Povežite se sa nama

INTERVJU

DRAGO PILSEL, TEOLOG I NOVINAR IZ ZAGREBA: Mir je djelo primijenjene pravde

Objavljeno prije

10 godina

na

Drago-Maksimir-05

Drago Pilsel, rođen u Buenos Airesu 1962. u obitelji ustaških emigranata (od 1989. živi u Hrvatskoj gdje radi kao novinar, gdje je diplomirao teologiju a onda i obranio magisterij znanosti iz oblasti moralne i političke teologije), glavni urednik portal Autograf.hr, jedan je od rijetkih koji ne propušta upozoravati na zloupotrebe oltara za političke svrhe ili za već uhodan katolički nacionalizam koji je iz perspektive crkvenih dokumenata nedopustiv i grešan. Tokom posjete pape Franje Sarajevu bio je cjelodnevni komentator prijenosa za Al Jazeeru Balkans.

MONITOR: Papa Franjo je prije nekoliko dana bio u pastirsko-državnoj poseti BIH, u Sarajevu. Nazvao je Sarajevo „evropskim Jerusalimom”. Kako bi ste prognozirali efekte ove poruke prije svega na vjernike?
PILSEL: Papa Franjo se poslužio metaforom mosta, suštinskom u Ive Andrića, kojom se služio i Sv. Ivan Pavao II, da bi opisao što očekuje i čemu se nada od katolika u Bosni i Hercegovini prema svojim inokonfesionalnim, inoreligijskim ili naprosto inokulturalnim zemljacima, a i od pripadnika inih vjerskih ili svjetonazorskih grupa prema katolicima i zapadu. Za razliku od apostolskog putovanja u Albaniju, gdje je izrijekom pohvalio tamošnju privrženost istoj naciji bez obzira na vjerske razlike, papa se u Sarajevu pokazao dobro informiranim, govoreći o raznim etnicima, ali nipošto o dijaspori, implicirajući da su ondje svi oni doma, svoji na svome, a ne tuđi, ne delegat drugih nacija. To je stav univerzalne Crkve, koji se razlikuje od prakse partikularnih crkava u BiH. Imam dojam da će se iz nacionalističkih torova, prvenstveno hrvatskih, pokušati neutralizirati ekumenske, mirotvorne i univerzalne poruke pape Franje tako što će ga se proglasiti ,,neprijateljem” hrvatskih interesa pa tako i onih najprizemnijih, zelenaških, međugorskih, o kojima se papa u više navrata ironično osvrnuo.

MONITOR: Ovo je i državna posjeta BIH. Koliko je snažan politički uticaj Vatikana, koji bi mogao djelovati i kao ekonomski „podsticaj”, tamo gdje Vatikan želi da pomogne državama u krizi?
PILSEL: To smo vidjeli i za pontifikata svetog pape Ivana Pavla II. koji je preko 600 puta javno progovorio u interesu BiH a i posjetio tu zemlju 1997. (u Sarajevu) i 2003. (u Banjaluci). Obje su posjete imale i državnički značaj, sarajevska više, naravno, od banjalučke. U Sarajevu je 1997. papa sreo tadašnje članove predsjedništva i, kao i sada Franjo, čelnike crkava i vjerskih zajednica. Papa Franjo je zadovoljan napretkom od kraja rata na ovamo ali nije zadovoljan postignutim pa je jasno rekao da treba ići prema naprijed. Bosna i Hercegovina mora poći dalje od Daytona, bio je jasan Papa, putem evropske integracije, jer ona je sastavni dio Evrope. To je jasna politička implikacija tog dijela papina obraćanja članovima Predsjedništva. U tome ima podršku Islamske zajednice. Nadamo se da će imati i podršku bosanskih Srba.

MONITOR: Koliko je na odluku pape Franje da sada posjeti BiH u tom dvostrukom svojstvu, uticao i porast islamskog terorizma u svijetu i neki znaci moguće regionalne destabilizacije?
PILSEL: Papa Franjo je i u Sarajevu opetovao tezu da se ratovi izazivaju ne zbog interesa onih na koje se rat survao, nego drugih, možda i dalekih, poput proizvođača oružja i trgovaca njime. To je rekao čak dva puta. On je i u Sarajevu nastavio tezom da smo svjedoci ,,Trećeg svjetskog rata”. Papa navodi proroka Izaiju: ,,Mir će biti djelo pravde” (32,17). Kada kaže da je ,,Mir djelo pravde” ne radi se o teoriji i planiranju pravde, već o pravdi koja je primijenjena, življena. Novi zavjet nas uči kako je savršeno ispunjenje pravde ljubiti bližnjega kao sebe same (usp. Mt 22,39; Rim 13,9). Dakle, istinska bi pravednost bila činiti toj osobi, tome narodu, sve ono što bih volio da bude učinjeno meni i mome narodu (usp. Mt 7,12). Ovo gotovo opće mjesto, od Benedikta XV prije 100 godina, preko Sv. Ivana XXIII (Pacem in Terris) i Sv. Ivana Pavla II (assiški molitveni susreti, ali i homilija na zagrebačkom Hipodromu 1994), ali u Sarajevu poprima značaj krajnje konkretnog zahtjeva, koji pokazuje izrazitu političku svijest pape i kad ostaje u striktno biblijskim okvirima.

MONITOR: O dolasku pape u Srbiju, nema još konsenzusa, prije svega između SPC i srpskog državnog vrha.
PILSEL: U Beogradu je po drugi puta ove godine boravio predsjednik Papinskog vijeća za promicanje jedinstva kršćana kardinal Kurt Koch. Bio je u februaru kada se u Patrijaršiji počelo diskutirati o ulozi Katoličke crkve u Drugom svjetskom ratu, a sada je bio gost nadbiskupa beogradskog mons. Stanislava Hočevara i Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Beogradu. Na marginama se, naravno, razgovaralo i o Stepincu. Nikako slučajno, isti dan kada je papa Franjo primio u Vatikanu hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović u Beogradu su se 28. maja sastali predsjednik Tomislav Nikolić i kardinal Koch. U Vatikanu su shvatili da ne smiju popustiti pritiscima Zagreba da se Stepinca kanonizira pošto poto pa se cijeli proces stavio na čekanje. Recimo, tek će se 24. novembra ove godine u organizaciji Zagrebačke nadbiskupije održati simpoziji o odnosima Stepinca i pravoslavaca, a s druge strane će se vidjeti kako će uznapredovati ekumenski dijalog kojim će rukovoditi novi zagrebačko-ljubljanski mitropolit Porfirije. U Vatikanu su shvatili da će do toliko važnog kročenja jednoga pape u beogradski hram Svetoga Save doći, ali da strane trebaju usuglasiti stavove oko spornih pitanja. Stepinčevo je pitanje očito najspornije. Zagreb mora prihvatiti kritike SPC-a a Beograd mora prestati „lupati” s cifrom o 700.000 ubijenih Srba u Jasenovcu, ta pretjerivanja su monstruozna i kamen spoticanja suradnje Zagreba i Beograda i Beograda i Rima.

MONITOR: Delite li mišljenje nekih analitičara da u tome veliki uticaj ima Ruska pravoslavna crkva, pa i država Rusija koja je, smatra se, djelatni faktor u sprovođenju ruske politike u međunarodnim odnosima?
PILSEL: Ne, sasvim suprotno. SPC je prilično samostalna u vezi navodnog utjecaja Moskve. Mladi episkopi žele biti autonomni. Poznajem ih i odlični su. U prvome redu me jako raduje da je čovjek poput Porfirija Perića poslan kao mitropolit zagrebačko-ljubljanski. Izvanredan je to čovjek, jako iskren i maksimalno zainteresiran za ekumenski i međureligijski dijalog, Isto tako je to i vladika Grigorije. Nisu oni jedini, dakako.

MONITOR: Ima i oni poznavalaca hrišćanske teologije i međuverskih odnosa koji smatraju da bi papa u Srbiju mogao doći na poziv svojih vernika, kojih najviše ima u Vojvodini?
PILSEL: Crkve će se dogodoriti prije nego vlade u Zagrebu i u Beogradu. Iako vjerujem da će u procesu približavanja Europskoj uniji beogradska vlast učiniti divovske korake ka normalizaciji. Puno je toga već, nemojmo biti nekorektni, i učinjeno. Osobito između bivših predsjednika Borisa Tadića i Ive Josipovića. Radi se „punom parom” da papa dođe u Beograd. Ja vjerujem da neće proći puno vremena a da tomu ne svjedočimo. Ne samo zbog 350.000 katolika koliko ih ima u Srbiji već i zbog toga što Vatikan kuca na vrata Moskve i preko beogradske patrijaršije.

MONITOR: Papa Franjo je dobio kritike nekih evropskih političara, među njima i britanskog premijera Dejvida Kameruna, kada je izjavio da nije dobro ismijavati nečija vjerska osjećanja i da se ako se to radi može očekivati reakcija sa druge strane. To je bilo nakon tragičnih ubistava u novinama Šarli Ebdo.
PILSEL: Ni u kojem slučaju se ne može govoriti o crkvenom relativiziranju ili opravdavanju terorističkog napada na parišku redakciju. Ali nije nikakva novost da je Vatikan izuzetno zabrinut zbog desetkovanja kršćana u Iraku i u Siriji. Papa kaže: ,,Stvarati mir svojevrsno je umijeće: zahtijeva se strast, strpljivost, iskustvo, postojanost. Blaženi su oni koji siju mir svojim svagdanjim radom, s gestama služenja, bratstva, dijaloga, milosrđa…,,Usred ove ratne klime, poput sunčeve zrake koja prodire kroz oblake odzvanja Isusova riječ u Evanđelju: “Blago mirotvorcima” (Mt 5,9). Poziv je ovo uvijek aktualan koji vrijedi za svaki naraštaj. Ne kaže Isus ,,Blaženi propovjednici mira”: svatko je sposoban govoriti o njemu, čak na licemjeran i lažan način. Ne. Isus (tako i papa Franjo), kaže: “Blago miro-tvorcima”, to jest, onima koji ga tvore, stvaraju.

MONITOR: Poznavali ste papu Franja dok ste živjeli i školovali se u Argentini. Kako je on trasirao svoje mjesto i ulogu u svijetu, kroz misiju, duhovničku i političku?
PILSEL: Gledajući i komentirajući u televizijskom prijenosu potresne i emotivne scene iz sarajevske katedrale meni će ostati urezana slika pape kako ljubi ruku čovjeka, jako bolesnog svećenika, koji je pobijedio želju za osvetom i koji je očistio svoje srce od mržnje i mnogima na Balkanu nažalost dominantne mane da se služe agresijom. Papa Franjo smatra da ljudima treba pomagati, a ne osuđivati ih. Svijet se odgaja dobrotom, a ne prijetnjom, kaznom i pravedničkom gestom, govorio nam je 1986. kada smo bili studenti fakulteta u Buenos Airesu kojem je bio rektorom. Oni koji vjeruju u Boga znaju koliko je Franjo spasio ljudi da u beznađu ne postanu zli, a oni koji ne vjeruju u Boga znaju to isto.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

INTERVJU

BRANO MANDIĆ, PISAC I NOVINAR: Potvrda da je imalo smisla pisati

Objavljeno prije

4 dana

na

14 Marta, 2025

Objavio:

Koliko god bizaran bio ovaj slučaj policijske zloupotrebe, on se uklapa sa svjetskim trendom. Naglašena autoritarna politika osnažena kapitalom koji kontroliše tehnologiju i suštinski uređuje medijski prostor, nadvila se kao prijetnja sa obje strane Atlantika

 

 

MONITOR: Napisali ste da ste pomislili da je to nevjerovatno, kad ste dobili papir Uprave policije da je protiv vas pokrenut postupak  zbog  kolumne u kojoj ste kritikovali javni nastup profesora Aleksandra Stamatovića. Zaista je nevjerovatno. Pomalo i jezivo. Šta ste još pomislili kad ste pročitali dokument?

MANDIĆ: Pomislio sam da je policijsko pismo najbolja moguća reklama koja se može desiti jednom piscu i da ću morati da ubrzam objavu moje knjige sabranih eseja i kolumni “Zbogom novine”. Baš ovih dana radim na tom rukopisu, prilično obimnom, i ova prijava nekako savršeno zatvara krug. Dvije se misli smjenjuju. Prva, da sam sve dosad u životu pisao uzalud, i druga, da je možda ovo što se dešava upravo potvrda da je imalo smisla pisati, neka vrsta priznanja da sam neke stvari makar dodirnuo.

Zapravo, kad sam dobio to plavo pisamce, trebalo mi je malo vremena da shvatim da nije riječ o privatnoj tužbi, nego da je država procijenila da je moj teskt opasan po javni red i mir. Situacija je bizarna i zato izgleda neozbiljno i upravo tu vidim najveću zamku percepcije. To što izgleda neozbiljno, ne abolira nas da cijeli slučaj tretiramo kao ozbiljan pritisak na novinara i podrivanje slobode govora, što na koncu cijela ova situacija jeste. A što se smiješne strane tiče, kažu da se Kafka smijao dok je čitao djelove Procesa, mislio je kako je to jako zabavno i komično djelo.

MONITOR: Osim što je ovaj postupak policije prijetnja  slobodi govora, državne institucije  se stavljaju u zaštitu profesora koji je  u medijima iznio najprizemnije seksističke komentare, a smatraju da vi remetite javni red i mir jer kritikujete takvo ponašanje profesora, kao i Etički odbor UCG koji ga je zaštitio?

MANDIĆ: O slučaju seksističke opaske profesora Stamatovića nisam imao namjeru da pišem, sve je tu bilo dovoljno jasno i jadno da bi se javnost dalje edukovala. Mislim da je profesor svojim ponašanjem sam sebi naškodio, pokazao se u svijetlu koje je samo po sebi karikaturalno i ne ostavlja mnogo prostora za satiričnu intervenciju. Ali kad je Etički odbor Univerziteta Crne Gore porodio nekakvu jeftinu pseudifilozofiju u vidu odbrane našeg profesora “zavodnika”, stvar je postala sistemska. Tek onda sam krenuo da pišem, jer je riječ o zanimljivoj i značajnoj temi – lažnom moralu akademske zajednice. Presuda Etičkog odbora nije bila ni objavljena na sajtu Univerziteta, dobio sam je od jedne NVO koja je pratila slučaj. Zgranut sam bio tim jezikom, farisejskim konstrukcijama o dobrom profesoru koji hvali duh ispod majice i novinarku gleda kao cilj a ne sredstvo. Jednom riječju, mrak. Mrak bez trunke svjetla, tim prije što je Odbor imao nekoliko elegantih načina da profesora opomene, da se ogradi, nije uopšte morala ničija glava da leti. Ipak, autoritarne strukture ne dozvoljavaju ni najmanju pukotinu za kritiku, sve tu mora biti ugašeno, splasnuto, bezgrešno, kako bi podržalo simulakrumu od koga žive armije pokornih, gotovo anonimnih profesora, nespremnih za bilo kakav javni istup.

Da, upravo sam to htio da kažem, naš Univerzitet dobrim dijelom funkcioniše kao autoritarna struktura i samo nečiji autoritet, pretpostavljam rektorov, učinio je da se odmah nakon Stamatovićevog gafa Univerzitet jednim nepotpisanim saopštenjem ogradi od njegovog ponašanja. Međutim, kad je stvar predata na rješavanje po proceduri, Etički odbor je pokazao kakva je zapravo klima na Univerzitetu, kako se ubija zdrava misao tamo gdje bi trebalo da se uči sloboda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DUŠKO LOPANDIĆ, PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE I POTPREDSJEDNIK PARTIJE SRBIJA CENTAR: Režim se ljulja,  postoji  jedna vrsta predustaničkog stanja u Srbiji

Objavljeno prije

4 dana

na

14 Marta, 2025

Objavio:

Podjele u društvu koje je režim preobučenih radikala stvarao tokom više od decenije, sada prijete da dovedu i do nasilja, za što će svu odgovornost snositi vlast

 

 14

MONITOR: Za 15. mart se očekuje veliki skup studenata i građana koji bi trebalo da dođu iz čitave Srbije. Vučić najavljuje-za isti datum, „kraj obojene revolucije“. Da li bi taj dan mogao da znači i kraj dosadašnjih vidova otpora?

LOPANDIĆ: Treba razlikovati Vučićevu propagandu od realne situacije. Srbija je u dubokoj političkoj krizi, režim se ljulja, postoji  jedna vrsta predustaničkog stanja sa desetinama protesta koji se dešavaju svaki dan i koji su do sada obuhvatili preko 400 gradova i sela. Neki od njih, poput skupova u Novom Sadu, Kragujevcu i Nišu okupili su i više stotina hiljada građana. Svo nezadovoljstvo stanovnišva nepočinstvima režima sada se izlilo na ulice. Ono ne bi dostiglo ovolike razmere da već duže ne postoji proširen osećaj nezadovoljstva i nepravde u narodu na koje „šef“ i grupa na vrhu nisu u stanju  niti imaju nameru da odgovore. Vučić je u toku četiri protekla meseca pokušao potpuno bezuspešno sve moguće taktike kako bi zaustavio studentski i narodni bunt, od represije, laži, pretnji i kontramitinga do pomirljivosti, kampanje „borbe“ protiv korupcije, uzaludnih pokušaja da podmiti studente… U poslednje vreme intenzivirao je neuverljivu priču o „obojenoj revoluciji“ koja će se završiti 15. marta. Ali to je samo njegova pusta želja. Podele u društvu koje je režim preobučenih radikala stvarao tokom više od decenije, sada prete da dovedu i do nasilja, za što će svu odgovornost snositi vlast. Studenti su najavili, „dugoročnu borbu radi sistemskih promena“ kao i trodnevni generalni štrajk nakon 15. marta, uključujući i blokade nekih od ključnih državnih kompanija, poput EPS-a i dr.

MONITOR:  Kako  gledate na dinamiku u odnosima studenata u blokadi i ostalih društvenih aktera, posebno opozicionih političkih partija?

LOPANDIĆ: Podržavamo sve studenstke zahteve ali istovremeno smatramo da oni ne mogu sami (u ovom herkulovskom poduhvatu promena), i u kome bi – kao uostalom i građani u protestima – trebalo da učestvuju i svi drugi organizovani politički subjekti. „Netransparentnost“ studentskog pokreta kada se radi o načinu da se stigne do krajnjeg cilja, široj ideologiji ili kontaktima sa drugim društvenim grupama koje se već godinama zalažu za promenu sistema (od opozicije do organizacija civilnog društva) do sada je bila najveća originalnost, ali potencijalno i moguća slabost protesta. Studenti se zalažu za ispravne ciljeve, poput jadnakosti i pravde, borbe protiv korupcije, vladavine prava, primene zakona itd., ali nije baš sasvim jasno kako će do tog cilja i doći nasuprot žilavom i ukorenjenom režimu koji se svom snagom i na svaki način opire promenama. Zahtev da „institucije rade svoj posao“ je nerealan u uslovima zarobljene države koju je zgrabila kleptokriminalna hobotnica.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

2 sedmice

na

7 Marta, 2025

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

MONITOR: Kako gledate na inicijativu o rehabilitaciji golootočkih žrtava?

PEPIĆ: Inicijativa o rehabilitaciji golotočkih žrtava u suštini nije loša. Naprotiv. U suštini ovaj i ovakav potez predsjednika Milatovića je i konkretan i korektan. Ali postavlja se pitanje  zašto  to nije urađeno do sada.  Naročito ako se zna da su ostale Republike bivše Jugoslavije donijele neke vrste rehabilitacije.

Ako se uz to zna da je u ovom zloglasnom koncentracionom zatvoru, bio veliki broj zatvorenika i žrtava iz Crne Gore, koji su sredinom prošlog vijeka zbog Rezolucije IB, slati da u više nego nehumanim uslovima, budu zatvarani, zlostavljani, prebijani, maltretirani, ubijani… Ko ih je tamo slao, pa najvećim dijelom  Crnogorci? Njihovi ratni drugovi, komšije, braća…

Možda nam i primjer Golog otoka  najbolje govori o tome kako se i mi većinski ponašamo prema istoriji. Kao prema samoposluzi. Iz nje uzimamo samo što nam treba, tj.samo ono što nam odgovara.

Prošlost trebamo da prihvatimo bez šminkanja i uljepšavanja. Mi prošlost ne možemo promijeniti, ali moramo na valjan način ukazati na ono što je bilo dobro, a i što je bilo loše.

MONITOR: U Skupštini je formiran Anketni odbor za crne trojke. Najavljeno je rješavanje mnogih do sada nerasvijetljenih ubistava i napada. Koliki su dometi ovog odbora?

PEPIĆ: Ko zna, možda se držeći i one stare  – ako nešto nećeš da riješiš, ili ako hoćeš da nešto prolongiraš, formiraj komisiju.

Naravno da je formiranje odbora od strane Skupštine, koja će se baviti osvjetljavanjem nekih teških događaja iz naše nedavne prošlosti  legitimno. No, istovremeno, tako se i priznaje da su mnoge naše institucije slabe, ili da ih nema.

Da smo imali institucije, ovaj odbor nam i ne bi trebao. Ali, moram da primijetim,  ni ,,ovi” nakon avgusta 2020. nijesu praktično ništa ni uradili da one ojačaju.

Zato imam pravo na sumnju, koliko ovaj odbor može da doprinese. Uz sve to, veliku sumnju kod mene izaziva najava da predsjednik ovog odbora, može biti neko iz DPS-a!? Da li se  ovakvom tematikom na valjan način može,  i prije svega da li hoće, da se bavi neko ko je bio vlast  kada se to događalo?

MONITOR: Krize ni u regionu ne nedostaje, a dio političara svako malo ide do Beograda, sada i u Banja Luku da daju pomoć Vučiću, Dodiku. Da li takva praksa i koliko opterećuje političku scenu u Crnoj Gori?

PEPIĆ:  Svi su izgledi da Vučićev režim, bez obzira na sva činjenja i nečinjenja, nema adekvatan način da se suprotstavi protestima koje predvode studenti u Srbiji, koji su mu dobrano uzdrmali vlast.

Da bi mu pomogli, i da bi skrenuli pažnju sa onoga što traže studenti,a to je njegov politički odlazak,  Vučiću su u pomoć ,,priskočili” njemu više nego ,,odani Srbi ” iz regiona. Prije svega Milorad Dodik, predsjednik RS- a, kao i crnogorski političari iz  prosrpskih partija.

Naravno da to opterećuje i crnogorsku političku scenu. Dobro se zna da je Balkan počesto zbog nečijih ličnih interesa, znao da upadne u veliko nevolje i zlo! Ipak, ne očekujem neke velike nestabilnosti kod nas. Vjerujem da su se građani, poučeni nedavnom prošlošću, većinski ,,opametili”.

MONITOR: Vidite li izlaz i rješenje političke krize u Crnoj Gori i mogući dogovor vlasti i opozicije?

PEPIĆ: Što se tiče sukoba pozicije i opozicije u parlamentu, rekao bih –  ništa novo. Ništa što već nije viđeno. Bilo je i ranije bojkota i opstrukcije rada parlamenta.

Mislim da  razlog koji je naveo DPS, a kojem se priključila URA, da je to zbog navodnog kršenja Ustava od strane Ustavnog odbora, zbog slanja jedne sutkinje Ustavnog suda u penziju, ne stoji. Nije to toliko zbog ustavnosti, koliko zbog toga ko je poslat u penziju.

Vidim mogućnost dogovora opozicije i pozicije oko daljeg i nesmetanog rada i djelovanja parlamenta. Ne zato što je DPS ponudio svojeg kandidata za mjesto predsjednika Anketnog odbora. Već zbog  pritiska međunarodnog faktora. Prije svega ambasadora KVINTE.  Za  ,,pomirenje i saradnju”  koji će, čini se, ubrzo uslijediti, od domaćeg  veće zasluge imaće međunarodni faktor.

Građani će i dalje biti u ,,vrzinom kolu”. Zbog uspostavljenog partitokratskog sistema, gdje poslanici i odbornici nemaju odgovornost prema građanima, već isključivo prema svojim partijskim šefovima. Zato nam i trebaju otvorene izborne liste, da znamo i koga i ko nas bira.

MONITOR: Kako biste kao istoričar analizirali trenutno stanje u svijetu. Nakon  genocida u Gazi, rata u Ukrajini, moguće je  novo pregrupisavanje velikih sila. Ima li sličnosti sa istorijskim događajima u prošlosti?

PEPIĆ:  Opet bih reko –  već viđeno.

Nova američka administracija promijenila  je retoriku i odnos prema ratu u  Ukrajini. Razlog vidim u tome što taj rat sve duže traje i što ukrajinski režim nije baš ,,trčke” pristao na ponudu pragmatičnog i bahatog ekonomiste Trampa, da mu potpiše ,,blanko” korištenje prirodnih ukrajinskih bogatstava. Ljudi poput Trampa i ne pomišljaju da nešto, bez obzira na cilj i situaciju, rade džaba!

Odnosi Amerike i Rusije, za očekivati je da će biti na nekoj većoj ili bolje rečeno, pristojnoj razini. Ali ostaje pitanje šta će biti sa EU.

Svijet će naravno i dalje biti nepravedan. Naročito je nepravedan u odnosu prema onome što je radio i što radi izraelski režim koji sprovodi zločine i genocid nad Palestincima.  Tramp čak iznosi i ,,genijalno”, krajnje nehumano rješenje o iseljavanju Palestinaca iz Gaze. O tome skoro pa čitav ,,miroljubiv i pravedan” svijet, pa i naši političari i mnogobrojni ,,vajni” borci za ljudska prava i slobode ćute. To je  sramno i licemjerno!

Predrag NIKOLIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo