Povežite se sa nama

MONITORING

Čija je Crna Gora sigurna kuća

Objavljeno prije

na

U mrkloj noći prije prvih pijetlova 25. avgusta najokrutniji ubica iz zemunskog klana Sretko Kalinić prebačen je iz Zagreba u Beograd, u jednoj od najvećih bezbjednosnih akcija te vrste u istoriji policija Srbije i Hrvatske. Razlog za velike mjere bezbjednosti nisu bili samo lik i djelo Kalinića pravosnažno osuđenog za ubistvo premijera Srbije Zorana Đinđića 2003 i za seriju ubistava, otmica i terorističkih napada, već i sumnja istražnih organa da Luka Bojović, osumnjičen kao novi predvodnik zemunskog klana, planira napad na “kolegu”.

Srpski ministar policije Ivica Dačić izjavio je da je akcija prebacivanju Kalinića iz hrvatske prijestonice do Beograda izvršena „besprekorno, perfektno i apsolutno bezbedno” i da je tome doprinijela saradnja srpske i hrvatske policije. Portparol hrvatskog ministarstva unutrašnjih poslova Krunoslav Borovec, kazao je da je izručenje Kalinića u Srbiju proteklo bez ikakvih bezbjednosnih problema.

Direktor policije Srbije Milorad Veljović ocijenio je da je dobra saradnja Srbije i Hrvatske ,,zadala odlučujući udarac organizovanom kriminalu”. Ta saradnja je ,,pravi primjer kako mogu sarađivati dvije policije u regionu” kazao je Veljović koji očekuje da će ga slijediti sve zemlje u regionu. ,,Saradnja dvaju policija pokazuje da se organizovani kriminal, njihovi ideolozi, prvi put suočavaju sa situacijom koja za njih nije očekivana. Siguran sam da će oni pokušati da uzvrate udarac, ali mi to nećemo dopustiti i to će još više učvrstiti saradnju i opredijeljenje u borbi protiv organiziranog kriminala”, rekao je Veljović.

Specijalni avion Vlade Srbije sletio je na zagrebački aerodrom u noći od utorka na srijedu sa petoricom pripadnika Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ), koje je predvodio komandant Spasoje Vulević. Specijalac Vulević je i 27. marta 2003. vodio policijsku akciju u beogradskom predgrađu Meljaku u kojoj su ubijene vođe „zemunskog klana” Dušan Spasojević i Mile Luković. Kalinića su do aerodroma u Zagrebu ispratili najobučeniji hrvatski specijalci.

,,Kada su ga izveli iz blindiranog vozila na pistu zagrebačkog aerodroma, posmatrao nas je sa smiješkom – za Novosti opisuje noćna dešavanja jedan od prisutnih. Kada je vidio kako se pozdravljaju hrvatski i srpski specijalci nije mogao, a da ne prokomentariše: ,,Nekad smo se gledali kroz nišan, a sada tijesno sarađujemo”, navodno je kazao Kalinić aludirajući na to da je i sam jedno vrijeme bio specijalac.

Za manje od sat vremena leta falkon je sletio na aerodrom Beograd u Surčinu. Kalinić je smješten u ćeliju sa neprobojnim staklom i stalnim video-nadzorom. Sam je u sobi, dobija hranu i vodu, a sve posjete odobravaće specijalni tužilac Miljko Radisavljević.

Beogradski mediji nezvanično saznaju da u ovom trenutku Kaliniću najveća opasnost prijeti od Luke Bojovića. ,,Bojović je pobjegao iz Beograda odmah po saznanju da je Kalinić ranjen i uhapšen u Zagrebu. Poznato je da je Kalinić i srpskim istražiteljima otkrio ulogu Bojovića, koji je preuzeo da vodi klan. Aktivnosti klana su nastavljene, i to likvidacijama pripadnika suparničkih grupa i pojedinih pripadnika zemunskog klana u koje Bojović nije imao povjerenja, kao što je Milan Jurišić, kazao je izvor lista Blica upoznat sa istragom.

Prema tom izvoru, Bojović je blizak prijatelj sa Miloradom Ulemekom, i dok je Legija bio na slobodi, imao je njegovu zaštitu. Kalinić je isljednicima u Zagrebu kazao da je Ulemek naredio ubistvo zaštićenog svjedoka Zorana Vukojevića Vuka.

Ulemek je kao jedan od glavnih organizatora ubistava premijera Srbije Đinđića, bivšeg predsjednika predsjedništva Srbije Ivana Stambolića 2000. i članova SPO Vuka Draškovića na Ibarskoj Magistrali 1999, osuđen na po dvije zatvorske kazne od 40 godina i jedne od 15. Za Bojovića mediji pominju da se krije u Latinskoj Americi.

Saslušanja Kalinića za krivična djela, među kojima je pozadina ubistva premijera Đinđića i pobuna JSO 2001. godine, kako mediji saznaju, biće nastavljena uskoro u pritvoru Specijalnog suda.

Kalinić je pravosnažno osuđen na 40 godina zatvora zbog ubistava, otmica i iznuda koje je počinio kao član ,zemunskog klana i na 30 godina zbog učešća u atentatu na Zorana Đinđića. On bi mogao da traži ponavljanje tih postupaka, jer mu je suđeno u odsustvu.

Juna ove godine, Kalinić zatražio je medicinsku pomoć zbog prostrelnih rana koje je zadobio u predgrađu Zagreba. Policiji je rekao da ga je ustrelio Miloš Simović, takođe pripadnik zemunskog klana u bjekstvu, takođe osuđen u odsustvu na maksimalne kazne zbog sličnih i istih krivičnih djela. Simović je ubrzo uhapšen pri ilegalnom prelasku granice kod Morovića, u Sremu i smješten u kazneno-popravni dom u Zabeli kraj Požarevca.

Dok je čekao odluku suda i Ministarstva pravosuđa Hrvatske, Kalinić je navodno ispričao svašta hrvatskoj i srpskoj policiji, a nešto od toga nekako je curilo u javnost sve vrijeme. Državni sekretar u srpskom ministarstvu pravde Slobodan Homen je izrazio sumnju da bi Kalinić mogao da dobije status svjedoka-saradnika, s obzirom na težinu užasnih krivičnih djela koje je počinio. Homen smatra i da bi tako nešto bilo kontraproduktivno za pravdu i društvo u Srbiji.

Svi mediji u Beogradu u prvi plan ističu da je prebacivanje Kalinića u Beograd posljedica sporazuma Srbije i Hrvatske o međusobnom izručenju sopstvenih državljana osumnjičenih i osuđenih za krivična djela organizovanog kriminala.

Taj bilateralni ugovor zaključili su 29. juna u Beogradu ministarka pravde Srbije Snežana Malović i bivši hrvatski ministar pravosuđa Ivan Šimonović, tačno tri sedmice nakon što je Kalinić poslije više od sedam godina skrivanja uhvaćen u Zagrebu.

Kao što je Monitor u više navrata pisao, ugovor o izručivanju visoko rangiranih kriminalaca trebao je da obuhvati i Crnu Goru. Ovdje zahvaljujući državljanstvu, kao u sigurnoj kući, borave neki od poznatih bjegunaca od pravde čije mutne poslove istražuju zemlje u regionu i za kojima su raspisane potjernice. Poznato je kako su iz pritvora pušteni neki pripadnici klana narko bosa Darka Šarića. Izori iz susjednih zemalja tvrde da se, pod visokom zaštitom, u Crnoj Gori skrivaju vodeći kriminalni likovi uključujući navodno i Darka Šarića. Svojevremeno je Ivica Dačić, ministar unutrašnjih poslova Srbije izjavio da se crnogorska policija nije pretrgla u saradnji u rasvjetljavanju ubistva Iva Pukanića, što je bio veliki zajednički projekt srpske i hrvatske policije. Različiti izvori su tvrdili da je crnogorska policija isključena iz delikatnih akcija presijecanja narko puteva.

Crnogorska vlast u načelu prihvata potpisivanje ugovora o izručenju pripadnika organizovanog kriminala. Ali, potpisivanje se iz nekih razloga prilično oteglo. Prema srpskim zvaničnicima, do polovine septembra ugovor bi ipak trebalo da bude potpisan.

Kada se to desi, Srbija će od Crne Gore odmah tražiti izručenje optuženih za šverc kokaina iz Latinske Amerike – Darka Šarića, Gorana Sokovića, Dejana Šekularca, Borisa Labana, Draška Vukovića i Darka Tošića.

Zločin u Palmi

Sretko Kalinić je tokom boravka u zagrebačkom pritvoru, istražiocima otkrio da je 11. avgusta 2008. godine trebalo da likvidira Ivana Delića, kuma Brana Mićunovića, u budvanskom kafeu Palma. Umjesto Delića ubio je Gorana Pejovića mladića iz Nikšića koji je sjedio za susjednim stolom. Mladića je života stajalo to što je nosio istu majicu kao Delić.

Opasnost za Luku Bojovića

Kako je nedavno pisalo u beogradskom nedjeljniku Vreme, moguće je da Sretko Kalinić i Miloš Simović svojim eventualnim svjedočenjima ukopaju Luku Bojovića i njegovu bandu. ,,Jedan, Cvetko Simić, mrtav je; nekoliko je u zatvoru, ali su oni najvažniji ‘tatini sinovi’ u bjekstvu, Luka B. i Ivan B.; recimo da ispričaju strašno važne stvari o tome kako su Luka B. i Ivan B. nabavljali heroin i kokain iz Crne Gore i preko koga (policija to sluti već godinama)”, primijetio je novinar Vremena Miloš Vasić.

Bez milosti

Sretko Kalinić, zvani ,,Bjeli” i ,,Zvijer” rođen je 1974. u Zadru, a predratne godine proveo je u Bilišanima, malom selu kod Zadra koje više gotovo i da ne postoji. Iako jedva punoljetan, ranih devedesetih nije se libio da uzme pušku i pođe u rat, a jedno je vrijeme je navodno služio i pod Draganom Vasiljkovićem, poznatijim pod nadimkom ,,kapetan” Dragan. Vasiljković sada u Australiji, čiji je državljanin, čeka izručenje u Hrvatsku u kojoj je optužen za ratne zločine tokom oružanih borbi početkom 1990-tih. Kalinić je tih godina upoznao komandanta Crvenih beretki Milorada Ulemeka Legiju, što mu je kasnije bila odskočna daska za status koji je brzo stekao u zemunskom klanu. Prema policijskim izvorima, Kalinić se u kriminalne vode bacio pošto je tokom oružanih sukoba na Kosovu i 1999. upoznao tadašnje vođe zemunskog klana, Dušana Spasojevića Šiptara i Mileta Lukovića Kuma. Prema iskazu svjedoka saradnika Dejana Milenkovića Bagzija, Spasojević je bio jedina osoba koja je mogla da kontroliše Kalinića. Svi ostali su ga se bojali, uključujući i članove klana. Kalinić je osuđen za učešće u ubistvima Zorana Vukojevića Vuka, Zorana Povića Pove, Sredoja Šljukića Šljuke, Zorana Šljukića, Zorana Savića Šodera, Jovana Gruzijana, Rade Cvetića, Todora Gradaševića, Branislava Lainovića Dugog, Zorana Davidovića Ćande, Zorana Uskokovića Skoleta, Mirka Tomića Bosanca, Radoslava Trlajića zvanog Bata Trlaja, Željka Vuletića Hamze, Željka Mihajlovića Crnogorca i Zorana Petrovića Šempe. U Srbiji postoji još niz neriješenih likvidacija iz protekle dvije decenije s kojim pojedini istražitelji povezuju Kalinića. Njegovo ime kratko se spominjalo i uz ubistvo hrvatskog novinara Ive Pukanića, ali – kako primećuju hrvatski mediji – je bilo jasno da atentat detonacijom eksplozivne naprave nije njegov stil. Kalinić je, navodno, većinu svojih ubistava počinio kalašnjikovom, uvijek je volio da bude blizu svojih žrtava. Njegovo ime se vezuje i za likvidaciju Cvetka Simića Preletača, čije je raskomadano tijelo pronađeno u zagrebačkom jezeru Jarunu.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKONOMSKE TEME U SJENCI VISOKE POLITIKE: Život na čekanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Elektroprivreda, Željezara, Aerodromi, nastavak auto-puta… Ljetnja sezona, javni dug, platni promet… Partijsko zapošljavanje i egzodus radne snage… Teme o kojima se ne govori

 

Aerodromi Crne Gore dočekali su, u srijedu, milionitog putnika u 2022. Dok je Petar Radulović, zamjenik izvršnog direktora Aerodroma, skupa sa vršiteljkom dužnosti izvršne direktorice Air Montenegro, putnici iz Istambula uručivao prigodan poklon (besplatnu avio kartu) Odbor direktora kompanije koja gazduje aerodormima u Podgorici i Tivtu donio je odluku o smjeni izvršnog direktora Gorana Jendreoskog. I imenovanju jednog od njegovih pomoćnika za v.d. direktora.

Tako je prestižni klub državnih institucija i preduzeća sa upravom u v.d. stanju dobio još jednog člana.

Da li zbog neočekivanog razrješenja direktora za koga je prije nepunih četrnaest mjeseci rečeno kako ga krasi ,,bogato radno iskustvo u vazduhoplovstvu” (obrazloženje za smjenu nijesmo čuli), tek i u Vladi su se sjetili da tender za izbor koncesionara koji bi trebalo da gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici nekoliko narednih decenija, još nije završen. Taj je posao započela, i trebala da ga privede kraju, još Vlada Duška Markovića, odnosno, resorno Ministarstvo saobraćaja kojim je tada upravljao Osman Nurković. Prije dvije godine, ili još ranije.

Postoje tri rješenja za nastalu situaciju, prosvijetlio nas je premijer Dritan Abazović objašnjavajući kako Vlada može prihvatiti ponudu i potpisati ugovor sa nekim od tadašnjih kandidata (iako su se uslovi u međuvremenu dramatično   promijenili), raspisati novi tender ili odustati od traženja koncesionara i Aerodrome zadržati pod državnom upravom. Premijer nije pomenuo ali ima i četvrto rješenje, čini se najvjerovatnije: da aktuelna Vlada taj posao, kao i mnoga druga proljetošnja obećanja, ostavi u amanet svojim nasljednicima.

Do tada će Aerodromi i država kao njihov vlasnik, očekivati od manadžmenta u v.d. stanju ,,ubrzanje započetih procesa modernizacije”. Iskustvo uči da bi se narečeni proces mogao svesti na nova zapošljavanja. U Aerodromima je od prethodnih izbora do početka ljeta zapošljeno 140 novih radnika.

Približno, to je nekih pet posto od ukupnog broja onih koji su posao u državnim preduzećima našli nakon posljednjih parlamentarnih izbora. Riječ je, računaju u medijima i Ministarstvu kapitalnih investicija, o nekih 2,6 hiljada novozapošljenih. Skoro četvrtina njih uhljebljena je u pljevaljskom Rudniku uglja (posljednji podaci govore o 646 novih radnika na određeno, neodređeno vrijeme i sa ugovorima o djelu). Negdje na pola tog posla, iz Pljevalja smo saznali da među novozaposlenima nema nijedan pripadnik manjina. Do danas, nema naznaka da je politika jednonacionalnog zapošljavanja bitnije promijenjena. Kao što se ne vidi da aktuelna Vlada pokušava uraditi išta drugačije oko partijske raspodjele plijena.

Da se vratimo Aerodromima i njihovom milionitom putniku. Poređenja radi, u ljeto 2019. oba su crnogorska aerodroma dočekala i darovala svog milionitog putnika. Tivat nešto ranije od Podgorice – 31. avgusta u odnosu na drugu polovinu septembra.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRELOMIO O NEUSTAVNOM ZAKONU O OPŠTINAMA: Na izbore – pa ko šta odnese

Objavljeno prije

na

Objavio:

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, izdvojili su mišljenje sudija Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića

 

Dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, kojima su redovni izbori u 14 opština odloženi za 23. oktobar (umjesto u maju), proglašene su neustavnim. Nova parlamentarna većina, sastavljena od Demokratske partije socijalista (DPS, Socijalističke narodne partije (SNP), Koalicije Crno na bijelo, Socijal-demokratske partije i manjinskih partija izglasala je odlaganje izbora na Dan Evrope (9. maja). Međutim, iako je postupak zahtijevao hitnost, Ustavni sud je odluku o neustavnosti zakonskih odredbi donio tek 28. jula – gotovo tri mjeseca nakon donošenja spornog zakona.

Pravno dejstvo i šteta od neustavnog zakona nastupili su odmah nakon što je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović potpisao izmijenjeni zakon. On je akt jednom vratio Skupštini na ponovno izglasavanje, što mu omogućava Ustav, ali morao ga je potpisati nakon što je ponovo usvojen. Premijer Dritan Abazović pravdao je odlaganje izbora time što nemamo izglasan Ustavni sud i Sudski savjet, dok su opozicione stranke i civilno društvo upozoravali da se time krši Ustav i pravo građana da vlast biraju svakih četiri godine.

U opštinama koje su izbjegle izbore na proljeće, lokalnim parlamentima produženi su mandati. Aktuelne većine odbornika kasnije su ponovo izabrale predsjednike opština na drugi mandat, bez izbora. Do sada su ponovo izabrani predsjednik Opštine Žabljak Veselin Vukićević, Glavnog grada – Ivan Vuković, Bara – Dušan Raičević i Opštine Golubovci Tanja Stajović. Svi su iz Demokratske partije socijalista. Pravnici tvrde da su sva imenovanja sporna, jer proizilaze iz neustavnog zakona.

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, na sjednici ustavnosudske instance izdvojili su mišljenje sudije Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića.

Iličković kaže da je dao i izdvojeno mišljenje jer je odluka nepotpuna i necjelovita, donijeta sa zakašnjenjem, zbog čega su nastupile mnoge štetne posljedice koje će biti vrlo teško otkloniti. Odluka, tvrdi, ostavlja brojne dileme.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLODAVCI NA MUKAMA: Radnika nema, a neće ih ni biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Domaće radne snage, i one iz regiona, biće sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja

 

„Potrebne radnice“, „Traži se konobar“, „Zapošljavamo“ – skoro da nema ulice u Podgorici u kojoj na malim prodavnicama, radnjama ili kafićima ne vidite oglas za posao. Vlasnik kafića kaže za Monitor da je oglas za konobara objavio prije skoro dva mjeseca: „Da se bar ko javio da se interesuje. Niko. Ni jedan poziv nisam imao“. Njegov kolega odložio je otvaranje novog kafića za septembar jer su mu dvije ekipe radnika otišle da rade na primorje.

Iste nevolje i na primorju. „Radna snaga nas napušta. Digli smo plate da bi ih zadržali, da ne bi pošli u Hrvatsku i mi smo u velikom minusu, ne možemo da podmirimo troškove. Jedino što imamo su inspekcije koje su za nam za vratom“, žalio se medijima na početku sezone ugostitelj iz Petrovca.

Nevolje sa radnom snagom ponavljaju se tokom svake ljetnje turističke sezone. Ugostitelji kažu da se od pandemije samo pojačao. Ljudi su iz ugostiteljstva otišli u druge, sigurnije branše ili na druga mjesta gdje imaju bolje uslove.

Samo Budvi tokom sezone nedostaje oko 3.000 radnika, uglavnom  kuvara, konobara, čistačica, sobarica… Da bi privukli radnike neki od ugostitelja su ove sezone bili prinuđeni da povećaju plate – konobarima i sobaricama od 500 do 800 eura, kuvarima od 800 do 2.500… Aleksandar Jovanović iz Udruženja ugostitelja Budve izjavio je: „Ugostitelji su bili primorani da izdvajaju više za plate zaposlenima. Uz povećanje zarada na nivou države, došlo se u apsurdnu situaciju da kuvar ima zaradu kao ministar ili premijer“.

Iz Unije slobodnih sindikata upozoravaju da  problem nedostatka radne snage nije slučajan. „On ima utemeljenje i u činjenici da u određenim sektorima (turizam, građevinarstvo, trgovina…) poslodavci godinama ne stvaraju ambijent za dostojanstvene uslove rada što odvlači domaću radnu snagu od ovih poslova. Niske zarade, nesigurni (prekarni) ugovori o radu, prekovremeni rad koji je pravilo, a ne izuzetak, nemogućnost korišćenja godišnjeg odmora i druge povrede prava iz radnog odnosa, doprinosili su i dalje doprinose tome da naši građani i građanke ne žele da budu radno angažovani u tim sektorima“, kaže za Monitor Ivana Mihajlović, zamjenica generalnog sekretara Unije.

Ne nedostaje radnika samo u turizmu. Prema podacima Unije poslodavaca deficitarna zanimanja su ona trećeg i četrtog nivoa kvalifikacije iz sektora turizma i ugostiteljstva, saobraćaja, trgovine, građevinarstva, najčešće zanatska zanimanja i usluga:  konobari, kuvari, recepcioneri, točilaci pića, prodavci, higijeničari, sobarice, serviri, pomoćni građevinski radnici i druga srodna i pomoćna zanimanja iz navedenih oblasti. Među visokoškolskim zanimanjima kao deficitarna od strane privatnog sektora izdvajaju zanimanja iz oblasti informacionih tehnologija (IT).

Iz Privredne komore za Monitor su kazali da zbog sezonskog karaktera crnogorske privrede poslodavci u pojedinim oblastima imaju velike poteškoće da nađu odgovarajuću radnu snagu. Naglašavaju da je to posebno izraženo u sferi turizma, ugostiteljstva i građevinarstva, i rezultira većim zapošljavanjem strane radne snage, u odnosu na domaće radnike. Prema podacima Ministarstva rada, u utrošenim kvotama za zapošljavanje stranaca u 2021. godini, pretežno učešće (79,65 posto), imaju četiri grupe zanimanja: građevinarstvo, usluge smještaja i ishrane, ostale uslužne djelatnosti i trgovina. Takođe je stalna potražnja za stručnjacima iz oblasti informacionih tehnologija, gdje dolazi do izražaja ne samo pitanje ponude radne snage na tržištu rada iz ove oblasti odnosno kvantiteta, već i njenog kvaliteta. Deficitarni kadrovi u pojedinim opštinama su takođe doktori medicine, a u oblasti saobraćaja vozači teretnjaka, vozači autobusa, vozovođe…

„Uzroci navedene deficitarnosti odnosno neusklađenosti ponude i tražnje u Crnoj Gori su višestruki: obrazovna politika i kvalitet obrazovanja, politika zapošljavanja, migracije stanovništva ali i sistem vrijednosti i mentalitet crnogorskih građana pri čemu vrlo često, prema riječima poslodavaca, domaća radna snaga nije zainteresovana za rad u pojedinim sektorima odnosno na pojedinim od navedenih pozicija. Naročito posljednje rezultira zapošljavanjem strane radne snage, pa se u Crnoj Gori svake godine izda preko 20.000 radnih dozvola za strance“, kaže za Monitor Ana Marković, šefica sektora za obrazovanje i rad sa članstvom Unije poslodavaca.

Mladi nijesu spremni da rade slabo plaćene poslove. Godinama ankete govore da sve više njih razmišlja da napusti Crnu Goru – 33,4 odsto mladih želi da napusti Crnu Goru (istraživanje rađeno maja 2022), a 92 odsto mladih bi privremeno ili trajno napustilo Crnu Goru radi boljih poslovnih prilika (decembar 2021).

Posljednje istraživanje Instituta za strateške studije i projekcije koje je sprovedeno u 15 crnogorskih opština na uzorku od 1.818 mladih govori da je najveći broj mladih koji rade zaposlen u sektoru trgovine i usluga. Trećina ispitanih, odnosno 30,5 odsto, radi na poslu koji ne odgovara nivou stečenih kvalifikacija ni oblasti školovanja, odnosno studiranja. Najčešće prepreke koje su identifikovali su opšti nedostatak poslova, loši radni uslovi, potrebna partijska knjižica kao i potrebna veza, dok se 31,9 odsto mladih nije registrovalo u Zavodu za zapošljavanje, najčešće jer ne vide korist od registracije.

Mihajlović upozorava da se Crna Gora već suočava i da će se tek suočiti sa egzodusom radne snage. Iz Sindikata ističu da poslodavci ne preduzimaju ništa kako bi stvorili dostojanstvene uslove rada i zadržali radnu snagu.

Istraživanje koje je USSCG sprovela tokom 2021. godine uz podršku Međunarodne organizacije rada, pokazalo je da 38,2 odsto ispitanika razmišlja o odlasku iz Crne Gore u potrazi za boljim poslom, ali još uvijek nije preduzelo konkretne aktivnosti na tom planu. Dodatnih 11,1 odsto ispitanika je već preduzelo konkretne korake u vezi sa odlaskom.

„Kao najfrekventniji odgovor na pitanje koji je dominantan razlog za odlazak iz Crne Gore, 57,7 odsto ispitanika navelo je adekvatnu zaradu, a odmah nakon toga bolje uslove rada. Ovakvi i slični podaci iz drugih istraživanja trebalo bi da budu alarm kako za poslodavce, tako i za samu državu jer ćemo u suprotnom izgubiti najznačajniji resusr – ljude“.

Procjenjuje se da je Zapadni Balkan za nepunih 20 godina napustilo 4,4 miliona ljudi, što je jasan signal da moramo raditi u pravcu mobilizacije svih kreativnih potencijala, reformi obrazovnog sistema, podsticanju privatnog sektora i inovativnosti kako bi od naše zemlje i regiona napravili perspektivno mjesto za život i rad, ističu iz Privredne komore.

Preciznih podataka koliko je stanovnika posljednjih decenija napustilo Crnu Goru nema. I dok naši idu na Zapad, svake godine se uvećava broj onih koji posao traže u Crnoj Gori. Posljednji podaci Zavoda za zapošljavanje o deficitarnim kadrovima su iz 2019. Navodi se da je te godine najviše dozvola za strance se izdato u sektoru Usluge smještaja i ishrane – preko 6.000, zarim Građevinarstvo – 5.500, Ostale uslužne djelatnosti – 2.150 i Trgovina na veliko imalo preko hiljadu. Zapošljeni dolaze iz Srbije, Turske, BiH, Kine, Albanije, Rusije, Kosova, Makedonije.

I u komšiluku slične muke. U posljednje dvije decenije stanovništvo Srbije smanjeno je za 625.000 ljudi i radna snaga postala je oskudan resurs. Srbija već godinama na ovaj ili onaj način uvozi radnike, prije svega iz okolnih zemalja: Albanije, Makedonije, BiH, ali sve više se nalazi na mapi stanovnika udaljenih, egzotičnih i siromašnih država. Mediji su objavili da je tamošnja Vlada u procesu zaključivanja sporazuma sa Bangladešom, Vijetnamom i Gvatemalom kojim bi se olakšao dolazak radnika iz ovih zemalja u Srbiju.

Hrvatska, iz koje se masovno odlazi na rad u Njemačku i Irsku, se godinama suočava sa hroničnim nedostatkom radne snage. Procjenjuje se da Hrvatskoj kontinuirano nedostaje 60.000 radnika.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, za DW je izjavio da se procjenjuje da je Hrvatsku napustilo do deset posto stanovnika: „Iako u Hrvatsku dolaze raditi ljudi iz Srbije, BiH, Sjeverne Makedonije i Kosova, i njih je sve manje s obzirom na to da je i njima, kao i Hrvatima, isplativije otići u razvijenije zapadnoeuropske zemlje. Sve više stranih radnika dolazi u Hrvatsku putem posredničkih agencija iz Nepala, Filipina, Bangladeša, Kine, Indije, Rusije, Koreje, čak i Tajlanda, Meksika…“.

U BiH, egzodus koji je započeo tokom rata, nikada nije ni prestao.

Problem nedostatka odgovarajuće radne snage karakteriše i privredu EU, pa je tako u ekonomskom istraživanju Evropske asocijacije komora – EUROCHAMBRES-a, 40 odsto poslodavaca u Evropi prijavilo poteškoće u pronalaženju zaposlenih sa potrebnim vještinama. Nedostatak kvalifikovanih radnika smatra se drugim glavnim izazovom za preduzetnike.

U Evropskoj uniji stopa nezaposlenosti je dostigla istorijski minimum i iznosila je u martu 2022. 6,2 odsto, a u eurozoni na 6,8 odsto aktivnog stanovništva prema podacima Eurostata. Među članicama EU, najviše stope nezaposlenosti u martu su imale Španija (13,5 odsto), Grčka (12,9 odsto) i Italija (8,3 odsto), dok su najnižu stopu nezaposlenosti imale Češka (2,3 odsto), Njemačka (2,9 odsto), Malta i Poljska (po tri odsto).

Iz Privredne komore kažu da se očekivanim padom društvenog bruto proizvoda i inflacije izazvane krizom zbog pandemije, ratom u Ukrajini i privrednom recesijom, očekuje pogoršanje stanja i u ovoj sferi.

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Poslodavci neće moći da ispraćaju radnike sa onom čuvenom – „Ako nećeš ti, ima ko će da radi“ (podrazumjeva se za male pare i nikakve uslove rada). Domaće radne snage, i one iz regiona, će biti sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo