovođenje popisa.

Potom je i premijer Dritan Abazović, pritvrdio da do odlaganja popisa neće doći. “To se neće desiti. Ne pravimo od toga bauk. Od 1. do 15. novembra je popis i to je to.” Konačno i iz Monstata je saopšteno da trenutno nema zakonskih mogućnosti za odlaganje popisa.

Za neupućene, državni statističari su samo konstatovali da Crna Gora trenutno nema funkcionalnu zakonodavnu vlast (parlament) koja bi mogla da stavi van snage ili izmijeni prošle godine osvojeni Zakon o popisu. Istovremeno su potvrdili  sumnje da oni za popis još nijesu spremni. Na zvaničnom sajtu Monstata, u dijelu koji se odnosi na predstojeći popis i danas (četvrtak 28. septembar), stoji informacija:  “Završena je priprema upitnika, dok je u finalnoj fazi priprema metodoloških i organizacionih uputstava za realizaciju popisa”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

TRIDESET I DVIJE GODINE OD NAPADA NA DUBROVNIK: Oprema sa Ćilipa kao podsjećanje na zločin

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ukradena aerodromska oprema, kako najavljuje premijer, doći će pred tužilaštvo. Zbog ratnih zločina tokom opsade Dubrovnika tužilaštvo u Crnoj Gori još nije pokrenulo nijedan krivični postupak

 

Predsjednik Vlade Dritan Abazović objavio je u utorak da je pronađena i evidentirana oprema koja je ukradena sa Aerodroma Ćilipi, tokom napada na Dubrovnik 1991-1992. Premijer-glasnik je obznanio da je oprema završila u tužilaštvu.

,,Nakon 30 godina, zahvaljujući rukovodstvu Aerodroma Crne Gore, prilikom popisa imovine ove državne kompanije, pronađena je i evidentirana oprema za koju se sumnja da je ukradena sa Aerodroma Ćilipi, tokom napada na Dubrovnik 1991-1992, najsramnije stranice crnogorske istorije koju je ispisalo tadašnje rukovodstvo”, napisao je Abazović na Fejsbuku. Dodao je da za razliku od prethodnih Vlada, ova ne bježi od prošlosti, već se sa njom suočava kako buduće generacije iste greške ne bi ponavljale.

Hrvatski mediji prenijeli su ovu izjavu uz podsjećanje da je ,,oprema koju su JNA i crnogorski rezervisti ukrali s Ćilipa jednim dijelom, kako se vjeruje, završila je u zračnoj luci Tivat, a većina u zračnim lukama u Beogradu, Nišu i Podgorici”. Ističu i da ,,vrijednost opreme koja je ukradena iz dubrovačke zračne luke, prema tvrdnjama nekadašnje uprave aerodroma Ćilipi iznosi 10 milijuna eura”.

Na Abazovićvo ,,otkriće” oglasila se bivša savjetnica direktora Aerodroma Biljana Knežević koja je objavila dokument kojim se podsjeća da je bivši direktor Ranko Bošković 2004. godine kolege u Hrvatskoj obavijestio da je oprema u Podgorici i Tivtu.

U dokumentu se navodi spisak sredstava od kojih su na aerodromu Tivat već tada neka bila rashodovana ili nisu bila u funkciji, dok su korišteni elevator, troje samohodnih stepenica, servisno i vatrogasno vozilo… Na aerodromu Podgorica sva sredstva sa Ćilipa, te 2004, bila su van funkcije ili su rashodovana.

Vlada i premijer o ovome kao da ništa ne znaju iako je ovo prvi pisani  dokument kojim se priznaje da je dubrovački aerodrom opljačkan i da je dio opreme završio u Crnoj Gori. Značajan, jer je prethodna vlast, na čelu sa DPS-om, sve činjela da nametne kolektivnu amneziju na ovaj dio nečasne istorije u kojoj su njeni čelnici igrali vodeće uloge.

Epopeja o vraćanju imovine sa aerodroma Ćilipi traje duže od dvije decenije. Rukovodstvo dubrovačkog aerodroma  je prvo od JAT-a, koji je bio vlasnik svih aerodroma u bivšoj Jugoslaviji, tražilo povrat svoje imovine. Kada je 2003. formirano preduzeće Aerodromi Crne Gore prepiska je nastavljena sa rukovodstvom kompanije koja gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

POSLIJE NAPADA NA POLICIJU I KRVOPROLIĆA NA KOSOVU: Teški  izazovi za Beograd i Prištinu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ni pet dana nakon krvavog oružanog sukoba u kosovskom selu Banjska, tik uz granicu sa Srbijom, nije jasnija pozadina i motivi pucnjave i krvoprolića  Nakon uspostavljanja kontole, kosovska policija je u manastiru Svetog Arhiđakona Stefana  pronašla  ogromnu količinu naoružanja i opreme koje su paramilitarci ostavili pri povlačenju. Predsjednik Srbije  Vučić je odbacio „insinuacije da iza incidenta stoji Srbija“  i rekao  da se te uniforme i oružje „mogu svuda nabaviti“

 

U ranim jutarnjim satima u nedjelju 24. septembra u kosovskom selu Banjska,  dobro naoružana paramilitarna jedinica je blokirala most sa dvoje oklopljenih vozila. Kada je stigla patrola kosovske policije da izvidi situaciju otvorena je vatra na njih. Policija je uzvratila vatru i pozvala pojačanje. Kasnije su paramilitarci upali u obližnji manastir Svetog Arhiđakona Stefana iz 14. vijeka odakle su nastavili sukob sa policijom do kasnijeg izvlačenja preko obližnjeg brda i šume i povukli se u Srbiju. Nakon što je policija ušla u manastir pronašla je ogromnu količinu naoružanja i opreme koje su paramilitarci ostavili pri povlačenju. Među zaplijenjenim oružjem su i ručni raketni bacači, granate, eksploziv i ostala oprema koja je dovoljna, prema riječima kosovske policije, za jedinicu od 100 ljudi.

Ni pet dana nakon krvavog oružanog sukoba u selu Banjska, tik uz granicu sa Srbijom, nije jasnija pozadina i motivi pucnjave  i krvoprolića.

Prva reakcija srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića prošle nedjelje, nakon informacija o pogibiji jednog i ranjavanju dvojice kosovskih policajaca je za mnoge upućene bila u najmanju ruku čudnovata. Vučićev nastup nije pratila uobičajena teatralnost i samouvjerenost priznavši da je njegovoj administraciji trebalo „mnogo vremena da ispitamo šta se dogodilo, šta se zbivalo jutros, tokom popodneva“. Štaviše, predsjednik je odavao dojam da i dalje nema sve informacije na raspolaganju što je odmah protumačeno kao previd, slučajni ili namjerni, srbijanskih službi. Ipak u svom prvom obraćanju naciji Vučić je zadržao političku prisebnost i osudio ubistvo policajca uz standardnu generičnu konstataciju da je kosovski premijer Albin Kurti „glavni organizator haosa na Kosovu i Metohiji… koji želi rat i skukobe“ navevši broj od 62 akcije policije na pretežno srpskom sjeveru zemlje. Od toga su navodno 56 bile „etnički motivisane“. Međutim, indikativno je da Vučić nije optužio Kurtija za izazivanje krvoprolića na noć između subote i njedjelje. Vučić je dodao i da su „trojica Srba stradala  sa KiM, dvojica od snajperske vatre sa velike udaljenosti, nepotrebno, dvojica su teško ranjena i pretpostavlja se da je četvrto lice stradalo“. Da je i četvrti napadač na policiju preminuo je bila novost je su do tada kosovske službe raspolagale informacijama da su trojica napadača likvidirani u razmjeni vatre. Četvrti je bio zapravo ranjen i kasnije izdahnuo u bolnici u Novom Pazaru u koju je, prema informacijama nezavisnih medija, dopremljeno 6 ranjenih iz istog sukoba. Vučić je opravdao i upad u manastir rekavši da je „naoružana grupa Srba došla do manastira Banjska jer su imali dvojicu povređenih mladića i da su želeli da im pruže pomoć“. Istakao je da crkva „ni na koji način nije bila umešana u incident“. Ubrzo nakon toga Vučićevi mediji u zemlji i regionu su počeli pričati o Srbima koji su se morali organizovati da bi se odupreli „teroru takozvane policije Kosova“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo