Povežite se sa nama

INTERVJU

DR IGOR MIĆUNOVIĆ, PREDSJEDNIK  UDRUŽENJA AKUPUNKTUROLOGA CRNE GORE: Lijek za cijelog čovjeka

Objavljeno prije

na

Akupunktura kao dio tradicionalne kineske medicine ne liječi bolesti nego čovjeka kao jedinstvo duše, uma i tijela, poštujući pri  tom individualnost svakog čovjeka

 

MONITOR: Šta je akupunktura?

MIĆUNOVIĆ: Akupunktura  (acus – igla, puncture – ubod) predstavlja integralni dio tradicionalne kineske medicine. Ovaj drevni sistem liječenja zasnovan je na inserciji igala u ljudsko tijelo, koje imaju za cilj uspostavljanje balansa u organizmu, aktivaciju svih sistema organizma u cilju samoizlječenja, podmlađivanja I revitalizacije.

Originalno termin zhenjiu针灸 (zhen – igla, jiu – termoterapija) predstavlja inserciju zagrijanih igala u ljudsko tijelo. Arheološki dokazi nas upućuju da akupunktura ima veoma dugu istoriju korišćenja,čak od ranog paleolita prije 40.000 godina, kada su je zajedno upotrebljavali sa vatrom u cilju otklanjanja boli.

Kao organizovani sistem liječenja,akupunktura se koristi posljednjih 1500 godina. Akupunktura se od 17. vijeka počinje praktikovatii u Evropi kada je u Parizu odbranjen prvi doktorantski rad na temu akupunkture.

Mehanizam djelovanja akupunkture se može objasniti: Endokrinomteorijom, Neuro-fiziološkom teorijom i Teorijom tradicionalnekineske medicine.

Akupunktura kao dio tradicionalne kineske medicine ne liječi bolesti nego čovjeka kao jedinstvo duše, uma i tijela, poštujući pri  tom individualnost svakog čovjeka. Rezultat liječenja nije samo odsustvo fizičkih bolesti nego I mentalno-emotivna ravnoteža, osjećaj povećane energije kao I osjećaj sreće i zadovoljstva.

MONITOR: Je li ovu metodu liječenja  priznala Svjetska zdravstvena organizacija?

MIĆUNOVIĆ: Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) je 1979. godine zvanično priznala akupunkturu kao legalnu medicinsku granu i otvorila Centar za obuku u sklopu Fakulteta kineske medicine u Pekingu. Nacionalni istraživački centar akupunkture NR Kine je otvoren na Fakultetu tradicionalnekineske medicine u Tianjinu 2019. godine.

MONITOR: Koliko se bolesti može liječiti ovom metodom?

MIĆUNOVIĆ: Primjenom akupunkture liječi se veliki broj bolesti (prema SZO više od 60 bolesti) I simptoma bolesti, ali najbolji rezultati su postignuti kod terapije bola, sportskih povreda, reumatskih promjena, hipertenzije, insomnije, paralyze I pareze, astme, alergije, herpes zostera, retencijeurina, impotencije,  neregularne menstruacije, histerije, depresije. Akupunktura je pokazala jako dobre rezultate i u prevenciji bolesti,

MONITOR: Ima li akupunktura neke prednosti nad drugim medicinskim disciplinama?

MIĆUNOVIĆ: Prednost akupunkture nad drugim sredstvima savremene medicine jeste u tome što su mehanizam, dejstvo i klinička primjena akupunkture prošli hiljadugodišnju kliničku primjenu, te verifikovani savremenim kliničkim i labaratorijskim testovima. Usporedbe radi, prvi savremeni lijek – aspirin, proizveden je 1897 godine. Aspirin se kao najpoznatiji nesteroidni lijek za bol našao u kapsuli astronauta Neil Armstronga na Mjesecu. U periodu od 122 godine još  se pronalaze indikacije I kontraindikacije za upotrebu aspirina. XX vijek se obično naziva vijekom aspirina. Sa tačke kineske medicine, aspirin je još u eksperimentalnoj fazi.

Druga prednost akupunkture se sastoji u tome što akupunktura liječi čovjeka u cjelini, upotrebljavajući principe kineske medicine I stimulišući organizam  da svojim silama otkloni uzrok bolesti I dovede organizam u stanje ravnoteže, bez upotrebe ljekova.

MONITOR: Pored akupunkture, koja se izvodi uz pomoć metalnih, najčešće čeličnih iglica, postoji i elektroakupunktura i laserska akupunktura…

MIĆUNOVIĆ: Tradicionalno se akupunkturne igle izrađuju od različitih materijala (zlato, srebro, bakar, čelik)  I upotrebljavaju sa ciljem da se proizvedu različiti terapeutski efekti. Dimenzije igala ergonomski opredjeljuju akupunkturne igle za različitu segmentalnu primjenu. Akupunkturni tretman se ostvarujeubodom igle u tačno lociranu akupunkturnu tačku u cilju poboljšanja stanja organizma. U novije vrijeme za blagu stimulaciju akupunkturnih тačaka koristi se terapijala seromilimagnetom. Pojačani efek atakupunkture se izvodi elektro stimulacijom igalaili zagrijavanjem igala – moksibustijom. Počev od 1968. godine u Kini se uspješno vrši akupunkturna analgezija  I anastezija tokom raznih operativnih zahvata. Posljednjih decenija u Kini se primjenjuje metoda farmako-akupunkture.

Osnovna podjela akupunkture je na klasičnu, tradicionalnu, modern akupunkturu i eksperimentalnu akupunkturu, kao i na korporalnui mikroakupunkturu.

MONITOR: Da li se akupunktura može primjenjivati kod svih uzrasta?

MIĆUNOVIĆ: Kineska medicina smatra da se čovjek nalazi u labilnoj ravnotežii da zdravlje predstavlja ravnotežu mentalnog, fizičkog I duhovnog sklopa čovjeka,I unutrašnjeg I spoljašnjeg stanja čovjeka. Akupunktura se koristi kod svih uzrasta, a posebno se preporučuje mladim osobama dok bolesti nisu uznapredovale. Akupunktura je medicinska grana kineske medicine koja glavninu svoje pažnje poklanja prevenciji i održavanju zdravlja i zbog toga je pedijatrijska akupunktura veoma značajan segment nauke o akupunkturi.

MONITOR: Šta  Vas je motivisalo da se bavite ovom drevnom kineskom metodom liječenja?

MIĆUNOVIĆ: Tokom magistarskih studija na Medicinskom fakultetu u Kragujevcu, moja sfera interesovanja  je bila upotreba Tradicionalne kineske medicine, u prvom redu akupunkture, za podizanje fizičkih, kognitivnih I konativnih karakteristika sportista. Moj magistarski rad je prvi naučni rad u Srbiji i Crnoj Gori koji se bavi tematikom tradicionalne, alternativne, komplementarne i integrativne medicine.

MONITORKo su najčešći pacijenti  u Vašoj ordinaciji?

MIĆUNOVIĆ: Većina mojih pacijenata su strani državljani, prvenstveno građani Rusije. Najčešći razlozi za dolaske su bolni sindromi.

MONITOR: Predsjednik ste Udruženja akupunkturologa Crne Gore. Koliko Udruženje ima članova i odakle su?

MIĆUNOVIĆ: Udruženje akupunkturologa Crne Gore  (UACG)  je osnovano  2014. godine sa ciljem promocije, standardizacije I edukacije iz oblasti Tradicionalne kineske medicine i akupunkture. Kao jedino regionalno udruženje, UACG je punopravni član dvije vodeće svjetske organizacije: World Federation of Chinese Medicine Societies – WFCMS i World Federation of Acupuncture & Moxibustion Societies.

Sem obavljanja funkcije predsjednika Udruženja akupunkturologa CG – UACG, takođe obavljam funkciju predsjednika obrazovnog komiteta WFCMS – Svjetske federacije kineske medicine. UACG ima ukupno oko 40 članova od kojih su oko dvadeset profesionalnI inostrani članovi.

 

Pvi ljekar kineske medicine u Evropi

 

MONITOR:   U Kini ste završili osnovne, doktorske i postdoktorske studije…  

MIĆUNOVIĆ: Kao kandidat  ZAMTES CG (Zavod za međunarodnu, tehničku saradnju Crne Gore I Ministarstva prosvjete Crne Gore, te Ministarstva prosvjete SRJ, 2001. godine, dobio sam punu recipročnu stipendiju Obrazovnog savjeta NR Kine za studiranje na Fakultetu tradicionalne kineske medicine u graduTianjinu.

Inicijalna ideja o upotrebi akupunkture u sportu je izgledala jako daleka kada sam počeo da učim kineski jezik. Već tokom prve godine uslov profesora je bio da zaboravim sve što sam do tada naučio. Sljedećih 13 godina sam imao rijetku priliku da se profesionalno usavršavam, da se mentalno i duhovno mijenjam i da ponovo vjerujem u umjetnost liječenja. Tokom januara 2013. godine sam se vratio u Crnu Goru. Sljedeće dvije   godine  trajao je proces notarizacije diploma, i konačno 2015. godine od strane nadležnih ministarstava  Crne Gore sam kao prvi ljekar kineske medicine u Evropi dobio notarizaciju diploma  – osnovnih,  doktorske diploma kineske medicine. Postdoktorske studije eksperimentalne akupunkture i farmakopunkture sam završio 2016. Godine na Fakultetu tradicionalne kineske medicine u Tianjinu kao stipendista vlade  Kine. Od tada se moje polje interesovanja širi i dobija drugačije dimenzije razumijevanja procesa liječenja.

                     Veseljko KOPRVICA

Komentari

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo