Bord Elektroprivrede je, sredinom avgusta, formirao novu operativnu cjelinu u kompaniji – Solarne elektrane. One su, opet, organizovane kroz četiri cjeline. Sve skupa – 85 novosistematizovanih radnih mjesta. Da napomenemo: zapošljeni u Solaru, njih 300 i više, nijesu dio ove priče

Podaci su precizni i zvanični: kompanije okupljene oko Elektroprivrede Crne Gore (u njenom su vlasništvu) završile su prošlu godinu sa devet miliona eura gubitka i oko 1.050 zapošljenih više nego na početku 2021. Bez ove godine formirane EPCG Željezare.

Podaci iz ljetošnje analize resornog Ministarstva kapitalnih investicija pokazuju da su, u odnosu na stanje iz 2020, u Elektroprivredi angažovana dodatna 134 radnika, u CEDIS-u 283, Rudniku uglja 275 i Solaru 319 novozapošljenih. Zapošljavanje je nastavljeno i poslije Nove godine, pa će se, prema nekim procjenama, broj angažovanih radnika do kraja ove godine uvećati za još makar 500. Predstavnici države kao dominantnog vlasnika EPCG Grupe nijesu imali ozbiljnijih primjedbi na sve to.

Zato se Milutin Đukanović odrekao poslaničkog mandata i zadržao funkciju predsjednika Odbora direktora Elektroprivrede Crne Gore. Da ne nagađa da li će u parlamentu – kao poslanik koalicije ZBCG -biti vlast ili opozicija. A i više se pita na sadašnjem poslu u Nikšiću nego što bi to bilo u Podgorici, u Skupštini Crne Gore.

Milan Lekić (ZBCG), doskorašnji izvršni direktor Rudnika uglja u Pljevljima nije imao takvo pravo na izbor. Njega je Odbor direktora Rudnika smijenio nedugo nakon Rješenja Uprave za inspekcijske poslove kojim je izbor direktora Rudnika uglja iz 2021. godine ocijenjen kao nezakonit. Razlog: izboru nije prethodio javni konkurs.

Prema nalazu iste inspekcije nezakonit je, iz istih razloga, i izbor izvršnog direktora CEDIS-a Vladimira Čađenovića (Demokrate). Ali on je i dalje na funkciji. Kako je umjesto Lekića za vršioca dužnosti izvršnog direktora Rudnika uglja bord imenovao Demokratu Alena Petra Štulića, krenule se kuloarske priče o tome da Demokrate Alekse Bečića “preuzimaju” vlast u energetskom sektoru od partijskih drugova Andrije Mandića i Milana Kneževića kojima su ta mjesta pripala podjelom funkcija “po dubini” uoči izbora vlade Zdravka Krivokapića. Navodno, kao uvod u formiranje vlade bez poslanika ZBCG. Ili kao način da se “omekšaju” pregovarači druge strane pred eventualni nastavak razgovora.

I Milan Lekić se svojski potrudio nebi li  dao politički kontekst očekivanoj odluci borda i Uprave za inspekcijske poslove. “Više je nego jasno kome smeta i ko ne može da preboli uzrastanje autentične lokal-patriotske energije koja je razvlastila odnarođenu autokratiju, ali i zadala domaći zadatak svim ostalim politikama, pa i onima čiji se reprezenti ovih dana, iz prikrajka, vesele i likuju zbog ovakve montirane i naručene odluke Uprave za inspekcijske poslove”, piše u njegovom saopštenju.

Već bivšem direktoru Rudnika podsticaj su dali prijatelji i politički saborci iz Pljevalja. “Mi slobodni građani Pljevalja dajemo podršku gospodinu Milanu Lekiću u borbi za opstanak na poziciji izvršnog direktora Rudnika uglja”, navodi se u njihovoj peticiji. A “slučaj” je zavrijedio pažnju i javno obraćanje i Srpske pravoslavne crkve.

Tako se na sajtu Mileševske eparhije pojavilo saopštenje koje je potpisao episkop Atanasije Rakita. Tu se Lekić naširoko i nadugačko hvali.  “Naš brat Milan Lekić decenijama neumorno radi u interesu svoje Crkve i svoga naroda. Djelatno je podržao neimarske poduhvate širom naše eparhije i diljem Srpstva…”. Njegovi oponenti se kritikuju i upozoravaju. “Opominjemo sve one koji trenutno rade o njegovoj glavi da se zapitaju šta rade i za koga rade. Naše nije da ih osudimo, ali jeste da ih skrenemo sa đavoljeg puta… Mi molitveno stojimo uz svoj narod koji podržava brata u Hristu Milana Lekića.“

O tome smo već pisali: Pljevljaci su primijetili kako se među novim radnicima Rudnika uglja ,evo tri godine,  isključivo prepoznaju Lekićeva braća u srpstvu i Hristu. Pripadnika drugih nacija i konfesija nije bilo među novozapošljenima.

Pa ipak, sva ta podrška nije pomogla bivšem direktoru Rudnika uglja. Za sada.

Sličnim molitvenim obraćanjem SPC nije podržala naum Vlade, mada ih je i ona ponečim zadužila (Temeljni ugovor), da od kompanija u državnom vlasništvu koje su prethodne dvije godine ostvarile dobit naplati dio dividendI. I tako poboljša stanje u državnim finasijama.

U junu se ministar finansija Aleksandar Damjanović požalio da su samo dvije od 14 kompanija izvršile obavezu od koje je vlada očekivala prihod veći od 40 miliona eura (Montenegrobonus i CGES) koje su, skupa, uplatile nešto manje od 10 odsto planiranog državnog prihoda.  “Preduzeća koja su bila obavezna da postupe po zaključcima Vlade i koja ne podliježu zakonskim ograničenjima su Crnogorski operator tržišta električne energije, EPCG, Budvanska rivijera, Nacionalni parkovi, Morsko dobro, Marina Bar, Pošta Crne Gore, Radio-televizija Crne Gore, Regionalni ronilački centar, Regionalni vodovod, Sveti Stefan hoteli i Zaštita prostora Crne Gore”, predočio je Damjanović, nakon čega je Vlada usvojila zaključak da Skupštine akcionara tih kompanija do 25. avgusta donesu odluke o isplati dividendi. Ili će vlada pokrenuti postupak smjene svojih predstavnika i menadžera u tim kompanijama.

Koliko su Milutin Đukanović i njegovi saradnici ozbiljno shvatili to upozorenje pokazuje to što su zatraženu Skupštinu akcionara zakazali za kraj septembra. Kad prođu vrućine. A oni naprave mjesta za zapošljavanje još kojeg partijskog ili školskog druga.

Doduše, po Nikšiću se priča da se radno mjesto u EPCG, navodno,  može i kupiti za nekoliko hiljada eura. Ukoliko poznajete prave ljude. A oni vas ne prevare. Pošto, opet prema nepotvrđenim gradskim i kompanijskim pričama, ima i onih koji su ostali i bez novca i bez obećanog radnog mjesta. Da ne bude zabune, upozoravaju nas navodno verzirani, praksa kupovine radnog mjesta vladala je i u vrijeme dok su EPCG-om gazdovali pojedini kadrovi DPS-a. Novi su je samo naslijedili i unaprijedili.

Uglavnom, ako smo dobro izbrojali – a vjerovatno nijesmo – od kada Elektroprivredom gazduje novi menadžment predvođen Đukanovićem, Pravilnik o organizaciji EPCG i Pravilnik o sistematizaciju radnih mjesta mijenjani su (dopunjavani) blizu 20 puta. Nekada i po nekoliko puta mjesečno. Tokom 2021. sedam puta (samo Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta) A posledni put, prema našim podacima, oba dokumenta su izmijenjena i dopunjena odlukom Odbora direktora od 15. avgusta ove godine.

Tako EPCG danas funkcioniše kao skup dvije funkcionalne cjeline (Proizvodnja i Snabdijevanje) i sedam organizacionih cjelina: Direkcija za finasije, računovodstvo i nabavke; Direkcija za informaciono komunikacione tehnologije i digitalnu transformaciju poslovanja; Direkcija za ljudske resurse; Direkcija za opšte poslove; Direkcija  za pravne poslove; Direkcije za upravljanje energijom; Direkcija za razvoj i investicije u čijem sastavu  je Operativna cjelina Solarne elektrane.

Solarne elektrane su, opet, organizovane kroz četiri cjeline: Sektor za projektovanje i monitoring, Sektor za fakturisanje i komunikaciju, Sektor za logistiku i magacinsko poslovanje i Sektor za održavanje. Sve skupa – 85 novosistematizovanih radnih mjesta. Od rukovodioca operativne cjeline (više se ne zove direktor) do devet magacionera. Tako se osvajaju i dubinske dubine u podjeli radnih mjesta  kao partijskog plijena u državnim preduzećima. Bez brige za poslovni rezultat i budućnost kompanija.

Zoran RADULOVIĆ