Odgovor učitelja da nasilnik „neće više“, a to je prema riječima roditelja sa kojima smo razgovarali najčešći odgovor koji dobijaju kad potraže pomoć, nije ni približno dovoljan da se riješi problem vršnjačkog nasilja. Zato oni svoju djecu ili ispusuju iz škole, ili ih uče – trpljenju
„Moje dijete se stalno žali da je druga dijeca zadirkuju u školu i da je psuju, pogotovo za vrijeme odmora, tada najviše ima problema. Od početka ove školske godine situacija se malo promijebila. Sada mi još dvoje dijece pohađa istu školu pa kada je sa njima na odmoru onda je ne diraju. Ali, kada oni nisu sa njom djeca iz drugih odeljenja je zadirkuju“ priča Burim Bećaj, roditelj učenice trećeg razreda u OŠ „Marko Miljanov“.
On objašnjava da se njegovo dijete žalilo učiteljici da je je žrtva nasilja, a da učiteljica nije previše pridavala značaja.
„Odgovor učiteljice da „neće više“ nije dovoljan jer se dijete tako obeshrabruje da joj se obraća, ne ulijeva povjerenje da će joj pomoći. Zato onda najčešće odlučuje da nikome ništa ne kaže“.
Taj odgovor je prema riječima roditelja sa kojima smo razgovarali najčešći odgovor koji dobijaju kad potaže pomoć. Zato oni svoju djecu ili ispusuju iz škole, ili ih uče – trpljenju. I sami nerijetko ćute.
Burim Bećaj smatra da su roditelji krivi jer se ne žale, nego najčešće ćute, ali ipak primijećuje da oni koji to čine, ne dobijaju često potrebnu podršku i pomoć.
„I kada prijavljujemo govore da to nije istina i da je sve super u školi. Na roditeljskim sastancima se recimo nikada ne govori o takvim problemima“, zaključuje zabrinuto Bećaj.
Problem vršnjačkog nasilja prisutan je na svim nivoima obrazovanja. I.B. je dvadesetsedmogodišnji roditelj koji je bio prinuđen da svoje dijete ispiše iz vrtića u kojem gotovo da nije bilo djece iz romske i egipćanske zajednice..
,,U grupi sa djecom većinske zajednice pored moje kćerke bilo je još dvoje romske djece. To mi je dalo povoda da pomislim da su sva djeca u tom vrtiću dobro prihvaćena. Međutim, nije bilo tako. Djeca su je svakodnevno zadirkivala i vrijeđala, a to je trajalo nekoliko dana“, objašnjava I.B. i dodaje da se više puta obraćao vaspitačicama, ali da se za njegov problem nije moglo naći rješenje.
„Morao sam da je prepišem u vrtić na Vrelima ribničkim koji pohađaju samo djeca romske i egipćanske zajednice. U tom vrtiću, kako kaže, nije bilo problema, već da ga je uspješno završila i napravila korak dalje.
Problem vršnjačkog nasilja, međutim, našeg je sagovornika i njegovu ćerku dočekao i u osnovnoj školi.
,,Prva dva mjeseca je imala problema sa drugarima iz odjeljenja. Djeca su joj otimala užinu, vrijeđali je, pljuvali. Više je ostajala gladna iako je imala obezbjeđenu užinu. Trpjela je dosta toga.“, priča zabrinuti otac. On smatra da za problem vršnjačkog nasilja, odnosno njegovo ne rješavanje, nijesu odgovorni samo učitelji, nastavnici i profesori, već roditelji djece nasilnika.
,,Treba da sjednu i fino popričaju sa svojom djecom i uče ih kulturi kao i lijepom ponašanju. Jedne prilike kad sam se žalio jednom roditelju na njegovo dijete, rekao je da ne brinem te je svom djetetu tada zaprijetio batinama. Batinama se ne postiže ništa, time samo može biti gore“, ističe on.
Problem je, kako kaže, i to što neki roditelji uče djecu da se odvajaju od djece druge zajednice ili tamnije puti. ,,Bez obzira na ralike, treba da pružamo pomoć i podršku jedni drugima. To onda na neki način utiče da djeca maltetiraju drugu djecu“.
Djeca u školi, kaže, iz kuće donose noževe, i slične predmete, pa nasilje poprima i dramatične momente. „Mom djetetu su zaprijetila viljuškama i kuhinjskim noževima. Zvuči nevjerovatno, ali nažalost tako je. Moji razgovori sa roditeljima te djece nijesu pomogli da se problem riješi2, objašnjava.
Priča ovog oca se ponavljala, kako kaže, više puta i primoran je bio da trpi. Mnogo puta se javljao i upravi škole gdje su nakon izvjesnog vremena donijeli odluku da je prebace u drugo odjeljenje.
„Od tada je problem polako počeo da nestaje. Ne znam da li je to rješenje za svu djecu koja prolaze pakao koje je moje dijete prošlo. Sad ide u četvrti razred i sve je u najboljem redu. Stekla je svoje društvo, fino se druže, uče i igraju”, priča zadovoljno.
Sa sličnim problemom susretao se i F.A. koji ima troje djece koja pohađaju osnovnu školu ,,Božidar Vuković Podgoričanin“ uzrasta od po 12 i 14 godina. Pored njih troje u istoj školi upisan je bio i stariji sin Amir koji je, zbog kasnog upisa, sa 13 godina pohađao četvrti razred. Tada je, kako kaže F.A., zbog ruganja i raznih pogrdnih riječi od strane druge djece odustao od školovanja.
,,Upisao se malo kasnije jer nismo imali uslova da ga na vrijeme šaljemo u školu. Živjeli smo dosta siromašno, a nakon nekog vremena ja sam počeo da radim i uz pomoć uprave škole upisao sam svu djecu u školu“, prića F.A. koji je želio ostati anoniman.
On priča kako njegova djeca na početku školovanja nijesu imala problema, ali da su problemi nastali kada su počeli da pohadjaju četvrti razred.
„Starijem djetetu su se sprdali drugovi iz odjeljenja, imao je puno problema sa đacima, vrijeđali su ga na nacionalnoj osnovi. Mi smo se žalili povodom toga, ali se time ništa nije postiglo i tješili smo se da će i to proći“, ispričao je F.A.
Svijestan je, kaže, značaja obrazovanja i da mu je i sada, nakon dvije godine odustajanja od škole, predložio da makar vanredno završi osnovnu jer će mu trebati. ,,Valjalo bi mu, jer bez škole se teško može i zaposliti, život je mnogo težak ako nisi pismen“.
U par navrata je razgovarao sa roditeljima djece koja su maltretirala njegovu djecu. Kako kaže, dogovoreno je da će se situacija smiriti, ali je bila sve lošija.
„Bilo je djece koja su starija od njega po godinu – dvije, bila su i mlađa djeca, ona obično imaju običaj da nazivaju raznim pogrdnim imenima – cigo i slično“, objašnjava F.A. i dodaje da je to zapravo vaspitanje njihovih roditelja .
„Kad god prođu djeca, samo se može čuti, cigo, cigo. Kada naiđu na nepismene ljude iz romske zajednice – ne valja, kad se školujemo – onda nas maltretiraju. Kako god ne valja“, priča uz razočarenje F.A..
On smatra da bi problem rješilo, pored razgovora sa pedagogom i drugih disciplinskih mjera, i to ukoliko bi pored vaspitača u školi bilo i obezbjeđenje ili neko ko bi vodio računa o bezbjednosti djece.
,,Treba da se vodi računa pogotovo kad su odmoru i na času fizičkog ili na igralištu. Razumijem da jedan vaspitač ili učitelj ne može da ih otprati, zato bi trebalo nekog dodatno angažovati“.
Naš sagovornik je ispisao starije dijete iz škole, a kaže da će to uraditi i sa ostalom djecom ako se pojave isti problemi.
„Ako opet primjetim da mi djeca imaju bilo kakvih problema, ja ću djecu da ispišem iz škole. Ne želim da budu izložena bilo kakvim rizicima jer ih ne šaljem zbog toga u školu“ zaključuje.
Ovakvu sudbinu imao je i mladi B.M. kojeg je zbog vršnjačkog nasilja otac ispisao iz škole. Otac ovog mladića, koji je htio ostati anoniman, priča nam kako je tokom odlaska u školu bio zatečen šta sve mladi rade u dvorištu škole. Povod njegovog odlaska u školu je bio upravo vršnjačko nasilje zbog čega je htio da razgovara sa upravom.
„Moje dijete je pohađalo hemijsku školu i tamo je i upoznao djevojku koja je iz većinske populacije. Svakodnevno je imao problema zbog toga, druga djeca su mu dobacivala i izazivala ga. Čak su ga i fizički napali “, priča on.
Kada je pošao u školu, zabrinuti otac, kaže da nije mogao da vjeruje šta se tamo dešava. „Djeca i oružje. I i tu onda da šaljem dijete?“. Tada je odlučio da ga ispiše iz škole.
„Uplašio sam se da mi se nešto ne desi djetetu“, kazao je on. A na institucije i školu nije, kaže, mogao previše računati.
Enis EMINOVIĆ Serđan Baftijari
PROJEKAT JE PODRŽAN U OKVIRU ŠIREG PROJEKTA “KOALICIJA PROTIV VRŠNJAČKOG NASILJA U CRNOGORSKIM ŠKOLAMA” KOJI REALIZUJE NVO RODITELJI U SARADNJI SA PROJEKTNIM PARTNERIMA NVO JUVENTAS, UNIJOM SREDNJOŠKOLACA CRNE GORE I CENTROM ZA PODRŠKU LOKALNOM I REGIONALNOM RAZVOJU UZ INSTITUCIONALNU PODRŠKU MINISTARSTVA PROSVJETE. PROJEKAT FINANSIRA DELEGACIJA EVROPSKE UNIJE U CRNOJ GORI I KOFINANSIRA MINISTARSTVO JAVNE UPRAVE CRNE GORE. STAVOVI I MIŠLJENJA IZNIJETI U TEKSTU NE ODRAŽAVAJU STAV EUD.
Planirana izgradnja javne garaže u centru Žabljaka izazvala je tenzije između lokalne vlasti i građana. Oko 240 stanovnika potpisalo je peticiju kojom se zahtijeva da se odustane od planiranog projekta za koji tvrde da bi donio više štete nego koristi
Na mjestu gdje je starijim planskim dokumentima bila planirana zelena površina, aktuelna žabljačka vlast sada namjerava da gradi garažu. Taj objekat, kako je planirano, izgradiće se između stare zgrade Opštine i škole. Riječ je o investiciji na parceli od 1.892 kvadratna metra, sa dvije podzemne i jednom nadzemnom etažom, kapaciteta 85 parking mjesta, sa dvosmjernim ulazima, odnosno izlazima, sa gradskog trga i iz Ulice Božidara Žugića.
Iz Opštine tvrde da drugu lokaciju nemaju, te da je mjesto garaže predviđeno Detaljnim urbanističkim planom (DUP) prije sedam godina. Lokalna uprava je raspisala tender za izradu idejnog rješenja i glavnog projekta garaže. Prema tom projektu, garaža će koštati oko tri miliona eura, a visini cijene doprinosi i problematičan teren na kojem se gradi. Riječ je, kako objašnjavaju iz Opštine, o lošem geodetskom stanju, jer se na parceli nalaze cjevovodi koje će biti neophodno izmjestiti.
Navodno, izgradnja garaže je neophodna jer će, nakon rekonstrukcije Trga durmitorskih ratnika u centru grada, Žabljak ostati bez značajnog broja parking mjesta. Za garažu je iz opštinskog budžeta opredijeljeno 200.000 eura, ali će se za početak radova čekati dodatna sredstva države.Da je moglo i bolje i jeftinije, tvrde predstavnici potpisnika peticije. Lokaciju buduće garaže ranije su problematizovali i predstavnici žabljačkih gradskih škola. Tvrde da blizina tog objekta školama na više načina ugrožava djecu. Ulaz i izlaz iz garaže, prema planu, trebalo bi da budu upravo naspram kapije školskog dvorišta i neposredno uz školsku zgradu.
„Naša zabrinutost je opravdana činjenicom da se lokacija predviđena za izgradnju auto-garaže (ulaz/izlaz sa gornje strane) nalazi preko puta kapije školskog dvorišta, u Ulici Božidara Žugića, koja je i bez garaže opterećena saobraćajem, pa se čeka i po 15 minuta da se stigne do škole ili vrtića. Ista je situacija i sa donje strane, gdje je preko puta školskog restorana Duga, tako da na oba mjesta postoji mogućnost ugrožavanja bezbjednosti učenika. Restoran Duga je otvorenog tipa i služi kao kabinet za obavljanje praktične nastave“, piše u obrazloženju peticije.
Kako tvrde potpisnici, postavljanje tog objekta, „koji sa sobom nosi veliku cirkulaciju saobraćaja, buku i visoku koncentraciju izduvnih gasova“, dovodi u pitanje opstanak ugostiteljske škole u gradu, u kome je turizam glavna privredna grana.Podsjećaju da se u okolini mjesta gdje je planirana gradnja nalaze brojni ugostiteljski objekti, u kojima je u toku turističke sezone velika cirkulacija gostiju, „koji očekuju mir i čist vazduh“.
„To neće moći dobiti ako se ovaj projekat sprovede u djelo. Gosti hotela Gorske oči su često stariji i bolesni ljudi, čija bi sigurnost bila ugrožena saobraćajnim gužvama prouzrokovanim korišćenjem ove garaže. Sa istim poteškoćama bili bi suočeni i stanari okolnih zgrada, koji bi u potpunosti izgubili već djelimično narušen mir. Takođe, na istoj lokaciji, uz samu garažu, nalazi se i zgrada Stare opštine, koja je na listi zaštićenih dobara“, navode u obrazloženju.
Podsjećaju da je Žabljak ekološka prijestonica Crne Gore, a da se u njenom najužem centru grada jedina zelena površina žrtvuje kako bi nikao „zagađivač vazduha – azotnim oksidima (benzin, ulje, gume), kao i bukom motora“. Zbog toga, tvrde, planirani projekat donosi više štete nego koristi. Podsjećaju i da je DUP-om Žabljak u zoni C predviđen prostor koji se može organizovati kao parking garaža sa mnogo većim kapacitetom u odnosu na trenutno planirani, uz manja ulaganja i bez značajnih negativnih posljedica.
Dio odbornika lokalnog parlamenta takođe je izrazio rezerve prema ekonomskoj isplativosti projekta. Smatraju da za isti novac mogu biti obezbijeđena duplo veća kapacitetska rješenja na pristupačnijim lokacijama. Za tri miliona eura moguće je, ocjenjuju, obezbijediti duplo više parking mjesta.
Na teritoriji Opštine Žabljak je 2022. godine završena izgradnja jedne javne garaže u centru grada. Objekat površine 3.600 m² raspoređen je na tri nivoa i ima kapacitet od 140 parking mjesta, uključujući i mjesta za osobe sa invaliditetom. Garaža je opremljena savremenim automatskim sistemom i video-nadzorom. Finansirana je iz budžeta opštine i koštala je oko 1,09 miliona eura.
Međutim, izgradnja tog objekta nije prošla bez kontroverzi. Nekoliko mjeseci nakon završetka, građani su ukazali na brojne nedostatke, uključujući pukotine na konstrukciji i neadekvatnu zaštitu od snijega tokom zime. Neki smatraju da je kvalitet izgradnje ispod očekivanog, dok lokalna vlast tvrdi da su svi problemi u fazi sanacije. Preduzeće „Parking servis Žabljak“ upravlja sa više parking lokacija u centru grada, uključujući i ovu garažu sa tri sprata.
Sa svakom novom turističkom sezonom, sve više dolazi do izražaja hronični nedostatak parking prostora u toj varoši. Taj problem pogađa kako mještane, tako i turiste. Ulice Žabljaka tokom ljeta i zime, kada je posjećenost najveća, često su zakrčene automobilima. Slobodna parking mjesta gotovo da ne postoje, a vozači su nerijetko primorani da parkiraju na trotoarima, zelenim površinama i uz kolovoz, čime se ugrožava bezbjednost pješaka i otežava saobraćajna prohodnost.
Prema Elaboratu kontrole i upravljanja parkiranjem u Žabljaku, koji je rađen prošle godine, u široj gradskoj zoni ukupno je tek nešto više od 250 parking mjesta. U dokumentu je konstatovano da „dugo traganje za slobodnim mjestom i veliki broj parkiranih vozila na površinama koje za to nijesu predviđene ometa funkcionisanje ostalih transportnih podsistema (dinamički saobraćaj, pješačenje…). To, kako piše, stvara utisak urbanog haosa, degradira životnu sredinu i narušava kvalitet života u gradu i kvalitet usluge koju Žabljak kao turistička destinacija nudi. Problem je, objašnjeno je, posebno izražen u centralnoj zoni naselja, kao i na prilazu Crnom jezeru.“
Dobro obaviješteni sagovornik Monitora iz bezbjednosnih krugova tvrdi da je uhapšeni Rožajac Mujo Mujović bio glavni čovjek državnog programa za šverc cigareta prema Kosovu i Srbiji
Nekoliko akcija koje su izvedene u Rožajama od strane Specijalnih policijskih jedinica, okončane su hapšenjem nekadašnjeg operativca Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) Muja Mujevića 10. aprila ove godine
Dobro obaviješteni sagovornik Monitora iz bezbjednosnih krugova tvrdi da je Mujović bio glavni čovjek državnog programa za šverc cigareta prema Kosovu i Srbiji. On je ocijenio da je to vrh piramide, a da je preostalo da se sada “hapse šverceri za policijskim značkama“.
„Kao bivši službenik ANB Mujević je praktično rukovodio bezbjednosim sektorom u Rožajama. On je bio taj koji je mijenjao i postavljao komandire Odjeljenja bezbjednosti u tom gradu“, kaže on za Monitor.
Rožaje je dugo bilo u centru dešavanja kada se radi o švercu cigareta, narkotika i svih mogućih akciznih roba.
Policajci iz ovog grada su nakon svjedočenja o švercu cigareta preko planine Hajle do Kosova, ostali bez posla. Oni su još prije petnaest godina svjedočili da je taj šverc bio državni projekat. Kada su prijetnje njima i njihovim porodicama postale previše opasne – otišli su u inostranstvo. Vratili su se svi, osim Envera Dacića, koji je ostao u Luksemburgu ne povjerovavši u priče da se nešto promijenilo u Rožajama i Crnoj Gori.
O švercu cigareta u Rožajama svjedočio je i Muharem Fejzić . Specijalno tužilaštvo do danas nije identifikovalo lica sa snimka o švercu cigareta, kao ni autentičnost video-materijala koji je Fejzić dostavio .Fejzić je, baveći se lovom, gotovo tri godine snimao grupu švercera koja iz Besnika kod Rožaja krijumčari cigarete na Kosovo. Na snimcima koje je dostavio tužilaštvu zabilježeno je kako jedan od švercera vadi pakete sa cigaretama iz džipa i slaže ih pored automobila.
On je javno saopštio imena tadašnjih službenika Agencije za nacionalnu bezbjednost i Ministarstva unutrašnjih poslova koji učestvuju u švercu cigareta, među njima i Muja Mujevića.
Viši sud, umjesto istrage o švercu cigareta, 2015. godine kaznio je Fejzića sa 14 hiljada eura jer je, navodno, saopštio imena bez dokaza, odnosno “oklevetao nedužne ugledne ljude”. I ovaj Rožajac, poslije torture kroz koju je prošao, otmice i mučenja, našao je utočište u inostranstvu, krijući se od crnogorskih pravosudnih organa.
Nakon hapšenja Mujevića, Fejzić se ponudio preko društvenih mreža da se vrati i bude zaštićeni svjedok, i ubrzo potom saopštio kako je zbog toga dobio prijetnje. Rekao je da je uprkos tome spreman na poziv policije da dođe u Crnu Goru. Nije otkrio odakle.
Vlasti su ranije sve učinile da prikažu kako je Fejzić fingirao svoju otmicu, kada je tvrdio da je mučen.
Ovaj slučaj samo je potvrdio ono što je pisano mnogo ranije, kada je penzionisani šef rožajske policije Šemso Dedeić izjavio da državni šverc duvana preko Crne Gore nikada nije prestajao. Dedeić je još tada izrazio uvjerenje da borba protiv duvanskog šverca ne treba da se vodi na periferiji, već bliže centrima.
On je ukazao na to da kriminal i šverc, osim graničnih prelaza, funkcionišu i duž porozne granice, na ilegalnim šumskim putevima, kojih samo prema Kosovu ima desetak, a nekima od njih granični prelaz Kula mogu zaobići i šleperi.
Više se gotovo niko ne sjeća takozvane afere “nafta”. Osim anonimnih, insajderi i u ovom slučaju bili su neki od bivših policajaca iz Rožaja, koji su utvrdili da su za vrijeme fiktivnog izvoza nafte neki službenici napunili džepove sa čak dva miliona eura.
Slučaj je, kako je tada saopšteno, preuzelo tužilaštvo, ali, kao i u duvanskoj aferi, nikada ništa nije riješeno.
Tvrdnje graničara o enormnom švercu nafte, koja nikada nije stigla do benzinskih pumpi na Kosovu, već su na Kuli samo ovjeravani papiri o izvozu, a nafta potom ilegalno prodavana u Crnoj Gori bez plaćanja akcize, zvanično je potvrdilo Ministarstvo finansija Kosova.
Ono je tako dalo gotovo neoboriv dokument Vrhovnom državnom tužiocu da stavi u proceduru crnogorske “šeike” ali i njihovu logistiku.
Jednostavnim matematičkim operacijama bilo je lako utvrditi da je državna kasa na taj način zakinuta za oko dvadeset miliona eura.
Fiktivni izvoz nafte smijenio je, zapravo, unosni biznis sa benzinskim pumpama na Kuli, gdje je, na divlje, poslovalo njih desetak. Od toga, makar polovina bila je u vlasništvu jednog poznatog bezbjednosno interesantnog lica iz Rožaja.
Na njima se gorivo točilo po znatno nižim cijenama od zvaničnih, a vlasnici su im, osim ovog lica, bili i drugi ljudi sumnjivih biografija, bliski tadašnjem režimu.
Kada su novinari u Beranama nekom prilikom “pritegli” Filipa Vujanovića sa pitanjima o tom biznisu, on im je odgovorio da je to urađeno “u cilju poboljšanja turističke ponude Crne Gore”.
Godinama su se u ovom sjevernom gradu ukrštali putevi heroina koji je dolazio sa dalekog istoka, i kokaina koji je u Evropu stizao iz Južne Amerike. Kraljevi heriona i kokaina bili su iz Rožaja i Pljevalja. Sklopili su i kumstva. Nije zaboravljen snimak svadbe Safeta Kalića na kojoj se vidi i tadašnji policijski funkcioner Zoran Lazović.
Dok se prao nelegalno stečeni novac, u Rožajama je niklo mnogo velelepnih građevina.
Jedna od takvih, fabrika i čitav uslužni kompleks na ulazu u grad, je u vlasništvu je nedavno uhapšenog bišeg operativca ANB Muja Mujevića.
Mujević je prema nekim procjenama “težak” oko dvadeset miliona eura. Farma sa sedamdeset krava i mljekara učinili su ga uglednim biznismenom koji je često istican kao primjer dobrog investitora. Niko nije pitao odakle operativcu ANB sa skromnim prihodima takva imperija.
Cetinjani ukazuju da institucije i dalje ćute i pozivaju na temeljnu istragu propusta i odgovornosti za dva masovna ubistva u tom gradu. Naglašavaju da su njihovi protesti vapaj za pravdom i odgovornošću
Cetinjani i malobrojni građani drugih gradova već tri mjeseca po kiši i snijegu blokiraju Kruševo ždrijelo na putu Podgorica – Cetinje noseći transparente na kojima su ispisana imena nedužno ubijenih Cetinjana, ali i poruke – „Ne tražimo osvetu, tražimo odgovore“, „Markov i Mašanov zakon, štit a ne prazna obećanja“, „Da nam đeca žive bezbjedno“… Traže odgovore zbog masovnog ubistva koje je prvog januarskog dana počinio njihov sugrađanin Aco Martinović ubivši 11 osoba prije nego je presudio sebi, ali i zbog zločina koji je dvije i po godine ranije na Cetinju počinio Vuk Borilović kada je u monstruoznom pohodu ubio desetoro. U oba masovna ubistva stradala su i djeca – na Medovini su ubijena dva dječaka Marko i Mašan, a krvavog prvog januarskog dana Janko i Vukan.
Protestanti ukazuju da institucije i dalje ćute i pozivaju na temeljnu istragu propusta. Naglašavaju da su njihovi protesti vapaj za pravdom i odgovornošću.
„Nijesmo ođe da ćutimo. Ođe smo jer nas boli. Bole nas ožiljci na srcu od 12. avgusta i 1. januara. Boli jer između ta dva masakra ništa nije urađeno da bismo mi živjeli bezbjednije. Naši protesti su i vapaj. Za pravdu, za istinu, za odgovornost. Naši zahtjevi su odavno svima poznati. Do sada nijesmo dobili nikakav odgovor od onih koji su morali da reaguju. Makar jednim saopštenjem – pojašnjenjem šta se zapravo desilo. Je li zakazalo zdravstvo, tužilaštvo, sudstvo, policija, ili su u pitanju neki propusti u komandnoj odgovornosti? Samo huk tišine – to doživljavamo kao ignorisanje Cetinja i građana Crne Gore. To vrijeđa žrtve ova dva masakra – poručio je Bajko Stanojević.
Prije tri dana građani Cetinja uputili su otvoreno pismo čelnicima cetinjske opštine, lokalnog parlamenta i odbornicima. Pismom su zatražili istinu i odgovornost za djelovanje svih odgovornih u institucijama čije su odluke, kako navode, dovele do toga da Martinović i Borilović „slobodno šetaju ulicama naoružani do zuba“.
„ Tri mjeseca svakodnevno, mi koji osjećamo potrebu za time, stojimo na Kruševo ždrijelo – Belveder, pokušavajući da skrenemo pažnju svima Vama koje smo birali, kako na lokalnom, tako i na državnom nivou, da smo samo zbog nestručnosti i neažurnosti, da ne kažemo nešto teže dok se ne dokaže, doživjeli dvije velike tragedije u našem gradu, navodi se u pismu.
Naglašavaju da tri mjeseca odgovora sa državnog nivoa nema, što, kako navode, manje boli od činjenice da na blokadama nema ni odbornika koje su birali . Pozvali su ih da se u nedjelju kao sugrađani pridruže protestu.
„Ne treba vam članska karta zađenuta za pas, već kao naši sugrađani i naši predstavnici dođite svih vas 33 u neđelju 20. aprila u 17:20 sati na Kruševo ždrijelo – Belveder i bez stranačkog prefiksa, članskih partijskih knjižica, političkih i partijskih mimoilaženja. Dokažite da ste uz narod! Čekamo vas, bez izuzetka, preśednicu lokalnog parlamenta Prijestonice, sve odbornike Prijestonice, preśednika i potpreśednike Prijestolnice“, poručili su.
Nekoliko dana ranije, prošlog petka, u Prijestonici je odražna vanredna sjednica Skupštine na kojoj joj je gradonačelnik Cetinja Nikola Đurašković saopštio da su svi koraci koje je Prijestonica preduzela nakon dva tragična događaja bili pokušaj da se dobiju odgovori na nezamislive tragedije.
„Međutim, da bi se zaista stvorio sistem otpornosti potrebna je snaga institucija i jasan odgovor države koji će osigurati da se glas Cetinja čuje i poštuje i da zaključci Skupštine Prijestonice ne ostanu mrtvo slovo na papiru – poručio je Đurašković.
On je podsjetio je da je Skupština Prijestonice nakon tragičnog događaja početkom ove godine donijela niz zaključaka sa jasnim ciljem da se slična tragedija nikada više ne ponovi.
„Umjesto institucionalnog odgovora, uslijedila je tišina, a umjesto odgovornosti – ćutanje“, kazao je Đurašković.
Za skoro tri godine, od prvog masovnog ubistva na Cetinju uslijedio je samo jedan optužni prijedlog. Sredinom marta, cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo podnijelo je optužni prijedlog protiv nekadašnje načelnice Filijale za upravne i unutrašnje poslove Prijestonice Olivere Krivokapić i to zbog nepokretanja upravnog postupka za oduzimanje vatrenog oružja od Vuka Borilovića, koji je 12. avgusta 2022. počinio višestruko ubistvo u cetinjskom naselju Medovina. Optužni prijedlog je, kako navode u saopštenju, protiv okrivljene, koja je bila i ovlašćeno lice za vođenje upravnog postupka, podnijet pred Osnovnim sudom u Cetinju, a zbog propusta u vršenju službe. Istog dana Krivokapić je podnijela krivičnu prijavu protiv tamošnjeg Osnovnog državnog tužilaštva.
– Optužni predlog je neosnovan – što će se u postupku lako dokazati. Ovim optužnim predlogom tužilaštvo želi zaštititi sebe jer u slučaju nasilničkog ponašanja imenovanog nije, kao i drugim lakšim krivičnim djelima, iniciralo pretresanje stana, niti naložilo da se obavi psihijatrijski pregled – navela je Krivokapić.
Sredinom januara premijer Milojko Spajić putem društvenih mreža objavio je informaciju da se sastao i razgovarao sa Majom Ljiljanić Popović, inicijatorkom “Markovog i Mašanovog zakona”, o važnim izmjenama u regulisanju posjedovanja oružja – strožim uslovima i kontrolama i kraćem trajanju dozvola, rigoroznijim kaznama za nelegalno oružje.
Spajić je rekao i da su kontaktirani američki partneri, kako bi im FBI napravio analizu obje tragedije na Cetinju i da su dobili pozitivan odgovor sa političkog nivoa. Da li je urađena analiza i šta se u njoj navodi nije poznato.
Uslijedilo je raspisavanje, javni poziv za javne rasprave o Nacrtu Zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika Crne Gore i Zakona o oružju i municiji Markov i Mašanov zakon, koji je trajao do 24. februara. „Novi zakon stupa na snagu gdje će držanje, a posebno nošenje neobilježenog oružja biti najdrakonskije kažnjeno u Evropi, najavio je Spajić sa konferencije odražne 4. januara i poručio da prema tim ljudima neće biti milosti.
Početkom aprila objelodanjeno je da drakonske kazne za nedozvoljeno držanje i nošenje oružja, koje je Vlada obećala nakon masakra na Cetinju kada je ubijeno 13 ljudi, ipak neće biti toliko oštre.
Umjesto plana da za nedozvoljeno držanje oružja kazna bude godinu zatvora, to biti pola godine, dok za neovlašćeno nošenje oružja umjesto predloženih od tri do 10 godina, kazna biti od dvije do osam godina.
IN ENGLISH3 sedmice
IN ENGLISH3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
SVIJET4 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU2 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
FOKUS4 sedmice