Povežite se sa nama

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, PREOKRET: Mimikrija politike

Objavljeno prije

na

Stvoren je narativ u kome se želi prenaglasiti značaj međunarodnog faktora. To je prilika da se svaka politička trgovina opravda maltene okolnostima ”više sile” i da se na taj način ne preuzima odgovornost, jer je tako rekao neko “odozgo“

 

MONITOR: U toku su pregovori o formiranju buduće vlade. Kako vidite taj proces?

PERIĆ: Dijeli se vlast i zainteresovanih u tom poduhvatu nikada nije malo. To prate velike riječi iza kojih se po pravilu nalazi želja za zahvatanje što je moguće više moći. Ne treba zbog toga očajavati, treba snažiti instrumente kontrole vlasti – a proces njenog formiranje je dobar trenutak da se ljudi javno obavežu na odgovornost za ispunjenje predizbornih obećanja.

Kada je riječ mogućoj kombinatorici: predsjednik države je notirao da mandatar može računati na podršku 44 poslanika i sada ostaje dilema u vezi sa uključivanjem ZBCG. Jasno je da je ugodnije biti premijer sa podrškom od 57 poslanika, jer tada reformski zahvat može biti veći – ali isto tako je pitanje političke cijene koja se plaća za to.

Posebno je zanimjivo  da se po onome što je došlo do javnosti resor prosvjete doživljava kao manje vrijedan, a da je i sada “gužva” kod preuzimanja bezbjednosnog sektora. Taj signal upućuje da se vlade mogu mijenjati, ali da doživljaj vlasti ostaje nepromijenjen. No, neka formiraju Vladu i saopšte u kom roku će ispunjavati pomenuta predizborna obećanja. To bi bio značajan iskorak.

MONITOR: Koliko je taj proces zavisan od adresa van zemlje, i koje su to adrese?

PERIĆ: Stvoren je narativ u kome se želi prenaglasiti značaj međunarodnog faktora. Podcrtavam, prenaglasiti, jer on svakako ima svoj uticaj.

To je prilika da se svaka politička trgovina opravda okolnostima ”više sile” i da se na taj način ne preuzima odgovornost, jer je tako rekao neko “odozgo”. Druga strane ove medalje je da je to u posljednje tri godine bio instrument da sa malo političke snage možete da upravljate državom jer ste vi jedini kvalifikovani i ispunjavate kriterijume da budete vlast – koje uzgred budi rečeno niko nije ni postavio. “Mir u kući” se kupovao “dubinom”. Zahvalna pozicija i za one koji ne uđu u Vladu, jer dobijaju ogromne resurse na raspolaganju kroz upravljanja državnim preduzećima, a zadržavaju argumentaciju da su ugroženi i progonjeni. Da je ta pozicija principijelna, tada ne biste prihvatali “dubinu” kao “utješnu nagradu” – išli biste ka svom cilju bez te vrste meandriranja.

Imamo novi sloj apsurda da ljudi koji iz državnog budžeta ili preduzeća primaju visoke plate i imaju značajne prinadležnosti, građanima koji ih plaćaju, a među kojima su nezaposleni, objašnjavaju kako su oni ugroženi. Da zaključim: po građane je najbolja jasna i javna politika. Nad njom imaju kontrolu samo dok je takva. Samo tada.

MONITOR: Šta to u stvari  govori?

PERIĆ: Govori da smo spremniji  da glumimo dodijeljene ili izmišljene uloge nego da  mijenjamo društvo. Mi već imamo tipske uloge u crnogorskoj politici: žrtva, emancipator, borac za više ciljeve, “krvavi radnik”, borac protiv kriminala… Kada prigrlite bilo koju od ovih uloga, imate narativ kojim koji vam pomaže da se ne suočite sa odgovornošću za učinjeno – jer uvijek imate opravdanje da su vas napadali, da puno radite, da sprječavate povratak DPS-a, da ljudi ne razumiju vaše uzvišene težnje, revolucionarne ideje…

Ove postavke su moguće u zajednicima koje sporo zrijevaju ili su u regresiji, gdje se insititucije u kontinuitetu urušavaju. Na tim razvalinama uspostavlja se lični autoritet koji kompenzuje institucionalnu snagu. Rezultate gledamo svakog dana. Ako pokušate da razobličavate ovaj model ponašanja suočićete se sa retoričkim kandžama vlastodržaca iza kojih ne stoji argumentacija, već potreba odbrane plijena.

MONITOR: Kako vidite buduću vladu imajući u vidu aktuelnu postavku i šta ćemo dobiti?

PERIĆ: Konstituenti Vlade su dobili mandate na izuzetno visokim obećanjima i teško da mogu naći izgovor ako ih ne budu sproveli. Nemam dilemu da su ti ciljevi postavljeni nerealistično, jer nije moguće sa sve manje kompetencija, raditi manje i zarađivati više. U nekom trenutku će taj balon pući. Dakle, Vlada će imati ogroman izazov da sistem učini održivim, ali pošto oni  govore da imaju rješenje za sve – neka sjednu u fotelje i preuzmu odgovornost.

Opet, imajmo u vidu da će i u ovoj Vladi na ključnim mjestima biti ljudi koji su bili uživaoci praksi koju su kritikovali drugi njeni konstituenti. Čašćavanje funkcionera stanovima je jedan od najočiglednijih primjera. Isto to važi i za partijsko zapošljavanje koje su praktikovali svi koji su bili vlast. Ili se očekuje mentalna transformacija tih ljudi i sveopšti oprost koruptivne prakse partijskog zapošljavanja ili se želi nastaviti sličnim modelom vladanja, gdje se  računa na zaborav onoga što je obećavano– u predizbornoj kampanji.

Pred premijerom i njegovim timom će biti veoma važna dilema: da li vući nepopularne, ali nužne reformske poteze ili povlađivati svima i utonuti u političko blato.

MONITOR: Koji su  ključni izazovi pred mandatarom Spajićem?

PERIĆ: Da ispuni obećanja i napravi otklon od ranijih praksi – svih od devedestih  naovamo. Ukoliko ne pokaže reformski kapacitet utopiće se u opštu sliku bezidejnih demagoga ili galamdžija. Ključno je pitanje da li će ići ka meritokratiji koju proklamuje, što je vrlo visok zahtjev, ili ka nastavku klijentelizma. To je njegov ključni izazov: da li će uočavati greške, i svoje, priznavati ih i korigovati, te nametnuti viziju razvoja koja se ne svodi samo na tvrdnju da je 450 eura više od 250 eura. Želi li biti uspješan premijer, mora pokazati senzibilitet i za promjene u sudstvu i tužilaštvu, odnosno davati impluse koji treba da dolaze iz Vlade u tom smislu, rekonfiguraciji javne uprave… On treba imati jasnu sliku trenutnog stanja u sistemu, ali i viziju kako treba da izgleda u budućnosti. Trebaće mu snažan tim i jasna politika.

Prisjetimo se da je on bio ministar u Vladi i da se tu nije proslavio transparentnošću i kadrovskim rješenjima. On gradi perceptivnu poziciju na entuzijazmu koji proističe iz poreske reforme koja je rezultirala povećanjem plata i dok god taj osjećaj bude trajao, može se smatrati politički mirnim.

MONITOR: U Atini se ove sedmice održava sastanak lidera Zapadnog Balkana. Gdje je Zapadni Balkan danas?

PERIĆ: Nažalost, na periferiji glavnih tokova, u velikom zaostatku za Zapadnom Evropom. Valja i da razjasnimo da sam Zapadni Balkan nema geostrateški položaj kako to prezentuje ogromna većina domaćih političara. On je u zaleđu jedne od ključnih globalnih geostrateških tačaka – Bosfora. Dakle, sam po sebi taj značaj nije prvorazredan.

Balkan je bio i jeste poligon uticaja velikih, bez sposobnosti da nađe zajednički okvir makar netenzičnog suživota. Može se nekome činiti da je bilo perioda kada je to bilo drugačije, ali najmanje dva vijeka unazad, kada god bi se pomjerale politički gledano tektonske ploče, Balkan se žestoko ljuljao ili tonuo u rat. Okvir za prevazilaženje ovog problema bi mogla biti EU.

MONITOR: Kako vidite ocjenu srpskog ministra odbrane da će se Crnoj Gori obiti o glavu priznanje Kosova, kao i Ukrajini?

PERIĆ: Spoljnopolitička tema za unutrašnju upotrebu. Ovakve poruke neće doprinijeti harmonizaciji odnosa, posebno što dolaze iz političkih krugova koji su devedesetih bili  protagonisti istorijskih trauma iz kojih još ne uspijevamo da izađemo. Ne očekujem da će to biti posljednji impuls te vrste, a za Crnu Goru bi bilo dragocjeno da se zaokružimo kao politička zajednica sa svim svojim različitostima, koja pokazuje rezistenost na ovu vrstu retorike.

Pokazuje se da na Balkanu preovlađujuće nije pokazana sposobnost da razgovoramo drugačije i da možemo sami balansirati svoje odnose. Uz sve to imamo užasno opterećenje devedestih koje lebdi nad nama jer ga nismo apsolvirali na valjan način. Niti smo priznali greške jedni drugima.

MONITOR:  Gdje je Crna Gora kada je proces EU integracija u pitanju?

PERIĆ: U čekaonici. Još uvijek aktuelna Vlada kada je dobijala podršku od DPS-a tvrdila je da je to jedan od dva njena ključna prioriteta. Danas smo dalje od EU uprkos brojnim povoljnim okolnostima koje smo imali. U diskursu Vlade je bilo više akcenta stavljeno na Open Balkanu za koji niko nije saznao što konkretno znači i kojeg se sada odriču i neki od onih koji su ga promovisali. U najkraćem: osim spoljnopolitičkog kursa koji je ranije postavljen na korektnim osnovama, naša rukovodstva ne pokazuju potrebnu posvećenost, invenciju niti ideju kako da budemo što prije članica EU.

MONITOR: Koliko smo daleko od suštinske demokratizacije društva?

PERIĆ: To je dug i zahtjevan proces. Znam, volimo prečice, ali demokratija traži postepenost. Ona se zasniva na učenju na greškama. Nama je čini mi se potrebno da ponovimo  previše grešaka.  Globalno gledano  demokratija je u defanzivi, čak i u zemljama koje imaju veliku tradiciju njenog praktikovanja. Autokrate grabe  šanse koje su posljedica nespremnosti demokratskih sistema da se izbore sa novim situacijama i krizama.

Promjena vlasti donijela je veću slobodu izražavanja, ali je u posljednje tri godine propuštena prilika da načinimo obrt i da preskočimo godine zaostatka koje su proisticale iz nesmjenjivosti vlasti i autokratije. Prisjetimo se koliko je puta sada već prethodni skupštinski saziv kršio Ustav i demokratske prakse. Pa jedna od elementarnih stvari – da izbori budu najdalje jednom u četiri godine je obesmišljena. Usred izbornog procesa je mijenjana granica izbornih jedinica, uspostavljani su presedani na koje će se izvjesno pozivati neka naredna vlast.

Fali nam razumijevanje da demokratija jeste vladavina većine, ali gdje zakoni štite manjinu, ne samo nacionalnu – već i svaku drugu. Nivo političkih rasprava je srozan i nerijetko se svodi na trivijalnosti. Opet, javni djelatnici koji bi trebalo da su emancipatori, ne prestaju sa dijeljenjem etiketa čime se obeshrabuje građanin da učestvuje u procesu donošenja odluke, jer je jasno da ako se u njega uključi on prolazi “toplog zeca”. Trend marginalizovanja onih koji bi imali šta reći ili imaju ideju za ponuditi je sve izraženiji.

U tom ambijentu demokratija se sporo i teško razvija. Nerijetko i nazaduje. Zato nam treba da građanin što više učestvuje u političkom sistemu, jer je on najpouzdaniji branilac demokratije. Za tako što je potreban preokret.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

JOVANA MAROVIĆ, SAVJETODAVNA GRUPA BALKAN U EVROPI: Predstoji nam ogroman posao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti. I ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima

 

 

MONITOR:  Momenat kada ćemo znati da li smo dobili IBAR približava se. Je li IBAR izvjestan?

MAROVIĆ: Da, dobijanje IBAR-a je izvjesno i ne bi tu  trebalo da bude nikakvih iznenađenja. S jedne strane, proces evropske integracije je zasnovan na principu zasluga (merit-based) i u okviru njega Evropska komisija utvrđuje politiku uslovljavanja, definiše mjerila koja treba ispuniti, prati njihovu realizaciju i daje svoju (pr)ocjenu o postignutom napretku. Zbog toga bi trebalo da je od presudnog značaja izvještaj koji je Evropska komisija već izradila i njime dala zeleno svjetlo da pređemo u završnu fazu pregovora. S druge strane, proces je i politički, države imaju pravo veta i mogu da blokiraju kandidatkinju za članstvo bez obzira na rezultate. U ovoj fazi, nema najave blokiranja i zato očekujem da ćemo krajem juna i formalno imati čemu se da se radujemo.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da je usvajanje IBAR zakona pokazalo da se reforma jedne od najvažnjih oblasti svela na  štrikiranje zadataka?

MAROVIĆ: Uzimajući u obzir preostala prelazna mjerila, njih 31, koje je ova Vlada „preuzela“ od prethodnih i krenula u njihovo ispunjavanje, a zbog specifičnih političkih prilika u državi, do sada su se pokazali kao najzahtjevniji politički uslovi koji su se odnosili na imenovanja u pravosuđu, a za koja je potrebna 2/3 ili 3/5 većina u Skupštini. Kada je ovo postignuto u parlamentu, „prozor i šansa“, koji se ukazali zbog geopolitičke situacije, su se još više odrškrinuli, a skroz otvorili zbog izbora za Evropski parlament na kojim su države članice željele da se pohvale i određenim rezultatima na Zapadnom Balkanu. Otuda smo imali intenzivnu komunikaciju institucija sa Evropskom komisijom, brze reakcije sa obje strane, konstruktivnu saradnju koja je u svakom trenutku imala jasan cilj – IBAR. Naravno, bilo je i lakše doći do tog cilja utoliko što smo još  na nivou ispunjavanja tehničkih uslova i tek predstoji da se usvojeno i sprovede u praksi. Zbog brzine su  napravljeni određeni propusti, koji nisu beznačajni, a odnose na često neadekvatno uključivanje zainteresovane javnosti, zanemarivanje konstruktivnih predloga, usvajanje problematičnih rješenja i sveukupno utisak je  da ćemo vrlo brzo morati dodatno da unaprjeđujemo ove zakone. IBAR jeste tehnički izvještaj i on do sada u procesu pregovora nije ni postojao, već su postojala samo mjerila za otvaranje i zatvaranje poglavlja, pa je zbog toga Evropskoj komisiji i bilo lakše da zažmuri na određene propuste. Iz „IBAR epizode“ treba izvući pouke za dalji tok pregovora: zadržati posvećen odnos s obje strane, a otkloniti nedostatke, i tehničke i suštinske.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DARKO DRLJEVIĆ, KARIKATURISTA: Karikatura ne može promijeniti svijet ali može svijest

Objavljeno prije

na

Objavio:

Karikatura je jednostavno glas razuma i duha, moćna onoliko koliko ima svijesti i kulture u društvu. Moćna koliko ima duha u narodu. Koliko ima prostora za nju u štampi i medijima. Ako toga nema, ona gubi svaki smisao

 

 

MONITOR: Od kada smo prvi put razgovarali, gotovo uvijek Vas pitam koliko nagrada ste do sada osvojili? Poslednjih mjeseci pristigla su neka nova priznanja. Važno je i reći da se radi o internacionalnim nagradama.

DRLJEVIĆ: Da, nagrade pristižu, povećava im se broj. U pravu ste, radi se o internacionalnim nagradama, njih i brojim. Domaćih ili nacionalnih gotovo da i nema, jer nema ni nacionalnih takmičenja. Ali imam jedno veliko priznanje, nije na spisku nagrada za karikaturu. Njega  sam dobio, a ne osvojio. A to je nagrada ili plaketa grada Kolašina za moj sveukupan doprinos kulturi mog rodnog grada, kojom se ponosim.

MONITOR: Za oko mi je zapala vaša novija karikatura „Pregovori“. Osim vrhunske ideje i izvedbe, vjerovatno i zbog aktuelnosti teme. Uvijek neki pregovori, i kod nas i u svijetu. Možete li je opisati i reći kako teče proces nastanka jednog ovakvog bisera?

DRLJEVIĆ: Radi se o karikaturi koja je upravo selektovana za nagradu u Brazilu. Pa eto, konstatujući da se puno pregovara, a  malo dogovara, napravio sam ilustraciju kako to ustvari izgleda. Naime, pošto su se ljudi toliko udaljili i otuđili, jedni druge niti čuju niti  razumiju. To mi liči na pijetla i sovu koji se uopšte ne mogu susresti, jer dok jedan spava  drugi je budan, i obratno.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR TRIFUNOVIĆ, GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK BANJALUČKOG PORTALA BUKA: Nemoguća je misija ideju Velike Srbije sprovjesti u djelo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris Deklaracije usvojene  na Svesrpskom saboru u Beogradu – tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima.  Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima

 

 

MONITOR: Na nedavno održanim prvom Svesrpskom saboru u Beogradu, usvojena a je i Deklaracija o zajedničkoj budućnosti srpskog naroda. Nenad Stevandić, predsjednik Skupštine RS, tvrdi da se ne radi o projektu Velike Srbije. Kakvo je Vaše mišljenje?

TRIFUNOVIĆ: Na sreću srpskog naroda koji živi van Srbije, trenutno ne postoji neka vrsta političkog pokreta niti neka vrsta političke mogućnosti da se na projektu Velike Srbije radi na bilo koji način. Ta ideja je najviše štete upravo donijela srpskom narodu. Revitalizacija te ideje-pa makar i verbalna, donijela bi veliku štetu i mislim da akteri političke scene za tako šta ne mare. Ali, najveći je problem što političari koji trenutno vladaju na prostorima na kojima žive Srbi, bagatelišu ideju jedinstva- pa na svaki pomen kulturnog ili sličnog ekonomskog  povezivanja Srba, iz regije dobijamo bojazan i strahove da se tu ipak ne radi o nekom pokušaju objedinjavanja teritorija. Kako ne vjerujem u iskrenost naših političara ma šta da pričaju-sa trenutnim političkim i ekonomskim snagama, Veliku Srbiju sprovesti u djelo  to je nemoguća misija. I ako bi neko sa tim i krenuo, to bi se obilo Srbima o glavu, prije svih.

MONITOR: Stevandić je, u intervjuu RTS, rekao da će ona biti početkom jula ratifikovana u parlamentu RS, a da je njen značaj i u tome što tekst Deklaracije pokazuje i adekvatno razumijevanje novih globalnih geopolitičkih odnosa. Kakav  „pogled na svijet“ nudi ovaj srpsko-srpski dokument?

TRIFUNOVIĆ: Parlament RS  će da ratifikuje sve što Dodik zamišlja. Vi nemate društveni dijalog na bilo koju temu. Na temu ovako ozbiljnu-ako su tu temu o srpskom jedinstvu tako shvatili kao što su to tvrdili na Svesrpskom saboru, nije bilo nikakve debate u društvu. Čak nije bilo ni unutar političke scene jer je opozicija bila isključena iz svega toga da bi i oni rekli neko svoje mišljenje. Mada je ovdašnja opozicija isto toliko „zaljubljena“ u Vučića koliko je to  u Vučića politički zaljubljen i Dodik. Naravno, možemo pričati koliko je u tome iskrenosti. Ali, jednostavno, u ovom trenutku u politici RS, odgovara da oni prikažu da imaju slogu sa Vučićem. Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris ove Deklaracije, tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima. Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima. To je, samo potvrda toga kako se politički Srbi ponašaju. To ide na štetu, prije svega-Srbima u RS i Srbiji. Ne postoji nikakav pogled na svijet –mi „žmirimo“ prema svijetu gledajući šta se tamo dešava i kako se svijet brzo mijenja. I poručujemo: Mi ćemo po našem. To je nemoguća misija.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo