Povežite se sa nama

MONITORING

Čija je Crna Gora sigurna kuća

Objavljeno prije

na

U mrkloj noći prije prvih pijetlova 25. avgusta najokrutniji ubica iz zemunskog klana Sretko Kalinić prebačen je iz Zagreba u Beograd, u jednoj od najvećih bezbjednosnih akcija te vrste u istoriji policija Srbije i Hrvatske. Razlog za velike mjere bezbjednosti nisu bili samo lik i djelo Kalinića pravosnažno osuđenog za ubistvo premijera Srbije Zorana Đinđića 2003 i za seriju ubistava, otmica i terorističkih napada, već i sumnja istražnih organa da Luka Bojović, osumnjičen kao novi predvodnik zemunskog klana, planira napad na “kolegu”.

Srpski ministar policije Ivica Dačić izjavio je da je akcija prebacivanju Kalinića iz hrvatske prijestonice do Beograda izvršena „besprekorno, perfektno i apsolutno bezbedno” i da je tome doprinijela saradnja srpske i hrvatske policije. Portparol hrvatskog ministarstva unutrašnjih poslova Krunoslav Borovec, kazao je da je izručenje Kalinića u Srbiju proteklo bez ikakvih bezbjednosnih problema.

Direktor policije Srbije Milorad Veljović ocijenio je da je dobra saradnja Srbije i Hrvatske ,,zadala odlučujući udarac organizovanom kriminalu”. Ta saradnja je ,,pravi primjer kako mogu sarađivati dvije policije u regionu” kazao je Veljović koji očekuje da će ga slijediti sve zemlje u regionu. ,,Saradnja dvaju policija pokazuje da se organizovani kriminal, njihovi ideolozi, prvi put suočavaju sa situacijom koja za njih nije očekivana. Siguran sam da će oni pokušati da uzvrate udarac, ali mi to nećemo dopustiti i to će još više učvrstiti saradnju i opredijeljenje u borbi protiv organiziranog kriminala”, rekao je Veljović.

Specijalni avion Vlade Srbije sletio je na zagrebački aerodrom u noći od utorka na srijedu sa petoricom pripadnika Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ), koje je predvodio komandant Spasoje Vulević. Specijalac Vulević je i 27. marta 2003. vodio policijsku akciju u beogradskom predgrađu Meljaku u kojoj su ubijene vođe „zemunskog klana” Dušan Spasojević i Mile Luković. Kalinića su do aerodroma u Zagrebu ispratili najobučeniji hrvatski specijalci.

,,Kada su ga izveli iz blindiranog vozila na pistu zagrebačkog aerodroma, posmatrao nas je sa smiješkom – za Novosti opisuje noćna dešavanja jedan od prisutnih. Kada je vidio kako se pozdravljaju hrvatski i srpski specijalci nije mogao, a da ne prokomentariše: ,,Nekad smo se gledali kroz nišan, a sada tijesno sarađujemo”, navodno je kazao Kalinić aludirajući na to da je i sam jedno vrijeme bio specijalac.

Za manje od sat vremena leta falkon je sletio na aerodrom Beograd u Surčinu. Kalinić je smješten u ćeliju sa neprobojnim staklom i stalnim video-nadzorom. Sam je u sobi, dobija hranu i vodu, a sve posjete odobravaće specijalni tužilac Miljko Radisavljević.

Beogradski mediji nezvanično saznaju da u ovom trenutku Kaliniću najveća opasnost prijeti od Luke Bojovića. ,,Bojović je pobjegao iz Beograda odmah po saznanju da je Kalinić ranjen i uhapšen u Zagrebu. Poznato je da je Kalinić i srpskim istražiteljima otkrio ulogu Bojovića, koji je preuzeo da vodi klan. Aktivnosti klana su nastavljene, i to likvidacijama pripadnika suparničkih grupa i pojedinih pripadnika zemunskog klana u koje Bojović nije imao povjerenja, kao što je Milan Jurišić, kazao je izvor lista Blica upoznat sa istragom.

Prema tom izvoru, Bojović je blizak prijatelj sa Miloradom Ulemekom, i dok je Legija bio na slobodi, imao je njegovu zaštitu. Kalinić je isljednicima u Zagrebu kazao da je Ulemek naredio ubistvo zaštićenog svjedoka Zorana Vukojevića Vuka.

Ulemek je kao jedan od glavnih organizatora ubistava premijera Srbije Đinđića, bivšeg predsjednika predsjedništva Srbije Ivana Stambolića 2000. i članova SPO Vuka Draškovića na Ibarskoj Magistrali 1999, osuđen na po dvije zatvorske kazne od 40 godina i jedne od 15. Za Bojovića mediji pominju da se krije u Latinskoj Americi.

Saslušanja Kalinića za krivična djela, među kojima je pozadina ubistva premijera Đinđića i pobuna JSO 2001. godine, kako mediji saznaju, biće nastavljena uskoro u pritvoru Specijalnog suda.

Kalinić je pravosnažno osuđen na 40 godina zatvora zbog ubistava, otmica i iznuda koje je počinio kao član ,zemunskog klana i na 30 godina zbog učešća u atentatu na Zorana Đinđića. On bi mogao da traži ponavljanje tih postupaka, jer mu je suđeno u odsustvu.

Juna ove godine, Kalinić zatražio je medicinsku pomoć zbog prostrelnih rana koje je zadobio u predgrađu Zagreba. Policiji je rekao da ga je ustrelio Miloš Simović, takođe pripadnik zemunskog klana u bjekstvu, takođe osuđen u odsustvu na maksimalne kazne zbog sličnih i istih krivičnih djela. Simović je ubrzo uhapšen pri ilegalnom prelasku granice kod Morovića, u Sremu i smješten u kazneno-popravni dom u Zabeli kraj Požarevca.

Dok je čekao odluku suda i Ministarstva pravosuđa Hrvatske, Kalinić je navodno ispričao svašta hrvatskoj i srpskoj policiji, a nešto od toga nekako je curilo u javnost sve vrijeme. Državni sekretar u srpskom ministarstvu pravde Slobodan Homen je izrazio sumnju da bi Kalinić mogao da dobije status svjedoka-saradnika, s obzirom na težinu užasnih krivičnih djela koje je počinio. Homen smatra i da bi tako nešto bilo kontraproduktivno za pravdu i društvo u Srbiji.

Svi mediji u Beogradu u prvi plan ističu da je prebacivanje Kalinića u Beograd posljedica sporazuma Srbije i Hrvatske o međusobnom izručenju sopstvenih državljana osumnjičenih i osuđenih za krivična djela organizovanog kriminala.

Taj bilateralni ugovor zaključili su 29. juna u Beogradu ministarka pravde Srbije Snežana Malović i bivši hrvatski ministar pravosuđa Ivan Šimonović, tačno tri sedmice nakon što je Kalinić poslije više od sedam godina skrivanja uhvaćen u Zagrebu.

Kao što je Monitor u više navrata pisao, ugovor o izručivanju visoko rangiranih kriminalaca trebao je da obuhvati i Crnu Goru. Ovdje zahvaljujući državljanstvu, kao u sigurnoj kući, borave neki od poznatih bjegunaca od pravde čije mutne poslove istražuju zemlje u regionu i za kojima su raspisane potjernice. Poznato je kako su iz pritvora pušteni neki pripadnici klana narko bosa Darka Šarića. Izori iz susjednih zemalja tvrde da se, pod visokom zaštitom, u Crnoj Gori skrivaju vodeći kriminalni likovi uključujući navodno i Darka Šarića. Svojevremeno je Ivica Dačić, ministar unutrašnjih poslova Srbije izjavio da se crnogorska policija nije pretrgla u saradnji u rasvjetljavanju ubistva Iva Pukanića, što je bio veliki zajednički projekt srpske i hrvatske policije. Različiti izvori su tvrdili da je crnogorska policija isključena iz delikatnih akcija presijecanja narko puteva.

Crnogorska vlast u načelu prihvata potpisivanje ugovora o izručenju pripadnika organizovanog kriminala. Ali, potpisivanje se iz nekih razloga prilično oteglo. Prema srpskim zvaničnicima, do polovine septembra ugovor bi ipak trebalo da bude potpisan.

Kada se to desi, Srbija će od Crne Gore odmah tražiti izručenje optuženih za šverc kokaina iz Latinske Amerike – Darka Šarića, Gorana Sokovića, Dejana Šekularca, Borisa Labana, Draška Vukovića i Darka Tošića.

Zločin u Palmi

Sretko Kalinić je tokom boravka u zagrebačkom pritvoru, istražiocima otkrio da je 11. avgusta 2008. godine trebalo da likvidira Ivana Delića, kuma Brana Mićunovića, u budvanskom kafeu Palma. Umjesto Delića ubio je Gorana Pejovića mladića iz Nikšića koji je sjedio za susjednim stolom. Mladića je života stajalo to što je nosio istu majicu kao Delić.

Opasnost za Luku Bojovića

Kako je nedavno pisalo u beogradskom nedjeljniku Vreme, moguće je da Sretko Kalinić i Miloš Simović svojim eventualnim svjedočenjima ukopaju Luku Bojovića i njegovu bandu. ,,Jedan, Cvetko Simić, mrtav je; nekoliko je u zatvoru, ali su oni najvažniji ‘tatini sinovi’ u bjekstvu, Luka B. i Ivan B.; recimo da ispričaju strašno važne stvari o tome kako su Luka B. i Ivan B. nabavljali heroin i kokain iz Crne Gore i preko koga (policija to sluti već godinama)”, primijetio je novinar Vremena Miloš Vasić.

Bez milosti

Sretko Kalinić, zvani ,,Bjeli” i ,,Zvijer” rođen je 1974. u Zadru, a predratne godine proveo je u Bilišanima, malom selu kod Zadra koje više gotovo i da ne postoji. Iako jedva punoljetan, ranih devedesetih nije se libio da uzme pušku i pođe u rat, a jedno je vrijeme je navodno služio i pod Draganom Vasiljkovićem, poznatijim pod nadimkom ,,kapetan” Dragan. Vasiljković sada u Australiji, čiji je državljanin, čeka izručenje u Hrvatsku u kojoj je optužen za ratne zločine tokom oružanih borbi početkom 1990-tih. Kalinić je tih godina upoznao komandanta Crvenih beretki Milorada Ulemeka Legiju, što mu je kasnije bila odskočna daska za status koji je brzo stekao u zemunskom klanu. Prema policijskim izvorima, Kalinić se u kriminalne vode bacio pošto je tokom oružanih sukoba na Kosovu i 1999. upoznao tadašnje vođe zemunskog klana, Dušana Spasojevića Šiptara i Mileta Lukovića Kuma. Prema iskazu svjedoka saradnika Dejana Milenkovića Bagzija, Spasojević je bio jedina osoba koja je mogla da kontroliše Kalinića. Svi ostali su ga se bojali, uključujući i članove klana. Kalinić je osuđen za učešće u ubistvima Zorana Vukojevića Vuka, Zorana Povića Pove, Sredoja Šljukića Šljuke, Zorana Šljukića, Zorana Savića Šodera, Jovana Gruzijana, Rade Cvetića, Todora Gradaševića, Branislava Lainovića Dugog, Zorana Davidovića Ćande, Zorana Uskokovića Skoleta, Mirka Tomića Bosanca, Radoslava Trlajića zvanog Bata Trlaja, Željka Vuletića Hamze, Željka Mihajlovića Crnogorca i Zorana Petrovića Šempe. U Srbiji postoji još niz neriješenih likvidacija iz protekle dvije decenije s kojim pojedini istražitelji povezuju Kalinića. Njegovo ime kratko se spominjalo i uz ubistvo hrvatskog novinara Ive Pukanića, ali – kako primećuju hrvatski mediji – je bilo jasno da atentat detonacijom eksplozivne naprave nije njegov stil. Kalinić je, navodno, većinu svojih ubistava počinio kalašnjikovom, uvijek je volio da bude blizu svojih žrtava. Njegovo ime se vezuje i za likvidaciju Cvetka Simića Preletača, čije je raskomadano tijelo pronađeno u zagrebačkom jezeru Jarunu.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ULOGA MILA ĐUKANOVIĆA U PROPASTI PRIMORKE: Potpisao bankarske garancije još neosnovanoj firmi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu SDT u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije ali zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno 15 osoba

 

Pred kraj 2021. godine javnost je zapanjila sedmosatna drama i prijetnja Edina Begzića da će aktivirati eksploziv ispred poslovnice Nove ljubljanske banke (NLB) u Baru zbog tvrdnji da je banka ukrala novac radnicima nekadašnje Primorke DOO Bar, među kojima su bili i njegovi roditelji. Drama je okončana nakon što je Begzić u telefonskom razgovoru sa potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem iznio slučaj svojih roditelja i ostalih zaposlenih u nekadašnjoh barskoj firmi. Ispostavilo se da Begzić nije imao pravi eksploziv i oružje kojim je prijetio u ranije snimljenoj video poruci gdje je optužio „lopovsku banku da je uz pomoć države i njenih institucija (za vrijeme DPS-a) ukrala pare od poštenog i jadnog naroda i radnika firme Primorka iz Bara davne 2010. godine.“

Abazović je nakon tri dana, kao što je obećao Begziću, primio u svoj kabinet delegaciju bivših radnika i izjavio da su zahtjevi radnika „maksimalno opravdani i da imaju realne zahtjeve“. Obećao je i da će urgirati da tužilaštvo djeluje uz nadu da „neko novo Tužilaštvo neće čekati da zastari predmet i da će procesuirati sve one koji su učestvovali u očiglednim koruptivnim radnjama u slučaju privatizacije Primorke“.

Još u martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Optuženi su vlasnik firme Krisma Nebojša Bošković, koji je privatizovao Primorku, bivši direktor NLB Črtomir Mesarič, Biljana Bošković, predsjednik odbora direktora Primorke Svetozar Marković, direktor Melgonia-Primorke Vinko Marović i direktor Krisma motorsa Milenko Marković. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije a zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno čak 15 osoba da su direktno oštetile budžet za 4 miliona i da su nezakonito prisvojile državnu imovinu vrijednu 15 miliona eura.

Mnogi optužuju Specijalno tužilaštvo da je tokom izviđaja i istrage pažljivo zaobišlo sve one koji su direktno povezani sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem.

Još je 2014. godine opozicioni poslanik Mladen Bojanić (sadašnji ministar kapitalnih investicija) optužio  je Đukanovića u Skupštini da stoji iza davanja propalih državnih garancija sumnjivoj firmi sa Kipra, iza koje stoje sumnjive osobe od ranije poznate po uvođenju drugih firmi u stečaj.

Bojanić je pokazao dokumenta da je Melgonia-Primorka DOO Bar dobila bankarsku garanciju 1. aprila 2010. godine Vlade Crne Gore u iznosu od 4 miliona eura za ukupni kredit od 14,4 miliona eura koji je odobrila NLB Montenegro banka AD Podgorica. Garancija Vlade koja je iznosila 27,8 odsto ukupnog kredita odobrenog od NLB je bila naplativa na prvi poziv i bez prava protesta. Vlada nije obezbijedila nikakve kontragarancije od „investitora“ da zaštiti novac poreskih obveznika u slučaju nepovoljnog razvoja događaja.

Kako po riječima samog Đukanovića u Skupštini „preduzeće nije izmirivalo obaveze po kreditnom zaduženju, banka je 28. februara 2014, na osnovu izdate garancije, uputila Ministrastvu finansija zahtjev za plaćanje cjelokupnog iznosa garancije. Ministarstvo finansija je 31. marta 2014. izvršilo plaćanje cjelokupnog duga“. Rješenjem Privrednog suda u Podgorici 356/13 od 14. aprila 2014. je otvoren stečajni postupak i Đukanović je naglasio da „očekuje da ćemo imati jasniju sliku o realnosti ovog potraživanja u narednim fazama, nadajmo se, efikasne realizacije stečajnog postupka“.

Nakon naplate garancije Vlade, Melgonia-Primorka je ostala dužna državi i 573.000 eura poreza kao i svih 14,4 miliona kredita koji je trebao biti korišten za restrukturiranje ove nekad državne firme i ponovno pokretanje proizvodnje. Od 63 radnika njih 50 je odmah završilo na Birou za nezaposlene dok je 13 još neko vrijeme radilo na popisivanju imovine uzaludno se nadajući da će se naplatiti iz stečajne mase.

Najkontroverznije je to što je vlada Mila Đukanovića dala garancije za kredit firmi koja je osnovana tek 5 mjeseci kasnije. Bojanić je izjavio da firma nije bila registrovana u Privrednom sudu u doba davanja garancija i da „po Zakonu o privrednom društvu, član 70 – društvo stiče svojstvo pravnog lica danom registracije u Centralnom registru Privrednog suda. Je li Vlada bila vidovita pa je pet mjeseci prije nego što je ovo društvo steklo status pravnog lica odobrilo garanciju za njega u iznosu od 4 miliona“?  Bojanić je upozorio i da je po Zakonu o kontroli državne pomoći davalac državne pomoći dužan da prije dodjele državne pomoći podnose prijavu državnoj komisiji.

To nije bilo jedino plaćanje duga novcem građana. Istog dana kada je Vlada dala garancije za Melgoniu-Primorku date su i garancije za nekoliko drugih firmi –  Kombinat aluminijuma za 85 miliona, Željezaru u Nikšiću za 27 miliona, Brodogradilište u Bijeloj za 5.88 miliona, Željeznicu za 7 miliona… Ukupno 140 miliona eura od kojih je većina aktivirana i za koje niko nije odgovarao.

Melgonia-Primorku je osnovao Melgonia Holdings Limited iz Limasola sa Kipra 7. septembra 2009. godine kako pokazuje i Centralni registar privrednih subjekata čijim izvodom je tada uzaludno mahao i poslanik Bojanić u Skupštini pozivajući Đukanovića da saopšti ko su vlasnici firme. „Vi svakako znate jer ne mogu da vjerujem da ste odobrili 4 miliona garancija a da ne znate ko stoji iza toga“, rekao je Bojanić pitajući premijera koje su to reference vlasnika i program restruktuiranja koji su ubijedili Vladu da stane iza projekta.

Vlada je nakon dvije godine napravila aneks kojim se produžava ista garancija, sa S-Company DOO Tivat. Bojanić je ustvrdio da pomenute firme nema u centralnom registru Privrednog suda, i da nije jasno kakva je njena uloga između države, NLB Montenegro banke i Melgonie. „Nje nema, to je fantom firma“!

Đukanović je u Skupštini 2014. izjavio da je bila potrebna „pravovremena reakcija da se zaštiti ekonomski i nacionalni interes Crne Gore zbog eskalacije svjetske ekonomske krize kao i da su tada pored pomenutih date i garancije od 100 miliona za bankarski sektor dok je „za one koji su kršili zakone ove države nadležni državni organi time odgovorno bave“.

U odnosu na „mnoštvo detalja“ koje je Bojanić iznio „ne vjerujem da ni vi sami ne očekujete da bi vam to mogao odgovoriti predsjednik Vlade“. Na optužbe i dokumenta o garancijama firmi koja je tek trebala biti osnovana, Đukanović je rekao da „nema govora o tome da je Vlada unaprijed nekom nepoznatom privrednom subjektu dala garanciju 5 mjeseci prije nego što je formiran. Vlada se bavila problemom Primorke, to je vrlo jasno, nikakve Melgonie, problemom Primorke koji traje već 10 godina, prije svega socijalnim problemom Primorke. Neke poslovne poteze vrijeme potvrdi a neke ne“.

Na kraju će se ispostaviti  da je novac koji je bio garant da se riješe socijalni problemi radnika i koji je trebao biti isplaćen njima završio negdje drugo.

Primorka je otkupljena za 1,6 miliona eura (51 odsto akcija) od tadašnjeg Atlas fonda  Duška Kneževića i naknadno je dobila 14,4 miliona kredita od NLB Montenegro banke.

Jedan od optuženih u procesu (koji je zaobišao ljude iz Vlade) Nebojša Bošković je na sudu izjavio da je on jedini izgubio novac u slučaju Primorka i da ga je to koštalo 1.6 miliona njegove kiparske firme. Rekao je da nije kriv i da je SDT uradio smišljeni i tendeciozni nalaz i da „od 14,4 miliona eura dobijenih kredita za pokretanje proizvodnje Primorke, na račun je ‘leglo’ svega 223.000 eura. Novac od kredita je dolazio na račun banke i odatle je dalje usmjeravan po nalogu Vlade Crne Gore, a bez naših naloga. Nismo mogli plaćati ni jednog eura nikome, a da to ne odobri banka i Vlada“. On je optužio Duška Kneževića da je njegova ekipa sakrila ranije dugove i povjerioce a da je država stajala iza čitavog projekta. To je potvrdio i drugooptuženi Mesarič izjavom da je garancije za kredite odobrila Vlada i da njegova banka ne bi odobravala zajam da ona nije stala iza projekta.

Đukanović je  2014.  sumirao priču oko Primorke u parlamentu: „Ono što je važno je da je ova garancija izdata u skladu sa zakonskom procedurom… Ko je vlasnik Melgonia-Primorka, vjerujte mi, to mi uopšte nije važno, to mi ime ne znači ništa kao ni mnoga druga imena… ovdje nije bilo nikakvih zakulisnih radnji, nikakvih posebnih privatnih interesa, nekakvog prelivanja novca poreskih obveznika u privatni džep, ništa od toga nije bilo po mome saznanju“.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMJENA MILENE POPOVIĆ – SAMARDŽIĆ: Kritika i kazna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Epidemiološkinja je smijenjena jer je, kao i za vrijeme prošle vlasti, nastavila da kritikuje ono što je za kritiku. Kompromis sa koronom pred Novu nazvala je polumjerama. Ministarka ove nedjelje kaže da su takve ,,mjere” dale pozitivne rezultate. U praksi imamo rekordan broj oboljelih

 

Dok novi soj korona virusa prouzrokuje rekordna oboljenja, zdravstvenim vlastima je sve više stalo do toga da se javnosti pokažu kao bezgrešni.

,,Potpuno je evidento da su mjere koje smo imali pred Novu godinu dale odgovarajuće pozitivne rezultate”, kazala je, ove srijede, ministarka zdravlja Jelena Borovinić – Bojović.

Podsjetimo, pred Novu je napravljen kompromis pa nije ispoštovan zahtjev stuke – Instituta za javno zdravlje da se zatvore ugostiteljski objekti i zabrane sva okupljanja. To je pravdano time da i pored očekivanog cunamija omikrona mora nešto da se zaradi.

Kao i mnogo puta do sada, bez dlake na jeziku, o tome da se radi o polumjerama javno je progovorila Milena Popović – Samardžić. Upozorila je i na scenario kojem sada pristustvojemo: svaki dan rekordni broj zaraženih.

,,U Crnoj Gori postoje dva paralelna svijeta – jedan je u bolnicama a drugi u Vladinom savjetu koji prekraja mjere. Ako to rade, a da ne dođu u bolnice i da vide kako to izgleda”, istakla je Popović – Samardžić.

To iskakanje iz sveopšte samohvale zdravstvenih vlasti, izgleda  je morala da plati. Početkom godine smijenjena je sa mjesta načelnice Odjeljenja za imunoprofilaksu, pripremu i kontrolu putnika u međunarodnom saobraćaju u Institutu za javno zdravlje. Utješno, ostala je da radi kao epidemiološkinja u Institutu. Odluku je donio direktor IJZ Igor Galić.

Smjena je uslijedila nakon što je portal CdM pisao da je doktorka Doma zdravlja Budva radila sa pacijentima uprkos tome što je kovid pozitivna, a to je odobrila Popović – Samardžić. 

Ona je objasnila da izolaciju uvodi i prekida sanitarni inspektor na preporuku epidemiologa nadležnog za zdravstvenu ustanovu, ali i da ona sanitarnom inspektoru nije uputila zahtjev za prekid izolacije koleginice te da to ne spada u njenu nadležnost.

Popović za Monitor kaže da je predložila da se inovira zastarjeli protokol za pacijente inficirane omikron sojem virusa, a po uzoru na protokol Centra za zarazne bolesti SAD-a, prema kome se vrijeme izolacije smanjuje na 5 dana, uz obavezno nošenje maske narednih 5 dana. Istakla je da koleginica koja je radila isključivo sa kovid pozitivnim pacijentima, osmoga dana od svog inficiranja, bez ijednog simptoma bolesti i sa tri primljene doze vakcine, nije mogla predstavljati epidemiološki rizik ni po sebe ni po već inficirane pacijente.

Navodi, Popović – Samardžić i da su Francuska, Kanada, SAD i još neke zemlje napravile izuzetak od pravila izolacije za medicinsko osoblje koje nema ili ima blaže simptome. Ta vanredna mjera ima za cilj da ublaži nedostatak osoblja u bolnicama i drugim medicinskim ustanovama izazvan dosad neviđenim rasplamsavanjem epidemije.

I u Crnoj Gori je od ove srijede samoizolacija skraćena sa deset na sedam dana.

Iz Ministarstva su slučaj u Budvi ozbiljno shvatili i odmah reagovali. ,,Direktorat za kontrolu kvaliteta zdravstvene zaštite Ministarstva zdravlja Crne Gore preduzeo je sve raspoložive korake u cilju rasvjetljavanja posljednjih dešavanja u Domu zdravlja Budva”, saopštio je je Slobodan Mandić, generalni direktor Direktorata za kontrolu kvaliteta u Ministarstvu zdravlja. ,,Svi koji su učestvovali u ovom propustu, od menadžmenta i ljekara Doma zdravlja Budva do epidemiologa u Institutu za javno zdravlje, biće adekvatno sankcionisani”, poručio je Mandić.

Za sada je odgovarala jedino Popović – Samardžić, a direktor Instituta Galić je izjavio da je u ovoj instituciji ,,došlo do promjene, jedan od razloga je i sutuacija koja se desila u Budvi”.

Slučaj u Budvi, kao jedan od razloga, bio je samo povod da se ostvare namjere o njenom kažnjavanju, smatra Popović – Samardžić.

Ona je već objasnila da je pravi razlog njene smjene taj što je pružala otpor cenzuri koju sprovodi direktor Galić. ,,Kako je direktor rekao, prekršila sam procedure jer sam gostovala u jutarnjem programu TV Vijesti bez njegove saglasnosti i iznosila kritiku i mišljenje koje sam par dana ranije iznijela i na radnoj grupi, kako kaže, isto bez njegove saglasnosti”, izjavila je ona. Kazala je i da već mjesecima traje nezadovoljstvo kritikom koju upućuje i zbog koje se zahtjevi novinara za njeno gostovanje odbijaju. ,,Direktor smatra, da i kao sindikalni predstavnik moram da tražim od njega dozvolu za gostovanje. Dr Galić se koristi cenzurom i revanšizmom zbog izgovorenog mišljenja i kritike zvanične zdravstvene politike”, kazala je Popović – Samardžić.

,,Vidio sam da se pokušava stvoriti slika o nekom sprečavanju slobode govora, naravno da o tome nema riječi. Jedin bitan razlog je ovo što se desilo u Budvi. Ja lično kao direktor i neću dozvoliti da se od toga pravi cirkus, da budem prisutan u tom cirkusu”, izjavio je za Vijesti Galić.

,,Kako bi sakrio svoju osjetljivost na kritiku i sugestije, koje su u krajnjoj liniji kao što se ispostavlja bile za dobrobit svih građana ove zemlje, direktor IJZ poslužio se spinovanjem pa je medijima podvalio priču o prekidu izolacije doktorke iz DZ Budva, za koju okrivljuje dr Popović-Samardžić, dok doktorka iz Budve jasno govori da ovi navodi nemaju veze sa istinom”, saopštili su iz Sindikata doktora medicine na čijem je čelu Popović – Samardžić.

,,Nepotizam, kronizam ili revanšizam Ministarstva zdravlja? Da li je Popović – Samardžić smijenjena da bi ‘kum’ dobio funkciju ili zato što je iznijela svoje mišljenje o ‘polumjerama’ za borbu protiv COVID-a”, naveli su iz MANS-a na Tviteru.Iz te nevladine organizacije reagovali su nakon što su mediji objavili da je na njeno mjesto Galić imenovao Adisa Martinovića sa kojim je u kumovskim odnosima.

Reagovali su i iz Akcije za ljudska prava. Uputili su pismo ministarki zdravlja: ,,HRA izražava zabrinutost zbog smjene doktorke Milene Popović – Samardžić sa mjesta načelnice jednog odjeljenja u Institutu za javno zdravlje Crne Gore, imajući u vidu da je mogući razlog za tu smjenu sloboda govora”.

Popović – Samardžić nije ćutala ni za vrijeme prošle vlasti, već je kao predsjednica Sindikata doktora medicine otvarala mnoge probleme u zdravstvu, kao i brojne afere u kojima su učestvovali partijski čelnici ministarstva i zdravstvenih ustanova. Glasnost je sve manje poželjna i kod nove vlasti.

Nakon afere u Budvi, Osnovno državno tužilaštvo u Kotoru je, po službenoj dužnosti, formiralo predmet povodom navoda u medijima da je u Covid ambulanti Doma zdravlja Budva radio doktor kojem je određena samoizolacija zbog zaraze korona virusom.

Za sada je cijenu nećutanja platila Popović – Samardžić, a mogla bi, zbog iznenadne revnosti ministarstva i tužilaštva, i doktorka koja već skoro dvije godine požrtvovano radi sa kovid pacijentima. I to u zemlji gdje se tužilaštvo ne oglašava na to što nevakcinisani premijer čim uđe u crkvu prekrši par epidemioloških mjera.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SELEKTIVNA REAKCIJA AGENCIJE ZA ELEKTRONSKE MEDIJE: „Kabal“ diraju samo kada odgovara politici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predstavnici AEM-a dugo su govorili da nemaju velike nadležnosti da reaguju prema televizijama koje crnogorski građani gledaju posredstvom kablovskih operatera, ali skorašnje promptne reakcije pokazuju da mogu – ukoliko hoće ili ako nekome tako odgovara

 

Otkad se u crnogorskim domovima rasprostranila upotreba kablovskih televizija, građani sve više uživaju u stranim zabavnim TV programima. Najviše u emisijama koje se proizvode u Srbiji. A baš preko takvih programa sve se češće  plasira seksistički sadržaj i govor mržnje upakovan u smijeh i zabavu.

Sve je kulminiralo rijaliti programima. S druge strane, pojavile su se emisije koje se gledaocima predstavljaju kao informativni program, ali se kroz njih crtaju mete različitim „izdajnicima“ određenih ideologija, politika i nacija. Pritom se brutalno vrijeđaju pojedinci i širi govor mržnje prema određenim skupinama ljudi, koje vežu ista uvjerenja ili pripadnost.

Agencija za elektronske medije (AEM) kod nas je nadležna za poštovanje programskih standarda i principa, koju u našim zakonima i podzakonskim aktima zabranjuju „podsticanje na mržnju, netrpeljivost i diskriminaciju“. Agencija ima nadležnost da reaguje prema svim televizijama koje svoj program emituju u Crnoj Gori posredstvom nacionalnih frekvencija ili kablovskih operatera.

Njihova valjana reakcija dugo je izostajala. Tek povremeno su sankcionisane televizije sa nacionalnom frekvencijom kod kojih bi uočili kršenje programskih principa. Ubjedljivo najviše prigovora imala je televizija Pink, koja je nacionalnu frekvenciju imala i u Crnoj Gori. Kažnjavana je uglavnom nakon prigovora pojedinaca koji su vrijeđani i blaćeni u tzv. informativnim programima ove televizije. Pink je u većini slučajeva sankcionisan samo opomenom.

Agencija je imala još ležerniji pristup kada je riječ o programima koji emituju kablovske televizije. Tadašnji čelnici AEM-a pravdali su se kako zakoni daju više slobode „kablovskim televizijama“. Dok su pojedini članovi Savjeta AEM-a objašnjavali kako Agencija ne smije izigravati cenzora.

„Kada govorimo o kablu, to je obilje slobodnih programa koji su pod nadzorom Agencije ali uz nešto što se zove slobodni segmenti njihovog izbora od strane kablovskih operatora. To, međutim, ne znači beskrajnu slobodu i to znači da u određenim momentima regulator može da ukaže na problematične sadržaje i da od kablovskih operatora traži njihovo skidanje sa programskih kataloga“, govorio je  bivši direktor Agencije Abaz Džafić.

Međutim, u par navrata je regulatorna institucija ipak reagovala. Posljednji put  prije nekoliko dana kada je na pola godine sa crnogorskih kablovskih televizija skinut dio programske šeme srbijanske televizije Happy. To je bio drugi put da AEM reaguje „u kablu“.

Osuđeni ratni zločinac i dokazani huškač Vojislav Šešelj u jutarnjem programu sankcionisane televizije iznio je niz mizoginih uvreda na račun Cetinja i Cetinjanki. Šovinizmu ratnog zločinca pridružio se voditelj, ujedno i glavni urednik TV Happy Milomir Marić. Prethodno je AEM privremeno zabranio emitovanje programa TV Pink i TV Happy zbog anticrnogorske propagande uoči lokalnih izbora u Nikšiću.

Iz Savjeta Agencije za elektronske medije (SEAM) za Monitor kažu da su privremeno ograničili reemitovanje programskih sadržaja pod nazivom Dobro jutro Srbijo, Vikend jutro, Ćirilica i Posle ručka, koji se emituju u okviru televizijskog programa TV Happy zbog podsticanja na mržnju, netrpeljivost i diskriminaciju prema pripadnicima crnogorske nacionalnosti, ponovljenog više puta u prethodnih godinu. Podsjećaju da je prema TV Happy Savjet Agencije ranije izrekao mjeru privremenog ograničavanja reemitovanja na tri mjeseca, koja je sada produžena s obzirom da je emiter ponovio kršenje.

„Cijeneći da se radi o pitanju od javnog interesa, čija zaštita zahtijeva sprovođenje mjera kojima će se suzbiti sporno izražavanje, SAEM je zaključio da je opravdano da se ograniči reemitovanje televizijskog programa TV Happy na period od šest mjeseci. U cilju postizanja proporcionalnosti, imajući u vidu potrebu zabrane diskriminatornog govora sa jedne strane i slobode izražavanja sa druge strane, SAEM je smatrao da bi mjeru privremenog ograničavanja reemitovanja televizijskog programa trebalo definisati tako da se ona odnosi samo na (sporne) programske sadržaje“, navodi se u odgovoru Savjeta.

Savjet Agencije čine profesor Univerziteta Branko Bošković (predsjednik), predstavnici NVO sektora Edin Koljenović i Milan Radović, predstavnik crnogorskog PEN centra Rajko Todorović i predstavnica komercijalnih emitera Andrijana Nikolić. Džafića je na mjesto direktora AEM-a naslijedio Goran Vuković.

Direktor NVO Media centar Goran Đurović za Monitor kaže da AEM do promjene vlasti na izborima u avgustu 2020. godine nije sankcionisao nezakonito djelovanje medija iz Srbije. Svoju praksu je, tvrdi, zadržao sve do prošle godine.

„Doduše, povod je dominantno bio kontinuirano kritikovanje predsjednika DPS-a  (Mila Đukanovića), a jednim dijelom i negiranje prava na nacionalno izjašnjavanja građana Crne Gore“, pojasnio je Đurović.

On ističe da je Agencija godinama izbjegavala da primjenjuje zakon jer je to odgovaralo DPS-u koja i danas kontroliše ovu instituciju. Đurović podsjeća kako AEM godinama nije reagovala na brutalne kampanje Pink M televizije koja je „satirala“ sve koji su kritikovali DPS i Đukanovića. Tvrdi da su razlog tome bile dobre relacije Đukanovića i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.

„Kada su se odnosi pokvarili i Pink počeo da zastupa interese novih partnera Aleksandra Vučića u Crnoj Gori, AEM takođe nije radila svoj posao jer je DPS-u odgovarala propaganda iz Srbije. Tako je mogao da hegemonizuje svoje biračko tijelo koje je nakon izbora 2020. godine skrenulo ka radikalnom desničarskom izrazu. Media centar se i tada žalio i podnosio prigovore na pojedine sadržaje nekih medija koje kontroliše DPS, kao na primjer na Dnevnik Gradske TV“, pojašnjava Đurović.

Bivši član Savjeta Agencije Darko Ivanović smatra da bi ta institucija mogla da reaguje na svaki govor mržnje ako za to postoji volja – institucionalna i politička. Pojašnjava da nema moć samo AEM, več i država i njene druge institucije. On je većinskom voljom Skupštine, koju su tada činili DPS i koalicioni partneri, razriješen iz Savjeta AEM, nakon što je više puta tražio oštriju sankciju za televiziju Pink M.

„Savjet AEM nema namjeru da se ’zamjera’. Ja sam to ’zamjeranje’ širiteljima govora mržnje, onima koji su targetirali tadašnju opoziciju, NVO – platio izbacivanjem iz Savjeta AEM u montiranom DPS procesu. Tako da je taj problem endemski, nikako epizoda“, kaže Ivanović za Monitor.

Đurović smatra da AEM ima kapacitete da se bavi primjenom zakona i sprečavanjem govora mržnje u elektronskim medjima iz Crne Gore tako i okruženja. Da li će koristiti svoje potencijale isključivo zavisi od rada Savjeta i direktora institucije.

„Umjesto da Savjet i menadžment AEM-a osluškuju ko će na političkoj sceni odnijeti prevagu i da li će ovu instituciju preuzeti DF ili neka druga grupacija (na bazi postizbornog dogovora postignutog između partija koje čine trenutnu većinu u Skupštini), AEM bi konačno mogao da počne da radi svoj posao”, naglašava  Đurović.

 

Nada u novi zakon i novi Savjet

Novi Zakon o audio-vizuelnim medijskim uslugama prilika je za poboljšanje rada AEM-a, kaže Goran Đurović. Njime se može stvoriti normativni okvir i za izbor novog Savjeta koji neće biti pod uticajem partija.

„Takav Savjet bi mogao da se uhvati u koštac sa svim problemima i teškim nasljeđem. Naravno, da bi se desila profesionalizacija AEM-a potrebna je volja većine poltičkih subjekata u Skupštini da se donesu i primijene najbolja zakonska rješenja. Do sada se kod većine partija, kako onih na vlasti tako i onih u opoziciji, nije mogla primijetiti želja da oslobode svog neprimjerneog uticaja na institucije“, pojašnjava Đurović.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo