FOKUS
SLUČAJ MILATOVIĆ I SPAJIĆ: Zaokruživanje vlasti

Proces zaokruživanja vlasti čelnici PES-a privode kraju. Izgledno je da će mandatar formirati vladu. Koliko će ona trajati, i u kom će pravcu povesti ovu zemlju, u znatnoj mjeri zavisi od motiva i načina na koji će njih dvojica prevazići evidentne nesuglasice
rije tri godine, samo su malobrojni znali za Jakova Milatovića i Milojka Spajića. Ovog avgusta izgleda kako je samo pitanje dana kad će dvojac koga je u političku orbitu lansirao nekadašnji premijer Zdravko Krivokapić zauzeti dvije od tri najjače političke pozicije u državi. Predsjednika države i premijera.
Zapravo, Milatović je već ostvario svoj dječački san. “Za deset godina biću predsjednik drage nam države, ili neko baš bitan”, zapisao je u gimnazijskom godišnjaku generacije 2004-2005.
On je od sredine maja zvanično preuzeo funkciju predsjednika Crne Gore, nakon što je u drugom krugu predsjedničkih izbora osvojio preko 60 odsto glasova (podržalo ga je 225 hiljada glasača) i ubjedljivo porazio dotadašnjeg predsjednika Mila Đukanovića. Zlonamjerna dosjetka DPS da je “slučajni predsjednik”, promašuje temu.
Od junskih izbora, mnogo prije nego mu je Milatović, početkom avgusta, zvanično povjerio mandat za sastav vlade, Milojko Spajić radi na formiranju parlamentarne većine neophodne za njen izbor i provođenje obećanog programa Evropa sad II. Sjećate se: minimalna plata 700, minimalna penzija 450, prosječna zarada 1.000 eura a puna zaposlenost u Crnoj Gori 12 mjeseci nakon što 44. vlada počne svoj mandat.
Kalkulacije su bile brojne. Računalo se od 41 do 56 poslaničkih mandata podrške novoj vladi. Prva računica podrazumijevala je vladu sačinjenu od Pokreta Evropa sad (PES), Demokrata i nacionalnih partija manje brojnih naroda, druga im je pridodavala SNP i koaliciju Za budućnost Crne Gore. Između je bilo još nekih 5-6 različitih kombinacija.
Tokom nedjelje učinjelo se da je Spajić izabrao kombinaciju. Bošnjačka stranka (6 mandata) i dvije albanske koalicije (3) najavile su svoje učešće u budućoj vladi što bi, uz mandate PES-a i Demokrata koji u pregovorima o formiranju vlade nastupaju, praktično, kao jedan politički subjekt (24 + 7 mandata), SNP-a (2) i pretpostavljenu HGI značilo da će buduću vladu Milojka Spajića podržati 42-43 poslanika. Dok bi u opoziciji ostale liste koju je predvodio DPS, GP URA aktuelnog premijera Dritana Abazovića i koalicije okupljene oko Milana Kneževića i Andrije Mandića.
Očekivano, ta računica je dovedena u pitanje. Prvo smo svjedočili novom talasu verbalnih pritisaka iz Srbije (predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, ministar odbrane Miloš Vučević, zabrana ulaska u Srbiju Jovani Marović…). Onda se zakomplikovalo unutar PES-a.
Ujedinjena Crna Gora Gorana Danilovića, koja je na listi pokreta Evropa sad zaradila jedno poslaničko mjesto i, shodno tome, obećanje o jednom ministarstvu u budućoj vladi, odbila je da se o Spajićevom prijedlogu izjasni prije nego dobije zvaničnu ponudu i sazna ko bi bili njihovi koalicioni partneri. Vjeruje se da bi oni radije u vladu sa koalicijom Za budućnost Crne Gore nego sa (nekim) partijama manjinskih naroda.
Potom su zategli i iz SNP-a. Jedna od javno iznijetih primjedbi te partije odnosi se na Spajićevu odluku da Vladimir Joković i njegove partijske kolege u budućoj vladi ne mogu zadržati ministarstva poljoprivrede i zdravlja koja sada pokrivaju. Traže objašnjenje za takvu odluku. Iz Jokovićevih izjava (“potrebni glasovi 49 poslanika”) jasno je shvatiti da i oni priželjkuju vladu sa ZBCG, makar i bez dijela predstavnika nacionalnih partija manjinskih naroda. Ipak, dok završavamo ovaj tekst iz Bara stiže izjava Vasilija Laloševića, funkcionera SNP i ministra u aktuelnoj Vladi: “Ono što je definitivno, mi ćemo biti u novoj vladi…”.
Da li je to konačna odluka SNP tek treba vidjeti. Kao što ne treba isključiti ni mogućnost da se i mandatar Spajić, u međuvremenu, predomisli. U ovom ili onom pravcu.
Uostalom, iz ZBCG su danas poslijepodne (četvrtak) obznanili da prihvataju Spajićevu ponudu. Koja im je, izgleda, prošlog vikenda bila neprihvatljiva. i koja, sudeći prema sadržaju optužujućih saopštenja koja razmjenjuju ZBCG i PES, više ne važi.
Spekulacija i kuloarskih priča je mnogo. Jedna kaže da bi mandatar do neophodnog 41. mandata mogao stići i bez podrške SNP-a i Ujedinjene, uz pomoć jednog poslanika albanske nacionalne partije koja je na izbore izašla u koaliciji sa DPS. A druga da podrška Demokrata Alekse Bečića, i pored već dogovorene podjele funkcija u vladi i parlamentu, nije potpuno izvjesna ukoliko u vladi ne budu SNP i Ujedinjena. Ako je već Spajić, kao što sada izgleda, definitivno digao ruke od Mandića i Kneževića.
U svakom slučaju ima tu još posla i biće još komplikacija. Slabo zakamufliranim prijetnjama Crnoj Gori, u slučaju da u Vladu ne uđe ZBCG, režim u Beogradu, više odmaže nego što pomaže Mandiću i Kneževiću. Rade li to Vučić i njegovi namjerno ili prosto ne mogu da obuzdaju svoju prirodu, nezahvalno je nagađati. KVINT-a je odavno isklazala svoje želje i interese, ne mareći za diplomatske manire, navela da ZBCG ne vidi kao partnera. To slabi autoritet budućeg premijera. U cijeloj gužvi i DPS živo prati može li u previranjima iskrsnuti šansa da dobije uticajniju ulogu, nakon ubjedljivih poraza na predsjedničkim i parlemantarnim izborima.
Mandatar demonstrira za mnoge iznenađujuću sposobnost da prokrči put ka zacrtanom cilju da postane predsjednik vlade. Za sada, ne odmažu mu pretjerano ni brojne kontroverze koje ga prate od ulaska, na velika vrata, u politički život Crne Gore.
Od upitnog kreditnog zaduženja u prvim danima mandata Krivokapićeve vlade, do afere Do Kwon ciljno lansirane uoči junskih izbora, Spajić se pokazao kao političar sa devet života. Između pomenutih, pregurao je i optužbe za nastavak šverca cigareta, krivičnu prijavu vezanu za otkupljeni a neplaćenu dionicu puta Trebinje – Herceg Novi, sa zakonske strane problematiča formiranja preduzeća Air Montenegro i Montenegro works, aferu vezanu za nekretnine koje je kupovao u Srbiji (Beograd na vodi) i Crnoj Gori… Pa čak i to što je uhvaćen u neistinitim tvrdnjama da nema dvojno državljanstvo i prijavljeno prebivalište u Srbiji.
Gospodin Slučaj, kako je Spajića nazvao beogradski Danas, politički je pregrmio i brojne gafove, poput onoga s početka 2022. kada se od optužbi za nacionalizam branio sledećom izjavom: “Djevojka mi je bila Francuskinja, prije toga Indonežanka muslimanka, prije toga Japanka budistkinja, prije toga Kineskinja komunista… Ne mogu da zamislim kontekst u kojem bih ja mogao da se poistovijetim sa bilo kakvim radikalnim nacionalističkim stavovima.”
Predsjednik Milatović nije bio toliko produktivan. Uz sve ono što ga je, kao ministra ekonomskog razvoja, sljedovalo u paketu sa Spajićem i Krivokapićem (“tajno i organizovano” zaduženje od 750 miliona, učestale demonstracije odanosti vrhu SPC, Air Montenegro i Montenegro works…) Milatoviću su politički oponenti zamjerali nedokazanu izjavu kojom je, navodno, prizivao krvoproliće tokom cetinjskih protesta zbog ustoličenja mitropolita MCP Joanikija Mićovića. I to što je, dokazano, kada je postao ministar, supruzi i nekolicini prijatelja obezbijedio direktorska mjesta u državnim preduzećima. Novoosnovanim i postojećim.
To što je njegova supruga postavljena na čelo mjesto direktora sektora za finansije u državnom CGES-u u vrijeme njegovog ministarskog mandata, Milatović je pokušao opravdati u razgovoru za banker.me. “Milena radi u CGES-u već deset godina. Ima magistarske studije i jedini je ili jedan od dvoje ovlašćenih računovođa u svojoj firmi. Kao takva je bila pozvana od novog izvršnog direktora…”.
Prethodno je, znamo, vlada imenovala većinu članova odbora direktora, oni izvršnog direktora a konkurs za izbor šefa sektora finansija, prema važećim propisima, nije bio neophodan. Pa se na tome završilo. Ovdašnja javnost, velikom većinom, bila je i ostala ravnodušno prema pošasti nepotizma koja se, poput virusa, sa DPS vlasti prenijela na nasljednike.
Milatović je morao da uloži mnogo više truda kako bi objasnio svoj politički bekgraund i odnos prema Jugoslaviji, Srbiji, Crnoj Gori i njenoj nezavisnosti.
‘Ne postoji Crnogorac koji nema snažan osjećaj prema velikoj Jugoslaviji”, objašnjavao je Milatović u Nedjeljniku, u jesen 2022. “Moj djeda je oslobađao tu zemlju, bio je istaknuti partizan. Njegov otac je kao šesnaestogodošnjak učestvovao u Mojkovačkoj bici. Svi su listom pošli u partizane 1941… Moj djeda je pretekao rat, ali je poslije završio na Golom otoku. Ipak, svi smo mi voljeli veliku Jugoslaviju. I odnos prema ‘maloj’ Jugoslaviji je u početku bio generalno pozitivan, u nekoj refleksiji da se sačuva, makar i lažno, ono što je predstavljala ona velika zemlja. Glasao sam za nezavisnost Crne Gore 2006. Sin da bi odrastao mora negdje da prelomi i da se odmakne od autoriteta oca. Moj tata je bio snažno projugoslovenski orijentisan i to je bila prva stvar kada se politički nismo složili. Ali nisam bio srećan kojim putem je moja zemlja pošla. Pretvorila se, definitivno, u skoro pa privatnu i partijsku državu…”.
Jakov Milatović i njegov najbliži partijski saborac Milojko Spajić u prilici su da Crnu Goru pokušaju povesti nekim drugim, boljim putem. Evropskim. Proces zaokruživanja vlasti čelnici PES-a privode kraju. Izgledno je kako će mandatar opravdati povjerenje Predsjednika i formirati vladu. Koliko će ona trjati, u kom će pravcu, svi skupa, povesti ovu zemlju, u velikoj mjeri zavisi od motiva i načina na koji će njih dvojica prevazići evidentne nesuglasice. Političke i karakterne.
U svakom slučaju, nastavljamo živjeti “uzbudljiva vremena”. Spajić i Milatović će ubrzo pokazati jesu li nada ili propuštena prilika.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
FOKUS
MJESEC DO POPISA: Priprema, pozor, prebrojavanje

Više od 80 pitanja neći će se u upitnicima skoro 4.000 popisivača kada krenu na svoj posao. Sve je izvjesnije da će to biti 1. novembra. Kao i da će ih mnogi dočekati kao nezvane goste. Uz malo truda i dobre volje koja nije pokazana, sve je moglo biti mnogo bolje. Umjesto vjerskog i nacionalnog prebrojavanja mogli smo imati pravi popis
Kako se približava termin održavanje Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova, sve JE više onih koji smatraju da ga treba – odložiti. Jedni predlažu na mjesec, drugi kažu do daljnjeg. Odnosno, dok se ne steknu uslovi, tenhički ali i politički, za njegovo nesmetano održavanje.
Iz Vlade insistiraju da se popis održi u terminu koji su oni zimus zacrtali svojom Uredbom. Dakle, od 1. do 15 novembra.
“Mislim da smo dovoljno uradili da ne postoji ni teoretska šansa da bilo kome na pamet padne da pokuša da omete ovaj proces”, rekao je ministar finansija Aleksandar Damjanović na sjednici Vlade sredinom septembra, priznajući da u Monstatu (državna statistika radi pod ingerencijom Ministarstva finasija) još nijesu završene sve pripremne radnje neophodne za nesmetano i tačno sprovođenje popisa.
Potom je i premijer Dritan Abazović, pritvrdio da do odlaganja popisa neće doći. “To se neće desiti. Ne pravimo od toga bauk. Od 1. do 15. novembra je popis i to je to.” Konačno i iz Monstata je saopšteno da trenutno nema zakonskih mogućnosti za odlaganje popisa.
Za neupućene, državni statističari su samo konstatovali da Crna Gora trenutno nema funkcionalnu zakonodavnu vlast (parlament) koja bi mogla da stavi van snage ili izmijeni prošle godine osvojeni Zakon o popisu. Istovremeno su potvrdili sumnje da oni za popis još nijesu spremni. Na zvaničnom sajtu Monstata, u dijelu koji se odnosi na predstojeći popis i danas (četvrtak 28. septembar), stoji informacija: “Završena je priprema upitnika, dok je u finalnoj fazi priprema metodoloških i organizacionih uputstava za realizaciju popisa”.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
FOKUS
NOVA TRAGEDIJA NA CRNOGORSKIM PUTEVIMA: Drumovi straha

Ovonedjeljna nesreća na putu Cetinje – Budva ponovo je aktuelizovala pitanje odgovornosti za neprekinut niz tragičnih udesa na našim putevima. Samo policija ne može mnogo kada na jednoj strani imamo stara vozila, upitne drumove i odsustvo vještine, iskustva i saobraćajne kulture kod vozača, a na drugoj nedostatak kadra i opreme
Stručnjaci pokušavaju da utvrde zašto je autobus firme Papović, bez kontakta sa drugim vozilima, najmanje 15 metara udarao u odbojnu bankinu na krivini, prije nego je probio zaštitnu ogradu i sa 30 putnika sletio u provaliju. Nesreća se dogodila prije nekoliko dana na Obzovici, mjestu između Cetinja i Budve. Dvoje putnika izgubilo je život, jedan je i dalje životno ugrožen, a još dvadesetak putnika i vozač autobusa zadobili su teže i lakše povede. Vozač je uhapšen.
Razmjere tragedije najvjerovatnije bile bi i mnogo veće da gusto granje i šiblje nijesu amortizovali pad i zaustavili autobus da se, nakon slijetanja, surva još dublje u provaliju.
Istog dana u udesu na Žabljaku povrijeđen je motociklista, dok je prethodnog dana na teritoriji Crne Gore registrovano 16 saobraćajnih nezgoda. Iz Operativno-komunikacionog centra Uprave policije kazali su da se tog dana u Podgorici dogodilo deset, u Baru pet i u Nikšiću jedna saobraćajna nezgoda. Izdato je 326 naloga za uplatu novčanih kazni i podnijeto 77 prekršajnih prijava. Policija je oduzela dva para registarskih tablica.
Crnogorski putevi i dalje liče na ratište. Samo prošle godine poginulo je gotovo 60 osoba i pored formalno pooštrenih kazni za prekršaje u saobraćaju.
U svijetu gotovo 1,3 miliona godišnje pogine u saobraćaju, procjena je Svjetske zdravstvene organizacije. Riječ je o deset puta većem broju od stradalih u ratovima – Globalni indeks mira (Global Peace Index) procijenio je da je u ratnim konfliktima prošle godine stradalo 238 hiljada ljudi. To nije utjeha, već upozorenje.
Najteža saobraćajka u ovom vijeku kod nas se dogodila prije deset godina (2013) u kanjonu Morače. Autobus sa 46 putnika sletio je sa mosta, kod Manastira Morača. Prevozio je rumunske turiste u Crnu Goru, stradalo je 18 osoba, njih 29 je povrijeđeno. Rumunski autobus kretao se dvostruko brže od dozvoljene brzine na toj dionici magistrale. Desetak godina ranije, na granici sa Kosovom, u saobraćajnoj nesreči poginulo je deset osoba, uključujuci dvoje djece, dok je 31 osoba povrijeđena. Autobus sa 40 putnika je saobraćao na realciji Ulcinj – Kosovo, kada je sletio s puta i prevrnuo se niz liticu.
Saobraćajni inženjer Mirko Đurović ističe da je najčešći uzrok saobraćajnih nezgoda u Cnoj Gori nepoštovanje brzine i da vozači nijesu dovoljno iskusni. On upozorava i da je previše saobraćajnih nesreća na ovom malom prostoru.
“Na putu od Podgorice do Budve dosta se brzo vozi. Put nije loš, ali vozači precjenjuju svoje mogućnosti i voze maksimalnom brzinom. Ako se desi neki kiks on u toj situaciji ne može da se snađe i onda šeta ne cesti, lijevo – desno i najčešće se tada desi saobraćajna nezgoda”, pojasnio je Đurović. On kaže da naši vozači „nijesu baš iskusni“ jer imaju vrlo malo pređenih kilometara u toku godine.
Put od Podgorice do Budve (preko Cetinja) nedavno je potpuno rekonstruisan, kako bi se donekle amortizovali nemar vozača i nekoliko opasnih krivina na toj saobraćajnici. Obzovica je ostala crna tačka.
Samo pregledom tekstova iz medija može se vidjeti da se u posljednjih tri godine u tom selu dogodilo desetak saobraćajki. U tri je bilo smrtno stradalih.
Uprava policije ranije je saopštila da i pored želje, profesionalih napora i aktivnosti koje „kontinuirano ulažu“ u bezbjednost saobraćaja i smanjenje saobraćajnih nesreća, jedan broj vozača i dalje ne poštuje saobraćajne propise, čineći najteže prekršaje. Među nijima je i značajan broj mladih vozača (do 24 godine).
„Nepažnja, neprilagođena ili velika brzina, upravljanje vozilom pod dejstvom alkohola, su i dalje glavni uzroci saobraćajnih nezgoda sa najtežim posljedicama na našim putevima. Nažalost, od početka 2022. godine, u saobraćajnim nezgodama je stradalo 57 osoba, od kojih je 15 bilo mlađe od 24 godina života, dok je samo u posljednjih 48 časova, stradalo njih troje”, navodi se u saopštenju policije s kraja prošle godine.
Moramo, međutim biti svjesni da ni policija ne može mnogo kada na jednoj strani imamo stara vozila, upitne drumove i odsustvo vještine, iskustva i saobraćajne kulture kod vozača, a na drugoj nedostatak kadra i opreme.
Odlazeći ministar unutrašnjih poslova Filip Adžić izjavio je početkom nedjelje da Crnoj Gori, prema novoj sistematizaciji radnih mjesta, nedostaje oko 1.600 policajaca. To je ilustrovao pričom da u Budvi, iznad koje se desio ovonedjeljni udes, u jednoj smjeni rade samo tri policajca. Ko onda da kontroliše poštovanje saobraćajnih propisa i uslove na cesti?
Dugo najavljivana realizacija projekta stacionarnih radarskih sistema na 72 kritične dionice puteva u Crnoj Gori još nije na dnevnom redu. Iako je Akcionim planom za sprovođenje Strategije poboljšanja bezbjednosti u drumskom saobraćaju ovaj projekat bio planiran godinama unazad, to nije učinjeno jer nijesu bila obezbijeđena finansijska sredstva za njegovu realizaciju u iznosu od 2,5 miliona eura. Vlada je 2020. godine konačno opredijelila sredstva za realizaciju ovog projekta, ali još nije realizovan tender za njihovu nabavku. Ili je upitanju nešto drugo?
“Crna Gora je jedina zemlja u regionu koja nema sistem stacionarnih radara, koji mogu olakšati saobraćajnoj policiji kontrolu učesnika, posebno tokom ljetnih mjeseci kada je veliki priliv turista. Osim toga, radari bi smanjili i broj patrola na saobraćajnicama, čime bi se u kratkom periodu izvršile uštede u budžetu potrebne za ovu investiciju”, piše u Akcionom planu, ali nabavka radara još nije realizovana.
Istovremeno, svjedoci smo svojevrsnog neformalnog nadmetanja – ko će imati najviše promila alkohola u krvi kada ga policija zaustavi tokom vožnje i podvrgne alko-testu. Rekorderi su preskočili tri promila, i o njima se na društvenim mrežama piše kao o herojima.
Podaci govore da profesionalni vozači ne spadaju u red takvih. Njihov problem je, najčešće, neiskustvo i premor. Vozači kamiona i autobusa u Crnoj Gori od 2019. godine u skladu sa evropskim standardima moraju imati završenu srednju trogodišnju školu, vozačku dozvolu C,D ili E kategorije, ali i licencu profesionalnog vozača koju izdaje Privredna komora. Obuka za stručno usavršavanje vozača (CPC – obuka profesionalnih vozača) u nacionalnom i međunarodnom drumskom prevozu putnika ili tereta omogućava vozačima da steknu nova znanja i vještine, u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom i direktivama Evropske unije.
“Obukom se, između ostalog, podiže sposobnost vozača na viši nivo u cilju povećanja bezbjednosti u saobraćaju. Posjedovanje licence profesionalnog vozača je uslov za pristup tržištu u javnom prevozu putnika i tereta, kako u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom tako i uskladu sa direktivama EU”, navode iz Privredne komore.
Kazne za poslovanje suprotno Zakonu o prevozu u drumskom saobraćaju propisane su članom 138, u minimalnom iznosu od 1500 eura za pravna lica, dok su u zemljama EU kazne znatno veće.
Nije svuda u regionu tako. Tako u Srbiji više nije neophodno najmanje dvogodišnje iskustvo sa položenom C1 kategorijom (kamioni od 3,5 do 7,5 tona) da bi se stekao uslov za polaganje kategorije koja omogućava vožnju autobusa.
„Razlog za olakšane uslove za dobijanje dozvola za kamione i autobuse je što postoji konstantan nedostatak kvalifikovanih kadrova“, piše u obrazloženju novog Zakona o drumskom saobraćaju. „Prosečna starost vozača u Srbiji je blizu 55 godina jer se veliki broj mladih profesionalnih vozača opredeljuje za rad u drugim zemljama, gde takođe postoji potreba za ovim kadrom, a uslovi su znatno povoljniji“, objašnjavali su saobraćajni strućnjaci Novoj ekonomiji uz napomenu da je problem u prevozu putnika i robe dobio na značaju od početka 2019. godine kada je postalo izvjesno da će vozači moći lakše da odlaze u zemlje u EU.
Sve to se odražava i na stanje u Crnoj Gori koja se trudi, da makar zakonskom regulativom, drži korak sa EU.
Zakon o prevozu u drumskom saobraćaju predviđa da licencu profesionalnog vozača mora imati vozač motornog vozila ili skupa vozila, koji je zaposlen kod prevoznika odnosno obavlja prevoz za sopstvene potrebe, koji obavlja prevoz putnika ili tereta kojem je upravljanje vozilom osnovno zanimanje. Licencu izdaje Ministarstvo kapitalnih investicija i vodi evidenciju o izdatim licencama.
Da bi dobio licencu vozač mora da ima vozačku dozvolu za upravljanje vozilima jedne od kategorija C1, C1+E, C, C+E, D1, D1+E, D ili D+E ili vozačku dozvolu za upravljanje vozilima kategorije B za prevoz putnika iznajmljenim vozilom sa vozačem ili u šatl prevozu. Mora imati i sertifikat o početnoj stručnoj osposobljenosti ili sertifikat o ubrzanoj početnoj stručnoj osposobljenosti. Licenca se izdaje se na pet godina.
Svako malo se, ipak, uvjerimo koliki je raskorak između regulative i stvarnosti na našim drumovima. Cijena tog nauka su, nerijetko, izgubljeni ljudski životi.
Saobraćaj je vodeći uzrok smrti mladih
Svjetska zdravstvena organizacija navodi da između 20 i 50 miliona učesnika u saobraćajnim nezgodama pretrpi povrede koje nisu smrtonosne, a mnogi od njih imaju invaliditet kao rezultat povrede.
Povrede u saobraćaju nanose značajne ekonomske gubitke pojedincima, njihovim porodicama i narodima u cjelini.
„Ovi gubici nastaju zbog troškova liječenja, kao i gubitka produktivnosti za one koji su poginuli ili onesposobljeni zbog njihovih povreda, kao i za članove porodice koji moraju da odsustvuju sa posla ili škole da bi se brinuli za povrijeđene. Saobraćajne nesreće većinu zemalja koštaju tri odsto njihovog bruto društvenog proizvoda“, navodi se u istraživanju te organizacije.
Analiza pokazuje i da se više od 90 odsto smrtnih slučajeva u saobraćaju dešava u zemljama sa niskim i srednjim prihodima. Čak i u zemljama sa visokim dohotkom, veća je vjerovatnoća da će ljudi iz nižeg socioekonomskog porijekla biti uključeni u saobraćajne nesreće. Povrede u saobraćaju su vodeći uzrok smrti djece i mladih od pet do 29 godina.
Ivan ČAĐENOVIĆ
Komentari
FOKUS
NADMOĆ MAFIJE: Tunel usred mraka

Sve u vezi našeg tunela, zasad ostaje u sjenci saznanje da je neko – spreman, spretan i organizovan – tajno prokopanim tunelom stigao do jedne od državnih institucija koja bi, da je reda, spadala u dio najbolje čuvanih i najbezbjednijih u Crnoj Gori. I provalio u njen najčuvaniji dio. Sve to se dešava u neposrednoj blizini zgrada u kojima su sjedišta Vlade, Skupštine, Predsjednika države, Centralne banke…Niko iz njihovog obezbjeđenja i kompletnog sistema državne bezbjednosti nije primijetio ogromnu prijetnju
U ponedjeljak je stigla vijest o pljački u depou Višeg suda u Podgorici koja je prijavljena nakon što su službenici suda primijetili da je dio uskladištenog materijala raspakovan i ispreturan. U tom depou čuva se gotovo sav dokazni materijal iz sudskih postupaka koji su u toku– od dokumenata do zaplijenjene robe, droge i oružja, pa je vijest pobudila veliku pažnju javnosti. Laičke i stručne.
Ćutali su samo oni kojima je posao bio da javnost obavijeste šta se, kada i kako desilo. Te podatke nijesmo dobili, osim informacije da se ulaz u depo sa dokaznim materijalom nalazi pod stalnim video nadzorom i ima fizičko obezbjeđenje (mada ima upućenih koji tvrde da su čuvari depoa na njegovom ulazu samo tokom radnog vremena Višeg suda). Naknadno smo saznali kako u depou sa dokazima nema ni jedna sigurnosna kamera. Pravosuđe nema novca za takve investicije.
Sjutradan je priča o mogućoj krađi u depou dobila neočekivan obrt. Izgleda kako su, nakon višesatnog uviđaja policije, službenice suda krenule da pospreme nastali rovaš pa su, tragajući za izvorom neuobičajene promaje u prostoriji, otkrile poveliku rupu u zidu. Iza nje – svježe prokopan tunel koji, ispod Njegoševe ulice, vodi do stana u zgradi preko puta.
Kako tunel nije otkriven tokom uviđaja provale u sudski depo za sada nije poznato. Ali je, eto, moguće. Tako je počela priča koja podsjeća na zaplete iz krimi filmova.
Prve procjene iz policije bile su da je na tunelu rađeno oko mjesec dana, a da se sa kopanjem i bušenjem počelo krajem jula ili u avgustu, tokom godišnjih odmora u javnoj upravi. Kao zgodan paravan poslužili su i radovi na rekonstrukciji zgrade Višeg i Vrhovnog suda u Podgorici. Počinioci su, kako sumnjaju u policiji, iznajmili stan u prizemnoj zgradi preko puta suda i odatle započeli radove čiji krajnji cilj tek treba utvrditi. O motivima se, za sada, samo nagađa. Krađa (uništenje) deponovanog dokaznog materijala, priprema nečijeg bjekstva ili ubistva, najčešće su pretpostavke.
Za sada, sve to ostaje u sjenci, saznanje da je neko – spreman, spretan i organizovan – tajno prokopanim tunelom stigao do jedne od državnih institucija koja bi, da je reda, spadala u dio najbolje čuvanih i najbezbjednijih u Crnoj Gori. I provalio u njen najčuvaniji dio. A, da stvar bude gora, sve to se dešava u neposrednoj blizini zgrada u kojima su sjedišta Vlade, Skupštine, Predsjednika države, Centralne banke… Ipak, niko iz njihovog obezbjeđenja i kompletnog sistema državne bezbjednosti nije primijetio ogromnu prijetnju. Dok nije dunula promaja.
Zato se sada igra igra prebacivanja odgovornosti i minimalizacije štete.
Po otkriću upada u sudski depo i načina na koji su provalnici do njega stigli, predsjednik Višeg suda Boris Savić kazao je da je pregledom i popisom dokaza iz najvažnijih predmeta konstatovano kako “gotovo ništa ne nedostaje”.
Na pitanje kako su za kratko vrijeme uspjeli da popišu imovinu i da izmjere količine droge koje se čuvaju u depou, pojasnio da se tu nalazi ogroman broj fizičkih predmeta i da prvo traže da li nedostaju osjetljivi predmeti. Detaljan pretres bi, ističe, trajao mjesecima.
Regovao je potom vršilac dužnosti direktora Uprave policije Nikola Terzić. “Za razliku od predsjednika Višeg suda, koji je saopštio da gotovo nijedan dokaz iz depoa ne nedostaje, mislim da niko nije uložio toliki trud i napor zbog rekreacije, iako bih volio da je on u pravu, a da ja griješim. Plašim se da će istina biti drugačija”, kazao je Terzić.
Poslednje informacije govore da je iz depoa nestalo više pištolja za koje se sumnja da su korišćeni za izvršenje krivičnih djela. Njihov broj za sada nije poznat javnosti a možda ni istražiteljima. “Još nije poznato o kojim se predmetima radi“, saopštio je Monitoru izvor blizak istrazi.
Nezvanično, odnešeno oružije dovodi se u vezu sa procesima u kojima se sudilo pripadnicima tzv. kavačkog klana. Izgleda da je dokazni materijal iz predmeta u kome se sudi njihovom navodnom šefu Slobodanu Kašćelanu, privukao najveću pozornost provalnika.
Sudija Savić nije želio da komentariše navode o nestalom oružju. „Ne mogu da komentarišem aktuelne istrage“, kazao je Monitoru.
Iz Biroa za operativnu koordinaciju organa obavještajno-bezbjednosnog sektora (BOK) nakon sjednice održane u srijedu saopšteno je da se traga za šest osoba, koje se sumnjiče da su učestvovale u iskopavanju tunela. U međuvremenu je pronađeno kombi vozilo koje je, vjerovatno, korišteno tokom zemljanih radova u Njegoševoj ulici. Mogući nalogodavci operacije tunel još nijesu poznati.
Ovih se dana inenzivno nagađa. Između ostalog i o tome da li su “rudari” u centru Podgorice pravili tunel za bjekstvo ili potencijalni atentat na nekog od viđenijih protivnika, tokom njihovog boravka u Višem sudu. Takozvana soba za pritvorena lica u kojoj pritvorenici (zatvorenici) iz Spuža borave nakon dovođenja u Sud, dok čekaju na suđenje ili saslušanje, nalazi se u neposrednoj blizini poharanog depoa. Dijeli ih samo hodnik, a šefovi ovdašnjih kriminalnih klanova i njihovi izvršioci već su pokazali da ne prezaju od bilo kakvih izazova kako bi ostvarili svoj naum.
To je, službeno, potvrđeno i saopštenjem sa ovonedjeljnog sastanka Biroa za operativnu komunikaciju službi bzebjednosti. “Zaključeno je da je riječ o aktivnostima sa visokim nivoom organizacije i profesionalizma, koja je podrazumijevala učešće većeg broja lica različite profilacije” navodi se u saopštenju BOK-a.
Tunel je postao svojevrsna turistička atrakcija za zanimaciju najviših vladinih funkcionera predvođenih premijerom Dritanom Abazovićem. Skupa sa ministrom pravde Markom Kovačem i MUP-a i odbrane Filipom Adžićem Abazović je obišao tunel, sa obije strane, kako bi “stekao neposredan uvid”, dok su policijski forenzičari još vršili uviđaj, pokušavajući da prikupe dokaze o počiniocima i njihovim namjerama. Mišljenja su podijeljena na temu da li su zvaničnici izvršne vlasti, šetajući po mjestu zločina, ugrozili posao istražitelja.
Političari su iskoristili priliku da, slikajući se pored rupe u zidu Višeg suda, iznesu stav kako su kriminalci imali pomoć “iznutra”. Potom je njima, u zajedničkom saopštenju Višeg i Vrhovnog suda, spočitano da su na edukativno-promotivnu ekskurziju stigli bez odobrenja i u vrijeme trajanja uviđaja. Pride su, prebacujući odgovornost na državne službe koje kontrolišu Abazović i Adžić (Uprava policije, ANB…), iz Vrhovnog i Višeg suda podsjetili da su upravo zaposleni u sudu otkrili prokopani tunel, nakon izvršenog uviđaja službi bezbjednosti.
“Olako iznošenje ozbiljnih optužbi bez ikakvih dokaza ne bi trebalo biti način postupanja visokih državnih funkcionera. Ovo naročito, ako se uzme u obzir da premijer svakako zna čija je nadležnost obezbjeđivanja objekata, a to je Sektor za obezbjeđenje ličnosti, objekata i diplomatskog korpusa. Premijer dakle propušta da istakne da li postoji odgovornost nekih drugih organa za sve ono što se dešavalo u periodu iskopavanja tunela i ko je trebalo da prepozna te aktivnosti”, navode u zajedničkom saopštenju Vrhovni sud i Viši sud.
Abazović je prećutao kritike na račun rada službi bezbjednosti. Odgovorio je kako je imao odobrenje predsjednika Višeg suda, te da ne zna zašto se Vrhovni sud miješa u tu priču (Vrhovni sud je za pravosuđe ono što je Vlada za izvršnu vlast u državi). Ponovo je reagovao Boris Savić: premijer i njegovi ministru od njega nijesu tražili dozvolu, samo su ga obavijestili da će doći “u posjetu” sudskom depou…
I laička javnost je dosad mogla da stekne osnovnu predstavu o tome kako je moguće da neko, u centru Podgorice i, fizički, glavnom čvorištu izvršne, zakonodavne i sudske vlasti prokopa nekoliko desetina metara tunela, vršlja po dokaznom materijalu iz “najosjetljivijih” predmeta kojima se trenutno bavi crnogorsko pravosuđe i, možda, pripremi teren za neki još teži zločin. I svo to vrijeme ostane neprimijećen.
Tunel ispod Njegoševe ulice samo je otkrio nadmoć mafije u Crnoj Gori. Kriminalci su, još jednom, pobijedili državu. Istraga treba da pokaže da li je utakmica bila namještena.
Uzaludna upozorenja
N: Na sjednici BOK-a je konstatovano i da obijanje depoa Višeg suda u Podgorici predstavlja “najznačajniji i najopasniji udar na institucije države i pravosudni sistem”. Takođe su razmatrana pitanja bezbjednosti i mjera zaštite objekata i prostorija organa za sprovođenje zakona, “sa posebnim fokusom” na događaj u Višem sudu.
Nije prvi put da se ova tema nađe na dnevnom redu nadležnih iz izvršne vlasti. Po pravilu, uvijek je to bilo s nekim povodom i, po pravilu, sve se završavalo na praznim obećanjima.
Marta ove godine, Podgoričanin Mladen Bulatović na ulazu u zgradu Osnovnog suda u Podgorici, aktivirao je ručnu bombu. On je poginuo a više osoba je lakše i teže ranjeno. Dvije godine ranije, u zgradi Osnovnog tužilaštva na Cetinju, jedan stanovnik Prijestonice izvršio je samoubistvo ručnom bombom u kancelariji tužioca.
Nadležni su, u oba slučaja, postavljali pitanje bezbjednosti zaposlenih u sudovima i tužilaštvima. Problem očigledno nije riješen. Da je to trebalo davno uraditi pokazuje i istorija kriminalnih dešavanja u crnogorskim kućama pravde.
U novembru 2002. godine u hodniku Suda za prekršaje u Podgorici Rajko Stajović je usmrtio Miomira Ćetkovića iz Podgorice i teško ranio Smiljanu Jovićević.
Tri godine kasnije u barskom Osnovnom sudu ubijena je sutkinja Milorija Pejović. Nju je usmrtio Baranin Batrić Đuković, a nakon toga je ranio advokata Đorđa Jankovića. Poslije ubistva Đuković je otrčao do kancelarije sudije Željka Šupljeglava i pokušao da i njega ubije. Pištolj nije opalio, pa ga je izudarao po glavi.
Iz sudova se i bježalo. Prije tri godine albanski državljanin Ardijan Muka pobjegao je iz Višeg suda nakon što mu je sudija za istragu odredio ekstradicioni pritvor. On je tada po izlasku iz zgrade suda, dok su ulcinjski policajci namjeravali da ga uvedu u službeno vozilo, iskoristio to što nije bio vezan i pobjegao… Ubrzo je uhapšen.
Pored ovog neuspješnog bjekstva bilo je i mnogih onih uspješnih, ali uglavnom iz zatvora. Iz zatvora u Spužu i Bijelom Polju u poslednje dvije decenije pobjeglo je dvadeset zatvorenika koji su izdržavali višegodišnje zatvorske kazne zbog izvršenja teških krivičnih djela.
Prvo “veliko” bjekstvo izveo je Podgoričanin Vladeta Vlatko Milačić 1995. godine kada je pobjegao iz Spuža, gdje je izdržavao zatvorsku kaznu zbog ubistva 21-godišnjeg mladića na putu Podgorica-Cetinje.
U medijima je objavljeno da je zidine spuškog zatvora napustio uz asistenciju nekog od službenika obezbjeđenja. Navodno, Milačić je izveden iz ćelije i prebačen do Skadarskog jezera, odakle je pobjegao u Albaniju. On je poslije više od decenije uhapšen u Makedoniji zbog iznude, gdje je i služio zatvorsku kaznu za to djelo. Prema zvaničnim informacijama, 2007. godine je ponovo oslobođen ili otet na putu od zatvora do klinike u Skoplju. Kako je tada izvijestila makedonska štampa, sanitetsko vozilo su presrele maskirane i naoružane osobe i sa sobom odvele Milačića.
Šest godina kasnije, 18. juna 2001. godine, iz spuškog zatvora je pobjegao i Nikšićanin Veselin Batica Vlahović, koji je, pod nadzorom čuvara, uspio da dođe u zabranjenu zonu unutar spuškog zatvora i preskoči zid visok 3,70 metara, a zahim i da pobjegne preko limenog krova. Tadašnji direktor ZIKS-a Željko Jočić rekao je Monitoru kako je ubijeđen da je Vlahović pri bjekstvu imao pomoć zatvorskih čuvara. Kasnije je uhapšen u Španiji, a trenutno se nalazi na izdržavanju višedecenijske robije u Sarajevu zbog ratnih zločina. Nekoliko dana nakon Vlahovića, iz Spuža je pobjegao i Dragoljub Laketić, koji je izdržavao 12-godišnju kaznu za ubistvo.
Četiri godine kasnije, iz spuškog zatvora je pobjegao Beranac Smajo Babić. I on je izdržavao dugogodišnju kaznu zbog svirepog ubistva. Njegov leš ubrzo je nađen u Krupačkom jezeru pokraj Nikšića. Sa Babićem su pobjegli i osuđenici Milan Ristić i Stevo Poček, ali su se oni ubrzo predali.
Zatvorenik Jovica Zindović, koji je osuđen na 15 godina robije zbog ubistva Luke Popovića, pobjegao je iz bjelopoljskog zatvora 7. oktobra 2015. godine. Zbog toga su suspendovani tadašnji načelnik bjelopoljskog zatvora i nekoliko službenika.
Nedugo poslije toga, 24. decembra, iz istog zatvora pobjegao je i Podgoričanin Ivan Vujović, koji je služio kaznu zbog ubistva Radomira Savovića. Navodno, Vujović je prije bjekstva razoružao policijske čuvare i pobjegao automobilom koji ga je čekao ispred zatvora.
Bježalo se i iz policijskih stanica. Tako je u decembru 2016.godine iz kotorske policije pobjegao uhapšeni pripadnik škaljarskog klana Jovan Jovanović. Do danas nije pronađen, a postoje sumnje da je ubijen u ratu sa suprotstavljenim kavačkim kriminalnim klanom.
Rešetke ne samo da nijesu spriječile bjekstva ozloglašenih kriminalaca već nisu bile ni prepreka za nove zločine. Tako je jedan od ključnih ljudi „škaljaraca“ Dalibor Đurić ubijen 22. septembra 2016. godine na filmski način – likvidiran je snajperskim hicem iza zidina spuškog zatvora, dok je trenirao u dvorištu poluotvorenog odjeljenja zatvora.
Planovi za likvidaciju zatvorenika i pritvorenika otkrivani su i narednih godina. Tako je spriječen pokušaj likvidacija vođe škaljaraca Jovana Vukotića (ubijen prošlog septembra u Turskoj) dok je bio u zatvoru u Spužu. Dio tog plana predviđao je upotrebu drona koji je sada, kako čujemo, bio posebno interesantan provalnicima u depo Višeg suda.
Ivan ČAĐENOVIĆ / Svetlana ĐOKIĆ
Komentari
-
Izdvojeno1 sedmica
PREGOVORI O FORMIRANJU VLADE: Evropa, kad?
-
FOKUS4 sedmice
FORMIRANJE I RASFORMIRANJE VLADE: Amfilohijevi, Vučićevi, Milovi, Kvintini
-
DRUŠTVO1 sedmica
HIRURG NIKOLA FATIĆ OPET OPTUŽEN: Istraga o navodnom uzimanju organa, Fatić se ne oglašava
-
Izdvojeno3 sedmice
RASKOL U CRNOGORSKOJ PRAVOSLAVNOJ CRKVI: Samo mitropolita ne fali
-
INTERVJU4 sedmice
DR VUK VUKSANOVIĆ, VIŠI ISTRAŽIVAČ U BEOGRADSKOM CENTRU ZA BEZBJEDNOSNU POLITIKU (BCBP): Teško je povjerovati da je smrt Prigožina nesrećan slučaj
-
Izdvojeno4 sedmice
KAKO ZAPOŠLJAVA EPCG: Produbljivanje dubine
-
FOKUS2 sedmice
NADMOĆ MAFIJE: Tunel usred mraka
-
DANAS, SJUTRA2 sedmice
Rupa pravde