Povežite se sa nama

OKO NAS

SJEVER: ZAŠTO PROPADAJU OGROMNE KOLIČINE SIJENA: Kad je država nijema i gluva 

Objavljeno prije

na

Ove godine mogle bi propasti neviđene količine sijena koje je rodilo u izobilju, ali niko ne želi da ga kupuje ili čak uzima besplatno. Dok država sve to nijemo posmatra.

 

Na području takozvanih Gornjih sela, na beranskoj strani planine Bjelasice, ove godine mogle bi propasti neviđene količine sijena koje je rodilo u izobilju, ali niko ne želi da ga kupuje ili čak uzima besplatno. Istovjetna stvar se dešava i na drugim planinama sjevera, dok država sve to nijemo posmatra.

Predsjednik Mjesne zajednice Lubnice, Miloš Raković, ocijenio je da je ovo najbolja rodna godina, kada se o sijenu radi, u poslednje vrijeme.

„Stoke je sve manje u naših pet sela na području ove mjesne zajednice. Poneko za sebe završi i obezbijedi, ali ogromne količine će sasvim sigurno propasti jer niko nema računicu čak ni da ga besplatno uzima“ – kaže Raković.

Prema njegovim riječima cijena sijena ove godine je, zbog dobrog roda, najniža do sada, pa je teško izvesti računicu po kojoj bi neko imao koristi da ga kupuje i da kosi i balira, kada mu se na kraju bala sijena uhvati koliko i da je kupio pripremljenu. Ili, zapravo, još skuplje.

„Košenje po aru je do 1.50 euro. Baliranje, u balama deset ili dvadeset kilograma, 70 centi. Plašćenje i priprema za baliranje 40 centi. Onda troškovi transporta. Ko bi to radio, kada može za isti novac možda kupiti i gotovu balu sijena. Meni su rekli da se bala sijena ove godine prodaje  svega za jedan euro, a eto, zvanična cijena je oko dva eura“ – kaže Raković.

On ističe da je sve manje mladih u selu, odnosno da je najveći broj njih ranije obezbijedio, kako je rekao, tjelesna oštećenja i socijale, i sada nemaju motiva da rade.

Mjesna zajednica Lubnice nekada je predstavljala najveći mjesni centar na teritoriji opštine Berane.

„Ovdje danas imamo svega 52 domaćinstva koja su tu i ljeti i zimi. Ostali kuće zatvorili, dođu ljeti da ih proluftiraju, i sve kraće ostaju. Ranije bi ostajali po čitav mjesec, sada ni deset dana“ – objašnjava Raković.

On dodaje da ovo selo kroz koje prolazi novi put od Berana do Kolašina, do sada nije vidjelo nikave koristi od toga, kao ni od šest malih hidroelektrana koje su napravljene na njihovim rijekama.

„Bojim se da će, umjesto bolje, biti sve gore. Osnovna škola ove godine bi mogla ostati bez prvaka, jer ima samo jedan, a i njega roditelji žele da upišu u grad“ – kaže Raković.

Predsjednik mjesne zajednice podsjeća da područno odjeljenje škole u selu Vuča, koje je prošle godine renovirano, imalo samo jednog učenika.

On ipak, kao najveći ovogodišnji problem, ističe to što će propasti velike količine sijena.

„Ljudi ga već pale i ovdje u selu, ne znaju šta bi sa njim. Za planinu i velika privatna imanja na planini i da ne pričamo. To je sve ostalo nepokošeno. To je ove godine  tužno pogledati kada se izađe u planinu“ – kaže Raković.

Potpuno istovjetna priča može se čuti i sa drugih planinskih predjela na sjeveru, od Bijelog Polja do Plava.

Član Savjeta beranske Mjesne zajednice Šekular, Vesko Davidović, ponavlja što i njegov kolega i prijatelj iz Lubnica – domaćinstva i okućnice su nepokošene, jer je sve manji stočni fond. O planinskim prostranstvima da se i ne govori.

„Gore, od planine Mokre pa sve do Čakora i plavskih planina, sve je nepokošeno. Ne mogu da vjerujem da niko ne vidi ovaj krupni problem. Uskoro će jesen i za košenje će biti kasno“ – kaže Davidović.

Priča je ista. Omladine nema, košenje skupo. Onaj ko se i upusti u posao košenja i baliranja, nema taj proizvod kome da proda.

„Eto do čega su dovedena naša sela. Iz Šekulara silazimo u grad da kupimo mlijeko u tretrapaku. Sve je  malobrojniji stočni fond, i na kraju neće biti više nikoga na planinama. Već i nema, nikli su neki takozvani eko katuni, a naši seoski katuni i mjesta gdje se tradicionlano izidizalo sa stokom su sve prazniji ili poptuno prazni. I kome onda trebaju trava i sijeno“ – pita Davidović.

Mještani u selima ispod Komova, na andrijevičkoj strani, prosto su ogorčeni. Neki od njih su uložili trud, pokosili i balirali sijeno. I sada balu, koja se kreće najčešće do petnaest kilograma, ne mogu prodati ni za jedan euro.

„Eno mi ispred kuće, sklonjeno da ne kisne, stotine i hiljade kilograma sijena. Kome da ga prodam“ – kaže jedan od njih.

Predsjednik Mjesne zajednice Lubnice, Miloš Raković, smatra da treba iskoristiti poslednje lijepe dane ljeta i da država interveniše kako bi se ovaj problem sanirao u mjeri u kojoj je to moguće.

„Bolje i da je država organizovala berbu sijena i baliranje, i da ga je stavila na prodaju ili izvezla. Sve je bolje nego da propada, kao što sada izgleda da će da se dogodi. Na kraju će to vlasnici velikih imanja na Bjelasici popaliti, pa će još biti i štete od požara“ – upozorava Raković.

On objašnjava da je novi put doveo vikendaše na Jelovicu i Bjelasicu, a od vikendaša lokalno stanovništvo nema koristi, osim onih rijetkih koji su registrovani za seoski turizam.

„Još jedna starija generacija, koja je još na selu, da biološki nestane, i selo će sasvim sigurno ostati potpuno pusto“ – kaže predsjednik MZ Lubnice, koja obuhvata šest podbjelasičkih sela na teritoriji opštine Berane.

Država kao da ovaj problem ne vidi. Upućeniji u situaciju na tržištu kažu da, recimo, Slovenija ove godine zbog vremenskih nepogoda ima manjak sijena i da bi sigurno uvezla sve što bi im mi ponudili. Ali, ko da im ponudi?

„Zašto država ne povede akciju i počne da otkupljuje sijeno da bi ga izvezla. Ako ništa drugo ove godine nije rodilo od voća na sjeveru, sijena ima u izobilju, kao nikada. I svi bi skočili da zarade novac. I što je najvažnije, ne bi ostalo nepokošeno“ – smatraju sagovornici Monitora.

Ako zimus zaškripi, država će, kao i svake godine, uvoziti skupu stočnu hranu. A livade na planinama ostaće nepokošene. Ili će sijeno kod nekih domaćina ostati u magacinima da propada.

Od  hroničnig političkih borbi za pozicije, kao da  ovaj ozbiljan problem niko nije ni registrovao. Ili je vidio i zatvorio oči.

                                                        Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

OZBILJAN PROPUST U GEOGRAFSKO INFORMACIONOM SISTEMU PODGORICA: Lični podaci na izvolte

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na portalu Geografskog informacionog sistema (GIS) Podgorica do početka ove sedmice svi su mogli da vide lične podatke vlasnika parcela i objekata u Podgorici i Zeti. Iz Glavnog grada tvrde da nisu oni krivi, a građani podnijeli prve tužbe

 

 

Ko je htio, do početka ove sedmice, mogao je da sazna lične podatke o vlasnicima parcela i objekata na teritoriji Podgorice i Zete, sa sve matičnim brojevima. Podaci su se nalazili na demo verziji Geografskog informacionog sistema (GIS) Podgorica.

U dijelu koji se odnosi na Prostorno-urbanistički plan, dostupne su sve parcele sa ucrtanim objektima što je zakonito i već petnaestak godina primijenjeno i na Geoportalu Uprave za nekretnine. Klikom na parcelu ili objekat dostupne su i ključne informacije uključujući i podatke o vlasniku. Međutim, klikom na ikonicu za informacije dolazilo se do sporno objavljenih podataka o vlasnicima imovine i njihovim matičnim brojevima.

Javnost je krajem protekle sedmice o ovome obavijestio odbornik Demokratske partije socijalista (DPS) Stefan Ćulafić. ,,Radi se osim o nečuvenom amaterizmu i neprofesionalnosti nadležnih službi i o krivičnoj odgovornosti ugrožavanja ličnih podataka. Pozivam Agenciju za zaštitu ličnih podataka i nadležno tužilaštvo da pod hitno zaštiti privatnost i prava građana Podgorice koja su flagrantno prekršena i ugrožena i da utvrdi odgovornost između nadležnih službi počev od službi Ministarstva urbanizma, pa do nadležnih u Glavnom gradu”, saopštio je Ćulafić.

Nakon ovog saopštenja, pomenuti portal je postao nedostupan.

Prema saznanjima Monitora pojedini članovi Agencije o problemu su bili upoznati sedmicama ranije ali nijesu ništa preduzimali. Sada u Agenciji kažu da će pokrenuti postupak nadzora kako bi se utvrdilo činjenično stanje.

U Zakonu o Zaštiti podataka o ličnosti je navedeno da se lični podaci  moraju obrađivati na pošten i zakonit način. Propisano je i da se lični podaci ne mogu  obrađivati u većem obimu nego što je potrebno da bi se postigla svrha obrade, niti na način koji nije u skladu sa njihovom namjenom. A lični podaci, koji su prikupljeni u statističke ili naučne svrhe, u skladu sa ovim Zakonom, mogu se obrađivati ukoliko su preduzete odgovarajuće mjere zaštite. ,,Kad se lični podaci daju na korišćenje radi obrade u statističke ili naučno-istraživačke svrhe, ti podaci se moraju dati na korišćenje u obliku koji ne otkriva identitet lica”, propisano je ovim Zakonom.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SKUPŠTINSKI ODBOR TRAŽI KONTROLU URBANISTIČKOG HAOSA U KOLAŠINU: Zakašnjelo brojanje spratova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tek nakon što je u  gradskom dijelu Kolašina izgrađeno na desetine zgrada i hotela, predstavnici lokalnog parmenta, primjećuju da je riječ o “gradnji koja nije u skladu sa propisima”. Do sada su to ignorisali, a kritičare građevinskog buma nazivali “kočničarima razvoja”

 

“U Kolašinu se trenutno odvija gradnja koja nije u skladu sa propisima. Neke zgrade bukvalno niču na trotoarima…Zauzetost građevinske parcele je kod nekih objekata i do 100 odsto, što nije u skladu sa Zakonima o izgradnji objekata. Kašnjenje donošenja planskih dokumenata koristi se za zloupotrebe i za izdavanje građevinskih dozvola, koje nijesu u skladu sa planovima razvoja grada”.  Taj sažeti opis  kolašinskog urbanističkog haosa, iz Odbora za planiranje i uređenje prostora i komunalno-stambenu djelatnost Skupštine opštine (SO) poslali  su, nedavno, na adrese   resornog  ministarstva  i građevnsko – urbanističke inspekcije.

Odbor zahtijeva od resornog ministarstva i građevinske inspekcije da se obavi inspekcijski nadzor nad stambeno-poslovnim objektima u izgradnji u okviru Detaljnog urbanističkog plana (DUP) Centar. Članovi tog skupštinskog tijela traže da nadležna inspekcija utvrdi da li je došlo do prekoračenja gradnje kada je riječ zauzetosti građevinske parcele i prekoračenja spratnosti zgrada u izgradnji u odnosu na pozitivne zakonske propise i izdate građevinske dozvole.

“Izdati obavezujuća rešenja investitorima koji nijesu poštovali date procedure. Izvršiti provjeru izdatih građevinskih dozvola i urbanističko-tehničkih uslova (UTU), u odnosu na DUP Centar i zakon, kojim je regulisana ta oblast. Ustanoviti odgovornost, odnosno nadležnosti, onih koji su kršili zakonske procedure”, neki su od zahtjeva kolašinskih odbornika upućenih Minisatrstvu  prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine.

Dopis, kojim se  traži hitnu rekaciju države   mogo bi biti primjer odgovornosti, ažurnosti i brige o svom gradu, da je poslat prije tri godine  kada je započeo, takozvani, građevinski bum u Kolašinu. Na terenu je odmah  bilo vidljivo   kršenje propisa i svi problemi  DUP Centar Kolašin.  Sada, kada su sve pojave o kojima odbornici pišu uzele maha i od njih ostao pošteđen tek djelimično najuži centar grada,  vapaj upućen resoru Janka Odovića više liči na  pokušaj “pranja”  savjesti.

Članovi odbora su, istovremno, i članovi stranaka, koje su do prije pola godine sve one koji su tvrdili isto što sada piše u pismu Odoviću i inspekciji, nazivali “kočničarima razvoja grada”.  Naknadna pamet došla je u trenutku kad je ograničena mogućnost intervencije.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

INTERKULTURALNI KULT SV. MARIJE NA CRNOGORSKOM PRIMORJU: Naša Gospa

Objavljeno prije

na

Objavio:

U duhovnom smislu gradove na Crnogorskom primorju najdublje povezuje poštovanje i slavljenje djevice Marije (u islamu, hazreti Merjem). Čitav ovaj prostor obiluje desetinama hramova koji su njoj posvećeni. Ta svetišta su najprepoznatljviji dio interkulture našeg Primorja

 

 

“Prisutnost kulta sv. Marije ili Bogorodice najdominantniji je uopšteno u hrišćanskoj tradiciji, kao i na prostoru Crne Gore”, kaže istoričar Petar Lekić.

To je najizraženije na jugu Crne Gore. U Budvi, Baru i Ulcinju postoji na desetine hramova koji su posvećeni djevici Mariji. Hodočasnici u srednjem vijeku navode da nije praktično bilo crkve na ovom dijelu Jadrana, a u kojoj ne bi našli barem jedan oltar posvećen sv. Mariji, te da nije bilo mjeseca u godini bez neke svetkovine njoj u čast.

Djevica Marija bila je tješiteljica žalosnih, zdravlje bolesnih, utočište grješnika, zvijezda mora, najpouzdaniji štit vjernicima tokom dugih stoljeća sve do današnjih dana… Ona je mirila zavađene, izbavljala iz neprijateljskih ruku, čuvala polja i brodovlje, upozoravala na prijeteća zla… Bila je posrednica svih milosti.

Jedan od najstarijih hramova u njenu čast, Santa Maria in punta, podignut je 840. godine u Budvi. I danas postoji. “Ova se crkva nalazi na rtu („in punta“), u jugozapadnom dijelu Starog grada, a prvobitno su je podigli monasi benediktinskog reda, tako da je predstavljala sastavni dio manastirskog kompleksa koji je pored crkve i građevine za smještaj monaha, sadržao i omanji klauster ispod koga se nalazila kripta u koju se moglo ući kroz prolaz na sjevernoj strani crkve“, ističe istoričarka umjetnosti Lucija Đurašković.

Benediktinski erudita Ivan Ostojić ističe da su ovaj vjerski objekat “hodočastili ne samo katolici, nego i pravoslavci, pa i muslimani“.

U budvanskom Starom gradu su od 6. do 14. vijeka postojala četiri svetilišta posvećena sv. Mariji, a pet van gradskih zidina.  Sa posebnim poštovanjem od pripadnika obje hrišćanske zajednice i sada se čuva najveća svetinja grada, ikona Madona in Punta ili tzv. Budvanska Gospa, čuvena po čudotvorstvu i zaštiti Starog grada Budve od svih nedaća. I današnja Citadela u tom gradu se nazivala Castio Svete Marije.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo