Povežite se sa nama

INTERVJU

BRANISLAV RADULOVIĆ, PREDSJEDNIK UPRAVNOG SUDA CRNE GORE Vlast protiv suda

Objavljeno prije

na

  MONITOR: Gospodine Raduloviću, nedavno ste upozorili da je Upravni sud zatrpan pritužbama građana na rad državnih organa. Molim Vas da ukratko objasnite o čemu se radi?

RADULOVIĆ: Upravni sud je u ovoj godini primio 1 659 tužbi, odnosno više za 600 (70 %), u odnosu na isti period iz 2009. godine (1 045). Sud je u prvoj godini rada (2005) primio 1 345 tužbi, druge godine 1 626, a prošle 2 346 tužbi. U ovoj godini očekuje se priliv preko 3 000 tužbi. To znači da se broj tužbi za pet godina, koliko radi ovaj sud, više nego udvostručio. Sud je u ovoj godini poništio 42.67 odsto odluka državne administracije, a u 11,91 odsto slučajeva naložio je da se odluči o zahtjevu fizičkih i pravnih lica ( zbog ćutanja administracije), što znači da je u 54.58 odsto slučajeva bilo nezakonitog postupanja od strane državne administracije. U ovom periodu lokalnoj administraciji poništeno je 50,35 odsto odluka, a u 2,14 odsto slučajeva naloženo je da odluči zbog ćutanja administracije, odnosno bilo je 52,49 odsto nezakonitog postupanja. Radi podsjećanja: u 2007. godini poništeno je 37 odsto, u 2008. godini 44,6, a u prošloj 48,4 odsto odluka državne i lokalne administracije. Ovo su podaci sa aspekta podnijetih tužbi.

 

MONITOR: Šta govore ti, ipak, alaramantni podaci?
RADULOVIĆ: Ovi podaci ukazuju na rast nezakonitosti u radu državne i lokalne administracije, i s tim u vezi i na značajno uvećanje broja zahtjeva (tužbi ) za sudsku zaštitu. Mi u Sudu smatramo da se broj tužbi uvećao ne samo iz navedenog razloga, već i zbog činjenice da fizička i pravna lica imaju povjerenje u Sud kao zaštitnika njihovih prava i obaveza od nezakonitog postupanja administracije.

MONITOR: Predložili ste zanimljivo rješenje za sprečavanje daljeg rasta pritužbi, odnosno nezakonitog rada državnih organa – razriješiti nadležne ministre i predsjednike opština zbog nezakonitog rada.
RADULOVIĆ: Kada je u pitanju način na koji treba spriječiti dalji rast nezakonitog postupanja u odlučivanju o pravima i obavezama fizičkih i pravnih lica, rekao sam: “Mi ne možemo da utičemo na politiku rada državnih organa. U svakom slučaju treba da se postavi pitanje odgovornosti starješina koji rukovode tim organima. To je jedino sredstvo i način da se suzbije nezakonito ponašanje. Ako mogu da se razrješavaju sudije zbog loših rezultata, zašto ne bi mogli službenici i ministri zbog nezakonitog rada”. Da pojasnim: propisi kojima se definiše odgovornost za nezakonito postupanje u donošenju pojedinačnih akata, prije svega određenja Zakona o državnoj upravi i Zakona o lokalnoj samoupravi, su jasna, kako u pogledu osoba koje su odgovarne, tako i u pogledu sankcija za takvo postupanje. Znači ustanovljena je odgovornost za nezakonito postupanje, ali to se ne sankcioniše. Nesporno je da tu treba tražiti razlog za trend rasta nezakonitih odluka. Prema tome, da bi se spriječila nezakonitost u donošenju pojedinačnih odluka državne i lokalne administracije, potrebno je pokrenuti mehanizme odgovornosti koji su ustanovljeni navedenim zakonima. Ta odgovornost odnosi se isključivo na starješine organa državne i lokalne uprave. Starješine tih organa su odgovorni za vršenje svih funkcija iz nadležnosti organa kojim rukovode. A jedna od tih funkcija, možda i najznačajnija, je odlučivanje o pravima i obavezama građana i pravnih lica (upravni postupak). Pored toga oni i donose te odluke.

MONITOR: Komentarišući najavu Vladine strategije reforme državne uprave kojom se između ostalog ukida institut ćutanja administracije, kazali ste da taj potez može izazvati dodatne probleme. Kakve?
RADULOVIĆ: U ovoj godini je uvećan broj tužbi vezanih za ćutanje administracije, odnosno za nepostupanje organa po zahtjevima fizičkih i pravnih lica. To je posebno karakteristično za državnu administraciju. Naime, 11,91 odsto odluka suda ( 218 presuda) se odnose na ovu nezakonitost. Radi se o najgrubljem kršenju zakona, o zloupotrebi prava, o ignorisanju zahjeva fizičkih i pravnih lica. Strani eksperti i kolege iz upravnih sudova pojedinih evropskih zemalja, s kojima smo imali kontakte, nijesu mogli da shvate da postoji takva nezakonitost, takvo ponašanje, da organ neće da odluči o zahtjevu stranke, a da za sve to ne postoje sankcije. Vladina strategija reforme državne uprave s pravom akcentira ovaj problem, ali u pogledu načina njegovog prevazilaženja ( parafraziram: ukoliko se o zahtjevu ne odluči u roku, smatra se da je zahtjev udovoljen), iskazao sam rezervu. Razlog – takvo rješenje može dovesti do zloupotreba i to u velikom obimu, takvo rješenje može da pospješi korupciju i druge oblike nezakonitosti. Ovo rješenje može imati za posljedicu, na primjer, i to da podnosilac zahtjeva stekne neko pravo koje mu po propisima ne pripada, a stekao ga je samo iz zato što je istekao rok za odlučivanje po zahtjevu. To rješenje je za neko drugo vrijeme. Mislim da se ova nezakonitost za sada, u ovoj fazi razvoja države Crne Gore, može eliminisati jedino uspostavljanjem odgovornosti za takvo postupanje.

MONITOR: Da li su po Vašem mišljenju sudstvo i tužilaštvo u Crnoj Gori nezavisni?
RADULOVIĆ: Da li su sudovi u Crnoj Gori nezavisni? O ovom pitanju mogu da govorim jedino sa aspekta rada Upravnog suda. Od početka rada Suda, a ovo je šesta godina, nijesmo imali, ponavljam nijesmo imali, ni jednu intervenciju, od bilo koga, u smislu kako treba da rješavamo predmeta. A bilo je u radu Suda veoma značajnih, odnosno osjetljivih premeta, i za državu i za pojedine partije, i za građane, odnosno pravna lica. Jeste, bilo je neumjesnih i uvredljivih komentara povodom već donijetih odluka. To su bili pojedinačni slučajevi, napadi bez pravno valjanih argumenata, koji nijesu mogli uticati na rad Suda, na njegovu nezavisnost u donošenju odluka. Da je Upravni sud nezavisan u radu potvrđuje i činjenica što su sve presude Suda, od početka rada pa do danas, objavljene u posebnim zbirkama i postavljene na sajt Suda, tako da se svako može upoznati sa njegovim odlukama i istovremeno ocijeniti da li Sud radi u skladu sa zakonom, odnosno da li je samostalan i nezavisan u donošenju odluka. Interesovanje za odluke Suda je veliko. O tome govori činjenica da je sajt, postavljen krajem 2007. godine, imao skoro 480 000 posjeta.

MONITOR: Nedavno ste najavili da ćete u slučaju da parlament usvoji sadašnji Prijedlog novog zakona o Centralnoj banci Crne Gore podnijeti inicijativu za preispitivanje ustavnosti i zakonitosti predloženog zakonskog teksta. Zašto je, po Vašem mišljenju, predložen takav zakon?
RADULOVIĆ: Upravni sud će, ukoliko se Zakon o Centralnoj banci i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o bankama usvoji u predloženom tekstu, pokrenuti postupak za ocjenu ustavnosti pojedinih odredaba ovih zakona, zato što Sud smatra da se ovim zakonima protivustavno zadire u nadležnost Suda. Pošto se radi o neusvojenim rješenjima to me sprečava da sada iznosim stav Suda o toj neusaglašenosti. Mogu reći samo da se radi o grubom kršenju Ustava Crne Gore i da se tim rješenjima derogiraju zajamčeni ustavni principi.

MONITOR: Svojevremeno ste najavili da ćete u ime Upravnog suda zvanično tražiti od Evropske komisije i Sudskog savjeta zaštitu od poslanika DPS-a Miodraga Vukovića, jer svojim izjavama ugrožava nezavisnost Upravnog suda i slobodu sudija. Na Upravni sud je pokušala da utiče i ministarka za evropske integracije Gordana Đurović kada je i nakon presude Upravnog suda najavila da neće javno objaviti odgovore na Upitnik Evropske komisije.
RADULOVIĆ: Povodom nekih odluka Upravnog suda bilo je uvredljivih, grubih i neargumentovanih napada na Sud od strane Miodraga Vukovića i Gordane Đurović. Na te napade Sud je reagovao argumentima zakona. Istovremeno, reagovala je i stručna i laička javnost. Dobili smo podršku jer nijesmo podlegli tim pritiscima i podršku da u daljem radu nastavimo na način na koji smo postali prepoznatljivi od prvog dana postojanja Suda. Ukratko, ti napadi su, nasuprot želji njihovih tvoraca, doprinijeli da Sud ubijedi sve u Crnoj Gori da radi i da će i ubuduće raditi isključivo u skladu sa zakonom, bez obzira na pritiske. Zbog navedenog izostala je i potreba za bilo čijom pomoći Sudu. A kao što vam je poznato – postupljeno je po tim odlukama Upravnog suda.

Sudska vlast neravnopravna

MONITOR: Da li je dobra praksa da sudije bira Sudski savjet?
RADULOVIĆ: Rješenje da Sudski savjet bira i razrješava sudije treba prepustiti vremenu, neka vrijeme pokaže sve pozitivne i negativne strane tog rješenja. Ako je cilj uvođenja ovog instituta bio da sudska vlast, odnosno struka bira i razrješava sudije, a to je bilo obrazloženje, onda ovaj institut nije izveden do kraja. Naime, sastav Sudskog savjeta ne objezbjeđuje da sudije imaju većinu u ovom tijelu i da struka odlučuje o izboru i razrješenju. Podsjetiću: saglasno Ustavu Crne Gore izvršna i zakonodavna vlast imaju pet predstavnika u Sudskom savjetu ( Predsjednik Crne Gore dva, parlament dva i Vlada jednog). Sudovi su zastupljeni sa četiri predstavnika, s tim što je peti član presjednik Vrhovnog suda koga bira parlament. Dakle, odluka se ne može donijeti bez saglasnosti izvršne i zakonodavne vlasti. Iz tog razloga ovo rješenje treba korigovati.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, CENTAR ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU: Oni koji zaista žele evropske vrijednosti, ne smiju ćutati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladi se gledalo kroz prste prvih mjeseci, što je na neki način i opravdano, ali kad su krenuli rušiti osnovne demokratske principe to je naišlo na otpor. I taj otpor će biti sve veći. Ako to Vlada ne razumije, ako ne shvata važnost unutrašnje stabilnosti, stvari će eskalirati toliko da im ni Brisel više neće moći pomoći

 

 

MONITOR:  Povodom godinu dana rada Vlade, CDT je objavio dokument Prva godina Vlade Crne Gore pod lupom: Od reformskog zamaha do političkog skretanja. Šta su vaši glavni nalazi, ili šta je dobro a šta ne?

KOPRIVICA: Činjenica je da nam je EU otvorila prostor kao nikad do sada i strateški je važno da se taj prostor iskoristi.

I pored manjkavosti nekih zakonskih rješenja i netransparentnosti procesa nesumnjivo najznačajniji rezultat koalicione vlasti u ovom periodu jesu i zaključci međuvladine konferencije na kojoj su zemlje Evropske unije odobrile dobijanje završnih mjerila u poglavljima 23 i 24, što Crnoj Gori omogućava prelazak u sljedeću fazu procesa pristupanja i zatvaranje pregovaračkih poglavlja.

Takođe, vrijedan je pomena i politički uspjeh Vlade, kroz uspostavljanje dogovora vezanog za sprovođenje popisa 2023. godine, koji je zadovoljio sve strane i bio ključni uzrok smanjivanja tenzija koje su prijetile da pređu u ozbiljnije društvene nesporazume.

Nakon dobrog starta, Vlada i koaliciona vlast su donijeli pogrešnu procjenu da će joj zbog IBAR-a biti sve dozvoljeno i povukli su poteze koji se ne mogu okarakterisati ni kao demokratski, a ni evropski.

MONITOR: Ocjenili ste da je dobijanje IBAR-a najznačajniji uspjeh Spajićeve Vlade, ali da je umjesto da to bude podstrek za sprovođenje suštinskih reformi, vlast “taj otvoreni prostor počela koristiti za različite nedemokratske i nereformske prakse”. Koje su to prakse?

KOPRIVICA: Te prakse možemo sublimirati u dvije teze: netransparentnost i nepoštovanje demokratskih vrijednosti i principa.

Prije svega, rekonstrukcija Vlade sprovedena je netransparentno, uz nepoštovanje demokratskih pravila i standarda, nepoštovanje procedura u Skupštini, i predstavlja jasan izraz neprincipijelne političke trgovine i partitokratije. Dobili smo Vladu sa najvećim brojem članova u Evropi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 1. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR SRĐAN PUHALO, PSIHOLOG I POLITIČKI ANALITIČAR: Mi u  BiH više ne vjerujemo nikome i vjerujemo u sve

Objavljeno prije

na

Objavio:

Posjeta Ursule fon der Lajen BiH i regionu prije svega  je još jedan igrokaz EU i naših državica, gdje oni kao hoće da mi uđemo u EU-baš kao i mi, a i jedni i drugi znaju da to nije iskreno i tačno. Svima odgovara ovakvo stanje-i EU i domaćim vlastodršcima i zašto bi ga mijenjali

 

 

MONITOR: Tragedija koja je ovog mjeseca obilježila život u Donjoj Jablanici i BiH morala bi imati neke uzroke. O odgovornosti bi trebalo da odluči Tužilaštvo Kantona. U vezi sa tim pominje se i privatni vlasnik kamenoloma. Kako  ocjenjujete ovu situaciju, šta je do sada urađeno da se pomogne stradalima?

PUHALO: U ovom trenutku mi i ne znamo broj potencijalnih katastrofa čiji uzrok mogu biti nelegalni kamenolomi, šljunkare, deponije, površinski kopovi i sl. Jednostavno rečeno obični ljudi o tome ne vode mnogo brige ili su nemoćni da bilo šta promijene, dok država tj. sistem ne poštuje svoje zakone. Jer kada bi poštivala zakone, mnogi „biznismeni“ bi ostali bez posla, a neki bi završili i u zatvoru. Takođe, poštivanje zakona bi dovelo do smanjenja prihoda političarima i političkim partijama. Nisam optimista ni kad se radi o odgovornosti- jer Jablanica i okolna mjesta lagano tonu u zaborav, a nisam siguran da postoji spremnost da se to istjera na čistac do kraja. Biće interesantno pratiti i sudbinu prikupljenog novca i druge pomoći nastradalima, plašim se da će i tu biti malverzacija. Na kraju krajeva, zapitajmo se u kakvoj državi mi živimo, kada ona nema sredstava i resursa da pomogne nastradalima u par sela tj. šta bi se desilo da imamo neku veću katastrofu?

MONITOR: Ursula fon der Lajen je nedavno bila na pogođenom području, tokom svoje turneje po Zapadnom Balkanu. Obećala je i pomoć. Kako  izgleda njena najnovija posjeta Sarajevu i regionu?

PUHALO: Prije svega to je još jedan igrokaz EU i naših državica, gdje oni kao hoće da mi uđemo u EU-baš kao i mi, a i jedni i drugi znaju da to nije iskreno i tačno. Svima odgovara ovakvo stanje-i EU i domaćim vlastodršcima i zašto bi ga mijenjali. Realno, najveće briga EU je smanjenje uticaja Rusije i Kine na ovo područje i vjerujem da im je to mnogo važnije od našeg ulaska u ovaj savez.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 1. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nema reforme dok se ne odstrane kadrovi pravosudnog kartela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Očigledno je da bi određenom broju sudija Vrhovnog suda jedini prihvatljiv kandidat za predsjednika Vrhovnog suda bila Vesna Medenica i da čine sve što su u mogućnosti da postupak izbora opstruiraju

 

MONITOR: Sudije i tužioci izrazili su nezadovoljstvo platama i najavili da će naći način da stupe u štrajk uprkos zakonskim ograničenjima. Kako to komentarišete?

RADULOVIĆ: Pravo na štrajk je propisano Ustavom Crne Gore, ali to pravo se može ograničiti državnim organima. U skladu sa zakonom pravo na štrajk sudija i tužilaca moglo bi se ograničiti ako se procijeni da bi taj štrajk ugrozio nacionalnu bezbjednost, bezbjednost lica i imovine, opšti interes građana ili funkcionisanje organa vlasti, u konkretnom slučaju državnog tužilaštva i sudova.

Materijalni položaj sudija i tužilaca, odnosno njihove zarade nijesu jedini problem. Prostorni, tehnički i kadrovski kapaciteti su na zabrinjavajuće lošem nivou i nijedna izvršna vlast do sada nije pokazala spremnost da te probleme rješava. Na žalost, ni pravosuđe nikada nije jedinstveno ukazalo na probleme sa kojima se suočava. Kad kažem jedinstveno mislim na sve djelove pravosuđa – sudstvo, tužilaštvo i advokaturu, koji su morali jedinstveno mnogo ranije izvršnoj vlasti ispostaviti zahtjeve i dati rokove za njihovo rješavanje.

Pravosuđe nikada nije, prema bilo kojoj izvršnoj vlasti nastupilo sa integritetom i autoritetom. Tamo još imamo kadrove koji su, ne tako davno, snishodljivo molili izvršnu vlast da im riješi stambeno pitanje i kojima je izvršna vlast proizvoljno to omogućavala. Zato je ignorantski i često ponižavajući odnos drugih grana vlasti prema pravosuđu logična posljedica. Zbog toga mislim i da najavljeni štrajk ne bi doprinio rješavanju lošeg položaja zaposlenih u pravosuđu, već da bi se, naprotiv, brojni problemi samo još više produbili.

MONITOR: Ozbiljne razloge za nezadovoljstvo čuli smo nedavno od sudija Specijalnog odeljenja. Više je alarmantnih podataka –  da im je deset puta veći obim predmeta, nego sličnim sudijama u regionu, do toga da je u ovom trenutku u tom odeljenju nezavršeno preko 160 predmeta. Već ste ocijenili da njihov apel treba ozbiljno shvatiti. Šta  bi nadležni odmah morali preduzeti?

RADULOVIĆ: Apel sudija Specijalnog odjeljenja Višeg suda u Podgorici morao bi se ozbiljno shvatiti jer on pokazuje da je rad tog odjeljenja pred kolapsom.

Sudski savjet, Vlada preko ministara pravde i finansija, ali i ostale sudije, u skladu sa svojim nadležnostima, moraju da preduzmu sve što je moguće kako bi se unaprijedio rad Specijalnog odjeljenja Višeg suda u Podgorici.  I Sudski savjet bi, sa predsjednikom Višeg suda, to isto trebao  da razmotri,  kako i u kom periodu bi se mogao povećati broja sudija, sudijskih saradnika, zapisničara i pripravnika.

U Specijalno odjeljenje na ispomoć bi trebalo uputiti neke od sudija iz Apelacionog suda, Višeg suda u Bijelom Polju i Vrhovnog suda, a Sudski savjet bi morao ubrzati postupak izbora četvoro sudija u Viši sud u Podgorici, koji traje od aprila i koji je odložen jer još nijesu donijeta Pravila za ocjenjivanje. Takođe, trebalo bi ubrzati i izbor šest savjetnika po javnom oglasu iz jula ove godine.

Problem nedostatka prostornih kapaciteta mogao bi se  bar umanjiti korišćenjem velike sudnice u Osnovnom sudu u Podgorici, sudnice na Pravnom fakultetu UCG, a za suđenja sa manjim brojem učesnika u postupku mogle bi se koristiti i sudnice u Apelacionom i Vrhovnom sudu.

MONITOR: Sudije su upozorile da je u faktički u primjeni Zakon o krivičnom postupku iz 1974. godine. Šta to u stvari znači?

RADULOVIĆ: Sudije su ukazale da se odredbe koja se odnose na poštovanje procesne discipline i sprječavanje zloupotreba procesnih ovlašćenja nijesu mijenjala od 1974. godine. Međutim, mislim da ni te odredbe sudovi ne primjenjuju pravilno i dovoljno u praksi.

Svakodnevno svjedočimo brojnim zloupotrebama od strane okrivljenih i branilaca u nekim postupcima kojima se postupci odugovlače, prvenstveno sa motivom da protekne rok od tri godine bez donošenja prvostepene presude, kada se okrivljeni koji su u pritvoru moraju pustiti da se brane sa slobode. Nijesu rijetki slučajevi da sudovi to tolerišu. Te zloupotrebe su već dovele do toga da jedan broj okrivljenih za najteža krivična djela napuste pritvor zbog toga što sud nije donio prvostepenu presudu u roku od tri godine.

Taj problem je veoma lako riješiti izmjenom i dopunom člana 179. ZKP-a kojima bi se propisalo da se vrijeme odlaganja na zahtjev odbrane, odnosno okrivljenih i branilaca, ne računa u rok od tri godine za donošenje prvostepene presude. Na taj način okrivljeni i njihovi branioci bi se obeshrabrili da traže neopravdana odlaganja jer tako ne bi mogli uzrokovati ukidanje pritvora, a istovremeno bi to bilo za njih podsticajno da doprinesu bržem i efikasnijem vođenju postupka. Takođe, maksimalno trajanje pritvora od tri godine do donošenja prvostepene presude ostalo bi i dalje u zakonu kao dostignuti nivo zaštite ljudskih prava i obavezivalo sud da postupa ažurno. Tako bi zakon afirmisao suđenje u razumnom roku i podsticao i sud i učesnike u postupku da doprinose efikasnosti postupka.

MONITOR: Zbog čega vlast još nije izmijenila ovaj zakon?

RADULOVIĆ: Neprihvaljivo je i nerazumljivo zbog čega niko iz vlasti, ali niko ni iz opozicije, nije dao ovakav predlog ili ga podržao. To ukazuje da političke partije nemaju interesa da Crna Gora dobije efikasno, profesionalno i nezavisno pravosuđe koje bi obezbijedilo vladavinu prava, poštovanje pravnog poretka i u krajnjem pravdu koja bi trebala da bude ideal svakom pravnom poretku.

MONITOR:  Nedavno ste, nakon što je početkom mjeseca, dvadeseti put odloženo suđenje Vesni Medenici, saopštili da se ona i svi oni koje je u pravosuđu zadužila, izruguju ovom sistemu. Ko je sve odgovoran za takvu situaciju?

RADULOVIĆ: Odgovornost za takvo stanje je na vlasti koja nije uradila ništa kako bi se pravosuđe reformisalo i kako bi se iz pravosuđa odstranili kadrovi Vesne Medenice koji i dalje imaju veliki uticaj. Neki od njih se boje prijetnji koje je Medenica javno uputila, a pojedini imaju obavezu prema njoj jer ih je na razne načine zadužila dok je bila na poziciji predsjednice Vrhovnog suda. Podsjetiću da novi sastav Sudskog savjeta, koji su političari predstavljali kao „reformski“, još uvijek nije preduzeo konkretne korake ka uspostavljanju sistema u kome će sudije napredovati i odgovarati u skladu sa zaslugama. Naprotiv, neke odluke Sudskog savjeta su doprinijele sumnjama da i dalje napreduju kadrovi za koje su u javnosti objavljene kompromitujuće informacije koje dovode u pitanje njihov integritet i koje pokazuju da su puno više napora uložili da bi služili Vesni Medenici, nego Ustavu i zakonu.

MONITOR: Zašto još čekamo veting i druga slična sistemska rešenja,  i koliko još dugo možemo da ih čekamo obzirom na alarmantnu situaciju u pravosuđu?

RADULOVIĆ: Na veting i na suštinske reforme čekamo zato što ne postoji politička volja da se taj proces počne i sprovede. U partitokratskom sistemu kakav imamo u Crnoj Gori i koji je uzrok korupcije, a posljedično i organizovanog kriminala, političke partije i njihovi funkcioneri nemaju interes da Crna Gora dobije reformisano pravosuđe jer bi takvo pravosuđe izvjesno dovelo do utvrđivanja odgovornosti mnogih od njih. Svaki dan čekanja uzrokuje višestruku štetu za javni i državni interes i prijeti da bi i neki važni postupci koji su pokrenuti aktivnostima SDT-a i SPO-a mogli da završe neslavno, poput postupaka koji su svojevremeno vođeni protiv Svetozara Marovića. Odnos izvršne i zakonodavne vlasti prema pravosuđu glavna je kočnica ukupnim reformama i napretku Crne Gore u dostizanju standarda potrebnih za punu integraciju Crne Gore u društvo država EU.

MONITOR: Čekamo i predsjednika/cu Vrhovnog suda. Kako to vidite?

RADULOVIĆ: V.D. stanje u Vrhovnom sudu traje gotovo četiri godine od kako je Vesna Medenica krajem 2020. godine odlučila da napusti funkciju, nakon što je godinu i po suprotno Ustavu bila u trećem mandatu za koji je dobila podršku svih 18 tadašnjih sudija Vrhovnog suda. Četiri godine kasnije, uticaj Medenice na pravosuđe je još uvijek prisutan i tome svjedočimo gotovo svakodnevno, prvenstveno kroz postupak koji se vodi protiv nje i koji, jednako kao i izbor predsjednika Vrhovnog suda, ne može ni da počne.

Izbor predsjednika Vrhovnog suda je ključan za nezavisno i nepristrasno pravosuđe i taj postupak opstruiraju isti oni koji su pravosuđe doveli do stanja u kome se nalazi, u kome je moguće naručivati presude i u kome i dalje ključne uloge igraju kadrovi koji nijesu izabrani, niti su napredovali, na osnovu znanja i zasluga. Nakon osam neuspjelih pokušaja izbora koji su propali zbog neprihvatljive neodgovornosti i opstrukcije jednog broja sudija Vrhovnog suda, neophodno je bilo mijenjati Zakona o Sudskom savjetu i sudijama, pa kada je to urađeno i stvoreni uslovi za izbor, imamo najave jednog dijela sudija da se oglas poništi dok se ne donese novi Poslovnik o radu Opšte sjednice Vrhovnog suda. Očigledno je da bi određenom broju sudija Vrhovnog suda jedini prihvatljiv kandidat za predsjednika Vrhovnog suda bila Vesna Medenica i da čine sve što su u mogućnosti da postupak izbora opstruiraju. Reforma pravosuđa i vladavina prava biće daleko sve dok god se ne sprovede veting i iz sudstva, ali i iz tužilaštva i advokature, ne odstrane takvi kadrovi koji su godinama bili akteri tzv. pravosudnog kartela preko koga su se naručivale presude.

MONITOR: Šta je u suštini urađeno na reformi pravosuđa nakon avgusta 2020?

RADULOVIĆ: Vrlo malo. Pozitivne pomake imamo u dijelu SDT-a koje je u saradnji sa SPO-om pokrenulo neke veoma važne postupke. Međutim, treba priznati i da su ti postupci pokrenuti na osnovu dokaza pribavljenih međunarodnom saradnjom sa Europolom. U sudstvu teško da možemo govoriti o bilo kakvim reformama, što predstavlja objektivan rizik da i ti postupci koji su pokretnuti neće imati pravičan i zakonit epilog.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo