MONITOR: Prije nekoliko dana pozvali ste Vladu Njemačke da prihvati ljude koji se iseljavaju sa sjevera Crne Gore i da Njemačka ponovo procijeni stanje ljudskih prava, demokratije i bezbjednosti u, kako ste rekli, privatnoj mafijaškoj državi. Zbog čega je mafijaška i privatna država?
MEDOJEVIĆ: Od javnog razotkrivanja mehanizama izbornih krađa, ucjena, korupcije, pritisaka i zloupotreba državnih resursa, institucija i službi u cilju protivustavnog i nasilnog, kriminalnog obezbjeđivanja većine na tzv. izborima, svima u Crnoj Gori, ali i EU i SAD, sve je jasno. Crna Gora nije demokratska država čija se vlast konstituiše na fer i slobodnim izborima i na bazi slobodno izražene volje građana. To se konstatuje i u izvještaju Evropske komisije. Svi znaju da režim krade izbore, da su građani koji nijesu članovi vladajućih partija izloženi masovnom kršenju ljudskih prava, političkoj, pa i nacionalnoj diskriminaciji. Iz mojih zvaničnih kontakata sa kolegama poslanicima koji u parlamentima Njemačke, Velike Britanije, Belgije, Francuske i Italije prate pitanja bezbjednosti više puta sam čuo veoma precizne ocjene o vezama globalnih narko kartela i vrha crnogorskog režima i njemu potčinjenih bezbjednosnih službi.
Masovni egzodus između 5.000 i 7.000 građana sa sjevera države, mahom Bošnjaka i glasača vladajućih stranaka, u Njemačku, sa zahtjevima da dobiju politički azil zbog političke diskriminacije i ugrožavanja egzistencije, otvara pitanje vjerodostojnosti zvaničnog stava Njemačke o Crnoj Gori, kao demokratskoj, pravnoj i sigurnoj državi. Hiljade građana sa sjevera Crne Gore sada njemačkim imigracionim organima prenose istinu o stvarnom stanju u Crnoj Gori, praktično zastupajući stavove Demokratskog fronta i upozoravaju Njemačku da im se kao jedina alternativa za preživljavanje nudi organizovani kriminal, šverc cigareta, narkotika, oružja i ljudi ili pristupanje ISIL. Ako diplomatija Njemačke ne vjeruje DF da je Crna Gora privatna mafijaška država u vlasništvu kriminalne organizacije Mila Đukanovića, moraće ozbiljno uzeti u razmatranje iste ocjene hiljada građana koji bježe iz Đukanovićeve privatne države u Njemačku i traže politički azil.
Bez obzira na ogromni novac kojim Đukanović plaća svoje lobiste u EU, zadužene da pričaju i prenose neistine o stanju demokratskih i ljudskih prava i sloboda u Crnoj Gori, EU i Njemačka, kao najmoćnija članica, morale bi redefinisati svoje ocjene i uskladiti ih sa realnim stanjem i činjenicama koje su lako dokazive i očigledne.
MONITOR: Izjavili ste da će crnogorski režim morati u naredna dva mjeseca da konkretno dokaže da nije povezan sa globalnim narkokartelima i da ne toleriše trgovinu oružjem.
MEDOJEVIĆ: Još 2008. u parlamentu sam do detalja razotkrivao monstruoznu mrežu odnosa globalnih narkokartela i vrha crnogorskog režima i djelova bezbjednosnih službi koje su Crnu Goru ,,proslavile” kao sigurnu kriminalnu kuću za ove globalne operacije. Kao rezultat dugogodišnjih istraga DEA u Crnoj Gori je uhapšeno više stranih državljana pod optužbom da su ugovarali isporuke oružja terorističkim organizacijama FARC iz Kolumbije i AL Qaidi. Bez znanja Đukanovića, Vlade , DPS-a i ANB-a ovakvi poslovi nijesu mogući. Zato će Vlada morati brzo da konkretno dokaže da je spremna da raskine ovakve veze sa terorističkim organizacijama ako želi pozivnicu za NATO. Mislim da se to neće desiti i da Crna Gora ni ove jeseni neće dobiti pozivnicu za NATO.
MONITOR: Ta uloga je pripala, kako ste rekli, dugogodišnjim favoritima NATO-a, SAD-a i njihovih bezbjednosnih službi Dušku Markoviću i Ranku Krivokapiću, ,,pošto Milu Đukanoviću tamo više niko ne vjeruje”.
MEDOJEVIĆ: Milo Đukanović je krajem 90-ih uz pomoć svog starog prijatelja Jovice Stanišića postao dio aktivnosti bezbjednosnih službi SAD i njihov vrlo lojalan činovnik. Kasnije su isti ili sličan status dobili i Ranko Krivokapić i Duško Marković i nije nikakva tajna da je ovaj trojac bio, u suštini, izvršilac politike SAD u Crnoj Gori. Vremenom je Đukanović preko Milana Roćena razvio višeslojne odnose sa ruskim bezjednosnim, političkim i tajkunskim strukturama i time gubio povjerenje SAD. Đukanović je pokušavao da balansira i bude lojalan i Moskvi i Vašingtonu. Političku podršku dobijao je od Vašingtona i ispunjavao njegove političke zahtjeve, a od Moskve je dobijao ogroman novac, ispunjavajući i njen osnovni zahtjev – usporavanje NATO integracija. Naravno, takva pozicija nije bila dugo održiva i Đukanović je izgubio povjerenje i Moskve i Vašingtona, pa su Krivokapić, Marković i novi šef ANB-a Boro Vučinić dobijali sve veću podršku od SAD. To je Đukanović ocijenio kao pokušaj njegovog rušenja i zbog toga su se desile čistke u DPS i ANB i zaoštrio sukob sa Krivokapićem. Đukanović je poslao jasnu poruku SAD da je on još gazda u DPS-u i vladajućoj koaliciji. On vjeruje samo Dušku Markoviću, jer ga sa njim vežu najmračnije tajne i siguran je da ga on neće izdati. Da li će Marković uspjeti da Đukanovića ubijedi da se pohapse ključni kriminalci iz DPS-a i tako ispune uslovi za dobijanje pozivnice za NATO, ostaje da se vidi.
MONITOR: Zatražili ste uvid u originalnu dokumentaciju o aferi Telekom, koja je stigla iz SAD. Kakve su šanse da ova afera dobije sudski epilog?
MEDOJEVIĆ: Istraga oko korupcije u privatizaciji Telekoma je u SAD i pokrenuta na bazi moje krivične prijave koju sam podnio 2005. godine tadašnjem VDT Vesni Medenici. Ona je na osnovu mišljenja Ekonomskog fakulteta i profesora Anđelka Lojpura i ekipe odbacila moju prijavu i ocijenila da je sve bilo po zakonu. Američka Komisija za hartije od vrijednosti podnijela je krivičnu prijavu na bazi identičnih pravnih razloga, koje sam ja naveo u svojoj prijavi i nakon šest godina istrage, u kojoj su učestvovali i FBI i Državno tužilaštvo SAD, sklopljen je sporazum o priznanju krivice gdje su menadžeri Mađar Telekoma priznali sve detalje kako su korumpirali Đukanovića sa 7,3 miliona eura. U ovom slučaju sve je jasno dokazano i presuđeno i tu Đukanović ne može da se spasi krivičnih sankcija. Potrebno je samo da Demokratski front dođe na vlast i da se izabere novi pošteni Vrhovni državni tužilac koji će otvoriti slučaj, sprovesti isti dokazni postupak već sproveden u SAD i osuditi Đukanovića na kaznu zatvora, a prihod od 7,3 miliona eura od korupcije konfiskovati.
MONITOR: Iz Demokratskog fronta je saopšteno da vlast stalno uvećava birački spisak i pored masovnog iseljavanja iz države…
MEDOJEVIĆ: Svi u Crnoj Gori i međunarodnoj zajednici znaju da su svi izbori pokradeni. Skoro sam dobio tabele iz štaba DPS-a gdje se jasno vidi da je na izborima 2012. za DPS glasalo preko 8.000 stranaca koji nemaju pravo glasa zbog rezidencijalnog uslova. To su tri mandata koje je DPS dobio na bazi izbornih kriminalnih radnji. DPS se ne može pobijediti na izborima koje organizuje Vlada Đukanovića i zato je DF čvrsto opredijeljen da se na protestima, koji će biti organizovani na jesen, izbori za pad Vlade Đukanovića i formiranje prelazne vlade koja bi organizovala fer izbore. Drugi metod borbe protiv izbornih krađa ne postoji i svako ko pristaje na izlazak na izbore po Đukanovićevim pravilima u suštini podržava izborne krađe i daje legitimitet režimu.
MONITOR: Ima li smisla da opozicija izlazi na izbore dok su ovakvi birački spiskovi?
MEDOJEVIĆ: Nijesu samo birački spiskovi problem, već monstruozni sistem ,,sigurni glas” u kojem oko 15.000 plaćenih aktivista DPS, koji su uglavnom i informatori ANB, kontrolišu 150.000 birača i primoravaju ih da glasaju za DPS. Da tragedija bude veća uglavnom se radi o najsiromašnijim građanima. Najveće žrtve režima glasaju za režim da bi preživjeli. Takvo poniženje može se prekinuti jedino protestima.
MONITOR: Iz Fronta ste saopštili da ideju protesta opstruira jedan broj opozicionih partija?
MEDOJEVIĆ: Sve partije koje ne podržavaju proteste u suštini prihvataju da simuliraju opoziciju u nedemokratskom režimu. Za sada se Pozitivna Crna Gora izjasnila protiv protesta, DEMOS i URA izjavama nagovještavaju da su protiv protesta, a stav Demokrata o protestima je vrlo teško odgonetnuti. Brzo će se vidjeti ko je opozicija sistemu, mafijaškoj državi Mila Đukanovića, a ko se kandiduje za ulogu dvorske opozicije koja će simulirati višepartijski sistem.
SDP nije iskoristio šanse
MONITOR: Šta očekujete od Ranka Krivokapića nakon što je pobijedio, da i dalje bude lider SDP?
MEDOJEVIĆ: Od Krivokapića očekujem nastavak politike obmanjivanja i DPS-a i opozicije i njegovih poslodavaca iz inostranstva. SDP je u političkom smislu mrtva partija, bez politike i liderstva. Njihova sudbina je u rukama Đukanovića i on odlučuje šta će sa SDP-om. SDP je prevaziđen politički subjekt koji nije iskoristio svoje istorijske šanse i kome su funkcije i lično bogaćenje funkcionera bili preči od države i reformi.
Kockarski kredit sa Kinezima
MONITOR: Prijete li Crnoj Gori bankrot i dužničko ropstvo?
MEDOJEVIĆ: Crna Gora je već u zoni dužničkog ropstva, jer je godišnji rast BDP od jedan do dva odsto mnogo manji od kamata na kredite koje se kreću od četiri do sedam odsto, pa se učešće duga u BDP uvećava samo od sebe i bez novih dugova. Od 2010. do 2014. država se zadužila za milijardu eura, a BDP je porastao za 250 miliona eura. Dakle, ekonomski sistem je negdje progutao 750 miliona eura. Samo je pitanje vremena kada će država objaviti bankrot jer neće moći da otplaćuje dugove. Ulazak u kockarski kredit sa Kinezima oko izgradnje dionice autoputa, čiji iznos u eurima niko ne zna, jer je ugovoren u dolarima i cijena tog aranžmana je već za preko 100 miliona eura veća, dodatna je omča oko vrata države Crne Gore i budžeta i sasvim je jasno da je Vlada uvela državu u dužničko ropstvo.
Pejović je bio pravi kandidat
MONITOR: Kako komentarišete predlog da je Veselin Pejović, koji Vas je fizički napao na beogradskom aerodromu, bio kandidat za Trinaestojulsku nagradu?
MEDOJEVIĆ: Kada vidim ko je rektor Univerziteta, predsjednik Vrhovnog suda, predsjednik Privrednog suda, ministar pravde, ministar poljoprivrede, ministar za održivi razvoj, jasno je da je Veselin Pejović bio pravi kandidat za 13-julsku nagradu privatne države Mila Đukanovića.
Veseljko KOPRIVICA