Povežite se sa nama

Izdvojeno

CRNA GORA NEMA USTANOVU ZA MALOLJETNE TEŽE PRESTUPNIKE: Zatvor otvorenih vrata

Objavljeno prije

4 sedmice

na

Crna Gora je protekle sedmice svjedočila potrazi za šesnaestogodišnjim L.H., osumnjičenom za ubistvo i poznatom po bježanju policiji i zaštitarima, a nakon što je ponovo „odšetao“ iz Centra Ljubović

 

Sistem je još jednom zakazao.

Malodobni L. H. uhapšen je 6. juna, zbog sumnje da je ubio sedamdesetdvogodišnju staricu, čije beživotno tijelo je pronađeno prekriveno drvenim otpadom .Iz Uprave policije tvrde da im je odranije poznat i hapšen je zbog nekoliko desetina krađa.

On je više puta bježao iz Centra Ljubović, ali i iz policijskih prostorija. Javna ustanova Ljubović otvorenog je tipa i nema policijsko obezbjeđenje. Crna Gora nema ustanovu za smještaj maloljetnika – počinioca teških krivičnih djela,  iako je to zakonski definisano.

Ubistvo za koje se sumnjiči maloljetni I. H. Navodno je počinio nekoliko dana nakon što je pobjegao iz policijske stanice u Podgorici, gdje je priveden zbog sumnje za krađu. Zbog „teže povrede radne dužnosti“ će, kako tvrde u policiji, odgovarati službenik Uprave policije.

Šesnaestogodišnjaku je nakon hapšenja određe pritvor od 60 dana u istražnom zatvoru. Potom, ponovo biva premješten u Ljubović po nalogu podgoričkog Višeg suda. Viši sud je i pri izricanju privremene mjere smještanja u Centar Ljubović imao podatke e L. H. prije ubistva starice, bio lišen slobode i da je pobjegao iz pritvorskih prostorija u Podgorici. Ali, kažu upućeni pravnici, sudija je bio primoran da ga uputi u Ljubović jer Crna Gora nema takozvani „zatvor za maloljentike“.

Iz Centra  Ljubović takođe kažu da je maloljetni prestupnik i ranije bio njihov korisnik, da se samovoljno udaljavao iz ustanove, da njegovo smještanje nakon sumnji da je počinio krivično djelo teško ubistvo nije najbolje rješenje, “ali da je jedino raspoloživo u ovom momentu”. Nina Delević, direktorica Centra Ljubović smatra da je neophodno mijenjati Zakon o postupanju prema maloljetnicima u krivičnom postupku.

“Naročito u dijelu ‘vakuuma’ koji imamo u praksi, a koji se odnosi na period od isteka 60 dana pritvora, do pravosnažnog okončanja postupka, gdje se, uglavnom, počinioci najtežih krivičnih djela upućuju u Centar Ljubović koji je institucija nezavodskog tipa”, rekla je ona.

Mjeru upućivanja u vaspitnu ustanovu nezavodskog tipa, prema zakonu, sud može da odredi maloljetniku kojeg treba izdvojiti iz sredine u kojoj živi i za to vrijeme mu obezbijediti pomoć i konstantni nadzor stručnih osoba. Ta mjera može se izreći u trajanju od šest mjeseci do dvije godinu. Zakon o postupanju prema maloljetnicima u krivičnom postupku kaže i da se maloljetniku prema kojem, pored izdvajanja iz sredine u kojoj živi, treba primijeniti pojačane mjere nadzora i posebne stručne programe vaspitavanja, sud može izreći mjeru upućivanja u ustanovu zavodskog tipa. Ta se mjera izriče u trajanju od šest mjeseci do tri godine. U oba slučaja, sud svaka tri mjeseca razmatra postoje li uslovi za prestanak izvršenja mjere ili za njenu zamjenu drugom vaspitnom mjerom.

Međutim, šesnaestogodišnji L.H. prošle sedmice ponovo je pobjegao iz Centra Ljubović. Delevićeva je saopštila da je prethodno pokušao bjekstvo, ali da su uspjeli da ga zaustave, dok je drugi put „imao više sreće“. Nakon što je L. H. smješten u Ljubović, ona je rekla i da su svjesni težine krivičnog djela koje mu se stavlja na teret i istorije njegovog boravka u toj ustanovi, tog maloljetnika stavili pod pojačan nadzor stručnih radnika i službe zaštitara, “u cilju zaštite njega samog, ali drugih korisnika”. Kazala je i da to nije prvi put da se u Ljubović smješta osumnjičeni počinilac krivičnog djela teško ubistvo, ali da je prvi put u pitanju stariji maloljetnik.

Ona tvrdi da od policije nijesu dobili traženu pomoć za dodatne mjere nadzora nad povratnikom L.H. Iz policije su saopštili da tragaju za L. H. ali i da policija nema obavezu da čuva Ljubović, ukoliko ne traže asistenciju. Takođe tvrde da su nedavno, po pozivu iz ustanove, otišli tamo jer im je prijavljeno da L. H. prijeti zaposlenima. Utvrđeno je, kažu, da nije prijetio da će ih ugroziti, već da će pobjeći, što tada nije učinio. Istakli su i da je maloljetnik smješten u Centar Ljubović odlukom Suda, a ne njihovom.

U međuvremenu, maloljetnik je priveden i određen mu je pritvor do 30 dana. Sve je izvjesnije da će ponovo, po isteku pritvora, do pravosnažnog okončanja sudskog postupka biti upućen u  Centar Ljubović. Resor Filipa Adžića se sjetio svojih obaveza sjeti tek kada je vidi natpise u medijima. Tako je Unutrašnja kontrola u Ministarstvu unutrašnjih poslova pokrenula istragu povodom policijskog postupanja u slučaju malodobnog L.H. nakon što su priču pročitali u dnevniku Vijesti.

Pravnik Vasilije Radulović, saradnik na programima Centra za građansko obrazovanje (CGO), ranije je rekao da Centar Ljubović nema kapaciteta za rad s teškim prestupnicima, ali da Crna Gora još nema vaspitno-popravni dom za maloljetnike, pa se u praksi zato dešava da se maloljetni učinioci najtežih krivičnih djela smještaju u tu ustanovu otvorenog tipa. Kazao je i da slučaj L. H. prikazuje manjkavosti krivičnog postupka prema maloljetnicima. “Zakon o postupanju prema maloljetnicima u krivičnom postupku u velikoj mjeri usaglašen je s međunarodnim aktima, a takođe nudi i dobra zakonska rješenja. Međutim, kao takav, nažalost, neskladan je s crnogorskom realnošću, jer njegovu punu primjenu onemogućavaju, prije svega, infrastrukturni nedostaci, a zatim i kadrovski”, kazao je on.

Direktorica Nina Delević smatra da je zbog slučaja L. H. i eventualnih budućih situacija, neophodno raditi na izmjenama Zakona o postupanju prema maloljetnicima u krivičnom postupku, naročito u dijelu “vakuuma” koji se odnosi na perid od isteka 60 dana pritvora.

“Na primjer, u Hrvatskoj postoji više ustanova za maloljetnike sa određenim nivoom bezbjednosti, te u odnosu na težinu krivičnog djela sud određuje u koju će ga ustanovu i smjestiti”, rekla je ona.

Da su neophodne izmjene Zakona o postupanju prema maloljetnicima u krivičnom postupku, ali u dijelu koji se tiče dobne granice za krivičnu odgovornost maloljetnika, poručeno je u maju sa Odbora za zdravstvo, socijalno staranje i rad. Prema važećim propisima, starosna granica kada maloljetnik može biti krivično odgovoran je 14 godina. Od dijela učesnika, ocijenjeno je da je krivično pravo, u odnosu na maloljetnike, izgubilo svoju preventivnu funkciju. Iz resora pravde ranije su rekli Vijestima da su u tom smislu dobijali određene inicijative, ali da još nije utvrđen i tekst izmjena zakona koji tretira tu oblast.

 

Ukor nije dobro rješenje

Maloljetni L. H. je  prije smještanja zbog sumnje za ubistvo, u   Centar Ljubović smještan rješenjem Centra za socijalni rad Podgorica, potom rješenjem Višeg suda, do pravosnažnog okončanja postupka zbog krivičnog djela teška krađa u pokušaju, za koje djelo je donijeta pravosnažna sudska odluka i izrečena je vaspitna mjera upozorenja i usmjeravanja “sudski ukor”.

Advokat Veselin Radulović kaže da izrečena mjera nije dala nikakvog efekta i da je to novi problem što se tiče kaznene politike sudova i tretiranja maloljetnih počinilaca krivičnih djela.

“Tim problemom, pravosuđe, konkretno i sud, moraju se pozabaviti i ovaj slučaj je to pokazao. Svi su znali šta će da se desi, da je L. H. i ranije vršio krivična djela, da je bio smještan u ustanovu, da se udaljavao samovoljno, tada se desilo najgore što je moglo, izvršio je najteže od krivičnih djela, i opet napustio ustanovu. Pitanje je šta može da uradi ako bude duže boravio na slobodi. Imamo puno problema što se tiče te ličnosti, radi se o maloljetniku koji je zapušten u svakom smislu, socijalnom, obrazovnom i vaspitnom… O tim pitanjima država mora ozbiljno da brine i da obezbijedi, prije svega, bezbjednost ljudi koji brinu ili mogu stupiti u kontakt sa tom osobom”, poručio je on.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

FOKUS

MJESEC DO POPISA: Priprema, pozor, prebrojavanje

Objavljeno prije

5 sati

na

29 Septembra, 2023

Objavio:

Više od 80 pitanja neći će se u upitnicima skoro 4.000 popisivača kada krenu na svoj posao. Sve je izvjesnije da će to biti 1. novembra. Kao i da će ih mnogi dočekati kao nezvane goste. Uz malo truda i dobre volje koja nije pokazana, sve je moglo biti mnogo bolje. Umjesto vjerskog i nacionalnog prebrojavanja mogli smo imati pravi popis

 

Kako se približava termin održavanje Popisa stanovništva, domaćinstava  i stanova, sve JE više onih koji smatraju da ga treba – odložiti. Jedni predlažu na mjesec, drugi kažu do daljnjeg. Odnosno, dok se ne steknu uslovi, tenhički ali i politički, za njegovo nesmetano održavanje.

Iz Vlade insistiraju da se popis održi u terminu koji su oni zimus zacrtali svojom Uredbom. Dakle, od 1. do 15 novembra.

“Mislim da smo dovoljno uradili da ne postoji ni teoretska šansa da bilo kome na pamet padne da pokuša da omete ovaj proces”, rekao je ministar finansija Aleksandar Damjanović na sjednici Vlade sredinom septembra, priznajući da u Monstatu (državna statistika radi pod ingerencijom Ministarstva finasija) još nijesu završene sve pripremne radnje neophodne za nesmetano i tačno sprovođenje popisa.

Potom je i premijer Dritan Abazović, pritvrdio da do odlaganja popisa neće doći. “To se neće desiti. Ne pravimo od toga bauk. Od 1. do 15. novembra je popis i to je to.” Konačno i iz Monstata je saopšteno da trenutno nema zakonskih mogućnosti za odlaganje popisa.

Za neupućene, državni statističari su samo konstatovali da Crna Gora trenutno nema funkcionalnu zakonodavnu vlast (parlament) koja bi mogla da stavi van snage ili izmijeni prošle godine osvojeni Zakon o popisu. Istovremeno su potvrdili  sumnje da oni za popis još nijesu spremni. Na zvaničnom sajtu Monstata, u dijelu koji se odnosi na predstojeći popis i danas (četvrtak 28. septembar), stoji informacija:  “Završena je priprema upitnika, dok je u finalnoj fazi priprema metodoloških i organizacionih uputstava za realizaciju popisa”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

TRIDESET I DVIJE GODINE OD NAPADA NA DUBROVNIK: Oprema sa Ćilipa kao podsjećanje na zločin

Objavljeno prije

5 sati

na

29 Septembra, 2023

Objavio:

Ukradena aerodromska oprema, kako najavljuje premijer, doći će pred tužilaštvo. Zbog ratnih zločina tokom opsade Dubrovnika tužilaštvo u Crnoj Gori još nije pokrenulo nijedan krivični postupak

 

Predsjednik Vlade Dritan Abazović objavio je u utorak da je pronađena i evidentirana oprema koja je ukradena sa Aerodroma Ćilipi, tokom napada na Dubrovnik 1991-1992. Premijer-glasnik je obznanio da je oprema završila u tužilaštvu.

,,Nakon 30 godina, zahvaljujući rukovodstvu Aerodroma Crne Gore, prilikom popisa imovine ove državne kompanije, pronađena je i evidentirana oprema za koju se sumnja da je ukradena sa Aerodroma Ćilipi, tokom napada na Dubrovnik 1991-1992, najsramnije stranice crnogorske istorije koju je ispisalo tadašnje rukovodstvo”, napisao je Abazović na Fejsbuku. Dodao je da za razliku od prethodnih Vlada, ova ne bježi od prošlosti, već se sa njom suočava kako buduće generacije iste greške ne bi ponavljale.

Hrvatski mediji prenijeli su ovu izjavu uz podsjećanje da je ,,oprema koju su JNA i crnogorski rezervisti ukrali s Ćilipa jednim dijelom, kako se vjeruje, završila je u zračnoj luci Tivat, a većina u zračnim lukama u Beogradu, Nišu i Podgorici”. Ističu i da ,,vrijednost opreme koja je ukradena iz dubrovačke zračne luke, prema tvrdnjama nekadašnje uprave aerodroma Ćilipi iznosi 10 milijuna eura”.

Na Abazovićvo ,,otkriće” oglasila se bivša savjetnica direktora Aerodroma Biljana Knežević koja je objavila dokument kojim se podsjeća da je bivši direktor Ranko Bošković 2004. godine kolege u Hrvatskoj obavijestio da je oprema u Podgorici i Tivtu.

U dokumentu se navodi spisak sredstava od kojih su na aerodromu Tivat već tada neka bila rashodovana ili nisu bila u funkciji, dok su korišteni elevator, troje samohodnih stepenica, servisno i vatrogasno vozilo… Na aerodromu Podgorica sva sredstva sa Ćilipa, te 2004, bila su van funkcije ili su rashodovana.

Vlada i premijer o ovome kao da ništa ne znaju iako je ovo prvi pisani  dokument kojim se priznaje da je dubrovački aerodrom opljačkan i da je dio opreme završio u Crnoj Gori. Značajan, jer je prethodna vlast, na čelu sa DPS-om, sve činjela da nametne kolektivnu amneziju na ovaj dio nečasne istorije u kojoj su njeni čelnici igrali vodeće uloge.

Epopeja o vraćanju imovine sa aerodroma Ćilipi traje duže od dvije decenije. Rukovodstvo dubrovačkog aerodroma  je prvo od JAT-a, koji je bio vlasnik svih aerodroma u bivšoj Jugoslaviji, tražilo povrat svoje imovine. Kada je 2003. formirano preduzeće Aerodromi Crne Gore prepiska je nastavljena sa rukovodstvom kompanije koja gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

POSLIJE NAPADA NA POLICIJU I KRVOPROLIĆA NA KOSOVU: Teški  izazovi za Beograd i Prištinu

Objavljeno prije

6 sati

na

29 Septembra, 2023

Objavio:

Ni pet dana nakon krvavog oružanog sukoba u kosovskom selu Banjska, tik uz granicu sa Srbijom, nije jasnija pozadina i motivi pucnjave i krvoprolića  Nakon uspostavljanja kontole, kosovska policija je u manastiru Svetog Arhiđakona Stefana  pronašla  ogromnu količinu naoružanja i opreme koje su paramilitarci ostavili pri povlačenju. Predsjednik Srbije  Vučić je odbacio „insinuacije da iza incidenta stoji Srbija“  i rekao  da se te uniforme i oružje „mogu svuda nabaviti“

 

U ranim jutarnjim satima u nedjelju 24. septembra u kosovskom selu Banjska,  dobro naoružana paramilitarna jedinica je blokirala most sa dvoje oklopljenih vozila. Kada je stigla patrola kosovske policije da izvidi situaciju otvorena je vatra na njih. Policija je uzvratila vatru i pozvala pojačanje. Kasnije su paramilitarci upali u obližnji manastir Svetog Arhiđakona Stefana iz 14. vijeka odakle su nastavili sukob sa policijom do kasnijeg izvlačenja preko obližnjeg brda i šume i povukli se u Srbiju. Nakon što je policija ušla u manastir pronašla je ogromnu količinu naoružanja i opreme koje su paramilitarci ostavili pri povlačenju. Među zaplijenjenim oružjem su i ručni raketni bacači, granate, eksploziv i ostala oprema koja je dovoljna, prema riječima kosovske policije, za jedinicu od 100 ljudi.

Ni pet dana nakon krvavog oružanog sukoba u selu Banjska, tik uz granicu sa Srbijom, nije jasnija pozadina i motivi pucnjave  i krvoprolića.

Prva reakcija srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića prošle nedjelje, nakon informacija o pogibiji jednog i ranjavanju dvojice kosovskih policajaca je za mnoge upućene bila u najmanju ruku čudnovata. Vučićev nastup nije pratila uobičajena teatralnost i samouvjerenost priznavši da je njegovoj administraciji trebalo „mnogo vremena da ispitamo šta se dogodilo, šta se zbivalo jutros, tokom popodneva“. Štaviše, predsjednik je odavao dojam da i dalje nema sve informacije na raspolaganju što je odmah protumačeno kao previd, slučajni ili namjerni, srbijanskih službi. Ipak u svom prvom obraćanju naciji Vučić je zadržao političku prisebnost i osudio ubistvo policajca uz standardnu generičnu konstataciju da je kosovski premijer Albin Kurti „glavni organizator haosa na Kosovu i Metohiji… koji želi rat i skukobe“ navevši broj od 62 akcije policije na pretežno srpskom sjeveru zemlje. Od toga su navodno 56 bile „etnički motivisane“. Međutim, indikativno je da Vučić nije optužio Kurtija za izazivanje krvoprolića na noć između subote i njedjelje. Vučić je dodao i da su „trojica Srba stradala  sa KiM, dvojica od snajperske vatre sa velike udaljenosti, nepotrebno, dvojica su teško ranjena i pretpostavlja se da je četvrto lice stradalo“. Da je i četvrti napadač na policiju preminuo je bila novost je su do tada kosovske službe raspolagale informacijama da su trojica napadača likvidirani u razmjeni vatre. Četvrti je bio zapravo ranjen i kasnije izdahnuo u bolnici u Novom Pazaru u koju je, prema informacijama nezavisnih medija, dopremljeno 6 ranjenih iz istog sukoba. Vučić je opravdao i upad u manastir rekavši da je „naoružana grupa Srba došla do manastira Banjska jer su imali dvojicu povređenih mladića i da su želeli da im pruže pomoć“. Istakao je da crkva „ni na koji način nije bila umešana u incident“. Ubrzo nakon toga Vučićevi mediji u zemlji i regionu su počeli pričati o Srbima koji su se morali organizovati da bi se odupreli „teroru takozvane policije Kosova“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo