Povežite se sa nama

MONITORING

Čija je Crna Gora sigurna kuća

Objavljeno prije

na

U mrkloj noći prije prvih pijetlova 25. avgusta najokrutniji ubica iz zemunskog klana Sretko Kalinić prebačen je iz Zagreba u Beograd, u jednoj od najvećih bezbjednosnih akcija te vrste u istoriji policija Srbije i Hrvatske. Razlog za velike mjere bezbjednosti nisu bili samo lik i djelo Kalinića pravosnažno osuđenog za ubistvo premijera Srbije Zorana Đinđića 2003 i za seriju ubistava, otmica i terorističkih napada, već i sumnja istražnih organa da Luka Bojović, osumnjičen kao novi predvodnik zemunskog klana, planira napad na “kolegu”.

Srpski ministar policije Ivica Dačić izjavio je da je akcija prebacivanju Kalinića iz hrvatske prijestonice do Beograda izvršena „besprekorno, perfektno i apsolutno bezbedno” i da je tome doprinijela saradnja srpske i hrvatske policije. Portparol hrvatskog ministarstva unutrašnjih poslova Krunoslav Borovec, kazao je da je izručenje Kalinića u Srbiju proteklo bez ikakvih bezbjednosnih problema.

Direktor policije Srbije Milorad Veljović ocijenio je da je dobra saradnja Srbije i Hrvatske ,,zadala odlučujući udarac organizovanom kriminalu”. Ta saradnja je ,,pravi primjer kako mogu sarađivati dvije policije u regionu” kazao je Veljović koji očekuje da će ga slijediti sve zemlje u regionu. ,,Saradnja dvaju policija pokazuje da se organizovani kriminal, njihovi ideolozi, prvi put suočavaju sa situacijom koja za njih nije očekivana. Siguran sam da će oni pokušati da uzvrate udarac, ali mi to nećemo dopustiti i to će još više učvrstiti saradnju i opredijeljenje u borbi protiv organiziranog kriminala”, rekao je Veljović.

Specijalni avion Vlade Srbije sletio je na zagrebački aerodrom u noći od utorka na srijedu sa petoricom pripadnika Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ), koje je predvodio komandant Spasoje Vulević. Specijalac Vulević je i 27. marta 2003. vodio policijsku akciju u beogradskom predgrađu Meljaku u kojoj su ubijene vođe „zemunskog klana” Dušan Spasojević i Mile Luković. Kalinića su do aerodroma u Zagrebu ispratili najobučeniji hrvatski specijalci.

,,Kada su ga izveli iz blindiranog vozila na pistu zagrebačkog aerodroma, posmatrao nas je sa smiješkom – za Novosti opisuje noćna dešavanja jedan od prisutnih. Kada je vidio kako se pozdravljaju hrvatski i srpski specijalci nije mogao, a da ne prokomentariše: ,,Nekad smo se gledali kroz nišan, a sada tijesno sarađujemo”, navodno je kazao Kalinić aludirajući na to da je i sam jedno vrijeme bio specijalac.

Za manje od sat vremena leta falkon je sletio na aerodrom Beograd u Surčinu. Kalinić je smješten u ćeliju sa neprobojnim staklom i stalnim video-nadzorom. Sam je u sobi, dobija hranu i vodu, a sve posjete odobravaće specijalni tužilac Miljko Radisavljević.

Beogradski mediji nezvanično saznaju da u ovom trenutku Kaliniću najveća opasnost prijeti od Luke Bojovića. ,,Bojović je pobjegao iz Beograda odmah po saznanju da je Kalinić ranjen i uhapšen u Zagrebu. Poznato je da je Kalinić i srpskim istražiteljima otkrio ulogu Bojovića, koji je preuzeo da vodi klan. Aktivnosti klana su nastavljene, i to likvidacijama pripadnika suparničkih grupa i pojedinih pripadnika zemunskog klana u koje Bojović nije imao povjerenja, kao što je Milan Jurišić, kazao je izvor lista Blica upoznat sa istragom.

Prema tom izvoru, Bojović je blizak prijatelj sa Miloradom Ulemekom, i dok je Legija bio na slobodi, imao je njegovu zaštitu. Kalinić je isljednicima u Zagrebu kazao da je Ulemek naredio ubistvo zaštićenog svjedoka Zorana Vukojevića Vuka.

Ulemek je kao jedan od glavnih organizatora ubistava premijera Srbije Đinđića, bivšeg predsjednika predsjedništva Srbije Ivana Stambolića 2000. i članova SPO Vuka Draškovića na Ibarskoj Magistrali 1999, osuđen na po dvije zatvorske kazne od 40 godina i jedne od 15. Za Bojovića mediji pominju da se krije u Latinskoj Americi.

Saslušanja Kalinića za krivična djela, među kojima je pozadina ubistva premijera Đinđića i pobuna JSO 2001. godine, kako mediji saznaju, biće nastavljena uskoro u pritvoru Specijalnog suda.

Kalinić je pravosnažno osuđen na 40 godina zatvora zbog ubistava, otmica i iznuda koje je počinio kao član ,zemunskog klana i na 30 godina zbog učešća u atentatu na Zorana Đinđića. On bi mogao da traži ponavljanje tih postupaka, jer mu je suđeno u odsustvu.

Juna ove godine, Kalinić zatražio je medicinsku pomoć zbog prostrelnih rana koje je zadobio u predgrađu Zagreba. Policiji je rekao da ga je ustrelio Miloš Simović, takođe pripadnik zemunskog klana u bjekstvu, takođe osuđen u odsustvu na maksimalne kazne zbog sličnih i istih krivičnih djela. Simović je ubrzo uhapšen pri ilegalnom prelasku granice kod Morovića, u Sremu i smješten u kazneno-popravni dom u Zabeli kraj Požarevca.

Dok je čekao odluku suda i Ministarstva pravosuđa Hrvatske, Kalinić je navodno ispričao svašta hrvatskoj i srpskoj policiji, a nešto od toga nekako je curilo u javnost sve vrijeme. Državni sekretar u srpskom ministarstvu pravde Slobodan Homen je izrazio sumnju da bi Kalinić mogao da dobije status svjedoka-saradnika, s obzirom na težinu užasnih krivičnih djela koje je počinio. Homen smatra i da bi tako nešto bilo kontraproduktivno za pravdu i društvo u Srbiji.

Svi mediji u Beogradu u prvi plan ističu da je prebacivanje Kalinića u Beograd posljedica sporazuma Srbije i Hrvatske o međusobnom izručenju sopstvenih državljana osumnjičenih i osuđenih za krivična djela organizovanog kriminala.

Taj bilateralni ugovor zaključili su 29. juna u Beogradu ministarka pravde Srbije Snežana Malović i bivši hrvatski ministar pravosuđa Ivan Šimonović, tačno tri sedmice nakon što je Kalinić poslije više od sedam godina skrivanja uhvaćen u Zagrebu.

Kao što je Monitor u više navrata pisao, ugovor o izručivanju visoko rangiranih kriminalaca trebao je da obuhvati i Crnu Goru. Ovdje zahvaljujući državljanstvu, kao u sigurnoj kući, borave neki od poznatih bjegunaca od pravde čije mutne poslove istražuju zemlje u regionu i za kojima su raspisane potjernice. Poznato je kako su iz pritvora pušteni neki pripadnici klana narko bosa Darka Šarića. Izori iz susjednih zemalja tvrde da se, pod visokom zaštitom, u Crnoj Gori skrivaju vodeći kriminalni likovi uključujući navodno i Darka Šarića. Svojevremeno je Ivica Dačić, ministar unutrašnjih poslova Srbije izjavio da se crnogorska policija nije pretrgla u saradnji u rasvjetljavanju ubistva Iva Pukanića, što je bio veliki zajednički projekt srpske i hrvatske policije. Različiti izvori su tvrdili da je crnogorska policija isključena iz delikatnih akcija presijecanja narko puteva.

Crnogorska vlast u načelu prihvata potpisivanje ugovora o izručenju pripadnika organizovanog kriminala. Ali, potpisivanje se iz nekih razloga prilično oteglo. Prema srpskim zvaničnicima, do polovine septembra ugovor bi ipak trebalo da bude potpisan.

Kada se to desi, Srbija će od Crne Gore odmah tražiti izručenje optuženih za šverc kokaina iz Latinske Amerike – Darka Šarića, Gorana Sokovića, Dejana Šekularca, Borisa Labana, Draška Vukovića i Darka Tošića.

Zločin u Palmi

Sretko Kalinić je tokom boravka u zagrebačkom pritvoru, istražiocima otkrio da je 11. avgusta 2008. godine trebalo da likvidira Ivana Delića, kuma Brana Mićunovića, u budvanskom kafeu Palma. Umjesto Delića ubio je Gorana Pejovića mladića iz Nikšića koji je sjedio za susjednim stolom. Mladića je života stajalo to što je nosio istu majicu kao Delić.

Opasnost za Luku Bojovića

Kako je nedavno pisalo u beogradskom nedjeljniku Vreme, moguće je da Sretko Kalinić i Miloš Simović svojim eventualnim svjedočenjima ukopaju Luku Bojovića i njegovu bandu. ,,Jedan, Cvetko Simić, mrtav je; nekoliko je u zatvoru, ali su oni najvažniji ‘tatini sinovi’ u bjekstvu, Luka B. i Ivan B.; recimo da ispričaju strašno važne stvari o tome kako su Luka B. i Ivan B. nabavljali heroin i kokain iz Crne Gore i preko koga (policija to sluti već godinama)”, primijetio je novinar Vremena Miloš Vasić.

Bez milosti

Sretko Kalinić, zvani ,,Bjeli” i ,,Zvijer” rođen je 1974. u Zadru, a predratne godine proveo je u Bilišanima, malom selu kod Zadra koje više gotovo i da ne postoji. Iako jedva punoljetan, ranih devedesetih nije se libio da uzme pušku i pođe u rat, a jedno je vrijeme je navodno služio i pod Draganom Vasiljkovićem, poznatijim pod nadimkom ,,kapetan” Dragan. Vasiljković sada u Australiji, čiji je državljanin, čeka izručenje u Hrvatsku u kojoj je optužen za ratne zločine tokom oružanih borbi početkom 1990-tih. Kalinić je tih godina upoznao komandanta Crvenih beretki Milorada Ulemeka Legiju, što mu je kasnije bila odskočna daska za status koji je brzo stekao u zemunskom klanu. Prema policijskim izvorima, Kalinić se u kriminalne vode bacio pošto je tokom oružanih sukoba na Kosovu i 1999. upoznao tadašnje vođe zemunskog klana, Dušana Spasojevića Šiptara i Mileta Lukovića Kuma. Prema iskazu svjedoka saradnika Dejana Milenkovića Bagzija, Spasojević je bio jedina osoba koja je mogla da kontroliše Kalinića. Svi ostali su ga se bojali, uključujući i članove klana. Kalinić je osuđen za učešće u ubistvima Zorana Vukojevića Vuka, Zorana Povića Pove, Sredoja Šljukića Šljuke, Zorana Šljukića, Zorana Savića Šodera, Jovana Gruzijana, Rade Cvetića, Todora Gradaševića, Branislava Lainovića Dugog, Zorana Davidovića Ćande, Zorana Uskokovića Skoleta, Mirka Tomića Bosanca, Radoslava Trlajića zvanog Bata Trlaja, Željka Vuletića Hamze, Željka Mihajlovića Crnogorca i Zorana Petrovića Šempe. U Srbiji postoji još niz neriješenih likvidacija iz protekle dvije decenije s kojim pojedini istražitelji povezuju Kalinića. Njegovo ime kratko se spominjalo i uz ubistvo hrvatskog novinara Ive Pukanića, ali – kako primećuju hrvatski mediji – je bilo jasno da atentat detonacijom eksplozivne naprave nije njegov stil. Kalinić je, navodno, većinu svojih ubistava počinio kalašnjikovom, uvijek je volio da bude blizu svojih žrtava. Njegovo ime se vezuje i za likvidaciju Cvetka Simića Preletača, čije je raskomadano tijelo pronađeno u zagrebačkom jezeru Jarunu.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TAJNA KONKURSA OB KOTOR: Spas ili kraj bolnice u Meljinama

Objavljeno prije

na

Objavio:

U konkursu za radna mjesta u bolnici Meljine, koji je raspisala OB Kotor, nalaze se brojne nelogičnosti, koje ukazuju da je ovo prelazno rješenje više put ka eutanaziji bolnice, a ne ka njenom spasavanju, smatraju u Opštini Herceg Novi

 

Opština Herceg Novi urgirala je početkom ove sedmice da premijer Dritan Abazović što prije organizuje sastanak predstavnika Opštine i bolnice Meljine, ministara zdravlja i finansija Dragoslava Sćekića i Aleksandra Damjanovića, direktora Fonda za zdravstvo Vuka Kadića i kotorske bolnice Davora Kumburovića.

Povod za urgenciju je protes i iskazano nezadovoljstvo radnika bolnice Meljine. Naime, tokom protekle nedjelje Opšta bolnica Kotor raspisala je konkurs u trajanju od tri dana za oko 80 zaposlenih iz Meljina,  iako je, kako tvrde zaposleni u Meljinama, Vlada dogovorila da će biti preuzeto kompletno osoblje njih 150.

Direktor OB Kotor Davor Kumburović za Monitor kaže da se na konkursu prijavilo 15 kandidata, a o daljim postupcima u cilju rješavanja statusa zaposlenih u Meljinama uputio nas je na Ministarstvo zdravlja.

,,Racionalno objašnjenje za ovako nešto ne postoji. Svima  je  kroz razgovore bilo  jasno da bolnica nema dovoljno zdravstvenog kadra i da je treba unarijediti  a ne svesti na stacionar. Po nezvaničnim informacijama  na oglas je konkurisalo oko 15 osoba a među njima  su neki zaposleni bolnice.  Značajno veći dio zaposlenih je ispoštovao dogovor kolektiva i nije konkurisao, a u slučaju da se predložena organizacija bolnice ne koriguje skoro čitav predviđeni dio ljekarskog kadra neće ostati da radi pod tim uslovima”, kaže za Monitor izvršna direktorka bolnice u Meljinama Olivera Elez.

U konkursu za radna mjesta u bolnici Meljine, koji je raspisala OB Kotor, nalaze se brojne nelogičnosti, koje ukazuju da je ovo prelazno rješenje više put ka eutanaziji bolnice, a ne ka njenom spasavanju, naveli su u saopštenu iz Opštine Herceg Novi. Iz bolnice su ukazali da konkursom nije predviđeno 60 postojećih radnih mjesta, odnosno da je predviđeno manje zaposlenih nego do sada, iako bolnici u Meljinama već nedostaje kadar za optimalno funkcionisanje, dok bi porodilište u Meljinama bilo svedeno na reagovanje samo u hitnim slučajevima, saopšteno je iz lokalne uprave.

I pored urgencije, iz Vlade još ne odgovaraju zaposlenima u bolnici. ,,Još nijesmo dobili odgovor iz kabineta premijera za traženi sastanak”, kaže za Monitor predsjednica Sindikalne organizacije bolnice Meljine Slavica Drobnjak.

Izvršna direktorka Elez potvrđuje da odgovora još nema: ,,U utorak ujutro nas je stečajni upravnik obavjestio da će produžiti ugovore zaposlenima po osnovu stečaja za još jedan mjesec, odnosno do 28. 02.  Produženje je dato na molbu Ministarstva zdravlja, čime se preuzimanje bolnice od strane Ministarstva odlaže za još mjesec dana.  Za očekivati je da uskoro dobijemo odgovor sa neke od adresa na koje je upućna molba za reagovanje”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KUDA IDE EPCG: Voda i vjetar (od)nose milione

Objavljeno prije

na

Objavio:

Željezara, HE Piva, VE Gvozd, Pljevlja… Prema medijskim nastupima menadžementa, EPCG trenutno predstavlja svojevrsnu vladu u sjenci koja preuzima ulogu izvršnih vlasti brinući o našem zdravlju, obrazovanju i socijalnom statusu, dok se o kompanijskim problemima i gubicima ćuti

 

Prošle nedjelje, u Vladi, sreli su se bivši radnici nikšićke Željezare i premijer Dritan Abazović. Sumirani su utisci, stoji u Vladinom saopštenju, i razmijenjene čestitke, iskazana zahvalnost i zadovoljstvo postignutim. Palo je i obećanje: ,,Abazović je naglasio da očekuje da do 1. februara bude okončan proces zapošljavanja radnika nikšićke Željezare”.

Koji dan kasnije, članovi delegacije koja je posjetila premijera obratili su se novinarima najavljujući da bi višemjesečni protest, sa krova upravne zgrade Željezare, od naredne nedjelje mogli preseliti pred Elektroprivredu Crne Gore (EPCG).

,,Nijesmo se mi borili da bi neko drugi ovdje radio, već da mi pokažemo svima da ova fabrika ima potencijala da bude profitabilna. Zato, ukoliko do ponedeljka ne dođe poziv koji očekujemo, mi ćemo biti prinuđeni da isti tražimo ispred upravne zgrade Elektroprivrede”, poručio je u ime nekadašnjih željezaraca Ivan Vujović. Precizirajući: ,,Naš stav je poznat, a to je da u toku narednih deset dana počnemo da radimo i da zarađujemo za nas i naše porodice. Taj rad mora biti zasnovan na rješenjima za stalno, sve ostalo je neprihvatljivo, jer smo mi svi bili stalno zaposleni do 1. septembra 2022. godine”. Tada su od bivšeg poslodavca, turske kompanije Toščelik, dobili otpremnine. I prateći paket obećanja iz Vlade, EPCG i Opštine Nikšić.

Sad su se ona malo iskomplikovala. Prvo je pitanje kako da EPCG Solar gradnja kojoj je imovina kupljena od Turaka data na korišćenje i novoformirano d.o.o EPCG Željezara zaposle nekadašnje željezarce a ne nekoga drugog ko bi se na obavezni konkurs prijavio sa boljim referencama. A drugo – kako zaposliti skoro 250 ljudi za koje, sada, nema posla. Abazović i Milutin Đukanović, predsjednik odbora direktora EPCG, najavljivali su fazno zapošljavanje, u skladu sa potrebama proizvodnje. Iako u EPCG još nijesu načisto ni da li će se u pogonima nekadašnje Željezare proizvoditi čelik, osim konstrukcija potrebnih za montažu planirane solarne elektrane. Dok željezarci gube strpljenje. A Solar gradnja, prema medijskim izvještajima i tvrdnjama upućenih, i sa postojećim brojem zapošljenih bilježi gubitke.

Trenutno, ipak, izgleda kako u EPCG i njenim ćerka firmama imaju prečih briga. Odbranu lika i djela top menadžmenta koji je zaposjeo kompaniju podjelom partijskog plijena po dubini, nakon izbora 2020.

,,Glavni finansijski direktor EPCG Miro Vračar nije povrijeđen u udesu koji se dogodio u noći između petka i subote na putnom pravcu Podgorica – Danilovgrad, ali je službeni automobil marke audi 5 potpuno uništen”, objavili su mediji  sredinom januara. Oni manje naklonjeni parlamentarnoj većini i njihovim kadrovima u državnim preduzećima iskoristili su priliku da podsjete kako su čelnici EPCG na početku mandata najavljivali smanjenje bogatog voznog parka i zabranu korišćenja službenih vozila van radnog vremena. I da od toga nije bilo ništa.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRAĐA ŠLJUNKA: Građevinska mafija i dalje jača od države

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije godine od zabrane eksploatacije, građevinska mafija se dodatno obogatila, uništila rijeke, a ovog ljeta mještane i turiste zbog krađe šljunka iz Morače očekuju restirkcije vode na Primorju. Državne institucije su nesložne, korumpirane i nemoćne, pa se prijeti vojskom

 

Snimak bagera koji nesmetano kradu i odnose šljunak iz razorene Morače, prikazao je u utorak na TV Vijestima novinar i aktivista Vuk Vujisić. Iz Operativnog tima za borbu protiv nelegalne eksploatacije šljunka i Ministarstva ekologije dobili smo odgovore da oni pokušavaju da to zaustave ali da im loše ide, da je sve to naslijeđen problem iz doba DPS-a, te da građani prijave svaku ovakvu aktivnost…

Od decembra 2020. godine svaki oblik eksploatacije šljunka je zabranjen jer je ugroženo snabdijevanje Regionalnog vodovoda Bolje sestre. No i pored rješenja inspekcija o zabrani eksploatacije šljunka i naredbi o uklanjanju nelegalnih objekata sa državne imovine, građevinske kompanije su nastavile da kradu, a država da žmuri.

Kao rezultat, mamo još uništeniju Moraču, Cijevnu, Taru, Lim i ostale napadnute rijeke, uz dodatne milione koji su se slili na račune građevinskih firmi. Posljedice nerada institucija osjetiće u vidu restrikcija vode ovog ljeta mještani i turisti šest primorskih opština koje se snadbijevaju iz vodovoda Bolje sestre, najavili su iz Regionalnog vodovoda za crnogorsko primorje. Sa nekadašnjih 2.600 litara u sekundi izdašnost izvorišta je tokom posljednjih ljetnih sezona padala na 265 l/s, a ovog ljeta će se dodatno smanjiti.

Regionalni vodovod je građane koštao preko 100 miliona eura, a prema ranijoj računici Centra za zaštitu i proučavanje ptica, pored uništene rijeke i ekosistema, krađom šljunka samo iz Morače izvučeno je 138 miliona eura. Bivši ministar Aleksandar Stijović je kazao da je ta procjena niska, te da je šteta daleko veća. Premijer Dritan Abazović je ove nedjelje izjavio da je biznis u vezi sa nelegalnom eksploatacijom šljunka u posljednjih 10 do 15 godina bio vrijedan „blizu milijardu eura“.

Ogromne pare koje je građevinska mafija zaradila uništavanjem i krađom zajedničkog resursa donijele su joj i enormnu moć. Nakon što su nove vlasti u decembru 2020. godine zabranile  eksploataciju  šljunka, postalo je jasno da bageri koji izvlače milione iz rijeka neće stati sami od sebe. Godinu kasnije, tadašnji ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović javno je progovorio o zvjerskom uništavanju rijeka. Javašluku poluga sistema čudio se i  tadašnji premijer Zdravko Krivokapić koji je ocijenio da policija ne radi svoj posao i da sa reagovanjem kasne po dva sata, namjerno, da bi kamioni prošli: „Zašto se neko od nekoga plaši? Plašite se od lopova? Kada je to bilo u Crnoj Gori?”. Tadašnji potpredsjednik Vlade  Dritan Abazović je izjavio da je „Vlada odlučna da se obračuna sa građevinskom mafijom“.

U novembru 2021. uhapšeni je vlasnik firme Cijevna Comerc Danilo Petrović, vlasnik firme Per Mar Predrag Maraš, i još nekoliko osoba. Privedena je i direktorka Montenegro petrola Andreja Šuškavčević- Novović. Svi su pušteni da se brane sa slobode. Neposredno nakon hapšenja kamioni Cijevne Comerc snimljeni kako nesmetano odnose šljunak.

Novinar i aktivista Vuk Vujisić držao je ovu temu u fokusu i uz stalne prijetnje i napade snimao i prijavljivao krađu šljunka. Nije imao ko da ga prati.

Borba je nastavljena traljavo i selektivno. Sredinom ovog mjeseca uhapšen je vlasnik Tehnoputa Saša Aćimić. On je i pored zabrane inspekcije nastavio sa nelegalnom izgradnjom asfaltne baze na obali Cijevne, gdje je uzurpirao državnu imovnu. Pušten je da se brani sa slobode. Nejasno je zašto nijesu uhapšeni i čelnici drugih kompanija koje su učinili ista krivična djela zbog kojih je uhapšen  Aćimić – povreda službenog pečata, odnosno rad uprkos zabrani građevinske inspekcije.

Da sve prelazi u farsu pokazalo je prošlonedjeljno uklanjanje nelegalnog postrojenja za proizvodnju betona kompanije Cijevna Comerc. Vujisić je isti dan upozorio da je sve bila predstava za javnost. Bukvalno, uklonjeno je samo par elektromotora i nekoliko kvadrata lima sa obližnje hale.

A onda je javnost imala priliku da se upozna sa vajber prepiskom članova Operativnog tima za borbu protiv nelegalne eksploatacije šljunka. U prepisci direktor Uprave za imovinu i katastar Koča Đurišić lamentira nad sudbinom radnika zaposlenih u Montenegro petrolu i Cijevni Comerc, te navodi da im treba omogućiti da zakupe parcele van korita rijeka i da se uvedu u sve pravne tokove. „Sinoć smo imali priliku da vidimo prepiske gdje je osoba na čelu Operativnog tima za borbu protiv nelegalne eksploatacije šljunka (inače državni sekretar iz redova SNP-a) saglasna sa direktorom Uprave za državnu imovinu i katastar (iz redova DF-a) koji otvoreno lobira za one koji su Moraču i Cijevnu nepovratno devastirali, koji su uzurpirali i opljačkali državnu imovinu, umjesto da državnu imovinu zaštite, naplate štetu i vrate je građanima. Sada znamo gdje leže problemi. Ako kod premijera ima političke volje kao što govori, smijeniće ove dvije osobe i stati na čelo operativnog tima i tako preuzeti političku odgovornost”, napisao je ekološki aktivista Aleksandar Dragićević na svom Fejsbuk profilu.

Niko nije smijenjen. Operativni tim je napustila zamjenica zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore Marija Božović, koja smatra da ne bi smjeli da se traže kompromisi sa uzurpatorima.

Pojedini uzurpatori državne imovine javno su govorili da imaju obećanja od opštinskih vlasti da dobiju nove parcele za nastavak posla. Da je kompromis moguć potvrdio je i premijer koji je na pitanje za mogućnost da navedenim kompanijama daju kamenolomi, odgovorio: „U skladu sa zakonom i na mjestima koje država propiše kao moguća mjesta za eksploataciju u skladu sa zakonom, nemam ništa protiv“.

Do tada, protiv istih tih kompanija državnu imovinu moraće da brani Vojska. Angažovanje Vojske Crne Gore radi zaštite vodoizvorišta Bolje seste i korita rijeke Morače  predložio je Vladi – Nacionalni savjet za borbu protiv korupcije na ovonedjeljnoj konstitutivnoj sjednici.

Savjet je iskazao očekivanje da sudska grana vlasti, tužilaštvo i policija djeluju. Predsjednik Savjeta Abazović predložio je i da Građevinska inspekcija kao prioritet sprovede rušenje bespravno sagrađenih objekata koje koriste nelegalni eksploatatori šljunka. Zašto do sada to nije uradila, odgovora nema.

Umjesto toga najavljene su smjene osoba koje su novinarima proslijedile prepisku Operativnog tima.

„Nijesam zadovoljan time što se traga za ljudima koji su poslali poruke novinarima iz Operativnog tima. Vjerujem da su ti ljudi istinske patriote jer su ukazale na problematičan stav određenih članova tima. Umjesto da smjenjujemo trule daske u institucijama, pominju se smjene ljudi koji su slali poruke novinarima. Vlada bi trebalo da se pozabavi time ko opstruira ovaj proces a ne onima koji su ukazali na problematične stavove članova Operativnog tima“, kaže Vujisić za Monitor.

On kaže da je na Savjetu iznio sva saznanja i podatke koje ima i viđenje situacije na terenu kada je u pitanju nelegalna eksploatacija šljunka. „Ohrabrujemo nadležne institucije da počnu da poštuju zakone. Bićemo tu kao podrška užem timu kojim će rukovoditi premijer kada je u pitanju borba protiv nelegalne eksploatacije i daćemo sve dokaze“, kaže Vujisić.

Premijer je kazao da je kompanija Bemaks bila „glavni eksploatator“ u protekloj deceniji, i najavio krivičnu prijavu protiv Glavnog grada za ugrožavanje ekonomskih interesa države. Rekao je da je lokalna samouprava vezala ruke građevinskoj inspekciji da ne može ukloniti objekte Bemaksa.

Blago rečeno, kontradiktorna je Abazovićeva ocjena da je kompanija Bemaks sada zainteresovana da se zaustavi eksploatacija na rijekama. „Vršili su nelegalnu eksploataciju godinama, onda su se prvi povukli, i sada navijaju da se druge firme onemoguće u tome, kako bi te firme dolazile kod njih po materijal, odnosno oni imali monopol“, objasnio je. Ispada da će država opet raditi u korist Bemaksa.

Abazović je kazao da nijesu daleko od odluke da se angažuje Vojska da štiti nacionalni interes. On je poručio ljudima u državnoj upravi – ko nema smjelosti, neka to i saopšti.

Naši sagovornici, zaposleni u institucijama, tvrde da država može ako hoće u kratkom roku da sruši nelegalne objekte, konfiskuje mašine, pa i da naplati štetu. Preduslov za to je jedinstvena volja državnih institucija, koje za sada nema, ali i uklanjanje korumpiranih službenika.

Premijer je opet obećao da neće biti selektivnosti. Tome se nadaju i mnogi u institucijama. Oni sa kojima je Monitor razgovarao ističu da nade polažu u Specijalno državno tužilaštvo kod koga su mnogi dokumenti o dugotrajnoj nelegalnoj eksploataciji šljunka.

„Nadamo se da će se ova stvar brzo završiti, a nadamo se i reakciji SDT-a. Pitanje je zašto se ne ide na rušenje objekata tamo gdje je pravno sve čisto. Pitanje je i zašto se ne procesuiraju sve firme, od namanje do najveće jer se ovako stiče utisak da se neke štede. Imamo priču da će jedan firma postati monopolistička, a i ona je u prekršaju jer je uzurpirala državno zemljište. Zato sam da se sve firme koje su u prekršaju procesuiraju i ne smije biti nikakvog kompromisa niti dogovora sa tim firmama. Pitanje je ko se sastajao sa tim firmama, da li je i do kakvog dogovora došlo i ko opstruira ovaj proces“, navodi Vujisić.

Prema informacijama Monitora ubrzo će uslijediti akcije protiv nelegalnih eksploatatora. Pitanje je samo hoće li one biti farsa kao i do sada ili stvarni  udar na građevinsku mafiju.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo