Povežite se sa nama

Izdvojeno

KAKO ZAPOŠLJAVA EPCG: Produbljivanje dubine

Objavljeno prije

na

Bord Elektroprivrede je, sredinom avgusta, formirao novu operativnu cjelinu u kompaniji – Solarne elektrane. One su, opet, organizovane kroz četiri cjeline. Sve skupa – 85 novosistematizovanih radnih mjesta. Da napomenemo: zapošljeni u Solaru, njih 300 i više, nijesu dio ove priče

 

Podaci su precizni i zvanični: kompanije okupljene oko Elektroprivrede Crne Gore (u njenom su vlasništvu) završile su prošlu godinu sa devet miliona eura gubitka i oko 1.050 zapošljenih više nego na početku 2021. Bez ove godine formirane EPCG Željezare.

Podaci iz ljetošnje analize resornog Ministarstva kapitalnih investicija pokazuju da su, u odnosu na stanje iz 2020, u Elektroprivredi angažovana dodatna 134 radnika, u CEDIS-u 283, Rudniku uglja 275 i Solaru 319 novozapošljenih. Zapošljavanje je nastavljeno i poslije Nove godine, pa će se, prema nekim procjenama, broj angažovanih radnika do kraja ove godine uvećati za još makar 500. Predstavnici države kao dominantnog vlasnika EPCG Grupe nijesu imali ozbiljnijih primjedbi na sve to.

Zato se Milutin Đukanović odrekao poslaničkog mandata i zadržao funkciju predsjednika Odbora direktora Elektroprivrede Crne Gore. Da ne nagađa da li će u parlamentu – kao poslanik koalicije ZBCG -biti vlast ili opozicija. A i više se pita na sadašnjem poslu u Nikšiću nego što bi to bilo u Podgorici, u Skupštini Crne Gore.

Milan Lekić (ZBCG), doskorašnji izvršni direktor Rudnika uglja u Pljevljima nije imao takvo pravo na izbor. Njega je Odbor direktora Rudnika smijenio nedugo nakon Rješenja Uprave za inspekcijske poslove kojim je izbor direktora Rudnika uglja iz 2021. godine ocijenjen kao nezakonit. Razlog: izboru nije prethodio javni konkurs.

Prema nalazu iste inspekcije nezakonit je, iz istih razloga, i izbor izvršnog direktora CEDIS-a Vladimira Čađenovića (Demokrate). Ali on je i dalje na funkciji. Kako je umjesto Lekića za vršioca dužnosti izvršnog direktora Rudnika uglja bord imenovao Demokratu Alena Petra Štulića, krenule se kuloarske priče o tome da Demokrate Alekse Bečića “preuzimaju” vlast u energetskom sektoru od partijskih drugova Andrije Mandića i Milana Kneževića kojima su ta mjesta pripala podjelom funkcija “po dubini” uoči izbora vlade Zdravka Krivokapića. Navodno, kao uvod u formiranje vlade bez poslanika ZBCG. Ili kao način da se “omekšaju” pregovarači druge strane pred eventualni nastavak razgovora.

I Milan Lekić se svojski potrudio nebi li  dao politički kontekst očekivanoj odluci borda i Uprave za inspekcijske poslove. “Više je nego jasno kome smeta i ko ne može da preboli uzrastanje autentične lokal-patriotske energije koja je razvlastila odnarođenu autokratiju, ali i zadala domaći zadatak svim ostalim politikama, pa i onima čiji se reprezenti ovih dana, iz prikrajka, vesele i likuju zbog ovakve montirane i naručene odluke Uprave za inspekcijske poslove”, piše u njegovom saopštenju.

Već bivšem direktoru Rudnika podsticaj su dali prijatelji i politički saborci iz Pljevalja. “Mi slobodni građani Pljevalja dajemo podršku gospodinu Milanu Lekiću u borbi za opstanak na poziciji izvršnog direktora Rudnika uglja”, navodi se u njihovoj peticiji. A “slučaj” je zavrijedio pažnju i javno obraćanje i Srpske pravoslavne crkve.

Tako se na sajtu Mileševske eparhije pojavilo saopštenje koje je potpisao episkop Atanasije Rakita. Tu se Lekić naširoko i nadugačko hvali.  “Naš brat Milan Lekić decenijama neumorno radi u interesu svoje Crkve i svoga naroda. Djelatno je podržao neimarske poduhvate širom naše eparhije i diljem Srpstva…”. Njegovi oponenti se kritikuju i upozoravaju. “Opominjemo sve one koji trenutno rade o njegovoj glavi da se zapitaju šta rade i za koga rade. Naše nije da ih osudimo, ali jeste da ih skrenemo sa đavoljeg puta… Mi molitveno stojimo uz svoj narod koji podržava brata u Hristu Milana Lekića.“

O tome smo već pisali: Pljevljaci su primijetili kako se među novim radnicima Rudnika uglja ,evo tri godine,  isključivo prepoznaju Lekićeva braća u srpstvu i Hristu. Pripadnika drugih nacija i konfesija nije bilo među novozapošljenima.

Pa ipak, sva ta podrška nije pomogla bivšem direktoru Rudnika uglja. Za sada.

Sličnim molitvenim obraćanjem SPC nije podržala naum Vlade, mada ih je i ona ponečim zadužila (Temeljni ugovor), da od kompanija u državnom vlasništvu koje su prethodne dvije godine ostvarile dobit naplati dio dividendI. I tako poboljša stanje u državnim finasijama.

U junu se ministar finansija Aleksandar Damjanović požalio da su samo dvije od 14 kompanija izvršile obavezu od koje je vlada očekivala prihod veći od 40 miliona eura (Montenegrobonus i CGES) koje su, skupa, uplatile nešto manje od 10 odsto planiranog državnog prihoda.  “Preduzeća koja su bila obavezna da postupe po zaključcima Vlade i koja ne podliježu zakonskim ograničenjima su Crnogorski operator tržišta električne energije, EPCG, Budvanska rivijera, Nacionalni parkovi, Morsko dobro, Marina Bar, Pošta Crne Gore, Radio-televizija Crne Gore, Regionalni ronilački centar, Regionalni vodovod, Sveti Stefan hoteli i Zaštita prostora Crne Gore”, predočio je Damjanović, nakon čega je Vlada usvojila zaključak da Skupštine akcionara tih kompanija do 25. avgusta donesu odluke o isplati dividendi. Ili će vlada pokrenuti postupak smjene svojih predstavnika i menadžera u tim kompanijama.

Koliko su Milutin Đukanović i njegovi saradnici ozbiljno shvatili to upozorenje pokazuje to što su zatraženu Skupštinu akcionara zakazali za kraj septembra. Kad prođu vrućine. A oni naprave mjesta za zapošljavanje još kojeg partijskog ili školskog druga.

Doduše, po Nikšiću se priča da se radno mjesto u EPCG, navodno,  može i kupiti za nekoliko hiljada eura. Ukoliko poznajete prave ljude. A oni vas ne prevare. Pošto, opet prema nepotvrđenim gradskim i kompanijskim pričama, ima i onih koji su ostali i bez novca i bez obećanog radnog mjesta. Da ne bude zabune, upozoravaju nas navodno verzirani, praksa kupovine radnog mjesta vladala je i u vrijeme dok su EPCG-om gazdovali pojedini kadrovi DPS-a. Novi su je samo naslijedili i unaprijedili.

Uglavnom, ako smo dobro izbrojali – a vjerovatno nijesmo – od kada Elektroprivredom gazduje novi menadžment predvođen Đukanovićem, Pravilnik o organizaciji EPCG i Pravilnik o sistematizaciju radnih mjesta mijenjani su (dopunjavani) blizu 20 puta. Nekada i po nekoliko puta mjesečno. Tokom 2021. sedam puta (samo Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta) A posledni put, prema našim podacima, oba dokumenta su izmijenjena i dopunjena odlukom Odbora direktora od 15. avgusta ove godine.

Tako EPCG danas funkcioniše kao skup dvije funkcionalne cjeline (Proizvodnja i Snabdijevanje) i sedam organizacionih cjelina: Direkcija za finasije, računovodstvo i nabavke; Direkcija za informaciono komunikacione tehnologije i digitalnu transformaciju poslovanja; Direkcija za ljudske resurse; Direkcija za opšte poslove; Direkcija  za pravne poslove; Direkcije za upravljanje energijom; Direkcija za razvoj i investicije u čijem sastavu  je Operativna cjelina Solarne elektrane.

Solarne elektrane su, opet, organizovane kroz četiri cjeline: Sektor za projektovanje i monitoring, Sektor za fakturisanje i komunikaciju, Sektor za logistiku i magacinsko poslovanje i Sektor za održavanje. Sve skupa – 85 novosistematizovanih radnih mjesta. Od rukovodioca operativne cjeline (više se ne zove direktor) do devet magacionera. Tako se osvajaju i dubinske dubine u podjeli radnih mjesta  kao partijskog plijena u državnim preduzećima. Bez brige za poslovni rezultat i budućnost kompanija.

Zoran RADULOVIĆ 

Komentari

INTERVJU

LINO VELJAK, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Besramna je laž da se rezolucijom o Srebrenici  srpski narod proglašava genocidnim

Objavljeno prije

na

Objavio:

I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim  s narodom. Svrha tog izjednačavanja je u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu

 

 

MONITOR: Hrvatska je jedna od zemalja kosponzora Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, veoma se oštro izražavao o zemljama iz regiona koje su poduprle  Rezoluciju. Kako se u hrvatskoj javnosti komentariše oštrina kojom zvanični Beograd, Banjaluka i dio političara u Crnoj Gori, kvalifikuju ovu odluku Hrvatske i još nekih država regiona?

VELJAK: Prije nego što odgovorim na ovo pitanje htio bih nešto reći. Predstavlja mi iznimnu čast što me još jednom redakcija Monitora zove da komentiram aktualna zbivanja u regiji. Pod vođstvom koliko časnog i hrabrog toliko i mudrog urednika Esada Kočana Monitor se u ovim decenijama afirmirao kao svjetionik nepotkupljivog novinarstva i kritičkog mišljenja (ne samo u Crnoj Gori nego i mnogo šire). Nedavno je netko od beogradskih moćnika optužio Monitor za antisrpstvo; istodobno neki drugosrbijanci tvrde da je Monitorova uređivačka politika pročetnička. To je indikator da je redakcija na pravom putu. Kad vam u Beogradu ili Banjaluci kažu da ste ustaša a u Zagrebu ili Mostaru vas optuže za četništvo (a to nije tek nekakva hipotetična mogućnost nego se dešavalo i još uvijek se događa) – to sasvim izvjesno znači da ste na pravom putu.

No, da se vratim na pitanje! Ne mogu komentirati javno mnijenje u Hrvatskoj, nego ću se ograničiti na jednu procjenu motiva osude Rezolucije kakva se oblikuje u „srpskom svetu“. Besramna je laž da se tom rezolucijom srpski narod proglašava genocidnim. I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim koji je organizirao i provodio etničko čišćenje (koje je kulminiralo sudski ustanovljenim genocidom u Srebrenici) s narodom. Svrha tog izjednačavanja je  u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu. Oni koji vjeruju glasnogovornicima „srpskog sveta“ i njihovim bezočnim konstrukcijama neće dovoditi u pitanje autoritet i legitimnost kriminalnih likova koji sebe izjednačuju s narodom.

MONITOR: Milorad Dodik je na dan glasanja o Rezoluciji u GS UN, zakazao sjednicu Vlade u Srebrenici ali je tražio i dozvolu da se položi cvijeće u Memorijalnom centru u Potočarima. Tome su prethodile nove prijetnje o osamostaljivanju RS. Kako da razumijemo neprekidno Dodikovo „miješanje karata“ u kojem ima i Srbije i Rusije i EU, a ponekad čak i SAD koje su ga stavile pod sankcije?

 VELJAK: To ponašanje može se objasniti isključivo Dodikovom kvislinškom ulogom, koja je motivirana jedino njegovim interesom da sačuva plodove pljačke nacionalnog bogatstva. Njegova nada se temelji na vjerovanju da će buduća Europska komisija biti blagonaklonija balkanskim diktatorima i da će američki predsjednički izbori rezultirati Trumpovim povratkom na vlast. Dotle mu ne preostaje ništa drugo nego da lavira, prijeti secesijom, licemjerno polaže cvijeće na grobove žrtava Karadžićevog režima koji on smatra patriotskim – i čeka pogodnija vremena.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PORUKA SVIJETU REZOLUCIJE UN O GENOCIDU U SREBRENICI: Pamtiti, ne ponoviti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucija UN o genocidu u Srebrenici će, sasvim izvjesno,  biti izglasana. Izvjesno je da će za usvajanje glasati i Crna Gora. Tu se drama Crne Gore i njeno suočavanje sa srpskim svetom, ne završava. Vrijeme će brzo pokazati da li  Spajićev Pokret Evropa sad i Bečićeve Demokrate imaju volje i snage da se odupru velikosrpskim pritiscima i manipulacijama. Ili će sudbinu Crne Gore opet vezati za totalitarne i kriminogene vlasti u Beogradu i Banja Luci, kao što je to početkom 90-tih uradio jedinstveni DPS

 

Kada ovaj broj Monitora bude na kioscima, vjerovatno će se znati  ishod glasanja o Rezoluciji UN kojom se 11. jul proglašava Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici, osuđuje negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca.

Pamtiti, ne ponoviti – tako se može sažeti poruka koju Rezolucija šalje svijetu. Međutim, male su šanse da će se u dogledno vrijeme išta promijeniti na bolje.  U srijedu je Milorad Dodik, predsjednik entiteta Republika Srpska (RS), izjavio svojoj Radio Televeviziji (RTRS) da je odlukom o Rezoluciji u Generalnoj skupštini UN „potpisan kraj Bosni i Hercegovini“ i najavio da će sa sjednice Vlade RS u Srebrenici Federaciji BiH biti predložen mirni razlaz. Dodik godinama najavljuje secesiju tog entiteta i razbijanje Bosne i Hercegovine (BH) pa je i najnovija manifestacija već viđeno. Istovremeno,  režimski mediji u RS-u i Srbiji su prepuni raznih komemoracija tokom ratova 90-tih i Drugog svjetskog rata u kojima se preuveličavaju nesporna srpska stradanja a nekad i potpuno izmišljaju. Uz to ide umanjivanje ili negiranja zločina počinjenih u ime velikosprstva. Regionalni mediji bilježe porast broja fizičkih napada i paljevina imovine Bošnjaka povratnika u opštinama istočne RS gdje su prije agresije 1992. godine  činili apsolutnu većinu i odakle su etnički očišćeni, a dio pobijen.

U srijedu  su i desničarske NVO u Podgorici održale slabo posjećeni protest ispred Vlade i državne Skupštine, koji je nastavljen u četvrtak u nadi da će možda vremenom dobiti reprizu litija pred pad režima Demokratske patrije socijalista (DPS) 2020. Iza neprijavljenih okupljanja stoji 11 prosrpskih i proruskih NVO-a. Iza nekih NVO-a stoje funkcioneri Demokratske narodne partije (DNP), čiji lider Milan Knežević se lično pojavio, Nove srpske demokratije (NSD) i još nekih manjih provučićevskih stranaka. Prva na listi NVO organizatora protesta pod sloganom „zaustavite izdaju“ je Srpski kulturni centar Patrijarh Varnava koji nosi ime po nekadašnjem patrijarhu SPC-a Varnavi Rosiću – otvorenom simpatizeru Adolfa Hitlera i nacističke partije. Varnava je jedini Pljevljak za kojim je lično Adolf Hitler izrazio saučešće po smrti 1937. Aktivista ove NVO je bio i sadašnji nacionalno ostrašćeni gradonačelnik Pljevalja Dario Vraneš. Vraneš, član NSD-a, je osim nacionalističke retorike postao poznat i po izlivima berspogovorne lojalnosti Srbiji i njenoj Prvoj Familiji. I neke druge NVO, manje ili više poznate imaju elemente klerofašizma pod maskom tobožnjeg pravoslavlja i borbe za srpstvo. Milutin Mirjačić, direktor Osnovne škole Bajo Pivljanin u Plužinama se obratio “predsjednicima Vlade i Republike jer državu ne priznaje”. Za njega je Crna Gora i dalje „republika u saveznoj državi“. Mirjačić je naglasio da on ne prihvata „ni individualnu krivicu“ za zločine jer „niko nije odgovarao za ubistva Srba” dodavši da će on i slični „možda biti primorani“ na „rušenja i blokade“. Nadležno ministarstvo prosvjete se ogradilo od njega i pozvalo na ispitivanje odgovornosti.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

U ogledalu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucija UN o Srebrenici i reakcije na nju, samo su još jedno upozorenje da je krajnje  vrijeme da se suočimo i sa prošlošću i sa današnjicom. Sve dok naše političke klase budu negirale prošlost ili ćutale o ulozi Crne Gore u ratnim devedesetim,  dok budu selektivno pamtile i pokazivale prstom u tuđa dvorišta umjesto da se zagledaju u svoje,uzalud nam IBAR, evropske strategije i evropski zakoni. Nećemo mi nigdje

Predsjednik crnogorskog parlamenta Andrija Mandić u stvari je, Evropejac. I nije to bilo nešto tipa kafkijanskog preobražaja, ono – „Kad se Gregor Samsa jednog jutra probudio iz nemirnih snova, otkrio je da se u krevetu pretvorio u golemog kukca.“ Ne, Mandić je Evropejac, kaže, oduvijek bio. Uputio je nevjernike da pogledaju program njegove Nove srpske demokratije, gdje leži navodni dokaz da je ta partija od samog osnivanja “istinski evropski orijentisana stranka”.  Ni tu nije kraj. Mandić i njegovi su, tvrdi predsjednik parlamenta,  u stvari preteča, jer su “Evropsku uniju zagovarali dok su neki govorili o posljednjem ostrvu komunizma na Balkanu”.

Šta reći.  Uzdah je recimo prigodan. Mandić to govori dok nas sa svojim partnerima iz srpskog sveta, gura od Evrope. Dok negira genocid u Srebrenici, potvrđen na Međunarodnom sudu u Hagu i poziva premijera Spajića da ne glasa za Rezoluciju UN o Srebrenici ovog četvrtka, jer je to “opasno” po Crnu Goru. Poštovanje sudskih presuda, suočavanje sa prošlošću i poštovanje žrtava, a Rezolucija je upravo to, ne bi trebalo biti opasno  za “istinski evropski orijentisane partije”. Baš suprotono.  Mandić nas ubjeđuje da je oduvijek evropski orijentisan dok srebreničke žrtve pokušava da prekrije jasenovačkim žrtvama,  dijeleći ne samo žive, nego i  mrtve na naše i njihove.  Dok to čini za partijski  i interes  Aleksandra Vučića, srpskog autokrate, najboljeg učenika Vojislava Šešelja, koji želi i Crnu Goru da usisa u svoj srpski svet,. U svijet krvi i tla.  Mandić je, pri tom, kako i sam primjećuje, malo umjereniji od svog kolege Milana Kneževića. Blago Evropi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo