Povežite se sa nama

Izdvojeno

ARHEOLOŠKO BLAGO SJEVERA BEZ ZAŠTITE: Bageri brži od države 

Objavljeno prije

na

Građevinskim radovima, u više navrata, ugroženi su vrijedni arheološki lokaliteti sjevera. Mnogi su još bez zaštite države, iako su arheolozi saglasni da je rječ o vrijednoj kulturnoj baštini. Informacije o rijetkim nalazištima na kojima mjesecima i godinama rade multidisciplinarni timovi, uglavnom, ne zavrijede značajniju pažnju javnosti

 

Aktuelna arheološka istraživanja na sjeveru Crne Gore, uprkos tome što su višestruko značajna, uglavnom ne izazivaju interesovanje kod prosječog građanina. Arheolozi tvrde da su podijelili  dovoljno informacija o onom što rade, a sve je pratila  i solidna pažnja medija. Međutim,  i dalje  baština mnogobrojnih kultura, koje su isprepletane na našem prostoru, nije primamljiva za širu javnost.

Informacije o istraživanjima,  koja su obavljena u Mojkovcu,  kao i onim u Bijelom Polju, kaže sa za Monitor arheolog Miloš Živanović, marginalizovane  su u javnom prostoru.   Čak i vrijedna otkrića, objašnjava on, iako dobro medijski propraćena, gube bitku sa onim što se dešava na dnevnopolitičkoj sceni.

“Nije dobro što su kultura i nauka marginalizovane. Nije to trenutni problem, tako je  već decenijama.  Mislim  da je neophodno više edukacije šire javnosti o važnosti arheologije. Ona nije važna samo kao odgovor  na istorijska pitanja i dileme već, prije svega, sa aspekta očuvanja baštine i sticanja saznanja o mnogobrojnim kulturama koje su na ovim prostorima isprepletane” kaže sagovornik Monitora.

Ovogodišnja arheološka istraživanja srednjovjekovnog grada i rudnika Brskovo završena su prije  15-ak dana, a sprovodio ih je Centar za konzervaciju i arheologiju Crne Gore. U fokusu je bilo  nekoliko lokacija u Doganjicama, gdje se nekada nalazio grad i rudnik, kao i na lokalitetu Gradina,  gdje se nalazila tvrđava.

“U Doganjicama su proučavani ostaci rudarskih i metalurških aktivnosti, odnosno, rudarska okna i ostaci topioničarskog postrojenja kod rijeke Rudnice. Način ekstrakcije, prerade i finalne obrade metala u srednjem vijeku, veoma je malo poznat, te su dobijeni podaci od izuzetnog značaja. Istovremeno, s ovim radovima iskopavan je objekat, koji je bio rađen upotrebom drvne građe. Za  sada, još nismo sigurni da li je imao stambenu funkciju ili je bila neka vrsta radionice na šta nas upućuju fragmenti alata otkriveni tokom iskopavanja”, kazao je Živanović, koji je bio na čelu arheološkog tima.

Podsjeća da je objekat, koji su iskopavali, “datovan (određena mu je starost – prim. Monitora) srebrnim novcem kralja Milutina početkom 14. vijeka”.  Kontinuirano s iskopavanjem,  radilo  se na antropološkoj analizi skeleta otkrivenih unutar srednjovjekovne nekropole kod Saške crkve. Na posebnom lokalitetu, odnosno, brskovskom utvrđenju Gradina, istraživanje je obavljano na  zapadnoj strani pravougaone kule. Najstariji dio tvrđave od posebnog je značaja za istraživanja Brskova, jer , kako kaže Živanović, na tom prostoru su još prošle godine našli luksuzni stakleni materijal.

Na arheološkom nalazištu iz neolita, starom 6.500  godina u Bijedićima kod Bijelog Polja, arheolozi su nedavno pronašli višeslojna otkrića iz nekoliko  perioda, veći broj predmeta, oružja, oruđa, alatki od silicijum dioksida, raznih posuda, keramike, krčaga, šila i igala, pršljenak….  Sve to, nakon što su mašine jedne private firme  ugrozile nalazište, a Uprava za zaštitu kulturnih dobara donijela rješenje o zabrani i prekidu radova na lokalitetu, do kraja istraživanja.  Na činjenicu da bageri “presijecaju” lokalitet prvo su upozorili mještani, a reakcija nadležnih uslijedila je poslije nekoliko protesta onih koji žive u Bijedićima. Na teritoriji bjelopoljske opštine ima oko 1.000  arheološki registrovanih nalazišta, a  ono u u Bijedićima jedno je od najstarijih.

Nalazište je otkriveno je 2012. godine i, kako je ranije kazao arheolog Predrag Lutovac, “zajedno sa onim u selu Radmanci kod Berana, pomjera dosadašnja naučna saznanja o smjenjivanju kulture na ovim prostorima”. Lutovac je tada rekao da su ta nalazišta od velikog značaja za cijelu državu. “Nadamo se da ćemo prilikom daljih istraživanja imati priliku da dođemo do značajnih podataka i nalaza koji će nam osvijetliti taj period crnogorske prošlosti. Kako i piše u literaturi,  prostor na kojem je ezgistiralo naselje zahvata površinu od 450 do 500 kvadratnih metara”, kažu iz tima angažovanog na tom lokalitetu.

Podsjećaju da rezultati dosadašnjih arheoloških istraživanja na prostoru Crne Gore  “najčešće svjedoče o kontinuitetu života bez većih prekida i da se oslanjaju na starije tradicije”. Pored crnogorskih arheologa, u stručnom timu koji radi u Bijelom Polju  je i arheologica Tijana Pušica iz Muzeja u Prijepolju. Stručnu pomoć timu pružili su i Eugene Morin, profesor na Trent University u Kanadi  i Gilliane Monnier, profesor antropologije na University of Minesota u SAD.

U Pljevljima, na arheološkom lokalitetu Trlica, prije desetak godina, pronađeni su fragmenti kostiju životinja iz ledenog doba. Prema tvrdnjama arheologa, to nalazište jedno je od najstarijih na Balkanu i seže 1,7 miliona godina unazad. To paleontološko nalazište sadrži fosilne ostatke sisara iz perioda donjeg i srednjeg pleistocena. Građevinske mašine prilikom izgradnje treće trake puta Pljevlja-Ranče, prije tri  godine, dijelom su oštetile  taj vrijedan arheološki lokalitet. Izlomljene su  dobro očuvane kosti životinja stare više hiljada godina.  Međutim,  tužilaštvo u Pljevljima, odlučujući po prijavi ekoloških aktivista, ocijenilo  je da kompanija čija su mašine pričinile štetu nije napravila krivično djelo.

“Dio ovih predmeta i kostiju je kopanjem polomljen i bačen na deponiju, pa vjerujem da radnici koji izvode radove i ne znaju o čemu se zapravo radi. Prosto je neshvatljivo da onaj ko je projektovao proširenje puta i izgradnju treće trake nije izašao na lice mjesta i predvidio zaštitu i izbjegavanje arheološkog nalazišta, već je ono brutalno oštećeno i prekopano zajedno sa kulturno-istorijskim blagom koje se tu nalazi”,  tvrdili su tada iz Ekološkog društva Breznica.

Iz te NVO su optuživali nadležne i za nebrigu pokazanu godinu ranije,  kada su arheolozi radili na iskopavanju keltskog groblja i grobnica u pljevaljskom kraju “pa sve što su pronašli odnijeli za Podgoricu”.  Javnost je, tvrde, ostala uskraćena za informacije o tome šta je na toj lokaciji pronađeno.

Da zaštita arheoloških lokaliteta nije među prioritete državi, a da mještani o njima malo znaju,  primjer je  Radmanske klisure kod Petnjice i arheološkog nalazišta Torine, koje je umalo, prije nekoliko godina, potpuno  devastirano  probijanjem seoskog puta. Arheolozi iz Berana su potom uspjeli da saniraju oštećenja i izvrše dodatna ispitivanja, ali za dalja istraživanja i konzervaciju nema dovoljno novca.

Lokalitet Radmanci, sa čuvenom zazidanom pećinom, odnosno utvrđenjem, nadomak Petnjice, 15 kilometara od Berana, najvrjedniji je i najbogatiji u Crnoj Gori iz doba eneolita, između trećeg i drugog milenijuma prije nove ere. Tu su ranije  pronađene ogrlica od vučjih zuba, bakarne igle, keramika, figurine…Sa lokaliteta Torine, prema nezvaničnim informacijama,  odneseno je do sada mnogo arheološkog materijala, najčešće keramike. Ni jedan od tih lokaliteta nije  zakonom zaštićen, iako je Polimski muzej to odavno zatražio.

 

Na područuju Gornjeg Polimlja nalazi se veliki broj arheoloških nalazišta. Među njima su Tumbarice u Donjoj Ržanici, Gradac u Budimlji, ,gradina Bihor, Samograd u selu Brzava kod Bijelog Polja… I dalje  arheološki neobrađeni su lokaliteti  Gradac iznad Godočelja kod Petnjice, Gradac u Crnči kod Bijelog Polja, Jerinin grad u Plavu, Gradina iznad sela Šabotići i još dva u bjelopoljskoj opštini, Gradina u Koritima i Gradina iznad sela Muslića, kao i Gradina u Rožajama. Sve te  naseobine potiču uglavnom iz srednjeg bronzanog doba i korišćene su kao prirodna utvrđenja. Neke od njih su korišćene i u gvozdenom dobu, sa dolaskom i dominacijom Rimljana.

                                                                             Dragna ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

FOKUS

MJESEC DO POPISA: Priprema, pozor, prebrojavanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Više od 80 pitanja neći će se u upitnicima skoro 4.000 popisivača kada krenu na svoj posao. Sve je izvjesnije da će to biti 1. novembra. Kao i da će ih mnogi dočekati kao nezvane goste. Uz malo truda i dobre volje koja nije pokazana, sve je moglo biti mnogo bolje. Umjesto vjerskog i nacionalnog prebrojavanja mogli smo imati pravi popis

 

Kako se približava termin održavanje Popisa stanovništva, domaćinstava  i stanova, sve JE više onih koji smatraju da ga treba – odložiti. Jedni predlažu na mjesec, drugi kažu do daljnjeg. Odnosno, dok se ne steknu uslovi, tenhički ali i politički, za njegovo nesmetano održavanje.

Iz Vlade insistiraju da se popis održi u terminu koji su oni zimus zacrtali svojom Uredbom. Dakle, od 1. do 15 novembra.

“Mislim da smo dovoljno uradili da ne postoji ni teoretska šansa da bilo kome na pamet padne da pokuša da omete ovaj proces”, rekao je ministar finansija Aleksandar Damjanović na sjednici Vlade sredinom septembra, priznajući da u Monstatu (državna statistika radi pod ingerencijom Ministarstva finasija) još nijesu završene sve pripremne radnje neophodne za nesmetano i tačno sprovođenje popisa.

Potom je i premijer Dritan Abazović, pritvrdio da do odlaganja popisa neće doći. “To se neće desiti. Ne pravimo od toga bauk. Od 1. do 15. novembra je popis i to je to.” Konačno i iz Monstata je saopšteno da trenutno nema zakonskih mogućnosti za odlaganje popisa.

Za neupućene, državni statističari su samo konstatovali da Crna Gora trenutno nema funkcionalnu zakonodavnu vlast (parlament) koja bi mogla da stavi van snage ili izmijeni prošle godine osvojeni Zakon o popisu. Istovremeno su potvrdili  sumnje da oni za popis još nijesu spremni. Na zvaničnom sajtu Monstata, u dijelu koji se odnosi na predstojeći popis i danas (četvrtak 28. septembar), stoji informacija:  “Završena je priprema upitnika, dok je u finalnoj fazi priprema metodoloških i organizacionih uputstava za realizaciju popisa”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

TRIDESET I DVIJE GODINE OD NAPADA NA DUBROVNIK: Oprema sa Ćilipa kao podsjećanje na zločin

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ukradena aerodromska oprema, kako najavljuje premijer, doći će pred tužilaštvo. Zbog ratnih zločina tokom opsade Dubrovnika tužilaštvo u Crnoj Gori još nije pokrenulo nijedan krivični postupak

 

Predsjednik Vlade Dritan Abazović objavio je u utorak da je pronađena i evidentirana oprema koja je ukradena sa Aerodroma Ćilipi, tokom napada na Dubrovnik 1991-1992. Premijer-glasnik je obznanio da je oprema završila u tužilaštvu.

,,Nakon 30 godina, zahvaljujući rukovodstvu Aerodroma Crne Gore, prilikom popisa imovine ove državne kompanije, pronađena je i evidentirana oprema za koju se sumnja da je ukradena sa Aerodroma Ćilipi, tokom napada na Dubrovnik 1991-1992, najsramnije stranice crnogorske istorije koju je ispisalo tadašnje rukovodstvo”, napisao je Abazović na Fejsbuku. Dodao je da za razliku od prethodnih Vlada, ova ne bježi od prošlosti, već se sa njom suočava kako buduće generacije iste greške ne bi ponavljale.

Hrvatski mediji prenijeli su ovu izjavu uz podsjećanje da je ,,oprema koju su JNA i crnogorski rezervisti ukrali s Ćilipa jednim dijelom, kako se vjeruje, završila je u zračnoj luci Tivat, a većina u zračnim lukama u Beogradu, Nišu i Podgorici”. Ističu i da ,,vrijednost opreme koja je ukradena iz dubrovačke zračne luke, prema tvrdnjama nekadašnje uprave aerodroma Ćilipi iznosi 10 milijuna eura”.

Na Abazovićvo ,,otkriće” oglasila se bivša savjetnica direktora Aerodroma Biljana Knežević koja je objavila dokument kojim se podsjeća da je bivši direktor Ranko Bošković 2004. godine kolege u Hrvatskoj obavijestio da je oprema u Podgorici i Tivtu.

U dokumentu se navodi spisak sredstava od kojih su na aerodromu Tivat već tada neka bila rashodovana ili nisu bila u funkciji, dok su korišteni elevator, troje samohodnih stepenica, servisno i vatrogasno vozilo… Na aerodromu Podgorica sva sredstva sa Ćilipa, te 2004, bila su van funkcije ili su rashodovana.

Vlada i premijer o ovome kao da ništa ne znaju iako je ovo prvi pisani  dokument kojim se priznaje da je dubrovački aerodrom opljačkan i da je dio opreme završio u Crnoj Gori. Značajan, jer je prethodna vlast, na čelu sa DPS-om, sve činjela da nametne kolektivnu amneziju na ovaj dio nečasne istorije u kojoj su njeni čelnici igrali vodeće uloge.

Epopeja o vraćanju imovine sa aerodroma Ćilipi traje duže od dvije decenije. Rukovodstvo dubrovačkog aerodroma  je prvo od JAT-a, koji je bio vlasnik svih aerodroma u bivšoj Jugoslaviji, tražilo povrat svoje imovine. Kada je 2003. formirano preduzeće Aerodromi Crne Gore prepiska je nastavljena sa rukovodstvom kompanije koja gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

POSLIJE NAPADA NA POLICIJU I KRVOPROLIĆA NA KOSOVU: Teški  izazovi za Beograd i Prištinu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ni pet dana nakon krvavog oružanog sukoba u kosovskom selu Banjska, tik uz granicu sa Srbijom, nije jasnija pozadina i motivi pucnjave i krvoprolića  Nakon uspostavljanja kontole, kosovska policija je u manastiru Svetog Arhiđakona Stefana  pronašla  ogromnu količinu naoružanja i opreme koje su paramilitarci ostavili pri povlačenju. Predsjednik Srbije  Vučić je odbacio „insinuacije da iza incidenta stoji Srbija“  i rekao  da se te uniforme i oružje „mogu svuda nabaviti“

 

U ranim jutarnjim satima u nedjelju 24. septembra u kosovskom selu Banjska,  dobro naoružana paramilitarna jedinica je blokirala most sa dvoje oklopljenih vozila. Kada je stigla patrola kosovske policije da izvidi situaciju otvorena je vatra na njih. Policija je uzvratila vatru i pozvala pojačanje. Kasnije su paramilitarci upali u obližnji manastir Svetog Arhiđakona Stefana iz 14. vijeka odakle su nastavili sukob sa policijom do kasnijeg izvlačenja preko obližnjeg brda i šume i povukli se u Srbiju. Nakon što je policija ušla u manastir pronašla je ogromnu količinu naoružanja i opreme koje su paramilitarci ostavili pri povlačenju. Među zaplijenjenim oružjem su i ručni raketni bacači, granate, eksploziv i ostala oprema koja je dovoljna, prema riječima kosovske policije, za jedinicu od 100 ljudi.

Ni pet dana nakon krvavog oružanog sukoba u selu Banjska, tik uz granicu sa Srbijom, nije jasnija pozadina i motivi pucnjave  i krvoprolića.

Prva reakcija srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića prošle nedjelje, nakon informacija o pogibiji jednog i ranjavanju dvojice kosovskih policajaca je za mnoge upućene bila u najmanju ruku čudnovata. Vučićev nastup nije pratila uobičajena teatralnost i samouvjerenost priznavši da je njegovoj administraciji trebalo „mnogo vremena da ispitamo šta se dogodilo, šta se zbivalo jutros, tokom popodneva“. Štaviše, predsjednik je odavao dojam da i dalje nema sve informacije na raspolaganju što je odmah protumačeno kao previd, slučajni ili namjerni, srbijanskih službi. Ipak u svom prvom obraćanju naciji Vučić je zadržao političku prisebnost i osudio ubistvo policajca uz standardnu generičnu konstataciju da je kosovski premijer Albin Kurti „glavni organizator haosa na Kosovu i Metohiji… koji želi rat i skukobe“ navevši broj od 62 akcije policije na pretežno srpskom sjeveru zemlje. Od toga su navodno 56 bile „etnički motivisane“. Međutim, indikativno je da Vučić nije optužio Kurtija za izazivanje krvoprolića na noć između subote i njedjelje. Vučić je dodao i da su „trojica Srba stradala  sa KiM, dvojica od snajperske vatre sa velike udaljenosti, nepotrebno, dvojica su teško ranjena i pretpostavlja se da je četvrto lice stradalo“. Da je i četvrti napadač na policiju preminuo je bila novost je su do tada kosovske službe raspolagale informacijama da su trojica napadača likvidirani u razmjeni vatre. Četvrti je bio zapravo ranjen i kasnije izdahnuo u bolnici u Novom Pazaru u koju je, prema informacijama nezavisnih medija, dopremljeno 6 ranjenih iz istog sukoba. Vučić je opravdao i upad u manastir rekavši da je „naoružana grupa Srba došla do manastira Banjska jer su imali dvojicu povređenih mladića i da su želeli da im pruže pomoć“. Istakao je da crkva „ni na koji način nije bila umešana u incident“. Ubrzo nakon toga Vučićevi mediji u zemlji i regionu su počeli pričati o Srbima koji su se morali organizovati da bi se odupreli „teroru takozvane policije Kosova“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo