Povežite se sa nama

Izdvojeno

CRNA GORA NEMA USTANOVU ZA MALOLJETNE TEŽE PRESTUPNIKE: Zatvor otvorenih vrata

Objavljeno prije

na

Crna Gora je protekle sedmice svjedočila potrazi za šesnaestogodišnjim L.H., osumnjičenom za ubistvo i poznatom po bježanju policiji i zaštitarima, a nakon što je ponovo „odšetao“ iz Centra Ljubović

 

Sistem je još jednom zakazao.

Malodobni L. H. uhapšen je 6. juna, zbog sumnje da je ubio sedamdesetdvogodišnju staricu, čije beživotno tijelo je pronađeno prekriveno drvenim otpadom .Iz Uprave policije tvrde da im je odranije poznat i hapšen je zbog nekoliko desetina krađa.

On je više puta bježao iz Centra Ljubović, ali i iz policijskih prostorija. Javna ustanova Ljubović otvorenog je tipa i nema policijsko obezbjeđenje. Crna Gora nema ustanovu za smještaj maloljetnika – počinioca teških krivičnih djela,  iako je to zakonski definisano.

Ubistvo za koje se sumnjiči maloljetni I. H. Navodno je počinio nekoliko dana nakon što je pobjegao iz policijske stanice u Podgorici, gdje je priveden zbog sumnje za krađu. Zbog „teže povrede radne dužnosti“ će, kako tvrde u policiji, odgovarati službenik Uprave policije.

Šesnaestogodišnjaku je nakon hapšenja određe pritvor od 60 dana u istražnom zatvoru. Potom, ponovo biva premješten u Ljubović po nalogu podgoričkog Višeg suda. Viši sud je i pri izricanju privremene mjere smještanja u Centar Ljubović imao podatke e L. H. prije ubistva starice, bio lišen slobode i da je pobjegao iz pritvorskih prostorija u Podgorici. Ali, kažu upućeni pravnici, sudija je bio primoran da ga uputi u Ljubović jer Crna Gora nema takozvani „zatvor za maloljentike“.

Iz Centra  Ljubović takođe kažu da je maloljetni prestupnik i ranije bio njihov korisnik, da se samovoljno udaljavao iz ustanove, da njegovo smještanje nakon sumnji da je počinio krivično djelo teško ubistvo nije najbolje rješenje, “ali da je jedino raspoloživo u ovom momentu”. Nina Delević, direktorica Centra Ljubović smatra da je neophodno mijenjati Zakon o postupanju prema maloljetnicima u krivičnom postupku.

“Naročito u dijelu ‘vakuuma’ koji imamo u praksi, a koji se odnosi na period od isteka 60 dana pritvora, do pravosnažnog okončanja postupka, gdje se, uglavnom, počinioci najtežih krivičnih djela upućuju u Centar Ljubović koji je institucija nezavodskog tipa”, rekla je ona.

Mjeru upućivanja u vaspitnu ustanovu nezavodskog tipa, prema zakonu, sud može da odredi maloljetniku kojeg treba izdvojiti iz sredine u kojoj živi i za to vrijeme mu obezbijediti pomoć i konstantni nadzor stručnih osoba. Ta mjera može se izreći u trajanju od šest mjeseci do dvije godinu. Zakon o postupanju prema maloljetnicima u krivičnom postupku kaže i da se maloljetniku prema kojem, pored izdvajanja iz sredine u kojoj živi, treba primijeniti pojačane mjere nadzora i posebne stručne programe vaspitavanja, sud može izreći mjeru upućivanja u ustanovu zavodskog tipa. Ta se mjera izriče u trajanju od šest mjeseci do tri godine. U oba slučaja, sud svaka tri mjeseca razmatra postoje li uslovi za prestanak izvršenja mjere ili za njenu zamjenu drugom vaspitnom mjerom.

Međutim, šesnaestogodišnji L.H. prošle sedmice ponovo je pobjegao iz Centra Ljubović. Delevićeva je saopštila da je prethodno pokušao bjekstvo, ali da su uspjeli da ga zaustave, dok je drugi put „imao više sreće“. Nakon što je L. H. smješten u Ljubović, ona je rekla i da su svjesni težine krivičnog djela koje mu se stavlja na teret i istorije njegovog boravka u toj ustanovi, tog maloljetnika stavili pod pojačan nadzor stručnih radnika i službe zaštitara, “u cilju zaštite njega samog, ali drugih korisnika”. Kazala je i da to nije prvi put da se u Ljubović smješta osumnjičeni počinilac krivičnog djela teško ubistvo, ali da je prvi put u pitanju stariji maloljetnik.

Ona tvrdi da od policije nijesu dobili traženu pomoć za dodatne mjere nadzora nad povratnikom L.H. Iz policije su saopštili da tragaju za L. H. ali i da policija nema obavezu da čuva Ljubović, ukoliko ne traže asistenciju. Takođe tvrde da su nedavno, po pozivu iz ustanove, otišli tamo jer im je prijavljeno da L. H. prijeti zaposlenima. Utvrđeno je, kažu, da nije prijetio da će ih ugroziti, već da će pobjeći, što tada nije učinio. Istakli su i da je maloljetnik smješten u Centar Ljubović odlukom Suda, a ne njihovom.

U međuvremenu, maloljetnik je priveden i određen mu je pritvor do 30 dana. Sve je izvjesnije da će ponovo, po isteku pritvora, do pravosnažnog okončanja sudskog postupka biti upućen u  Centar Ljubović. Resor Filipa Adžića se sjetio svojih obaveza sjeti tek kada je vidi natpise u medijima. Tako je Unutrašnja kontrola u Ministarstvu unutrašnjih poslova pokrenula istragu povodom policijskog postupanja u slučaju malodobnog L.H. nakon što su priču pročitali u dnevniku Vijesti.

Pravnik Vasilije Radulović, saradnik na programima Centra za građansko obrazovanje (CGO), ranije je rekao da Centar Ljubović nema kapaciteta za rad s teškim prestupnicima, ali da Crna Gora još nema vaspitno-popravni dom za maloljetnike, pa se u praksi zato dešava da se maloljetni učinioci najtežih krivičnih djela smještaju u tu ustanovu otvorenog tipa. Kazao je i da slučaj L. H. prikazuje manjkavosti krivičnog postupka prema maloljetnicima. “Zakon o postupanju prema maloljetnicima u krivičnom postupku u velikoj mjeri usaglašen je s međunarodnim aktima, a takođe nudi i dobra zakonska rješenja. Međutim, kao takav, nažalost, neskladan je s crnogorskom realnošću, jer njegovu punu primjenu onemogućavaju, prije svega, infrastrukturni nedostaci, a zatim i kadrovski”, kazao je on.

Direktorica Nina Delević smatra da je zbog slučaja L. H. i eventualnih budućih situacija, neophodno raditi na izmjenama Zakona o postupanju prema maloljetnicima u krivičnom postupku, naročito u dijelu “vakuuma” koji se odnosi na perid od isteka 60 dana pritvora.

“Na primjer, u Hrvatskoj postoji više ustanova za maloljetnike sa određenim nivoom bezbjednosti, te u odnosu na težinu krivičnog djela sud određuje u koju će ga ustanovu i smjestiti”, rekla je ona.

Da su neophodne izmjene Zakona o postupanju prema maloljetnicima u krivičnom postupku, ali u dijelu koji se tiče dobne granice za krivičnu odgovornost maloljetnika, poručeno je u maju sa Odbora za zdravstvo, socijalno staranje i rad. Prema važećim propisima, starosna granica kada maloljetnik može biti krivično odgovoran je 14 godina. Od dijela učesnika, ocijenjeno je da je krivično pravo, u odnosu na maloljetnike, izgubilo svoju preventivnu funkciju. Iz resora pravde ranije su rekli Vijestima da su u tom smislu dobijali određene inicijative, ali da još nije utvrđen i tekst izmjena zakona koji tretira tu oblast.

 

Ukor nije dobro rješenje

Maloljetni L. H. je  prije smještanja zbog sumnje za ubistvo, u   Centar Ljubović smještan rješenjem Centra za socijalni rad Podgorica, potom rješenjem Višeg suda, do pravosnažnog okončanja postupka zbog krivičnog djela teška krađa u pokušaju, za koje djelo je donijeta pravosnažna sudska odluka i izrečena je vaspitna mjera upozorenja i usmjeravanja “sudski ukor”.

Advokat Veselin Radulović kaže da izrečena mjera nije dala nikakvog efekta i da je to novi problem što se tiče kaznene politike sudova i tretiranja maloljetnih počinilaca krivičnih djela.

“Tim problemom, pravosuđe, konkretno i sud, moraju se pozabaviti i ovaj slučaj je to pokazao. Svi su znali šta će da se desi, da je L. H. i ranije vršio krivična djela, da je bio smještan u ustanovu, da se udaljavao samovoljno, tada se desilo najgore što je moglo, izvršio je najteže od krivičnih djela, i opet napustio ustanovu. Pitanje je šta može da uradi ako bude duže boravio na slobodi. Imamo puno problema što se tiče te ličnosti, radi se o maloljetniku koji je zapušten u svakom smislu, socijalnom, obrazovnom i vaspitnom… O tim pitanjima država mora ozbiljno da brine i da obezbijedi, prije svega, bezbjednost ljudi koji brinu ili mogu stupiti u kontakt sa tom osobom”, poručio je on.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

FOKUS

UPRAVLJANJE DRŽAVNOM IMOVINOM: Zašto je Vlada naumila da razvlasti parlament

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aerodromi, EPCG, Institut u Igalu, Plantaže… Možemo samo da nagađamo zbog koga ili čega Vlada traži pravo da samostalno raspolaže imovinom vrijednom do 300 miliona eura. Mnogo očigledniji su razlozi zbog kojih bi se trebalo krajnje pažljivo odnositi prema tom naumu

 

Vlada traži od Skupštine da joj, izmjenama Zakona o državnoj imovini, omogući da svojevoljno raspolaže državnom imovinom u vrijednosti do 300 miliona eura. Dosadašnji limit bio je 150 miliona, pa je prijedlog – već tradicionalno usvojen u nedjelju na elektronskoj sjednici (čitati: bez ozbiljne rasprave i pisanih tragova o njenom toku i glsanju) – naišao na poprilične rezerve kod poslanika i javnosti.

Prema pomenutom Zakonu, državnu imovinu čine: pokretne i nepokretne stvari, novac, hartije od vrijednosti i “druga imovinska prava koja pripadaju Crnoj Gori ili lokalnoj samoupravi”. Dalje je Zakonom razrađeno da u “stvari i druga dobra” kojima raspolaže država spadaju: rudno i mineralno bogatstvo; jezera, podzemni i nadzemni riječni tokovi; teritorijalno more i priobalje; vazdušni prostor; aerodormi, luke, pruge i putevi; energetska i telekomunikaciona infrastruktura; vojni objekti; radio frekfencije, vazdušni koridori i satelitske orbite; kulturna dobra i umjetnička djela u državnoj svojini, nacionalni parkovi, državni objekti namijenjeni obrazovanju, zdravstvu, nauci i socijalnoj zaštiti “sa pripadajućim zemljištem”, šume, poljoprivredno i građevinsko zemljište u vlasništvu države… Konačno, tu je i vlasnički udio u makar 50-tak manjih i većih preduzeća koja su u većinskom vlasništvu države. Sve to Vlada može da troši, dograđuje i razgrađuje, prodaje, iznajmljuje, pozajmljuje, daje u koncesiju… Uz postojeće ograničenje da o raspolaganju imovinom vrijednijom od 150 miliona (odnosno, traženih 300) konačnu odluku donosi parlament.

Država nema funkcionalan popis svoje imovine ni valjanu procjenu njene vrijednosti. Taj posao je trebalo da bude završen još  2011. godine  a poslednja obećanja govorila su da će to biti urađeno “poslije popisa”. Vidimo, ni to nije jasno omeđena vremenska odrednica.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MARKA KOVAČEVIĆA: Kontinuitet govora mržnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gradonačelnik Nikšića u kontinuitretu širi govor i geste mržnje. Tužilaštvo i sudstvo, kao i za ostale političare, tu ne vidi ništa sporno, a koalicioni partneri ,,osuđuju” i trpe. Javnost se navikava

 

Proslava jedne od najznačajnijih crnogorskih pobjeda u 19. vijeku, Bitke na Grahovcu, prepuštena je posljednjih godina Eparhiji budimljansko-nikšićkoj i zavičajnom udruženju Stara Hercegovina. Država se u to ne miješa, pa je bilo samo pitanje vremena kada će se desiti epski skandal.

Za to se, na ovogodišnjoj obljetnici 166 godina od slavne bitke, postarao jedan od domaćina, Marko Kovačević, gradonačelnik Nikšića: ,,Ako neko neće da budemo braća, ako neko hoće više da liči na Turke, onda, bogami, u budućnosti prema njemu ćemo kao i prema Turcima postupati”.

Iako se zna da su Crnogorci, na Grahovcu, pod vođstvom vojvode Mirka Petrovića, grdno pobili tadašnje osmanske neprijatelje, Kovačević kaže da nije baš tako slikao budućnost. Pravda se da nije mislio, niti ih je pominjao, Crnogorce, pa ni Bošnjake, te da su mu mračni centri moći iskonstruisali cijelu priču. Onda se sjetio da je u stvari navodno  ciljao na pomirenje. Moglo bi se pomisliti da mladi političar zaista ponekad ne zna što priča, baš kao što njegova stranka u Nikšiću slavi Mirka Petrovića a u Podgorici se zalaže za rušenje spomenika u njegovu čast.  No, nije baš tako.

Kovačević rado posegne za govorom ili gestom mržnje. Mjesec dana nakon što je sjeo u fotelju gradonačelnika Nikšića, Kovačević je u junu 2021. na TV Kurir negirao da je u Srebrenici počinjen genocid. U julu prošle godine je stojeći pored predsjednika države Jakova Milatovića pokazao srednji prst prilikom intoniranja himne. Objasnio je da je, malo duže, namještao sat.

Kada je njegov partijski šef Andrija Mandić, u martu ove godine,  predsjedavao Skupštinom Crne Gore na Cetinju, opet nije mogao da izdrži: „Nekako lijepo pristaje predsjedniku Skupštine Crne Gore ova zgrada Zetske banovine. I nekako je normalno da smeta Švabama”. Ovo posljednje upućeno je na račun porijekla poslanika DPS-a Oskara Hutera.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

NI U CRNOJ GORI NEMA MJESTA ZA LUKAŠENKOVE KRITIČARE: Za naš MUP Bjelorusija je demokratska država

Objavljeno prije

na

Objavio:

U rješenju MUP-a Crne Gore koje je potpisao Radovan Popović, pomoćnik ministra Danila Šaranovića i šef Direktorata za upravne poslove, državljanstvo i strance izgleda da je Bjelorusija demokratska država u kojoj je život bezbjedan i prepun mogućnosti. U Popovićevom rješenju UP I-132/23-6651/3 od 5.juna ove godine, odbija se zahtjev za međunarodnu zaštitu bjeloruskom državljaninu V.I jer „ne postoji opravdan strah od progona“ u matičnoj zemlji

 

Nedavno je Viši sud u Beogradu ponovo presudio da se Andrej Gnjot, bjeloruski reditelj, novinar i opozicioni aktivista treba izručiti totalitarnom režimu u Minsku na osnovu Interpolove potjernice koje su bjeloruske vlasti raspisale za njim. Uhapšen je na beogradskom aerodromu 30. oktobra prošle godine gdje je sletio iz Tajlanda. Bjelorusiju je napustio u junu 2021. godine nakon što je doznao da mu Lukašenkova zloglasna tajna služba sprema procesuiranje zbog veza sa opozicijom. Gnjot se formalno tereti za utaju poreza od oko 300 hiljada eura. U zemlji nikada nije dobio poziv za saslušanje po tom osnovu. Utaju je navodno vršio između 2012. i 2018. godine na osnovu zakona koji je donešen tek 2019.  Gnjot je te optužbe odbacio kao “politički motivirane”. Jedan je od osnivača Slobodnog udruženja sportista Bjelorusije (SUSB) osnovanog nakon pokradenih predsjedničkih izbora u ljeto 2020.,  koji su doveli do masovnih protesta građana i krvave represije režima čiji najbliži saveznik je Putinova Rusija. SUSB je svojom kampanjom uspio da se Bjelorusiji oduzme status domaćina Svjetskog prvenstva u hokeju i da Međunarodni olimpijski komitet obustavi finansije bjeloruskom Nacionalnom olimpijskom komitetu, na čijem je čelu bio predsjednik Lukašenko, o čemu je Monitor već pisao. Diktator se osvetio SUSB-u tako što ga je proglasio za „ekstremističku organizaciju“. Advokat udruženja Aleksandar Danilevič je osuđen na deset godina zatvora, a odmazda je uslijedila i prema drugim članovima udruženja osim Gnjota koji je pobjegao.

U prvoj presudi Višeg suda od 7. decembra 2023. odlučeno je da Gnjot bude izručen. Sud je odbio da Gnjota uopšte i sasluša na optužbi protiv njega.  Početkom marta ove godine Apelacioni sud je poništio odluku i vratio je na ponovno odlučivanje. Ipak, 13. juna je pročitana ista presuda na koju je novinar već najavio žalbu. Jedina dobra vijest je što je Gnjotu početkom juna sedmomjesečni boravak u CZ-u zamijenjen kućnim pritvorom i nanogicom u garsonjeri od 20 kvadrata na Vračaru. Međunarodne i domaće organizacije za ljudska prava su osudile presudu i pozvale vlasti srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića da prekinu progon političkih protivnika Minska i Moskve koji su potražili utočište u Srbiji.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Kolumne

Random image

Novi broj

Facebook

Izdvajamo