Povežite se sa nama

INTERVJU

DR IGOR MIĆUNOVIĆ, PREDSJEDNIK  UDRUŽENJA AKUPUNKTUROLOGA CRNE GORE: Lijek za cijelog čovjeka

Objavljeno prije

na

Akupunktura kao dio tradicionalne kineske medicine ne liječi bolesti nego čovjeka kao jedinstvo duše, uma i tijela, poštujući pri  tom individualnost svakog čovjeka

 

MONITOR: Šta je akupunktura?

MIĆUNOVIĆ: Akupunktura  (acus – igla, puncture – ubod) predstavlja integralni dio tradicionalne kineske medicine. Ovaj drevni sistem liječenja zasnovan je na inserciji igala u ljudsko tijelo, koje imaju za cilj uspostavljanje balansa u organizmu, aktivaciju svih sistema organizma u cilju samoizlječenja, podmlađivanja I revitalizacije.

Originalno termin zhenjiu针灸 (zhen – igla, jiu – termoterapija) predstavlja inserciju zagrijanih igala u ljudsko tijelo. Arheološki dokazi nas upućuju da akupunktura ima veoma dugu istoriju korišćenja,čak od ranog paleolita prije 40.000 godina, kada su je zajedno upotrebljavali sa vatrom u cilju otklanjanja boli.

Kao organizovani sistem liječenja,akupunktura se koristi posljednjih 1500 godina. Akupunktura se od 17. vijeka počinje praktikovatii u Evropi kada je u Parizu odbranjen prvi doktorantski rad na temu akupunkture.

Mehanizam djelovanja akupunkture se može objasniti: Endokrinomteorijom, Neuro-fiziološkom teorijom i Teorijom tradicionalnekineske medicine.

Akupunktura kao dio tradicionalne kineske medicine ne liječi bolesti nego čovjeka kao jedinstvo duše, uma i tijela, poštujući pri  tom individualnost svakog čovjeka. Rezultat liječenja nije samo odsustvo fizičkih bolesti nego I mentalno-emotivna ravnoteža, osjećaj povećane energije kao I osjećaj sreće i zadovoljstva.

MONITOR: Je li ovu metodu liječenja  priznala Svjetska zdravstvena organizacija?

MIĆUNOVIĆ: Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) je 1979. godine zvanično priznala akupunkturu kao legalnu medicinsku granu i otvorila Centar za obuku u sklopu Fakulteta kineske medicine u Pekingu. Nacionalni istraživački centar akupunkture NR Kine je otvoren na Fakultetu tradicionalnekineske medicine u Tianjinu 2019. godine.

MONITOR: Koliko se bolesti može liječiti ovom metodom?

MIĆUNOVIĆ: Primjenom akupunkture liječi se veliki broj bolesti (prema SZO više od 60 bolesti) I simptoma bolesti, ali najbolji rezultati su postignuti kod terapije bola, sportskih povreda, reumatskih promjena, hipertenzije, insomnije, paralyze I pareze, astme, alergije, herpes zostera, retencijeurina, impotencije,  neregularne menstruacije, histerije, depresije. Akupunktura je pokazala jako dobre rezultate i u prevenciji bolesti,

MONITOR: Ima li akupunktura neke prednosti nad drugim medicinskim disciplinama?

MIĆUNOVIĆ: Prednost akupunkture nad drugim sredstvima savremene medicine jeste u tome što su mehanizam, dejstvo i klinička primjena akupunkture prošli hiljadugodišnju kliničku primjenu, te verifikovani savremenim kliničkim i labaratorijskim testovima. Usporedbe radi, prvi savremeni lijek – aspirin, proizveden je 1897 godine. Aspirin se kao najpoznatiji nesteroidni lijek za bol našao u kapsuli astronauta Neil Armstronga na Mjesecu. U periodu od 122 godine još  se pronalaze indikacije I kontraindikacije za upotrebu aspirina. XX vijek se obično naziva vijekom aspirina. Sa tačke kineske medicine, aspirin je još u eksperimentalnoj fazi.

Druga prednost akupunkture se sastoji u tome što akupunktura liječi čovjeka u cjelini, upotrebljavajući principe kineske medicine I stimulišući organizam  da svojim silama otkloni uzrok bolesti I dovede organizam u stanje ravnoteže, bez upotrebe ljekova.

MONITOR: Pored akupunkture, koja se izvodi uz pomoć metalnih, najčešće čeličnih iglica, postoji i elektroakupunktura i laserska akupunktura…

MIĆUNOVIĆ: Tradicionalno se akupunkturne igle izrađuju od različitih materijala (zlato, srebro, bakar, čelik)  I upotrebljavaju sa ciljem da se proizvedu različiti terapeutski efekti. Dimenzije igala ergonomski opredjeljuju akupunkturne igle za različitu segmentalnu primjenu. Akupunkturni tretman se ostvarujeubodom igle u tačno lociranu akupunkturnu tačku u cilju poboljšanja stanja organizma. U novije vrijeme za blagu stimulaciju akupunkturnih тačaka koristi se terapijala seromilimagnetom. Pojačani efek atakupunkture se izvodi elektro stimulacijom igalaili zagrijavanjem igala – moksibustijom. Počev od 1968. godine u Kini se uspješno vrši akupunkturna analgezija  I anastezija tokom raznih operativnih zahvata. Posljednjih decenija u Kini se primjenjuje metoda farmako-akupunkture.

Osnovna podjela akupunkture je na klasičnu, tradicionalnu, modern akupunkturu i eksperimentalnu akupunkturu, kao i na korporalnui mikroakupunkturu.

MONITOR: Da li se akupunktura može primjenjivati kod svih uzrasta?

MIĆUNOVIĆ: Kineska medicina smatra da se čovjek nalazi u labilnoj ravnotežii da zdravlje predstavlja ravnotežu mentalnog, fizičkog I duhovnog sklopa čovjeka,I unutrašnjeg I spoljašnjeg stanja čovjeka. Akupunktura se koristi kod svih uzrasta, a posebno se preporučuje mladim osobama dok bolesti nisu uznapredovale. Akupunktura je medicinska grana kineske medicine koja glavninu svoje pažnje poklanja prevenciji i održavanju zdravlja i zbog toga je pedijatrijska akupunktura veoma značajan segment nauke o akupunkturi.

MONITOR: Šta  Vas je motivisalo da se bavite ovom drevnom kineskom metodom liječenja?

MIĆUNOVIĆ: Tokom magistarskih studija na Medicinskom fakultetu u Kragujevcu, moja sfera interesovanja  je bila upotreba Tradicionalne kineske medicine, u prvom redu akupunkture, za podizanje fizičkih, kognitivnih I konativnih karakteristika sportista. Moj magistarski rad je prvi naučni rad u Srbiji i Crnoj Gori koji se bavi tematikom tradicionalne, alternativne, komplementarne i integrativne medicine.

MONITORKo su najčešći pacijenti  u Vašoj ordinaciji?

MIĆUNOVIĆ: Većina mojih pacijenata su strani državljani, prvenstveno građani Rusije. Najčešći razlozi za dolaske su bolni sindromi.

MONITOR: Predsjednik ste Udruženja akupunkturologa Crne Gore. Koliko Udruženje ima članova i odakle su?

MIĆUNOVIĆ: Udruženje akupunkturologa Crne Gore  (UACG)  je osnovano  2014. godine sa ciljem promocije, standardizacije I edukacije iz oblasti Tradicionalne kineske medicine i akupunkture. Kao jedino regionalno udruženje, UACG je punopravni član dvije vodeće svjetske organizacije: World Federation of Chinese Medicine Societies – WFCMS i World Federation of Acupuncture & Moxibustion Societies.

Sem obavljanja funkcije predsjednika Udruženja akupunkturologa CG – UACG, takođe obavljam funkciju predsjednika obrazovnog komiteta WFCMS – Svjetske federacije kineske medicine. UACG ima ukupno oko 40 članova od kojih su oko dvadeset profesionalnI inostrani članovi.

 

Pvi ljekar kineske medicine u Evropi

 

MONITOR:   U Kini ste završili osnovne, doktorske i postdoktorske studije…  

MIĆUNOVIĆ: Kao kandidat  ZAMTES CG (Zavod za međunarodnu, tehničku saradnju Crne Gore I Ministarstva prosvjete Crne Gore, te Ministarstva prosvjete SRJ, 2001. godine, dobio sam punu recipročnu stipendiju Obrazovnog savjeta NR Kine za studiranje na Fakultetu tradicionalne kineske medicine u graduTianjinu.

Inicijalna ideja o upotrebi akupunkture u sportu je izgledala jako daleka kada sam počeo da učim kineski jezik. Već tokom prve godine uslov profesora je bio da zaboravim sve što sam do tada naučio. Sljedećih 13 godina sam imao rijetku priliku da se profesionalno usavršavam, da se mentalno i duhovno mijenjam i da ponovo vjerujem u umjetnost liječenja. Tokom januara 2013. godine sam se vratio u Crnu Goru. Sljedeće dvije   godine  trajao je proces notarizacije diploma, i konačno 2015. godine od strane nadležnih ministarstava  Crne Gore sam kao prvi ljekar kineske medicine u Evropi dobio notarizaciju diploma  – osnovnih,  doktorske diploma kineske medicine. Postdoktorske studije eksperimentalne akupunkture i farmakopunkture sam završio 2016. Godine na Fakultetu tradicionalne kineske medicine u Tianjinu kao stipendista vlade  Kine. Od tada se moje polje interesovanja širi i dobija drugačije dimenzije razumijevanja procesa liječenja.

                     Veseljko KOPRVICA

Komentari

INTERVJU

MILA KASALICA, FINANSIJSKI ANALITIČAR I FORENZIČAR: Nijesmo naučili lekciju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nepovjerenje je još snažno u sistemu. To potvrđuje podatak da je do marta sektor stanovništva bio neto povjerilac u sistemu (više je deponovao nego što se zaduživao). Od tada, prvi put nakon više godina, postao je neto kreditor

 

Početkom decembra prošle godine CBCG je započela „operaciju Atlas“ koje je, proljetos, rezultirala uvođenjem stečaja i početkom procesa likvidacije IBM i Atlas banke. O uzrocima i posljedicama tih dešavanja razgovaramo sa Milom Kasalicom, finansijskom analitičarkom i forenzičarkom.

MONITOR: Bili ste među malobrojnima koji su mnogo ranije upozoravali na loše stanje Kneževićevih banaka i potrebu da CBCG, u skladu sa zakonskim ovlašćenjima, preduzme adekvatne mjere. Zašto se toliko kasnilo sa mjerama?

KASALICA: U trećem kvaratalu 2015. godine urađena je kontrola Atlas banke, koja je precizno skenirala njeno stanje. Preliminarno izračunat koeficijent solventnosti (kalkulativni indikator zdravlja banke) je bio sa minusnim predznakom. Paralelno, u javnim revizorskim izvještajima eksterne revizije(što je legitimni izvor podataka za supervizora) stavljeno je do znanja u kakvoj finansijskoj i bankarskoj situaciji je Atlas banka.

Međutim, izvještaj navedene kontrole CBCG ostao je nezaveden u fioci jednog viceguvernera, akademski i institucionalno nespremnog da zaštiti instituciju. Za potrebe izbjegavanja odgovornosti domaštali su se “patriotski razlozi“. Otprilike: Fond za zaštitu depozita (FZD) nema novca da podmiri male deponente. Ili, naći će Debeli (možda ipak Knežević) pare. I, tome slično.

Tako da se sa pravovremenim sistemskim mjerama namjerno kasnilo. Zato ključno pitanje zdrave finansijske budućnosti Crne Gore mora biti: zašto se ćutalo unutar CB CG i na tržištu, kada je zvaničnih podataka bilo dovoljno za kvalitetnu reakciju, saglasno zakonima?

MONITOR: Da li bi sudbina IBM i Atlas banke bila drugačija da su adekvatne mjere preduzete u pravo vrijeme?

KASALICA: Da su tada uvedene mjere privremene uprave, sa ciljem suštinskog restrukturiranja banke, možda je Atlas banka imala šansu da preživi. Svakodnevno praćenje stanja, na koje se sada poziva CBCG bilo je nedovoljno fokusirano  i nedosljedno.

I IBM bi ostala da posluje.Ova banka je platila cijenu povezanosti sa glavnim akcionarem Atlas banke.

Naravno, i ovdje se mora biti oprezan, pošto su povezana lica u ovim bankama bila jedno vrzino kolo uzimanja, davanja, bez vraćanja dugova, a uz papirološko zatvaranje obaveza ili reklasifikaciju iz kreditnog portfelja u ostalu aktivu, kako bi se koeficijent solventnosti naštelovao do nivoa izvještajno prihvatljivog, a za potrebe ćutanja CBCG. Zbog toga je supervizor banaka morao da reaguje mnogo strožije od primijenjenog u periodu 2015 (ili čak 2014.) -2018.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 6. decembra
ili na www.novinarnica.net 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Zvonko Karanović pjesnik i prozaista iz Niša: Misleći čovjek je pobunjeni čovjek

Objavljeno prije

na

Objavio:

Onaj koji želi da stvara nešto novo po definiciji je pobunjeni čovek

MONITOR: Vašu književnu karijeru prožima muzika.

KARANOVIĆ: Da sam bio bar malo muzikalniji danas bih verovatno bio muzičar, jer muzika je moja prva ljubav. Od tinejdžerskih dana provodio sam sate i sate preslušavajući ploče, pokušavao da sviram i komponujem. Pisanje je došlo tek kasnije, u 21. godini, za pesnika prilično kasno, u dobu kada mnogi pesnici dignu ruke od poezije. Ono što sam iz muzike preneo u književnost je moja sklonost ka ljudima sa osobenim pogledom na svet, autorima, istraživačima, pionirima. Nisu mi bili važni hladni, svirački besprekorni instrumentalisti, virtuozi ili u književnosti bezidejni stilisti. Tražio sam jake umetnike, odvažne, one koji se trude da pomeraju granice. Dela naših najvećih učitelja nas uče umetničkoj hrabrosti, a ne pukom oponašanju. Bob Dilan, Džon Lenon, Leonard Koen, Tom Vejts, Igi Pop, Džoni Štulić, sve sami sjajni tekstopisci, samo su neki iz plejade onih koji su me inspirisali jednako kao i Kafka, Selin, Bulgakov, Keruak, Ginzberg. Muziku i danas slušam, doduše, ne tako intenzivno kao nekad. Sada me više interesuju vremenska razdoblja pa obnavljam „gradivo” ili kopam po onome šta sam propustio. Trenutno slušam muziku iz kasnih šezdesetih i ranih sedamdesetih, odeljak soul/fank.

MONITOR: „Dnevnik dezertera” je za mnoge već kultna trilogija. Vaš junak kaže da ima „Tri seljaka po glavi stanovnika“? 

KARANOVIĆ: Ta izjava jednog od likova romana Više od nule (2004) je namerno karikaturalna, nastala iz revolta zbog promenjene kulturne klime grada. Treba imati na umu da je Niš sa svojih 260.000 stanovnika veći od Podgorice ili Splita, približno iste veličine kao Sarajevo ili Ljubljana, univerzitetski centar sa 30.000 studenata. Ranih osamdesetih postojala je jaka alter scena sa puno pank i nju vejv bendova, radili su se fanzini, održavale slušaonice, kasnije pod pokroviteljstvom SKC-a prevodile neke važne knjige (Endi Vorhol, Nik Kejv, Džoj Divižn). Grad je imao kičmu, jak kulturni identitet, i to se nekako održavalo do kraja devedesetih. Narodnjaci su počeli da se puštaju po kafićima, što je do tada bilo nezamislivo, legalne i ilegalne nadogradnje su umnogome poružnele grad, tezge, trafike, bašte kafića oduzeli su skoro sav prostor za pešake. Grad se pretvorio u nekakvo otužno vašarište iz koga se neprestano iseljavaju mladi u potrazi za boljom šansom za život. Otuda i revolt prema novonastaloj situaciji onih koji pamte neka druga, bolja vremena.

MONITOR: Vrlo je hrabro od pisca da u svoju književnost unosi realne stavove o bolnim i gorućim pitanjima zemlje. Šta predstavlja danas Kosovo za vas?

KARANOVIĆ: Pisac ne mora da deli mišljenje svojih junaka. Mnoge krupne političke greške su učinjene u prošlosti i danas snosimo posledice toga. Da je bilo više pameti i tolerancije možda do ove nerazrešive situacije uopšte nije moralo da dođe.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 6. decembra
ili na www.novinarnica.net 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MILICA PUŠONJIĆ, PSIHOLOŠKINJA IZ PODGORICE: Nasilnici uče kako biti nasilnik

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori su zabilježeni slučajevi raznih oblika vršnjačkog nasilja. Fizičko nasilje je najuočljivije, pa je samim tim njegova učestalost najveća

 

Vršnjačko nasilje je nakon nedavnog konflikta između nastavnice i učenika u jednoj srednjoj školi u Rožajama ovih dana opet u žiži javnosti. Prema podacima Zavoda za školstvo, u osnovnim i srednjim školama u Crnoj Gori zabilježeno je 305 slučajeva vršnjačkog nasilja za prethodne dvije godine. Iz Uprave policije saopšteno je polovinom oktobra da je od početka godine prijavljeno 50 slučajeva vršnjačkog nasilja. Šta je glavni uzrok tome, pitamo Milicu Pušonjić, psihološkinju iz Podgorice?

PUŠONJIĆ: Ne postoji jedan jedinstven uzrok, već su razlozi za pojavu svakog nasilja, pa i vršnjačkog, veoma raznovrsni. Često se može čuti da je nasilje među djecom „normalna pojava“ sa kojom se raste i u skladu sa tim postoje očekivanja da će dječije nasilno ponašanje biti spontano prevaziđeno tokom razvoja. Međutim, da nasilje nije dio uobičajenog toka odrastanja, govore mnogi obrasci ponašanja koje dijete može ispoljavati. Posljedice počinjenog i proživljenog nasilnog ponašanja mogu biti ne samo neposredne nego i trajne – za čitav život.Nasilno ponašanje nije uobičajena pojava i treba intervenisati da bi se ona spriječila.

Predrasude postoje i u pogledu razumijevanja manje vidljivih oblika nasilnog ponašanja kakvi su verbalno i socijalno-emocionalno nasilje. Mnoga djeca, a i odrasli, ne shvataju ozbiljnosti stalnog omalovažanja, nazivanja pogrdnim imenima, vrijeđanja, ignorisanja, uhođenja itd. Obično se nalaze racionalni „razlozi“ da ovo ponašanje i nije baš nasilno, da se njime želi postići određeni cilj ili napraviti „šala“ i slIčno. Među učenicima, obično dječacima, a i pojedinim roditeljima, raširena je predrasuda da nasilje osnažuje dijete. Česta predrasuda koja se može čuti u školi je da nije moguće uticati na različite vrijednosti i oblike ponašanja koje su djeca usvojila prije dolaska u školu..

MONITOR: Šta je vršnjačko nasilje?

PUŠONJIĆ: Vršnjačko nasilje je fizičko ili psihičko nasilno ponašanje među vršnjacima, koje se ponavlja duži period s ciljem povrjeđivanja i odražava neravnopravan odnos snaga. Ono podrazumijeva nekoliko mogućih odnosa: nasilno ponašanje jednog učenika/učenice prema drugom, nasilno ponašanje grupe prema pojedincu, jedne grupe učenika prema drugoj grupi ili pak nasilno ponašanje učenika prema nastavnicima i obratno. Iako je vršnjačko nasilje karakteristično za školsku sredinu, istraživanja pokazuju da se ono dešava i na putu od škole do kuće, na autobuskim stajalištima, u prevozu, odnosno van školskog prostora. Važno je istaći da je nasilno ponašanje bilo kojeg od navedenih subjekata u vezi sa odnosima u školi i okolnostima u njoj, ali da svaka pojava vršnjačkog nasilja nije direktno vezana za život škole.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 6. decembra
ili na www.novinarnica.net 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo