Povežite se sa nama

INTERVJU

IGOR BEZINOVIĆ, REDITELJ: Film o Bojanu

Objavljeno prije

na

Na nedavno završenom 6. UnderhillFestu, nagradu Maslačak u regionalnoj selekciji dobio je film Veruda – film o Bojanu reditelja Igora Bezinovića. Žiri u sastavu Dragana Kanjevac, Erol Bilibani i Senad Šahmanović bio je jednoglasan – reditelj je izuzetno upečatljivo, a jednostavnim rješenjima predstavio pulskog mladića na ivici zakona čija iskrenost i dramatična životna priča ostavljaju bez daha. Protagonista filma – Bojan ima dvadeset i četiri godine i kako stoji u najavi – četiri i po godine svog života proveo je u zatvorima u Turopolju, Sisku, Glini, Remetincu, Puli, Zagrebu i Rijeci, a dvadeset godina svog života proveo je u pulskom kvartu Veruda.

Rad Igora Bezinovića je poznat podgoričkoj publici, jer je 2012. godine njegov film Blokada dobio Specijalno proznanje žirija na 3. UnderhillFEstu – međunarodnom festival dugometražnog dokumentarnog filma u Podgorici.

MONITOR: Film je oduševio podgoričku publiku, čak je i na trenutke uspio da je nasmije iako je tematika veoma tužna, pa me zanima kako je nastala “Veruda – film o Bojanu”?
BEZINOVIĆ: Film je nastao kao jedna od četiri epizode dokumentarne serije Hrvatske radio televizije o osobama kojima su skraćene zatvorske kazne te koje svoje kazne odrađuju putem sustava probacije. Bojan je jedan od četiri lika serije. Snimanje svake epizode je trajalo samo pet dana, što je iznimno kratak period, uzevši u obzir da snimanja mnogih dokumentaraca nerijetko traju mjesecima, pa i godinama.

MONITOR: Kako je izgledao vaš prvi susret s Bojanom i kakav ste odnos sa njim uspostavili dok je trajalo snimanje?
BEZINOVIĆ: Bojana su kao protagonista filma odabrali Slobodan Uzelac, hrvatski ekspert za probacije te Leon Rizmaul, jedan od producenata filma, oni su ga ranije upoznali. Ja sam ga prvi put susreo putem kratkog Skype razgovora, tijekom kojeg se pokazao iznimno verbalno sposobnim i motiviranim za snimanje. U Puli smo s njim proveli pet dana, prvoga dana nam je pokazao lokacije na kojima ćemo snimati, a već idućeg dana smo krenuli sa snimanjem.

MONITOR: Ušli ste u sve Bojanove svjetove, dotakli ste svakoga ko je uticao pri njegovom odrastanju, ali i sa onima koji su mu nanijeli bol. Da li je bilo teško pridobiti Bojana da govori o sebi?
BEZINOVIĆ: Rekao bih da smo ovim filmom, s obzirom da smo snimali samo pet dana, samo zagrebali površinu priče. Pretpostavljam da je gledateljima zanimljivo što priča kreće s činjenicama iz policijskih zapisnika, o kojima je Bojan bio spreman iskreno javno govoriti, a završava sa svojevrsnom rekonstrukcijom trauma iz djetinjstva, koje nam je Bojan s iznenađujućom lakoćom ispričao u kameru zadnjeg dana snimanja. Svrha te zadnje scene je da gledatelja potakne da pokuša razumjeti Bojana, iako tijekom gledanja filma ne može opravdati Bojanove postupke.

MONITOR: Iako ste rekli da je snimanje trajalo samo pet dana, ali me zanima kako je sve to teklo? Da li ste imali nekih problema tokom snimanja – neko nije htio da učestvuje?
BEZINOVIĆ: Snimanje je proteklo vrlo organizirano – s Bojanom smo jasno dogovorili da će on govoriti o stvarima za koje je osuđen, ali da nećemo ulaziti u djela za koja nije osuđen. Nismo željeli gurati priču u određenom unaprijed zadanom pravcu, već smo jednostavno pružili Bojanu priliku da u tridesetak minuta ispriča svoju stranu priče.

MONITOR: Da li je ovo snimanje na neki način bilo dio njegove rehabilitacije? Kako je reagovao kad je pogledao film?
BEZINOVIĆ: Bojan je rekao da je uživao snimajući film, a osobno je došao razgovarati s publikom na premijeri na ZagrebDox festivalu, u društvu dvojice prijatelja. Prije premijere željeli smo da Bojan pogleda i odobri film, jer nismo željeli uvrštavati scene koje bi ga na neki način mogle oštetiti, a i na samoj premijeri je iskazao zadovoljstvo filmom. Nadam se da će ova serija i njemu i ostalim trima likovima serije pomoći da se odvoje od svoje kriminalne prošlosti. Serija će biti emitirana na HRT-u najesen.

MONITOR: Film koji vas je proslavio je “Blokada” – film o štrajku studenata Filozofskog fakulteta. Oba filma koja je imala prilike da pogleda podgorička publika na UnderhillFestu su filmovi socijalne tematike. Što vas privlači takvim temama?
BEZINOVIĆ: Film Blokada je nastajao godinama, a Veruda u samo nekoliko tjedana, tako da je proces rada na ta dva filma meni osobno jako različit. Međutim, socijalna tematika prisutna je u dokumentarcima od samih začetaka dokumentarnog filma, čini mi se da su dokumentarci i socijalne teme u mnogo slučajeva nerazdruživi pojmovi, iako sadržajno slični filmovi mogu imati posve drugačiju filmsku formu.

MONITOR: Cijela ekipa koja je radila BLOKADU bila je aktivni učesnik studentskih protesta. Koliko je bilo teško sve vrijeme snimati, biti dio te priče, a ostati nepristrasan?
BEZINOVIĆ: Mislim da u žanru angažiranog dokumentarca, a osobito u filmovima koji se bave političkim aktivizmom, nije bitno ostati nepristran. Dapače, čini mi se da je radeći takve filmove bitno otvoreno biti na strani likova filma koje snimaš, ali istovremeno njihove postupke ne idealizirati, već ih prikazati na filmski zanimljiv način. A onda ostaje na gledatelju da pogleda film i osjeti vjeruje li ciljevima i postupcima likova ili ne.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, CENTAR ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU: Ovi izbori mogu biti prekretnica

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje

 

MONITOR: Uskoro nas očekuju vanredni parlamentarni izbori. Ono što je drugačije svakako je veliki broj izbornih lista, te odlazak mnogih starih lica iz politike. Kakav će to uticaj imati na ove izbore?

KOPRIVICA: Ovi izbori mogu biti prekretnica na političkoj sceni.

Prvo, desila se tektonska promjena do sada postojećih taktika nastupa političkih subjekata na izborima. Mnogi ustaljeni instrumenti privlačenja birača više ne važe.

Drugo, na ovim izborima učestvuje veliki broj lista od kojih će vjerovatno, tek nešto više od polovine biti dio budućeg parlamenta. Dakle, mnogi politički subjekti koji su do sad tradicionalno imali politički uticaj, naročito u odmjeru snaga 41:40 poslanika/ca tu poziciju više neće imati.

Treće, od smjene DPS-a je prošlo gotovo tri godine i polako on prestaje biti glavni target kampanje. Otvoren je prostor za sučeljavanje (kakvih takvih) ideja i programa. Vidjećemo da li ova partija može povratiti i svoj koalicioni kapacitet ili će za to biti potrebno još vremena i unutrašnjih reformi ove partije.

Četvrto, na sceni su značajne personalne promjene većeg broja lista. Partije su očigledno shvatile da ono što je legat prethodnih 10 godina u politici i nije baš dobra ponuda sa kojom treba da izađu pred birače. Sa lista su nestala mnoga poznata imena i još poznatiji igrači.

Da li će ovo zaista dati neki bolji politički rezultat, ostaje da se vidi. Ovdje nije pitanje koliko neko ima godina već da li je spreman da mijenja ustaljene partitokratske obrasce djelovanja u politici. A Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje.

MONITOR: Bilježite li neke predizborne anomalije?

KOPRIVICA: Ova kampanja do sada ima manje nepravilnosti u odnosu na prethodne. Prije svega izborna administracije se ostavila ideje da radi međunarodne istrage i selektivno oduzima pravo glasa kome želi i posvetila se svom poslu. Simbolički ta se promjena najbolje može vidjeti na osnovu činjenice da je Državna izborna komisija kandidatu kome je prije nekoliko mjeseci zabranila učešće na predsjedničkim izborima sada dozvolila da bude nosilac liste na parlamentarnim. A da li su to uradili jer im se u tom periodu povećalo pravno znanje ili su možda dobili partijsku naredbu da to ne urade – manje je važno u ovom trenutku.

Atmosfera i odnosi između političkih protivnika su mnogo bolji. Verbalno nasilje, prijetnje, uvrede su svedene na minimum a javna debata među listama zaista liči na sučeljavanje političkih stavova.

Dogodio se i vidan zaokret u temama koje su nametnute u kampanji pa se mnogo više raspravlja o kvalitetu života ljudi nego o vjerama, nacijama i istoriji. Istina, u tom obećanom kvalitetu se nerijetko i pretjera pa kampanja ponekad više liči na maštanje o lijepom životu nego na realna politička obećanja.

Naša organizacija je sa izbornim listama potpisala Kodeks za fer i demokratsku izbornu kampanju s ciljem da nadomjestimo brojne manjkavosti našeg izbornog procesa i važećeg izbornog zakonodavstva, sa željom da izbori budu kvalitetniji i kompetitivniji, sa što većim povrenjem građana građanki.

Njime afirmišemo promociju nenasilja, sprečavanje vršenja pritiska na birače, sprečavanje zloupotrebe javnih resursa i funkcija, transparentno finansiranje kampanje, poštovanje slobode medija, sprečavanje širenja dezinformacija, odgovorno ponašanje na društvenim medijima, institucionalno rješavanje sporova, te prihvatanje slobodno izražene volje ljudi… Ili, ukratko rečeno, promovišemo neprikosnoveno pravo građana i građanki da glasaju slobodno.

Za sada nijesmo imali zvaničnih pritužbi lista na kršenje Kodeksa.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IGOR LJUTICA, PREDSJEDNIK SINDIKATA IZABRANIH DOKTORA: Borba za bolji položaj izabranih ljekara je i borba za zdravlje pacijenata

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izabrani doktori su usljed velikog pritiska prisiljeni da umjesto propisane norme, zbog nedostatka kadra, primaju i trostruko više pacijenata i time ugrožavaju ne samo svoje zdravlje već dolazi do opadanja kvaliteta usluge i povećanja rizika od ljekarske greške

 

MONITOR: Početkom maja osnovan je Sindikat izabranih doktora Crne Gore. Koliko imate članova, koji su glavni ciljevi?

LJUTICA: Glavni cilj Sindikat izabranih doktora Crne Gore (SIDCG)  biće unapređenje primarne zdravstvene zaštite (PZZ) ne bi li svaki građanin dobio najkvalitetniju moguću zdravstvenu zaštitu. Da bismo bili u mogućnosti da to ostvarimo, moramo sačuvati ljekare u PZZ.

SIDCG je za samo nekoliko dana okupio preko 240 izabranih ljekara iz skoro svih domova zdravlja u Crnoj Gori. Sam kostur SIDCG čine Glavni odbor i 32 koordinatora iz svih domova zdravlja u Crnoj Gori koji su mahom specijalisti porodične i opšte medicine. Preko 80 odsto izabranih ljekara za odrasle se nalazi u SIDCG uz svakodnevni priliv novih članova.

MONITOR: Koji je razlog tolikog učlanjenja u sindikat?

LJUTICA: Tome je kumovalo veliko nezadovoljstvo ljekara nakon smanjenja zarada ukidanjem usluga i kapitacija kroz novi kolektivni granski ugovor koji su kolege sindikalci na štetu svojih kolega iz primarne zdravstvene zaštite (PZZ) potpisali sa Ministarstvom zdravlja. Osim činjenice da je izabranim ljekarima u toku mandata 43 Vlade umanjena zarada koja je uvećana tokom prethodne 42 Vlade, postoji veliko nezadovoljstvo usljed dodatnog opterećenja izabranih ljekara koji su već u sindromu izgaranja povećavanjem broja pacijenata od strane Fonda za zdravstvo CG.

MONITOR: Koliko je broj pacijenata povećan?

LJUTICA: Već imamo situaciju da su izabrani doktori usljed velikog pritiska prisiljeni da umjesto propisane norme, zbog nedostatka kadra, primaju i trostruko više pacijenata. Time ljekari ugrožavaju ne samo svoje zdravlje, već dolazi i do opadanja kvaliteta usluge i povećanja rizika od ljekarske greške. Dugi niz godina ljekari u PZZ kupuju socijalni mir radeći za tri ljekara. Svakodnevni pritisci na poslu koji su kulminirali već zaboravljenom borbom protiv Covida u prvim redovima nagrađeni su smanjenjem zarada u trenutku kada svima u zemlji prihodi rastu. Pet mjeseci smo ukazivali na nepravdu koja je počinjena prema izabranim doktorima umanjenjem zarada od 200 do 600 eura (u zavisnosti od broja pacijenata i obima posla). Ne da ništa nije ispravljeno već smo imali i imamo loš trend. U javnosti se objavljuju bruto plate sa prekovremenim radom ne bi li se građani okrenuli protiv ljekara. Takvo maligno postupanje, ne bi li se pokrilo svoje neznanje i načinjene greške, napraviće neprocjenjivu štetu zdravstvenom sistemu odlivom iz zemlje već desetkovanog kadra.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ALEKSEJ KIŠJUHAS, SOCIOLOG (FILOZOFSKI FAKULTET U NOVOM SADU) I KOLUMNISTA DANASA: Milošević je možda umro, ali miloševićizam živi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U čuvenom govoru na Gazimestanu 1989, Slobodan Milošević je govorio o ekonomskom prosperitetu – i najavio ratove. Da li se istorija zaista ponavlja, prvo kao tragedija, a zatim kao farsa, ostaje da se vidi

 

MONITOR: Kako Vama izgleda dinamika protesta „Srbija protiv nasilja“ . Da li je taj revolt zaista ušao i u frizerske salone i automehaničarske radnje, kako pišete u jednoj svojoj kolumni?

KIŠJUHAS: Mislim da su masovnost i građanski karakter ovih protesta iznenadili mnoge, pa i vlast i opozicione partije. Kada je reč o tom revoltu građana, obično se zazivaju nekakve analogije sa ekspres-loncem (koji je prekipio) ili sa kapima koje su prelile čašu. Međutim, smatram da je nešto drugo u pitanju. Večito pitanje političke teorije je zašto su konzervativci ili politička desnica toliko uspešni, odnosno atraktivni za tzv. „običnog čoveka“, tog mitološkog Petra Petrovića sa uplatnice? Odličan odgovor ponudio je američki psiholog Džonatan Hajt u „Psihologiji morala“.

Za njega, desno-konzervativni svetonazori su uspešni upravo zato što (stvarno ili fiktivno) počivaju na vrednostima porodice, dece, vere, zajednice, a što „okida“ duboko ukorenjene ili davno evoluirane strukture ljudskog uma. Uostalom, i predizborni slogan Vučića i njegove partije bio je „Za našu decu“. Na drugoj strani su levo-liberalni svetonazori koji insistiraju na mnogo apstraktnijim vrednostima poput jednakosti, slobode, ljudskih prava itd., i koje nemaju takvu moralnu snagu kao – naša deca. S tim u vezi, nakon dve užasne tragedije – deca su ta koja su postala ugrožena, pa i čitavo tkanje društvene zajednice, i upravo to je izvelo tolike građane na ulicu. Ta dva masakra su bili tzv. „crni labudovi“ (prema Nasimu Talebu) – neočekivani i nepredvidivi događaji s velikim ili nesagledivim posledicama. I upravo zato je i proteste neobično teško artikulisati. Ipak, čini mi se da se o nezadovoljstvu sada otvoreno govori, umesto šapuće.

MONITOR: Ivan Marović, jedan od predvodnika Narodnog pokreta Otpor, smatra da građansko-opozicioni protesti nemaju šansu na uspjeh ukoliko se ne pretvore u opštenarodni pokret. Da li je pokret neophodan i da li je, bez atrikulacije od strane opozicije, moguć?

KIŠJUHAS: Iskreno, ne znam šta je „opštenarodni pokret“, iako mi to zvuči ili vonja na poziv na novu sabornost. Otpor nikada nije bio „opštenarodni“ pokret, već organizacija hrabrih i talentovanih mladih ljudi. Upravo zato, ovi protesti nemaju šanse bez čvrste i dobre – organizacije. Protesti protiv nasilja se (s razlogom) ponose svojom relativnom spontanošću, i činjenicom da se na njih ljudi ne dovoze autobusima. Međutim, moja jeretička misao je sledeća: oni neće uspeti ako opozicija ne bude organizovala svoje simpatizere, pa čak i organizovala njihove dolaske autobusima. Građani su Petog oktobra (2000) i spontano, ali i krajnje organizovano dolazili u Beograd. Istinske revolucije nema bez sloma državnog aparata (prinude i sile), pa i bez otkazivanja poslušnosti od strane mnogih političkih i privrednih struktura.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo