INTERVJU
NEBOJŠA MEDOJEVIĆ, LIDER POKRETA ZA PROMJENE: Crna Gora neće ove godine dobiti pozivnicu za NATO

MONITOR: Prije nekoliko dana pozvali ste Vladu Njemačke da prihvati ljude koji se iseljavaju sa sjevera Crne Gore i da Njemačka ponovo procijeni stanje ljudskih prava, demokratije i bezbjednosti u, kako ste rekli, privatnoj mafijaškoj državi. Zbog čega je mafijaška i privatna država?
MEDOJEVIĆ: Od javnog razotkrivanja mehanizama izbornih krađa, ucjena, korupcije, pritisaka i zloupotreba državnih resursa, institucija i službi u cilju protivustavnog i nasilnog, kriminalnog obezbjeđivanja većine na tzv. izborima, svima u Crnoj Gori, ali i EU i SAD, sve je jasno. Crna Gora nije demokratska država čija se vlast konstituiše na fer i slobodnim izborima i na bazi slobodno izražene volje građana. To se konstatuje i u izvještaju Evropske komisije. Svi znaju da režim krade izbore, da su građani koji nijesu članovi vladajućih partija izloženi masovnom kršenju ljudskih prava, političkoj, pa i nacionalnoj diskriminaciji. Iz mojih zvaničnih kontakata sa kolegama poslanicima koji u parlamentima Njemačke, Velike Britanije, Belgije, Francuske i Italije prate pitanja bezbjednosti više puta sam čuo veoma precizne ocjene o vezama globalnih narko kartela i vrha crnogorskog režima i njemu potčinjenih bezbjednosnih službi.
Masovni egzodus između 5.000 i 7.000 građana sa sjevera države, mahom Bošnjaka i glasača vladajućih stranaka, u Njemačku, sa zahtjevima da dobiju politički azil zbog političke diskriminacije i ugrožavanja egzistencije, otvara pitanje vjerodostojnosti zvaničnog stava Njemačke o Crnoj Gori, kao demokratskoj, pravnoj i sigurnoj državi. Hiljade građana sa sjevera Crne Gore sada njemačkim imigracionim organima prenose istinu o stvarnom stanju u Crnoj Gori, praktično zastupajući stavove Demokratskog fronta i upozoravaju Njemačku da im se kao jedina alternativa za preživljavanje nudi organizovani kriminal, šverc cigareta, narkotika, oružja i ljudi ili pristupanje ISIL. Ako diplomatija Njemačke ne vjeruje DF da je Crna Gora privatna mafijaška država u vlasništvu kriminalne organizacije Mila Đukanovića, moraće ozbiljno uzeti u razmatranje iste ocjene hiljada građana koji bježe iz Đukanovićeve privatne države u Njemačku i traže politički azil.
Bez obzira na ogromni novac kojim Đukanović plaća svoje lobiste u EU, zadužene da pričaju i prenose neistine o stanju demokratskih i ljudskih prava i sloboda u Crnoj Gori, EU i Njemačka, kao najmoćnija članica, morale bi redefinisati svoje ocjene i uskladiti ih sa realnim stanjem i činjenicama koje su lako dokazive i očigledne.
MONITOR: Izjavili ste da će crnogorski režim morati u naredna dva mjeseca da konkretno dokaže da nije povezan sa globalnim narkokartelima i da ne toleriše trgovinu oružjem.
MEDOJEVIĆ: Još 2008. u parlamentu sam do detalja razotkrivao monstruoznu mrežu odnosa globalnih narkokartela i vrha crnogorskog režima i djelova bezbjednosnih službi koje su Crnu Goru ,,proslavile” kao sigurnu kriminalnu kuću za ove globalne operacije. Kao rezultat dugogodišnjih istraga DEA u Crnoj Gori je uhapšeno više stranih državljana pod optužbom da su ugovarali isporuke oružja terorističkim organizacijama FARC iz Kolumbije i AL Qaidi. Bez znanja Đukanovića, Vlade , DPS-a i ANB-a ovakvi poslovi nijesu mogući. Zato će Vlada morati brzo da konkretno dokaže da je spremna da raskine ovakve veze sa terorističkim organizacijama ako želi pozivnicu za NATO. Mislim da se to neće desiti i da Crna Gora ni ove jeseni neće dobiti pozivnicu za NATO.
MONITOR: Ta uloga je pripala, kako ste rekli, dugogodišnjim favoritima NATO-a, SAD-a i njihovih bezbjednosnih službi Dušku Markoviću i Ranku Krivokapiću, ,,pošto Milu Đukanoviću tamo više niko ne vjeruje”.
MEDOJEVIĆ: Milo Đukanović je krajem 90-ih uz pomoć svog starog prijatelja Jovice Stanišića postao dio aktivnosti bezbjednosnih službi SAD i njihov vrlo lojalan činovnik. Kasnije su isti ili sličan status dobili i Ranko Krivokapić i Duško Marković i nije nikakva tajna da je ovaj trojac bio, u suštini, izvršilac politike SAD u Crnoj Gori. Vremenom je Đukanović preko Milana Roćena razvio višeslojne odnose sa ruskim bezjednosnim, političkim i tajkunskim strukturama i time gubio povjerenje SAD. Đukanović je pokušavao da balansira i bude lojalan i Moskvi i Vašingtonu. Političku podršku dobijao je od Vašingtona i ispunjavao njegove političke zahtjeve, a od Moskve je dobijao ogroman novac, ispunjavajući i njen osnovni zahtjev – usporavanje NATO integracija. Naravno, takva pozicija nije bila dugo održiva i Đukanović je izgubio povjerenje i Moskve i Vašingtona, pa su Krivokapić, Marković i novi šef ANB-a Boro Vučinić dobijali sve veću podršku od SAD. To je Đukanović ocijenio kao pokušaj njegovog rušenja i zbog toga su se desile čistke u DPS i ANB i zaoštrio sukob sa Krivokapićem. Đukanović je poslao jasnu poruku SAD da je on još gazda u DPS-u i vladajućoj koaliciji. On vjeruje samo Dušku Markoviću, jer ga sa njim vežu najmračnije tajne i siguran je da ga on neće izdati. Da li će Marković uspjeti da Đukanovića ubijedi da se pohapse ključni kriminalci iz DPS-a i tako ispune uslovi za dobijanje pozivnice za NATO, ostaje da se vidi.
MONITOR: Zatražili ste uvid u originalnu dokumentaciju o aferi Telekom, koja je stigla iz SAD. Kakve su šanse da ova afera dobije sudski epilog?
MEDOJEVIĆ: Istraga oko korupcije u privatizaciji Telekoma je u SAD i pokrenuta na bazi moje krivične prijave koju sam podnio 2005. godine tadašnjem VDT Vesni Medenici. Ona je na osnovu mišljenja Ekonomskog fakulteta i profesora Anđelka Lojpura i ekipe odbacila moju prijavu i ocijenila da je sve bilo po zakonu. Američka Komisija za hartije od vrijednosti podnijela je krivičnu prijavu na bazi identičnih pravnih razloga, koje sam ja naveo u svojoj prijavi i nakon šest godina istrage, u kojoj su učestvovali i FBI i Državno tužilaštvo SAD, sklopljen je sporazum o priznanju krivice gdje su menadžeri Mađar Telekoma priznali sve detalje kako su korumpirali Đukanovića sa 7,3 miliona eura. U ovom slučaju sve je jasno dokazano i presuđeno i tu Đukanović ne može da se spasi krivičnih sankcija. Potrebno je samo da Demokratski front dođe na vlast i da se izabere novi pošteni Vrhovni državni tužilac koji će otvoriti slučaj, sprovesti isti dokazni postupak već sproveden u SAD i osuditi Đukanovića na kaznu zatvora, a prihod od 7,3 miliona eura od korupcije konfiskovati.
MONITOR: Iz Demokratskog fronta je saopšteno da vlast stalno uvećava birački spisak i pored masovnog iseljavanja iz države…
MEDOJEVIĆ: Svi u Crnoj Gori i međunarodnoj zajednici znaju da su svi izbori pokradeni. Skoro sam dobio tabele iz štaba DPS-a gdje se jasno vidi da je na izborima 2012. za DPS glasalo preko 8.000 stranaca koji nemaju pravo glasa zbog rezidencijalnog uslova. To su tri mandata koje je DPS dobio na bazi izbornih kriminalnih radnji. DPS se ne može pobijediti na izborima koje organizuje Vlada Đukanovića i zato je DF čvrsto opredijeljen da se na protestima, koji će biti organizovani na jesen, izbori za pad Vlade Đukanovića i formiranje prelazne vlade koja bi organizovala fer izbore. Drugi metod borbe protiv izbornih krađa ne postoji i svako ko pristaje na izlazak na izbore po Đukanovićevim pravilima u suštini podržava izborne krađe i daje legitimitet režimu.
MONITOR: Ima li smisla da opozicija izlazi na izbore dok su ovakvi birački spiskovi?
MEDOJEVIĆ: Nijesu samo birački spiskovi problem, već monstruozni sistem ,,sigurni glas” u kojem oko 15.000 plaćenih aktivista DPS, koji su uglavnom i informatori ANB, kontrolišu 150.000 birača i primoravaju ih da glasaju za DPS. Da tragedija bude veća uglavnom se radi o najsiromašnijim građanima. Najveće žrtve režima glasaju za režim da bi preživjeli. Takvo poniženje može se prekinuti jedino protestima.
MONITOR: Iz Fronta ste saopštili da ideju protesta opstruira jedan broj opozicionih partija?
MEDOJEVIĆ: Sve partije koje ne podržavaju proteste u suštini prihvataju da simuliraju opoziciju u nedemokratskom režimu. Za sada se Pozitivna Crna Gora izjasnila protiv protesta, DEMOS i URA izjavama nagovještavaju da su protiv protesta, a stav Demokrata o protestima je vrlo teško odgonetnuti. Brzo će se vidjeti ko je opozicija sistemu, mafijaškoj državi Mila Đukanovića, a ko se kandiduje za ulogu dvorske opozicije koja će simulirati višepartijski sistem.
SDP nije iskoristio šanse
MONITOR: Šta očekujete od Ranka Krivokapića nakon što je pobijedio, da i dalje bude lider SDP?
MEDOJEVIĆ: Od Krivokapića očekujem nastavak politike obmanjivanja i DPS-a i opozicije i njegovih poslodavaca iz inostranstva. SDP je u političkom smislu mrtva partija, bez politike i liderstva. Njihova sudbina je u rukama Đukanovića i on odlučuje šta će sa SDP-om. SDP je prevaziđen politički subjekt koji nije iskoristio svoje istorijske šanse i kome su funkcije i lično bogaćenje funkcionera bili preči od države i reformi.
Kockarski kredit sa Kinezima
MONITOR: Prijete li Crnoj Gori bankrot i dužničko ropstvo?
MEDOJEVIĆ: Crna Gora je već u zoni dužničkog ropstva, jer je godišnji rast BDP od jedan do dva odsto mnogo manji od kamata na kredite koje se kreću od četiri do sedam odsto, pa se učešće duga u BDP uvećava samo od sebe i bez novih dugova. Od 2010. do 2014. država se zadužila za milijardu eura, a BDP je porastao za 250 miliona eura. Dakle, ekonomski sistem je negdje progutao 750 miliona eura. Samo je pitanje vremena kada će država objaviti bankrot jer neće moći da otplaćuje dugove. Ulazak u kockarski kredit sa Kinezima oko izgradnje dionice autoputa, čiji iznos u eurima niko ne zna, jer je ugovoren u dolarima i cijena tog aranžmana je već za preko 100 miliona eura veća, dodatna je omča oko vrata države Crne Gore i budžeta i sasvim je jasno da je Vlada uvela državu u dužničko ropstvo.
Pejović je bio pravi kandidat
MONITOR: Kako komentarišete predlog da je Veselin Pejović, koji Vas je fizički napao na beogradskom aerodromu, bio kandidat za Trinaestojulsku nagradu?
MEDOJEVIĆ: Kada vidim ko je rektor Univerziteta, predsjednik Vrhovnog suda, predsjednik Privrednog suda, ministar pravde, ministar poljoprivrede, ministar za održivi razvoj, jasno je da je Veselin Pejović bio pravi kandidat za 13-julsku nagradu privatne države Mila Đukanovića.
Veseljko KOPRIVICA
Komentari
INTERVJU
VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nepodnošljiv nedostatak odgovornosti

Afera Tunel je pokazala da brojnim institucijama u Crnoj Gori rukovode nesposobni, neodgovorni i neozbiljni kadrovi, koji više liče na učesnike rijaliti programa nego na javne funkcionere i koji svojim činjenjem i nečinjenjem svakodnevno ugrožavaju bezbjednost, pravni poredak i vladavinu prava
MONITOR: Crnu Goru potresa slučaj Tunel, odnosno iskopani tunel do depoa Višeg suda. Šta taj slučaj govori?
RADULOVIĆ: Afera tunel pokazala je brojne slabosti u bezbjednosnom sistemu Crne Gore i ponovo podsjetila na nepodnošljiv nedostatak ljudske i objektivne odgovornosti na strani osoba koje rukovode institucijama. Takođe, ova afera je pokazala da funkcioneri, umjesto da snose odgovornost, ovaj događaj koriste u svrhu nepristojnog političkog marketinga i da istovremeno čak ugrožavaju istragu na više načina. Na kraju, afera tunel je otvorila pitanje i mogućeg ugrožavanja rezultata koje su u prethodnom periodu postigli Specijalno državno tužilaštvo i Specijalno policijsko odjeljenje.
Najjednostavnije rečeno, ova afera je pokazala da brojnim institucijama u Crnoj Gori rukovode nesposobni, neodgovorni i neozbiljni kadrovi, koji više liče na učesnike rijaliti programa nego na javne funkcionere i koji svojim činjenjem i nečinjenjem svakodnevno ugrožavaju bezbjednost, pravni poredak i vladavinu prava.
MONITOR: Kakve on sve posljedice može imati ?
RADULOVIĆ: Brojne su posljedice koje ovaj slučaj može imati i mislim da ćemo se sa tim posljedicama upoznavati u danima i mjesecima, a moguće i godinama koje slijede. Popis stvari iz depoa Višeg suda još nije završen, tako da se ne zna šta nedostaje, šta je eventualno dodato, na čemu su eventualno vršene ispravke, odnosno koje stvari su i u kojoj mjeri kontaminirane.
Najteže posljedice bi mogle biti u tome da kontaminacija dokaza bude odlučujuća za ishod nekog postupka, odnosno donošenje oslobađajućih presuda. Tako bi mogli doći u situaciju da se potpuno devalviraju rezultati koje su u prethodnom periodu ostvarili Specijalno državno tužilaštvo i Specijalno policijsko odjeljenje. Samo postojanje mogućnosti za tako nešto dovoljan je razlog za utvrđivanje odgovornosti, počev od objektivne, pa sve do krivične odgovornosti.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
ZORAN PUSIĆ, KOPREDSJEDNIK IGMANSKE INICIJATIVE: Potreban je samokritičan pogled na EU stvarnost

Bujanjem „neliberalnih demokracija“, klerikalno-desnih vlada, agresivnih nacionalizama koje potiču sve prisutnije radikalno desne stranke, EU izgleda dalje od ideala na kojima je stvarana nego u doba kada je stvarana
MONITOR: Hrvatski premijer, Andrej Plenković, izračunao je-povodom desetogodišnjice prijema Hrvatske u EU, da je država od tada „povukla“ iz Brisela oko 12 milijardi eura (5,2 je uplatila, a njoj je isplaćeno 17,1). Pomenuo je i nematerijalne vrijednosti koje je Hrvatska stekla ovim članstvom. Kako Vi ocjenjujete ovaj „bilans“?
PUSIĆ: Da bi se donijela argumentirana ocjena „bilanse“ za koju Vi pitate, trebalo bi imati dobro stručno znanje iz ekonomije, posebno makroekonomije. Ja to nemam i mogu odgovoriti jedino kao građanin koji prati medije i gleda događaje oko sebe, svjestan da većina utječe na njegov život u puno većoj mjeri nego što on može utjecati na njih.
Pretpostavimo da su podaci koje je iznio premijer o povučenim sredstvima iz EU više-manje točni. Logično je pitanje koliki je dio tog novca ostao u hrvatskom gospodarstvu, a koliko je otišlo na uvoz opreme i usluga iz drugih zemalja EU, što u prvom redu pomaže gospodarstvu izvoznika. No, to sigurno pomaže razvoju EU čiji je Hrvatska član. Za pretpostaviti je da mnogi u EU koji o dodjeli sredstava odlučuju, nisu baš bili sretni kad novac EU za najveći infrastrukturni projekt u Hrvatskoj, izgradnju Pelješkog mosta, nije ostao u EU već je otišao u Kinu. Ekonomski stručnjaci ne slažu se oko raspodjele dobivenih sredstava; veći dio je išao u javne projekte (slično, uostalom, kao i kod nekih drugih „mlađih“ članica EU), a manji u poticanje proizvodnje što brže vraća uloženi novac.
Sredstva dobivena za saniranje šteta od potresa intenzivno su se počela koristiti tek od početka ove godine kad je rok do kada se ona moraju iskoristiti (šesti mjesec ove godine) bio pred vratima. Ali za malu članicu EU, koja kaska za prosječnom razvijenošću drugih članica, EU fondovi su ogroman poticaj razvoju, a kontrola kako se taj novac troši, koju provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF – Office de Lutte Anti-Fraude), bitna je pomoć u obuzdavanju korupcije.
MONITOR: Plenković je EU okarakterisao kao zajednicu prava, vrijednosti, najrazvijeniju na svijetu. Često se govori o zemljama poluperiferije i periferije EU. Koliko su te kvalifikacije uvjerljive i gdje vidite Hrvatsku u ovom, kako je premijer Hrvatske naglasio, elitnom društvu?
PUSIĆ: Idejni tvorci EU, Jean Monnet, Robert Schuman i mnogi drugi, stvarali su temelje EU kroz pragmatične korake, počevši sa Zajednicom za ugljen i čelik, ali vođeni idejom kako spriječiti da neki budući nacionalizmi ponovo ne dovedu do rata u Europi; oni su imali u vidu prvenstveno Francusku i Njemačku, jedan europski i dva svjetska rata unutar 70 godina. (I tu smo „bolji“; na području bivše Jugoslavije 7 ratova u 87 godina.)
Miroljubiva politika, individualne slobode, ljudska prava, demokratska država i socijalno osjetljiva društva, sve su to bili ciljevi koji su trebali određivati „mapu puta“ stvaranja EU. Prihvaćanje tih ciljeva kao odrednica vlastite politike to su nematerijalne vrijednosti koje su trebale biti vezane za članstvo u EU. Danas, sa bujanjem „neliberalnih demokracija“, klerikalno-desnih vlada, agresivnih nacionalizama koje potiču sve prisutnije radikalno desne stranke, EU izgleda dalje od ideala na kojima je stvarana nego u doba kad je stvarana. Ono što je sad potrebno je samokritičan pogled na EU stvarnost i volja da se ta stvarnost promijeni. Inače će EU ostati „elitno društvo“ uspoređujući se sa sve nižim standardima.
Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
MIODRAG VUJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR: Od buke političara, ne čujemo glas razuma

Mi imamo čitave generacije političara koji nemaju iskustva u realnom sektoru u privredi, pa otuda njihove lakonske projekcije da se sve može ako se hoće. Htjenje nije dovoljno, potrebno je znanje i sposobnost, dakle upravo ono što satire nova vlast
MONITOR: Građani su na izborima mahom glasali za ekonomske reforme i bolji status, što je i razlog uspjeha PES na izborima. Koliko se o tome tokom pregovora o vladi vodi računa?
VUJOVIĆ: Prirodno je da građani glasaju ekonomski program koji je povoljniji za njih. Međutim, ako glasate samo za obećanje, a nemate nikakvu garanciju za njegovo ispunjenje, čak ni u vidu predstavljanja kako mislite da dođete do toga, onda ulazite u zonu neracionalnosti. Kao i u životu, i u ekonomiji se ovakav pristup skupo plaća.
Mi smo sada u zoni da ljudi smatraju da je model povećanja plata bez pokretanja privrede sasvim održiv. Pritom se govori da će ključne milijarde koje su potrebne za ekonomski preporod dolaziti ukidanjem korupcije i kriminala. Tačno je da jedan dio može, ali ne toliko dramatično velik. Možete da spriječite značajan dio trgovine drogom, ali to ne znači da država može da se bavi tim biznisom i prihoduje. Mi smo okruženi zaglušujućom bukom političara da ne čujemo glas razuma.
Najveća briga je što ljudi imaju sve manje preduzetničkog elana. Ako nešto radite i stvarate imate samo probleme – od administracije do tržišta, ali ako se učlanite u partiju i imate “socijalne vještine”, čitajte znanje o uspinjaju u partijskoj strukturi, možete doći i do socijalnog priznanja i do veoma ugodnog života.
Pregovori se vode u tom i takvom ambijentu, pa je razumljivo da oni koji bi da budu vlast manje pričaju o tome, a više o uzajamnim optužbama ko je sa kim povezan i ko je i koliko ugrožen. Njima je lakše da na samom startu postave retorički okvir u kome neće morati da se bave ispunjenjem obećanja, a podsjetiću da su skoro svi tokom kampanje imali gotovo isključivo priču o ekonomskim temama.
MONITOR: Kako generalno vidite pregovore koji su u toku?
VUJOVIĆ: Ovo je očekivano. PES je, svi su izgledi, projektovao veću snagu, a kao nov pokret nisu vični pregovorima koliko oni koji su decenijama u politici. Ideološki nisu jasno profilisani, pa je moguće lakše vršiti uticaje na njih. Postoji i taj fakat da kada ste novi i uzmete toliko velik procenat na izborima, bez obzira što je za njih ispod očekivanog, onda pomislite da sve možete i umijete i da su vam drugi malo ili nimalo potrebni. To su lekcije koje će sada učiti, koliko će ih to koštati, najbolje će oni izračunati.
Druga strana pregovarača ima mnogo iskustva u ovakvim situacijama i koriste svake medijski kiks PES-a. Naravno, sve to rezultira dodatnom apatijom građana koji su željeli bolji život, a ne nove političke farse. Skoro da sam siguran da bi na ponovljenim izborima sada izašlo još manje glasača nego na onim junskim. To je trenutni rezultat pregovaračkog postupka.
MONITOR: Slažete li se sa stavom pojedinih analitičara da rascjep u PES-u može uticati na realiziju obećanja koji se tiču prvenstveno ekonomskih reformi?
VUJOVIĆ: Njihova obećanja su nerealistična i to ne može promijeniti njihov unutrašnji odnos. Oni su obećali stavke koje javnu potrošnju dižu godišnje za više stotina miliona eura, a recimo rata kredita za autoput je oko 82 miliona dolara. Oni postavljaju sistem koji će “jesti” nekoliko dionica autoputa – a sami su obećali gradnju dva autoputa. Za mene je najnevjerovatnije obećanje da ćemo imati ubrzo investitore čiji će promet biti koliko cijeli BDP. To bi značilo da bismo za godinu ili dvije imali rast BDP-a od preko 100 posto. Ko išta zna o ekonomiji zna da je to bajka. Uz sve, veliki projekti se ne mogu izvesti bez izuzetno efikasnih projektnih timova koje mi nemamo, a oni su veoma traženi u svijetu i za Crnu Goru su previše skupi. Ostaje nam da se oslonimo na kombinaciju domaćih i inostranih snaga, a za to trebaju nerijetko godine pripreme. Mi imamo čitave generacije političara koji nemaju iskustva u realnom sektoru u privredi, pa otuda njihove lakonske projekcije da se sve može ako se hoće. Htjenje nije dovoljno, potrebno je znanje i sposobnost, dakle upravo ono što satire nova vlast.
Vratimo se stvarnom ili projektovanom sukobu predsjednika i mandatara. Mada mislim da to nije bio motiv, ali oni su pričom o rascjepu uspjeli da skrenu pažnju sa pomenutih obećanja. Sada je fokus pomjeren ka “mirenju” lidera PES-a. Šta to nas građane zanima? U redu je da zanima članstvo PES-a, donekle i one koji su glasali, ali šta je sa ostalima?
MONITOR: Cijene rastu u nebo. Iz Vlade nas bombarduju statistikom uspjeha – od podataka o tome da imamo najnižu stopu inflacije u regionu do brojki o uspješnoj turističkoj sezoni. Kako to komentarišete?
VUJOVIĆ: Ljudi iz Vlade ili nemaju vezu sa relanošću ili se prave da ne znaju šta se dešava. Stvar je u tome da ova Vlada nije usvajala pakete mjera koje bi išle na korist dugoročnom razvoju ekonomije. Ako postoji trend rasta cijene hrane, zar nije prirodno da uložite sve moguće napore da se pokrene poljoprivreda i prerađivačka industrija? Zar nije bilo logično da počnu makar sa malim opsegom robnih rezervi koje bi otkupljivala tržišne viškove? Zar nije bilo na mjestu da donesu zakonske mjere koje će regulisati ponašanje privrede u dijelu distribucije i prodaje životno važnih namirnica, a koje ne bi ugrozile ni privredu? Umjesto toga, imamo promociju tajkuna prethodne vlasti kao filantropa i uspješnih biznismena. U redu, ako je tako, onda oni neka pokažu više samosvijesti i neka se drugačijom cjenovnom politikom odreknu dijela svog profita u kriznom periodu.
Mada su iz Vlade već proglasili rekordnu turističku sezonu, iako ona nije ni završena, stručnjaci upozoravaju da treba biti oprezan i raditi na rekonfiguraciji domaćeg turizma. Glas struke je i ovog puta nadglasan funkcionerskom samohvalom.
Treba nam studiozan presjek dosadašnjih grešaka u privredi, uključujući naravno i turizam, da okupimo struku i odredimo srednjoročne pravce djelovanja. Niti prošlu, niti sadašnju vlast ne zanima takav pristup jer je on spor i njegovi plodovi ne dolaze brzo. Postalo je sve jurnjava za glasovima na izborima i tome je sve podređeno. To je recept za neuspjeh u privredi – udvaranje očekivanjima bez realnih i konkretnih planova.
MONITOR: Šta je vlada propustila da uradi da smanji negativne efekte rasta cijena na građane?
VUJOVIĆ: Mogla je da osnuje robne rezerve i usmjeri veće subvencije za poljoprivrednike i prerađivače hrane. Tu je pritisak inflacije najosjetljiviji. Potom je mogla da koriguje poreske stope kod proizvoda koji se najviše koriste, da vode drugačiju akciznu politiku… Kombinacijom ovih mjera pospješili bi i domaće proizvođače i smanjili inflatorni udar. Umjesto toga smo stalno slušali medijske priče o fantastičnim uspjesima Vlade.
Primjera radi, da je 20 miliona eura koje je potrošeno za kupovinu Željezare uloženo u smislene prerađivačke kapacitete danas bismo imali moguće i u Nikšiću pogon za preradu voća i povrća, a ljude iz Željezare smo mogli zaposliti direktno u EPCG i time njihov status učiniti sigurnijim, a za državu bismo imali manji trošak. Ovako imamo preduzeće koje je na početku u problemima, a o novoj perspektivi razvoja ni govora.
Ponavljam, mi nemamo posla sa rukovodiocima koji realno sagledavaju stvarnost, ove je za njih pet minuta slave i njihovo parče istorije.
MONITOR: Kako komentarišete to što dvije delegacije putuju na skupštinu UN?
VUJOVIĆ: Sve je tu jasno. Uglavnom se koriste privilegije da se vidi “Velika jabuka” o trošku građana. Tako se i nagrađuju ljudi bliski vrhu vlasti. Crna Gora treba da ima delegaciju na zasijedanju GS OUN, ali na paritetu koji bi bio usklađen sa našom krovnom potrebnom da imamo malu i efikasnu administraciju, ne prepirku premijera i predsjednika ko je koga stavio u delegacija i ko će biti “vođa puta”. Cijena tog puta zbog takve neodgovornosti uvećana je sigurno za iznos liječenja u inostranstvu jedne osobe. O tome u Vladi, ali ni u kabinetu predsjednika, očigledno nemaju svijest. Oni žive neku svoju realnost, svoj politički san.
MONITOR: Ima li promjena nakon avgusta 2020, kada je u pitanju trošenje državnog budžeta?
VUJOVIĆ: Promijenjena je retorika, ali praksa bahaćenja očigledno da postaje naša konstanta. Prebrzo su se nove vlasti navikle na pretjerivanja, rotacije, crvene tepihe, skupe proslave i službene puteve koji sve više liče na ekskurzije. Tim ljudima samo treba čitati njihove izjave dok su bili opozicija o tome da je vlast neracionalna i da je sve podređeno interesima vladajuće klase. Zaboravili su šta su pričali. Preciznu dijagnozu svog ponašanja dali su dok su kao opozicija govorili o prethodnoj vlasti.
MONITOR: Kakva je ekonomska situacija u zemllji, pošto vlast tvrdi da ima nikad bolje rezultate, a oni koji to pretenduju da budu, da smo pred bankrotom?
VUJOVIĆ: Mislim da nijedna ni druga tvrdnja nije tačna, što govori o neozbiljnosti i ove i izvjesne naredne vlasti. Prvo, naša ekonomija ima strukturni ključni problem što je proizvodnja na ekstremno niskom nivou, što imamo ogroman spoljnotrgovinski deficit, a turizam ima visok udio u BDP-u, što je pokazatelj slabe privrede. Da pojasnim: nije loše da je turistička privreda što bolja, ali ako je njen direktni i indirektni prihod oko 30 posto BDP-a, to jasno govori koliko je slab ostatak realnog ekonomskog sektora.
Preko svega toga, mi smo ekonomskim mjerama umrtvili preduzetnički nerv. Onaj ko će da se bavi privrednim djelatnostima i da stvara novu vrijednost susreće se sa besmislenim administrativnim barijerama, a mladi ljudi koji vide da se njihovo znanje i sposobnost ne vrednuje nastavljaju da idu u inostranstvo.
Kada je riječ o bankrotu, daleko je Crna Gora od tog scenarija jer se dugovi mogu reprofilisati. Još ima prostora za zaduženje i postoje resursi koji još uvijek mogu spriječiti scenario bankrota. Čini mi se da ova priča služi samo radi pripreme javnosti za veliko zaduženje po preuzimanju vlasti.
Kada podvučemo crtu, novi slojevi neozbiljnosti koji znače samo jedno: ekonomsku neizvjesnost.
Milena PEROVIĆ
Komentari
-
FOKUS4 sedmice
FORMIRANJE I RASFORMIRANJE VLADE: Amfilohijevi, Vučićevi, Milovi, Kvintini
-
Izdvojeno4 dana
PREGOVORI O FORMIRANJU VLADE: Evropa, kad?
-
Izdvojeno3 sedmice
RASKOL U CRNOGORSKOJ PRAVOSLAVNOJ CRKVI: Samo mitropolita ne fali
-
INTERVJU4 sedmice
DR VUK VUKSANOVIĆ, VIŠI ISTRAŽIVAČ U BEOGRADSKOM CENTRU ZA BEZBJEDNOSNU POLITIKU (BCBP): Teško je povjerovati da je smrt Prigožina nesrećan slučaj
-
Izdvojeno4 sedmice
KAKO ZAPOŠLJAVA EPCG: Produbljivanje dubine
-
FOKUS2 sedmice
NADMOĆ MAFIJE: Tunel usred mraka
-
Izdvojeno3 sedmice
IZBOR DIREKTORA AGENCIJE ZA CIVILNO VAZDUHOPLOVSTVO: Reference iz DPS-a i Beograda važnije od struke
-
DANAS, SJUTRA2 sedmice
Rupa pravde