Povežite se sa nama

INTERVJU

NEBOJŠA MEDOJEVIĆ, LIDER POKRETA ZA PROMJENE: Crna Gora neće ove godine dobiti pozivnicu za NATO

Objavljeno prije

na

MONITOR: Prije nekoliko dana pozvali ste Vladu Njemačke da prihvati ljude koji se iseljavaju sa sjevera Crne Gore i da Njemačka ponovo procijeni stanje ljudskih prava, demokratije i bezbjednosti u, kako ste rekli, privatnoj mafijaškoj državi. Zbog čega je mafijaška i privatna država?
MEDOJEVIĆ: Od javnog razotkrivanja mehanizama izbornih krađa, ucjena, korupcije, pritisaka i zloupotreba državnih resursa, institucija i službi u cilju protivustavnog i nasilnog, kriminalnog obezbjeđivanja većine na tzv. izborima, svima u Crnoj Gori, ali i EU i SAD, sve je jasno. Crna Gora nije demokratska država čija se vlast konstituiše na fer i slobodnim izborima i na bazi slobodno izražene volje građana. To se konstatuje i u izvještaju Evropske komisije. Svi znaju da režim krade izbore, da su građani koji nijesu članovi vladajućih partija izloženi masovnom kršenju ljudskih prava, političkoj, pa i nacionalnoj diskriminaciji. Iz mojih zvaničnih kontakata sa kolegama poslanicima koji u parlamentima Njemačke, Velike Britanije, Belgije, Francuske i Italije prate pitanja bezbjednosti više puta sam čuo veoma precizne ocjene o vezama globalnih narko kartela i vrha crnogorskog režima i njemu potčinjenih bezbjednosnih službi.

Masovni egzodus između 5.000 i 7.000 građana sa sjevera države, mahom Bošnjaka i glasača vladajućih stranaka, u Njemačku, sa zahtjevima da dobiju politički azil zbog političke diskriminacije i ugrožavanja egzistencije, otvara pitanje vjerodostojnosti zvaničnog stava Njemačke o Crnoj Gori, kao demokratskoj, pravnoj i sigurnoj državi. Hiljade građana sa sjevera Crne Gore sada njemačkim imigracionim organima prenose istinu o stvarnom stanju u Crnoj Gori, praktično zastupajući stavove Demokratskog fronta i upozoravaju Njemačku da im se kao jedina alternativa za preživljavanje nudi organizovani kriminal, šverc cigareta, narkotika, oružja i ljudi ili pristupanje ISIL. Ako diplomatija Njemačke ne vjeruje DF da je Crna Gora privatna mafijaška država u vlasništvu kriminalne organizacije Mila Đukanovića, moraće ozbiljno uzeti u razmatranje iste ocjene hiljada građana koji bježe iz Đukanovićeve privatne države u Njemačku i traže politički azil.

Bez obzira na ogromni novac kojim Đukanović plaća svoje lobiste u EU, zadužene da pričaju i prenose neistine o stanju demokratskih i ljudskih prava i sloboda u Crnoj Gori, EU i Njemačka, kao najmoćnija članica, morale bi redefinisati svoje ocjene i uskladiti ih sa realnim stanjem i činjenicama koje su lako dokazive i očigledne.

MONITOR: Izjavili ste da će crnogorski režim morati u naredna dva mjeseca da konkretno dokaže da nije povezan sa globalnim narkokartelima i da ne toleriše trgovinu oružjem.
MEDOJEVIĆ: Još 2008. u parlamentu sam do detalja razotkrivao monstruoznu mrežu odnosa globalnih narkokartela i vrha crnogorskog režima i djelova bezbjednosnih službi koje su Crnu Goru ,,proslavile” kao sigurnu kriminalnu kuću za ove globalne operacije. Kao rezultat dugogodišnjih istraga DEA u Crnoj Gori je uhapšeno više stranih državljana pod optužbom da su ugovarali isporuke oružja terorističkim organizacijama FARC iz Kolumbije i AL Qaidi. Bez znanja Đukanovića, Vlade , DPS-a i ANB-a ovakvi poslovi nijesu mogući. Zato će Vlada morati brzo da konkretno dokaže da je spremna da raskine ovakve veze sa terorističkim organizacijama ako želi pozivnicu za NATO. Mislim da se to neće desiti i da Crna Gora ni ove jeseni neće dobiti pozivnicu za NATO.

MONITOR: Ta uloga je pripala, kako ste rekli, dugogodišnjim favoritima NATO-a, SAD-a i njihovih bezbjednosnih službi Dušku Markoviću i Ranku Krivokapiću, ,,pošto Milu Đukanoviću tamo više niko ne vjeruje”.
MEDOJEVIĆ: Milo Đukanović je krajem 90-ih uz pomoć svog starog prijatelja Jovice Stanišića postao dio aktivnosti bezbjednosnih službi SAD i njihov vrlo lojalan činovnik. Kasnije su isti ili sličan status dobili i Ranko Krivokapić i Duško Marković i nije nikakva tajna da je ovaj trojac bio, u suštini, izvršilac politike SAD u Crnoj Gori. Vremenom je Đukanović preko Milana Roćena razvio višeslojne odnose sa ruskim bezjednosnim, političkim i tajkunskim strukturama i time gubio povjerenje SAD. Đukanović je pokušavao da balansira i bude lojalan i Moskvi i Vašingtonu. Političku podršku dobijao je od Vašingtona i ispunjavao njegove političke zahtjeve, a od Moskve je dobijao ogroman novac, ispunjavajući i njen osnovni zahtjev – usporavanje NATO integracija. Naravno, takva pozicija nije bila dugo održiva i Đukanović je izgubio povjerenje i Moskve i Vašingtona, pa su Krivokapić, Marković i novi šef ANB-a Boro Vučinić dobijali sve veću podršku od SAD. To je Đukanović ocijenio kao pokušaj njegovog rušenja i zbog toga su se desile čistke u DPS i ANB i zaoštrio sukob sa Krivokapićem. Đukanović je poslao jasnu poruku SAD da je on još gazda u DPS-u i vladajućoj koaliciji. On vjeruje samo Dušku Markoviću, jer ga sa njim vežu najmračnije tajne i siguran je da ga on neće izdati. Da li će Marković uspjeti da Đukanovića ubijedi da se pohapse ključni kriminalci iz DPS-a i tako ispune uslovi za dobijanje pozivnice za NATO, ostaje da se vidi.

MONITOR: Zatražili ste uvid u originalnu dokumentaciju o aferi Telekom, koja je stigla iz SAD. Kakve su šanse da ova afera dobije sudski epilog?
MEDOJEVIĆ: Istraga oko korupcije u privatizaciji Telekoma je u SAD i pokrenuta na bazi moje krivične prijave koju sam podnio 2005. godine tadašnjem VDT Vesni Medenici. Ona je na osnovu mišljenja Ekonomskog fakulteta i profesora Anđelka Lojpura i ekipe odbacila moju prijavu i ocijenila da je sve bilo po zakonu. Američka Komisija za hartije od vrijednosti podnijela je krivičnu prijavu na bazi identičnih pravnih razloga, koje sam ja naveo u svojoj prijavi i nakon šest godina istrage, u kojoj su učestvovali i FBI i Državno tužilaštvo SAD, sklopljen je sporazum o priznanju krivice gdje su menadžeri Mađar Telekoma priznali sve detalje kako su korumpirali Đukanovića sa 7,3 miliona eura. U ovom slučaju sve je jasno dokazano i presuđeno i tu Đukanović ne može da se spasi krivičnih sankcija. Potrebno je samo da Demokratski front dođe na vlast i da se izabere novi pošteni Vrhovni državni tužilac koji će otvoriti slučaj, sprovesti isti dokazni postupak već sproveden u SAD i osuditi Đukanovića na kaznu zatvora, a prihod od 7,3 miliona eura od korupcije konfiskovati.

MONITOR: Iz Demokratskog fronta je saopšteno da vlast stalno uvećava birački spisak i pored masovnog iseljavanja iz države…
MEDOJEVIĆ: Svi u Crnoj Gori i međunarodnoj zajednici znaju da su svi izbori pokradeni. Skoro sam dobio tabele iz štaba DPS-a gdje se jasno vidi da je na izborima 2012. za DPS glasalo preko 8.000 stranaca koji nemaju pravo glasa zbog rezidencijalnog uslova. To su tri mandata koje je DPS dobio na bazi izbornih kriminalnih radnji. DPS se ne može pobijediti na izborima koje organizuje Vlada Đukanovića i zato je DF čvrsto opredijeljen da se na protestima, koji će biti organizovani na jesen, izbori za pad Vlade Đukanovića i formiranje prelazne vlade koja bi organizovala fer izbore. Drugi metod borbe protiv izbornih krađa ne postoji i svako ko pristaje na izlazak na izbore po Đukanovićevim pravilima u suštini podržava izborne krađe i daje legitimitet režimu.

MONITOR: Ima li smisla da opozicija izlazi na izbore dok su ovakvi birački spiskovi?
MEDOJEVIĆ: Nijesu samo birački spiskovi problem, već monstruozni sistem ,,sigurni glas” u kojem oko 15.000 plaćenih aktivista DPS, koji su uglavnom i informatori ANB, kontrolišu 150.000 birača i primoravaju ih da glasaju za DPS. Da tragedija bude veća uglavnom se radi o najsiromašnijim građanima. Najveće žrtve režima glasaju za režim da bi preživjeli. Takvo poniženje može se prekinuti jedino protestima.

MONITOR: Iz Fronta ste saopštili da ideju protesta opstruira jedan broj opozicionih partija?
MEDOJEVIĆ: Sve partije koje ne podržavaju proteste u suštini prihvataju da simuliraju opoziciju u nedemokratskom režimu. Za sada se Pozitivna Crna Gora izjasnila protiv protesta, DEMOS i URA izjavama nagovještavaju da su protiv protesta, a stav Demokrata o protestima je vrlo teško odgonetnuti. Brzo će se vidjeti ko je opozicija sistemu, mafijaškoj državi Mila Đukanovića, a ko se kandiduje za ulogu dvorske opozicije koja će simulirati višepartijski sistem.

SDP nije iskoristio šanse

MONITOR: Šta očekujete od Ranka Krivokapića nakon što je pobijedio, da i dalje bude lider SDP?
MEDOJEVIĆ: Od Krivokapića očekujem nastavak politike obmanjivanja i DPS-a i opozicije i njegovih poslodavaca iz inostranstva. SDP je u političkom smislu mrtva partija, bez politike i liderstva. Njihova sudbina je u rukama Đukanovića i on odlučuje šta će sa SDP-om. SDP je prevaziđen politički subjekt koji nije iskoristio svoje istorijske šanse i kome su funkcije i lično bogaćenje funkcionera bili preči od države i reformi.


Kockarski kredit sa Kinezima

MONITOR: Prijete li Crnoj Gori bankrot i dužničko ropstvo?
MEDOJEVIĆ: Crna Gora je već u zoni dužničkog ropstva, jer je godišnji rast BDP od jedan do dva odsto mnogo manji od kamata na kredite koje se kreću od četiri do sedam odsto, pa se učešće duga u BDP uvećava samo od sebe i bez novih dugova. Od 2010. do 2014. država se zadužila za milijardu eura, a BDP je porastao za 250 miliona eura. Dakle, ekonomski sistem je negdje progutao 750 miliona eura. Samo je pitanje vremena kada će država objaviti bankrot jer neće moći da otplaćuje dugove. Ulazak u kockarski kredit sa Kinezima oko izgradnje dionice autoputa, čiji iznos u eurima niko ne zna, jer je ugovoren u dolarima i cijena tog aranžmana je već za preko 100 miliona eura veća, dodatna je omča oko vrata države Crne Gore i budžeta i sasvim je jasno da je Vlada uvela državu u dužničko ropstvo.

Pejović je bio pravi kandidat

MONITOR: Kako komentarišete predlog da je Veselin Pejović, koji Vas je fizički napao na beogradskom aerodromu, bio kandidat za Trinaestojulsku nagradu?
MEDOJEVIĆ: Kada vidim ko je rektor Univerziteta, predsjednik Vrhovnog suda, predsjednik Privrednog suda, ministar pravde, ministar poljoprivrede, ministar za održivi razvoj, jasno je da je Veselin Pejović bio pravi kandidat za 13-julsku nagradu privatne države Mila Đukanovića.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DINA BAJRAMSPAHIĆ, GRAĐANSKA AKTIVISTKINJA, ČLANICA RADNE GRUPE ZA POGLAVLJE 23: Vlast je zaslužna što DPS nije propao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuća većina je preuzela prethodni sistem i eksploatisala sve što je pogrešno u njemu. Svjesno je izbjegla da ograniči svemoć i da u kompletan proces odlučivanja ugradi principe koji treba da smanje hirovitost osoba u foteljama

 

MONITOR: Kako komentarišete najnovije istraživanje DAMAR-a i CGO, koje kaže da pola ispitanika smatra da Crna Gora ide pogrešnim putem?

BAJRAMSPAHIĆ: Ovo istraživanje, ali i nekoliko ranijih, pokazuje da su naši građani i građanke razboritiji i racionalniji nego što politička elita misli. Pored intenzivne propagande sa svih strana, građani uspijevaju da razlikuju utemeljene od neutemeljenih narativa i izražavaju otpor prema nazadnim tendencijama. Mislim da bi svi iole ozbiljni političari morali da ih temeljno pročitaju i da prestanu da se potcjenjivački odnose prema javnosti jer takvi pristupi očigledno nemaju prolaz. Mene veoma raduje što građani šalju poruku političarima da im je muka od nacionalizma i da hoće ozbiljnije javne politike.

MONITOR: Slažete li se sa ocjenom da je ovo Vlada „iznevjerenih očekivanja“?

BAJRAMSPAHIĆ: Da. Ako ostavimo po strani ideološke razlike i sporni klerikalni karakter ove vlasti,  propuštena je velika šansa. Šteta je što prva Vlada, koja je mogla stvarno biti ekspertska i postaviti javnu upravu na zdrave osnove, nije to bila. Odluke joj većinom nisu bile zasnovane na visokim stručnim standardima. Vlada se nije postavila kao brana nezakonitim i nedemokratskim praksama. Ona je punom parom nastavila sve sporne tehnike prethodne vlade, čak je i prevazišla zaprepašćujućom kadrovskom politikom, netransparentnošću (posebno u vezi sa dnevnim redom vlade i budžetskom potrošnjom), nedostatkom dijaloga i javne rasprave, samovoljom u vođenju resora i javnih politika, kršenju zakona kad god im zakon smeta da urade šta hoće, opsjednutošću identitetskim i vjerskim pitanjima. Uspijevaju da unište i rijetka do sada uspješna javna preduzeća koja su monopolisti na tržištu i naprave od njih gubitaše! Kada pogledate honorare savjetnika ministra finansija i spiskove na kojima su partije podijelile škole, vidite da se i nova vlast iznenađujuće brzo osilila.

Vladajuća većina je preuzela prethodni sistem i eksploatisala sve što je pogrešno u njemu. Svjesno je izbjegla da ograniči svemoć i da u kompletan proces odlučivanja ugradi principe koji treba da smanje hirovitost osoba u foteljama i haotično donošenje odluka, bez utemeljenja, strategije, analize, dugoročnog pristupa. Konačno, najveće razočarenje je što ekspertskoj vladi evropska integracija Crne Gore uopšte nije bila prioritet. Naprotiv, nova vlast se toliko oglušivala o jasne standarde EU da je uspjela da izgubi saveznika koji joj je u početku bio najveća podrška.

MONITOR: Kako vidite aktuelnu inicijativu opozicije za izglasavanje nepovjerenja Vladi, kuda ona može odvesti?

BAJRAMSPAHIĆ: Opozicija javno izražava optimizam i mislim da mora da postoji neki razlog za to. Ali čak i ako postoji neki scenario, čini mi se da će biti neizvjesno sve do trenutka glasanja jer vidimo da sve strane „tvrde pazar“ i učestvuju u psihološkom ratu ne bi li izvukli maksimalno za svoju partiju iz ove krize. Mislim da u svakoj varijanti neko nešto gubi i da nema lakog rješenja. Postojeća Vlada je već preživjela mnogo afera, ne bi me začudilo da preživi opet, ali to rješenje je takođe neodrživo i štetno za društvo. Vlada bez podrške Skupštine ne može da funkcioniše, još manje da vodi reforme, tako da je to gubljenje vremena. Ako Vlada preživi, nastaviće se konflikti unutar vladajuće većine koji na kraju jačaju opoziciju. Vladajuća većina je sama najviše zaslužna što DPS nije propao nakon izbora nego se revitalizovao. Mislim da još uvijek okreću glavu od te činjenice.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR JELICA KURJAK, POLITIKOLOŠKINJA  I DIPLOMATKINJA: Promjene u Rusiji su uvijek dolazile iznutra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rusija kao zatvoreno društvo nikada nije bila spremna da otvori prolaze za ideje spolja ma koliko one bile, u perspektivi gledano, dobre za budućnost zemlje

 

MONITOR: Sredinom 1980-ih je izgledalo da će perestrojka i njena „glasnost“ donijeti velike promjene u SSSR-u. Kako 30 godina od odlaska Mihaila Gorbačova i kraja sovjetske države, izgleda taj proces?

KURJAK: Perestrojka je otvorila mnoga pitanja vezana za istoriju nastanka, funkcionisanja i stanja sovjetske države. Jeretička pitanja poput nade u promene tokom kratkog perioda NEP-a, uzroka njegovog kraha, dolaska Staljina na vlast, neuspelih ekonomskih reformi posle perioda „otopljenja“ (XX kongres KPSS), bila su veoma značajna za mlade naraštaje ali i za otvaranje sličnih i mnogih drugih pitanja u drugim zemljama Varšavskog ugovora, što će umnogome uticati i na događaje u pojedinim zemljama, pre svega u Poljskoj. Sve se to reflektovalo i na kasniju demontažu komunističkih sistema i vojno-političkog i ekonomskog lagera socijalističkih zemalja.

Očekivanja u Sovjetskom Savezu, i u Rusiji, bila su velika kod značajnog procenta humanističke inteligencije. Zbog čega? Ni jedna ekonomska reforma – kojih je bilo nekoliko tokom XX veka u sovjetskog državi, nije otvarala politička pitanja, pitanja prošlosti i odnosa sadašnjosti prema prođenom periodu. Iako u skromnim kategorijama, perestrojka je ipak načela baš takva pitanja. Kažem načela, jer, veoma brzo, za nekih desetak godina, sve je počelo da se vraća na staro. Tvorci perestrojke nisu mogli, imali snage, smeli, nisu umeli itd. itd. da postave ključno pitanje mogućih promena: reformisanje sistema, odnosno, partije, države i odnosa partije i države. Sistem nije dovođen u pitanje i sve se svelo na neophodna prilagođavanja imajući u vidu da su se promene događale unutar zemalja lagera, u Evropi, svetu, u međunarodnim odnosima. Suština sistema jednopartijske vladavine, podržavljene partije, centralizovane privrede, zatvorenog društva nije bila dovođena u pitanje. Sa nekim korekcijama ta suština je i danas dominantna.

MONITOR: Kakva je i kolika međuzavisnost kada se radi o podršci u biračkom tijelu, između Vladimira Putina i njegove stranke Jedinstvena Rusija?

KURJAK: S obzirom na to da je Rusija definisana kao višepartijska parlamentarna demokratija, sa izrazitom dominacijom jedne grane izvršne vlasti – predsedničke, postojanje jake partije koja pobeđuje i koja podržava predsednika je suština takvog sistema. Popularnost partije je značajna, ali je popularnost predsednika iznad svega i iznad partije. U tom odnosu uzajamnosti nema mesta za neka pitanja nesporazuma, pada popularnosti itd. Celokupni administrativni potencijal je u funkciji pobede partije i predsednika na izborima.

MONITOR: Koliko je uticajna i ko je opozicija u Putinovoj Rusiji?

KURJAK: Nominalno postojanje višepartijskog sistema daje mogućnost da se Rusija deklariše kao parlamentarna demokratija. To podrazumeva da postoje opozicione partije u Dumi. Trenutno ih je četiri, plus vladajuća partija, Jedinstvena Rusija. Druga je realnost: te partije učestvuju na izborima, dobijaju uvek dovoljan procenat glasova kako bi zadržale svoje mesto u Dumi, ali, istovremeno, ne skrivaju da su lojalne i da iz sve snage podržavaju rukovodeću partiju i predsednika.

Postoji i druga opozicija, to je vanparlamentarna, kojoj pripada i Aleksej Navaljni i drugi manje popularni opozicionari. Takva opozicija nema mogućnosti da dođe do cenzusa na izborima koji bi je doveo u parlament. Oni su kao političke organizacije na margini državnih događanja, van svake institucije vlasti.

Iako vlast takvu opoziciju optužuje da je prozapadna, neprijateljska u odnosu na sopstvenu zemlju, treba reći da su i ta opozicija, a i sam A. Navaljni, i te kako proruski. Druga je stvar što opozicija u Rusiji traži modernizaciju zemlje na svim nivoima. A to se svakako ne poklapa sa stabilnim stanjem koje je kreirala vlast i ona održava takav sistem.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIROSLAV ŠUKOVIĆ, SLIKAR: Umjetnost nije tu zbog aplauza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nemam tendenciju da mijenjam svijet. Možda  da ga prepoznam. Da suočim sebe i publiku sa nekom istinom.  Iako tokom stvaranja o publici uopšte ne razmišljam, raduje me ako i ona prepozna to nešto. Neku univerzalnost, neku istinu, možda i ličnu

 

Izložba Umjesto molitve Miroslava Mira Šukovića nedavno je otvorena u Beogradu, u Kući Đure Jakšića. Šuković je rođen 1977. godine u Bihaću, a živi i radi u Kolašinu i Podgorici. Imao je više od 20 samostalnih izložbi širom Crne Gore, regiona i u inostranstvu, a učesnik je i brojnih kolektivnih izložbi. Dobitnik je nagrade Cetinjskog likovnog salona Trinaesti novembar 2015. godine.

MONITOR: Nedavno ste se predstavili beogradskoj publici, a većina slika su nastale ove godine. Da li je ova izložba svojevrstan presjek dosadašnjeg stvaralaštva, na kojoj na neki način prikazujete način na koji ste dolazili do određenih slikarskih rješenja ili radovi predstavljaju nešto sasvim novo u Vašem stvaralaštvu?

ŠUKOVIĆ: Izložba u Beogradu, iako je na njoj predstavljen  jedan dio radova iz starijeg perioda, nije presjek mog dosadašnjeg stvaralaštva. Najveći dio radova predstavljenih u Beogradu je novijeg datuma i predstavlja na neki način novi ciklus u mom stvaralaštvu. Ono što je, svakako, zajedničko svim mojim radovima, je sadržano negdje u nazivu same izložbe Umjesto molitve.  I ranije sam govorio da su slike i stvaranje za mene neki vid molitve.

Kao dječak, urezivao sam crtice na kaišu, čekajući da majka, koja je bila lošeg zdravlja, izađe iz bolnice. Crtice su predstavljale dane koje sam provodio moleći se da ona bude dobro. One su bile moja molitva. Čini se da sam nastavio da se kroz linije, odnosno crteže, platna i boje, molim.

Tekst teoretičara umjetnosti Vladimira Kolarića, kojim se osvrnuo na izložbu u Beogradu, na dobar način to primjećuje: ,,Onaj ko vjeruje u mogućnost umjetnosti da bude oblik molitve (pa makar i uz ogradu koja sadrži riječ umjesto), mora vjerovati da se kroz tu čulnost i stvarnost može ne samo izraziti nevidljivo i neopisivo, nego da se može i opštiti sa njim, i da se ono na neki način može oprisutniti i (po)javiti”. Ja u to vjerujem.

MONITOR: Vaše radove bismo mogli svrstati u figurativni egzistencijalizam. Bilo koji motiv da dominira slikom, u centru interesovanja je uvijek čovjek, njegova unutrašnja stanja i težnja da se dostigne to nešto uzvišeno, koje je teško definisati.

ŠUKOVIĆ: Da, čovjek je centralna tema kojom se bavim u svojim radovima. Ranije su to bila uglavnom neka psihološka stanja i unutrašnji nemiri čovjeka, dok je u ,,novoj” fazi to potraga za nečim uzvišenijim, vanvremenskim.

Valjda je to i neki lični put koji svaki čovjek prolazi.  Pokušaj da razumije sebe,  svijet u kojem  živi, i na kraju,  onoga uzvišenijeg, što se ne vidi. Traženje smisla.

MONITOR: Kako prilazite radu jedne slike, kako se ona ,,rađa”? Kažite mi o tom stvaralačkom procesu – šta Vas tjera da radite?

ŠUKOVIĆ: Upravo u načinu na koji ste postavili pitanje, upotrijebivši riječ – rađa, nalazi se dio odgovora. Nije li sam život, i sve oko nas jedan misterij. Ne pokušavam da umanjim mjesto stvaraoca u tom procesu. Njegove emocije, želje, ono što pokušava da podijeli sa svijetom, ili sa sobom na kraju.  Ipak, a to pokazuje i sam proces stvaranja, najuspješniji radovi, oni kraj kojih ćete zastati, koji će vas pomjeriti, imaju dodir nečeg što je onostrano, što je van. Kako god se to zvalo. Otuda je proces stvaranja za mene jedna velika  – tajna.

Šta me tjera da radim? Čovjek je, u konačnici, biće koje komunicira i stvara.  U slikanju se dešava oboje: i kreacija i razgovor. Čudesno je vidjeti kako iz bjeline papira nastaje djelo. Iz ničega, nešto što će nastaviti da živi i komunicira.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo