Povežite se sa nama

DRUŠTVO

NEBOM OD KOTORA DO LOVĆENA: Žićara za bogate

Objavljeno prije

na

Nakon 90 godina, niz Lovćen se ponovo sija žičara. Namijenjena je uglavnom za kruzer turiste i bogaćenje domaćih tajkuna. Koncesionar obećava da će uskoro biti dostupni novi sadržaji – hajking i bajking ture, bob staze i amfiteatar. A kao izraz dobre volje za građanstvo će biti upriličen besplatni koncert

 

Žičara Kotor Lovćen, sa koje se pruža pogled na  jedan od najljepših zaliva na svijetu, otvorena je 14. avgusta.

Trasa žičare polazi od Duba, koji se nalazi na teritoriji Kotora, i vodi do lokaliteta Kuk, na planini Lovćen, na 1.348 metara nadmorske visine. Tokom vožnje pruža se pogled na tvrđavu Goražda, poluostrvo Vrmac, kotorski i tivatski dio zaliva, Lušticu, otvoreno more sve do Jaza…
Projektovani kapacitet 48 gondola je na nivou od 1.200 putnika po satu, a putovanje od stanice Dub do stanice Kuk traje nepunih 11 minuta.

Žičara je izgrađena za 13 mjeseci – radovi su počeli u julu 2022. kada je svečano postavljen kamen temeljac.

Koncesioni ugovor o gradnji žičare Kotor-Lovćen potpisali su 15. decembra 2021. godine predstavnici Vlade Crne Gore i konzorcijum Leitner žičara Kotor 1350, koji čine preduzeća Novi Volvox iz Podgorice i italijanski Leitner. Konzorcijum je nakon toga, u februaru 2022. osnovao preduzeće Žičara Kotor Lovćen u kojem Novi Volvox ima 80 odsto vlasničkog udjela, a Leitner 20 odsto.Novi Volvox je u aprilu ove godine, uz saglasnost Vlade, prenio vlasnički udio na svog vlasnika, preduzeće Seed Capital Partners, čiji je vlasnik Milan Ivanović, pokazuju podaci iz Centralnog registra privrednih subjekata.

Investicija je procijenjena na 20 miliona eura, a prema ugovoru koncesionar će koristiti žičaru, sa propratnim sadržajima, 30 godina, nakon čega će ona pripasti državi. Koncesiona naknada iznosi 15 odsto neto vrijednosti profita od upravljanja žičarom i pratećim sadržajima.

Bivša DPS vlast je decenijama najavljivala gradnju ovog projekta. Tako su 2009. obećavali gradnju najduže žičare na Jadranu koja će koštati 30 miliona eura, a 2016. raspisali međunarodni konkurs za izgradnju žičare od Kotora preko Lovćena do Cetinja, koja bi s 14.7 kilometara bila najduža na svijetu i u kojoj bi vožnja od Kotora do Cetinja trajala 43 minuta.

Sve je ostalo samo na predizbornim obećanjima, dok nova vlast nije sklopila angažman sa tajkunima koji su se obogatili za vrijeme DPS vladavine.

Firma Novi Volvox doo u većinskom je vlasništvu firme Seed Capital Partners – Milana Ivanovića, brata od strica Vladana Ivanovića, koji je ranije bio i u vlasničkoj strukturi firme Novi Volvox. Vladan Ivanović važi za bliskog prijatelja Mila Đukanovića. Vlasnik Atlas Grupe Duško Knežević kazao je prije nekoliko godina da su braća Vladan i Miodrag formalni vlasnici luksuzne kuće kod Vile Gorica koja je vrijedna oko 10 miliona eura, a koja je zapravo u vlasništvu Mila Đukanovića.

Monitor je već pisao da je firma Novi Volvox i u vrijeme bivše vlasti godinama bila na samom vrhu liste firmi  najvećih pojedinačnih poslova sa državom, te da je Miodrag Ivanović, bivši predsjednik borda državne Pobjede, jedan od aktera afere Telekom. Vladan Ivanović je i vlasnik kompanije Master Inženjering koja je izgradila zgradu u centru grada, u Ulici Vuka Karadžića, u kojoj je smještena Prva banka.

Na ove činjenice, u jeku slavlja oko otvaranja žičare, upozorio je i MANS: ,,Umjesto oduzimanja imovine, tajkuni nastavljaju sa bogaćenjem pod pokroviteljstvom aktuelne Vlade”.

,,Za sve koji misle da je preskupa cijena vožnje žičarom Kotor-Lovćen (13 eura u jednom smjeru, povratna karta 23 eura, koncesija na 30 godina), da znaju kome ide njihov novac. Podsjećamo kakva je veza žičare Kotor-Lovćen i najpoznatije ‘ničije kuće’ u Podgorici. Vrlo je jednostavno”, napisali su iz MANS-a na Tviteru.

Vožnju novootvorenom žičarom sebi mogu da priušte samo oni sa dubljim džepom. Porodična vožnja za četiri člana, dvoje odraslih i dvoje djece, košta 72 eura. Samo za karte. Vožnja za djecu mlađu od dvije godine je besplatna, a povoljnosti su definisane i za OSI, pa cijena karte za njih u jednom smjeru iznosi sedam eura, odnosno 12 eura za oba pravca.

Ko hoće da se osvježi ili nešto prezalogaji u restoranu pored žičare, moraće dobro da plati. Cijena kafe se kreće od 2,60 do pet eura, dok sokovi i pivo koštaju po 4,20 eura. Flaširana voda košta od dva pa do čak šest eura. Prirodni sokovi i alkoholna pića mogu dostići cijenu od čak devet eura po čaši, čaša vina košta 12 eura…, porcija maslina košta šest, pjat sira ili suhomesnatih proizvoda 18 eura…

,,Generalno, mislim da povratna karta za taj užitak i za taj doživljaj koji nikada u životu nećete zaboraviti, zaslužuje da košta koliko četiri pića u nekom lokalu u Budvi”, izjavio je premijer Dritan Abazović na prozivke da je vožnja žičarom skupa za domaće stanovništvo čija je minimalna plata iznosi svega 450 eura, dok je prosječna zarada 791 euro.

U Analizi opravdanosti ostvarivanja javnog interesa davanjem koncesije za realizaciju projekta žičare Kotor-Lovćen, koju je radila Vlada Duška Markovića 2019. godine, objašnjava se da bi izgradnja žičare znatno umanjila saobraćajnu opterećenost starog puta Kotor-Lovćen, takozvanih serpentina, koje su proglašene za kulturno dobro. Prema ovoj analizi, najveći prihodi od turista na ovim lokacijama dolaze od turista sa kruzera, a planirano je da se takav trend nastavi. Procjena je da bi za prvih deset godina rada žičare dobit od turista sa kruzera u cijeloj oblasti bila oko 100 miliona eura.

Lokalno stanovništvo u kontinuitetu upozorava da je gradnjom žičare trajno devastiran Nacionalni park Lovćen. Na osnovu tih tvrdnji, Osnovno državno tužilaštvo na Cetinju formiralo je predmet u vezi sa izgradnjom žičare. U toku je izviđaj.

Iza izgradnje postojeće žičare evidentno i vidno je da se vrši neviđena devastacija okolnog prostora žičare, poručili su mještani Lovćena i Njeguša u otvorenom pismu premijeru u tehničkom mandatu Abazoviću. Oni tvrde da se kod žičare probijaju putevi i ravnaju djelovi planine za izradu objekata i sadržaja koji nemaju veze sa žičarom.

Dok koncesionar tvrdi da će sve što je do njega vratiti u prvobitno stanje, mještani su ljuti na dio koji je radila država. Tvrde da su CEDIS i EPCG degradirali padine Lovćena i Štirovnika. A kako država sređuje poslove, govori i činjenica da su radovi na žičari počeli 13. jula 2022. a Elaborat o procjeni uticaja na životnu sredinu, Agencije za zaštitu životne sredine (EPA) usvojen je tek u oktobru 2022.

Zbog svega, mještani su poručili da bi vlada i članovi elektroenergetskih kompanija završili iza brave da se ovakav ekocid, koji se dešava u NP-Lovćen, desio u jednoj Austriji.

Podsjetili su i na nekadašnju žičaru koju je gradila Austrougarska.

Ratne 2016. austrougarska vojska je za manje od pola godine izgradila tri kraka žičare od Kotora do Cetinja za prevoz oružja, municije, hrane… U ratnim dejstvima žičara nije mnogo stradala, izgorele su dvije podstanice. Glasnik „Novo doba“ 1919. godine apelovao je na patriotizam i poziva građane na obnavljanje žičare Kotor – Cetinje: ,,Naši dragi saveznici plemeniti Amerikanci, da bi nam ubrzali dovoz hrane koja se sve više gomilala u Kotoru, dali su se na posao uređenja vazdušne željeznice Kotor-Cetinje… Pošto ti djelovi nisu odnešeni van zemlje, apelujemo na patriotizam onih kod kojih se ti djelovi nalaze da ih vrate najbližim vlastima…”. Apeli su bili uzaludni, građani nijesu vraćali odnesene djelove sa stanica i podstanica žičare.

Nakon 90 godina, niz Lovćen se ponovo sija žičara. Namijenjena je uglavnom za kruzer turiste i bogaćenje domaćih tajkuna. Koncesionar obećava da će uskoro biti dostupni novi sadržaji – hajking i bajking ture, bob staze i amfiteatar. A kao izraz dobre volje za građanstvo će biti upriličen besplatni koncert.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SVI UHAPŠENI POLICAJCI: Brojka samo raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora

 

“Nadam se da smo dosadašnjim radom makar malo promijenili percepciju da visoka korupcija prolazi nekaženjeno. Naša misija je da svaki slučaj procesuiramo, kako bi pokazali da niko nije iznad zakona“, rekao je nedavno glavni specijalni tužilac Vladimir Novović.

U prilog njegovim tvrdnjama idu i brojne akcije koje su pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja izvodili od marta 2022.godine kada je imenovan.  Spisak osoba uhapšenih tokom tih akcija je trocifren.

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora.

Prošle sedmice uhapšen je Ilija Vasović, bivši šef kriminalistike u Baru, a nakon što je portal Libertass press objavio prepisku između njega i optuženog šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, Aleksandra Mrkića.  Vasoviću tužilaštvo na teret stavlja krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića prvi na spisku za hapšenje iz bezbjednosnog sektora našao se bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović.

U julu 2022.godine dobio je poziv da se javi službenicima Specijalnog policijskog odjeljenja, što je i uradio i od tada se nalazi u pritvoru. Lazović je u spisima Europola označen kao pripadnik kriminalnog Kavačkog klana, koji se dovodi u vezu sa međunarodnim švercom kokaina. SDT Lazovića sumnjiči za pripadnost kriminalnoj organizaciji, šverc droge, oružja i zloupotrebu položaja.  I pored brojnih optužbi na njegov račun, u podgoričkom Višem sudu mu ni nakon dvije godine nije počelo suđenje niti u jednom slučaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Rudnika u Mojkovcu neće biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Tara resources nije do 25. maja dostavila korigovanu Studiju izvodljivosti, pa se Vlada odlučila za raskid ugovora i naplatu bankarske garancije. Koncesionaru ostaje da se žali Privrednom sudu ili da pokrene arbitražu

 

Vlada će raskinuti ugovor za kompanijom Tara resources, o ekspolataciji rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca, saopštio je ministar rudarstva i energetike Saša Mujović. Koncesionar nije u roku koji je istekao 25. maja dostavio Vladi korigovanu Studiju izvodljivosti čime su se stekli uslovi za jednostrani raskid ugovora i naplatu bankarske garancije.

Vlada je zadužila Mujovića da dostavi pisani otkaz koncesionaru, aktivira bankarsku garanciju (500.000 eura) i sprovede sve druge radnje u cilju zaštite prava države. ,,Problem sa kompanijom Tara Resources je bila njihova studija izvodljivosti, koja je u dva navrata dostavljena, ali se oba puta kosila sa zakonima Crne Gore. A znate da je riječ o krovnom dokumentu kojim investitor dokazuje da će rudnik funkcionisati po ekološkim standardima”, naglasio je Mujović.

Tara Resources može se žaliti Privrednom sudu, kao i pokrenuti arbitražu. ,,Na njima je kakva će biti odluka, ali mi smo spremni na sve scenarije i duboko utemeljeni u činjenicama da je pravda na našoj strani i uporedna sudska praksa”, dodao je Mujović.

Projekat otvaranja rudnika je vrijedan 150 miliona eura. Koncesionar je prošle godine saopštio da je uložio 30 miliona, te da od januara 2023. godine plaća koncesionu naknadu koja iznosi blizu 650 hiljada  eura. Nakon osnovnog ugovora iz 2010. godine Vlada je sa Tara Resources potpisala šest aneksa. Posljednjim, u julu 2021. godine, koncesionar je dobio dvije godine da pribavi urbanističko-tehničke uslove. Tumačenja oko toga da li su se stekli razlozi za raskid ugovora, rješila je Međuresorna komisija koja je predložila Vladi da se ugovor raskine.

Premijer Milojko Spajić zatražio je da se pribavi dodatno pravno stručno mišljenje kako bi se otklonio finansijski rizik za državu. Angažovana je advokatska kuća Harrisons. Ministar Saša Mujović je na konferenciji za novinare 21. marta objasnio kako je dobijeno pravno tumačenje da bi jednostranim raskidom ugovora, kakav je bio prijedlog komisije, došli na klizav teren, a postojala bi mogućnost da Tara Resources pokrene međunarodnu arbitražu i ugrozili bi interese Crne Gore. Zato je koncesionaru određen rok 25. maj, da dostavi korigovanu dokumentaciju.

,,Ovo je pobjeda znanja nad neznanjem, istine nad obmanom, dobrom nad lošom namjerom, opštim dobrom nad interesom malog broja osoba”, saopštili su iz Građanske inicijative Zdravi Mojkovac.“Lokalna zajednica je pokazala ogromnu snagu i izrazito visoku svijest. Nisu nasjeli na priče ‘o zlatnim brdima i dolinama’ koje su plasirali kompanija i njihovi pomagači, kako iz prethodne tako i sadašnje vlasti.“ Oni su pozvali obrađivače nacrta prostornog plana Crne Gore do 2030. godine da uklone iz tog dokumenta sve što je vezano za rudarske aktivnosti na Brskovu.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUDSKA PRAKSA IZMEĐU NAVIKA I PRAVA: Klin, ploča i pritvor

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora usaglase sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi

 

Ustavni sud Crne Gore je adresa na koju nezadovoljne stranke traže pravni lijek kada smatraju da im je nanijeta nepravda. No o njihovim odlukama i mišljenju, svjedoci smo, u javnosti se govori zavisno od slučaja i toga da li i kome odgovara ono što su oni utvrdili. I ne samo u javnosti. Podjednaka selektivnost, da pročitaju i usvoje mišljenje sudija Ustavnog suda, prisutna je i kod sudija Višeg suda. Opet zavisno od slučaja do slučaja. To je najuočljivije kada se govori o pritvorskim predmetima u kojima sudije Ustavnog i Višeg suda, u većini slučajeva, imaju različita mišljenja. Od kojih ne odustaju.

Tako postoje već tri žalbe koje su na rješenje o pritvoru pisali advokati bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, a koje su sudije Ustavnog suda usvojile. Te odluke, izgleda, ne zanimaju sutkinju specijalnog odjeljenja Višeg suda Nadu Rabrenović. Baš kao što je ne dotiču ni one koje su sudije Ustavnog suda usvojile u slučaju Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. U njegovom slučaju i sudije Apelacionog suda su, prilikom donošenja odluke o ukidanju rješenja kojim mu se produžava pritvor, ukazale na odluku Ustavnog suda, ali ni to nije uticalo na odluku sutkinje Rabrenović.

Tako je Medenica u pritvoru više od dvije godine, kao jedini član kriminalne grupe, koju je, prema tvrdnjama Specijalnog tužilaštva, lično formirao. A suđenje nije odmaklo dalje od početka, tačnije ni do danas nijesu saslušani svi optuženi. Tako se pritvori, saglasni su brojni pravnici, pretvaraju u kaznu.

To smatra i advokatica Andrijana Razić. Ona kaže kako je u Crnoj Gori pritvor – suprotno zakonu, Ustavu, međunarodnim standardima – postao pravilo, a ne strogi izuzetak, kako bi trebalo i moralo da bude.„Postala je, nažalost, uobičajena praksa da se onoga momenta kad se odredi pritvor bilo kojem uhapšenom ili osumnjičenom licu, već podrazumijeva provizorno osuđujuća presuda, da bi se pokrilo trajanje tog pritvora. To je zastrašujuća praksa koju primjenjuju sudovi odavno“, smatra Razić.

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom Valentina Pavličić ukazuje da je neophodno da postoji kvalitetniji dijalog između Ustavnog sudstva i redovnog sudstva. Taj  dijalog ne postoji. „Imamo situaciju da Ustavni sud utvrđuje povrede ljudskih prava, a da se one na identičan način ne verifukuju kod redovnog sudstva. Uvijek kažem da je bolje da se učimo na tuđim greškama i vidimo kako je praksa u regionu ili uopšte regulisala ta pitanja, a da izbjegnemo greške koja će država sjutra morati da ispravlja ili plaća. Međutim, to je nemoguće uraditi dok se ne utvrdi individualna profesionalna odgovornost“, kazala je ona.

Pavličić je pojasnila da se individualna profesionalna odgovornost ne odnosi na izraženo mišljenje sudija u njihovoj odluci. “Ali, ako Ustavni sud kao zadnja brana i zadnji branik prava na nacionalnom nivou, primijeni određene međunarodne standarde ono što je najmanje očekivati ja da se njegovim primjerom povode i ostali sudovi. Tim prije što nemam dilemu da ti predmeti neće, u konačnom, doći pred Evropski sud“, kaže Pavličić. Zato ne krije čuđenje što krivično odjeljenje Vrhovnog suda ne zasjeda i razmatra šta je to Ustavni sud vodilo u pogledu ukidnih razloga odluka o produženju pritvora. I da, ako imaju različite stavove po tim pitanjima, ukrste argumente.

Kada je riječ o dugom trajanju pritvora Pavličić dodaje da nije dobro za Crnu Goru i njen pravosudni sistem da postoji, kako ocjenjuje, ozbiljan zaostatak u rješavanju te vrste predmeta. „Kao neko ko je bio i predsjednik tog odjeljenja, prema onome što ja znam, nema te države koja će moći u realnom periodu da presudi 170 predmeta organizovanog kriminala. I dobijamo sporu pravdu. Onda neko bude tri godine u pritvoru i nakon toga mora biti pušten jer država nije u stanju da izvrši svoje obeveze  i obezbijedi pravo na pravično suđenje u razumnim rokovima, Prema nekim pokazateljima, nama su rokovi po 196 dana trajanja postupaka“, dodaje ona.

Pavličić ukazuje da je neophodno da rukovodioci redovne pravne vlasti i Ustavnog  suda zauzmu jedinstvene stavove. “U nekim predmetima već tri puta se ukidaju redovne odluke sudova. To će biti problematizovano od strane Evropskog suda jer će reći da mi ne poštujemo naš pravni sistem. Čak je Apelacioni sud ukazao Višem na odluku Ustavnog suda i ukinuo neka rješenja o pritvoru vraćajući ih Višem sudu na ponovno odlučivanje. I Viši sud je donio istu odluku. To je taj ping- pong postupak koji je prisutan apsolutno u svim procesima u Crnoj Gori – i krivičnim i parničnim. I to će nam se vratiti kao bumerang. Zato sam, i kao zastupnik pred Evropskim sudom, zagovarala potrebu da se ona sredstva koja se odlivaju iz budžeta na tu vrstu odšteta isplaćuju iz budžeta onih institucija gdje je napravljena ta povreda.”

Pavličić smatra da bi tek tada sudovi vodili računa kada se ukine rješenje Ustavnog suda da to obrazloženje ne bude copy paste već da se dobro razmotri i argumentuje. “Sudovi po tom pitanju moraju biti na visini zadatka. Oni sada to, nažalost, nisu i tu treba uraditi dosta toga kako bi se stanje popravilo”.

Pavličić smatra da koliko god pričali o vetingu, kojem se ne protivi, postavlja se pitanje ko da ga sprovede. “Parlament? Pa to neće prihvatiti nijedan naš međunarodni partner. To jedino mogu biti nezavisne komisija od strane međunarodnih eksperata. I  da se prvo vetinguju tijela koja biraju tužioce i sudije, a ne da tamo sjede lica iz reda uglednih pravnika koji su najmanje ugledni u tom smislu stručnosti ali su predstavnici određenih političih grupacija. I da po tom kriterijumu biraju kandidate…”,  zaključuje ona.

Direktorica Direktorata ljudskih i manjinskih prava, Mirjana Pajković, ukazala je nedavno da se dešava da odluke o lišenju slobode budu zakonite u smislu nacionalnog zakonodavstva, a da sa stanovišta Konvencije budu prilično proizvoljne ili protivne.

„U praksi se nailazi na krovne primjere kršenja zakonitosti odluke o lišenju slobode kao što su samo formalno pokrivenost nacionalnim zakonom, korišćenje stereotipnih formulacija uz odsustvo relevantnih dokaza o odluci za lišenje slobode, nepreispitivanje blažih mjera, ali i nepoštovanje zakonskih rokova o produženju pritvora i nepoštovanje odluke Ustavnog suda“, rekla je Pajković.

Prema njenim riječima, praksa Evropskog suda za ljudska prava daje jasne smjernice ukazujući da postojanje osnova sumnje kao uslova za određenje pritvora, protokom vremena, ne može biti dovoljan razlog da se pritvor produži. „Razlozi da se produži pritvor moraju biti relevantni, dovoljni i moraju biti sadržani u odluci o pritvoru. Odsustvo takvih razloga u obrazloženju odluke nije rijedak primjer u nacionalnim pravnim sistemima. Zbog toga je potrebno navesti šta se u praksi Evropskog suda smatra relevantnim i dovoljnim razlozima“, navela je Pajković.

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora standardizuju sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi.

Svetlana ĐOKIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo