Drago Pilsel, rođen u Buenos Airesu 1962. u obitelji ustaških emigranata (od 1989. živi u Hrvatskoj gdje radi kao novinar, gdje je diplomirao teologiju a onda i obranio magisterij znanosti iz oblasti moralne i političke teologije), glavni urednik portal Autograf.hr, jedan je od rijetkih koji ne propušta upozoravati na zloupotrebe oltara za političke svrhe ili za već uhodan katolički nacionalizam koji je iz perspektive crkvenih dokumenata nedopustiv i grešan. Tokom posjete pape Franje Sarajevu bio je cjelodnevni komentator prijenosa za Al Jazeeru Balkans.
MONITOR: Papa Franjo je prije nekoliko dana bio u pastirsko-državnoj poseti BIH, u Sarajevu. Nazvao je Sarajevo „evropskim Jerusalimom”. Kako bi ste prognozirali efekte ove poruke prije svega na vjernike?
PILSEL: Papa Franjo se poslužio metaforom mosta, suštinskom u Ive Andrića, kojom se služio i Sv. Ivan Pavao II, da bi opisao što očekuje i čemu se nada od katolika u Bosni i Hercegovini prema svojim inokonfesionalnim, inoreligijskim ili naprosto inokulturalnim zemljacima, a i od pripadnika inih vjerskih ili svjetonazorskih grupa prema katolicima i zapadu. Za razliku od apostolskog putovanja u Albaniju, gdje je izrijekom pohvalio tamošnju privrženost istoj naciji bez obzira na vjerske razlike, papa se u Sarajevu pokazao dobro informiranim, govoreći o raznim etnicima, ali nipošto o dijaspori, implicirajući da su ondje svi oni doma, svoji na svome, a ne tuđi, ne delegat drugih nacija. To je stav univerzalne Crkve, koji se razlikuje od prakse partikularnih crkava u BiH. Imam dojam da će se iz nacionalističkih torova, prvenstveno hrvatskih, pokušati neutralizirati ekumenske, mirotvorne i univerzalne poruke pape Franje tako što će ga se proglasiti ,,neprijateljem” hrvatskih interesa pa tako i onih najprizemnijih, zelenaških, međugorskih, o kojima se papa u više navrata ironično osvrnuo.
MONITOR: Ovo je i državna posjeta BIH. Koliko je snažan politički uticaj Vatikana, koji bi mogao djelovati i kao ekonomski „podsticaj”, tamo gdje Vatikan želi da pomogne državama u krizi?
PILSEL: To smo vidjeli i za pontifikata svetog pape Ivana Pavla II. koji je preko 600 puta javno progovorio u interesu BiH a i posjetio tu zemlju 1997. (u Sarajevu) i 2003. (u Banjaluci). Obje su posjete imale i državnički značaj, sarajevska više, naravno, od banjalučke. U Sarajevu je 1997. papa sreo tadašnje članove predsjedništva i, kao i sada Franjo, čelnike crkava i vjerskih zajednica. Papa Franjo je zadovoljan napretkom od kraja rata na ovamo ali nije zadovoljan postignutim pa je jasno rekao da treba ići prema naprijed. Bosna i Hercegovina mora poći dalje od Daytona, bio je jasan Papa, putem evropske integracije, jer ona je sastavni dio Evrope. To je jasna politička implikacija tog dijela papina obraćanja članovima Predsjedništva. U tome ima podršku Islamske zajednice. Nadamo se da će imati i podršku bosanskih Srba.
MONITOR: Koliko je na odluku pape Franje da sada posjeti BiH u tom dvostrukom svojstvu, uticao i porast islamskog terorizma u svijetu i neki znaci moguće regionalne destabilizacije?
PILSEL: Papa Franjo je i u Sarajevu opetovao tezu da se ratovi izazivaju ne zbog interesa onih na koje se rat survao, nego drugih, možda i dalekih, poput proizvođača oružja i trgovaca njime. To je rekao čak dva puta. On je i u Sarajevu nastavio tezom da smo svjedoci ,,Trećeg svjetskog rata”. Papa navodi proroka Izaiju: ,,Mir će biti djelo pravde” (32,17). Kada kaže da je ,,Mir djelo pravde” ne radi se o teoriji i planiranju pravde, već o pravdi koja je primijenjena, življena. Novi zavjet nas uči kako je savršeno ispunjenje pravde ljubiti bližnjega kao sebe same (usp. Mt 22,39; Rim 13,9). Dakle, istinska bi pravednost bila činiti toj osobi, tome narodu, sve ono što bih volio da bude učinjeno meni i mome narodu (usp. Mt 7,12). Ovo gotovo opće mjesto, od Benedikta XV prije 100 godina, preko Sv. Ivana XXIII (Pacem in Terris) i Sv. Ivana Pavla II (assiški molitveni susreti, ali i homilija na zagrebačkom Hipodromu 1994), ali u Sarajevu poprima značaj krajnje konkretnog zahtjeva, koji pokazuje izrazitu političku svijest pape i kad ostaje u striktno biblijskim okvirima.
MONITOR: O dolasku pape u Srbiju, nema još konsenzusa, prije svega između SPC i srpskog državnog vrha.
PILSEL: U Beogradu je po drugi puta ove godine boravio predsjednik Papinskog vijeća za promicanje jedinstva kršćana kardinal Kurt Koch. Bio je u februaru kada se u Patrijaršiji počelo diskutirati o ulozi Katoličke crkve u Drugom svjetskom ratu, a sada je bio gost nadbiskupa beogradskog mons. Stanislava Hočevara i Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Beogradu. Na marginama se, naravno, razgovaralo i o Stepincu. Nikako slučajno, isti dan kada je papa Franjo primio u Vatikanu hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović u Beogradu su se 28. maja sastali predsjednik Tomislav Nikolić i kardinal Koch. U Vatikanu su shvatili da ne smiju popustiti pritiscima Zagreba da se Stepinca kanonizira pošto poto pa se cijeli proces stavio na čekanje. Recimo, tek će se 24. novembra ove godine u organizaciji Zagrebačke nadbiskupije održati simpoziji o odnosima Stepinca i pravoslavaca, a s druge strane će se vidjeti kako će uznapredovati ekumenski dijalog kojim će rukovoditi novi zagrebačko-ljubljanski mitropolit Porfirije. U Vatikanu su shvatili da će do toliko važnog kročenja jednoga pape u beogradski hram Svetoga Save doći, ali da strane trebaju usuglasiti stavove oko spornih pitanja. Stepinčevo je pitanje očito najspornije. Zagreb mora prihvatiti kritike SPC-a a Beograd mora prestati „lupati” s cifrom o 700.000 ubijenih Srba u Jasenovcu, ta pretjerivanja su monstruozna i kamen spoticanja suradnje Zagreba i Beograda i Beograda i Rima.
MONITOR: Delite li mišljenje nekih analitičara da u tome veliki uticaj ima Ruska pravoslavna crkva, pa i država Rusija koja je, smatra se, djelatni faktor u sprovođenju ruske politike u međunarodnim odnosima?
PILSEL: Ne, sasvim suprotno. SPC je prilično samostalna u vezi navodnog utjecaja Moskve. Mladi episkopi žele biti autonomni. Poznajem ih i odlični su. U prvome redu me jako raduje da je čovjek poput Porfirija Perića poslan kao mitropolit zagrebačko-ljubljanski. Izvanredan je to čovjek, jako iskren i maksimalno zainteresiran za ekumenski i međureligijski dijalog, Isto tako je to i vladika Grigorije. Nisu oni jedini, dakako.
MONITOR: Ima i oni poznavalaca hrišćanske teologije i međuverskih odnosa koji smatraju da bi papa u Srbiju mogao doći na poziv svojih vernika, kojih najviše ima u Vojvodini?
PILSEL: Crkve će se dogodoriti prije nego vlade u Zagrebu i u Beogradu. Iako vjerujem da će u procesu približavanja Europskoj uniji beogradska vlast učiniti divovske korake ka normalizaciji. Puno je toga već, nemojmo biti nekorektni, i učinjeno. Osobito između bivših predsjednika Borisa Tadića i Ive Josipovića. Radi se „punom parom” da papa dođe u Beograd. Ja vjerujem da neće proći puno vremena a da tomu ne svjedočimo. Ne samo zbog 350.000 katolika koliko ih ima u Srbiji već i zbog toga što Vatikan kuca na vrata Moskve i preko beogradske patrijaršije.
MONITOR: Papa Franjo je dobio kritike nekih evropskih političara, među njima i britanskog premijera Dejvida Kameruna, kada je izjavio da nije dobro ismijavati nečija vjerska osjećanja i da se ako se to radi može očekivati reakcija sa druge strane. To je bilo nakon tragičnih ubistava u novinama Šarli Ebdo.
PILSEL: Ni u kojem slučaju se ne može govoriti o crkvenom relativiziranju ili opravdavanju terorističkog napada na parišku redakciju. Ali nije nikakva novost da je Vatikan izuzetno zabrinut zbog desetkovanja kršćana u Iraku i u Siriji. Papa kaže: ,,Stvarati mir svojevrsno je umijeće: zahtijeva se strast, strpljivost, iskustvo, postojanost. Blaženi su oni koji siju mir svojim svagdanjim radom, s gestama služenja, bratstva, dijaloga, milosrđa…,,Usred ove ratne klime, poput sunčeve zrake koja prodire kroz oblake odzvanja Isusova riječ u Evanđelju: “Blago mirotvorcima” (Mt 5,9). Poziv je ovo uvijek aktualan koji vrijedi za svaki naraštaj. Ne kaže Isus ,,Blaženi propovjednici mira”: svatko je sposoban govoriti o njemu, čak na licemjeran i lažan način. Ne. Isus (tako i papa Franjo), kaže: “Blago miro-tvorcima”, to jest, onima koji ga tvore, stvaraju.
MONITOR: Poznavali ste papu Franja dok ste živjeli i školovali se u Argentini. Kako je on trasirao svoje mjesto i ulogu u svijetu, kroz misiju, duhovničku i političku?
PILSEL: Gledajući i komentirajući u televizijskom prijenosu potresne i emotivne scene iz sarajevske katedrale meni će ostati urezana slika pape kako ljubi ruku čovjeka, jako bolesnog svećenika, koji je pobijedio želju za osvetom i koji je očistio svoje srce od mržnje i mnogima na Balkanu nažalost dominantne mane da se služe agresijom. Papa Franjo smatra da ljudima treba pomagati, a ne osuđivati ih. Svijet se odgaja dobrotom, a ne prijetnjom, kaznom i pravedničkom gestom, govorio nam je 1986. kada smo bili studenti fakulteta u Buenos Airesu kojem je bio rektorom. Oni koji vjeruju u Boga znaju koliko je Franjo spasio ljudi da u beznađu ne postanu zli, a oni koji ne vjeruju u Boga znaju to isto.
Nastasja RADOVIĆ
IN ENGLISH3 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
FOKUS3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
FOKUS4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU4 sedmice