Povežite se sa nama

Izdvojeno

POČETAK ŠKOLSKE GODINE: Štrajkom traže reforme

Objavljeno prije

na

Oslobađanje obrazovanja od politike, povratak dostojanstva profesiji, veća ulaganja u obrazovanje a ne socijalni budžet, neki su od zahtjeva koje su prosvjetni radnici iznijeli pred štrajk upozorenja. I pored lošeg materijalnog statusa oko14.000 radnika u prosvjeti, glavna tema štrajka nije povećanje plata.  Pojedini direktori škola zaposlenima govore da nemaju pravo na štrajk,  te da mogu ostati bez posla, čulo se na konferenciji za štampu Sindikata prosvjete

 

Školska godina počeće štrajkom upozorenja prosvjetnih ranika. Iz Sindikata prosvjete su najavili da će štrajk upozorenja, 4. septembra, trajati do sat, zaposleni će biti u zbornici i iščitaće svoje zahtjeve.

Odluka o štrajku upućena je premijeru Dritanu Abazoviću, ministrima finasija Aleksandru Damjanoviću i prosvjete Mijomiru Vojinoviću. Iz sindikata su  apelovali da  premijer i ministri uvaže njihove zahtjeve. Istakli su  da je prosvjeta godinama na margini, da je budžet socijalni, da je obrazovanje izgubilo povjerenje u društvu, a nastavnici izgubili dostojanstvo, te da je zakonska regulativa prevaziđena i da je nužna reforma u obrazovanju. Upozorili su da je i dalje na snazi političko zapošljavanje kadra u prosvjeti, bez obzira o kojoj se funkciji ili poslu radilo –  direktorskoj ili higijeničarke.

,,Tražimo da se pristupi izmjenama i dopunama određenih zakona koji se odnose na oblast obrazovanja. Želimo da oslobodimo obrazovni proces od politike. Trebaju da postoje kriterijumi prilikom zapošljavanja direktora, i ostalih radnika u prosvjeti. Ministar postavlja direktora, a on često nema kriterijume da zaposi radnike, već to onda rade ljudi koji nijesu stručni”, upozorio je predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović. On je posebno  precizirao da se direktori i dalje zapošljavaju po partijskoj liniji: ,,Posljedice su da na funkcije ne dođu najsposobniji ljudi, već obično oni koji su bojažljivi, nijesu zaposleni po kriterijumu nego po nekim vezama i privilegijama”.

Plodovi takvog sistema su poznati. Pojedini direktori škola sada zaposlenima na najavu štrajka otvoreno govore da nemaju pravo na njega, te da mogu ostati bez posla, čulo se na konferenciji za štampu Sindikata prosvjete.

I pored lošeg materijalnog statusa oko14.000 radnika u prosvjeti, glavna tema ovog štrajka nije povećanje plata. Pored politike koja decenijama srozava obrazovanje, traže se reforme i poboljšanje alarmantnog stanja u ovoj oblasti koja je presudna za budućnost.

Ukazuje se na sve manje interesovanje mladih da se bave nastavničkim pozivom, uz sve prisutniji deficit kadra – nedostaju bilolozi, hemičari, profesori matematike, muzičkog, likovnog… Pozivaju Vladu da preduzme mjere kako bi  kroz stipendije i druge podsticaje prosvjetni poziv ponovo postao poželjan za mlade.

,,Zapošljavanje nestručnih kadrova dovodi do toga da mladi ljudi ne žele da se zapošljavaju u školama jer znaju da će da budu podložni pritiscima sa svih strana, ne dobijaju dobru platu, pravna sigurnost im je upitna”, navodi Božović.

Prosvjetni radnici odavno ne kriju da im nesigurnost najviše izazivaju roditelji čije prijave za sve i svašta često dobijaju, a desi se da pored verbalnog nasilja dođe i do fizičkog.
Jedan od zahtjeva je i zaštita prosvjetara od ,,nasilja i uznemiravanja na radu”. Zato, traže izmjenu Krivičnog zakona kako bi se našao  model da nastavnici dobiju status službenog lica, da oni koji atakuju na njih znaju da će biti krivično gonjeni.

Ističu i da budžet za prosvjetu mora prestati da bude socijalni samo za plate i krpljenje rupa u infrastrukturi. Upozoravaju na nedostatak škola u Podgorici, Tivtu, Budvi, ukazuju da je dobro  što Vlada planira da gradi škole, ali da ne mogu čekati po pet godina da se one završe.

Iz Ministarstva prosvjete kao da nijesu mnogo uznemireni razlozima za štrajk upozorenja.  Saopštili su da štrajk može da nanese ogromnu štetu školstvu. Poručili su da imaju plan kako da riješe probleme u prosvjeti, ponovili su da je njihov ovogodišnji budžet 25 odsto veći u odnosu na prošlogodišnji kao i da je za finansiranje i rekonstrukciju, adaptaciju postojeće infrastrukture u školstvu planirano skoro četiri miliona eura. Takođe su ukazali  da je pravo na štrajk garantovano Ustavom, ali i upozorili da se zakonski može ostvariti uz obavljanje minimuma procesa rada.

Oko zakonskog tumačenja minimuma procesa rada Sindikat i Ministarstvo se mimioilaze. Dok Ministarstvo upozorava da se mora poštovati minimum procesa rada, odnosno da se mora izvoditi nastava i da časovi treba da traju 45 minuta, iz Sindikata su poručili da se neće pridržavati toga ako nastavnici odluče da organizuju štrajk. Saopštili su da je problem što je Zakon o štrajku donešen 2015. godine i da je novi akt o minimumu procesa rada trebalo da se donese u roku od šest mjeseci nakon toga, što nije učinjeno. Raniji pregovori sa Ministarstvom o ovoj nepoznanici su stopirani. Iz Ministarstva tvrde  da nema potrebe da se donose nova pravna akta i po svome tumače da ako se desi generalni štrajk čas treba da traje 45 minuta. ,,Ovo je opstrukcija na pravo na štrajk koje je jedno od univerzalnih prava”, izjavio je generalni sekretar Unije slobodnih sindikata Srđa Keković i najavio da će, ako se desi generalni štrajk, prosvjetni radnici imati pravo da utvrde minimum procesa rada prema svom nahođenju.

Loši rezultati naših đaka na PISA testiranju, podaci da na prijemnom za Medicinski fakultet padne 32 kanidata koji su dobitnici Luče, samo su neki signali da  u obrazovanju odavno ne ide kako treba i da su reforme neophodne. Umjesto promjena, aktuelna Vlada i ministar Vojinović javnosti su krajem prošle školske godine poslali poruku da se varanje isplati. Pod pritiskom roditelja, nastavnici u komisiji koji su kaznili prepisivače su smijenjeni, a maturanti koji su prepisivali nagrađeni su prolaznom, čak i visokim ocjenama za svoj ,,trud”.

Vladi taj skandal kao da nije bio dovoljan, pa je krajem jula lansirala ideju o pomjeranju školske godine. Premijer Abazović je tada na sjednici Vlade poručio da bi trebalo promijeniti datum zimskog raspusta, dok je ministar finansija Damjanović predložio da se i početak predstojeće školske godine pomjeri sa 4. na 11. septembar.

Obrazlažući svoj predlog, Damjanović je naveo da sa odlaganjem početka nastave ne bi samo produžili turističku sezonu, već bi se izbjegao i period kada su intenzivne vrućine, što bi se nadoknadilo tokom juna sledeće godine. Predlog je objeručke prihvatio ministar prosvjete Vojinović, obrazlažući da je prolongiranje raspusta u toku prošle godine donijelo  benefite državi. Izjavio je i da djeca neće biti oštećena, te da će uraditi sve što je u interesu države. Kako je u toku ,,rekordna” turistička sezona, naknadno se odustalo od ove ideje.

Iz Prosvjetne zajednice su kazali da je ovakav odnos prema obrazovanju neozbiljan i neodgovoran.

Sindikat prosvjete je nadležnima dao rok do 31. decembra da poboljšaju stanje u prosvjeti, a ako se to ne desi odlučiće koji su dalji koraci. Rekli su da imaju više opcija, među kojima je i generalni štrajk.

 

Protest i zbog prevoza

Udruženje Prosvjetni putnici najavilo je da će 2. septembra organizovati protest ispred Ministarstva prosvjete, jer nadležni još nijesu, i pored obećanja, donijeli odluku da se profesorima koji putuju do škola plaća prevoz.

Pravo na prevoz prosvjetnim radnicima je ukinuto 2005. godine. Do sada je bilo više razgovora sa predstavnicima Ministarstva prosvjete da se ovo pravo ponovo uvede. Za sada je sve ostalo na obećanjima.

Iz ovog udruženja su naveli podatke da bi oko 500-600 nastavnika ostvarilo pravo na prevoz. Tvrde i da njihove kolege u EU i regionu imaju pravo na plaćeni prevoz – u Srbiji imaju platnu karticu i mogu da putuju svim prevozima javnog saobraćaja, a u Hrvatskoj im se plaća prevoz prema pređenom kilometru, slično je i na Kosovu…

Da se godinama pregovara oko ovog prava istakli su i iz Sindikata prosvjete: ,,Tražimo da  makar jedan dio, s obzirom da naše plate nijesu visoke, bude plaćen. I to je jedan od zahtjeva da se prevoz prosvjetnim radnicima reguliše na bolji način”, izjavio je Božović.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

FOKUS

MJESEC DO POPISA: Priprema, pozor, prebrojavanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Više od 80 pitanja neći će se u upitnicima skoro 4.000 popisivača kada krenu na svoj posao. Sve je izvjesnije da će to biti 1. novembra. Kao i da će ih mnogi dočekati kao nezvane goste. Uz malo truda i dobre volje koja nije pokazana, sve je moglo biti mnogo bolje. Umjesto vjerskog i nacionalnog prebrojavanja mogli smo imati pravi popis

 

Kako se približava termin održavanje Popisa stanovništva, domaćinstava  i stanova, sve JE više onih koji smatraju da ga treba – odložiti. Jedni predlažu na mjesec, drugi kažu do daljnjeg. Odnosno, dok se ne steknu uslovi, tenhički ali i politički, za njegovo nesmetano održavanje.

Iz Vlade insistiraju da se popis održi u terminu koji su oni zimus zacrtali svojom Uredbom. Dakle, od 1. do 15 novembra.

“Mislim da smo dovoljno uradili da ne postoji ni teoretska šansa da bilo kome na pamet padne da pokuša da omete ovaj proces”, rekao je ministar finansija Aleksandar Damjanović na sjednici Vlade sredinom septembra, priznajući da u Monstatu (državna statistika radi pod ingerencijom Ministarstva finasija) još nijesu završene sve pripremne radnje neophodne za nesmetano i tačno sprovođenje popisa.

Potom je i premijer Dritan Abazović, pritvrdio da do odlaganja popisa neće doći. “To se neće desiti. Ne pravimo od toga bauk. Od 1. do 15. novembra je popis i to je to.” Konačno i iz Monstata je saopšteno da trenutno nema zakonskih mogućnosti za odlaganje popisa.

Za neupućene, državni statističari su samo konstatovali da Crna Gora trenutno nema funkcionalnu zakonodavnu vlast (parlament) koja bi mogla da stavi van snage ili izmijeni prošle godine osvojeni Zakon o popisu. Istovremeno su potvrdili  sumnje da oni za popis još nijesu spremni. Na zvaničnom sajtu Monstata, u dijelu koji se odnosi na predstojeći popis i danas (četvrtak 28. septembar), stoji informacija:  “Završena je priprema upitnika, dok je u finalnoj fazi priprema metodoloških i organizacionih uputstava za realizaciju popisa”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

TRIDESET I DVIJE GODINE OD NAPADA NA DUBROVNIK: Oprema sa Ćilipa kao podsjećanje na zločin

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ukradena aerodromska oprema, kako najavljuje premijer, doći će pred tužilaštvo. Zbog ratnih zločina tokom opsade Dubrovnika tužilaštvo u Crnoj Gori još nije pokrenulo nijedan krivični postupak

 

Predsjednik Vlade Dritan Abazović objavio je u utorak da je pronađena i evidentirana oprema koja je ukradena sa Aerodroma Ćilipi, tokom napada na Dubrovnik 1991-1992. Premijer-glasnik je obznanio da je oprema završila u tužilaštvu.

,,Nakon 30 godina, zahvaljujući rukovodstvu Aerodroma Crne Gore, prilikom popisa imovine ove državne kompanije, pronađena je i evidentirana oprema za koju se sumnja da je ukradena sa Aerodroma Ćilipi, tokom napada na Dubrovnik 1991-1992, najsramnije stranice crnogorske istorije koju je ispisalo tadašnje rukovodstvo”, napisao je Abazović na Fejsbuku. Dodao je da za razliku od prethodnih Vlada, ova ne bježi od prošlosti, već se sa njom suočava kako buduće generacije iste greške ne bi ponavljale.

Hrvatski mediji prenijeli su ovu izjavu uz podsjećanje da je ,,oprema koju su JNA i crnogorski rezervisti ukrali s Ćilipa jednim dijelom, kako se vjeruje, završila je u zračnoj luci Tivat, a većina u zračnim lukama u Beogradu, Nišu i Podgorici”. Ističu i da ,,vrijednost opreme koja je ukradena iz dubrovačke zračne luke, prema tvrdnjama nekadašnje uprave aerodroma Ćilipi iznosi 10 milijuna eura”.

Na Abazovićvo ,,otkriće” oglasila se bivša savjetnica direktora Aerodroma Biljana Knežević koja je objavila dokument kojim se podsjeća da je bivši direktor Ranko Bošković 2004. godine kolege u Hrvatskoj obavijestio da je oprema u Podgorici i Tivtu.

U dokumentu se navodi spisak sredstava od kojih su na aerodromu Tivat već tada neka bila rashodovana ili nisu bila u funkciji, dok su korišteni elevator, troje samohodnih stepenica, servisno i vatrogasno vozilo… Na aerodromu Podgorica sva sredstva sa Ćilipa, te 2004, bila su van funkcije ili su rashodovana.

Vlada i premijer o ovome kao da ništa ne znaju iako je ovo prvi pisani  dokument kojim se priznaje da je dubrovački aerodrom opljačkan i da je dio opreme završio u Crnoj Gori. Značajan, jer je prethodna vlast, na čelu sa DPS-om, sve činjela da nametne kolektivnu amneziju na ovaj dio nečasne istorije u kojoj su njeni čelnici igrali vodeće uloge.

Epopeja o vraćanju imovine sa aerodroma Ćilipi traje duže od dvije decenije. Rukovodstvo dubrovačkog aerodroma  je prvo od JAT-a, koji je bio vlasnik svih aerodroma u bivšoj Jugoslaviji, tražilo povrat svoje imovine. Kada je 2003. formirano preduzeće Aerodromi Crne Gore prepiska je nastavljena sa rukovodstvom kompanije koja gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

POSLIJE NAPADA NA POLICIJU I KRVOPROLIĆA NA KOSOVU: Teški  izazovi za Beograd i Prištinu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ni pet dana nakon krvavog oružanog sukoba u kosovskom selu Banjska, tik uz granicu sa Srbijom, nije jasnija pozadina i motivi pucnjave i krvoprolića  Nakon uspostavljanja kontole, kosovska policija je u manastiru Svetog Arhiđakona Stefana  pronašla  ogromnu količinu naoružanja i opreme koje su paramilitarci ostavili pri povlačenju. Predsjednik Srbije  Vučić je odbacio „insinuacije da iza incidenta stoji Srbija“  i rekao  da se te uniforme i oružje „mogu svuda nabaviti“

 

U ranim jutarnjim satima u nedjelju 24. septembra u kosovskom selu Banjska,  dobro naoružana paramilitarna jedinica je blokirala most sa dvoje oklopljenih vozila. Kada je stigla patrola kosovske policije da izvidi situaciju otvorena je vatra na njih. Policija je uzvratila vatru i pozvala pojačanje. Kasnije su paramilitarci upali u obližnji manastir Svetog Arhiđakona Stefana iz 14. vijeka odakle su nastavili sukob sa policijom do kasnijeg izvlačenja preko obližnjeg brda i šume i povukli se u Srbiju. Nakon što je policija ušla u manastir pronašla je ogromnu količinu naoružanja i opreme koje su paramilitarci ostavili pri povlačenju. Među zaplijenjenim oružjem su i ručni raketni bacači, granate, eksploziv i ostala oprema koja je dovoljna, prema riječima kosovske policije, za jedinicu od 100 ljudi.

Ni pet dana nakon krvavog oružanog sukoba u selu Banjska, tik uz granicu sa Srbijom, nije jasnija pozadina i motivi pucnjave  i krvoprolića.

Prva reakcija srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića prošle nedjelje, nakon informacija o pogibiji jednog i ranjavanju dvojice kosovskih policajaca je za mnoge upućene bila u najmanju ruku čudnovata. Vučićev nastup nije pratila uobičajena teatralnost i samouvjerenost priznavši da je njegovoj administraciji trebalo „mnogo vremena da ispitamo šta se dogodilo, šta se zbivalo jutros, tokom popodneva“. Štaviše, predsjednik je odavao dojam da i dalje nema sve informacije na raspolaganju što je odmah protumačeno kao previd, slučajni ili namjerni, srbijanskih službi. Ipak u svom prvom obraćanju naciji Vučić je zadržao političku prisebnost i osudio ubistvo policajca uz standardnu generičnu konstataciju da je kosovski premijer Albin Kurti „glavni organizator haosa na Kosovu i Metohiji… koji želi rat i skukobe“ navevši broj od 62 akcije policije na pretežno srpskom sjeveru zemlje. Od toga su navodno 56 bile „etnički motivisane“. Međutim, indikativno je da Vučić nije optužio Kurtija za izazivanje krvoprolića na noć između subote i njedjelje. Vučić je dodao i da su „trojica Srba stradala  sa KiM, dvojica od snajperske vatre sa velike udaljenosti, nepotrebno, dvojica su teško ranjena i pretpostavlja se da je četvrto lice stradalo“. Da je i četvrti napadač na policiju preminuo je bila novost je su do tada kosovske službe raspolagale informacijama da su trojica napadača likvidirani u razmjeni vatre. Četvrti je bio zapravo ranjen i kasnije izdahnuo u bolnici u Novom Pazaru u koju je, prema informacijama nezavisnih medija, dopremljeno 6 ranjenih iz istog sukoba. Vučić je opravdao i upad u manastir rekavši da je „naoružana grupa Srba došla do manastira Banjska jer su imali dvojicu povređenih mladića i da su želeli da im pruže pomoć“. Istakao je da crkva „ni na koji način nije bila umešana u incident“. Ubrzo nakon toga Vučićevi mediji u zemlji i regionu su počeli pričati o Srbima koji su se morali organizovati da bi se odupreli „teroru takozvane policije Kosova“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo