Povežite se sa nama

INTERVJU

BRANISLAV RADULOVIĆ, PREDSJEDNIK UPRAVNOG SUDA CRNE GORE Vlast protiv suda

Objavljeno prije

na

  MONITOR: Gospodine Raduloviću, nedavno ste upozorili da je Upravni sud zatrpan pritužbama građana na rad državnih organa. Molim Vas da ukratko objasnite o čemu se radi?

RADULOVIĆ: Upravni sud je u ovoj godini primio 1 659 tužbi, odnosno više za 600 (70 %), u odnosu na isti period iz 2009. godine (1 045). Sud je u prvoj godini rada (2005) primio 1 345 tužbi, druge godine 1 626, a prošle 2 346 tužbi. U ovoj godini očekuje se priliv preko 3 000 tužbi. To znači da se broj tužbi za pet godina, koliko radi ovaj sud, više nego udvostručio. Sud je u ovoj godini poništio 42.67 odsto odluka državne administracije, a u 11,91 odsto slučajeva naložio je da se odluči o zahtjevu fizičkih i pravnih lica ( zbog ćutanja administracije), što znači da je u 54.58 odsto slučajeva bilo nezakonitog postupanja od strane državne administracije. U ovom periodu lokalnoj administraciji poništeno je 50,35 odsto odluka, a u 2,14 odsto slučajeva naloženo je da odluči zbog ćutanja administracije, odnosno bilo je 52,49 odsto nezakonitog postupanja. Radi podsjećanja: u 2007. godini poništeno je 37 odsto, u 2008. godini 44,6, a u prošloj 48,4 odsto odluka državne i lokalne administracije. Ovo su podaci sa aspekta podnijetih tužbi.

 

MONITOR: Šta govore ti, ipak, alaramantni podaci?
RADULOVIĆ: Ovi podaci ukazuju na rast nezakonitosti u radu državne i lokalne administracije, i s tim u vezi i na značajno uvećanje broja zahtjeva (tužbi ) za sudsku zaštitu. Mi u Sudu smatramo da se broj tužbi uvećao ne samo iz navedenog razloga, već i zbog činjenice da fizička i pravna lica imaju povjerenje u Sud kao zaštitnika njihovih prava i obaveza od nezakonitog postupanja administracije.

MONITOR: Predložili ste zanimljivo rješenje za sprečavanje daljeg rasta pritužbi, odnosno nezakonitog rada državnih organa – razriješiti nadležne ministre i predsjednike opština zbog nezakonitog rada.
RADULOVIĆ: Kada je u pitanju način na koji treba spriječiti dalji rast nezakonitog postupanja u odlučivanju o pravima i obavezama fizičkih i pravnih lica, rekao sam: “Mi ne možemo da utičemo na politiku rada državnih organa. U svakom slučaju treba da se postavi pitanje odgovornosti starješina koji rukovode tim organima. To je jedino sredstvo i način da se suzbije nezakonito ponašanje. Ako mogu da se razrješavaju sudije zbog loših rezultata, zašto ne bi mogli službenici i ministri zbog nezakonitog rada”. Da pojasnim: propisi kojima se definiše odgovornost za nezakonito postupanje u donošenju pojedinačnih akata, prije svega određenja Zakona o državnoj upravi i Zakona o lokalnoj samoupravi, su jasna, kako u pogledu osoba koje su odgovarne, tako i u pogledu sankcija za takvo postupanje. Znači ustanovljena je odgovornost za nezakonito postupanje, ali to se ne sankcioniše. Nesporno je da tu treba tražiti razlog za trend rasta nezakonitih odluka. Prema tome, da bi se spriječila nezakonitost u donošenju pojedinačnih odluka državne i lokalne administracije, potrebno je pokrenuti mehanizme odgovornosti koji su ustanovljeni navedenim zakonima. Ta odgovornost odnosi se isključivo na starješine organa državne i lokalne uprave. Starješine tih organa su odgovorni za vršenje svih funkcija iz nadležnosti organa kojim rukovode. A jedna od tih funkcija, možda i najznačajnija, je odlučivanje o pravima i obavezama građana i pravnih lica (upravni postupak). Pored toga oni i donose te odluke.

MONITOR: Komentarišući najavu Vladine strategije reforme državne uprave kojom se između ostalog ukida institut ćutanja administracije, kazali ste da taj potez može izazvati dodatne probleme. Kakve?
RADULOVIĆ: U ovoj godini je uvećan broj tužbi vezanih za ćutanje administracije, odnosno za nepostupanje organa po zahtjevima fizičkih i pravnih lica. To je posebno karakteristično za državnu administraciju. Naime, 11,91 odsto odluka suda ( 218 presuda) se odnose na ovu nezakonitost. Radi se o najgrubljem kršenju zakona, o zloupotrebi prava, o ignorisanju zahjeva fizičkih i pravnih lica. Strani eksperti i kolege iz upravnih sudova pojedinih evropskih zemalja, s kojima smo imali kontakte, nijesu mogli da shvate da postoji takva nezakonitost, takvo ponašanje, da organ neće da odluči o zahtjevu stranke, a da za sve to ne postoje sankcije. Vladina strategija reforme državne uprave s pravom akcentira ovaj problem, ali u pogledu načina njegovog prevazilaženja ( parafraziram: ukoliko se o zahtjevu ne odluči u roku, smatra se da je zahtjev udovoljen), iskazao sam rezervu. Razlog – takvo rješenje može dovesti do zloupotreba i to u velikom obimu, takvo rješenje može da pospješi korupciju i druge oblike nezakonitosti. Ovo rješenje može imati za posljedicu, na primjer, i to da podnosilac zahtjeva stekne neko pravo koje mu po propisima ne pripada, a stekao ga je samo iz zato što je istekao rok za odlučivanje po zahtjevu. To rješenje je za neko drugo vrijeme. Mislim da se ova nezakonitost za sada, u ovoj fazi razvoja države Crne Gore, može eliminisati jedino uspostavljanjem odgovornosti za takvo postupanje.

MONITOR: Da li su po Vašem mišljenju sudstvo i tužilaštvo u Crnoj Gori nezavisni?
RADULOVIĆ: Da li su sudovi u Crnoj Gori nezavisni? O ovom pitanju mogu da govorim jedino sa aspekta rada Upravnog suda. Od početka rada Suda, a ovo je šesta godina, nijesmo imali, ponavljam nijesmo imali, ni jednu intervenciju, od bilo koga, u smislu kako treba da rješavamo predmeta. A bilo je u radu Suda veoma značajnih, odnosno osjetljivih premeta, i za državu i za pojedine partije, i za građane, odnosno pravna lica. Jeste, bilo je neumjesnih i uvredljivih komentara povodom već donijetih odluka. To su bili pojedinačni slučajevi, napadi bez pravno valjanih argumenata, koji nijesu mogli uticati na rad Suda, na njegovu nezavisnost u donošenju odluka. Da je Upravni sud nezavisan u radu potvrđuje i činjenica što su sve presude Suda, od početka rada pa do danas, objavljene u posebnim zbirkama i postavljene na sajt Suda, tako da se svako može upoznati sa njegovim odlukama i istovremeno ocijeniti da li Sud radi u skladu sa zakonom, odnosno da li je samostalan i nezavisan u donošenju odluka. Interesovanje za odluke Suda je veliko. O tome govori činjenica da je sajt, postavljen krajem 2007. godine, imao skoro 480 000 posjeta.

MONITOR: Nedavno ste najavili da ćete u slučaju da parlament usvoji sadašnji Prijedlog novog zakona o Centralnoj banci Crne Gore podnijeti inicijativu za preispitivanje ustavnosti i zakonitosti predloženog zakonskog teksta. Zašto je, po Vašem mišljenju, predložen takav zakon?
RADULOVIĆ: Upravni sud će, ukoliko se Zakon o Centralnoj banci i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o bankama usvoji u predloženom tekstu, pokrenuti postupak za ocjenu ustavnosti pojedinih odredaba ovih zakona, zato što Sud smatra da se ovim zakonima protivustavno zadire u nadležnost Suda. Pošto se radi o neusvojenim rješenjima to me sprečava da sada iznosim stav Suda o toj neusaglašenosti. Mogu reći samo da se radi o grubom kršenju Ustava Crne Gore i da se tim rješenjima derogiraju zajamčeni ustavni principi.

MONITOR: Svojevremeno ste najavili da ćete u ime Upravnog suda zvanično tražiti od Evropske komisije i Sudskog savjeta zaštitu od poslanika DPS-a Miodraga Vukovića, jer svojim izjavama ugrožava nezavisnost Upravnog suda i slobodu sudija. Na Upravni sud je pokušala da utiče i ministarka za evropske integracije Gordana Đurović kada je i nakon presude Upravnog suda najavila da neće javno objaviti odgovore na Upitnik Evropske komisije.
RADULOVIĆ: Povodom nekih odluka Upravnog suda bilo je uvredljivih, grubih i neargumentovanih napada na Sud od strane Miodraga Vukovića i Gordane Đurović. Na te napade Sud je reagovao argumentima zakona. Istovremeno, reagovala je i stručna i laička javnost. Dobili smo podršku jer nijesmo podlegli tim pritiscima i podršku da u daljem radu nastavimo na način na koji smo postali prepoznatljivi od prvog dana postojanja Suda. Ukratko, ti napadi su, nasuprot želji njihovih tvoraca, doprinijeli da Sud ubijedi sve u Crnoj Gori da radi i da će i ubuduće raditi isključivo u skladu sa zakonom, bez obzira na pritiske. Zbog navedenog izostala je i potreba za bilo čijom pomoći Sudu. A kao što vam je poznato – postupljeno je po tim odlukama Upravnog suda.

Sudska vlast neravnopravna

MONITOR: Da li je dobra praksa da sudije bira Sudski savjet?
RADULOVIĆ: Rješenje da Sudski savjet bira i razrješava sudije treba prepustiti vremenu, neka vrijeme pokaže sve pozitivne i negativne strane tog rješenja. Ako je cilj uvođenja ovog instituta bio da sudska vlast, odnosno struka bira i razrješava sudije, a to je bilo obrazloženje, onda ovaj institut nije izveden do kraja. Naime, sastav Sudskog savjeta ne objezbjeđuje da sudije imaju većinu u ovom tijelu i da struka odlučuje o izboru i razrješenju. Podsjetiću: saglasno Ustavu Crne Gore izvršna i zakonodavna vlast imaju pet predstavnika u Sudskom savjetu ( Predsjednik Crne Gore dva, parlament dva i Vlada jednog). Sudovi su zastupljeni sa četiri predstavnika, s tim što je peti član presjednik Vrhovnog suda koga bira parlament. Dakle, odluka se ne može donijeti bez saglasnosti izvršne i zakonodavne vlasti. Iz tog razloga ovo rješenje treba korigovati.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Samo bjesomučna borba za moć

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izdijeljena, posvađana i bez jasne ideje kako pokrenuti temeljne reforme, i korak dalje, kako izvući zemlju recimo iz problema da naše stanovništvo stari, da ulazimo u zonu bijele kuge, da postajemo odredište nekvalifikovane i niskoplaćene radne snage… nova većina razumije da je glavni problem odgovor na pitanje ko će biti ,,DPS poslije DPS-a”.

 

MONITOR:  Demokratski front najavio je bojkot parlamenta i svih Vladinih zakona, ukoliko u Vladu  ne uđe lider DF-a Andrija Mandić. Kako vidite taj zahtjev?

PERIĆ: Ukoliko nova vlast želi da bude operativna, ona mora pronaći put uzajamnog uvažavanja. Niti je uvažavanje da nekoga unaprijed proglasite nepoželjnim za ministarske pozicije bez obzira na procenat koji osvoji na izborima, niti je od onog ko osvoji najviše glasova u novoj vlasti korektno da insistiranjem nametanja svojih političkih ciljeva doslovno uništava subjekt koji treba da obezbijedi većinu. Da ne govorimo koje su refleksije takve pozicije na cijelu zajednicu. U tom kontekstu valja demistifikovati određenje u odnosu na državu. Ako uzmemo jednu od najneutralnijih definicija da je država skup procedura koji nam omogućava da funkcionišemo kao zajednica, onda svi treba da prihvate da će poštovati te procedure i da će činiti što i koliko mogu da se društvo nepoštovanjem tih procedura ne bi dezintegrisalo. Bez toga je doslovno nemoguće, ne samo formirati djelotvornu većinu, već i funkcionisati uopšte.

Nama fali plan i dogovor na mnogim poljima, a posebno u politici. Političari bi trebalo da rješavaju probleme, da razumiju značaj kompromisa i da podnose odgovornost. Nažalost, ovo ostaje samo lijepa želja – u praksi je to bjesomučna borba za moć uz pomoć koje onda želite da raspolažete resursima svih nas.

Sve političke partije rasporedile su  svoje ljude u javnim preduzećima na čelnim pozicijama i ,,po dubini” uveliko kadriraju. Tu vidimo da onamo gdje imaju zajedničke interese partije se bez većih problema dogovaraju – bez obzira da li je to u interesu građana ili ne. Razumijem da mnogi ljudi zbog političke pripadnosti nisu mogli da se zaposle i/ili napreduju, ali taj problem se mora rješavati time što će se prvo procesuirati svi oni koji su radili nezakonito u prethodnom periodu i tako što ćete kadrirati najkvalitetnije, a ne ,,najzaslužnije” ljude.

MONITOR: Da li pregovori parlamentarne većine vode izborima ili će se nastaviti sa krizama, uslovljavanjima i pregovorima?

PERIĆ: Nije bilo teško predvidjeti da će se tokom pregovora nastaviti uzajamne optužbe unutar vlasti. Činjenica je da svaka od koalicija ima svoj ucjenjivački kapital, ali bojim se da će stalnim naglašavanjem te pozicije građani postajati taoci te političke realnosti. Ko će biti vještiji, a čija će procjena biti loša je nešto što razumijem da zanima stranke, ali šta to znači iz perspektive propuštanja prilike realizacije suštinskih promjena koju su sami akteri nazvali istorijskom i koja zaista ima taj potencijal?

Da li su razjašnjenje ovog rebusa izbori? Oni jesu opcija, ali ne vjerujem da je ijedan subjekt spreman za njih, a još manje da je siguran da bi mogao da politički kapitalizuje to što bi ih izazvao – tako da ne očekujem izbore u najmanje narednih pola godine.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

STAŠA ZAJOVIĆ, KOORDINATORKA ŽENA U CRNOM: Moramo pogledati lice prošlosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Srbiji nikada nije postojao konsenzus oko odgovornosti za rat i ratne zločine ni na nivou države ni na nivou društva, pa čak ni civilnog društva. To je, za mene, zagrljaj smrti u ovoj zemlji

 

MONITOR: Prošlo je trideset godina od osnivanja Žena u crnom. Šta je urađeno, u čemu se uspjelo, a u čemu nije?

ZAJOVIĆ: Najvažnija je činjenica da smo mi dosledne i istrajne, da se nismo prilagođavale nikakvim projektnim ni nacionalnim zahtjevima, nikakvim konsenzusima niti modama – nego smo se prilagođavale našim moralnim, etičkim i političkim  principima. Pada mi na pamet Atena Atanasiu, naučnica koja nas je proučavala i koja kaže da je hrabrost istrajnost i odlučnost, bez obzira na neizvesnosti, bez obzira na rizike i često veoma visok stupanj straha. To je jedno opstajanje bez oslonca, bez oslonaca na neke poznate modele. Imale smo puno uzora, ali mi smo se kretale, kako kaže Hana Arent, „bez gelendera“. Imale smo prethodnice, iz NOB-a, ali i iz globalnog, antifašističkog i antimilitarističkog pokreta. Mi smo ipak smatrale da bi trebalo da napravimo svoje prakse i da se u našim teorijama oslanjamo na kontekst koji nas okružuje. Da sve što radimo izranja iz tog konteksta u kojem živimo. Naravno da pozajmljujemo znanja.

Imale smo preko 2500 uličnih akcija, bez obzira na užasne probleme koji su najviše proizlazili iz toga što smo se fokusirale i nikada nismo odustale od pitanja odgovornosti za rat i ratne zločine 90-ih. Otuda svi naši najveći problemi. Proizvele smo potpuno nove prakse jer u vezi sa tranzicionom pravdom nismo imale nikakve modele. To su prakse koje zagovaraju feministički pristup pravdi, kao što je posećivanje mesta zločina počinjenih u naše ime. To je potpuno nova vrsta politike. Zahvaljući tim praksama i doslednosti, mi smo mogle da okupimo žene žrtve iz svih zemalja bivše Jugoslavije u Ženski sud. Mislim da neću biti pretenciozna ako kažem da to nije niko drugi uspeo, jer su one iz zajednice žrtava tražile da mi kontrolišemo taj proces. To nije bilo zato što smo mi visokoprofesionalne, već zbog izgrađenog ogromnog povjerenja. Šest godina smo stajale na Trgu republike tokom ratova.To je nova paradigma mirovnog prisustva u javnosti na Trgu koji je simbol najgorih nacionalističkih narativa, a ti ga preokrećeš u mesto saosećanja sa onima koji su proglašeni nepodobnima, neprijateljima, sa onima koji su subverzivni. To su žrtve različitih etničkih predznaka. Mi smo i u takvim okolnostima napravile pluralitet javnosti, regovale smo ne samo na kontekst zla već smo i proizvodile jednu drugačiju javnost. To smo radile zajedno sa umetničkim kolektivima, stvarajući subverzivno sećanje, subverzivno pamćenje, dugačiju memoralizaciju. I kako kažu u grupi Škart „One su pokretne uznemiriteljke“. To je odluka da neprekidno uznemiravaš kako državu tako i društvo i da podsećaš da je grad Beograd odavno prestao da bude grad. Mi ih ometamo u mitomaniji, u kontroli nad nacionalnim telima. Ovaj grad i ova zemlja samo žele da kontrolišu nacionalna tela i mi smo im na Trgu republike to oduzele. I kako kaže meni blizak teoretičar Malford: grad je samo organ pamćenja. A grad koji to briše i negira, to nije grad to je samo konglomerat zgrada i fizičkih bića. Uglavnom su to tela nacije.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVANA MARINIĆ KRAGIĆ, REDITELJKA: Pravo na ljubav

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će neko živjeti svoj život je isključivo osobna odluka, bez uplitanja politike u privatnost, nametanja ili lažnog moraliziranja

 

Film Nun of your business u režiji Ivane Marinić Kragić dobio je nagradu Maslačak za najbolji film u regionalnoj selekciji na nedavno završenom Underhillfestu. Ivana Marinić Kragić je takođe koscenaristkinja, direktorica fotografije i producentkinja projekta Nun of Your Business. Film je prikazan u okviru programa U fokusu, a rediteljka je bila gošća festivala. Podgorička publika je bila veoma zainteresovana da pogleda film o životnoj priči dvije časne sestre koje su se upoznale u samostanu i zaljubile. Nakon što su zajedno donijele najtežu odluku u životu, jedna za drugom odlaze iz samostana u kojem su u izolaciji proživjele godine ne uvijek idiličnog života.

MONITOR:  Kakvo iskustvo nosite iz Podgorice i UnderhillFesta i koliko Vam je prijalo da budete na festivalu koji se održava uživo, pred publikom i gostima – autorima filma, jer smo svjedoci sve većeg broja online festivala zbog pandemije i to u cijelom svijetu?

MARINIĆ KRAGIĆ: Imam same riječi hvale. Za mene gostovanje na UnderhillFestu ove godine je ujedno bio i moji prvi izlet u Crnu Goru. Divno iskustvo, čemu je prvenstveno zaslužan i odličan tim UnderhillFest-a koji se maksimalno potrudio na gostoprimstvu. S druge strane bila mi je velika čast sudjelovati sa svojim filmom u programu vrlo zanimljive i kvalitetne selekcije filmova. Iskreno se veselim idućem susretu.

MONITOR: Žiri 12. UnderhillFesta je bio jednoglasan i istakao da inovativnim, svježim i modernim rediteljskim postupkom, sve vrijeme publiku milujete i nježno navodite na smijeh tamo gdje je u pitanju najdublja emotivna drama kroz koju su junakinje prolazile zajedno sa Vama.

MARINIĆ KRAGIĆ: Lijep je osjećaj kad dobiješ priznanje struke za svog dugogodišnji rad, a pogotovo kad se to dogodi na festivalu kao što je UnderhillFest. Sjećam se svoje prve nagrade koja je došla od publike na ZagrebDox Festivalu u listopadu 2020, gdje je film ujedno imao i svoju svjetsku premijeru. Bila sam jako napeta, nisam bila sigurna kako će publika prihvatiti film, a najmanje sam se nadala nagradi. Nakon premijerne projekcije uzbuđenje je bilo toliko intenzivno da mi je trebalo tri dana da dođem k sebi.

MONITOR: U filmu “Nun of Your Business” pratimo priču o časnim sestrama i njihovoj potrazi za Bogom, kroz koju one pronalaze ljubav i jedna drugu. Kako i kada ste čuli za njihovu priču i kako ste upoznali Maritu i Fani?

MARINIĆ KRAGIĆ: Tijekom jednog ljetovanja na Korčuli upoznala sam Maritu. Bile smo igrom slučaju u istom društvu. Toga dana sam se pobliže i upoznala s njezinom pričom, pa iako me priča instant zaintrigirala, prošlo je godinu dana kada sam se usudila pitati o mogućnosti snimanja filma. Marita je bila dosta otvorena prema mojoj ideji, ali ni ona ni Fani nisu još bile spremne izaći u javnost sa punim identitetima. Od izlaska iz samostana i outanja obiteljima prošlo je malo vremena, stoga im je trebalo da se prilagode novim okolnostima. Kako je taj proces u njima sazrijevao tako je i odluka da priču podijele s drugima ojačala.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo