Povežite se sa nama

INTERVJU

VASILIJE MILIČKOVIĆ Đukanovićev režim vodi u propast

Objavljeno prije

na

U prošlonedjeljnom otvorenom pismu liderima opozicionog bloka Bolja Crna Gora Vasilije Miličković, poznati biznismen i opozicionar, pozvao je Srđana Milića, Andriju Mandića i Nebojšu Medojevića da se pismeno obavežu da njihove partije neće ulaziti u koaliciju sa DPS-om. Razloge za ovaj zahtjev Miličković objašnjava u razgovoru za Monitor.

 

MILIČKOVIĆ: Jedan sam od idejnih tvoraca i osnivač jedinstvenog opozicionog fronta despotskoj vladavini Đukanovićevog DPS režima. U šahu, to je poznato kao iznuđen potez. DEMOS (Demokratska Opozicija) je rođena u Podgorici, a ne u kabinetu predsjednika Srbije Borisa Tadića. To je nešto najljepše što se moglo desiti Crnoj Gori, pa je zato i sasvim normalno frustrirajuće i uznemirujuće reagovanje Mila Đukanovića. U stvaranju tog projekta, osim mene, učestvovali su i nezavisni intelektualci, ugledni univerzitetski profesori Milan i Milenko Popović, Filip Kovačević, Đorđe Blažić… pa je i naša odgovornost, da tek rođena beba i prohoda, ogromna. Jer je to velika i možda posljednja šansa da ovdje dođe do mirnih i demokratskih promjena već odavno odnarođenog režima.

MONITOR: Možete li nam, ipak, dodatno objasniti motive za Vaš zahtjev i ogorčenje politikom premijera Đukanovića i DPS-a?
MILIČKOVIĆ: Ovaj režim, u osnovi, leži na prevarama, obmanama i lažima. Uz konstantno sijanje straha među građanima Crne Gore.

U posljednjih 20 godina Crna Gora i njeni građani žive u vanrednom i traumatizovanom stanju zato što ovim prostorom vlada nedemokratski i despotski režim Đukanovićevog DPS-a. Taj režim nas je u veoma kratkom roku proveo kroz ratove, tranziciju, pljačkašku privatizaciju, švercersko-tranzitne poslove, rekordnu razarajuću inflaciju, kroz komunizam i njihovu DPS demokratiju, kroz četiri države i da ne nabrajamo dalje. Današnji Đukanovićevi DPS-ovci bili su komunistička elita, i kao takvi nas ubjeđivali i ubijedili da nam je najbolji državni okvir u kom treba da živimo SFRJ. Isti su nas, nedugo zatim, ubjeđivali i ubijedili da je SFRJ naša „grobnica” i da nam je perspektiva u SRJ kojom će oni kormilariti za naše dobro. Ali ne više kao komunisti jer im se ogadilo, već kao demokrate – reformisti. Zbog njihove politike i Rata za mir, svijet nas je izolovao i kaznio uvodeći nam ,,nehumane, nepravedne i ničim izazvane sankcije”. Isti oni su nas nedugo zatim ubjeđivali i ubijedili da je SRJ prevaziđen projekat i da nam je bolji život zagarantovan u S&CG, normalno sa njima na čelu.

Potom nas ubijediše da je S&CG bez perspektivna i da je to nova „grobnica” za Crnogorce, te da nam svijetlu budućnost garantuje samostalna i nezavisna Crna Gora. Da ne zaboravim, svakako s njima na čelu. O propratnim pojavama: ratovima, naglašavam ratovima, ubijenim, ranjenim, raseljenim, deportovanim i izbjeglim licima, švercu nafte, cigareta, oružja, droge… primarnoj emisiji, šticungu, inflaciji, prihvatizacijama, razorenim, uništenim i nestalim privrednim preduzećima mogu se napisati tomovi knjiga.

Pitam se što su radili, i čime su se u međuvremenu zanimali Francuzi, Njemci, Englezi i drugi normalni narodi. Da li nam zavide što smo u posljednjih 20 godina, za razliku od njih, imali dinamičniji, sadržajniji i raznovrsniji život zahvaljujući Vladi Crne Gore, DPS-u i Đukanoviću, i što nam je 20-to godišnja istorija pod vodstvom DPS-a bogatija i sadržajnija ratovima i nesrećama od 300 godina njihove.

MONITOR: Neki od fakata koje ste pobrojali kao dokaz krivice vladajuće partije, njeni glasnogovornici navode kao svoje najveće domete: nezavisnost, ekonomske reforme, privatizaciju…
MILIČKOVIĆ: Već sam odgovorio, prevare, laži i obmane. Ideju o nezavisnosti Crne Gore su pokrali od nas, nekadašnjih liberala. Da Vas podsjetim, ‘90-tih godina prošlog vijeka su nas zbog te ideje proganjali, nazivali ustašama, izdajnicima… Vaš Monitor, kao jedino crnogorsko glasilo, tajno se kupovao i čitao. Sjećate li se da je Monitor hapšen od ovog režima. Bio je prezentiran kao dokazni materijal, nađen kod ,,neprijatelja–, izložen na stolu između pušaka, noževa, bombi i municije zaplijenjenih prilikom hapšenja grupe Muslimana na sjeveru Crne Gore 1992 godine, okarakterisane kao ,,teroristička organizacija”. I sve to TVCG je danima emitovala šaljući nedvosmislenu poruku o Monitoru i građanima koji ga čitaju.

Što se tiče ekonomskih reformi, uništili su na stotine izvoznih firmi u Crnoj Gori. To priznaje i njihov koalicioni partner Ranko Krivokapić. Da citiram: Crna Gora svo ovo vrijeme nije imala dobrog domaćina. Nestalo je i uništeno sve ono što su generacije stvarale od 1945 godine, a ništa novo nije izgrađeno.

Kada je vaučerska i tenderska privatizacija u pitanju, dovoljno je podsjetiti da je ona u narodu poznata kao tajkunska prihvatizacija, čime je sve rečeno.

MONITOR: Iz vlasti su, u vrijeme sporenja oko privatizacije Elektroprivrede, spočitavali da Vam je njihov privatizacioni model omogućio ekonomsko blagostanje. Nekoliko godina ranije, upravo u Monitoru, prijavili ste sami sebe kao ,,učesnika pljačke koju je organizovala vlast”. Pojasnite nam još jednom te tvrdnje.
MILIČKOVIĆ: Privredna reforma se morala uraditi isključivo, naglašavam isključivo, kroz model dokapitalizacije sa uglednim i mnogo jačim inostranim strateškim partnerima, čiji bi novac služio za nove tehnologije, modernizaciju i revitalizaciju posrnule privrede. Podsjetiću Vas izvoznih kompanija Jugooceanija iz Kotora, Prekookeanska plovidba iz Bara, Obod iz Cetinja, IGM Radoje Dakić i Titex iz Podgorice, Vunko itd.

Kao iskusan i skrajnut privrednik, bio sam svjedok ubistva i zločina nad crnogorskom ekonomijom. Da bi im se suprotstavio, odlučio sam da uloženi vaučer u EPCG branim kroz formiranje Udruženja manjinskih akcionara, 9600 građana, na čijem sam se čelo stavio i objavio pravi mali rat kroz 120 medijskih saopštenja pod naslovom „Najveća pljačka u istoriji Crne Gore koja je u toku”, kandidujući i suprostavljajući im model dokapitalizacije. Od početka vaučerizacije kupovao sam akcije EPCG da bi stekao što jači legitimitet u borbi koja me je čekala, uporedo svakodnevno medijski apelujući na građane, vlasnike akcija, da ih ne prodaju već da ih kupuju. A da za svoju imovinu treba udruženo svi da se borimo.

Ovaj režim je, pod našim pritiskom, prvi put, prihvatio model dokapitalizacije i obavezu strateškog partnera da ponudi i otkupi akcije malih akcionara po istoj cijeni. Sve da bi smo prestali sa argumentovanom kritikom, njihovim prozivanjem i okrivljivanjem. To je trajalo sve do 12. januara 2009. godine kada je premijer shvatio da od dokapitalizacije u kasu Vlade nema niti jedan cent, pa je panično i pod hitno naredio da se objavi tender, poluprivatizacije i poludokapitalizacije EPCG i tako proces učinio invalidnim i štetnim, kako za građane, akcionare, EPCG, tako i za državu Crnu Goru. Proces je vođen nezakonito i netransparentno, sa konkretnom štetom od 104 miliona eura i tako se rodila opravdana sumnja da se radi o visokoj korupciji, da je opet – po ko zna koji put – u prvi plan stavljen lični ispred opštih interesa društva i države.

MONITOR: Da li je priča o otkupu manjinskih akcija EPCG preko monopolisanih posrednika dobila pravni epilog?
MILIČKOVIĆ: Kroz proces privatizacije mali akcionari su zakinuti za više od 40 miliona eura. Kako ni to nije bilo dosta, A2A, Monte Adria broker-diler iz Podgorice, uz nesebičnu i svjesnu pomoć Zorana Đikanovića i KHOV-a opljačkaše nas za dodatnih 504.925,00 eura u ranu zoru 2.oktobra 2009.godine. Naše udruženje je podnijelo krivične prijave specijalnom tužiocu za borbu protivu organizovanog kriminala i korupcije, te Upravi policije Crne Gore. I pored desetina ličnih, pisanih i telefonskih urgencija, sve je ostalo mrtvo slovo na papiru, jer je tužilačka organizacija zarobljena od Đukanovićevog režima. Zato nam je ostala samo mogućnost da preko Vašeg lista, apelujući na ,,sentimentalnost i humanost” A2A, Monte Adria broker-dilera i Zorana Đikanovića zamolimo da nam vrate opljačkanih 504.925,00 eura.

MONITOR: Upravo smo svjedoci novih sukoba i previranja u jednom od privatizacionih fondova nastalih u vrijeme MVP (HLT fond). Zašto se to dešava i kad će mali akcionari imati neke koristi od svoje imovine u tim fondovima?
MILIČKOVIĆ: Tržište kapitala i berzu je sahranila KHOV i njen predsjednik svojim odlukama i zaključcima, uz prećutnu saglasnost i nepreduzimanje odgovarajućih radnji od strane Vlade Crne Gore iz domena njenih ingerencija. Zato niko ozbiljan ne razmišlja da na takvo tržište, među takvim vukovima, uloži niti jedan euro, pa ne čudi da je promet na maloj pijaci veći nego na crnogorskoj berzi hartija i kapitala. Samim tim, i događanja u HLT-u nijesu iznenađenje jer su mnogi PIF-ovi u bukvalnom smislu riječi i privatizovani od pojedinaca, pa se i zovu njihovim imenima. Sjetite se prodaje akcija u blok trgovini Rudnika uglja po duplo većoj cijeni od prodajne cijene akcija u istom trenutku na berzi. Ili onoga kad domaći tajkun svoje lične akcije proda tzv. svome fondu po višestruko višoj cijeni od tržišne. Ili kad njegov fond kupi od njega akcije neke firme po 36 puta većoj cijeni od nominalne. Sjetimo se prodaje akcija EPCG u vlasništvu fonda MIG uoči izvjesne prodaje po većoj cijeni istom kupcu – A2A. Primjer drske i bezobzirne pljačke malih akcionara EPCG.

MONITOR: Kako, iz perspektive koju ste upravo opisali, gledate na budućnost Crne Gore?
MILIČKOVIĆ: Crnu Goru vidim kao brod – otcijepljeni komad Balkana i Evrope koji pluta Tihim okeanom sa „ polupijanim i ludim” kormilarom. I pitanje je samo dana kada će se nasukati.

Ukoliko se pod hitno ne smijeni vlast i kormilo ne preuzmu stručni, moralni i odgovorni ljudi, sposobni da nađu kompas i zalutali brod sigurnom rukom privedu i usidre u mirnu luku, svi ćemo doživjeti brodolom sa nesagledivim posljedicama.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Građanstvo je u dubokoj apatiji, potisnutom bijesu i očaju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rješenje su parlamentarni  izbori, pojava novih stranaka sa nepoznatim liderima i svježim idejama. I dva važna uslova: da se prekine sa politikom u kojoj cilj opravdava sredstva  i da se ukinu privilegije koje su  obezbijeđene  iz budžeta političkim partijama i vlastodršcima

 

MONITOR: Opet politička kriza, opet inicijativa za smjenu Vlade?

KOVAČEVIĆ: Sjetih se, bilo je to negdje osamdesetih  kada je Lepa Brena postala hit  pjesmom „Sitnije, Cile, sitnije, nauči me najhitnije… pokaži mi najbitnije“. Tih godina su uz zvuke ove pjesme  i opšte pomame za Brenom (svih naroda i narodnosti ) postavljani temelji  nove političke kulture i kulturne politike na prostoru  SFRJ. Iza leđa stanovništva koje se zanosilo  sjajem u očima i nagovještajima  erotike, pod plaštom opuštenosti  započinjane su   zločinačke politike,  dehumanizacija kulture, zloupotreba erotike. To traje do dan danas.  Najhitnije smo naučeni na rat,  a  najbitnije  je malo ko shvatio. To je asocijacija na vaše pitanje možda zbog  sjaja u očima  premijera ( dobro bi bilo da čuje pjesmu, hit prije njegovog rođenja a i danas njen ton boji političku  svakodnevnicu) kada je shvatio koju je izuzetnu poziciju dobio da zaigra na  promjene, a možda  zbog  opuštenog djelovanja iza  scene kada je došlo do  brkanja  najhitnijeg i najbitnijeg. Poenta  pjesme   je u  zadatku – sitnije. Sitnoća je razvijana (učena  i pokazivana)  na svim poljima,  usavršavala se  laž, licemjerje, podlost,  potkradanje, prebacivanje odgovornosti na druge, sakrivanje od odgovornosti, zgrtanje moći, novca i privilegija.  I taman kad pomislite da sitnije ne može, ponovo ista scena i ista pjesma. Politička scena, uz medijsku dopunu u Crnoj Gori je  zlokobna matrica  sitnog  gdje se nema više što naučiti, ni pokazati. Politička kriza je olakšanje, šansa da se promijeni pjesma, promijeni obrazac.

MONITOR: Demokrate su najavile da će se za deset dana izjasniti o tome da li će glasati za inicijativu, dodajući da ima puno razloga za njen pad. Vjerujete li da će ova Vlada izgubiti povjerenje u parlamentu?

KOVAČEVIĆ: Ima puno razloga za pad Vlade ali kriju one zbog čega ne bi trebala pasti. Jasno  je da neće da daju jasan odgovor. Odlaganje  shvatam kao  povećavanje vlastitog značaja  u dobroj pregovaračkoj  poziciji, čekaju se ponude, moraju se izračunati lični benefiti. Svi ponešto krijuckaju pa ne mogu da procijenim da li će ova  Vlada izgubiti  povjerenje u parlamentu (svi akteri imaju dokazano ogromne  kapacitete za političku trgovinu) ali znam da ga definitivno  nema van njega. Uronjeni  u političko blato teško je iznutra odabrati izlaz u promjenama.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR, GRAĐANSKI AKTIVISTA IZ ZAGREBA: Etnički nacionalizam je postao dosadna ideologija među ideologijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz činjenice da je Putinova Rusija zločinački i idiotski napala Ukrajinu, ne slijedi da su oni koji se s Ukrajinom poigravaju s druge strane, automatski u pravu

 

MONITOR: Opet je, i ovaj 27-i put, podsjećanje na vojno-policijsku akciju Oluja, izazvalo oprečne reakcije u Hrvatskoj i Srbiji. Moglo se čuti i dosta poziva na „mir i stabilnost“ od najviših predstavnika obje države. Otkuda tako napadno referiranje na mirovnu politiku dok se, istovremeno, šalju uznemirujuće poruke drugoj strani?

PUHOVSKI: Mir – u osnovnome, primitivnom značenju ne-rata – na ovome terenu posve je neupitan, i svi to znaju. Zato si politički ovlaštenici posvuda i dopuštaju povremene ispade uznemiravanja susjedstva (koji im, dakako, koriste za homogeniziranje pastve). Javni su povici usporedivi s onima iz 90-ih, ali, srećom, s daleko manjim učincima, jer:

a) međunarodni je složaj posve drukčiji;
b) odnosi su lokalnih snaga mnogo izjednačeniji;
c) „vjerni puk“ je na svim stranama sve više nevjeran, sve više odan boljem životu, sve manje osjetljiv na repetirane parole.

Ukratko: etnički nacionalizam je kroz desetljeća širenja postao elementom političke normalnosti, pa funkcionira „samo“ na izborima, dok je svoju (naizgled) prevratničku ulogu uglavnom izgubio. Ili: grandiozan mu je uspjeh u konačnici došao glave, postao je dosadnom ideologijom među ideologijama.

MONITOR: Vesna Teršelič je primijetila da niko od govornika na proslavi u Kninu nije pomenuo civilne žrtve Oluje. Demokratska stranka u Srbiji izašla je sa prijedlogom da se ubijenima i prognanima da status civilnih žrtava rata. Kako Vi gledate na ove utiske i predloge?

PUHOVSKI: Vesna Teršelič je tek nominalno u pravu, no istina je znatno ružnija – svi su, zapravo, govorili baš o žrtvama (zapravo: Žrtvama), „našima“ dakako. A one su toliko samorazumljive da ih se i ne spominje. Primjerice, iste se (srpske) žrtve na jednoj strani pojavljuju pod naznakom „tragedije koju je izazvala pohlepa i glupost srpskoga vodstva“, na drugoj u formuli „nećemo dopustiti ponavljanje“. O hrvatskim se žrtvama ritualno govori takorekuć svakodnevno – u Hrvatskoj (u Srbiji ih se i ne spominje, jer ona, znano je, službeno nije ni bila u ratu). Baš na simbolu Žrtve čitav ovaj prekogranični polit-folklor i živi, uz predano zanemarivanje jada pravih žrtava (čak i „naših“). Status civilnih žrtava rata ubijenima i prognanima svakako bi pomogao u popravljanju stanja, ali ponovno su na djelu politička predpitanja – u Hrvatskoj, recimo, prognanima službeno smatraju samo one koji su žrtve srpskih snaga i JNA; oni su drugi  naprosto „izbjegli“.

MONITOR: Srbija je otvorila slučaj stradanja na Petrovačkoj cesti. Da li se može očekivati da se hrvatsko pravosuđe zainteresuje za ovaj slučaj?

PUHOVSKI: Ne, ne treba to očekivati, jer hrvatska javnost i dalje počiva u uvjerenju da „smo se branili i obranili“, a „pojedini incidenti“ ne zaslužuju pažnju, posebice nakon toliko vremena. To više što je – s dobrim razlogom – ugled srpskoga pravosuđa (i) u Hrvatskoj mizeran. Podaci o zločinu na Petrovačkoj cesti su kontroverzni, a hrvatsko pravosuđe nije reagiralo ni na mnogo jasnije ustanovljene zločine. Dugoročno je, opasno u konkretnome slučaju to što je političko vodstvo a limine odbilo raspravu o mogućem suđenju, a da dokumentacija i nije stigla do pravosuđa.

MONITOR: I posle 27 godina od kraja rata u Hrvatskoj, ne rješavaju se pitanja nestalih na obje strane. Da li oni koji imaju političku moć kalkulišu sa riješavanjem ovog pitanja?

PUHOVSKI: Vjerojatno, no bitno je sljedeće – vladajućima na obje strane naročito je stalo da se otkrivaju „naše žrtve“, ali ne i po cijenu da se, istovremeno, otkrivaju i zločini „naših“ (indikativno: jezik otkriva dio problema – izraz „naše žrtve“ može označavati one koje su „naši“ pobili, ili i „naše“ koje su drugi pobili). U Hrvatskoj je broj nepronađenih s obje (etničke) strane otprilike podjednak pa to dodatno blokira proces. Iskusili smo to i u (nažalost neuspješnim) nastojanjima da se pokrene REKOM.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JOVAN SUBOTIĆ, HERCEGNOVSKI STRIP FESTIVAL: Kulturološko čudo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postali smo jedna od najatraktivnijih stripovskih lokacija u Evropi i sada se umjetnici prijavljuju sami. Imamo reputaciju da smo „festivalski festival“

 

MONITOR: HSF, 16. po redu, je za mjesec dana. Na šta ste posebno ponosni ove godine?

SUBOTIĆ: Ovogodišnje, 16. izdanje HSF-a imaće sigurno najveći broj vrhunskih gostiju do sada. Pored onih koji će ponijeti epitet specijalnih, broj svjetskih zvijezda koje se vraćaju u Herceg Novi i jednostavno ne žele da ga propuste je ogroman. Iako je to bio ogroman izazov, uspjeli smo se organizovati na način da pored 12 specijalnih gostiju, te onih redovnih kao što su Vilijam Simpson, Valter Venturi, Tihomir Tikulin ili Iztok Sitar, ove godine u Herceg Novom ponovo vidimo svjetsku klasu kakva su Glen Fabri, Fernando Danjino, Đorđo Pontreli, Paskvale Del Vekio, Esad Ribić ili Mirko Čolak te sve one evropske i regionalne zvijezde koje su već prilično poznate publici. Preponosni smo i na kvalitet pažljivo probranog muzičkog programa u kojem će učestvovati Prljavi inspektor Blaža i Kljunovi, Kanda Kodža i Nebojša, Počeni Škafi, Gift, Empathy Soul Project, Marko Vlahović…

Konačno, ponosni smo što su svi naši programi i dalje besplatni za sve posjetioce, te što ove godine fantastičan program nosimo sa sobom i na hercegnovsku rivijeru, do rizorta Portonovi, te ponovo u Tivat i na Lušticu.

MONITOR: Kako ste uspjeli izgraditi adresu na koju će rado doći najveća imena umjetnosti kvadrata i oblačića?

SUBOTIĆ: Formula za privlačenje najvećih imena je ne samo jednostavna, već vjerovatno i jedina po kojoj znamo da radimo. Dosadašnji specijalni gosti, za koje se uvijek potrudimo da se osjećaju sjajno u Herceg Novom, naša su najbolja reklama odnosno najefikasniji kanal komunikacije sa svojim kolegama. Dakle, posao svake godine odradite pošteno, svojski, najbolje što možete i dobar glas o vama niko ne može da zaustavi. Posljednjih godina, moramo se pohvaliti, posao je još lakši. Jednostavno, postali smo jedna od najatraktivnijih stripovskih lokacija u Evropi i sada se umjetnici prijavljuju sami, odnosno oni kontaktiraju nas. Imamo reputaciju da smo „festivalski festival“, da smo „kulturološko čudo“.

MONITOR: Drugi se gase ili životare, HSF raste. Kako?

SUBOTIĆ: Za to je zaslužan prije svega temeljan i konstantan rad njegovih organizatora i cijele grupe mladih volontera okupljene oko nas. Ogromnu strast prema stripu pretočili smo u ovaj događaj i nismo se libili da u njega uložimo sate svakodnevnog rada, lične reputacije, sve kanale komunikacije koje imamo na raspolaganju, te kucanje na mnogobrojna vrata. Ukoliko vjerujete u svoj proizvod, a naš je proizvod festival koji se bavi talentom, kulturom, osmijesima, ljepotom, pričanjem priča… dovoljno je da vam neko pruži šansu jednom. Rezultat te pružene šanse je takav da HSF nikada ne gubi sponzore ili prijatelje manifestacije, naprotiv, oni ostaju dugo s nama na obostrano zadovoljstvo. Danas je HSF kompleksan mozaik prijatelja festivala koji dolaze iz svih grana društva i daju doprinos ovoj vrhunskoj fešti. Uz to, organizatori su na vrijeme krenuli u podmlađivanje festivalskog tima, te su djeca koja su stasavala uz festival danas momci i djevojke, koji aktivno učestvuju u organizaciji i koji će ga jednog dana naslijediti.

MONITOR: Objavili ste i jedan broj HSF magazina.

SUBOTIĆ: To ostaje naš nedosanjani san, odnosno projekat koji i dalje čeka na nastavak realizacije. Za taj projekat biće nam potrebna značajnija pomoć u smislu uslova za rad, te izdavačke koncepcije. Izdavaštvo je nešto u šta se još nismo odvažili da krenemo, ali je ideja koja u našim glavama zri već dugo, a pogotovo intenzivno u prethodnoj godini. Recimo da će mnogo zavisiti od reakcije državnih organa kojima smo se obratili u smislu podrške ovom projektu i situacije u kojoj će se neko od nas iz organizacionog tima ekskluzivno morati posvetiti HSF-u puno radno vrijeme. Postali smo izvanredan kulturni i turistički proizvod. Samo malo nas dijeli da od toga cijela ova priča, i dalje bazirana isključivo na entuzijazmu, postane profesionalna, pa i da HSF magazin postane stvarnost, te još jedan način otvaranja vrata mladim crnogorskim stvaraocima ka karijerama u vizuelnoj umjetnosti.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo