Povežite se sa nama

INTERVJU

BRANISLAV RADULOVIĆ, PREDSJEDNIK UPRAVNOG SUDA CRNE GORE Vlast protiv suda

Objavljeno prije

na

  MONITOR: Gospodine Raduloviću, nedavno ste upozorili da je Upravni sud zatrpan pritužbama građana na rad državnih organa. Molim Vas da ukratko objasnite o čemu se radi?

RADULOVIĆ: Upravni sud je u ovoj godini primio 1 659 tužbi, odnosno više za 600 (70 %), u odnosu na isti period iz 2009. godine (1 045). Sud je u prvoj godini rada (2005) primio 1 345 tužbi, druge godine 1 626, a prošle 2 346 tužbi. U ovoj godini očekuje se priliv preko 3 000 tužbi. To znači da se broj tužbi za pet godina, koliko radi ovaj sud, više nego udvostručio. Sud je u ovoj godini poništio 42.67 odsto odluka državne administracije, a u 11,91 odsto slučajeva naložio je da se odluči o zahtjevu fizičkih i pravnih lica ( zbog ćutanja administracije), što znači da je u 54.58 odsto slučajeva bilo nezakonitog postupanja od strane državne administracije. U ovom periodu lokalnoj administraciji poništeno je 50,35 odsto odluka, a u 2,14 odsto slučajeva naloženo je da odluči zbog ćutanja administracije, odnosno bilo je 52,49 odsto nezakonitog postupanja. Radi podsjećanja: u 2007. godini poništeno je 37 odsto, u 2008. godini 44,6, a u prošloj 48,4 odsto odluka državne i lokalne administracije. Ovo su podaci sa aspekta podnijetih tužbi.

 

MONITOR: Šta govore ti, ipak, alaramantni podaci?
RADULOVIĆ: Ovi podaci ukazuju na rast nezakonitosti u radu državne i lokalne administracije, i s tim u vezi i na značajno uvećanje broja zahtjeva (tužbi ) za sudsku zaštitu. Mi u Sudu smatramo da se broj tužbi uvećao ne samo iz navedenog razloga, već i zbog činjenice da fizička i pravna lica imaju povjerenje u Sud kao zaštitnika njihovih prava i obaveza od nezakonitog postupanja administracije.

MONITOR: Predložili ste zanimljivo rješenje za sprečavanje daljeg rasta pritužbi, odnosno nezakonitog rada državnih organa – razriješiti nadležne ministre i predsjednike opština zbog nezakonitog rada.
RADULOVIĆ: Kada je u pitanju način na koji treba spriječiti dalji rast nezakonitog postupanja u odlučivanju o pravima i obavezama fizičkih i pravnih lica, rekao sam: “Mi ne možemo da utičemo na politiku rada državnih organa. U svakom slučaju treba da se postavi pitanje odgovornosti starješina koji rukovode tim organima. To je jedino sredstvo i način da se suzbije nezakonito ponašanje. Ako mogu da se razrješavaju sudije zbog loših rezultata, zašto ne bi mogli službenici i ministri zbog nezakonitog rada”. Da pojasnim: propisi kojima se definiše odgovornost za nezakonito postupanje u donošenju pojedinačnih akata, prije svega određenja Zakona o državnoj upravi i Zakona o lokalnoj samoupravi, su jasna, kako u pogledu osoba koje su odgovarne, tako i u pogledu sankcija za takvo postupanje. Znači ustanovljena je odgovornost za nezakonito postupanje, ali to se ne sankcioniše. Nesporno je da tu treba tražiti razlog za trend rasta nezakonitih odluka. Prema tome, da bi se spriječila nezakonitost u donošenju pojedinačnih odluka državne i lokalne administracije, potrebno je pokrenuti mehanizme odgovornosti koji su ustanovljeni navedenim zakonima. Ta odgovornost odnosi se isključivo na starješine organa državne i lokalne uprave. Starješine tih organa su odgovorni za vršenje svih funkcija iz nadležnosti organa kojim rukovode. A jedna od tih funkcija, možda i najznačajnija, je odlučivanje o pravima i obavezama građana i pravnih lica (upravni postupak). Pored toga oni i donose te odluke.

MONITOR: Komentarišući najavu Vladine strategije reforme državne uprave kojom se između ostalog ukida institut ćutanja administracije, kazali ste da taj potez može izazvati dodatne probleme. Kakve?
RADULOVIĆ: U ovoj godini je uvećan broj tužbi vezanih za ćutanje administracije, odnosno za nepostupanje organa po zahtjevima fizičkih i pravnih lica. To je posebno karakteristično za državnu administraciju. Naime, 11,91 odsto odluka suda ( 218 presuda) se odnose na ovu nezakonitost. Radi se o najgrubljem kršenju zakona, o zloupotrebi prava, o ignorisanju zahjeva fizičkih i pravnih lica. Strani eksperti i kolege iz upravnih sudova pojedinih evropskih zemalja, s kojima smo imali kontakte, nijesu mogli da shvate da postoji takva nezakonitost, takvo ponašanje, da organ neće da odluči o zahtjevu stranke, a da za sve to ne postoje sankcije. Vladina strategija reforme državne uprave s pravom akcentira ovaj problem, ali u pogledu načina njegovog prevazilaženja ( parafraziram: ukoliko se o zahtjevu ne odluči u roku, smatra se da je zahtjev udovoljen), iskazao sam rezervu. Razlog – takvo rješenje može dovesti do zloupotreba i to u velikom obimu, takvo rješenje može da pospješi korupciju i druge oblike nezakonitosti. Ovo rješenje može imati za posljedicu, na primjer, i to da podnosilac zahtjeva stekne neko pravo koje mu po propisima ne pripada, a stekao ga je samo iz zato što je istekao rok za odlučivanje po zahtjevu. To rješenje je za neko drugo vrijeme. Mislim da se ova nezakonitost za sada, u ovoj fazi razvoja države Crne Gore, može eliminisati jedino uspostavljanjem odgovornosti za takvo postupanje.

MONITOR: Da li su po Vašem mišljenju sudstvo i tužilaštvo u Crnoj Gori nezavisni?
RADULOVIĆ: Da li su sudovi u Crnoj Gori nezavisni? O ovom pitanju mogu da govorim jedino sa aspekta rada Upravnog suda. Od početka rada Suda, a ovo je šesta godina, nijesmo imali, ponavljam nijesmo imali, ni jednu intervenciju, od bilo koga, u smislu kako treba da rješavamo predmeta. A bilo je u radu Suda veoma značajnih, odnosno osjetljivih premeta, i za državu i za pojedine partije, i za građane, odnosno pravna lica. Jeste, bilo je neumjesnih i uvredljivih komentara povodom već donijetih odluka. To su bili pojedinačni slučajevi, napadi bez pravno valjanih argumenata, koji nijesu mogli uticati na rad Suda, na njegovu nezavisnost u donošenju odluka. Da je Upravni sud nezavisan u radu potvrđuje i činjenica što su sve presude Suda, od početka rada pa do danas, objavljene u posebnim zbirkama i postavljene na sajt Suda, tako da se svako može upoznati sa njegovim odlukama i istovremeno ocijeniti da li Sud radi u skladu sa zakonom, odnosno da li je samostalan i nezavisan u donošenju odluka. Interesovanje za odluke Suda je veliko. O tome govori činjenica da je sajt, postavljen krajem 2007. godine, imao skoro 480 000 posjeta.

MONITOR: Nedavno ste najavili da ćete u slučaju da parlament usvoji sadašnji Prijedlog novog zakona o Centralnoj banci Crne Gore podnijeti inicijativu za preispitivanje ustavnosti i zakonitosti predloženog zakonskog teksta. Zašto je, po Vašem mišljenju, predložen takav zakon?
RADULOVIĆ: Upravni sud će, ukoliko se Zakon o Centralnoj banci i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o bankama usvoji u predloženom tekstu, pokrenuti postupak za ocjenu ustavnosti pojedinih odredaba ovih zakona, zato što Sud smatra da se ovim zakonima protivustavno zadire u nadležnost Suda. Pošto se radi o neusvojenim rješenjima to me sprečava da sada iznosim stav Suda o toj neusaglašenosti. Mogu reći samo da se radi o grubom kršenju Ustava Crne Gore i da se tim rješenjima derogiraju zajamčeni ustavni principi.

MONITOR: Svojevremeno ste najavili da ćete u ime Upravnog suda zvanično tražiti od Evropske komisije i Sudskog savjeta zaštitu od poslanika DPS-a Miodraga Vukovića, jer svojim izjavama ugrožava nezavisnost Upravnog suda i slobodu sudija. Na Upravni sud je pokušala da utiče i ministarka za evropske integracije Gordana Đurović kada je i nakon presude Upravnog suda najavila da neće javno objaviti odgovore na Upitnik Evropske komisije.
RADULOVIĆ: Povodom nekih odluka Upravnog suda bilo je uvredljivih, grubih i neargumentovanih napada na Sud od strane Miodraga Vukovića i Gordane Đurović. Na te napade Sud je reagovao argumentima zakona. Istovremeno, reagovala je i stručna i laička javnost. Dobili smo podršku jer nijesmo podlegli tim pritiscima i podršku da u daljem radu nastavimo na način na koji smo postali prepoznatljivi od prvog dana postojanja Suda. Ukratko, ti napadi su, nasuprot želji njihovih tvoraca, doprinijeli da Sud ubijedi sve u Crnoj Gori da radi i da će i ubuduće raditi isključivo u skladu sa zakonom, bez obzira na pritiske. Zbog navedenog izostala je i potreba za bilo čijom pomoći Sudu. A kao što vam je poznato – postupljeno je po tim odlukama Upravnog suda.

Sudska vlast neravnopravna

MONITOR: Da li je dobra praksa da sudije bira Sudski savjet?
RADULOVIĆ: Rješenje da Sudski savjet bira i razrješava sudije treba prepustiti vremenu, neka vrijeme pokaže sve pozitivne i negativne strane tog rješenja. Ako je cilj uvođenja ovog instituta bio da sudska vlast, odnosno struka bira i razrješava sudije, a to je bilo obrazloženje, onda ovaj institut nije izveden do kraja. Naime, sastav Sudskog savjeta ne objezbjeđuje da sudije imaju većinu u ovom tijelu i da struka odlučuje o izboru i razrješenju. Podsjetiću: saglasno Ustavu Crne Gore izvršna i zakonodavna vlast imaju pet predstavnika u Sudskom savjetu ( Predsjednik Crne Gore dva, parlament dva i Vlada jednog). Sudovi su zastupljeni sa četiri predstavnika, s tim što je peti član presjednik Vrhovnog suda koga bira parlament. Dakle, odluka se ne može donijeti bez saglasnosti izvršne i zakonodavne vlasti. Iz tog razloga ovo rješenje treba korigovati.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo