PERISKOP
Tragom ljepote bosanskog jezika

Nijaza Alispahića u teatar je doveo, prije svega, njegov književni talenat. Svojevrstan je majstorluk, pa i istraživačke pothvate, Alispahić ispoljio u svojoj rafiniranoj zaokupljenosti ljepotama jezika Bosne. Njegov smisao za istinsku arhaiku iznjedrio je čudesne jezičke, zvučne i ritmičke sklopove
U njegovom književnom opusu bilježim pripovjedne proze, drame, dramatizacije, libreta, kulturologijske tekstove, esejistiku.
txt: Tuzlanskog književnika Nijaza Alispahića upoznao sam kao netom diplomirani redatelj. On i tadašnji direktor Mustafa Hadžialić bili su dijelom mojih tuzlanskih dana, mjeseci i godina, u kojima su nastajale moje tuzlanske teatarske uspješnice Kad se mrtvi probudimo, Posljednja ljubav Hasana Kaimije, Hasanaginica, Pustolov pred vratima, Putovanja Ivana Franje Jukića…
Alispahić kao dramaturg i umjetnički rukovoditelj tuzlanskog Talijinog hrama pojavljivao se na kazlišnim listovima i afišama-plakatima i na poziciji lektora, te režisera. Međutim, ono što je Alispahića dovelo u teatar bio je, prije svega, njegov književni talenat. U njegovom književnom opusu bilježim pripovjedne proze, drame, dramatizacije, libreta, kulturologijske tekstove, esejistiku. Režirajući Alispahićevu verziju motiva Hasanaginice ostvario sam istoimenu nagrađivanu predstavu…
Njegovo dramaturško umijeće od proze Harisa Silajdžića izvjoštilo je pitku dramsku storiju Hamdibeg. Ta predstava Alispahića i moju malenkost promovirala je u teatarske stvaraoce čija su djela gostovala na prestižnom Brodveju!
Alispahićeve knjige: Vatre stišane pjesmama Vrtovi sirotog Halimije, Karakazan, Sihirbaz, Hasanaginica ,vrijedan su doprinos bosanskohercegovačkom poetskom i proznom stvaralaštvu.
Posebnom komponentom u njegovom književnom tvoraštvu smatram knjige Leda Saliniana, koja predstavlja svjedočanstveni kulturni presjek kulturne povijesti grada Tuzle, knjigu o jednoj finoj tuzlanskoj tradiciji gradskih druženja Tuzlanska sijela u podne i Sire, došli su ratnici, teatrologijski esej o djelovanju tuzlanskih teatarskih djelatnika tijekom agresije na Bosnu i Hercegovinu… Jer, kada se bude pisala kulturna povijest Grada soli, ove će knjige biti nezaobilazni dokumenti i izvrsne evokacije žive umjetnosti otpora u ratnim godištima.
Nešto što je na mene svih godina drugovanja i suradnje sa Alispahićem ostavilo posebno duboki trag je autorovo traganje ljepotama, pa ponekad i skrivenim značenjima pojedinih riječi i izraza autentičnog bosanskog jezika.
Svojevrstan je majstorluk, pa i istraživačke pothvate, Alispahić ispoljio u svojoj rafiniranoj zaokupljenosti ljepotama jezika Bosne. Njegov smisao za istinsku arhaiku iznjedrio je čudesne jezičke, zvučne i ritmičke sklopove.
U književnoj grani koja nije bila pretjerano produktivna u bh književnosti dvadesetog stoljeća , Alispahić ostavlja libreta za opere Hasanaginica i Zmaj od Bosne, za koje je glazbu skladao njegov sugrađanin Asim Horozić, a temeljem kojih je Opera Narodnog pozorišta Sarajevo ostvarila u regionalnim okvirima ozbiljne umjetničke uspone. Svakako nezaobilazan na tom planu je libretistički uradak temeljem Andrićeve proze Aska i vuk…
Pri pisanju iole ozbiljnije povijesti književnog stvaralaštva u BiH nezaobilazan je doprinos književnika i dramaturga Nijaza Alispahića!
Gradimir GOJER
Komentari
PERISKOP
Tikveša admiral

Halil Tikveša, profesor nekoliko univerziteta, za likovnu magiju ipak se najprirodnije osjeća na obalama i u virovima neretvljanskim. Te strasti prenio je i u svoju likovnu lingvu….Slikajući specifične čamce sa Neretve-trupice, istinski umjetnik odisejskog zova, stvorio je cijelu flotilu tih malih, ali likovno atraktivnih plovila
Halil Tikveša svojevrsni je mornar među likovnim umjetnicima: njegovi boravci u Blacama ,gdje se Neretva ulijeva u vode adriatika, čudesna su oaza njegove odisejske predanosti vodama neretvljanskim. Čudima te hirovite rijeke ljepotice ,ali i ljepotama i tajnama mora kojem ona svakodnevno hita
Tikveša, profesor nekoliko univerziteta za likovnu magiju ipak se najprirodnije osjeća na obalama i u virovima neretvljanskim. Te strasti prenio je i u svoju likovnu lingvu….Slikajući specifične čamce sa Neretve-trupice, istinski umjetnik odisejskog zova Halil je Tikveša stvorio cijelu flotilu tih malih ali likovno atraktivnih plovila…U toj likovno ukotvljenoj flotili admiral Tikveša suvereno iznalazi doticaje sa najznačajnijim likovnim tendencijama, europskim i svjetskim. Osupnut djelom neretvljanskog Odiseja evo i mog malog dara. Pjesma Halilu Tikveši u čast.
U stečak ubilježeno
Gunj i koporan,/vunene čarape,preslicu i puru,/vareniku i kiselinu/ocat i vino,/rakiju,sir torotan,/i planinski lišaj;/i drvo smokve,/i sve trupice sa Neretve,/tetoviram u kam,u/prisnost trena koji/vječnost zaziva,odmahujući/onima s druge strane/našega u životu trajanja/…/odmahujemo toj nestvarnosti/življenja sanjajući da,ipak,/poći aherontu valja/u val zaroniti i nadu/sačuvati za tren suočenja. Sav se u kam pretvaram,traje/moje žiće sa trenom vječnog sna,/spojeno.
Gradimir GOJER
Komentari
PERISKOP
Drugovanja s genijem

S radošću, nakon svih godina režiranja i dramaturških prilagodbi, sjećam se mojih “drugovanja” sa literarnim monumentom Dostojevskog
Kad sam pročitao prvu prozu Fjodora Mihajloviča Dostojevskog postao sam “zarobljenikom“ ovoga veličanstvenog prozaika. I kao da sam već tada sanjao teatarske prizore što naprosto izviru sa listina te preguste proze, osjećao sam da se moram zaputiti dramskim suštinama, koje su već u redateljskim čitanjima imala itekakvog pozorničkog uspjeha.
Prvi ozbiljniji redateljsko-dramaturški rad imao sam prilagođavajući dramatizaciju Braće Karamazovih. Dramaturški “rez” napravio je Evald Šorm i ta me dramatizacija privukla poglavito radi koncentriranosti na trokut Aljoša – Ivan – Grušenjka. Nastojao sam uz druge bitne teme (religija, obiteljski odnosi Karamazovih i fatalizam Grušenjke) učiniti prilagodbu mome konceptu naglašavanjem odnosa Ivan – Aljoša, te orkestriranjem mizanscenskih rješenja tako da u prvi plan iziđu kapitalne scene temeljne karamazovštine i suptilije odnosa Grušenjke i Aljoše.
Postavkom dvije dramaturške vizije romana Zločin i kazna i Idiot, koje je iskusnom dramaturško- redateljskom optikom stvorio Egon Savin, nastavio sam rad na inscenacijama neponovljivog opusa. U Kamernom teatru 55 tijekom agresije na BiH i opsade Sarajeva postavio sam Nastasju Filipovnu, dramaturški “ekstrakt” romana Idiot. Savin je koncentrirao pozornost defakto na likove Rogožina i Nastasje Filipovne. Tu nisam bitnije mijenjao niti tekstualni dio dramatizuacije, niti sam se upuštao u promjenu ideosfere ove u biti “redateljske” adaptacije Dostojevskog.
Treći puta sam radio režiju i prilagodbu, najzahtjevniju do tada, romana Zločin i kazna u prijedorskom teatru.
U toj predstavi akcenat sam stavio na interpretativne, velike mogućnosti glumca Darka Cvijetića koji je donio slojevitu dramatiku lika Raskoljnikova.
U Savinovu scenski iznimno relevantnu dramatizaciju autorski sam “intervenirao” uvodeći lik Sjene, koji je tumačila glumica Mirela Predojević sa primjernim uspjehom i nekom začudnošću u svim fazama provedbe “nepostojećeg” lika. Ova predstava kontekstualno, obzirom na povijesne i političke pozadine, bila je iznimnim ispitom koji smo i ansambl i ja s uspjehom položili, što je potvrdila i publika i kritika na festivalu Pozorišne igre BiH u Jajcu.
U sve tri postavke Dostojevskog posebno sam se seriozno bavio ženskim likovima, što nije bilo nezapaženo i u kontekstu čitavog mog redateljskog opusa.
Zamaman kao temeljni materijal svaki od ovih naslova zahtijevao je poseban studij literarnog karaktera, ali i stanovitih elemenata historijske kontekstualizaciije.
S radošću, nakon svih godina režiranja i dramaturških prilagodbi, sjećam se mojih “drugovanja” sa literarnim monumentom Dostojevskog.
Gradimir GOJER
Komentari
PERISKOP
Ibrino čovjekoljublje

Upoznao sam i nezaboravno se tri dana družio sa Ibrahimom Žuđelovićem, predratnim dijelom tima koji je gigant Energoinvest učinio europskim i svjetskim gospodarskim ali i istraživačkim brendom, danas građaninom Pariza, vlasnikom nekoliko kompanija diljem svjetskih meridijana… Ulcinjaninom odanom Bosni
Vratio sam se sa zasijedanja Godišnje skupštine Bosanske akademije nauka i umjetnosti “Kulin Ban” (BANUK) iz Sarajeva. Prepun utisaka i sretan što sam u društvu vrhunskih autoriteta u svojim strukama i ljudi nikada okaljanog obraza. Posebno sam bio obradovan što su pojedini akademijski resori obogaćeni osobama koje garantiraju nove prodore u oblasti znanosti i umjetnosti. U isto doba žao mi je što na ovu sjednicu BANUK nisu stigli Brka i Nikolaidis, književnici iznimnih opusa…. Brka je moj golemi drugar, a želio sam upoznati i gospodina Nikolaidisa.
Prebirajući po utiscima otvara se golemina od radosti. Upoznao sam i nezaboravno se tri dana družio sa Ibrahimom Žuđelovićem, predratnim dijelom tima koji je gigant Energoinvest učinio europskim i svjetskim gospodarskim, ali i istraživačkim brendom, danas građaninom Pariza, vlasnikom nekoliko kompanija diljem svjetskih meridijana…
Ovaj stasiti Ulcinjanin odan svojoj Bosni, koji poslije imena a prije prezimena redovito stavlja Bosna, otkrio mi je nove nijanse empatije i sjajne čovjekoljubne žudnje, koja rezultira pomaganjem značajnih projekata (između ostalih i projekta BANUK)!! Ali, Ibrahimova širina, tolerancija i kozmopolitizam rezultirao je i pomaganjem u gradnji sakralnih objekata, potporom bosanskohercegovačkim izbjeglicama iz ratnog bosanskog inferna…
Taj plemeniti gospodin osvaja galskim manirima, a bosanskom dobrodušnošću, stišanim glasom kojim otvara sve nove i nove predjele svoga poslovnog globtroterstva, u više nego ugodnom druženju u Sarajevu i na Bjelašnici pri prvom susretu pokazao je želju da druženjem dosegnemo ne lako utemeljene zasade prijateljstva…
U društvu sa njegovom suprugom i Nenadom Čankom bogatio sam svoja znanja iz oblasti povijesti i tehničkih znanosti…
Nevjerojatna je snaga toga čovjeka koji unatoč zlaćanom dobu svojih godišta inzistira na novim projektima čineći BANUK mjestom privlačnim za svaku personu koja ima i hoće nešto novo kazati u ovom našem današnjem „ovještalošću i okaminama” prebogatom svijetu…
To Žuđelovićevo čovjekoljublje, taj empatijski refleks i želja da se znanstveno i umjetnički mijenja surova zbilja ide do fascinantnog nastojanja koje graniči sa nemogućim ali, uz golemi napor, ostvarljivim.
Ibrahim Žuđelović pokazao mi je i lice vrsnog gospodarstvenika, ono humanistički duboko osvješteno, kompatibilno vrhuncima etičnosti i čovjekoljublja, sasvim oponentno gospodarstvenicima kao svojevrsnim “zarobljenicima” inženjersko-tehnicističke logike. Žuđelović poslije mnogih gospodarstvenih brazda ore sasvim novu brazdu da preko BANUK osnaži sve elemente državotvornog bića toliko mu drage Bosne i Hercegovine.
Parižanin sa srcem u Bosni, građanin svijeta je Ibrahim Žuđelović!
Gradimir GOJER
Komentari
-
Izdvojeno1 sedmica
PREGOVORI O FORMIRANJU VLADE: Evropa, kad?
-
FOKUS4 sedmice
FORMIRANJE I RASFORMIRANJE VLADE: Amfilohijevi, Vučićevi, Milovi, Kvintini
-
DRUŠTVO1 sedmica
HIRURG NIKOLA FATIĆ OPET OPTUŽEN: Istraga o navodnom uzimanju organa, Fatić se ne oglašava
-
Izdvojeno3 sedmice
RASKOL U CRNOGORSKOJ PRAVOSLAVNOJ CRKVI: Samo mitropolita ne fali
-
INTERVJU4 sedmice
DR VUK VUKSANOVIĆ, VIŠI ISTRAŽIVAČ U BEOGRADSKOM CENTRU ZA BEZBJEDNOSNU POLITIKU (BCBP): Teško je povjerovati da je smrt Prigožina nesrećan slučaj
-
Izdvojeno4 sedmice
KAKO ZAPOŠLJAVA EPCG: Produbljivanje dubine
-
FOKUS2 sedmice
NADMOĆ MAFIJE: Tunel usred mraka
-
DANAS, SJUTRA2 sedmice
Rupa pravde