Povežite se sa nama

INTERVJU

VASILIJE MILIČKOVIĆ Đukanovićev režim vodi u propast

Objavljeno prije

na

U prošlonedjeljnom otvorenom pismu liderima opozicionog bloka Bolja Crna Gora Vasilije Miličković, poznati biznismen i opozicionar, pozvao je Srđana Milića, Andriju Mandića i Nebojšu Medojevića da se pismeno obavežu da njihove partije neće ulaziti u koaliciju sa DPS-om. Razloge za ovaj zahtjev Miličković objašnjava u razgovoru za Monitor.

 

MILIČKOVIĆ: Jedan sam od idejnih tvoraca i osnivač jedinstvenog opozicionog fronta despotskoj vladavini Đukanovićevog DPS režima. U šahu, to je poznato kao iznuđen potez. DEMOS (Demokratska Opozicija) je rođena u Podgorici, a ne u kabinetu predsjednika Srbije Borisa Tadića. To je nešto najljepše što se moglo desiti Crnoj Gori, pa je zato i sasvim normalno frustrirajuće i uznemirujuće reagovanje Mila Đukanovića. U stvaranju tog projekta, osim mene, učestvovali su i nezavisni intelektualci, ugledni univerzitetski profesori Milan i Milenko Popović, Filip Kovačević, Đorđe Blažić… pa je i naša odgovornost, da tek rođena beba i prohoda, ogromna. Jer je to velika i možda posljednja šansa da ovdje dođe do mirnih i demokratskih promjena već odavno odnarođenog režima.

MONITOR: Možete li nam, ipak, dodatno objasniti motive za Vaš zahtjev i ogorčenje politikom premijera Đukanovića i DPS-a?
MILIČKOVIĆ: Ovaj režim, u osnovi, leži na prevarama, obmanama i lažima. Uz konstantno sijanje straha među građanima Crne Gore.

U posljednjih 20 godina Crna Gora i njeni građani žive u vanrednom i traumatizovanom stanju zato što ovim prostorom vlada nedemokratski i despotski režim Đukanovićevog DPS-a. Taj režim nas je u veoma kratkom roku proveo kroz ratove, tranziciju, pljačkašku privatizaciju, švercersko-tranzitne poslove, rekordnu razarajuću inflaciju, kroz komunizam i njihovu DPS demokratiju, kroz četiri države i da ne nabrajamo dalje. Današnji Đukanovićevi DPS-ovci bili su komunistička elita, i kao takvi nas ubjeđivali i ubijedili da nam je najbolji državni okvir u kom treba da živimo SFRJ. Isti su nas, nedugo zatim, ubjeđivali i ubijedili da je SFRJ naša „grobnica” i da nam je perspektiva u SRJ kojom će oni kormilariti za naše dobro. Ali ne više kao komunisti jer im se ogadilo, već kao demokrate – reformisti. Zbog njihove politike i Rata za mir, svijet nas je izolovao i kaznio uvodeći nam ,,nehumane, nepravedne i ničim izazvane sankcije”. Isti oni su nas nedugo zatim ubjeđivali i ubijedili da je SRJ prevaziđen projekat i da nam je bolji život zagarantovan u S&CG, normalno sa njima na čelu.

Potom nas ubijediše da je S&CG bez perspektivna i da je to nova „grobnica” za Crnogorce, te da nam svijetlu budućnost garantuje samostalna i nezavisna Crna Gora. Da ne zaboravim, svakako s njima na čelu. O propratnim pojavama: ratovima, naglašavam ratovima, ubijenim, ranjenim, raseljenim, deportovanim i izbjeglim licima, švercu nafte, cigareta, oružja, droge… primarnoj emisiji, šticungu, inflaciji, prihvatizacijama, razorenim, uništenim i nestalim privrednim preduzećima mogu se napisati tomovi knjiga.

Pitam se što su radili, i čime su se u međuvremenu zanimali Francuzi, Njemci, Englezi i drugi normalni narodi. Da li nam zavide što smo u posljednjih 20 godina, za razliku od njih, imali dinamičniji, sadržajniji i raznovrsniji život zahvaljujući Vladi Crne Gore, DPS-u i Đukanoviću, i što nam je 20-to godišnja istorija pod vodstvom DPS-a bogatija i sadržajnija ratovima i nesrećama od 300 godina njihove.

MONITOR: Neki od fakata koje ste pobrojali kao dokaz krivice vladajuće partije, njeni glasnogovornici navode kao svoje najveće domete: nezavisnost, ekonomske reforme, privatizaciju…
MILIČKOVIĆ: Već sam odgovorio, prevare, laži i obmane. Ideju o nezavisnosti Crne Gore su pokrali od nas, nekadašnjih liberala. Da Vas podsjetim, ‘90-tih godina prošlog vijeka su nas zbog te ideje proganjali, nazivali ustašama, izdajnicima… Vaš Monitor, kao jedino crnogorsko glasilo, tajno se kupovao i čitao. Sjećate li se da je Monitor hapšen od ovog režima. Bio je prezentiran kao dokazni materijal, nađen kod ,,neprijatelja–, izložen na stolu između pušaka, noževa, bombi i municije zaplijenjenih prilikom hapšenja grupe Muslimana na sjeveru Crne Gore 1992 godine, okarakterisane kao ,,teroristička organizacija”. I sve to TVCG je danima emitovala šaljući nedvosmislenu poruku o Monitoru i građanima koji ga čitaju.

Što se tiče ekonomskih reformi, uništili su na stotine izvoznih firmi u Crnoj Gori. To priznaje i njihov koalicioni partner Ranko Krivokapić. Da citiram: Crna Gora svo ovo vrijeme nije imala dobrog domaćina. Nestalo je i uništeno sve ono što su generacije stvarale od 1945 godine, a ništa novo nije izgrađeno.

Kada je vaučerska i tenderska privatizacija u pitanju, dovoljno je podsjetiti da je ona u narodu poznata kao tajkunska prihvatizacija, čime je sve rečeno.

MONITOR: Iz vlasti su, u vrijeme sporenja oko privatizacije Elektroprivrede, spočitavali da Vam je njihov privatizacioni model omogućio ekonomsko blagostanje. Nekoliko godina ranije, upravo u Monitoru, prijavili ste sami sebe kao ,,učesnika pljačke koju je organizovala vlast”. Pojasnite nam još jednom te tvrdnje.
MILIČKOVIĆ: Privredna reforma se morala uraditi isključivo, naglašavam isključivo, kroz model dokapitalizacije sa uglednim i mnogo jačim inostranim strateškim partnerima, čiji bi novac služio za nove tehnologije, modernizaciju i revitalizaciju posrnule privrede. Podsjetiću Vas izvoznih kompanija Jugooceanija iz Kotora, Prekookeanska plovidba iz Bara, Obod iz Cetinja, IGM Radoje Dakić i Titex iz Podgorice, Vunko itd.

Kao iskusan i skrajnut privrednik, bio sam svjedok ubistva i zločina nad crnogorskom ekonomijom. Da bi im se suprotstavio, odlučio sam da uloženi vaučer u EPCG branim kroz formiranje Udruženja manjinskih akcionara, 9600 građana, na čijem sam se čelo stavio i objavio pravi mali rat kroz 120 medijskih saopštenja pod naslovom „Najveća pljačka u istoriji Crne Gore koja je u toku”, kandidujući i suprostavljajući im model dokapitalizacije. Od početka vaučerizacije kupovao sam akcije EPCG da bi stekao što jači legitimitet u borbi koja me je čekala, uporedo svakodnevno medijski apelujući na građane, vlasnike akcija, da ih ne prodaju već da ih kupuju. A da za svoju imovinu treba udruženo svi da se borimo.

Ovaj režim je, pod našim pritiskom, prvi put, prihvatio model dokapitalizacije i obavezu strateškog partnera da ponudi i otkupi akcije malih akcionara po istoj cijeni. Sve da bi smo prestali sa argumentovanom kritikom, njihovim prozivanjem i okrivljivanjem. To je trajalo sve do 12. januara 2009. godine kada je premijer shvatio da od dokapitalizacije u kasu Vlade nema niti jedan cent, pa je panično i pod hitno naredio da se objavi tender, poluprivatizacije i poludokapitalizacije EPCG i tako proces učinio invalidnim i štetnim, kako za građane, akcionare, EPCG, tako i za državu Crnu Goru. Proces je vođen nezakonito i netransparentno, sa konkretnom štetom od 104 miliona eura i tako se rodila opravdana sumnja da se radi o visokoj korupciji, da je opet – po ko zna koji put – u prvi plan stavljen lični ispred opštih interesa društva i države.

MONITOR: Da li je priča o otkupu manjinskih akcija EPCG preko monopolisanih posrednika dobila pravni epilog?
MILIČKOVIĆ: Kroz proces privatizacije mali akcionari su zakinuti za više od 40 miliona eura. Kako ni to nije bilo dosta, A2A, Monte Adria broker-diler iz Podgorice, uz nesebičnu i svjesnu pomoć Zorana Đikanovića i KHOV-a opljačkaše nas za dodatnih 504.925,00 eura u ranu zoru 2.oktobra 2009.godine. Naše udruženje je podnijelo krivične prijave specijalnom tužiocu za borbu protivu organizovanog kriminala i korupcije, te Upravi policije Crne Gore. I pored desetina ličnih, pisanih i telefonskih urgencija, sve je ostalo mrtvo slovo na papiru, jer je tužilačka organizacija zarobljena od Đukanovićevog režima. Zato nam je ostala samo mogućnost da preko Vašeg lista, apelujući na ,,sentimentalnost i humanost” A2A, Monte Adria broker-dilera i Zorana Đikanovića zamolimo da nam vrate opljačkanih 504.925,00 eura.

MONITOR: Upravo smo svjedoci novih sukoba i previranja u jednom od privatizacionih fondova nastalih u vrijeme MVP (HLT fond). Zašto se to dešava i kad će mali akcionari imati neke koristi od svoje imovine u tim fondovima?
MILIČKOVIĆ: Tržište kapitala i berzu je sahranila KHOV i njen predsjednik svojim odlukama i zaključcima, uz prećutnu saglasnost i nepreduzimanje odgovarajućih radnji od strane Vlade Crne Gore iz domena njenih ingerencija. Zato niko ozbiljan ne razmišlja da na takvo tržište, među takvim vukovima, uloži niti jedan euro, pa ne čudi da je promet na maloj pijaci veći nego na crnogorskoj berzi hartija i kapitala. Samim tim, i događanja u HLT-u nijesu iznenađenje jer su mnogi PIF-ovi u bukvalnom smislu riječi i privatizovani od pojedinaca, pa se i zovu njihovim imenima. Sjetite se prodaje akcija u blok trgovini Rudnika uglja po duplo većoj cijeni od prodajne cijene akcija u istom trenutku na berzi. Ili onoga kad domaći tajkun svoje lične akcije proda tzv. svome fondu po višestruko višoj cijeni od tržišne. Ili kad njegov fond kupi od njega akcije neke firme po 36 puta većoj cijeni od nominalne. Sjetimo se prodaje akcija EPCG u vlasništvu fonda MIG uoči izvjesne prodaje po većoj cijeni istom kupcu – A2A. Primjer drske i bezobzirne pljačke malih akcionara EPCG.

MONITOR: Kako, iz perspektive koju ste upravo opisali, gledate na budućnost Crne Gore?
MILIČKOVIĆ: Crnu Goru vidim kao brod – otcijepljeni komad Balkana i Evrope koji pluta Tihim okeanom sa „ polupijanim i ludim” kormilarom. I pitanje je samo dana kada će se nasukati.

Ukoliko se pod hitno ne smijeni vlast i kormilo ne preuzmu stručni, moralni i odgovorni ljudi, sposobni da nađu kompas i zalutali brod sigurnom rukom privedu i usidre u mirnu luku, svi ćemo doživjeti brodolom sa nesagledivim posljedicama.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo