Odgovor učitelja da nasilnik „neće više“, a to je prema riječima roditelja sa kojima smo razgovarali najčešći odgovor koji dobijaju kad potraže pomoć, nije ni približno dovoljan da se riješi problem vršnjačkog nasilja. Zato oni svoju djecu ili ispusuju iz škole, ili ih uče – trpljenju
„Moje dijete se stalno žali da je druga dijeca zadirkuju u školu i da je psuju, pogotovo za vrijeme odmora, tada najviše ima problema. Od početka ove školske godine situacija se malo promijebila. Sada mi još dvoje dijece pohađa istu školu pa kada je sa njima na odmoru onda je ne diraju. Ali, kada oni nisu sa njom djeca iz drugih odeljenja je zadirkuju“ priča Burim Bećaj, roditelj učenice trećeg razreda u OŠ „Marko Miljanov“.
On objašnjava da se njegovo dijete žalilo učiteljici da je je žrtva nasilja, a da učiteljica nije previše pridavala značaja.
„Odgovor učiteljice da „neće više“ nije dovoljan jer se dijete tako obeshrabruje da joj se obraća, ne ulijeva povjerenje da će joj pomoći. Zato onda najčešće odlučuje da nikome ništa ne kaže“.
Taj odgovor je prema riječima roditelja sa kojima smo razgovarali najčešći odgovor koji dobijaju kad potaže pomoć. Zato oni svoju djecu ili ispusuju iz škole, ili ih uče – trpljenju. I sami nerijetko ćute.
Burim Bećaj smatra da su roditelji krivi jer se ne žale, nego najčešće ćute, ali ipak primijećuje da oni koji to čine, ne dobijaju često potrebnu podršku i pomoć.
„I kada prijavljujemo govore da to nije istina i da je sve super u školi. Na roditeljskim sastancima se recimo nikada ne govori o takvim problemima“, zaključuje zabrinuto Bećaj.
Problem vršnjačkog nasilja prisutan je na svim nivoima obrazovanja. I.B. je dvadesetsedmogodišnji roditelj koji je bio prinuđen da svoje dijete ispiše iz vrtića u kojem gotovo da nije bilo djece iz romske i egipćanske zajednice..
,,U grupi sa djecom većinske zajednice pored moje kćerke bilo je još dvoje romske djece. To mi je dalo povoda da pomislim da su sva djeca u tom vrtiću dobro prihvaćena. Međutim, nije bilo tako. Djeca su je svakodnevno zadirkivala i vrijeđala, a to je trajalo nekoliko dana“, objašnjava I.B. i dodaje da se više puta obraćao vaspitačicama, ali da se za njegov problem nije moglo naći rješenje.
„Morao sam da je prepišem u vrtić na Vrelima ribničkim koji pohađaju samo djeca romske i egipćanske zajednice. U tom vrtiću, kako kaže, nije bilo problema, već da ga je uspješno završila i napravila korak dalje.
Problem vršnjačkog nasilja, međutim, našeg je sagovornika i njegovu ćerku dočekao i u osnovnoj školi.
,,Prva dva mjeseca je imala problema sa drugarima iz odjeljenja. Djeca su joj otimala užinu, vrijeđali je, pljuvali. Više je ostajala gladna iako je imala obezbjeđenu užinu. Trpjela je dosta toga.“, priča zabrinuti otac. On smatra da za problem vršnjačkog nasilja, odnosno njegovo ne rješavanje, nijesu odgovorni samo učitelji, nastavnici i profesori, već roditelji djece nasilnika.
,,Treba da sjednu i fino popričaju sa svojom djecom i uče ih kulturi kao i lijepom ponašanju. Jedne prilike kad sam se žalio jednom roditelju na njegovo dijete, rekao je da ne brinem te je svom djetetu tada zaprijetio batinama. Batinama se ne postiže ništa, time samo može biti gore“, ističe on.
Problem je, kako kaže, i to što neki roditelji uče djecu da se odvajaju od djece druge zajednice ili tamnije puti. ,,Bez obzira na ralike, treba da pružamo pomoć i podršku jedni drugima. To onda na neki način utiče da djeca maltetiraju drugu djecu“.
Djeca u školi, kaže, iz kuće donose noževe, i slične predmete, pa nasilje poprima i dramatične momente. „Mom djetetu su zaprijetila viljuškama i kuhinjskim noževima. Zvuči nevjerovatno, ali nažalost tako je. Moji razgovori sa roditeljima te djece nijesu pomogli da se problem riješi2, objašnjava.
Priča ovog oca se ponavljala, kako kaže, više puta i primoran je bio da trpi. Mnogo puta se javljao i upravi škole gdje su nakon izvjesnog vremena donijeli odluku da je prebace u drugo odjeljenje.
„Od tada je problem polako počeo da nestaje. Ne znam da li je to rješenje za svu djecu koja prolaze pakao koje je moje dijete prošlo. Sad ide u četvrti razred i sve je u najboljem redu. Stekla je svoje društvo, fino se druže, uče i igraju”, priča zadovoljno.
Sa sličnim problemom susretao se i F.A. koji ima troje djece koja pohađaju osnovnu školu ,,Božidar Vuković Podgoričanin“ uzrasta od po 12 i 14 godina. Pored njih troje u istoj školi upisan je bio i stariji sin Amir koji je, zbog kasnog upisa, sa 13 godina pohađao četvrti razred. Tada je, kako kaže F.A., zbog ruganja i raznih pogrdnih riječi od strane druge djece odustao od školovanja.
,,Upisao se malo kasnije jer nismo imali uslova da ga na vrijeme šaljemo u školu. Živjeli smo dosta siromašno, a nakon nekog vremena ja sam počeo da radim i uz pomoć uprave škole upisao sam svu djecu u školu“, prića F.A. koji je želio ostati anoniman.
On priča kako njegova djeca na početku školovanja nijesu imala problema, ali da su problemi nastali kada su počeli da pohadjaju četvrti razred.
„Starijem djetetu su se sprdali drugovi iz odjeljenja, imao je puno problema sa đacima, vrijeđali su ga na nacionalnoj osnovi. Mi smo se žalili povodom toga, ali se time ništa nije postiglo i tješili smo se da će i to proći“, ispričao je F.A.
Svijestan je, kaže, značaja obrazovanja i da mu je i sada, nakon dvije godine odustajanja od škole, predložio da makar vanredno završi osnovnu jer će mu trebati. ,,Valjalo bi mu, jer bez škole se teško može i zaposliti, život je mnogo težak ako nisi pismen“.
U par navrata je razgovarao sa roditeljima djece koja su maltretirala njegovu djecu. Kako kaže, dogovoreno je da će se situacija smiriti, ali je bila sve lošija.
„Bilo je djece koja su starija od njega po godinu – dvije, bila su i mlađa djeca, ona obično imaju običaj da nazivaju raznim pogrdnim imenima – cigo i slično“, objašnjava F.A. i dodaje da je to zapravo vaspitanje njihovih roditelja .
„Kad god prođu djeca, samo se može čuti, cigo, cigo. Kada naiđu na nepismene ljude iz romske zajednice – ne valja, kad se školujemo – onda nas maltretiraju. Kako god ne valja“, priča uz razočarenje F.A..
On smatra da bi problem rješilo, pored razgovora sa pedagogom i drugih disciplinskih mjera, i to ukoliko bi pored vaspitača u školi bilo i obezbjeđenje ili neko ko bi vodio računa o bezbjednosti djece.
,,Treba da se vodi računa pogotovo kad su odmoru i na času fizičkog ili na igralištu. Razumijem da jedan vaspitač ili učitelj ne može da ih otprati, zato bi trebalo nekog dodatno angažovati“.
Naš sagovornik je ispisao starije dijete iz škole, a kaže da će to uraditi i sa ostalom djecom ako se pojave isti problemi.
„Ako opet primjetim da mi djeca imaju bilo kakvih problema, ja ću djecu da ispišem iz škole. Ne želim da budu izložena bilo kakvim rizicima jer ih ne šaljem zbog toga u školu“ zaključuje.
Ovakvu sudbinu imao je i mladi B.M. kojeg je zbog vršnjačkog nasilja otac ispisao iz škole. Otac ovog mladića, koji je htio ostati anoniman, priča nam kako je tokom odlaska u školu bio zatečen šta sve mladi rade u dvorištu škole. Povod njegovog odlaska u školu je bio upravo vršnjačko nasilje zbog čega je htio da razgovara sa upravom.
„Moje dijete je pohađalo hemijsku školu i tamo je i upoznao djevojku koja je iz većinske populacije. Svakodnevno je imao problema zbog toga, druga djeca su mu dobacivala i izazivala ga. Čak su ga i fizički napali “, priča on.
Kada je pošao u školu, zabrinuti otac, kaže da nije mogao da vjeruje šta se tamo dešava. „Djeca i oružje. I i tu onda da šaljem dijete?“. Tada je odlučio da ga ispiše iz škole.
„Uplašio sam se da mi se nešto ne desi djetetu“, kazao je on. A na institucije i školu nije, kaže, mogao previše računati.
Enis EMINOVIĆ Serđan Baftijari
PROJEKAT JE PODRŽAN U OKVIRU ŠIREG PROJEKTA “KOALICIJA PROTIV VRŠNJAČKOG NASILJA U CRNOGORSKIM ŠKOLAMA” KOJI REALIZUJE NVO RODITELJI U SARADNJI SA PROJEKTNIM PARTNERIMA NVO JUVENTAS, UNIJOM SREDNJOŠKOLACA CRNE GORE I CENTROM ZA PODRŠKU LOKALNOM I REGIONALNOM RAZVOJU UZ INSTITUCIONALNU PODRŠKU MINISTARSTVA PROSVJETE. PROJEKAT FINANSIRA DELEGACIJA EVROPSKE UNIJE U CRNOJ GORI I KOFINANSIRA MINISTARSTVO JAVNE UPRAVE CRNE GORE. STAVOVI I MIŠLJENJA IZNIJETI U TEKSTU NE ODRAŽAVAJU STAV EUD.
Nevrijeme je početkom godine oštetilo put kroz Lubnice, koji je brzo saniran. Saobraćajnica prema mojkovačkom skijalištu Žarski još čeka sanaciju i utvrđivanje štete, a nije poznato ko će plaćati popravku. Oba puta imaju ugrađene cijevi privatnih mHE, i na oba je radove izvodila kompanija Bemax
Tokom nevremena, početkom ove godine, velika šteta nanesena je na dvije “nove” saobraćajnice na sjeveru Crne Gore. Dionica u Lubnicama, koja je dio regionalnog puta Kolašin–Berane, sanirana je relativno brzo nakon oštećenja. Šteta na više od kilometar puta prema budućem mojkovačkom skijalištu Žarski, uz Bjelojevićku rijeku, još nije precizirana, a nije poznato ni ko će plaćati popravku saobraćajnice. U oba puta su, u njihovim trupovima, ugrađene cijevi privatnih malih hidroelektrana (Mhe), a na njima je radove izvodila kompanija Bemax. Takođe, u oba slučaja nije poznato ko je ikada dozvolio ugradnju cijevi.
Štetu na putu kroz Lubnice, kako je odmah utvrđeno, prouzrokovalo je pucanje cijevi mhe Jelovica1, u vlasništvu kompanije Hidroenergija. To preduzeće platilo je i sanaciju puta, pa je za nekoliko dana saobraćajnica bila prohodna.
Prvu dionicu puta od Berana do Lubnica gradila je kompanija Bemax, dok ih je kao podizvođače angažovalo bosanskohercegovačko preduzeće Euroasfalt na dionici od Lubnica prema Jelovici. Na tom dijelu puta Kolašin–Berane nalazi se oko 10 Mhe. Od prve do posljednje hidrocentrale, kojih je ukupno oko deset, kroz trup puta Bemax je ugradio 13 kilometara cijevi. Nikad nije saopšteno uz čiju dozvolu je to učinjeno niti prezentovana dokumentacija kojom je taj poduhvat predviđen. Prema zvaničnim podacima, Bemax je vlasnik četiri mHE.
Uz nejasnoće oko dozvola za ugradnju cijevi i gradnju dijela saobraćajnice,prije 13 godina desio se incident kada su jedanaest puta u krševitom prevoju Zdravac eksplozivom probušene cijevi beranskog vodovoda. Navodno oštećenje infrastrukture gradskog vodovoda poklopilo se sa epidemijom stomačnih oboljenja u tom gradu. Par pojedinačnih tužbi završilo se oslobađajućom presudom za Bemax pred Osnovnim sudom u Beranama.
Reagujući na nedavno oštećenje puta u Lubnicama, Ministarstvo saobraćaja podsjetilo je da je više puta podnosilo inicijative nadležnom tužilaštvu povodom izgradnje dionice Lubnice–Jezerine na putu Berane–Kolašin. Iz tog resora saopštili su da “svaki infrastrukturni projekat sa indicijama nepravilnosti mora biti temeljno ispitan, kako bi se utvrdili propusti u planiranju, ugovaranju i realizaciji radova, te utvrdila odgovornost”.
Bemax je izvodio radove na putu ka ski-centru Žarski, u čijem su trpu takođe cijevi mHE. Međutim, iz Uprave za saobraćaj (UZS) tvrde da cijevi nijesu uzrok oštećenja na toj saobraćajnici, već da je štetu prouzrokovala „erozija kosine, usljed koje je došlo do stvaranja brane u koritu rijeke i njenog izliva”. Predstavnici UZS, zajedno sa predstavnicima Vlade i lokalne uprave, obišli su prije desetak dana lokaciju na kojoj je došlo do oštećenja saobraćajnice kako bi “procijenili nastalu štetu, utvrdili potencijalni uzrok i zajednički došli do rješenja u cilju sanacije oštećenja”. Sada se očekuje da na ta pitanja konačne odgovore da stručna komisija.
Odmah po okončanju radova na putu prema skijalištu obavljen je tehnički prijem uz prisustvo nadležne komisije, predstavnika UZS-a i stručnog nadzora. Tom prilikom potvrđeno je da je put izgrađen u skladu sa propisanim standardima i da na samoj trasi nijesu utvrđeni nedostaci. Međutim, istovremeno su zabilježeni brojni problemi izvan granica putnog pojasa. Konkretno, oko sedmog kilometra uzvodno od ušća Bjelojevićke rijeke u Taru, na prostoru koji nije bio obuhvaćen projektom, evidentirani su procesi erozije i pokretanja tla.
Bez trajnog rješenja problema erozije, korišćenje puta predstavlja rizik po sigurnost učesnika u saobraćaju. Za dugoročno rješenje potrebno je sprovesti detaljna istraživanja i izraditi kvalitetan projekat sanacije, kažu sada u Upravi.
Napominju da, prema Zakonu o vodama (članovi 98, 102 i 103), trajna sanacija spada u nadležnost lokalne samouprave, u ovom slučaju Opštine Mojkovac, koja je već obaviještena o problemu dopisima UZS. Takođe, investitor (UZS) je ukazao da se na mjestu postavljene betonske ograde javlja veći kameni odron, odnosno erozija kosine uz Bjelojevićku rijeku, o čemu je takođe obaviještena lokalna uprava.
“Cijevi za MHE na Bjelojevićkoj rijeci u trupu puta nijesu bile predviđene projektom za izgradnju puta Mojkovac–Lubnice. U nadležnosti UZS-a je održavanje, rekonstrukcija i izgradnja državnih puteva. Koncesije za MHE, odnosno ugradnja cjevovoda za MHE, u nadležnosti su resornog ministarstva”, kažu u Upravi.
Kako za Monitor podsjećaju iz mojkovačke Opštine, lokalna uprava je više puta tražila od Vlade da ne daje koncesije za mHE, s obzirom na značaj puta i potrebu za vještačkim osnježavanjem iz tog vodotoka.Odbornici vladajuće većine u julu 2024. godine od Vlade su zatražili da raskine ugovore za male MHE Bjelojevićka 1 i Bjelojevićka 2 na istoimenom vodotoku. Tvrdili su da se tim energetskim objektima “ugrožava biodiverzitet i kapacitet rijeke koji bi se kasnije koristili za vještačko osnježavanje i vodosnabdijevanje skijališta”.
“Imajući u vidu odlučujuću činjenicu da za potrebe Ski-centra Žarski nije rađena hidrološka studija, to predstavlja realan problem otvaranja skijališta zbog nepostojanja vode za njegove potrebe. U slučaju eventualnog otpočinjanja rada mHE, ne bi postojala mogućnost vodosnabdijevanja ski-centara, kao ni mogućnost vještačkog osnježavanja i pravljenja akumulacionog jezera za potrebe ski-centra”, pisalo je u obrazloženju zaključka koji će biti poslat Vladi i resornom ministarstvu.
Objasnili su da se izgradnjom energetskih objekata dovodi u pitanje putni pravac za skijalište, jer su cijevi energetskog objekta ugrađene u sami trup puta. Ocjenjuju i da je neophodno čitav projekat izgradnje MHE na Bjelojevićkoj rijeci preispitati.
“Imajući u vidu da je strateško opredjeljenje opštine Mojkovac razvoj turizma, nesporno je da bi projekat hidrocentrala ugrozio otvaranje Ski-centra Žarski, a imajući u vidu činjenicu da Vlada planira da raskine ugovor sa koncesionarom za otvaranje rudnika Brskovo, upravo u fonu zaštite životne sredine i razvoja turizma smatramo da bi bilo neophodno da raskinete i ovaj ugovor”, piše u zaključku.
Ugovori za mHE na Bjelojevićkoj rijeci, kako tvrde u mojkovačkoj vlasti, potpisani su “na brzinu” u oktobru 2020. godine, za vrijeme “tehničke” vlade.. Koncesija za taj vodotok data je ranije konzorcijumu “Hydro Bjelojevićka”, koji čine podgorička kompanija “Čelebić” sa učešćem od 54 odsto, fudbaler Stefan Savić sa učešćem od četiri i “Synergy” čiji je udio jedan dsto. Poštujući odredbe Ugovora o koncesiji, koncesionar je osnovao koncesiono društvo C&S Energy, a Savić je kasnije prenio svoj vlasnički udio na Milicu Fuštić. No mHE ne rade, jer Opština još ne daje saglasnost za korišćenje svojih parcela na kojima su dijelom ti objekti izgrađeni.
Lokalna uprava je već nekoliko puta tokom minulih godina sanirala štetu na dionici puta Mojkovac–Lubnica. Sada tvrde da bi nova popravka bila ogroman teret za lokalni budžet.
VDT koje zastupa tužiteljka Ana Kalezić tereti Amerikanca Vitalija Grečina, dvojicu Ukrajinaca – Oleksandra Liščinski i Oleksija Blahoslavova i Rusa Bogdana Petrova za trgovinu ljudima. Sve djevojke su negirale da su žrtve trafikinga. Tvrde da su svojevoljno došle u Crnu Goru na provod i fotografske sesije koje su trebale biti objavljene na društvenoj platformi Only Fans i eventualno u Playboy. Grečin i Liščinski (profesionalni fotograf) imaju dokumentiranu istoriju saradnje sa Playboy-em
U utorak je u Višem sudu u Podgorici počelo iznova suđenje Amerikancu Vitaliju Grečinu, dvojici Ukrajinaca – Oleksandru Liščinskom i Oleksiju Blahoslavovu i Rusu Bogdanu Petrovu. Više državno tužilaštvo (VDT) koje zastupa tužiteljka Ana Kalezić ih tereti za trgovinu ljudima i tvrdi da je zajedno sa policijom spasila 18 djevojaka, navodnih žrtava trafikinga. Međutim, sve djevojke su negirale da su žrtva trafikinga već da su svojevoljno došle u Crnu Goru na provod i fotografske sesije koje su kasnije trebale biti objavljene na društvenoj platformi Only Fans i eventualno u erotskom magazinu Playboy. Grečin i Liščinski (koji je profesionalni fotograf) imaju dokumentiranu istoriju saradnje sa Playboy-em.
Policija je izvela spašavanje i hapšenje osumnjičenih u noći između 30. i 31. oktobra u Hotelu Ridžent (Regent) u Porto Montenegru u Tivtu gdje su svi bili smješteni. Suđenje je počelo 28. novembra 2024. pred predsjedavajućim sudskog vijeća Jovanom Jovanovićem. Kako je Jovanović izabran za sudiju Ustavnog suda, suđenje je prekinuto. Slučaj je dodijeljen novom vijeću kojim predsjedava sudija Katarina Padalica.
Novo vijeće čeka ne samo obiman i činjenično složen predmet već i odluka da li su izuzeti dokazi prilikom pretresa prostorija i elektronskih uređaja pravno valjani jer nisu bili prisutni sudski tumači niti su neki zapisnici potpisani od strane okrivljenih. Takođe, advokatima odbrane nije bilo omogućeno prisustvo nekim saslušanjima oštećenih dok su se oštećene kasnije žalile da je tužiteljka unosila u zapisnik ono što one nisu rekle. Sadašnji ustavni sudija Jovanović je 15. maja prošle godine, jednoglasno sa članovima vijeća, prvi put izuzeo kao nevaljane zapisnike. Apelacioni sud je poništio rješenje i vratio ga na ponovno odlučivanje. Vijeće sudije Jovanovića je dokaze opet izuzelo uz detaljno obrazloženje kontradiktornosti policije o mjestu, vremenu i datumu pretresa o čemu je Monitor već pisao. Ipak, izvjestiteljka Apelacionog suda Vesna Pean je ponovila raniju odluku. Pean je ranije sudila u Specijalnom odjeljenju Višeg suda u Podgorici za organizovani kriminal i korupciju. Javnost ju je upamtila kao vojnika režima Mila Đukanovića čije neprijatelje je progonila a prijatelje oslobađala krivične odgovornosti. Kasnije je napredovala i prešla u Apelacioni sud s nedavnom januarskom zaradom od 3.363 eura, većom nego i predsjednice Apelacionog suda.
Sudija Jovanović je nakon druge odluke Apelacionog vijeća u jesen prošle godine glavni pretres preusmjerio na saslušavanje policajaca koji su odradili pretres u Hotelu Ridžent. Početkom novembra 2024. godine svjedočio je policajac iz Tivta Nebojša Tijanić. Na sudu je rekao da je pretres prostorija u kojima su bili Grečin i ostali bio zbog “krivičnog djela falsifikovanja isprava” što je suprotno zvaničnom policijskom saopštenju da se radilo o spašavanju žrtava trgovine ljudima. Tijanić je rekao da Grečina znao od juna 2022. kada je Grečinova prijateljica silovana od strane srpskog državljanina i da joj je Grečin pomagao oko dovođenja u policiju i Hitnu. Tijanić kaže da je policija radila po zakonu prilikom pretresa u hotelu i upoznala Grečina sa pravima. Tvrdi da je naredba kotorskog suda za pretres prevođena preko Google Translate na Grečinovom telefonu. Ponuđen mu je advokat ali ga je odbio “kada je vidio da se radi o krivičnom djelu falsifikovanja”. Tijanjić je rekao da se “ne može sjetiti trenutka kada je saznao da se pretres vrši na stranim državljanima” niti se mogao sjetiti da mu je to rečeno prije pretresa. Nije se mogao ni sjetiti da li je komunicirao na našem ili engleskom sa Grečinom ali da je “komunikacija bila savršena” i da Grečin nije tražio tumača ali je ipak koristio Google Translate. Takođe se nije mogao sjetiti da li je imao komunikaciju sa drugim licima, da li je bilo tumača za ruski i ukrajinski jezik i da li je pretresao druge prostorije.
Njegova koleginica Nataša Vuković je takođe imala probleme sa sjećanjem klučnih momenata pretresa tokom svjedočenja na sudu 23. oktobra prošle godine. Tvrdi da je Tijanić komunicirao sa Grečinom na engleskom i da mu je na engleskom saopštio sadržaj naredbe o pretresu, ali da se ne sjeća da je bilo priče o dovođenju tumača. Rekla je da ne sjeća da li je “u praksi imala situacije da je radnji pretresanja prisustvovao tumač” iako više puta mjesečno vrši pretrese. Ne sjeća se da li joj je rečeno da će predmet postupanja biti strani državljani. Na pitanje advokata da li zna da po zakonu mora biti osiguran i tumač za strani jezik tužiteljka je prigovorila pa sud nije dopustio pitanje. Nastavak svjedočenja se svodio na “ne mogu se sjetiti” odgovore. Policajka se nije mogla sjetiti ni da li su zapisnici o pretresanju bili potpisani od službenih lica. Po uvidu u iste na sudu je rekla “ja nisam prisustvovala nijednom pretresu na osnovu kojega su sačinjeni pomenuti zapisnici”. Vukovićka tvrdi, suprotno od svog kolege Tijanića, da Grečin jeste tražio advokata na šta je Vukovićka obavijestila tužiteljku koja joj je odgovorila da niko od advokata nije u mogućnosti prisustvovati. Advokat odbrane Zdravko Begić je prigovorio iskazu Vukovićke da je njen nastup služio “da zataška propuste policije”.
Nebojša Golubović, advokat odbrane, u razgovoru za Monitor ističe da insistiranje na kršenju Zakona o krivičnom postupku (ZKP) tokom procesnih radnji ima za cilj da ukaže na kontinuirane propuste policije i VDT-a. “U tim zapisnicima nema ništa što tereti četvoricu optuženih” već se radi o suštinskim propustima policije i tužioca od prvog dana i sata, zaključuje Golubović.
Samo jedna spašena djevojka (po naredbi suda smiju se objaviti samo inicijali oštećenih) je potpisala da se pridružuje gonjenju kod tužioca. Kasnije je pred državnim organima rekla da se ne pridružuje gonjenju, kao i da kada je to potpisala nije znala šta potpisuje. U nedavnom razgovoru za Monitor oštećena K.P. je rekla da je osjećala da je tumač navodio na pogrešne zaključke i činjenično stanje dok je tužiteljka pokušala da je smiri tapšanjem po ramenima uz ponavljanje “ne brini”. K. P. je pokrenula parnicu protiv Crne Gore pred Osnovnim sudom u Podgorici zbog maltretiranja i zastrašivanja od strane policije o čemu je dala detaljan iskaz pred tužilaštvom u Kotoru. Ona je jedna od 12 djevojaka koje su predale krivičnu prijavu protiv policije zbog maltretiranja i oduzimanja novca. K.P. je ostala bez cjelokupne ušteđevine od 15 hiljada dolara za koje je dobila potvrdu o privremenom oduzimanju. Nakon puštanja iz Sigurne kuće, gdje je dugo držana bez hrane i prava na telefonski poziv nije imala sredstva da se vrati u Ukrajinu. Crnogorski organi nisu joj htjeli pomoći. Tražila je pomoć od osoba koje su je na kraju prodale kao bijelo roblje u Dansku dok im ne vrati posuđeni novac. U improviziranom bordelu u Kopenhagenu je sedmicama doživljavala sistematska prebijanja i eksploataciju dok je nije spasila policija. Našem listu je pokazala slike sa velikim brojem podliva i masnica koje je danska policija načinila nakon oslobađanja i čiju autentičnost smo mogli potvrditi. K.P. smatra da ne bi prošla kroz takav pakao da je Crna Gora nije ostavila bez centa na ulici. K.P. tuži Crnu Goru za 170 hiljada eura materijalnih troškova i milion za nematerijalne štetu. Grečin i trojica su u pritvoru skoro dvije i po godine.
Ukoliko padne optužba za trafiking, državu će čekati novi milionski zahtjevi za odštete zbog nereformisanog pravosuđa.
Dok država i Opština Kolašin razmatraju ko bi ubuduće trebalo da upravlja Botaničkom baštom u Dulovinama, zvanično zaštićeni spomenik prirode suočava se sa ozbiljnim padom broja biljnih vrsta i nedostatkom sistematske brige. Novi Plan upravljanja još čeka na usvajanje, a stručnjaci upozoravaju da je neophodan hitan i strateški pristup
Država i Opština Kolašin još nemaju jasan plan kako će se u budućnosti upravljati Botaničkom baštom u Dulovinama, zaostavštinom Danijela Vinceka. Ovim zvanično zaštićenim spomenikom prirode trenutno upravlja Nacionalni park (NP) Biogradska gora, ali u lokalnoj upravi odnedavno smatraju da bi upravljača trebalo promijeniti. Istovremeno, smatraju i da je neophodno „pojačati“ zaštitu Bašte, koju je Vincek prije osam godina poklonio državi a koja se danas nalazi u nezavidnom stanju.
Kako je Monitoru kazao sekretar za zaštitu životne sredine Milovan Vlahović, u toku je izrada revizije Studije zaštite Botaničke bašte Dulovine. Tim dokumentom binavodno trebalo da se uspostavi strožjii režim njene zaštite. Iz Opštine Kolašin najavljuju i da bi ove godine trebalo da bude usvojen Plan upravljanja koji je izradio aktuelni upravljač.
Vlahović nije želio zvanično da kaže koga bi iz lokalne uprave rado vidjeli kao budućeg upravljača Botaničke bašte. Lokalni Sekretarijat za zaštitu životne sredine, prema onome što su do sada saopštavali, za to nema kadrovskih kapaciteta pa će i za ostala zaštićena područja u Kolašinu tražiti druga rješenja, najvjerovatnije formiranje posebnog preduzeća.
Javna rasprava o Planu upravljanja Vincekovim vrtom završena je prije skoro godinu, ali od tada nije bilo dodatnih aktivnosti na unapređenju i zaštiti tog područjanitisedokument našaou skupštinskoj proceduri. U njegovoj izradibili su uključeni brojni eksperti, tvrde iz Javnog preduzeća za nacionalne parkove Crne Gore (JPNPCG). Prema dokumentu, cilj je da se biljni fond tokom narednih pet godina vrati u prvobitno stanje, a potom Bašta otvori za naučnu ali i širu zajednicu, ko i za turiste.
JPNPCG je i prije šest godina Opštini dostavio Nacrt plana upravljanja, ali taj dokument, kojem je sada istekao rok, nikada nije ugledao „svjetlost dana“. Opština nije organizovala javnu raspravu niti je stigao do lokalnog parlamenta. Zbog toga su im, kako su lani saopštili predstavnici upravljača, bile „vezane ruke“,pa je u Bašti bilo moguće raditi samo „kozmetičke“ poslove, što je doprinijelo sadašnjem nezavidnom stanju prostora koji je Vincek ostavio državi.
U održavanju Botaničke bašte posebna pažnja navodno će biti usmjerena na inicijalnu ideju organizacije vrta koju je osnivač Vincek predložio, kako bi se taj koncept zadržao i u budućnosti. Prema Planu upravljanja, trenutno stanje Botaničke bašte daleko je od dobrog. Problema je mnogo, a jedan od ključnih razloga za nedovoljno efikasno dosadašnje upravljanje je nedostatak saradnje sa kolašinskom lokalnom upravom.
„Tokom prethodnog perioda došlo je do gubitka značajnog broja biljnih vrsta sa parcela. Obnovi i održavanju zbirke biljaka u vrtu nije se pristupilo planski. Prvi nacrt Plana upravljanja Botaničkim vrtom Dulovine 2019–2024. nije prošao zakonsku proceduru usvajanja od strane Skupštine opštine (SO) Kolašin, što je ključni razlog nemogućnosti JPNPCG da u prethodnom periodu na sistematski način pristupi upravljanju vrtom. To je rezultiralo činjenicom da su parcele osiromašene u odnosu na prvobitni koncept parcela koji je osmislio osnivač“, piše u dokumentu.
Nekadašnju zbirku od 499 vrsta, koje su bile dokumentovane u skladu sa tada aktuelnim praksama, kako piše u Planu, na dan posljednjeg popisa u avgustu 2024. godine činilo je 188 sistematski prepoznatih biljaka.
Botanička kolekcija prvobitno je bila organizovana u 38 parcela, na osnovu morfoloških, fizioloških, taksonomskih i ekoloških karakteristika biljaka. Popisom 2024. godine ustanovljeno je da ima značajnih odstupanja i da je prisutno rasijavanje i širenje pojedinih biljaka u više parcela, gdje prvobitno nijesu pripadale. Konstatovano je i da u vrtu nije uspostavljeno sistematsko dokumentovanje biljaka i pratećih podataka.
„U arhivi se čuvaju stari zapisi, koji prethodnih godina nijesu obnovljeni niti ažurirani. Ti podaci nijesu digitalizovani, a značajan dio istorijske dokumentacije vezane za vrt nije dostupan JPNPCG… Što se tiče drugih funkcija Botaničkog vrta, poput naučnih istraživanja ili programa uzgoja i ex situ zaštite ugroženih vrsta, u proteklom periodu nije bilo značajnijih iskoraka“, konstatuju obrađivači dokumenta.
U cilju popravljanja takvog stanja preporučuju saradnju sa botaničarima koji rade u institucijama na nivou Crne Gore, uključujući Agenciju za zaštitu životne sredine, Prirodnjački muzej i Prirodno-matematički fakultet. Takođe, predviđa se angažovanje volontera i saradnja sa civilnim sektorom. Naglašena je neophodnost angažovanja stručnog osoblja, prije svega botaničara koji će na stručan način voditi brigu o zasadima, kao i o njihovoj dopuni. Podsjećaju da je u vrtu u ranijem periodu funkcionisao sistem za navodnjavanje „kap po kap“, koji danas nije u funkciji, pa se preporučuje njegovo ponovno aktiviranje. Prema Planu, do 2029. godine u Botaničku baštu trebalo bi uložiti više od 600.000 eura.
Botanička bašta planinske flore nastala je 1981. godine kao plod znanja, truda i rada Vinceka i njegove prve supruge Vjere, uz pomoć profesora Vukića Pulevića. Rješenjem Zavoda za zaštitu prirode, 13 godina kasnije, stavljena je pod zaštitu kao spomenik prirode. Vincek je još za života odlučio da pokloni svoju zaostavštinu državi, pa je 2018. godine, tri godine prije njegove smrti, upravljanje tim prostorom preuzeo NP Biogradska gora.
U Bašti su zastupljeni najznačajniji predstavnici vaskularne flore planinskih područja sjeverne Crne Gore, prvenstveno planina Bjelasice, Sinjajevine, Komova, Moračkih planina, Durmitora, Prokletija i Hajle, kao i manji broj vrsta sa viših područja primorskih planina (Rumija, Lovćen i Orjen). Najveći broj biljaka pripada značajnoj flori endemičnih, endemoreliktnih, reliktnih, zaštićenih, rijetkih i ugroženih vrsta.
Vincekova udovica Zora Marijanović više puta je rekla da je razočarana načinom na koji je država brinula o zaostavštini njenog supruga. Prema Ugovoru o poklonu, koji je Vincek potpisao sa državom, JPNPCG je preuzelo obavezu da plaća redovno godišnje održavanje Bašte i porodične kuće, dok je njegova supruga trebalo da brine o biljkama. Prema procjeni JP NPCG, troškovi održavanja u prvoj godini iznosili su 69.580 eura, a svake naredne 47.880 eura. Međutim, sve vrijeme u vrtu nije radio nijedan botaničar.
Jedini korak naprijed koji je JPNPCG napravilo u vezi sa tim prostorom je to što je Bašta prošle godine u maju postala institucionalni član Botanic Gardens International (BGI) – globalne mreže koja okuplja najvažnije botaničke vrtove i institucije posvećene očuvanju biljaka širom svijeta.
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
FOKUS3 sedmice