Povežite se sa nama

INTERVJU

VASILIJE MILIČKOVIĆ Đukanovićev režim vodi u propast

Objavljeno prije

na

U prošlonedjeljnom otvorenom pismu liderima opozicionog bloka Bolja Crna Gora Vasilije Miličković, poznati biznismen i opozicionar, pozvao je Srđana Milića, Andriju Mandića i Nebojšu Medojevića da se pismeno obavežu da njihove partije neće ulaziti u koaliciju sa DPS-om. Razloge za ovaj zahtjev Miličković objašnjava u razgovoru za Monitor.

 

MILIČKOVIĆ: Jedan sam od idejnih tvoraca i osnivač jedinstvenog opozicionog fronta despotskoj vladavini Đukanovićevog DPS režima. U šahu, to je poznato kao iznuđen potez. DEMOS (Demokratska Opozicija) je rođena u Podgorici, a ne u kabinetu predsjednika Srbije Borisa Tadića. To je nešto najljepše što se moglo desiti Crnoj Gori, pa je zato i sasvim normalno frustrirajuće i uznemirujuće reagovanje Mila Đukanovića. U stvaranju tog projekta, osim mene, učestvovali su i nezavisni intelektualci, ugledni univerzitetski profesori Milan i Milenko Popović, Filip Kovačević, Đorđe Blažić… pa je i naša odgovornost, da tek rođena beba i prohoda, ogromna. Jer je to velika i možda posljednja šansa da ovdje dođe do mirnih i demokratskih promjena već odavno odnarođenog režima.

MONITOR: Možete li nam, ipak, dodatno objasniti motive za Vaš zahtjev i ogorčenje politikom premijera Đukanovića i DPS-a?
MILIČKOVIĆ: Ovaj režim, u osnovi, leži na prevarama, obmanama i lažima. Uz konstantno sijanje straha među građanima Crne Gore.

U posljednjih 20 godina Crna Gora i njeni građani žive u vanrednom i traumatizovanom stanju zato što ovim prostorom vlada nedemokratski i despotski režim Đukanovićevog DPS-a. Taj režim nas je u veoma kratkom roku proveo kroz ratove, tranziciju, pljačkašku privatizaciju, švercersko-tranzitne poslove, rekordnu razarajuću inflaciju, kroz komunizam i njihovu DPS demokratiju, kroz četiri države i da ne nabrajamo dalje. Današnji Đukanovićevi DPS-ovci bili su komunistička elita, i kao takvi nas ubjeđivali i ubijedili da nam je najbolji državni okvir u kom treba da živimo SFRJ. Isti su nas, nedugo zatim, ubjeđivali i ubijedili da je SFRJ naša „grobnica” i da nam je perspektiva u SRJ kojom će oni kormilariti za naše dobro. Ali ne više kao komunisti jer im se ogadilo, već kao demokrate – reformisti. Zbog njihove politike i Rata za mir, svijet nas je izolovao i kaznio uvodeći nam ,,nehumane, nepravedne i ničim izazvane sankcije”. Isti oni su nas nedugo zatim ubjeđivali i ubijedili da je SRJ prevaziđen projekat i da nam je bolji život zagarantovan u S&CG, normalno sa njima na čelu.

Potom nas ubijediše da je S&CG bez perspektivna i da je to nova „grobnica” za Crnogorce, te da nam svijetlu budućnost garantuje samostalna i nezavisna Crna Gora. Da ne zaboravim, svakako s njima na čelu. O propratnim pojavama: ratovima, naglašavam ratovima, ubijenim, ranjenim, raseljenim, deportovanim i izbjeglim licima, švercu nafte, cigareta, oružja, droge… primarnoj emisiji, šticungu, inflaciji, prihvatizacijama, razorenim, uništenim i nestalim privrednim preduzećima mogu se napisati tomovi knjiga.

Pitam se što su radili, i čime su se u međuvremenu zanimali Francuzi, Njemci, Englezi i drugi normalni narodi. Da li nam zavide što smo u posljednjih 20 godina, za razliku od njih, imali dinamičniji, sadržajniji i raznovrsniji život zahvaljujući Vladi Crne Gore, DPS-u i Đukanoviću, i što nam je 20-to godišnja istorija pod vodstvom DPS-a bogatija i sadržajnija ratovima i nesrećama od 300 godina njihove.

MONITOR: Neki od fakata koje ste pobrojali kao dokaz krivice vladajuće partije, njeni glasnogovornici navode kao svoje najveće domete: nezavisnost, ekonomske reforme, privatizaciju…
MILIČKOVIĆ: Već sam odgovorio, prevare, laži i obmane. Ideju o nezavisnosti Crne Gore su pokrali od nas, nekadašnjih liberala. Da Vas podsjetim, ‘90-tih godina prošlog vijeka su nas zbog te ideje proganjali, nazivali ustašama, izdajnicima… Vaš Monitor, kao jedino crnogorsko glasilo, tajno se kupovao i čitao. Sjećate li se da je Monitor hapšen od ovog režima. Bio je prezentiran kao dokazni materijal, nađen kod ,,neprijatelja–, izložen na stolu između pušaka, noževa, bombi i municije zaplijenjenih prilikom hapšenja grupe Muslimana na sjeveru Crne Gore 1992 godine, okarakterisane kao ,,teroristička organizacija”. I sve to TVCG je danima emitovala šaljući nedvosmislenu poruku o Monitoru i građanima koji ga čitaju.

Što se tiče ekonomskih reformi, uništili su na stotine izvoznih firmi u Crnoj Gori. To priznaje i njihov koalicioni partner Ranko Krivokapić. Da citiram: Crna Gora svo ovo vrijeme nije imala dobrog domaćina. Nestalo je i uništeno sve ono što su generacije stvarale od 1945 godine, a ništa novo nije izgrađeno.

Kada je vaučerska i tenderska privatizacija u pitanju, dovoljno je podsjetiti da je ona u narodu poznata kao tajkunska prihvatizacija, čime je sve rečeno.

MONITOR: Iz vlasti su, u vrijeme sporenja oko privatizacije Elektroprivrede, spočitavali da Vam je njihov privatizacioni model omogućio ekonomsko blagostanje. Nekoliko godina ranije, upravo u Monitoru, prijavili ste sami sebe kao ,,učesnika pljačke koju je organizovala vlast”. Pojasnite nam još jednom te tvrdnje.
MILIČKOVIĆ: Privredna reforma se morala uraditi isključivo, naglašavam isključivo, kroz model dokapitalizacije sa uglednim i mnogo jačim inostranim strateškim partnerima, čiji bi novac služio za nove tehnologije, modernizaciju i revitalizaciju posrnule privrede. Podsjetiću Vas izvoznih kompanija Jugooceanija iz Kotora, Prekookeanska plovidba iz Bara, Obod iz Cetinja, IGM Radoje Dakić i Titex iz Podgorice, Vunko itd.

Kao iskusan i skrajnut privrednik, bio sam svjedok ubistva i zločina nad crnogorskom ekonomijom. Da bi im se suprotstavio, odlučio sam da uloženi vaučer u EPCG branim kroz formiranje Udruženja manjinskih akcionara, 9600 građana, na čijem sam se čelo stavio i objavio pravi mali rat kroz 120 medijskih saopštenja pod naslovom „Najveća pljačka u istoriji Crne Gore koja je u toku”, kandidujući i suprostavljajući im model dokapitalizacije. Od početka vaučerizacije kupovao sam akcije EPCG da bi stekao što jači legitimitet u borbi koja me je čekala, uporedo svakodnevno medijski apelujući na građane, vlasnike akcija, da ih ne prodaju već da ih kupuju. A da za svoju imovinu treba udruženo svi da se borimo.

Ovaj režim je, pod našim pritiskom, prvi put, prihvatio model dokapitalizacije i obavezu strateškog partnera da ponudi i otkupi akcije malih akcionara po istoj cijeni. Sve da bi smo prestali sa argumentovanom kritikom, njihovim prozivanjem i okrivljivanjem. To je trajalo sve do 12. januara 2009. godine kada je premijer shvatio da od dokapitalizacije u kasu Vlade nema niti jedan cent, pa je panično i pod hitno naredio da se objavi tender, poluprivatizacije i poludokapitalizacije EPCG i tako proces učinio invalidnim i štetnim, kako za građane, akcionare, EPCG, tako i za državu Crnu Goru. Proces je vođen nezakonito i netransparentno, sa konkretnom štetom od 104 miliona eura i tako se rodila opravdana sumnja da se radi o visokoj korupciji, da je opet – po ko zna koji put – u prvi plan stavljen lični ispred opštih interesa društva i države.

MONITOR: Da li je priča o otkupu manjinskih akcija EPCG preko monopolisanih posrednika dobila pravni epilog?
MILIČKOVIĆ: Kroz proces privatizacije mali akcionari su zakinuti za više od 40 miliona eura. Kako ni to nije bilo dosta, A2A, Monte Adria broker-diler iz Podgorice, uz nesebičnu i svjesnu pomoć Zorana Đikanovića i KHOV-a opljačkaše nas za dodatnih 504.925,00 eura u ranu zoru 2.oktobra 2009.godine. Naše udruženje je podnijelo krivične prijave specijalnom tužiocu za borbu protivu organizovanog kriminala i korupcije, te Upravi policije Crne Gore. I pored desetina ličnih, pisanih i telefonskih urgencija, sve je ostalo mrtvo slovo na papiru, jer je tužilačka organizacija zarobljena od Đukanovićevog režima. Zato nam je ostala samo mogućnost da preko Vašeg lista, apelujući na ,,sentimentalnost i humanost” A2A, Monte Adria broker-dilera i Zorana Đikanovića zamolimo da nam vrate opljačkanih 504.925,00 eura.

MONITOR: Upravo smo svjedoci novih sukoba i previranja u jednom od privatizacionih fondova nastalih u vrijeme MVP (HLT fond). Zašto se to dešava i kad će mali akcionari imati neke koristi od svoje imovine u tim fondovima?
MILIČKOVIĆ: Tržište kapitala i berzu je sahranila KHOV i njen predsjednik svojim odlukama i zaključcima, uz prećutnu saglasnost i nepreduzimanje odgovarajućih radnji od strane Vlade Crne Gore iz domena njenih ingerencija. Zato niko ozbiljan ne razmišlja da na takvo tržište, među takvim vukovima, uloži niti jedan euro, pa ne čudi da je promet na maloj pijaci veći nego na crnogorskoj berzi hartija i kapitala. Samim tim, i događanja u HLT-u nijesu iznenađenje jer su mnogi PIF-ovi u bukvalnom smislu riječi i privatizovani od pojedinaca, pa se i zovu njihovim imenima. Sjetite se prodaje akcija u blok trgovini Rudnika uglja po duplo većoj cijeni od prodajne cijene akcija u istom trenutku na berzi. Ili onoga kad domaći tajkun svoje lične akcije proda tzv. svome fondu po višestruko višoj cijeni od tržišne. Ili kad njegov fond kupi od njega akcije neke firme po 36 puta većoj cijeni od nominalne. Sjetimo se prodaje akcija EPCG u vlasništvu fonda MIG uoči izvjesne prodaje po većoj cijeni istom kupcu – A2A. Primjer drske i bezobzirne pljačke malih akcionara EPCG.

MONITOR: Kako, iz perspektive koju ste upravo opisali, gledate na budućnost Crne Gore?
MILIČKOVIĆ: Crnu Goru vidim kao brod – otcijepljeni komad Balkana i Evrope koji pluta Tihim okeanom sa „ polupijanim i ludim” kormilarom. I pitanje je samo dana kada će se nasukati.

Ukoliko se pod hitno ne smijeni vlast i kormilo ne preuzmu stručni, moralni i odgovorni ljudi, sposobni da nađu kompas i zalutali brod sigurnom rukom privedu i usidre u mirnu luku, svi ćemo doživjeti brodolom sa nesagledivim posljedicama.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Neophodna veća odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti

 

MONITOR: Skupština Crne Gore imenovala je devet novih članova Savjeta RTCG. Može li novi sastav Savjeta donijeti promjene RTCG bez sistemskih promjena?

ĐUROVIĆ: Koliko će novi Savjet RTCG biti efikasan i da li će imati integritet, pokazaće prvi mjeseci njihovog mandata. Pošteno je dati priliku novom Savjetu da svojim djelima pokažu koliko znaju i koliko mogu. Promjene u RTCG su moguće i isključivo zavise od ključnog upravljačkog tijela a to je Savjet. Ukoliko i ovaj Savjet počne da traži opravdanja i izgovore da nemaju nadležnosti, kao što su to pojašnjavali članovi prethodnog Savjeta, građani mogu odmah da znaju da od suštinskih promjena nema ništa. Naravno, i novom Savjetu biće lakše da izvrši neophodne promjene ukoliko sve institucije u Crnoj Gori budu krenule u proces profesionalizacije koji podrazumijeva veću odgovornost za rezultate rada i promjene rukovodilaca koji ne isporučuju rezultate. Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti.

MONITOR: Šta je u ovoj situaciji potrebno da bi se transformacija RTCG u javni servis omogućila?

ĐUROVIĆ: Da bi počeo proces transformacije RTCG, neophodno je da Savjet izabere za generalnog direktora osobu koja ima menadžersko iskustvo, poznavanje rada medija i koja nije pod uticajem političkih partija ili bilo kojih drugih interesnih grupa. Savjet prema zakonu ima uticaj i kontrolu nad radom generalnog direktora ali ne i nižih nivoa menadžmenta. Savjet može zahtijevati i usloviti ugovorom novog generalnog direktora da svoj radni odnos veže za ostvarene rezultate. Jedan od ključnih rezultata čije ostvarenje može biti predviđeno ugovorom sa generalnom direktrom je rok do kojeg će TVCG biti prva po povjerenju građana. Prema godišnjim istraživanjima koje sprovodi sama RTCG, povjerenje građana danas je na nivou iz 2012. i dramatično je pogoršano od juna 2018. kada je generalni direktor postao Božidar Šundić (umjesto nezakonito smijenjene Andrijane Kadije).

Takođe, neophodno je da bude promijenjen kompletan menadžment i svi rukovodioci organizacionih jedinica a na njihova mjesta imenovani najsposobniji iz RTCG, a ako je potrebno, ne treba izbjeći i dovođenje neophodnih kadrova koji nisu do sada radili u javnom servisu. Neophodna je promjena Stauta i drugih opštih akata kako bi se dodatno precizirala i povećala transparanetnost procesa zapošljavanja u RTCG. Neophhodna je izrada strateškog plana razvoja RTCG… Novi Savjet RTCG, za razliku od prethodnog, mora natjerati generalnog direktora da sprovodi Odluku Savjeta o normama novinara a da one koji ne ispunjavaju normu proglasi tehnološkim viškom ili ih angažuje u eventulanim novim kanalima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EMIR HABUL, NOVINAR IZ SARAJEVA: Šta učiniti s prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški tribunal je u suštini ispunio svoju misiju. Brojne kritičare na rad Tribunala iz nevladinog sektora i među Bošnjacima pitam: šta bi bilo da nije  osnovan Međunarodni sud za ratne zločine? Ko bi sudio ratnim zločincima? I da li bi se istina o zločinima počinjenim u BiH ikada nepristrasno utvrdila

 

MONITOR: Ratku Mladiću je potvrđena prvostepena presuda iz 2017. godine. Odbijene su sve žalbe, i Tužilaštva i Mladićeve odbrane. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

HABUL: Ovim povodom mogao bih varirati rečenicu koju je CNN plasirao povodom Mladićevog hapšenja u maju 2011, samo što je riječ hapšenje zamijenjena pojmom presuda: „Žrtvama rata u Bosni presuda je pružila izvjestan osjećaj da je ta knjiga najzad zatvorena“. Potvrđivanje prvostepene presude i doživotne robije pokazuje da je pravda stigla do vrha komandnog lanca.

Gledajući ovog generala kojem je sudski potvrđen epitet ratni zločinac,  pitam se gdje nestade sva ona arogancija. Mladića sam imao prilike sresti uživo na jednoj pres konferenciji na sarajevskom aerodromu u proljeće 1994. Svaka njegova riječ i gesta bila je nabijena arogancijom, a izgovorena riječ tvrda i prijeka. Pucao je od samopuzdanja, kao i prilikom zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995, kada je „srpskom narodu poklonio oslobođenu Srebrenicu“. I gledam ga 8. juna u vrijeme izricanja presude i njegovih suznih očiju. To su potpuno dva čovjeka. On vjerovatno još nije svjestan šta ga snašlo, uvjeren da je prav-zdrav. Slavenka Drakulić u eseju u Jutarnjem listu piše da je pogrešno nazivati Mladića monstrumom ili pridavati mu neke psihijatrijske kvalifikacije. Referirajući se na Hanu Arent i njenu čuvenu knjigu „Banalnost zla“, Drakulić zaključuje da je i Mladić još uvijek uvjeren da je „samo radio svoj posao“. Biće korisno pročitati cijelu presudu i šta je vojska kojom je komandovao Mladić uradila ne samo u Srebrenici već i u Prijedoru (tri logora), Kotor Varoši, Vlasenici, Foči, Višegradu…

MONITOR: Dok je potvrda prvostepene presude Mladiću očekivana, iznenađenje je da je predsjednica Žalbenog vijeća iz Zambije Priska Matimba Njambe, ne samo izdvojila svoje mišljenje i tražila ponovno suđenje već se suprotstavila i kvalifikacijama o genocidu.

HABUL: Ponašanje predsjedavajuće Žalbenog vijeća ocijenjeno je kao skandalozno. Ona je bila u kontri u devet od deset tačaka. Saglasila se samo sa inkriminacijom uzimanja talaca i njihovog vezivanja za stubove dalekovoda čime je Mladić ponizio vojnike UN-a, što mu Francuzi a posebno predsjednik Širak, nikada nisu oprostili. Sličan stav sudija Njamba je pokazala i prilikom izricanja presude u suđenjima za Srebrenicu u kojima je presuđen genocid. U Sarajevu se među predstavnicima raznih udruženja  strahovalo – pošto se u danima pred izricanje presude na web portalima pojavio tekst američkog novinara – da bi vraćanje procesa Mladiću na ponovno suđenje imalo efekat aboliranja. To bi značilo da se sve vraća iz početka, ponovo izvođenje dokaznog postupka, dovođenje svjedoka, mjeseci i godine sudskih dana… Prognozu takvog ishoda lako je zamisliti: proces se ne bi okončao, presuda bi izostala što bi bila nagrada za počinjenje zločine. Srećom, stavovi ostalih sudija u Vijeću su spriječili takav rasplet. Presuda je donešena. Koliko je ona pravična, uvijek je otvoreno pitanje. Međutim, jako je važno da je donešena uprkos onoj čuvenoj rečenici iz Maestra i Margarite: „Nema pravde, vladaju samo zakoni“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

MONITOR: Da li je crnogorsko društvo od avgusta prošle godine i pada DPS-a, dodatno podijeljeno i zašto? 

JANJUŠEVIĆ: Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo iz razloga što se podjele doživljavaju kao odličan instrument za homogenizaciju biračkog tijela, pogotovo u situaciji kada nova vlast otežano funkcioniše i usporenom dinamikom demontira prethodni sistem.

U tom prostoru prethodna vlast, a sadašnja opozicija vidi šansu da se  očuva i homogenizuje kroz identitetska pitanja i produbljivanje podjela kao neko ko ima monopol nad suverenitetom države i tekovinama 21. maja. Nova vlast mora da shvati da je ona generator svih procesa koji su aktuelni u društvu između ostalih i onoga što se zove nacionalno pomirenje. Kako je prethodna vlast radila na produbljavanju podjela, tako bi ova vlast trebala da radi na njihovom prevazilaženju.

MONITOR: Kako vidite neka nova imenovanja, poput izbora Bećira Vukovića za predsjednika Žirija    Trinaestojulske nagrade, ali i kadrovanja nove vasti po dubini? 

JANJUŠEVIĆ: Ako nagrade i nagrađeni budu projektvani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo iili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine. Sva kadrovanja od izglasavanja Vlade početkom decembra prošle godine, govore o tome koliko je svako različito vidio koncept rada nove Vlade, od mandatara, parlamentarne većine, nevladinih organizacija, crkve, analitičara medija isl. To samo govori o velikim očekivanjima nakon parlamentarnih izbora, koja se manifestuju kroz razočarenja u kadrovskom pogledu kad je dinamika reformi znatno usporenija od očekivane.

 MONITOR: U posljednjem dokumentu Evropske komisije u kom se mjeri napredak Crne Gore na poljima organizovanog kriminala i korupcije, nijesu konstatovani pomaci, a između ostalog nova vlast kritikovana je jer nije postavila ni šefove i članove radih tijela za ta poglavlja.  Da li je nova vlast na tim poljima mogla uraditi više, bez obzira na zarobljenost institucija te tridesedogodišnje nasljeđe DPS-a?

JANJUŠEVIĆ: Novoj vlasti su definitivno bile svezane ruke u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, što govori o trideset godina vladavine jedne iste dominantne strukture u kojoj je kriminal i korupcija srastao sa državom i gotovo progutao sve institucije sistema. E, sad je pitanje koliko se moglo i da li se moglo više i bolje. Prvo je politički pristup i koncept tom problemu, jer  sve tri grupacije iz vladajuće koalicije nijesu jednako vidjele kako treba prići tom problemu, drugo je pitanje da li smo imali stručne i profesionalne ljude koji su mogli da odgovore tim zadacima koji su izuzetno kompleksni. Mislim da su se u ovom polju morala tražiti i konsultovati pozitivna međunarodna iskustva i prakse od Italije, Amerike, Hong Konga, Singapura, itd.

MONITOR: A na drugim poljima? Vaša organizacija uključena je u proces  izbornih reformi. Kako taj proces teče u parlamentu koji je u nekoj vrsti konstantne političke krize?

JANJUŠEVIĆ: Mi kao organizacija u prethodnom periodu  nikada se nijesmo kandidovali za učešće u radu skupštinskih tijela koja su dosad pokazala jednu lošu praksu, a to je da poslije rada svih stručnih tijela na izmjenama izbornog zakonodavstva, naš izborni proces je bio gori od onog kojeg smo željeli da mijenjamo i unapređujemo. Što će reći da smo imali jednu simulaciju reformi i unapređenja izbornog zakonodavstva, od strane prethodne vlasti. Sada kada je vlast promijenjena prvi put na izborima, želimo da damo svoj doprinos, vjerujući da će postojati istinski politički konsenzus svih parlamentarnih  subjekata o neophodnosti unapređenja izbornog zakonodavstva, kojeg nije bilo u proteklih 30 godina. Isto tako vidimo bojazan da se takva praksa nastavi jer većinski dio opozicije bojkotuje rad parlamenta kao i skupštinskih radnih tijela.

MONITOR: Kako vidite procese unutar opozicije? Može li se očekivati reforma najveće opozicione partije, nekadašnje vlasti, dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović, i koliko je ta reforma važna za ozdravljenje cjelokupnog društva?

JANJUŠEVIĆ: Tu je situacija jako interesantna. Kada govorimo o DPS-u imamo jednu konstantu da DPS svoju monolitnost i homogenost postiže zahvaljujući predsjedniku partije i države. Sa druge strane taj pristup dobrim dijelom koči unutarstranačke reforme za koje su svjesni da moraju otpočeti, kao i slabi koalicioni potencijal ove partije, upravo zbog takve pozicije. Ove okolnosti  me podsjećaju na nekadašnji SNP koji je gradio svoju snagu i homogenost zahvaljujući lojalnosti prema Slobodanu Miloševiću, a što mu je značajno slabilo koalicioni kapacitet. Kad su napravili otklon od Slobodana Miloševića značajno su podigli koalicioni potencijal ali i otvorili frakcije i „struje“ u stranci. Isto to očekuje i DPS u susret narednim parlamentarnim izborima. Da li će ući u suštinske reforme bez gospodina Đukanovića i otvoriti koalicioni kapacitet prema partijama iz vlasti kojima se  obraćaju od izbora u Nikšiću i Herceg Novom, ili će ostati na simuliranim reformama i autokratskom modelu vođenja partije, ostaje da se vidi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo