Povežite se sa nama

FOKUS

IGRE SA SEZONOM: Turizam za političku promociju

Objavljeno prije

na

Dok se Vlada hvali turističkom statistikom, za koju stručnjaci decenijama upozoravaju da je nepouzdana, turiste dočekuju aerodromi koji prokišnjavaju, rupe i radovi na priključnoj cesti za autoput i uobičajene ubitačne gužve od Ulcinja pa do na kraj Boke

 

Autobusom do Biogradskog jezera uputili su se protekle sedmice ćlanovi Vlade na tematsku sjednicu o turizmu.

,,Sjednica će biti posvećena dosadašnjim efektima sezone, ali i identifikaciji onih segmenata koje nesumnjivo treba dalje unapređivati”, naveo je premijer Dritan Abazović prije sjednice.

Kako je za unaprijeđenje u toku špica sezone već kasno, na  sjednici se malo čulo o tome. Iznijete su vizije budućnosti, poput one  premijerove da  ,,državu želimo brendirati kao zelenu destinaciju”. Kako tome pomaže to što turiste uz ceste dočekuju deponije i izlivanje kanalizacije u primorskim mjestima, nije razmatrano. Više je bilo riječi o odličnim rezultatima sezone. ,,Ako se dođe do 1,3 milijardi prihoda od turzima, to je u ovim uslovima čudo”, naglasio je Abazović.

Čudo je, prema ministrima i premijeru, svakako već tu. Rekordna sezona i turizam koji nam omogućava „održivost“.

Da to i potvrdi, statistiku je potegao ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović. Istakao je da je u prvih šest mjeseci 2023. godine, po podacima Monstata, u kolektivnom smještaju u Crnoj Gori ostvareno 1,8 miliona noćenja. To je, kako je naveo u Tviter objavi, 37 odsto više nego u 2022. godini, a 18 više nego u 2019. Sve je začinio: ,,Poruka za sve zlonamjerne kritičare jeste da je Crna Gora  na pravom putu”.

Turistički poslenici sa kojima je Monitor razgovarao, govore da se do aprila i moglo govoriti o rekordnoj sezoni ,ali da je kišoviti maj i jun i smanjen dolazak gostiju čak i u julu, raspršio te iluzije. Prema podacima Centralne banke, prihodi od turizma u prvom kvartalu ove godine iznosili su 119 miliona eura i bili su značajno veći od 45 miliona iz prošle i 49 miliona iz 2019.

Vlada zauzeta izborima  i političkim igarama  nije imala vremena da valjanije spremi sezonu. Turiste su dočekali aerodromi koji prokišnjavaju, rupe i radovi na priključnoj cesti za autoput i uobičajene ubitačne gužve od Ulcinja pa do na kraj Boke.

,,Tradicija je političara i finkcionera koje postavlja politika, da svaku turističku sezonu proglašavaju rekordnom. Da stvar bude još gora, mi hronično patimo od nepotpune i neažurne turističke statistike, kako u dijelu turističke ponude, tako i u dijelu turističke tražnje. Brojni turistički stručnjaci i poslenici godinama upozoravaju na ovaj problem, ali se od strane državne administracije ne pojavljuju čak ni namjere, još manje planovi kako se ovo kani riješiti. Sve ostaje na političkoj priči od koje turizam nema mnogo koristi”, izjavio je turizmolog i dekan Fakulteta za biznis i turizam Rade Ratković.

A evo kako to izgleda u praksi. Prema podacima Turističke organizacije Budve, u metropoli crnogorskog turizma, koja ostvari preko 40 odsto noćenja turista u Crnoj Gori, boravi više gostiju nego lani u isto vrijeme. Međutim, do tih podataka se došlo na osnovu slobodne procjene, jer TO Budva nema precizne evidencije o broju ležaja u privatnom smještaju, a kamoli o njihovoj popunjenosti.

,,Dosta problema leži u načinu i metodologiji prikupljanja podataka, odnosno izostanku metodologije. To je situacija koja nam ostavlja prostor za različita tumačenja i onemogućava kvalitetno planiranje”, potvrdila je Ana Tripković-Marković, direktorica Nacionalne turističke organizacije.

Ona je objasnila da lokalne turističke organizacije dostavljaju procjene broja gostiju, ali i procjene neregistrovanog prometa na teritoriji svoje opštine. ,,Mi ne znamo koliko je obim tog neregistrovanog smještaja, pretpostavljamo da je značajan, pa i od toga zavisi ta procjena. Sve to stvara dozu nesigurnosti kod ljudi koji treba da planiraju u turizmu. Nadam se da će se to riješiti i posebno nema razloga da u digitalnom dobu kuburimo sa ovim problemom”, istakla je Tripković Marković.

Prema procjenama vlasnika restorana i radnji sa kojima je Monitor razgovarao u Budvi i Petrovcu, tokom jula bilo je od 15 do 20 odsto manje turista. Identično koliko su oni podigli cijene u odnosu na proteklu sezonu. Pravi špic sezone je otpočeo tek početkom ovog mjeseca i strahuju da će nešto više od 20 dana biti malo da se nadomjesti manjak gostiju prethodna tri mjeseca.

Da je pravi špic počeo, najbolje se vidi po saobraćaju. Tako je 31. jula tunel Sozina od ujutru do podne bio zatvaran čak 12 puta, na po pet do 10 minuta, zbog saobraćajnog zastoja koji se pravi u Sutomoru.

,,Crna Gora je ostrvo. Najjednostavnije je ipak doći do Crne Gore vazdušnim putem  zbog svih izazova koje imamo po pitanju saobraćajne infrastrukture”, izjavila je Aleksandra Gardašević-Slavuljica iz Ministarstva ekonomskog razvoja i turizma.

Ona je kazala i da je  Crna Gora donedavno bila  dominantno okrenuta regionalnom tržištu: ,,Međutim, shodno našoj strategiji, Crna Gora treba da bude destinacija, i na tome radimo, dominantno okrenuta ka visokoplatežnim tržištima i gostima”.

Slične priče slušamo decenijama, a betonirani gradovi kao što je Budva prekrižani su za elitni turizam, upozoravaju turistički stručnjaci.

Specifičnost ove sezone u metropoli turizma je i što je gradonačelnik Milo Božović u zatvoru. Probleme u opštini kao što je kanalizacija koja se izliva u Petrovcu i Buljarici, sporo se ili nikako rješavaju.

,,Nijesmo našli načina kako da realno privučemo turiste sa novih tržišta i da znamo gdje formiramo masovni, a gdje luksuzni turizam” izjavio je Oleg Filipović, ekonomski analitičar. Ne postoji strategija na nacionalniom nivou,  koja bi nam omogućila razvoj turističke industrije kao jedine u narednom periodu”, smatra on.

Da su Njemci napravili strategiju turizma u Crnoj Gori prije 20 godina, podsjetio je i Miško Rađenović, profesor na Fakultetu za turizam i hotelijerstvo. Kazao je da se njihova projekcija ostvaruje, te da se elitni turizam seli u Boku Kotorsku, a masovni ostaje u ostalim djelovima Crne Gore sa fragmentima elitnog turizma.

U Kotoru je protekle sedmice boravilo 10.000 gostiju, što je pet procenata više nego rekordne 2019. Iz tamošnje turističke organizacije kažu da su svi hoteli popunjeni. ,,Gosti su uglavnom iz Velike Britanije, Francuske, veliki procenat ove sezone je i iz SAD”, izjavio je Jovan Ristić iz TO Kotor.

Iz NTO naglašavaju da hoteli bilježe bolje rezultate, te da povećanje kvaliteta i zvjezdica donosi i rast procenta popunjenosti. Nevolja je što hotela ima malo. ,,Naš ključni problem je stalno rastući gep u strukturi smještajnih kapaciteta, đe hoteli i slični objekti, koji imaju najveći ekonomski impakt, učestvuju sa oko 10 odsto, a komplementarni kapaciteti (sekundarno stanovanje, domaćinstva i drugi nekomercijalni objekti) oko 90 odsto”, navodi profesor Ratković. „Naši najbrojniji gosti, a to nijesu turisti u pravom smislu riječi, su vlasnici sekundarnih stanova i kuća i njihovi uglavnom neevidentirani ‘prijatelji”, ukazuje on.

Dobre strane ove sezone su što je od početka godine zaključno sa 31. Julom, naplaćeno pet i po miliona u državi od boravišne takse. To je 44 odsto više nego prošle godine za isti period.

Na gorepomenutoj sjednici Vlade, direktor Nacionalnih parkova Vladimir Martinović rekao je da je do 23. jula ove godine Nacionalne parkove posjetilo 308.000 turista, što je 61 odsto više u odnosu na isti period prošle godine. Naveo je da je preduzeće prihodovalo preko 1.300.000 eura. ,,Postavlja se pitanje, kada ovo čujemo, je li prije nekoliko godina u toj kompaniji neko nešto radio”, prokomentarisao je premijer Abazović te podatke.

Da je crnogorska ekonomija od svih zemalja Evrope najzavisnija  od turizma potvrdilo je istraživanje World Travel and Tourism Council. Prema tom istraživanju turizam čini 25,5 BDP-a Crne Gore, što čini četvrtinu ukupne  ekonomije. Kad je već tako, valjalo je bolje pripremiti sezonu, a manje se baviti samoreklamerstvom.

Predrag NIKOLIĆ

 

LJETO NA SJEVERU: I dalje samo potencijal

 

Iako se na sjeveru broji rekordna posjećenost turista, mnogo toga nedostaje. Od odgovarajuće naplate boravišnih taksi, do ugostiteljskih kapaciteta i sadržaja

 

Turistička sezona na sjeveru Crne Gore, sudeći po popunjenosti ugostiteljskih kapaciteta na planinama, biće najvjerovatnije rekordna. Da je planinski i seoski turizam šansa za posao uvidjelo je i lokalno stanovništvo, pa je preko noći izgrađeno desetine novih takozvanih ekokatuna, etno objekata ili registrovanih turističkih domaćinstava. No, država i dalje ne radi dovoljno da se rekordna posjećenost valorizuje.

Sagovornici iz svih lokalnih turističkih organizacija u ovom regionu, za Monitor ukazuju na  potrebu daljeg razvijanja ugostiteljskih kapaciteta i brže valorizacije nekih atraktivnih destinacija, koje se prepoznaju tek u poslednjih dvije do tri godine.

U Beranama je Jelovica, kuda prolazi novi regionalni put za Kolašin, ponovo prepoznata od turista novije generacije. Ova planina je šezdesetih godina prošlog vijeka imala svoj imidž koji je nepravedno zaspostavljen tokom posljednjih nekoliko decenija.

„Poslije slabijeg početka zbog loših vremenskih prilika, sezona je sada veoma dobra, pa su sva seoska domaćinstva i eko katuni na planinama na teritoriji naše opštine popunjeni. Ove godine se pokazuje koliko je planinski turizam u porastu, i prava je šteta što sezonu nismo dočekali sa još više novih ugostiteljskih kapaciteta“ – kaže direktor Turističke organizacije Berane, Ivan Radević.  On objašnjava da  Berane trenutno ima ukupno 215 hotelskih kreveta, kao i još 23 kreveta u prijavljenim seoskim domaćinstvima.

„Najveći broj hotelskih kapaciteta je u gradu.  Potrebni su nam  hoteli na planinama, jer strani turisti ne traže kafiće, već netaknutu prirodu, mir i tišinu, ekološku hranu“ – kaže Radević. Prema njegovim riječima, nagli porast planinskog turizma je prošle godine rezultirao sa 12,5 hiljada ostvarenih prijavljenih i registrovanih noćenja, što je u odnosu na 2019. godinu, kada je registrovano 4,5 hiljada hotelskih noćenja, više za 200 odsto. „Ovo će biti vjerovatno rekordna godina po broju noćenja“ – smatra direktor TOB.

On apeluje da se što prije završe radovi na tunelu Klisura koji ovu planinu približava Kolašinu na svega deset minuta. To bi ubrzalo valorizaciju Jelovice kao najvećeg resursa u beranskoj opštini.

Da  na toj planini već  boravi  veliki broj turista, uvjerili smo se posjetom nekima od eko katuna. Vlasnik jednog od takvih ugostiteljskih naselja na Jelovici kazao nam je da je bukiran do kraja sezone, i da ima veliki broj stranih turista.

„Evo, i bez tunela, mi radimo punim kapacitetom.  Ovo je planina koja nudi mnogo turistima u pogledu takozvanog aktivnog odmora. Kombinacija planinarenja, spavanja u modernim drvenim bungalovima, kupanja u bazenu na visini od skoro hiljadu i po metara. Trudimo se da zadovoljimo sve njihove zahtjeve, a opet da imaju privatnost daleko od grada“ – kaže taj ugostitelj.

Na ovoj planini nema potrebe nostiti zalihe vode, jer prirodnih izvora pitke vode ima na svakom koraku. U jednom od njih, pored ovog turističkog naselja, hlade se lubenica i pivo.

Slično je i na drugim planinama oko Berana. To prema riječima direktora lokalne turističke organizacije ,govori da planinski turizam ima veliki potencijal.

„Interesovanje je sve veće, a i naši ljudi to prepoznaju, pa niču brojna privatna turistička naselja, a broj indivudualnih domaćinstava koja se registruju kao turistička ,sve je veći iz godine u godinu“ – kaže direktor Radević.

Direktor TO Plav Eldin Feratović najavljuje da će u tom gradu ubrzo početi da se gradi novi hotel velikih kapaciteta, za koji je Plavljanin koji živi u inostranstvu, opredijelio oko trinaest miliona eura. On kaže da su završene sve administrativne pretpostavke.

“Hotel će se graditi na vrlo atraktivnoj lokaciji, na obali Plavskog jezera. Uz hotel Plavsko jezero, koji je u fazi završnih radova na rekonstrukciji, sljedeće godine ćemo imati unaprijeđene smještaje kapacitete visokog sadržaja” – kaže Feratović za Monitor.

“Mislim da ćemo sa dva hotela, uz već postojeće hotele, hostele, eko naselja i druge privatne ugostiteljske kapacitete, riješiti problem smještajnih kapaciteta u Plavu, koji je do sada bio izražen” – vjeruje Feratović. Cilj je , kaže, da se turistička sezona produži. “Pokušavamo da ostvarimo sve pretpostavke  da sezona u Plavu traje  makar pola godine, ako ne i čitavu godinu“ – kaže Feratović.

Da je problem loše inspekcijeske kontrole svuda izražen, najilustrativnije govori primjer da je lokalna turistička organizacija u Andrijevici u ovoj godini prihodovala svega 169 eura od boravišne takse. To ukazuje na to da nema nikakve kontrole u oblasti prijavljivanja turista i gostiju na teritoriji ove sjeverne opštine.

Direktor Branko Đukić Monitoru je kazao da lokalna uprava mora angažovati turističkog inspektora. „Zarada od boravišne takse u ovoj godini apsolutno ne odgovara onome što možemo vidjeti na ulicama Andrijevice, gdje je prisustvo turista vidljivo i golim okom“ – kaže Đukić.

On kaže da je više puta ukazivao lokalnoj administraciji da se mora zaposliti turistički inspektor. „U Plavu su promijenili inspektora, pa su  prošle godine imali 800 , a ove godine do kraja juna 8000 eura prihoda. Od jednog eura, koliko iznosi boravišna taksa, osamdeset odsto ide lokalnoj turističkoj organizaciji, a dvadeset odsto NTO“ – objašnjava Đukić.

Đukić ulazuje da je najvažnije odredište  turista na području ove  opštine  planinski masiv Komova,  sa velikim brojem privatnih ugostiteljskih naselja, ekokatuna i turističkih domaćinstava. U Parku prirode Komovi prodato je do sada oko 5 hiljada ulaznica.

Da je ljetnji planinski turizam jedna od šansi sjevera, država ne samo da treba da prepozna, već i da obilatije pomogne gradovima sa siromašnim budžetima. Turistički radnici upozoravaju da sjeveru ne treba „betonizacija“ planina, već bolji plan razvoja ugostiteljskih kapaciteta, a da se istovremeno sačuva  nedirnuta priroda. Nju turisti sa zapada sve više traže u ovom dijelu Crne Gore.

                                                                                     Tufik SOFTIĆ

Komentari

FOKUS

MJESEC DO POPISA: Priprema, pozor, prebrojavanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Više od 80 pitanja neći će se u upitnicima skoro 4.000 popisivača kada krenu na svoj posao. Sve je izvjesnije da će to biti 1. novembra. Kao i da će ih mnogi dočekati kao nezvane goste. Uz malo truda i dobre volje koja nije pokazana, sve je moglo biti mnogo bolje. Umjesto vjerskog i nacionalnog prebrojavanja mogli smo imati pravi popis

 

Kako se približava termin održavanje Popisa stanovništva, domaćinstava  i stanova, sve JE više onih koji smatraju da ga treba – odložiti. Jedni predlažu na mjesec, drugi kažu do daljnjeg. Odnosno, dok se ne steknu uslovi, tenhički ali i politički, za njegovo nesmetano održavanje.

Iz Vlade insistiraju da se popis održi u terminu koji su oni zimus zacrtali svojom Uredbom. Dakle, od 1. do 15 novembra.

“Mislim da smo dovoljno uradili da ne postoji ni teoretska šansa da bilo kome na pamet padne da pokuša da omete ovaj proces”, rekao je ministar finansija Aleksandar Damjanović na sjednici Vlade sredinom septembra, priznajući da u Monstatu (državna statistika radi pod ingerencijom Ministarstva finasija) još nijesu završene sve pripremne radnje neophodne za nesmetano i tačno sprovođenje popisa.

Potom je i premijer Dritan Abazović, pritvrdio da do odlaganja popisa neće doći. “To se neće desiti. Ne pravimo od toga bauk. Od 1. do 15. novembra je popis i to je to.” Konačno i iz Monstata je saopšteno da trenutno nema zakonskih mogućnosti za odlaganje popisa.

Za neupućene, državni statističari su samo konstatovali da Crna Gora trenutno nema funkcionalnu zakonodavnu vlast (parlament) koja bi mogla da stavi van snage ili izmijeni prošle godine osvojeni Zakon o popisu. Istovremeno su potvrdili  sumnje da oni za popis još nijesu spremni. Na zvaničnom sajtu Monstata, u dijelu koji se odnosi na predstojeći popis i danas (četvrtak 28. septembar), stoji informacija:  “Završena je priprema upitnika, dok je u finalnoj fazi priprema metodoloških i organizacionih uputstava za realizaciju popisa”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA TRAGEDIJA NA CRNOGORSKIM PUTEVIMA: Drumovi straha

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ovonedjeljna nesreća na putu Cetinje – Budva ponovo je aktuelizovala pitanje odgovornosti za neprekinut niz tragičnih udesa na našim putevima. Samo policija ne može mnogo kada na jednoj strani imamo stara vozila, upitne drumove i odsustvo vještine, iskustva i saobraćajne kulture kod vozača, a na drugoj nedostatak kadra i opreme

 

Stručnjaci pokušavaju da utvrde zašto je autobus firme Papović, bez kontakta sa drugim vozilima, najmanje 15 metara udarao u odbojnu bankinu na krivini, prije nego je probio zaštitnu ogradu i sa 30 putnika sletio u provaliju. Nesreća se dogodila prije nekoliko dana na Obzovici, mjestu između Cetinja i Budve. Dvoje putnika izgubilo je život, jedan je i dalje životno ugrožen, a još dvadesetak putnika i vozač autobusa zadobili su teže i lakše povede. Vozač je uhapšen.

Razmjere tragedije najvjerovatnije bile bi i mnogo veće da gusto granje i šiblje nijesu amortizovali pad i zaustavili autobus da se, nakon slijetanja, surva još dublje u provaliju.

Istog dana u udesu na Žabljaku povrijeđen je motociklista, dok je prethodnog dana na teritoriji Crne Gore registrovano 16 saobraćajnih nezgoda. Iz Operativno-komunikacionog centra Uprave policije kazali su da se tog dana u Podgorici dogodilo deset, u Baru pet i u Nikšiću jedna saobraćajna nezgoda. Izdato je 326 naloga za uplatu novčanih kazni i podnijeto 77 prekršajnih prijava. Policija je oduzela dva para registarskih tablica.

Crnogorski putevi i dalje liče na ratište. Samo prošle godine poginulo je gotovo 60 osoba i pored formalno pooštrenih kazni za prekršaje u saobraćaju.

U svijetu gotovo 1,3 miliona godišnje pogine u saobraćaju, procjena je Svjetske zdravstvene organizacije. Riječ je o deset puta većem broju od stradalih u ratovima – Globalni indeks mira (Global Peace Index) procijenio je da je u ratnim konfliktima prošle godine stradalo 238 hiljada ljudi. To nije utjeha, već upozorenje.

Najteža saobraćajka u ovom vijeku kod nas se dogodila prije deset godina (2013) u kanjonu Morače. Autobus sa 46 putnika sletio je sa mosta, kod Manastira Morača. Prevozio je rumunske turiste u Crnu Goru,  stradalo je 18 osoba, njih 29 je povrijeđeno. Rumunski autobus kretao se dvostruko brže od dozvoljene brzine na toj dionici magistrale. Desetak godina ranije, na granici sa Kosovom, u saobraćajnoj nesreči poginulo je deset osoba, uključujuci dvoje djece, dok je 31 osoba povrijeđena. Autobus sa 40 putnika je saobraćao na realciji Ulcinj – Kosovo, kada je sletio s puta i prevrnuo se niz liticu.

Saobraćajni inženjer Mirko Đurović ističe da je najčešći uzrok saobraćajnih nezgoda u Cnoj Gori nepoštovanje brzine i da vozači nijesu dovoljno iskusni. On upozorava i da je previše saobraćajnih nesreća  na ovom malom prostoru.

“Na putu od Podgorice do Budve dosta se brzo vozi. Put nije loš, ali vozači precjenjuju svoje mogućnosti i voze maksimalnom brzinom. Ako se desi neki kiks on u toj situaciji ne može da se snađe i onda šeta ne cesti, lijevo – desno i najčešće se tada desi saobraćajna nezgoda”, pojasnio je Đurović. On kaže da naši vozači „nijesu baš iskusni“ jer imaju vrlo malo pređenih kilometara u toku godine.

Put od Podgorice do Budve (preko Cetinja) nedavno je potpuno rekonstruisan, kako bi se donekle amortizovali nemar vozača i nekoliko opasnih krivina na toj saobraćajnici. Obzovica je  ostala crna tačka.

Samo pregledom tekstova iz medija može se vidjeti da se u posljednjih tri godine u tom selu dogodilo desetak saobraćajki. U tri je bilo smrtno stradalih.

Uprava policije ranije je saopštila da i pored želje, profesionalih napora i aktivnosti koje  „kontinuirano ulažu“ u bezbjednost saobraćaja i smanjenje saobraćajnih nesreća, jedan broj vozača i dalje ne poštuje saobraćajne propise, čineći najteže prekršaje. Među nijima je i značajan broj  mladih vozača (do 24 godine).

„Nepažnja, neprilagođena ili velika brzina, upravljanje vozilom pod dejstvom alkohola, su i dalje glavni uzroci saobraćajnih nezgoda sa najtežim posljedicama na našim putevima. Nažalost, od početka 2022. godine, u saobraćajnim nezgodama je stradalo 57 osoba, od kojih je 15 bilo mlađe od 24 godina života, dok je samo u posljednjih 48 časova, stradalo njih troje”, navodi se u saopštenju policije s kraja prošle godine.

Moramo, međutim biti svjesni da ni policija ne može mnogo kada na jednoj strani imamo stara vozila, upitne drumove i odsustvo vještine, iskustva i saobraćajne kulture kod vozača, a na drugoj nedostatak kadra i opreme.

Odlazeći ministar unutrašnjih poslova Filip Adžić izjavio je početkom nedjelje da Crnoj Gori, prema novoj sistematizaciji radnih mjesta, nedostaje oko 1.600 policajaca. To je ilustrovao pričom da u Budvi, iznad koje se desio ovonedjeljni udes, u jednoj smjeni rade samo tri policajca.  Ko onda da kontroliše poštovanje saobraćajnih propisa i uslove na cesti?

Dugo najavljivana realizacija projekta stacionarnih radarskih sistema na 72 kritične dionice puteva u Crnoj Gori još nije na dnevnom redu. Iako je Akcionim planom za sprovođenje Strategije poboljšanja bezbjednosti u drumskom saobraćaju ovaj projekat bio planiran godinama unazad, to nije učinjeno jer nijesu bila obezbijeđena finansijska sredstva za njegovu realizaciju u iznosu od 2,5 miliona eura. Vlada je 2020. godine konačno opredijelila sredstva za realizaciju ovog projekta, ali još nije realizovan tender za njihovu nabavku. Ili je upitanju nešto drugo?

“Crna Gora je jedina zemlja u regionu koja nema sistem stacionarnih radara, koji mogu olakšati saobraćajnoj policiji kontrolu učesnika, posebno tokom ljetnih mjeseci kada je veliki priliv turista. Osim toga, radari bi smanjili i broj patrola na saobraćajnicama, čime bi se u kratkom periodu izvršile uštede u budžetu potrebne za ovu investiciju”, piše u Akcionom planu, ali nabavka radara još nije realizovana.

Istovremeno, svjedoci smo svojevrsnog neformalnog nadmetanja – ko će imati najviše promila alkohola u krvi kada ga policija zaustavi tokom vožnje i podvrgne alko-testu. Rekorderi su preskočili tri promila, i o njima se na društvenim mrežama piše kao o herojima.

Podaci govore da profesionalni vozači ne spadaju u red takvih. Njihov problem je, najčešće, neiskustvo i premor. Vozači kamiona i autobusa u Crnoj Gori od 2019. godine u skladu sa evropskim standardima moraju imati završenu srednju trogodišnju školu, vozačku dozvolu C,D ili E kategorije, ali i licencu profesionalnog vozača koju izdaje Privredna komora. Obuka za stručno usavršavanje vozača (CPC – obuka profesionalnih vozača) u nacionalnom i međunarodnom drumskom prevozu putnika ili tereta omogućava vozačima da steknu nova znanja i vještine, u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom i direktivama Evropske unije.

“Obukom se, između ostalog, podiže sposobnost vozača na viši nivo u cilju povećanja bezbjednosti u saobraćaju. Posjedovanje licence profesionalnog vozača je uslov za pristup tržištu u javnom prevozu putnika i tereta, kako u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom tako i uskladu sa direktivama EU”, navode iz Privredne komore.

Kazne za poslovanje suprotno Zakonu o prevozu u drumskom saobraćaju propisane su članom 138, u minimalnom iznosu od 1500 eura za pravna lica, dok su u zemljama EU kazne znatno veće.

Nije svuda u regionu tako. Tako u Srbiji više nije neophodno najmanje dvogodišnje iskustvo sa položenom C1 kategorijom (kamioni od 3,5 do 7,5 tona) da bi se stekao uslov za polaganje kategorije koja omogućava vožnju autobusa.

„Razlog za olakšane uslove za dobijanje dozvola za kamione i autobuse je što postoji konstantan nedostatak kvalifikovanih kadrova“,  piše u obrazloženju novog Zakona o drumskom saobraćaju. „Prosečna starost vozača u Srbiji je blizu 55 godina jer se veliki broj mladih profesionalnih vozača opredeljuje za rad u drugim zemljama, gde takođe postoji potreba za ovim kadrom, a uslovi su znatno povoljniji“, objašnjavali su saobraćajni strućnjaci Novoj ekonomiji uz napomenu da je problem u prevozu putnika i robe dobio na značaju od početka 2019. godine kada je postalo izvjesno da će vozači moći lakše da odlaze u zemlje u EU.

Sve to se odražava i na stanje u Crnoj Gori koja se trudi, da makar zakonskom regulativom, drži korak sa EU.

Zakon o prevozu u drumskom saobraćaju predviđa da licencu profesionalnog vozača mora imati vozač motornog vozila ili skupa vozila, koji je zaposlen kod prevoznika odnosno obavlja prevoz za sopstvene potrebe, koji obavlja prevoz putnika ili tereta kojem je upravljanje vozilom osnovno zanimanje. Licencu izdaje Ministarstvo kapitalnih investicija i vodi evidenciju o izdatim licencama.

Da bi dobio licencu vozač mora da ima  vozačku dozvolu za upravljanje vozilima jedne od kategorija C1, C1+E, C, C+E, D1, D1+E, D ili D+E ili vozačku dozvolu za upravljanje vozilima kategorije B za prevoz putnika iznajmljenim vozilom sa vozačem ili u šatl prevozu. Mora imati i  sertifikat o početnoj stručnoj osposobljenosti ili sertifikat o ubrzanoj početnoj stručnoj osposobljenosti. Licenca se izdaje se na pet godina.

Svako malo se, ipak, uvjerimo koliki je raskorak između regulative i stvarnosti na našim drumovima. Cijena tog nauka su, nerijetko, izgubljeni ljudski životi.

 

Saobraćaj je vodeći uzrok smrti mladih

Svjetska zdravstvena organizacija navodi da između 20 i 50 miliona učesnika u saobraćajnim nezgodama pretrpi povrede koje nisu smrtonosne, a mnogi od njih imaju invaliditet kao rezultat povrede.

Povrede u saobraćaju nanose značajne ekonomske gubitke pojedincima, njihovim porodicama i narodima u cjelini.

„Ovi gubici nastaju zbog troškova liječenja, kao i gubitka produktivnosti za one koji su poginuli ili onesposobljeni zbog njihovih povreda, kao i za članove porodice koji moraju da odsustvuju sa posla ili škole da bi se brinuli za povrijeđene. Saobraćajne nesreće većinu zemalja koštaju tri odsto njihovog bruto društvenog proizvoda“, navodi se u istraživanju te organizacije.

Analiza pokazuje i da se više od 90 odsto smrtnih slučajeva u saobraćaju dešava  u zemljama sa niskim i srednjim prihodima. Čak i u zemljama sa visokim dohotkom, veća je vjerovatnoća da će ljudi iz nižeg socioekonomskog porijekla biti uključeni u saobraćajne nesreće. Povrede u saobraćaju su vodeći uzrok smrti djece i mladih od pet do 29 godina.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NADMOĆ MAFIJE: Tunel usred mraka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve u vezi našeg tunela, zasad  ostaje u sjenci saznanje da je neko – spreman, spretan i organizovan – tajno prokopanim tunelom stigao do jedne od državnih institucija koja bi, da je reda, spadala u dio najbolje čuvanih i najbezbjednijih u Crnoj Gori. I provalio u njen najčuvaniji dio. Sve to se dešava u neposrednoj blizini zgrada u kojima su sjedišta Vlade, Skupštine, Predsjednika države, Centralne banke…Niko iz njihovog obezbjeđenja i kompletnog sistema državne bezbjednosti nije primijetio ogromnu prijetnju

 

U ponedjeljak je stigla vijest o pljački u depou Višeg suda u Podgorici koja je prijavljena nakon što su službenici suda primijetili da je dio uskladištenog materijala raspakovan i ispreturan. U tom depou čuva  se gotovo sav dokazni materijal iz sudskih postupaka koji su u toku– od dokumenata do zaplijenjene robe, droge i oružja, pa je vijest pobudila veliku pažnju javnosti. Laičke i stručne.

Ćutali su samo oni kojima je posao bio da javnost  obavijeste šta se, kada i kako desilo. Te podatke nijesmo dobili, osim  informacije da se ulaz u depo sa dokaznim materijalom nalazi pod stalnim video nadzorom i ima fizičko obezbjeđenje (mada ima upućenih koji tvrde da su čuvari depoa na njegovom ulazu samo tokom radnog vremena Višeg suda). Naknadno smo saznali kako u depou sa dokazima nema ni jedna sigurnosna kamera. Pravosuđe nema novca za takve investicije.

Sjutradan je priča o mogućoj krađi u depou dobila neočekivan obrt. Izgleda kako su, nakon višesatnog uviđaja policije, službenice suda krenule da pospreme nastali rovaš pa su, tragajući za izvorom neuobičajene promaje u prostoriji, otkrile poveliku rupu u zidu. Iza nje – svježe prokopan tunel koji, ispod Njegoševe ulice, vodi do stana u zgradi preko puta.

Kako tunel nije otkriven tokom uviđaja provale u sudski depo za sada nije poznato. Ali je, eto, moguće. Tako je počela priča koja podsjeća na zaplete iz krimi filmova.

Prve procjene iz policije bile su da je na tunelu rađeno oko mjesec dana, a da se sa kopanjem i bušenjem počelo krajem jula ili u avgustu, tokom godišnjih odmora u javnoj upravi. Kao zgodan paravan poslužili su i radovi na rekonstrukciji zgrade Višeg i Vrhovnog suda u Podgorici. Počinioci su, kako sumnjaju u policiji, iznajmili stan u prizemnoj zgradi preko puta suda i odatle započeli radove čiji krajnji cilj tek treba utvrditi. O motivima se, za sada, samo nagađa. Krađa (uništenje) deponovanog dokaznog materijala, priprema nečijeg bjekstva ili ubistva, najčešće su pretpostavke.

Za sada, sve to ostaje u sjenci, saznanje da je neko – spreman, spretan i organizovan – tajno prokopanim tunelom stigao do jedne od državnih institucija koja bi, da je reda, spadala u dio najbolje čuvanih i najbezbjednijih u Crnoj Gori. I provalio u njen najčuvaniji dio. A, da stvar bude gora, sve to se dešava u neposrednoj blizini zgrada u kojima su sjedišta Vlade, Skupštine, Predsjednika države, Centralne banke… Ipak, niko iz njihovog obezbjeđenja i kompletnog sistema državne bezbjednosti nije primijetio ogromnu prijetnju. Dok nije dunula promaja.

Zato se sada igra igra  prebacivanja odgovornosti i minimalizacije štete.

Po otkriću upada u sudski depo i načina na koji su provalnici do njega stigli, predsjednik Višeg suda Boris Savić kazao je da je pregledom i popisom dokaza iz najvažnijih predmeta konstatovano kako “gotovo ništa ne nedostaje”.

Na pitanje kako su za kratko vrijeme uspjeli da popišu imovinu i da izmjere količine droge koje se čuvaju u depou, pojasnio da se tu nalazi ogroman broj fizičkih predmeta i da prvo traže da li nedostaju osjetljivi predmeti. Detaljan pretres bi, ističe, trajao mjesecima.

Regovao je potom vršilac dužnosti direktora Uprave policije Nikola Terzić. “Za razliku od predsjednika Višeg suda, koji je saopštio da gotovo nijedan dokaz iz depoa ne nedostaje, mislim da niko nije uložio toliki trud i napor zbog rekreacije, iako bih volio da je on u pravu, a da ja griješim. Plašim se da će istina biti drugačija”, kazao je Terzić.

Poslednje informacije govore da je iz depoa nestalo više pištolja za koje se sumnja da su korišćeni za izvršenje krivičnih djela. Njihov broj za sada nije poznat javnosti a možda ni istražiteljima. “Još nije poznato o kojim se predmetima radi“, saopštio je Monitoru izvor blizak istrazi.

Nezvanično, odnešeno oružije dovodi se u vezu sa procesima u kojima se sudilo pripadnicima tzv. kavačkog klana. Izgleda da je dokazni materijal iz predmeta u kome se sudi njihovom navodnom šefu  Slobodanu Kašćelanu, privukao najveću pozornost provalnika.

Sudija Savić nije želio da komentariše navode o nestalom oružju. „Ne mogu da komentarišem aktuelne istrage“, kazao je Monitoru.

Iz Biroa za operativnu koordinaciju organa obavještajno-bezbjednosnog sektora (BOK) nakon sjednice održane u srijedu saopšteno je da se traga za šest osoba, koje se sumnjiče da su učestvovale u iskopavanju tunela. U međuvremenu je pronađeno kombi vozilo koje je, vjerovatno, korišteno tokom zemljanih radova u Njegoševoj ulici. Mogući nalogodavci operacije tunel još nijesu poznati.

Ovih se dana inenzivno nagađa. Između ostalog i o tome  da li su “rudari” u centru Podgorice pravili tunel za bjekstvo ili potencijalni atentat na nekog od viđenijih protivnika, tokom njihovog boravka u Višem sudu. Takozvana soba za pritvorena lica u kojoj  pritvorenici (zatvorenici) iz Spuža borave nakon dovođenja u Sud, dok čekaju na suđenje ili saslušanje, nalazi se u neposrednoj blizini poharanog depoa. Dijeli ih samo hodnik, a šefovi ovdašnjih kriminalnih klanova i njihovi izvršioci već su pokazali da ne prezaju od bilo kakvih izazova kako bi ostvarili svoj  naum.

To je, službeno, potvrđeno i saopštenjem sa ovonedjeljnog sastanka Biroa za operativnu komunikaciju službi bzebjednosti. “Zaključeno je da je riječ o aktivnostima sa visokim nivoom organizacije i profesionalizma, koja je podrazumijevala učešće većeg broja lica različite profilacije”  navodi se u saopštenju BOK-a.

Tunel je postao svojevrsna turistička atrakcija za zanimaciju najviših vladinih  funkcionera predvođenih premijerom Dritanom Abazovićem. Skupa sa ministrom pravde Markom Kovačem i  MUP-a i odbrane Filipom Adžićem Abazović je obišao tunel, sa obije strane, kako bi “stekao neposredan uvid”, dok su policijski forenzičari još vršili uviđaj, pokušavajući da prikupe dokaze o počiniocima i njihovim namjerama. Mišljenja su podijeljena na temu da li su zvaničnici izvršne vlasti, šetajući po mjestu zločina, ugrozili posao istražitelja.

Političari su iskoristili priliku da, slikajući se pored rupe u zidu Višeg suda, iznesu stav kako su kriminalci imali pomoć “iznutra”. Potom je njima, u zajedničkom saopštenju Višeg i Vrhovnog suda, spočitano  da su na edukativno-promotivnu ekskurziju stigli bez odobrenja i u vrijeme trajanja uviđaja. Pride su, prebacujući odgovornost na državne službe koje kontrolišu Abazović i Adžić (Uprava policije, ANB…), iz Vrhovnog i Višeg suda podsjetili da su upravo zaposleni u sudu otkrili prokopani tunel, nakon izvršenog uviđaja službi bezbjednosti.

“Olako iznošenje ozbiljnih optužbi bez ikakvih dokaza ne bi trebalo biti način postupanja visokih državnih funkcionera. Ovo naročito, ako se uzme u obzir da premijer svakako zna čija je nadležnost obezbjeđivanja objekata, a to je Sektor za obezbjeđenje ličnosti, objekata i diplomatskog korpusa. Premijer dakle propušta da istakne da li postoji odgovornost nekih drugih organa za sve ono što se dešavalo u periodu iskopavanja tunela i ko je trebalo da prepozna te aktivnosti”, navode u zajedničkom saopštenju Vrhovni sud i Viši sud.

Abazović je prećutao kritike na račun rada službi bezbjednosti. Odgovorio je kako je  imao odobrenje predsjednika Višeg suda, te da ne zna zašto se Vrhovni sud miješa u tu priču (Vrhovni sud je za pravosuđe ono što je Vlada za izvršnu vlast u državi). Ponovo  je reagovao Boris Savić: premijer i njegovi ministru od njega nijesu tražili dozvolu, samo su ga obavijestili da će doći “u posjetu” sudskom depou…

I laička javnost je dosad mogla  da stekne osnovnu predstavu o tome kako je moguće da neko, u centru Podgorice i, fizički, glavnom čvorištu izvršne, zakonodavne i sudske vlasti prokopa nekoliko desetina metara tunela, vršlja po dokaznom materijalu iz “najosjetljivijih” predmeta kojima se trenutno bavi crnogorsko pravosuđe i, možda, pripremi teren za neki još teži zločin. I svo to vrijeme ostane neprimijećen.

Tunel ispod Njegoševe ulice samo je otkrio nadmoć mafije u Crnoj Gori.  Kriminalci su, još jednom, pobijedili državu. Istraga treba da pokaže da li je utakmica bila namještena.

 

Uzaludna upozorenja

N: Na sjednici BOK-a je konstatovano i da obijanje depoa Višeg suda u Podgorici predstavlja “najznačajniji i najopasniji udar na institucije države i pravosudni sistem”. Takođe su razmatrana pitanja bezbjednosti i mjera zaštite objekata i prostorija organa za sprovođenje zakona, “sa posebnim fokusom” na događaj u Višem sudu.

Nije prvi put da se ova tema nađe na dnevnom redu nadležnih iz izvršne vlasti. Po pravilu, uvijek je to bilo s nekim povodom i, po pravilu, sve se završavalo na praznim obećanjima.

Marta ove godine,  Podgoričanin Mladen Bulatović na ulazu u zgradu Osnovnog suda u Podgorici, aktivirao je ručnu bombu. On je poginuo a više osoba je lakše i teže ranjeno. Dvije godine ranije, u zgradi Osnovnog tužilaštva na Cetinju, jedan stanovnik Prijestonice izvršio je samoubistvo ručnom bombom u kancelariji tužioca.

Nadležni su, u oba slučaja, postavljali pitanje bezbjednosti zaposlenih u sudovima i tužilaštvima. Problem očigledno nije riješen.  Da je to trebalo davno uraditi pokazuje i istorija kriminalnih dešavanja u crnogorskim kućama pravde.

U novembru 2002. godine u hodniku Suda za prekršaje u Podgorici Rajko Stajović je usmrtio Miomira Ćetkovića iz Podgorice i teško ranio Smiljanu Jovićević.

Tri godine kasnije u barskom Osnovnom sudu ubijena je sutkinja Milorija Pejović. Nju je usmrtio Baranin Batrić Đuković, a nakon toga je ranio advokata Đorđa Jankovića. Poslije ubistva Đuković je otrčao do kancelarije sudije Željka Šupljeglava i pokušao da i njega ubije. Pištolj nije opalio, pa ga je izudarao po glavi.

Iz sudova se i bježalo. Prije tri godine albanski državljanin Ardijan Muka pobjegao je iz Višeg suda nakon što mu je sudija za istragu odredio ekstradicioni pritvor. On je tada po izlasku iz zgrade suda, dok su ulcinjski policajci namjeravali da ga uvedu u službeno vozilo, iskoristio to što nije bio vezan i pobjegao… Ubrzo je uhapšen.

Pored ovog neuspješnog bjekstva bilo je i mnogih onih uspješnih, ali uglavnom iz zatvora. Iz zatvora u Spužu i Bijelom Polju u poslednje dvije decenije pobjeglo je dvadeset zatvorenika koji su izdržavali višegodišnje zatvorske kazne zbog izvršenja teških krivičnih djela.

Prvo “veliko” bjekstvo izveo je Podgoričanin Vladeta Vlatko Milačić 1995. godine kada je pobjegao iz Spuža, gdje je izdržavao zatvorsku kaznu zbog ubistva 21-godišnjeg mladića na putu Podgorica-Cetinje.

U medijima je objavljeno da je zidine spuškog zatvora napustio uz asistenciju nekog od službenika obezbjeđenja. Navodno, Milačić je izveden iz ćelije i prebačen do Skadarskog jezera, odakle je pobjegao u Albaniju. On je poslije više od decenije uhapšen u Makedoniji zbog iznude, gdje je i služio zatvorsku kaznu za to djelo. Prema zvaničnim informacijama, 2007. godine je ponovo oslobođen ili otet na putu od zatvora do klinike u Skoplju. Kako je tada izvijestila makedonska štampa, sanitetsko vozilo su presrele maskirane i naoružane osobe i sa sobom odvele Milačića.

Šest godina kasnije, 18. juna 2001. godine, iz spuškog zatvora je pobjegao i Nikšićanin Veselin Batica Vlahović, koji je, pod nadzorom čuvara, uspio da dođe u zabranjenu zonu unutar spuškog zatvora i preskoči zid visok 3,70 metara, a zahim i da pobjegne preko limenog krova. Tadašnji direktor ZIKS-a Željko Jočić rekao je Monitoru kako je ubijeđen da je Vlahović pri bjekstvu imao pomoć zatvorskih čuvara. Kasnije je uhapšen u Španiji, a trenutno se nalazi na izdržavanju višedecenijske robije u Sarajevu zbog ratnih zločina. Nekoliko dana nakon Vlahovića, iz Spuža je pobjegao i Dragoljub Laketić, koji je izdržavao 12-godišnju kaznu za ubistvo.

Četiri godine kasnije, iz spuškog zatvora je pobjegao Beranac Smajo Babić. I on je izdržavao dugogodišnju kaznu zbog svirepog ubistva. Njegov leš ubrzo je nađen u Krupačkom jezeru pokraj Nikšića. Sa Babićem su pobjegli i osuđenici Milan Ristić i Stevo Poček, ali su se oni ubrzo predali.

Zatvorenik Jovica Zindović, koji je osuđen na 15 godina robije zbog ubistva Luke Popovića, pobjegao je iz bjelopoljskog zatvora 7. oktobra 2015. godine. Zbog toga su suspendovani tadašnji načelnik bjelopoljskog zatvora i nekoliko službenika.

Nedugo poslije toga, 24. decembra, iz istog zatvora pobjegao je i Podgoričanin Ivan Vujović, koji je služio kaznu zbog ubistva Radomira Savovića. Navodno, Vujović je prije bjekstva razoružao policijske čuvare i pobjegao automobilom koji ga je čekao ispred zatvora.

Bježalo se i iz policijskih stanica. Tako je u decembru 2016.godine iz kotorske policije pobjegao uhapšeni pripadnik škaljarskog klana Jovan Jovanović. Do danas nije pronađen, a postoje sumnje da je ubijen u ratu sa suprotstavljenim kavačkim kriminalnim klanom.

Rešetke ne samo da nijesu spriječile bjekstva ozloglašenih kriminalaca već nisu bile ni prepreka za nove zločine. Tako je jedan od ključnih ljudi „škaljaraca“ Dalibor Đurić ubijen 22. septembra 2016. godine na filmski način – likvidiran je snajperskim hicem iza zidina spuškog zatvora, dok je trenirao u dvorištu poluotvorenog odjeljenja zatvora.

Planovi za likvidaciju zatvorenika i pritvorenika otkrivani su i narednih godina. Tako je spriječen pokušaj likvidacija vođe škaljaraca Jovana Vukotića (ubijen prošlog septembra u Turskoj) dok je bio u zatvoru u Spužu. Dio tog plana predviđao je upotrebu drona koji je sada, kako čujemo, bio posebno interesantan provalnicima u depo Višeg suda.

Ivan ČAĐENOVIĆ / Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo