Povežite se sa nama

Izdvojeno

TRI GODINE OD 30. AVGUSTA: Živo miloističko nasljeđe

Objavljeno prije

na

Ono što je uslijedilo poslije pobjede opozicije na izborima u Crnoj Gori, uveliko podsjeća na period poslije 5. oktobra 2000. godine u Srbiji koja je, isto uz obilatu zapadnu pomoć, porazila Miloševića na izborima. Narodna očekivanja u post-miloševićevskoj Srbiji i post-tuđmanovskoj Hrvatskoj (obijema opustošenim ratovima i kleptokratskim vlastima) i postđukanovskoj Crnoj Gori su  bila prevelika od  opozicije čiji glavni generator podrške  bila kritika dotadašnjih loših praksi režima

 

Tridesetog avgusta su se navršile 3 godine od parlamentarnih izbora na kojima je režim Mila Đukanovića i njegove Demokratske partije socijalista (DPS) Crne Gore izgubio izvršnu i zakonodavnu vlast nakon 30 godina suverene vladavine. Ako se uzme i 45 godina socijalističke vlasti, DPS (koji se ranije zvao Savez komunista) je vladao u kontinuitetu  75 godina. Crna Gora je prvi put u svojoj istoriji doživjela smjenu vlasti na izborima. Uz rekordnu izlaznost od preko 76 odsto upisanih birača i uprkos brojnim pritiscima, ucjenama, krađama i kupovini glasova, tri opoziciona bloka su uspjela osvojiti 41 mandat u Skupštini, svega jedan više od bloka miloističkih partija. Poslije vijećanja u vrhu režima, i uz pritiske sa Zapada, vlast je ipak predata mirnim putem uprkos primjedbama nekih predstavnika krupnog biznisa. Ono o čemu se i danas malo priča je odlučujući uticaj zapadnog faktora, prije svega Anglosaksonaca, u objedinjavanju i organizovanju nezrele i isjeckane opozicije u blok(ove) koji će iz tri kolone na kraju odnijeti prevagu na izborima. Nekada miljenik Zapada, zbog izdaje svoga mentora i šefa – Slobodana Miloševića, crnogorski režim će potrošiti sve kredite i bonuse na Zapadu u godinama koje su Crnu Goru pretvorile u mafijašku državu čiji je glavni međunarodni sponzor nezavisnosti i referenduma iz 2006. godine   bio ruski diktator Vladimir Putin. Ruski prljavi novac,  zajedništvo sa Putinovim službama nakon ulaska u NATO, i državni narko biznisi sa ljevičarskim gerilskim grupama i političarima u Južnoj Americi su prelili čašu tolerancije koju je Zapad imao prema crnogorskom stabilokratskom režimu.

Ono što je uslijedilo uveliko podsjeća na period poslije 5. oktobra 2000. godine u Srbiji koja je, isto uz obilatu zapadnu pomoć, porazila Miloševića na tadašnjim izborima. Narodna očekivanja u post-miloševićevskoj Srbiji i post-tuđmanovskoj Hrvatskoj (obijema opustošenim ratovima i kleptokratskim vlastima) su bila prevelika za opoziciju čiji glavni generator podrške je bila kritika dotadašnjih loših praksi režima.

Kada je bivši muzičar Mišel Marteli postao predsjednik, siromašnog i korupcijom razorenog Haitija, prvo pitanje koje je postavio prijateljima i saradnicima nakon izbornog slavlja (i otrežnjenja) je bilo „dobro, a šta ćemo sad?“. Nosilac liste glavne crnogorske koalicije Za budućnost CG (ZBCG) i budući premijer Zdravko Krivokapić možda i nije imao dilemu kao Marteli. Po riječima lidera jedne od članica ZBCG Andriji Mandiću na javno prenošenoj sjednici skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu prije 10 mjeseci, Krivokapić je kao “nosilac naše liste jedva dočekao (nakon izborne pobjede) da utrči u američku ambasadu i pita šta treba da radi“. Nemogućnost post-izbornog dogovora između  raznorodnih stranaka vladajuće koalicije je primorala prave pobjednike izbornog procesa da se direktno uključe preko svojih ambasadora u sastavljanje i izbor prve ne-DPS Vlade koja će tek nakon tri mjeseca položiti zakletvu. Time je Đukanovićev režim dobio dragocjeno vrijeme da skloni i uništi svu dokumentaciju koja bi se mogla iskoristiti u krivičnim procesima protiv njih jednog dana. Na žalost, disfunkcionalnost vladajuće koalicije i Vlade, uz sujete i nekompetentnost njenih lidera su, za sada, na neodređeno produžile angažman zapadnih ambasada u vođenju državne politike i kadriranju za najznačajnija mjesta dovodeći u pitanje ionako krhki suverenitet vlasti.

Nova  vladajuća koalicija je pokazala da stare navike teško odumiru i da je kadriranje u Vladi i po dubini nastavljeno velikim dijelom po receptu DPS-a. Partijsko zapošljavanje po dubini, zloupotreba državnih resursa u partijske i privatne svrhe su ostali norma ponašanja uz poneke izuzetke. Netransparentnost vođenja državnih poslova i finansija i Krivokapićeve i Abazovićeve vlade je takođe zadržala raniji obrazac ponašanja.

Obojica premijera su čak stavljali zabrane skidanja oznaka tajnosti na dokumentaciju iz DPS-ovog perioda koja je mogla pomoći raskrinkavanju brojnih zloupotreba iz tadašnjeg perioda. Ni danas se ne zna u koje svrhe je šef režima koristio Vladin avion za brojna putovanja koja su proglašena službenim a kojima nema ni traga u protokolima Predsjedništva ni Vlade kao ni u zvaničnim komunikeima. I dalje se ne zna, ili više ne postoji trag o tome, da li je Prva banka brata Mila Đukanovića – Aca ikada i u kojoj mjeri vratila pozajmicu Vlade od 44 miliona eura koja ju je spasila od propasti. Vladin Savjet za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala i pod Krivokapićem i pod Dritanom Abazovićem je postigao više nego skromne rezultate uz velike i vidne opstrukcije državne administracije u dostavljanju potrebne dokumentacije. Do sada je samo pokrenuta istraga o bagatelnim dodjelama stanova i kredita ionako dobro zbrinutim državnim i pravosudnim funkcionerima, kojima nikada nije bilo dosta. Druge afere će morati ostati na čekanju ili će vjerovatnije biti predate zaboravu nakon što nastupi zastara za krivično gonjenje. Izgradnja Vjetroelektrane Možura i teške pronevjere novca o kojima je brujao premijer Abazović dok je bio opozicionar i javno mahao otkrivenom dokumentacijom uz pozive specijalnom tužiocu da odmah uhapsi Mila Đukanovića je takođe pala u zaborav. Ništa nisu pomogla nova otkrića na Malti i u Crnoj Gori. Tužilaštvo vodi izviđaj još od novembra 2017.- bez rezultata.

Birački spisak, koji je bio jedan od glavnih instrumenata ranijih izbornih inžinjeringa i krađa od strane DPS-a nije gotovo ni taknut. Četiri opštine u Crnoj Gori imaju više upisanih birača nego stanovnika, dok u polovini opština ima veći broj glasača u odnosu na punoljetno stanovništvo. Izborni zakoni koji su trebali biti osnova reformi su izostali zbog partijskih svađa.

Međutim, ne može se reći da nije bilo pozitivnih pomaka i da je sve isto. Plate su kroz program Evropa Sad značajno porasle, porasle su i penzije dok su vraćeni dječji dodatak i naknade za majke. Monopol jedne partije i jednog čovjeka je slomljen. Došlo je do izvjesnih promjena na bolje u Upravi policije i rekordnih zapljena droge i cigareta. Donešen je zakon kroz koji je izabran novi Tužilački savjet koji je prethodnog DPS-ovog Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića otjerao u penziju i doveo do formiranja novog tima u Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) na čelu sa Vladimirom Novovićem,  i u Specijalnom policijskom odjeljenju (SPO). Katnić, kao i ogromna većina drugih tužilaca su izbjegli disciplinsku odgovornost, dok se krivična i ne pominje, osim u slučaju Saše Čađenovića (zbog inostranog pristiska), uprkos brojnim dokumentiranim zloupotrebama za račun Đukanovićevog režima.

Glavni događaj protekle tri godine je svakako hapšenje bivše predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore Vesne Medenice,  i jednog broja visokih policijskih službenika, zbog velikog broja teških krivičnih djela – od zloupotreba službenog položaja do veletrgovine narkoticima, ubistva, mučenja itd. Hapšenja ipak nijesu bila rezultat rada tužilaštava koje je ostalo gluho na ranije krivične prijave nevladinih organizacija i pojedinaca protiv čelnih ljudi pravosuđa i policije. Glavne zasluge opet idu stranom (zapadnom) faktoru koji je kroz Europol i međunarodnu pravnu pomoć dostavio vlastima obilje dokaza o umiješanosti dotičnih u najteža krivična djela, prije svega trgovinu narkoticima i zaštitu iste kroz državne institucije. Ono što su mnogi znali da Đukanovićev režim radi, sada je postalo očigledno kroz prepiske na kodiranoj SKY ECC aplikaciji čiju zaštitu su razbile zapadnoevropske policije i američki Federalni istražni biro (FBI). Đukanovićevo pravosuđe je bilo primorano da konačno krene u akciju tek kad su prepiske vojnika režima objavljene u štampi. To međutim nije smetalo sadašnjem premijeru Abazoviću da zasluge za hapšenja pripiše sebi i svojim saradnicima.

Suđenja tek trebaju početi, a pravosnažne presude su, za sada svjetlosnu godinu daleko. Svi se deklarativno slažu da je glavna potreba crnogorskog društva  reforma pravosuđa i izbori čelnih ljudi. Tu se ne radi samo o tužilaštvu (čiji Vrhovni državni tužilac još nije izabran) već i o sudstvu. Za izbor VDT-a treba najmanje 49 poslanika (tropetinska većina) u Skupštini. Za promjene ustava, prije svega ono što se odnosi na eventualno raspuštanje miloističkog Sudskog savjeta i izbore u sudstvu treba dvotrećinska većina ili 54 poslanika. Skupljanje ustavne većine u Parlamentu i Vladi je moguće na papiru ali daleko u praksi. Vrlo je moguće da će, kao i do sada, morati da se uključi EU i Amerika. Dok se ti procesi ne okončaju šef bivšeg režima izgleda može mirno spavati. Kako ranije reče Monitoru jedan bivši sudija: „ Dok god stari režim kontroliše PPP (pravosuđe, podzemlje i pare) u Crnoj Gori su promjene samo stvar dekora“.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

FOKUS

MJESEC DO POPISA: Priprema, pozor, prebrojavanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Više od 80 pitanja neći će se u upitnicima skoro 4.000 popisivača kada krenu na svoj posao. Sve je izvjesnije da će to biti 1. novembra. Kao i da će ih mnogi dočekati kao nezvane goste. Uz malo truda i dobre volje koja nije pokazana, sve je moglo biti mnogo bolje. Umjesto vjerskog i nacionalnog prebrojavanja mogli smo imati pravi popis

 

Kako se približava termin održavanje Popisa stanovništva, domaćinstava  i stanova, sve JE više onih koji smatraju da ga treba – odložiti. Jedni predlažu na mjesec, drugi kažu do daljnjeg. Odnosno, dok se ne steknu uslovi, tenhički ali i politički, za njegovo nesmetano održavanje.

Iz Vlade insistiraju da se popis održi u terminu koji su oni zimus zacrtali svojom Uredbom. Dakle, od 1. do 15 novembra.

“Mislim da smo dovoljno uradili da ne postoji ni teoretska šansa da bilo kome na pamet padne da pokuša da omete ovaj proces”, rekao je ministar finansija Aleksandar Damjanović na sjednici Vlade sredinom septembra, priznajući da u Monstatu (državna statistika radi pod ingerencijom Ministarstva finasija) još nijesu završene sve pripremne radnje neophodne za nesmetano i tačno sprovođenje popisa.

Potom je i premijer Dritan Abazović, pritvrdio da do odlaganja popisa neće doći. “To se neće desiti. Ne pravimo od toga bauk. Od 1. do 15. novembra je popis i to je to.” Konačno i iz Monstata je saopšteno da trenutno nema zakonskih mogućnosti za odlaganje popisa.

Za neupućene, državni statističari su samo konstatovali da Crna Gora trenutno nema funkcionalnu zakonodavnu vlast (parlament) koja bi mogla da stavi van snage ili izmijeni prošle godine osvojeni Zakon o popisu. Istovremeno su potvrdili  sumnje da oni za popis još nijesu spremni. Na zvaničnom sajtu Monstata, u dijelu koji se odnosi na predstojeći popis i danas (četvrtak 28. septembar), stoji informacija:  “Završena je priprema upitnika, dok je u finalnoj fazi priprema metodoloških i organizacionih uputstava za realizaciju popisa”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

TRIDESET I DVIJE GODINE OD NAPADA NA DUBROVNIK: Oprema sa Ćilipa kao podsjećanje na zločin

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ukradena aerodromska oprema, kako najavljuje premijer, doći će pred tužilaštvo. Zbog ratnih zločina tokom opsade Dubrovnika tužilaštvo u Crnoj Gori još nije pokrenulo nijedan krivični postupak

 

Predsjednik Vlade Dritan Abazović objavio je u utorak da je pronađena i evidentirana oprema koja je ukradena sa Aerodroma Ćilipi, tokom napada na Dubrovnik 1991-1992. Premijer-glasnik je obznanio da je oprema završila u tužilaštvu.

,,Nakon 30 godina, zahvaljujući rukovodstvu Aerodroma Crne Gore, prilikom popisa imovine ove državne kompanije, pronađena je i evidentirana oprema za koju se sumnja da je ukradena sa Aerodroma Ćilipi, tokom napada na Dubrovnik 1991-1992, najsramnije stranice crnogorske istorije koju je ispisalo tadašnje rukovodstvo”, napisao je Abazović na Fejsbuku. Dodao je da za razliku od prethodnih Vlada, ova ne bježi od prošlosti, već se sa njom suočava kako buduće generacije iste greške ne bi ponavljale.

Hrvatski mediji prenijeli su ovu izjavu uz podsjećanje da je ,,oprema koju su JNA i crnogorski rezervisti ukrali s Ćilipa jednim dijelom, kako se vjeruje, završila je u zračnoj luci Tivat, a većina u zračnim lukama u Beogradu, Nišu i Podgorici”. Ističu i da ,,vrijednost opreme koja je ukradena iz dubrovačke zračne luke, prema tvrdnjama nekadašnje uprave aerodroma Ćilipi iznosi 10 milijuna eura”.

Na Abazovićvo ,,otkriće” oglasila se bivša savjetnica direktora Aerodroma Biljana Knežević koja je objavila dokument kojim se podsjeća da je bivši direktor Ranko Bošković 2004. godine kolege u Hrvatskoj obavijestio da je oprema u Podgorici i Tivtu.

U dokumentu se navodi spisak sredstava od kojih su na aerodromu Tivat već tada neka bila rashodovana ili nisu bila u funkciji, dok su korišteni elevator, troje samohodnih stepenica, servisno i vatrogasno vozilo… Na aerodromu Podgorica sva sredstva sa Ćilipa, te 2004, bila su van funkcije ili su rashodovana.

Vlada i premijer o ovome kao da ništa ne znaju iako je ovo prvi pisani  dokument kojim se priznaje da je dubrovački aerodrom opljačkan i da je dio opreme završio u Crnoj Gori. Značajan, jer je prethodna vlast, na čelu sa DPS-om, sve činjela da nametne kolektivnu amneziju na ovaj dio nečasne istorije u kojoj su njeni čelnici igrali vodeće uloge.

Epopeja o vraćanju imovine sa aerodroma Ćilipi traje duže od dvije decenije. Rukovodstvo dubrovačkog aerodroma  je prvo od JAT-a, koji je bio vlasnik svih aerodroma u bivšoj Jugoslaviji, tražilo povrat svoje imovine. Kada je 2003. formirano preduzeće Aerodromi Crne Gore prepiska je nastavljena sa rukovodstvom kompanije koja gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

POSLIJE NAPADA NA POLICIJU I KRVOPROLIĆA NA KOSOVU: Teški  izazovi za Beograd i Prištinu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ni pet dana nakon krvavog oružanog sukoba u kosovskom selu Banjska, tik uz granicu sa Srbijom, nije jasnija pozadina i motivi pucnjave i krvoprolića  Nakon uspostavljanja kontole, kosovska policija je u manastiru Svetog Arhiđakona Stefana  pronašla  ogromnu količinu naoružanja i opreme koje su paramilitarci ostavili pri povlačenju. Predsjednik Srbije  Vučić je odbacio „insinuacije da iza incidenta stoji Srbija“  i rekao  da se te uniforme i oružje „mogu svuda nabaviti“

 

U ranim jutarnjim satima u nedjelju 24. septembra u kosovskom selu Banjska,  dobro naoružana paramilitarna jedinica je blokirala most sa dvoje oklopljenih vozila. Kada je stigla patrola kosovske policije da izvidi situaciju otvorena je vatra na njih. Policija je uzvratila vatru i pozvala pojačanje. Kasnije su paramilitarci upali u obližnji manastir Svetog Arhiđakona Stefana iz 14. vijeka odakle su nastavili sukob sa policijom do kasnijeg izvlačenja preko obližnjeg brda i šume i povukli se u Srbiju. Nakon što je policija ušla u manastir pronašla je ogromnu količinu naoružanja i opreme koje su paramilitarci ostavili pri povlačenju. Među zaplijenjenim oružjem su i ručni raketni bacači, granate, eksploziv i ostala oprema koja je dovoljna, prema riječima kosovske policije, za jedinicu od 100 ljudi.

Ni pet dana nakon krvavog oružanog sukoba u selu Banjska, tik uz granicu sa Srbijom, nije jasnija pozadina i motivi pucnjave  i krvoprolića.

Prva reakcija srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića prošle nedjelje, nakon informacija o pogibiji jednog i ranjavanju dvojice kosovskih policajaca je za mnoge upućene bila u najmanju ruku čudnovata. Vučićev nastup nije pratila uobičajena teatralnost i samouvjerenost priznavši da je njegovoj administraciji trebalo „mnogo vremena da ispitamo šta se dogodilo, šta se zbivalo jutros, tokom popodneva“. Štaviše, predsjednik je odavao dojam da i dalje nema sve informacije na raspolaganju što je odmah protumačeno kao previd, slučajni ili namjerni, srbijanskih službi. Ipak u svom prvom obraćanju naciji Vučić je zadržao političku prisebnost i osudio ubistvo policajca uz standardnu generičnu konstataciju da je kosovski premijer Albin Kurti „glavni organizator haosa na Kosovu i Metohiji… koji želi rat i skukobe“ navevši broj od 62 akcije policije na pretežno srpskom sjeveru zemlje. Od toga su navodno 56 bile „etnički motivisane“. Međutim, indikativno je da Vučić nije optužio Kurtija za izazivanje krvoprolića na noć između subote i njedjelje. Vučić je dodao i da su „trojica Srba stradala  sa KiM, dvojica od snajperske vatre sa velike udaljenosti, nepotrebno, dvojica su teško ranjena i pretpostavlja se da je četvrto lice stradalo“. Da je i četvrti napadač na policiju preminuo je bila novost je su do tada kosovske službe raspolagale informacijama da su trojica napadača likvidirani u razmjeni vatre. Četvrti je bio zapravo ranjen i kasnije izdahnuo u bolnici u Novom Pazaru u koju je, prema informacijama nezavisnih medija, dopremljeno 6 ranjenih iz istog sukoba. Vučić je opravdao i upad u manastir rekavši da je „naoružana grupa Srba došla do manastira Banjska jer su imali dvojicu povređenih mladića i da su želeli da im pruže pomoć“. Istakao je da crkva „ni na koji način nije bila umešana u incident“. Ubrzo nakon toga Vučićevi mediji u zemlji i regionu su počeli pričati o Srbima koji su se morali organizovati da bi se odupreli „teroru takozvane policije Kosova“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo