Povežite se sa nama

INTERVJU

DR IGOR MIĆUNOVIĆ, PREDSJEDNIK  UDRUŽENJA AKUPUNKTUROLOGA CRNE GORE: Lijek za cijelog čovjeka

Objavljeno prije

na

Akupunktura kao dio tradicionalne kineske medicine ne liječi bolesti nego čovjeka kao jedinstvo duše, uma i tijela, poštujući pri  tom individualnost svakog čovjeka

 

MONITOR: Šta je akupunktura?

MIĆUNOVIĆ: Akupunktura  (acus – igla, puncture – ubod) predstavlja integralni dio tradicionalne kineske medicine. Ovaj drevni sistem liječenja zasnovan je na inserciji igala u ljudsko tijelo, koje imaju za cilj uspostavljanje balansa u organizmu, aktivaciju svih sistema organizma u cilju samoizlječenja, podmlađivanja I revitalizacije.

Originalno termin zhenjiu针灸 (zhen – igla, jiu – termoterapija) predstavlja inserciju zagrijanih igala u ljudsko tijelo. Arheološki dokazi nas upućuju da akupunktura ima veoma dugu istoriju korišćenja,čak od ranog paleolita prije 40.000 godina, kada su je zajedno upotrebljavali sa vatrom u cilju otklanjanja boli.

Kao organizovani sistem liječenja,akupunktura se koristi posljednjih 1500 godina. Akupunktura se od 17. vijeka počinje praktikovatii u Evropi kada je u Parizu odbranjen prvi doktorantski rad na temu akupunkture.

Mehanizam djelovanja akupunkture se može objasniti: Endokrinomteorijom, Neuro-fiziološkom teorijom i Teorijom tradicionalnekineske medicine.

Akupunktura kao dio tradicionalne kineske medicine ne liječi bolesti nego čovjeka kao jedinstvo duše, uma i tijela, poštujući pri  tom individualnost svakog čovjeka. Rezultat liječenja nije samo odsustvo fizičkih bolesti nego I mentalno-emotivna ravnoteža, osjećaj povećane energije kao I osjećaj sreće i zadovoljstva.

MONITOR: Je li ovu metodu liječenja  priznala Svjetska zdravstvena organizacija?

MIĆUNOVIĆ: Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) je 1979. godine zvanično priznala akupunkturu kao legalnu medicinsku granu i otvorila Centar za obuku u sklopu Fakulteta kineske medicine u Pekingu. Nacionalni istraživački centar akupunkture NR Kine je otvoren na Fakultetu tradicionalnekineske medicine u Tianjinu 2019. godine.

MONITOR: Koliko se bolesti može liječiti ovom metodom?

MIĆUNOVIĆ: Primjenom akupunkture liječi se veliki broj bolesti (prema SZO više od 60 bolesti) I simptoma bolesti, ali najbolji rezultati su postignuti kod terapije bola, sportskih povreda, reumatskih promjena, hipertenzije, insomnije, paralyze I pareze, astme, alergije, herpes zostera, retencijeurina, impotencije,  neregularne menstruacije, histerije, depresije. Akupunktura je pokazala jako dobre rezultate i u prevenciji bolesti,

MONITOR: Ima li akupunktura neke prednosti nad drugim medicinskim disciplinama?

MIĆUNOVIĆ: Prednost akupunkture nad drugim sredstvima savremene medicine jeste u tome što su mehanizam, dejstvo i klinička primjena akupunkture prošli hiljadugodišnju kliničku primjenu, te verifikovani savremenim kliničkim i labaratorijskim testovima. Usporedbe radi, prvi savremeni lijek – aspirin, proizveden je 1897 godine. Aspirin se kao najpoznatiji nesteroidni lijek za bol našao u kapsuli astronauta Neil Armstronga na Mjesecu. U periodu od 122 godine još  se pronalaze indikacije I kontraindikacije za upotrebu aspirina. XX vijek se obično naziva vijekom aspirina. Sa tačke kineske medicine, aspirin je još u eksperimentalnoj fazi.

Druga prednost akupunkture se sastoji u tome što akupunktura liječi čovjeka u cjelini, upotrebljavajući principe kineske medicine I stimulišući organizam  da svojim silama otkloni uzrok bolesti I dovede organizam u stanje ravnoteže, bez upotrebe ljekova.

MONITOR: Pored akupunkture, koja se izvodi uz pomoć metalnih, najčešće čeličnih iglica, postoji i elektroakupunktura i laserska akupunktura…

MIĆUNOVIĆ: Tradicionalno se akupunkturne igle izrađuju od različitih materijala (zlato, srebro, bakar, čelik)  I upotrebljavaju sa ciljem da se proizvedu različiti terapeutski efekti. Dimenzije igala ergonomski opredjeljuju akupunkturne igle za različitu segmentalnu primjenu. Akupunkturni tretman se ostvarujeubodom igle u tačno lociranu akupunkturnu tačku u cilju poboljšanja stanja organizma. U novije vrijeme za blagu stimulaciju akupunkturnih тačaka koristi se terapijala seromilimagnetom. Pojačani efek atakupunkture se izvodi elektro stimulacijom igalaili zagrijavanjem igala – moksibustijom. Počev od 1968. godine u Kini se uspješno vrši akupunkturna analgezija  I anastezija tokom raznih operativnih zahvata. Posljednjih decenija u Kini se primjenjuje metoda farmako-akupunkture.

Osnovna podjela akupunkture je na klasičnu, tradicionalnu, modern akupunkturu i eksperimentalnu akupunkturu, kao i na korporalnui mikroakupunkturu.

MONITOR: Da li se akupunktura može primjenjivati kod svih uzrasta?

MIĆUNOVIĆ: Kineska medicina smatra da se čovjek nalazi u labilnoj ravnotežii da zdravlje predstavlja ravnotežu mentalnog, fizičkog I duhovnog sklopa čovjeka,I unutrašnjeg I spoljašnjeg stanja čovjeka. Akupunktura se koristi kod svih uzrasta, a posebno se preporučuje mladim osobama dok bolesti nisu uznapredovale. Akupunktura je medicinska grana kineske medicine koja glavninu svoje pažnje poklanja prevenciji i održavanju zdravlja i zbog toga je pedijatrijska akupunktura veoma značajan segment nauke o akupunkturi.

MONITOR: Šta  Vas je motivisalo da se bavite ovom drevnom kineskom metodom liječenja?

MIĆUNOVIĆ: Tokom magistarskih studija na Medicinskom fakultetu u Kragujevcu, moja sfera interesovanja  je bila upotreba Tradicionalne kineske medicine, u prvom redu akupunkture, za podizanje fizičkih, kognitivnih I konativnih karakteristika sportista. Moj magistarski rad je prvi naučni rad u Srbiji i Crnoj Gori koji se bavi tematikom tradicionalne, alternativne, komplementarne i integrativne medicine.

MONITORKo su najčešći pacijenti  u Vašoj ordinaciji?

MIĆUNOVIĆ: Većina mojih pacijenata su strani državljani, prvenstveno građani Rusije. Najčešći razlozi za dolaske su bolni sindromi.

MONITOR: Predsjednik ste Udruženja akupunkturologa Crne Gore. Koliko Udruženje ima članova i odakle su?

MIĆUNOVIĆ: Udruženje akupunkturologa Crne Gore  (UACG)  je osnovano  2014. godine sa ciljem promocije, standardizacije I edukacije iz oblasti Tradicionalne kineske medicine i akupunkture. Kao jedino regionalno udruženje, UACG je punopravni član dvije vodeće svjetske organizacije: World Federation of Chinese Medicine Societies – WFCMS i World Federation of Acupuncture & Moxibustion Societies.

Sem obavljanja funkcije predsjednika Udruženja akupunkturologa CG – UACG, takođe obavljam funkciju predsjednika obrazovnog komiteta WFCMS – Svjetske federacije kineske medicine. UACG ima ukupno oko 40 članova od kojih su oko dvadeset profesionalnI inostrani članovi.

 

Pvi ljekar kineske medicine u Evropi

 

MONITOR:   U Kini ste završili osnovne, doktorske i postdoktorske studije…  

MIĆUNOVIĆ: Kao kandidat  ZAMTES CG (Zavod za međunarodnu, tehničku saradnju Crne Gore I Ministarstva prosvjete Crne Gore, te Ministarstva prosvjete SRJ, 2001. godine, dobio sam punu recipročnu stipendiju Obrazovnog savjeta NR Kine za studiranje na Fakultetu tradicionalne kineske medicine u graduTianjinu.

Inicijalna ideja o upotrebi akupunkture u sportu je izgledala jako daleka kada sam počeo da učim kineski jezik. Već tokom prve godine uslov profesora je bio da zaboravim sve što sam do tada naučio. Sljedećih 13 godina sam imao rijetku priliku da se profesionalno usavršavam, da se mentalno i duhovno mijenjam i da ponovo vjerujem u umjetnost liječenja. Tokom januara 2013. godine sam se vratio u Crnu Goru. Sljedeće dvije   godine  trajao je proces notarizacije diploma, i konačno 2015. godine od strane nadležnih ministarstava  Crne Gore sam kao prvi ljekar kineske medicine u Evropi dobio notarizaciju diploma  – osnovnih,  doktorske diploma kineske medicine. Postdoktorske studije eksperimentalne akupunkture i farmakopunkture sam završio 2016. Godine na Fakultetu tradicionalne kineske medicine u Tianjinu kao stipendista vlade  Kine. Od tada se moje polje interesovanja širi i dobija drugačije dimenzije razumijevanja procesa liječenja.

                     Veseljko KOPRVICA

Komentari

INTERVJU

VIDOSAV STEVANOVIĆ, KNJIŽEVNIK IZ BEOGRADA: Ne treba nam lider, spasilac od kojeg nas treba spašavati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Današnja srpska politika je nastavak Miloševićeve drugim sredstvima. Kad se ona istroše, a sve slabije deluju, onda će se pribeći i drugim sredstvima iz starog repertoara

 

MONITOR: Autor ste političke biografije Slobodana Miloševića, kritikovali ste „slabost“ zapadnih političara prema njemu kada su ga poslije Dejtonskog sporazuma titulisali kao faktora mira. Milošević je ipak optužen u Haškom tribunalu i preminuo u njegovom pritvoru. Danas Aleksandar Vučić kao da je za zapadne vlade još veći „faktor mira“ od Miloševića?

STEVANOVIĆ: U „Milošević, jedan epitaf“ – „knjizi koja je napisana protiv svih na tu temu i umesto onih koje nisu“, a može se naći čak i na srpskom – izašao sam jedini put iz literarne fikcije i bavio se stvarnom osobom, „neukim, slabim i nedarovitim političarem“  i „čovekom bez osobina“. Ocena koju pominjete glasi otprilike ovako, citiram se po sećanju. „Kad se zapadnjaci naljute na Miloševića, kazne Srbe. A kad se sažale na Srbe, nagrade Miloševića“. I to je trajalo sve dok nije preterao i svima se smučio.

Današnja srpska politika je nastavak Miloševićeve drugim sredstvima. Kad se ona  istroše, a sve slabije deluju, onda će se pribeći i drugim sredstvima iz starog repertoara. Evropska unija će kasniti i ponavljati neuspehe iz devedesetih, jer  nije država i nema sredstva prisile, a kod naših rodoljuba ubeđivanje ne uspeva. Pogotovo ako je zasnovano na razumnim argumentima. Amerika je daleko, a ruska propaganda i odgovarajuće službe, uključujući i paravojske, raširile su se po Zapadnom Balkanu.

Kako reče jedan istoričar, ne ponavlja se istorija, ponavlja se ljudska priroda. I ponavljaće se dok ne nestane ili dok se ne promeni. Ovo važi ne samo za nas ovde, koji se trudimo da budemo gori od sebe i često uspevamo u tome, nego i za sve druge.

MONITOR:  Tokom 90-ih bili ste osnivač liberalnih političkih i intelektualnih grupacija i aktivni učesnik  građanskih protesta. Niste bili zadovoljni sa  onima koji su 2000. srušili Miloševićev režim. Danas je  opoziciju u Srbiji još teže ujediniti i sve su vidljivije razlike pa i sukobi oko rešavanja najvažnijih državnih pitanja. Vidite li, kao zagovornik laičke države i građanskog društva, svoje sledbenike među opozicionarima?

STEVANOVIĆ: Nisam čeznuo ni za literarnim sledbenicima niti sam ih tražio, a sami se nisu zapatili. To je dobro za moje knjige, za eventualne čitaoce i za literaturu uopšte.

U umetnosti je najbolje i najvrednije ono što je najređe. A u politici je drukčije: značajno je i presudno  ono što je opšte. Politikom se nisam nikada bavio, osim kao građanin koji na to ima pravo, kome je i dužnost da iznosi svoje mišljenje i da civilizovano brani svoj pogled na svet.

Ako me pitati da li imam istomišljenike na teme liberalizma, odgovoriću vam kratko. Knezu Mihajlu je njegov sekretar predložio da se osnuje liberalna stranka. I knez je odgovorio: „Ajte, molim vas. Računajući vas i mene u Srbiji liberala ima otprilike dvanaest“. Ne bih ni da procenjujem koliko je to „otprilike“ danas i ovde. Da ne ispadnem optimista pod starost.

Ako je malo i premalo liberala, onda liberalizma jedva da ima u ekonomiji, politici, javnom životu, kulturi, u medijima, u školama i u akademijama nauka i umetnosti. A iz opozicije su bezmalo nestali.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BRANKA BOŠNJAK, POTPREDSJEDNICA PARLAMENTA I POSLANICA PZP-a: Neće se sve riješiti kompletiranjem Ustavnog suda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Moja ideja za izbor sudija Ustavnog suda  je namjerno iskarikirana u javnosti od određenih interesnih grupa koje žele da političkim ucjenama i trgovinama, isforsiraju izbor sebi poželjnih kandidata

 

MONITOR: Ove sedmice je, iza zatvorenih vrata, napravljen djelimičan

dogovor oko sudija Ustavnog suda.

BOŠNJAK: Raduje činjenica da smo uspjeli da kompromisom dođemo do dvotrećinske podrške za troje kandidata za sudije Ustavnog suda. Nadamo se da će se do sjednice Ustavnog odbora postići dogovor i oko četvrtog kandidata, jer čini se da postoji šansa. Ne bi bila dobra poruka, ako smo sasvim blizu dogovoru da ne izaberemo svo četvoro sudija u prvom glasanju, posebno što niko ne osporava stručnost i profesionalni integritet  četvrtog kandidata, koji je nesporno ostavio dobar utisak i nakon intervjua.

Kada se radi o konkretnim imenima, onda zaista nije lako i nijansira se, a svi negdje imaju svoje favorite ali nadam se da će ipak doći do kompromisa, jer vrlo malo nedostaje.

MONITOR:  Vaša ideja da se sudije Ustavnog suda, u konačnici, od kvalifikovanih kandidata, biraju modelom žrijeba, nije prihvaćena, a izazvala je različite komentare, često krtične i ironične. Kako vidite te reakcije?

BOŠNJAK: Moja ideja je, usudiću se reći, namjerno iskarikirana u javnosti od određenih interesnih grupa koje žele da političkim ucjenama i trgovinama, isforsiraju izbor sebi poželjnih kandidata. Imajući u vidu haos i ogromno nepovjerenje između političkih subjekata, a svjesna činjenice koje bi posljedice bile neizbora sudija Ustavnog suda, ja sam kao izlazni, odblokirajući mehanizam, predložila slučajni izbor od onih koji su svima nesporni i prihvatljivi sa stanovišta referenci i integriteta, a da taj broj nespornih bude što je moguće manji, ali maksimum 12. To se onda ne može nazvati nikakvom lutrijom. Ovakva metoda je postojala još u Antičkoj Grčkoj, a poznata je i pri izboru patrijarha u pravosljavlju.

Svakako da bi mnoga bolja poruka bila da se postigne kompromis i da se dogovorimo, za šta ja i navijam, ali ako ne bude dogovora već prevlada isključivost i eskalira nepovjerenje između političkih subjekata, onda je ovo, i dalje tvrdim izlazna varijanta. Ne želim ni da pomislim da se neće izglasati sudije Ustavnog suda, to je nešto što ne smijemo dozvoliti.

Čini se da postoji želja, makar zasad, za kompromisom i dogovorom. Svi smo svjesni situacije i crvenog alarma, ali uvijek postoji bojazan kad krenemo da razgovaramo o konkretnim imenima, da stvari krenu u negativnom pravcu.  Nedavni sastanak je bio ohrabrujući.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ADRIAN PEZDIRC, GLUMAC: Nepopravljivi sam tužni optimista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Žrtve će kao i uvijek do sada biti oni politički, ekonomski i socijalno najnezaštićeniji. Smatram da svako vrijeme u ljudskoj povijesti nosi svoje izazove i da je najbolje i najgore vrijeme za sve one koji ga žive

 

Adrian Pezdirc jedan je od najtalentovanijih i najangažovanijih mlađih glumaca u Hrvatskoj. Diplomirao je 2014. ulogom Tartifa u istoimenoj predstavi za koju je iste godine dobio Nagradu hrvatskog glumišta za najboljeg mladog glumca. Članom ansambla Zagrebačkog kazališta mladih (ZKM) postaje 2016. godine. U Sarajevu je 2018. godine nagrađen na uglednom Internacionalnom teatarskom festivalu – MESS-u.

U ZKM-u, u pozorišnom čitanju jednog od najznačajnijih romana u istoriji književnosti „Braće Karamazovih“ reditelja Olivera Frljića, Pezdirc igra Aljošu Karamazova. Frljićevi Karamazovi, kako su i najavljeni, savremena su obrada klasika ruske književnosti i antiratni poklič koji je sasvim nenadano na pozornici osvanuo u zoru novog evropskog rata. „Karamazovi” su rađeni kao dvije uslovno nezavisne predstave, koristeći Tolstojevu rečenicu „Sve sretne obitelji sretne su na isti način, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj“ kao podnaslove.

MONITOR: Premijera „Karamazovih“ desila se na početku ruske vojne invazije i ponudila je kontekst za aktuelizaciju. Kako su izgledali početak rada na predstavi, probe, kako je nastajao tekst i predstava.

PEZDIRC: Kada smo počeli raditi na predstavi krajem prosinca 2021. godine, slika svijeta je izgledala samo malo drugačije. Uz puno rada, truda, vlastitih promišljanja počeli smo zajedno graditi jedan naš svijet. Oliver i dramaturginja Nina Gojić otpočetka su znali da žele dvije predstave i dvije perspektive. Jedna kroz prizmu privilegirane klase braće Karamazovi, Grušenjke, Katarine Ivanovne i gospođe Hohlakove, a drugu kroz pogled svih onih na čijim je leđima nesreće i iskorištavanja, ponajviše obitelji Snegirev, izgrađen sustav vrijednosti vrlo sličan onome u kojem svi živimo. Na dan početka invazije i rata na Ukrajinu, imali smo generalnu probu, i apsolutno je cijela predstava poprimila potpuno novu konotaciju. Kao da je život imitirao predstavu. Tokom procesa jedan jedini pola kartice nadopisani tekst i sam Dostojevski kao da su najavili zbivanja kojima smo toga dana počeli svjedočiti.

MONITOR: U novonastalom tekstu priča o porodici Karamazov je osnova, ali korišćene su razne reference naročito veze s aktualnim političkim dešavanjima u Evropi. Kad sam gledao predstavu nedavno u januaru, u ZKM-u je bilo prepuno. Publika je pažljivo gledala predstavu i bila oduševljena. Da li je uvijek takva reakcija?

PEZDIRC: Kao ansambl zaista smo presretni i zahvalni na procesu kojeg smo imali. Svi smo dali svu mentalnu, fizičku i kreativnu snagu koju smo imali, a rezultat je predstava koju zbilja ponosno čuvamo. Takva energija nemoguća je da ne zarazi gledatelje. Reakcije su podijeljene, ali više oko toga o čemu je predstava, i jesmo li tehnički prebrzi, a ne toliko je li dobra ili nije. Što je ja mislim znak da je predstava i naša priča uspješna jer otvara rasprave u cijelom sijasetu tema. Zagrebačka publika je karakteristična. Uvijek u ideji da točno zna kako bi nešto trebalo napraviti, a kada im se nešto sviđa bojažljivo će dati do znanja da uživaju. Neki od komentara na predstavu su bili i da imaju osjećaj da je aktualnost predstave nadišla granice Balkana, i zaista zagrebačkoj publici donjela osjećaj pripadnosti širem kontekstu. Hrvatska i Zagreb boje se takvih promjena u ideji gubitka „identiteta”, ali po reakcijama publike tokom predstave i punoj dvorani zaključujem da uživaju jednako kao i mi na sceni.

Miroslav MINIĆ
Foto: Marko MIŠČEVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo