Povežite se sa nama

INTERVJU

NEBOJŠA MEDOJEVIĆ, LIDER POKRETA ZA PROMJENE: Crna Gora neće ove godine dobiti pozivnicu za NATO

Objavljeno prije

na

MONITOR: Prije nekoliko dana pozvali ste Vladu Njemačke da prihvati ljude koji se iseljavaju sa sjevera Crne Gore i da Njemačka ponovo procijeni stanje ljudskih prava, demokratije i bezbjednosti u, kako ste rekli, privatnoj mafijaškoj državi. Zbog čega je mafijaška i privatna država?
MEDOJEVIĆ: Od javnog razotkrivanja mehanizama izbornih krađa, ucjena, korupcije, pritisaka i zloupotreba državnih resursa, institucija i službi u cilju protivustavnog i nasilnog, kriminalnog obezbjeđivanja većine na tzv. izborima, svima u Crnoj Gori, ali i EU i SAD, sve je jasno. Crna Gora nije demokratska država čija se vlast konstituiše na fer i slobodnim izborima i na bazi slobodno izražene volje građana. To se konstatuje i u izvještaju Evropske komisije. Svi znaju da režim krade izbore, da su građani koji nijesu članovi vladajućih partija izloženi masovnom kršenju ljudskih prava, političkoj, pa i nacionalnoj diskriminaciji. Iz mojih zvaničnih kontakata sa kolegama poslanicima koji u parlamentima Njemačke, Velike Britanije, Belgije, Francuske i Italije prate pitanja bezbjednosti više puta sam čuo veoma precizne ocjene o vezama globalnih narko kartela i vrha crnogorskog režima i njemu potčinjenih bezbjednosnih službi.

Masovni egzodus između 5.000 i 7.000 građana sa sjevera države, mahom Bošnjaka i glasača vladajućih stranaka, u Njemačku, sa zahtjevima da dobiju politički azil zbog političke diskriminacije i ugrožavanja egzistencije, otvara pitanje vjerodostojnosti zvaničnog stava Njemačke o Crnoj Gori, kao demokratskoj, pravnoj i sigurnoj državi. Hiljade građana sa sjevera Crne Gore sada njemačkim imigracionim organima prenose istinu o stvarnom stanju u Crnoj Gori, praktično zastupajući stavove Demokratskog fronta i upozoravaju Njemačku da im se kao jedina alternativa za preživljavanje nudi organizovani kriminal, šverc cigareta, narkotika, oružja i ljudi ili pristupanje ISIL. Ako diplomatija Njemačke ne vjeruje DF da je Crna Gora privatna mafijaška država u vlasništvu kriminalne organizacije Mila Đukanovića, moraće ozbiljno uzeti u razmatranje iste ocjene hiljada građana koji bježe iz Đukanovićeve privatne države u Njemačku i traže politički azil.

Bez obzira na ogromni novac kojim Đukanović plaća svoje lobiste u EU, zadužene da pričaju i prenose neistine o stanju demokratskih i ljudskih prava i sloboda u Crnoj Gori, EU i Njemačka, kao najmoćnija članica, morale bi redefinisati svoje ocjene i uskladiti ih sa realnim stanjem i činjenicama koje su lako dokazive i očigledne.

MONITOR: Izjavili ste da će crnogorski režim morati u naredna dva mjeseca da konkretno dokaže da nije povezan sa globalnim narkokartelima i da ne toleriše trgovinu oružjem.
MEDOJEVIĆ: Još 2008. u parlamentu sam do detalja razotkrivao monstruoznu mrežu odnosa globalnih narkokartela i vrha crnogorskog režima i djelova bezbjednosnih službi koje su Crnu Goru ,,proslavile” kao sigurnu kriminalnu kuću za ove globalne operacije. Kao rezultat dugogodišnjih istraga DEA u Crnoj Gori je uhapšeno više stranih državljana pod optužbom da su ugovarali isporuke oružja terorističkim organizacijama FARC iz Kolumbije i AL Qaidi. Bez znanja Đukanovića, Vlade , DPS-a i ANB-a ovakvi poslovi nijesu mogući. Zato će Vlada morati brzo da konkretno dokaže da je spremna da raskine ovakve veze sa terorističkim organizacijama ako želi pozivnicu za NATO. Mislim da se to neće desiti i da Crna Gora ni ove jeseni neće dobiti pozivnicu za NATO.

MONITOR: Ta uloga je pripala, kako ste rekli, dugogodišnjim favoritima NATO-a, SAD-a i njihovih bezbjednosnih službi Dušku Markoviću i Ranku Krivokapiću, ,,pošto Milu Đukanoviću tamo više niko ne vjeruje”.
MEDOJEVIĆ: Milo Đukanović je krajem 90-ih uz pomoć svog starog prijatelja Jovice Stanišića postao dio aktivnosti bezbjednosnih službi SAD i njihov vrlo lojalan činovnik. Kasnije su isti ili sličan status dobili i Ranko Krivokapić i Duško Marković i nije nikakva tajna da je ovaj trojac bio, u suštini, izvršilac politike SAD u Crnoj Gori. Vremenom je Đukanović preko Milana Roćena razvio višeslojne odnose sa ruskim bezjednosnim, političkim i tajkunskim strukturama i time gubio povjerenje SAD. Đukanović je pokušavao da balansira i bude lojalan i Moskvi i Vašingtonu. Političku podršku dobijao je od Vašingtona i ispunjavao njegove političke zahtjeve, a od Moskve je dobijao ogroman novac, ispunjavajući i njen osnovni zahtjev – usporavanje NATO integracija. Naravno, takva pozicija nije bila dugo održiva i Đukanović je izgubio povjerenje i Moskve i Vašingtona, pa su Krivokapić, Marković i novi šef ANB-a Boro Vučinić dobijali sve veću podršku od SAD. To je Đukanović ocijenio kao pokušaj njegovog rušenja i zbog toga su se desile čistke u DPS i ANB i zaoštrio sukob sa Krivokapićem. Đukanović je poslao jasnu poruku SAD da je on još gazda u DPS-u i vladajućoj koaliciji. On vjeruje samo Dušku Markoviću, jer ga sa njim vežu najmračnije tajne i siguran je da ga on neće izdati. Da li će Marković uspjeti da Đukanovića ubijedi da se pohapse ključni kriminalci iz DPS-a i tako ispune uslovi za dobijanje pozivnice za NATO, ostaje da se vidi.

MONITOR: Zatražili ste uvid u originalnu dokumentaciju o aferi Telekom, koja je stigla iz SAD. Kakve su šanse da ova afera dobije sudski epilog?
MEDOJEVIĆ: Istraga oko korupcije u privatizaciji Telekoma je u SAD i pokrenuta na bazi moje krivične prijave koju sam podnio 2005. godine tadašnjem VDT Vesni Medenici. Ona je na osnovu mišljenja Ekonomskog fakulteta i profesora Anđelka Lojpura i ekipe odbacila moju prijavu i ocijenila da je sve bilo po zakonu. Američka Komisija za hartije od vrijednosti podnijela je krivičnu prijavu na bazi identičnih pravnih razloga, koje sam ja naveo u svojoj prijavi i nakon šest godina istrage, u kojoj su učestvovali i FBI i Državno tužilaštvo SAD, sklopljen je sporazum o priznanju krivice gdje su menadžeri Mađar Telekoma priznali sve detalje kako su korumpirali Đukanovića sa 7,3 miliona eura. U ovom slučaju sve je jasno dokazano i presuđeno i tu Đukanović ne može da se spasi krivičnih sankcija. Potrebno je samo da Demokratski front dođe na vlast i da se izabere novi pošteni Vrhovni državni tužilac koji će otvoriti slučaj, sprovesti isti dokazni postupak već sproveden u SAD i osuditi Đukanovića na kaznu zatvora, a prihod od 7,3 miliona eura od korupcije konfiskovati.

MONITOR: Iz Demokratskog fronta je saopšteno da vlast stalno uvećava birački spisak i pored masovnog iseljavanja iz države…
MEDOJEVIĆ: Svi u Crnoj Gori i međunarodnoj zajednici znaju da su svi izbori pokradeni. Skoro sam dobio tabele iz štaba DPS-a gdje se jasno vidi da je na izborima 2012. za DPS glasalo preko 8.000 stranaca koji nemaju pravo glasa zbog rezidencijalnog uslova. To su tri mandata koje je DPS dobio na bazi izbornih kriminalnih radnji. DPS se ne može pobijediti na izborima koje organizuje Vlada Đukanovića i zato je DF čvrsto opredijeljen da se na protestima, koji će biti organizovani na jesen, izbori za pad Vlade Đukanovića i formiranje prelazne vlade koja bi organizovala fer izbore. Drugi metod borbe protiv izbornih krađa ne postoji i svako ko pristaje na izlazak na izbore po Đukanovićevim pravilima u suštini podržava izborne krađe i daje legitimitet režimu.

MONITOR: Ima li smisla da opozicija izlazi na izbore dok su ovakvi birački spiskovi?
MEDOJEVIĆ: Nijesu samo birački spiskovi problem, već monstruozni sistem ,,sigurni glas” u kojem oko 15.000 plaćenih aktivista DPS, koji su uglavnom i informatori ANB, kontrolišu 150.000 birača i primoravaju ih da glasaju za DPS. Da tragedija bude veća uglavnom se radi o najsiromašnijim građanima. Najveće žrtve režima glasaju za režim da bi preživjeli. Takvo poniženje može se prekinuti jedino protestima.

MONITOR: Iz Fronta ste saopštili da ideju protesta opstruira jedan broj opozicionih partija?
MEDOJEVIĆ: Sve partije koje ne podržavaju proteste u suštini prihvataju da simuliraju opoziciju u nedemokratskom režimu. Za sada se Pozitivna Crna Gora izjasnila protiv protesta, DEMOS i URA izjavama nagovještavaju da su protiv protesta, a stav Demokrata o protestima je vrlo teško odgonetnuti. Brzo će se vidjeti ko je opozicija sistemu, mafijaškoj državi Mila Đukanovića, a ko se kandiduje za ulogu dvorske opozicije koja će simulirati višepartijski sistem.

SDP nije iskoristio šanse

MONITOR: Šta očekujete od Ranka Krivokapića nakon što je pobijedio, da i dalje bude lider SDP?
MEDOJEVIĆ: Od Krivokapića očekujem nastavak politike obmanjivanja i DPS-a i opozicije i njegovih poslodavaca iz inostranstva. SDP je u političkom smislu mrtva partija, bez politike i liderstva. Njihova sudbina je u rukama Đukanovića i on odlučuje šta će sa SDP-om. SDP je prevaziđen politički subjekt koji nije iskoristio svoje istorijske šanse i kome su funkcije i lično bogaćenje funkcionera bili preči od države i reformi.


Kockarski kredit sa Kinezima

MONITOR: Prijete li Crnoj Gori bankrot i dužničko ropstvo?
MEDOJEVIĆ: Crna Gora je već u zoni dužničkog ropstva, jer je godišnji rast BDP od jedan do dva odsto mnogo manji od kamata na kredite koje se kreću od četiri do sedam odsto, pa se učešće duga u BDP uvećava samo od sebe i bez novih dugova. Od 2010. do 2014. država se zadužila za milijardu eura, a BDP je porastao za 250 miliona eura. Dakle, ekonomski sistem je negdje progutao 750 miliona eura. Samo je pitanje vremena kada će država objaviti bankrot jer neće moći da otplaćuje dugove. Ulazak u kockarski kredit sa Kinezima oko izgradnje dionice autoputa, čiji iznos u eurima niko ne zna, jer je ugovoren u dolarima i cijena tog aranžmana je već za preko 100 miliona eura veća, dodatna je omča oko vrata države Crne Gore i budžeta i sasvim je jasno da je Vlada uvela državu u dužničko ropstvo.

Pejović je bio pravi kandidat

MONITOR: Kako komentarišete predlog da je Veselin Pejović, koji Vas je fizički napao na beogradskom aerodromu, bio kandidat za Trinaestojulsku nagradu?
MEDOJEVIĆ: Kada vidim ko je rektor Univerziteta, predsjednik Vrhovnog suda, predsjednik Privrednog suda, ministar pravde, ministar poljoprivrede, ministar za održivi razvoj, jasno je da je Veselin Pejović bio pravi kandidat za 13-julsku nagradu privatne države Mila Đukanovića.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

STEFAN ĐUKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Čekanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

DPS se konsolidovao, ponovo preuzima kontrolu nad resursima  države. Istovremeno, mislim da je konačno jasno da oni nikad više neće imati snagu kao prije avgusta 2020. DPS neće doživjeti sudbinu SPS-a nakon 5. oktobra ali neće nikad više biti crnogorski autokrata preko Mila Đukanovića. Cijena je vjerovatno to što nećemo doživjeti pravdu, što će u najboljem slučaju funkcioneri te partije odgovarati za samo mali broj afera putem kojih su se bogatili na račun građana

 

MONITOR:  Ove sedmice premijer Dritan Abazović u posjeti je Beogradu. Posjeta se predstavlja kao pokušaj normalizacije odnosa između dvije zemlje. Da li se normalizacija postiže posjetama ili adekvatnim politikama?

ĐUKIĆ: Opravdano je sumnjati u mnoge stvari kada se radi o premijeru Abazoviću ali ne i u to da želi najbolje odnose sa svim državama regiona. Nakon decenija vlasti koja je nedostatak spoljne suverenosti kompenzovala svađanjem sa ,,komšijama” dobro je da na vlasti imamo nekoga ko želi bolje odnose. Normalizacija se naravno ne postiže posjetama i fotografisanjem, ali su međusobni kontakti na vrhu neophodni da bi došlo do donošenja zakona i uredbi koje mogu da olakšaju život običnim građanima – jedinstveni granični prelazi (kao što imamo sa Albanijom i BiH), zajednički poslovni projekti, međusobna ulaganja, otvoren platni promet, to su samo neka od potencijalnih rješenja koja bi građanima značajno pojednostavila mnoge stvari u poslovanju, komunikaciji sa rodbinom i prijateljima i slično. Nadamo se da oni u Vladi koji se, iz njima poznatih razloga, protive normalizaciji odnosa neće biti u prilici da dobra rješenja opstruiraju.

MONITOR: Kao jedna od tema pominje se i potpisivanje Temeljnog ugovora sa SPC-om. Mislite li da je način na koji se do sada govori i rješava taj problem adekvatan?

ĐUKIĆ: Dobar potez Vlade je objavljivanje radne verzije Temeljnog ugovora sa SPC-om. Koliko se može vidjeti njegove odredbe su veoma slične, pa čak i identične kao one u ugovoru sa Islamskom zajednicom i Konkordatom sa Vatikanom. Nesumnjivo je da ovo pitanje treba rješavati, predugo se o njemu priča i previše zaokuplja pažnju javnosti. Naravno da određene strukture, bilo iz istinskih nacionalističkih poriva, bilo iz svijesti da na nacionalizmu mogu profitirati, žele da održe ovo pitanje još mnogo godina u žiži javnosti. Zato se i odmah krenulo sa pričom o ,,izdaji” i o apstraktnim i nikad definisanim interesima ,,građanske Crne Gore”. Neophodno je da iz javnog diskursa ,,istjeramo” tu zapaljivu retoriku forsirane mržnje, vidjeti da li postoje suštinski problemi u pogledu slobode vjeroispovijesti i načela sekularizma i ovo pitanje završiti što prije.

MONTIOR: Koliko se aktuelne vlasti bave suštinskim pitanjima kvaliteta života građana, a koliko temama koje samo pojačavaju polarizaciju u društvu?

ĐUKIĆ: Mislim da ova vlast pokušava dvojako da djeluje. Neki potezi su nesumnjivo povučeni kako bi se spriječio udar na standard građana (kao što je smanjivanje akciza i ograničavanje marže) ali su to za sad prinudne i kratkoročne mjere. Iako je rano za neke dalekosežne poteze, trenutno ih ne vidimo ni u naznakama. Što se tema koje polarizuju tiče, očita je namjera Pokreta URA da neke od njih što prije riješi i stavi ad acta. To je korisno za društvo ali i njih kao partiju, jer nestankom ovih tema smanjuju manevarski prostor partijama starog režima na čije biračko tijelo plediraju.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VELIMIR VISKOVIĆ, KNJIŽEVNI KRITIČAR I ENCIKLOPEDISTA IZ ZAGREBA: Dolazi teška evropska zima 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bojim se da idemo prema bipolarnom svijetu u kojemu su na jednoj strani Kina i Rusija, na drugoj Amerika i NATO. Zapad je možda nadmoćniji kad su posrijedi avioni, tenkovi, brodovi, ali druga strana je razvila hipersonične projektile kojima Zapad ne može u ovom trenutku parirati. Da nema u rukama taj argument, siguran sam kako se Putin ne bi upustio u ovako neprikriven, otvoren sukob

 

MONITOR: Objavljena je Vaša autobiografija „O drugima, o sebi“. Zašto je važno da se osvrnemo na svoj „lik i djelo“?

VISKOVIĆ: Autobiografski diskurs u ovom trenutku dominantan je trend u svjetskoj književnosti; podsjetio bih samo na planetarni uspjeh norveškog pisca Karla Ove Knausgarda i njegovih šest autobiografskih romana objedinjenih pod naslovom „Moja borba“. Skoro cijelo „žensko pismo“ temelji se na ispovijedanju autobiografskoga iskustva.

Pa i klasici novoštokavskog jezika Danilo Kiš i Mirko Kovač puno su pisali o autobiografskom dokumentarizmu vlastite proze.

Ma, zapravo su vrlo rijetki oni pisci koji zaobilaze vlastito životno iskustvo i pišu isključivo o izmišljenim svjetovima.

A ja sam se odlučio za naslov „O drugima, o sebi“ zato što sam knjigu pisao kao niz zapisa o poznatim i bliskim ljudima, o tome kako su se oni upletali u moj život, kako sam ja prisutan u njihovima. Mislim da zapravo uopće ne postojimo kao nekakve potpuno inokosne jedinke, nas definiraju prije svega relacije s drugima: kako se mi odražavamo u njihovim životima, oni u našima.

MONITOR: Prema dostupnoj on-line evidenciji Nobelovog komiteta, Krleža je godinama bio kandidat državnih institucija i udruženja u Jugoslaviji, a Andrić „stranaca“. Da li su predlagači možda zasmetali Krležinoj šansi za Nobela i koliko i da li vanknjiževni faktori igraju ulogu pri odlučivanju Nobelovog komiteta?

VISKOVIĆ: Ne bih mistificirao ulogu predlagatelja; svake godine Nobelovu komitetu pristignu na stotine prijedloga za Nobelovu nagradu. Nužan preduvjet  da bi netko postao izgledan kandidat za Nobela jest da je preveden na velike svjetske jezike te na one skandinavske. I Krleža i Andrić ispunjavali su početkom 60-ih te preduvjete. Neki tvrde da Krleža nije prošao jer je bio ljevičar. Glupost, jer i Andrić je bio u Partiji, nije bio nikakav disident, a  akademici koji odlučuju o nagradi nisu se ni onda ni danas klonili izbora ljevičara, pa čak i deklariranih komunista. Mislim da je prevladalo to što je Andrić balkanskiji pisac, ali pisac koji je partikularno lokalno iskustvo svojim pripovjedačkim talentom izdigao na univerzalnu razinu. Uostalom, njegovim izborom akademici nisu pogriješili, iako ne bi pogriješili ni da su izabrali i Krležu.

MONITOR: Došlo je do velikog sukoba Zapada i Rusije, nakon njene vojne agresije na Ukrajinu. Kako Vama izgleda odgovor Brisela, ali i Londona i Vašingtona na rat u Ukrajini?

VISKOVIĆ: Putin jest napadom na Ukrajinu počinio flagrantnu povredu međunarodnog prava. To, gledajući pravno, a čak i moralno. Gledajući, pak, pragmatično, on je počinio isto ono što je Amerika godinama činila u  Vijetnamu, Iraku, Avganistanu, Libiji, Siriji, gdje je ili izravno intervenirala ili poticala pobunjeničke snage da promijene legitimnu vlast. To je sve Amerika počinila pretendirajući na položaj globalne velesile, zadnjih tridesetak godina jedine imperijalne sile.

Sad se suočavamo sa situacijom da Putinova Rusija čini to na što je dosad pravo polagala isključivo Amerika. Traži da je se prizna kao globalnu vojnu i političku silu. Zapad to energično odbija te se rat u Ukrajini pretvara u tzv. proksi rat, gdje zapravo Rusija ratuje protiv ujedinjenog Zapada.

Mislim da je unekoliko ova situacija usporedljiva s Kubanskom krizom s početka šezdesetih. Amerika tada nije dopustila instaliranje ruskih projektila na Kubi, u svojoj neposrednoj blizini. Rusija sada ne dopušta prodor NATO-a u svoju neposrednu blizinu.

U svemu tome užasno mi je žao ukrajinskog naroda koji je izložen strašnim patnjama. Ali osim Putina kao nesumnjivog krivca, ja krivca vidim i u SAD-u i Velikoj Britaniji koje su minirale Sporazume iz Minska. Ukrajina se ipak mora suočiti s činjenicom da u njoj živi 17 posto Rusa, još i tridesetak posto  rusofonog stanovništva; ne može se ta stvarnost mijenjati spaljivanjem, ubijanjem i izgonom protivnika radikalno čistog ukrajinskog identiteta, koji se očituje prije svega u svojoj protivruskosti. Bio je nužan kompromis, a nije bilo volje za njega.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR: Nijednoj partiji nije stalo do stručnjaka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Državu je uništilo partijsko zapošljavanje koje je patentirala vlast DPS-a i njegovih dugogodišnjih partnera. Državu neće izvući iz problema ponavljanje istog modela upravljanja

 

MONITOR: Politika se opet svodi na priču o „partijskim dubinama“, odnosno partijskoj preraspodjeli državnih pozicija. Šta Vama to govori?

ĐUROVIĆ: Nažalost, još  ne postoji makar jedan subjekat na našoj poltičkoj sceni koji je spreman da slijedi javno proklamovane principe u svom djelovanju i suprostavi se partijskom zapošljavanju. Sve poltičke partije koje participiraju u Skupštini su svoj politički rejting i podršku građana vezali dominantno za broj zaposlenih „po dubini“. U upravne odbore javnih preduzeća i  ustanova se imenuju članovi partija koje imaju često nedogovarajuću stručnu spremu i radno iskustvo. Vlada povjerava upravljanje državnim resursima licima koja su često nekvalifikovana za posao koji obavljaju. Posljedica takve politike je da takvi upravni odbori biraju za funkcije izvršnih direktora ponovo partijske činovnike, po unaprijed dogovorenim kvotama podijeljenim među partijama. Državu je uništilo partijsko zapošljavanje koje je patentirala vlast DPS-a i njegovih dugogodišnjih partnera   iz SDP-a i BS-a. Državu neće izvući iz problema ponavljanje istog modela upravljanja. Da bi se institucije profesionalizovale i počele izgrađivati upravo je potreban diskontinuitet sa lošom tridestogodišnjom praksom a ne njen nastavak. Nažalost, ni predsjednik Vlade a ni potpredsjednici iz SNP-a, SDP-a i BS-a nisu predložili drugačija rješenja od dosadašnje prakse. Očekivao sam da će makar neko od lidera partija koje participiraju u manjinskoj vladi predložiti da se polovina članova upravnih odbora bira putem javnog konkursa i tako stvori mogućnost da se u oporavak našeg društva uključi ljudski potencijal koji je smješten u prostoru van političkih stranaka. Razumljivo je da jedan dio pozicija pokrivaju partijski kadrovi kako bi se mogla sprovoditi politika Vlade ali nije dobro da se ne omogući ljudima koji imaju profesionalno iskustvo i integritet, da pomognu oporavak i suštinsku izgradnju institucija.

Tužna je istina da nijednoj partiji nije stalo do mišljenja onog dijela Crne Gore koji ne očekuje partisjko zaposlenje, koji je progresivan i koji zapravo jedini može dati podršku suštinskim promjenama. Vjerujem da će morati da dođe do novih promjena vlasti u skorijem periodu ali i do formiranja novih političkih subjekata kako bi se konačno stvorio zdravi politički centar od ljudi sa integritetom, koji sebe ne vide u politici do kraja  života, koji su profesionalno ostvareni i jednostavno rečeno-normalni.  Takvi su danas ubjedljva manjina u političkim partijama. Najgori dio crnogoskog društva su političke partije. Naravno, nisu sve jednako loše i jednako odgovorne za stanje u kojem se društvo nalazi. Da su partije bolje nego što jesu ne bi nam država bila u ovakvom stanju. Doskorašnja opozicija je godinama bila nefunkcionalna a najveći subjekti posvađani oko borbe za koji glas više. Slično ponašanje je nastavljeno i nakon promjene vlasti. Da bi nam bilo bolje, partije, kao subjekti koji imaju najveću moć da utiču na razvoj društva, moraju biti demokratičnije, spremne da se mijenjaju i spremne da u svoje upravljačke strukture uključe nove ljude iz svih segmenata društva. Zato se radujem kada se u partijama pojave nova lica koja imaju profesionano iskustvo i prepoznatljivost. Lideri političkih partija bi morali da budu svjesni problema i pomognu da se u njihovim redovima dese promjene. To može makar dijelom da se desi ukoliko se usaglase da promijene što prije izbormi sistem i omoguće građanima da glasaju direktno za sveje predstavnike (otvorene liste).

MONITOR: Mediji pišu i o desantu Demokratske partije socijalista na neke od važnih pozicija po dubini. Tu je i parlamentarna kontrola izvršne vlasti od strane iste partije. Koliko joj to daje moć, i šta to znači za ovo društvo?

ĐUROVIĆ: DPS pokušava da zadrži svoje biračko tijelo zapošljavanjem po dubini. Ipak, crnogorska dubina ima neko dno, postoji krajnja tačka u kojoj više neće biti mjesta u institucijama za sve partijske DPS kadrove. DPS neće moći da ponovo vrati sve one koji su ostali bez posla  nakon 30. avgusta 2020. Ta spoznaja proizvodi nervozu kod značajnog dijela bivših funkcionera DPS-a. Svakako, DPS kadrovi neće, na sreću, imati odlučujuću ulogu u upravljanju javnim preduzećima i ustanovama. Što se tiče Skupštine i kontrole DPS-a, mislim da je ta njihova uloga precijenjena. Siguran sam da DPS neće rušiti Vladu zbog bilo kog razloga jer njima izbori na bilo kom nivou ne odgovaraju. Znaju da će izgubiti vlast u Podgorici i drugim opštinama, a znaju i da će njihova snaga oslabiti nakon sljedećih parlamentanih izbora. DPS je svakim danom sve slabiji koliko se god upinjali njihov predsjednik i funkcioneri da objasne  svom biračkom tijelu kako je sve u redu. DPS odlaže stranačke izbore za predsjednika partije ali se ne može dovijeka odlagati ono što mora da se desi. Ako Milo Đukanović  ostane na čelu te partije ona je osuđena na propast jer niko sa Đukanovićem neće praviti koaliciju nakon sljedećih izbora. Sa druge strane je tužno da među 150.000 članova te partije nema jednoga dovoljno hrabrog da javno kaže Đukanoviću da treba da ode.

Da sam na mjestu predsjednika Vlade zaustavio bih sva zapošljavanja i popunjavanja upravnih odbora dok se u Skupštini ne izglasa novi saziv Sudskog savjeta, izaberu sudije Ustavnog suda,  imenuje vrhovni državni tužilac. To je strateški cilj države i on treba da bude ostvaren prioritetno a zapošljavanja mogu da sačekaju. Vjerujem da bi želja najvećeg broja partija  da zaposle što više svojih kadrova podstakla dogovore u Skupštini i ubrzala ispunjenje ključnog razloga zbog kojeg je formirana manjinska Vlada a koji treba da nas približi EU.

MONITOR: Mnoge stvari od kojih se živi čekaju da dođu na red. Novac za poljoprivrednike iz evropskih fondova još čeka da bude iskorišćen. Čekamo podzakonska akta koja će parovima omogućiti liječenje steriliteta o državnom trošku, i slično. Koliko su ova i prethodne vlade u službi građana?

ĐUROVIĆ: Potrebe i očekivanja građana su veliki. Pojedini procesi mogu sigurno brže da se sprovode. Vjerujem da nakon prvih 100 dana rada nove Vlade mogu da se analiziraju ostvareni rezultati. Nakon prethodne Vlade, u pojedinim resorima ostalo je mnogo zaostalih predmeta, nedovršenih procesa u izradi normativnih akata. Mislim da ipak postoji makar mali pozitivan trend kada je u pitanju odnos prema građanima. DPS je potpuno postao gluv u odnosu na potrebe građana nakon predugog vršenja vlasti. Prethodna Vlada pokazala je neke signale da joj je stalo do građana, ponekad zbog populizma i političkih ambicija pojedih ministara. Nadam se da će ova Vlada biti bolja od prethodnih, kao i svaka naredna. Dobro je da se sve partije nađu u poziciji vlasti i pokažu građanima šta znaju. Dobro je i da sve partije osjete kaznu građana jer ih to može učiniti odgovornijima.

MONITOR: Premijer Dritan Abazović najavio je nestašicu hrane i energenata. Da li je Vlada na tom polju uradila što je mogla?

ĐUROVIĆ: Pitanje nestašice hrane i energenata je veoma složeno pitanje u političkom i ekonomskom smislu. Ne znam šta je sve planirano ali moguće i da najavljeni rebalans budžeta bude jedan od mehanizama za iznalaženje sredstava da se unaprijed kupe neophodne zalihe  hrane  energenata i stvore robne rezerve.

MONITOR: Još čekamo i na ključne reforme u pravosuđu. U međuvremenu pale su važne optužnice, poput afere Telekom i Carine. Kako to komentarišete?

ĐUROVIĆ: Sudska vlast je uništena kao i sve druge institucije u prethodnih 30 godina. Ne iznenađuju pale optužnice ako se zna ko ih je pisao i sa kojom namjerom. Vjerujem da će tužilaštvo ipak u nastavku ovih procesa uspjeti da ponudi dokaze a nadam se i da će ipak doći do formiranja novog Sudskog savjeta i zamjene sudija u višim sudskim instancama koji su prilično kompromitovani brojnim aferama i dodjelama stanova od strane DPS vlasti na držanom nivou ali i na nivou Glavnog grada. Sada stranke u postupku žele da im se vrate usluge i pokloni.

MONITOR: Slučajevi hapšenja Vesne Medenice i Blaža Jovanića, čelnih ljudi pravosuđa, govore i o stanju u pravosuđu. Koliko je potrebno da se takvo stanje reformiše, i da li smo na pravom putu?

ĐUROVIĆ: Nakon 30 godina uništavanja institucija od strane DPS-a potrebno je neko vrijeme da se institucije počnu oporavljati. Brzina reformi zavisi od političkih partija koje mogu ubrzati ili usporiti ovaj proces. Ako ima imalo želje da se poprave stvari, ako je partijama imalo stalo do građana i ove države, onda će ubrzati dijalog oko sudskih instanci. Vjerujem da bi ohrabrenje moglo doći i od SDT-a u vidu nastavka procesuiranja sudija Vrhovnog suda koji su bili izvršioci nekadašnje predsjednice Vesne Medenice. Koliko je uništena ova država svakim danom će se znati sve više, a sve ono na što su ukazivali godinama nekoliko nezavisnih medija i NVO pokazalo se tačnim. Sudovi a i tužilaštvo su imali cjenovnike po kojima se mogla kupiti ,,pravda”. Očistiti pravosuđe od svih korumpiranih je moguće, ali je potrebno vrijeme. Na nižim instancama postoje kadrovi koji brzo mogu biti unaprijeđeni, a time bi počeo proces obnavlajnja ključnih institucija koje treba da pomognu uspostavlanju vladavine prava.

 

Tužilaštvo mora ući i u RTCG

MONITOR: Šta je sa reformom javnog servisa?

ĐUROVIĆ: Nakon smjene DPS-a tek je zapravo započeo proces tranzicije u Crnoj Gori. Kao i prethodna Vlada i trenutno rukovodstvo RTCG-a je dio mučnog perioda koji se morao proći. Reforma javnog servisa započeće kada se Savjet  RTCG-a oslobodi neprimjerenog partijskog uticaja i partjskih mučnih trgovina. I ovdje je potrebno profesionalno tužilaštvo. Savjetu RTCG-a predočeni su dokumenti koji su optužujući za prethodnog generalnog direktora Šundića. Vidjećemo da li će Osnovno tužilaštvo  procesuirati odgovorne ili će okrenuti glavu kao u najboljim godinama DPS-a. Danas je RTCG umjesto DPS-a pod uticajem većeg broja partija ali svaki prostor za uticaj partija će u nekom trenutku postati veoma problematičan. Političari RTCG doživljavaju kao bilo koju drugu instituciju koju treba po dubini pokriti po partijskom ključu. Ne može biti transformacije RTCG-a ako je generalni direktor nezakonito izabran. Reforma se može desiti promjenom zakonske regulative i doglednom primjenom. Neophodna je smjena Savjeta RTCG-a i menadžmenta kao prvi korak u uvođenju profesionalizacije RTCG-a.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo