Povežite se sa nama

INTERVJU

DR IGOR MIĆUNOVIĆ, PREDSJEDNIK  UDRUŽENJA AKUPUNKTUROLOGA CRNE GORE: Lijek za cijelog čovjeka

Objavljeno prije

na

Akupunktura kao dio tradicionalne kineske medicine ne liječi bolesti nego čovjeka kao jedinstvo duše, uma i tijela, poštujući pri  tom individualnost svakog čovjeka

 

MONITOR: Šta je akupunktura?

MIĆUNOVIĆ: Akupunktura  (acus – igla, puncture – ubod) predstavlja integralni dio tradicionalne kineske medicine. Ovaj drevni sistem liječenja zasnovan je na inserciji igala u ljudsko tijelo, koje imaju za cilj uspostavljanje balansa u organizmu, aktivaciju svih sistema organizma u cilju samoizlječenja, podmlađivanja I revitalizacije.

Originalno termin zhenjiu针灸 (zhen – igla, jiu – termoterapija) predstavlja inserciju zagrijanih igala u ljudsko tijelo. Arheološki dokazi nas upućuju da akupunktura ima veoma dugu istoriju korišćenja,čak od ranog paleolita prije 40.000 godina, kada su je zajedno upotrebljavali sa vatrom u cilju otklanjanja boli.

Kao organizovani sistem liječenja,akupunktura se koristi posljednjih 1500 godina. Akupunktura se od 17. vijeka počinje praktikovatii u Evropi kada je u Parizu odbranjen prvi doktorantski rad na temu akupunkture.

Mehanizam djelovanja akupunkture se može objasniti: Endokrinomteorijom, Neuro-fiziološkom teorijom i Teorijom tradicionalnekineske medicine.

Akupunktura kao dio tradicionalne kineske medicine ne liječi bolesti nego čovjeka kao jedinstvo duše, uma i tijela, poštujući pri  tom individualnost svakog čovjeka. Rezultat liječenja nije samo odsustvo fizičkih bolesti nego I mentalno-emotivna ravnoteža, osjećaj povećane energije kao I osjećaj sreće i zadovoljstva.

MONITOR: Je li ovu metodu liječenja  priznala Svjetska zdravstvena organizacija?

MIĆUNOVIĆ: Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) je 1979. godine zvanično priznala akupunkturu kao legalnu medicinsku granu i otvorila Centar za obuku u sklopu Fakulteta kineske medicine u Pekingu. Nacionalni istraživački centar akupunkture NR Kine je otvoren na Fakultetu tradicionalnekineske medicine u Tianjinu 2019. godine.

MONITOR: Koliko se bolesti može liječiti ovom metodom?

MIĆUNOVIĆ: Primjenom akupunkture liječi se veliki broj bolesti (prema SZO više od 60 bolesti) I simptoma bolesti, ali najbolji rezultati su postignuti kod terapije bola, sportskih povreda, reumatskih promjena, hipertenzije, insomnije, paralyze I pareze, astme, alergije, herpes zostera, retencijeurina, impotencije,  neregularne menstruacije, histerije, depresije. Akupunktura je pokazala jako dobre rezultate i u prevenciji bolesti,

MONITOR: Ima li akupunktura neke prednosti nad drugim medicinskim disciplinama?

MIĆUNOVIĆ: Prednost akupunkture nad drugim sredstvima savremene medicine jeste u tome što su mehanizam, dejstvo i klinička primjena akupunkture prošli hiljadugodišnju kliničku primjenu, te verifikovani savremenim kliničkim i labaratorijskim testovima. Usporedbe radi, prvi savremeni lijek – aspirin, proizveden je 1897 godine. Aspirin se kao najpoznatiji nesteroidni lijek za bol našao u kapsuli astronauta Neil Armstronga na Mjesecu. U periodu od 122 godine još  se pronalaze indikacije I kontraindikacije za upotrebu aspirina. XX vijek se obično naziva vijekom aspirina. Sa tačke kineske medicine, aspirin je još u eksperimentalnoj fazi.

Druga prednost akupunkture se sastoji u tome što akupunktura liječi čovjeka u cjelini, upotrebljavajući principe kineske medicine I stimulišući organizam  da svojim silama otkloni uzrok bolesti I dovede organizam u stanje ravnoteže, bez upotrebe ljekova.

MONITOR: Pored akupunkture, koja se izvodi uz pomoć metalnih, najčešće čeličnih iglica, postoji i elektroakupunktura i laserska akupunktura…

MIĆUNOVIĆ: Tradicionalno se akupunkturne igle izrađuju od različitih materijala (zlato, srebro, bakar, čelik)  I upotrebljavaju sa ciljem da se proizvedu različiti terapeutski efekti. Dimenzije igala ergonomski opredjeljuju akupunkturne igle za različitu segmentalnu primjenu. Akupunkturni tretman se ostvarujeubodom igle u tačno lociranu akupunkturnu tačku u cilju poboljšanja stanja organizma. U novije vrijeme za blagu stimulaciju akupunkturnih тačaka koristi se terapijala seromilimagnetom. Pojačani efek atakupunkture se izvodi elektro stimulacijom igalaili zagrijavanjem igala – moksibustijom. Počev od 1968. godine u Kini se uspješno vrši akupunkturna analgezija  I anastezija tokom raznih operativnih zahvata. Posljednjih decenija u Kini se primjenjuje metoda farmako-akupunkture.

Osnovna podjela akupunkture je na klasičnu, tradicionalnu, modern akupunkturu i eksperimentalnu akupunkturu, kao i na korporalnui mikroakupunkturu.

MONITOR: Da li se akupunktura može primjenjivati kod svih uzrasta?

MIĆUNOVIĆ: Kineska medicina smatra da se čovjek nalazi u labilnoj ravnotežii da zdravlje predstavlja ravnotežu mentalnog, fizičkog I duhovnog sklopa čovjeka,I unutrašnjeg I spoljašnjeg stanja čovjeka. Akupunktura se koristi kod svih uzrasta, a posebno se preporučuje mladim osobama dok bolesti nisu uznapredovale. Akupunktura je medicinska grana kineske medicine koja glavninu svoje pažnje poklanja prevenciji i održavanju zdravlja i zbog toga je pedijatrijska akupunktura veoma značajan segment nauke o akupunkturi.

MONITOR: Šta  Vas je motivisalo da se bavite ovom drevnom kineskom metodom liječenja?

MIĆUNOVIĆ: Tokom magistarskih studija na Medicinskom fakultetu u Kragujevcu, moja sfera interesovanja  je bila upotreba Tradicionalne kineske medicine, u prvom redu akupunkture, za podizanje fizičkih, kognitivnih I konativnih karakteristika sportista. Moj magistarski rad je prvi naučni rad u Srbiji i Crnoj Gori koji se bavi tematikom tradicionalne, alternativne, komplementarne i integrativne medicine.

MONITORKo su najčešći pacijenti  u Vašoj ordinaciji?

MIĆUNOVIĆ: Većina mojih pacijenata su strani državljani, prvenstveno građani Rusije. Najčešći razlozi za dolaske su bolni sindromi.

MONITOR: Predsjednik ste Udruženja akupunkturologa Crne Gore. Koliko Udruženje ima članova i odakle su?

MIĆUNOVIĆ: Udruženje akupunkturologa Crne Gore  (UACG)  je osnovano  2014. godine sa ciljem promocije, standardizacije I edukacije iz oblasti Tradicionalne kineske medicine i akupunkture. Kao jedino regionalno udruženje, UACG je punopravni član dvije vodeće svjetske organizacije: World Federation of Chinese Medicine Societies – WFCMS i World Federation of Acupuncture & Moxibustion Societies.

Sem obavljanja funkcije predsjednika Udruženja akupunkturologa CG – UACG, takođe obavljam funkciju predsjednika obrazovnog komiteta WFCMS – Svjetske federacije kineske medicine. UACG ima ukupno oko 40 članova od kojih su oko dvadeset profesionalnI inostrani članovi.

 

Pvi ljekar kineske medicine u Evropi

 

MONITOR:   U Kini ste završili osnovne, doktorske i postdoktorske studije…  

MIĆUNOVIĆ: Kao kandidat  ZAMTES CG (Zavod za međunarodnu, tehničku saradnju Crne Gore I Ministarstva prosvjete Crne Gore, te Ministarstva prosvjete SRJ, 2001. godine, dobio sam punu recipročnu stipendiju Obrazovnog savjeta NR Kine za studiranje na Fakultetu tradicionalne kineske medicine u graduTianjinu.

Inicijalna ideja o upotrebi akupunkture u sportu je izgledala jako daleka kada sam počeo da učim kineski jezik. Već tokom prve godine uslov profesora je bio da zaboravim sve što sam do tada naučio. Sljedećih 13 godina sam imao rijetku priliku da se profesionalno usavršavam, da se mentalno i duhovno mijenjam i da ponovo vjerujem u umjetnost liječenja. Tokom januara 2013. godine sam se vratio u Crnu Goru. Sljedeće dvije   godine  trajao je proces notarizacije diploma, i konačno 2015. godine od strane nadležnih ministarstava  Crne Gore sam kao prvi ljekar kineske medicine u Evropi dobio notarizaciju diploma  – osnovnih,  doktorske diploma kineske medicine. Postdoktorske studije eksperimentalne akupunkture i farmakopunkture sam završio 2016. Godine na Fakultetu tradicionalne kineske medicine u Tianjinu kao stipendista vlade  Kine. Od tada se moje polje interesovanja širi i dobija drugačije dimenzije razumijevanja procesa liječenja.

                     Veseljko KOPRVICA

Komentari

INTERVJU

Dr Đorđe Čekrlija, profesor Filozofskog fakulteta u Banja Luci: U BiH postoje samo dominantno ljevoruki političari

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki napredak u Bosni i Hercegovini je mikroskopski ukoliko nema opšteg sistematskog angažovanja koje je pokrenuto od strane države i njenih institucija (bez obzira kojeg nivoa vlasti), i kao takav niti će biti primjetan, niti će nešto značiti

 

MONITOR: I ove godine proslavljen je Dan Republike Srpske 9. januar. To je naišlo na brojna negativna reagovanja. Treba Ii RS da proslavlja taj dan? 

ČEKRLIJA: Iako se ovo pitanje predstavlja kao fundamentalno pitanje nakon svake Nove godine, meni se čini da je mnogo važnije koliko penzionera i djece gladuje tog istog dana. I na dan potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, i na dan prvog zasjedanja ZAVNOBIHA.

MONITOR: Visoki predstavnik Valetnin Incko u svom reagovanju kazao je da Republika Srpska nije država, kao što tvrdi član Predsjedništva Dodik, jer entiteti nisu države i da će o netačnim tvrdnjama o državnosti RS izvijestiti Vijeće sigurnosti UN.

ČEKRLIJA: Bez obzira na to što je svima sve jasno, isprazne polemike oko toga se i dalje vode. Ovo je jedna od takvih polemika koje služe samo da bi skrenule pažnju od stvarnih problema sa kojima se u Bosni i Hercegovini susrećemo. Što se konkretnog odgovora tiče, dovoljno je da svaki političar ili građanin pogleda šta piše na pasošu koji ima. Direktniji i jasniji odgovor od toga ne postoji.

MONITOR: I dalje se najavljuje otcjepljenje RS. Može li se to dogoditi?

ČEKRLIJA:Pitanje otcjepljenja RS na prvi pogled zvuči kao užasna opasnost u svim mogućim scenarijima. Međutim, ukoliko se pogleda unazad onda se stvari vide sasvim drugačije. Potenciranje otcjepljenja RS je prvo služilo kao krajnja odbrana koja se može angažovati kada situacija bude apsolutno neprihvatljiva. Zatim je nakon nekog vremena otcjepljenje postalo prijetnja ukoliko se budu osujećivao razvoj i napredak RS. Konačno otcjepljenje je danas u rukama političara postalo oruđe za svakodnevni politički rad. Meni se čini da je sam koncept otcjepljenja time izgubio svoju moć nad građanima i da u tu priču iskreno vjeruju oni koji bi vjerovali i u sve drugo što vođe kažu.

MONITOR: Kakva  je trenutno politička situacija u BiH? 

ČEKRLIJA: Politička situacija u Bosni i Hercegovini se već godinama čini istom. Problemi zasnovani na etničkim ideologijama dominiraju u političkom i društvenom životu i održavaju socijalnu situaciju gotovo nepromijenjeno nestabilnom. Istovremeno takva situacija onemogućava pozitivne promjene na ekonomskom i privrednom planu. A to dalje onemogućava većinu ostalih mogućih napredovanja. Svi indikatori stanja u ekonomiji i privredi u državi su negativni. Uz nepostojanje jasnog plana za unapređenje i odliv stanovništva jasno je da je situacija loša. A pri tome nismo ni pomenuli kriminal, korupciju, zdravstvo, školstvo…

Konačan ishod u smislu uticaja opšteg političkog stanja u zemlji na građane se najbolje vidi iz brojnih socio-psiholoških istraživanja koja se sprovode u Bosni i Hercegovini. Rezultati jasno pokazuju vrlo nisko zadovoljstvo životom građana BiH, relativno visok stepen zabrinutosti za budućnost i perspektivnost.

MONITOR: Postoje li u BiH ozbiljnija ljevica i ozbiljnija građanska partija?

ČEKRLIJA: U Bosni i Hercegovini postoje samo političari koji su dominantno ljevoruki. Kako sada stvari stoje, na ljevicu, pa čak i ozbiljnu građansku partiju ćemo još dosta čekati.

MONITOR: Često se može čuti da je strah ušao u sve pore društva i da je Bosna i Hercegovina zemlja straha?

ČEKRLIJA:Pored bazične nesigurnosti koja opstaje zahvaljujući održavanju međuetničke tenzije, i nesigurnosti koja je posljedica loše ekonomske situacije u BIH postoji i strah vezan za eskalaciju kriminala u različitim oblicima. Tome dodatno doprinosi nepovjerenje u institucije koje bi građanima trebale garantovati sigurnost. Bolni primjeri Mahira Rakovca, Dženana Memića i Davida Dragičevića omogućili su direktan uvid u ovaj problem. Građani u susretu sa ovakvom svakodnevicom opravdano zaključuju da je BiH zemlja straha. Međutim, čini se da najviše treba da brine odsustvo želje političara i institucija da se na tom planu nešto pozitivno uradi. Mislim da sticanje takvog uvida najviše doprinosi opstanku straha kod građana.

MONITOR: Šta se u ovoj godini u BiH može očekivati na političkom planu?

ČEKRLIJA:Svaki napredak u Bosni i Hercegovini je mikroskopski ukoliko nema opšteg sistematskog angažovanja koje je pokrenuto od strane države i njenih institucija (bez obzira kojeg nivoa vlasti), i kao takav niti će biti primjetan, niti će nešto značiti. Na osnovu najvećeg broja različitih pokazatelja stanja u zemlji ne mogu reći da očekujem nikakvu posebnu promjenu političke situacije. Mislim da i kad jednom dođe do određenih značajnijih promjena, one će biti pokrenute od strane građana, a ne političara u Bosni i Hercegovini.

MONITOR: Edin Pobrić, profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu, nedavno je izjavio da u BiH pored hrvatskog i srpskog, vlada i bošnjački nacionalizam – uobličen kroz neke institucije, novine, portale…

ČEKRLIJA:Profesor Pobrić je samo konstatovao jednu činjenicu iz društvenog života Bosne i Hercegovine. Bošnjački nacionalizam postoji kao i srpski i hrvatski. Jedina razlika je u tome što je bošnjački nacionalizam nominalno vezan za Bosnu i Hercegovinu, dok su srpski i hrvatski vezani za njihove matične države. U svim ostalim karakteristikama je negativan kao i bilo koji drugi nacionalizam.

MONITOR: Koliko je kleronacionalizam raširen u bh društvu?

ČEKRLIJA:Kleronacionalizam kao naučni konstrukt u psihologiji predstavlja spoj izražene etničke vezanosti; distanciranja u odnosu na druge etničke grupe; i poslušničke religioznosti. Istraživanja ovih aspekata u BiH jasno pokazuju da je kleronacionalizam prilično rasprostranjen. Većina rezultata koji se odnose na mlade pokazuje izraženu vezanost za vlastitu etničku grupu, kao i izražene među-etničke  distance. Takvi rezultati ne čude imajući u vidu da se pripadnost vlastitoj etničkoj grupi i vjeri danas instalira kao osnovna odrednica ličnog identiteta. Naglašavanje ovih aspekata kroz permanentno nametanje odnosa Mi i Oni (Naši i Tuđi) plodno je tlo za dalji razvoj kleronacionalizma.

MONITOR: Hoće li se izborom Zorana Milanovića promijeniti politika Hrvatske prema BiH? 

ČEKRLIJA:Mislim da na to pitanje čak ni on sam ne može dati odgovor. Gledajući u širem smislu, svaki predsjednik Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine koji želi unaprijediti odnose sa komšijama i susjedima se mora boriti na dva fronta; na jednom se sa predsjednikom susjedne države zajedno boriti za razvoj i unapređenje odnosa, a na drugom protiv reakcionih snaga u vlastitoj državi (ili vlastitom etničkom korpusu) kojima to ne odgovara. Na osnovu pred i izbornih rezultata čini se da je novi predsjednik sposoban funkcionisati simultano na oba plana.

Logično je prije svega očekivati da će Zoran Milanović djelovati tako da iz odnosa sa Bosnom i Hercegovinom izvuče maksimum dobiti za Hrvatsku. Moje je mišljenje da u ovom momentu to može ostvariti tretirajući Bosnu i Hercegovinu kao dobrog partnera iz susjedstva i volio bih da taj scenario i zaživi.

 

Trajni podanički mentalitet

MONITOR: Posljednjih decenija, kažu analitičari, u Bosni i Hercegovini, ali i zemljama regiona, građani najčešće na izborima za svoje predstavnike biraju autoritativne lidere, pa umjesto vladavine institucija i zakona o svemu odlučuju političke ličnosti.

ČEKRLIJA: Nakon vjekova uslovljavanja ostvarenih kroz tuđinsku vlast i permanentno nesigurnu egzistencijalnu kod naroda Bosne i Hercegovine je razvijena sklonost ka potrebi da budu zaštićeni, oslobođeni, vođeni. Najvećim dijelom su kroz istoriju liderske figure formirane kroz borbe i sukobe. Drugim riječima i arhetipski lider na našim područjima je neko ko će obezbjeđivati sigurnost i smanjivati strah a ne voditi u dalji napredak ili ostvarenje većeg zadvoljstva životom. Nažalost, izgleda kao da smo stekli trajni podanički mentalitet, jer nismo imali dovoljno vremena da razvijemo napredniji oblik.

Tome slobodno možemo dodati i činjenicu da su današnji lideri u Bosni i Hercegovini toga savršeno svjesni i da to koriste u ogromnoj mjeri. Četvrt vijeka nakon rata postoji isti bazični osjećaj nesigurnosti i zabrinutosti za egzistenciju koji su zasnovani na lošim etničkom međuodnosima. Čime se god takvo stanje podupire, i koliko god to moglo biti samo krajnje nepošteno političko sredstvo, održavanje osjećaja bazične nesigurnosti produžava mogućnost opstanka autoritarnih političara.

I na kraju ne mogu da ne dodam da stepen intelektualne otvorenosti i obrazovanje takođe igraju ogromnu ulogu u formiranju, odnosno razbijanju sklonosti ka autoritarnim političarima. Ukoliko ste stvarno upoznati sa tim šta znači autoritarni političar (u narodu nerijetko poznat i kao diktator) i ko sve spada u ovu grupi, onda bi trebalo da je nemoguće da takvog birate, koliko god pripadao vašoj etničkoj grupi. S obzirom na to da ih mi na ovim prostorima stalno iznova biramo samo zato što su naši, to pokazuje da imamo ogroman problem, ili sa strahom ili sa kognitivnim funkcionisanjem.

 

Politički preletači

MONITOR: Da li, kako tvrde bh mediji, napuštanje političkih partija pojedinaca ili grupa, koji zadržavaju poslaničke ili odborničke mandate, poprima zabrinjavajući obim?

ČEKRLIJA:Zabrinjavajuće razmjere pojava “političkih preletača”, kako se danas nazivaju političari koji mijenjaju stranke, su već odavno dostignute. Danas je to pojava koja predstavlja sasvim legitimno sredstvo u političkom i društvenom djelovanju. U zakonu ne postoje stavke koje tretiraju ovaj problem tako da je iz tog ugla sasvim legalno prodavati i kupovati stranačku pripadnost ili riječnikom političih elita “trgovati papcima”. S druge strane, pitanje moralnosti postupaka pojedinca ili grupe se u Bosni i Hercegovini uopšte gledajući prestalo postavljati za bilo šta, kako na ličnom, tako i na opštem planu. Primarni cilj je ostvarenje kvazi-političkih i ličnih interesa, a sve ostalo se prilagođava tome, čak i osnovna moralna načela. U vezi moralnosti u Bosni i Hercegovini kvalitetni su samo još vicevi, koji opet nastaju da bi lakše podnosili opšte nezadovoljstvo i nemoć.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Teže je nego devedesetih

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne znam da li će SPC i DPS napraviti komrpomis. Ne znam ni da li je kompromis dobar. Znam samo da je Crna Gora propustila šansu da bude građanska, demokratska, razvijena država

 

MONITOR:  Otkako se  u zemlji priča o Zakonu o vjerskim zajednicama, kao da je sve drugo stalo. Kako vidite ovu situaciju ?

KOVAČEVIĆ: Ne mogu da sagledam situaciju u cjelini  ali percipiram  vanjsku utišanost  i unutrašnju uznemirenost. Možda ovom utisku doprinosi  i život u Kotoru koji me nakon kratkog izbivanja ( novogodišnji praznici ) sačekao  sablasno pust i miran. Tog dana kada sam se vratila,  na Trgu od oružja  ispred stuba srama,  neosvijetljena   ogromna jelka,kolona  ljudi u tamnom sa upaljenim svijećama. Hodaju u tišini, nose djecu, beba u kolicima…nema kraja. Kao da sam neprikladna uletjela u  scenu filma  iz srednjevjekovnog života. Ostala sam bez daha a u mislima vraćena na  sjednicu Parlamenta na kojem je izglasan zakon , nezakonito uhapšen  čitav poslanički klub,pokazana  arogancija  jednoumnika  I predaja moći opozicije  u ruke predstavnicima crkve, suspendovana politika.  Vidim posledicu I razumijem.  U nizu dešavanja koje nam godinama priređuje vladajuća elita utišani su ljudi,učeni godinama da svojim ušima ne vjeruju, da svojim očima dobro ne vide,kakvo crno kritičko mišljenje, adaptirani na nepravdu i laž, bez nade  uhvatili su se onog koji godinama stvara povjerenje  I  iracionalnog,  “odbranu” svetog, zaštićeni  moćnom institucijom.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. januara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Kristina Mihailović, izvršna direktorica Udruženja Roditelji: Vršnjačko nasilje je slika našeg društva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Djeca uče od nas, mi smo im primjeri u svemu,  mi smo jedini odgovorni za njihovo ponašanje. Uzaludna je sva priča o tome da nešto treba da se radi ovako ili onako ako im mi svakodnevno pokazujemo svojim ponašanjem suprotno

 

MONITOR: Krajem prošle godine u Podgorici je predstavljen Nacionalni plan za djelovanje protiv vršnjačkog nasilja. Šta je njime predviđeno?

MIHAILOVIĆ: Nacionalni akcioni plan I sve ono što je njime predviđeno i na čemu se već radi rezultat je rada i zalaganja velikog broja organizacija, institucija i ustanova posljednjih godinu i sa kojima sarađujemo kroz projekat Koalicija protiv vršnjačkog nasilja u crnogorskim školamai da pokušamo da unaprijedimo postojeći ambijent kako bi djeca u Crnoj Gori bila bolje zaštićena od vršnjačkog nasilja. Da, potpuno smo svjesni da ga nikada nećemo ni mi u Crnoj Gori ni bilo ko u potpunosti iskorijeniti, ali je stanje bilo takvo da je zabrinjavalo koliko se nije reagovalo na nasilje, koliko se nije prepoznavalo i koliko je propusta bilo u postupanju. Na prevenciji se ipak radilo, ali je i taj dio morao da pretrpi određena unaprjeđenja. Dakle, Nacionalnim akcionim planom je definisan niz koraka na svim nivoima – od promjene zakona u dijelu odgovornosti svih, i obavezno roditelja, promjene upustva, odnosno smjernica po kojima se mora postupati i obavezivanja svih u školama da ga primjenjuju (do sada je često bilo mrtvo slovo na papiru), uvođenja evidencije o slučajevima vršnjačkog nasilja koja do sada nije postojala, uspostavljanje tijela koje će pratiti stanje iprimjenu svega usvojenog … Takođe, prepoznalo se da bi bilo potrebno mijenjati zakon u dijelu koji se odnosi na PP službe, odnosno da se omogući da iškole sa manjim brojem učenika imaju psihologe i ako treba pedagoge. Uz sve to, predloženo je, ina tome će se insistirati, da centri za socijalni rad budu partneri u posebno izazovnim slučajevima kada roditelji nijesu zainteresovani da sarađuju i da centri pomažu školama, ali im podrška moraju biti i domovi zdravlja koji moraju početi da obezbjeđuju tretmane i podršku porodicama čija su djeca i žrtve ,ali i počinioci nasilja.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. januara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo