Povežite se sa nama

INTERVJU

ŽELJKO VUŠUROVIĆ, DRAMSKI PISAC: Zločinci i ratni huškači u šinjelima demokratije  

Objavljeno prije

na

Glavni razlog zabrane igranja Deportacije u zvaničnim crnogorskim pozorišnim i kulturnim institucijama je taj što je isti čovjek Gospodar Crne Gore kao što je bio i u vrijeme tog ratnog zločina. On ne želi da se danas u Crnoj Gori uopšte spominje deportacija BiH izbjeglica i  napad na Dubrovnik

 

MONITOR: Što je razlog otporu predstavi Deportacija u Crnoj Gori?

VUŠUROVIĆ: U toku pripreme Deportacije u Novom Pazaru, proveo sam mnogo vremena sa režiserom predstave Gradimirom Gojerom. Rekao sam mu da sumnjam da će zvanične pozorišne i kulturne institucije dozvoliti gostovanje Deportacije, jer su na rukovodećim mjestima ljudi odani režimu. Mislim da ni to ne bi bio problem, kada bi ljudi koji znaju svoj posao,  radili ga profesionalno, časno i pošteno. I Gojer  je izražavao sumnju, ali se nadao da CNP neće napraviti svjetski presedan i odbiti predstavu svog počasnog člana! Nažalost, to se desilo, zahvaljujući umjetničkom direktoru Branimiru Banu Popoviću, koji se nije udostojio ni da odgovori na upite producenta predstave da li predstava može gostovati na daskama CNP-a. Novom umjetničkom direktoru CNP-a Željku Sošiću sam i ja kasnije pisao: ,,Čitajući Vaše intervjue, vidio sam da je i Vama kao umjetniku stalo do otkrivanja mnogih istina koje su skrivane zbog ovih ili onih razloga, a najčešće političkih. Kako ste se potrudili da kroz seriju Božićni ustanak umjetničkim sredstvima razotkrijete  velikosrpski fašizam koji je zbrisao crnogorsku državu 1918. godine, tako sam se i ja potrudio da crnogorski fašizam prikažem preko teatarskih dasaka. Zbog toga Vam se obraćam sa željom da dođe do naše saradnje i ugostite predstavu Deportacija. Na taj način bi se bar malo približili poetskoj pravdi, kad nema one sudske.“ Sošić mi nikada nije odgovorio. Mislim da je njegov antifašizam lažan, jer bi on, takav kakav je, dopustio fašizam DPS-a i već vidimo da ne smije pisnuti o Deportaciji. Taj veliki umjetnik nije odgovorio ni na pismo Tee Gorjanc Prelević, direktorice Akcije za ljudska prava. Ona je upitala da li CNP može izaći u susret i omogućiti prikazivanje predstave. Međutim, Željko Sošić ćuti, redovno prima platu, drži govore Predsjedniku države i kao umjetniku mu ne smeta što podržava režim koji mu zbog toga i finansira filmove, serije i scenarije upitnog karaktera. U međuvremenu, i on i direktorica Zetskog doma Lidija Dedović su dali dosta izjava i intervjua, ali je veoma zanimljivo da ih niko od tih novinara nikada nije upitao zašto zabranjuju gostovanje Deportacije. Dok izigravaju umjetnike koji se bore za slobode i emancipaciju ljudi, ponekad se zapitam da li Željku Sošiću i Lidiji Dedović ikada pocrvene obrazi od stida što ne dozvoljavaju gostovanje Deportacije, čiji je režiser počasni član Crnogorskog narodnog pozorišta? Taj kadar bi bilo zanimljivo uhvatiti kamerom. Mišljenja sam da je glavni razlog zabrane igranja Deportacije u zvaničnim crnogorskim pozorišnim i kulturnim institucijama taj što je isti čovjek Gospodar Crne Gore kao što je bio i u vrijeme tog ratnog zločina. On ne želi da se danas u Crnoj Gori uopšte spominje deportacija BiH izbjeglica i napad na Dubrovnik. Misli da se njegova ratnohuškačka prošlost može prekrečiti tako što će mlatarati po državnoj televiziji i Pobjedi sa nekim političkim, novinarskim i  intelektualnim kreaturama.

MONITOR: Kakve su reakcije publike na predstavu?

VUŠUROVIĆ: Nakon svakog izvođenja, ljudi su prilazili i čestitali režiseru Gradimiru Gojeru, glumcima i meni. Posebno me dotaklo kada mi je dramski tekst pohvalio preživjeli iz deportacije izbjeglica i kada su mi članovi porodica ubijenih Bošnjaka/Muslimana čestitali na predstavi. Veliko je zadovoljstvo ako smo uspjeli da kod ljudi probudimo nadu da u svima nama ima još plemenitosti, hrabrosti da se saopšti istina i želje za opraštanjem. Ipak sve to neko od nas nosi u sebi i nudi onom najbližem kao dar. Ali takvi se darovi ne nose u kovertama, tako da mnoge ljude, skloni materijalizmu i DPS-ovskom ušuškavanju uz skute gospodaru, to onda ne insteresuje.

MONITOR: Ove godine obilježeno je 27 godina od deportacije BiH izbjeglica.  Zločin je zataškan, zločinci nijesu kažnjeni.  Kako Vam danas sve to izgleda?

VUŠUROVIĆ: Sve što je ova država uradila od 25.05.1992. godine do danas je strašan zločin prema izbjeglicama i njihovim porodicama. Prvo su pohapsili ljude koji su kod nas došli spasiti se od rata, onda ih predali ratnim zločincima koji su ih većinu pobili, da bi onda zataškavali slučaj. Onda je takva vlast licemjerno, zbog odnosa sa Evropskom unijom, optužila neke policijske funkcionere za zločin, da bi ih sve oslobodili.   EU se ne stidi što im u srcu Evrope postoji vlast koja nije riješila  državni ratni zločin, jer smo mi za njih samo statistika i pokusni zečevi u odnosima Zapad-Istok. Volio bih kada bi se i naša vlast stidjela svog ratnog zločina, kao što se i sve njemačke vlade nakon II svjetskog rata stide zlodjela svojih sunarodnika. Ali, ne, crnogorska vlada nema osjećaj za stid kao što ima osjećaj za stambenu politiku. Zato se zvanično ne znaju krivci za ratni zločin i  navodno ne zna se i nalogodavac. A vi samo zamislite državu u kojoj ni Predsjednik ni premijer nisu ništa znali o hapšenju i deportaciji izbjeglica, što je  nonšalantno na sudu izjavio Milo Đukanović.

MONITOR: Deportacija nije jedini zločin o kome zvaničnici ćute, a u međuvremenu su  postali glavni promoteri demokratskih vrijednosti. Kako komentarišete to nesuočavanje sa prošlošću i
demokratski ,,preobražaj”?

VUŠUROVIĆ: Težak je prelaz sa makadama na asfalt, sa loze i šljive na viski i sa čuvanja goveda na čuvanje države. Takav prelaz su imali i neki naši vlastodršci-ratni huškači, koji su se preko noći zaodjenuli Hugo Bos odijelima i šinjelom demokratije. Misle da  svakom mogu prodati tu priču. Mnoge tzv. nezavisne intelektualce su kupili. To je farsa, koju filuju medijski jastrebovi i intelektualni potrpežnjaci što, nažalost, većina naroda ne vidi. Onda je normalno da razni likovi iz devedesetih godina kao što su Milo Đukanović, Duško Marković, Predrag Bulatović, Emilo Labudović, Velizar Kaluđerović, Neven Gošović i Andrija Mandić mogu ovom narodu pričati o demokratiji. Zamislite i  rukovodioce Demokrata koji su većinom bili u ratnohuškački SNP. Nisu imali moralnih dilema da li treba biti u partiji koju je osnovao zločinac Slobodan Milošević i koja mu je služila do kraja. I onda bi oni danas da pričaju o demokratiji, Briselu, izbornim pravilima, a spremni su da obmanu javnost i plasiraju neistine kao onu o ukinutim platama, da bi ih na kraju mjeseca primili. Vlast Demokrata i Nove srpske demokratije u Herceg Novom je odbila gostovanje predstave Deportacija u gradu đe se i desio taj ratni zločin. Zvanično mi nikada nisu odgovorili na mejl, a nezvanično su mi saopštili da im je predstava skupa. Gostovanje Deportacije košta oko 2.000 eura. Vlastima Demokrata i ostalih u Herceg Novom je to bilo skupo, da bi nakon nekoliko mjeseci platili Ceci Ražnatović i Zdravku Čoliću 100.000 eura za dva koncerta. Gradonačelnik Herceg Novog gospodin Katić iz redova Demokrata se nije pojavio ni na obilježavanju godišnjice deportacije BiH izbjeglica, dok Amfilohijeve skupove posjećuje. Kako ga nije stid; imaju li ti ljudi imalo empatije za stradalništvo ljudi druge vjere, druge nacije, drugih političkih pogleda?

MONITOR: Da li radite na nekom novom dramskom tekstu?

VUŠUROVIĆ: Trenutno ne; nemam vas što lagati, što bi rekli stari Cetinjani. Prošle zime sam počeo pisati novu dramu, ali sam zbog nekih životnih okolnosti prestao. Ti likovi sada u kompjuteru odmaraju od mene. No, izgleda da uzalud pišem drame i scenarije. Često ih šaljem na konkurse državnih kulturnih institucija, ali me stalno odbijaju. Možda stvarno kvalitetom nisu ni zaslužili da pobijede ili bar uđu u neku grupu scenarija ili drama koji dobiju neki euro podrške. Ali je veoma moguće da moje radove odbijaju iz političkih razloga. Deportacija, odbijena od strane CNP-a, se ipak postavila, a imam najave jednog producenta iz Beograda da je zainteresovan za moj film koji bi se mogao svrstati u žanr političkog trilera, a čiji je scenario takođe odbijen od strane Filmskog centra Crne Gore.

 

O deportacijama ćute i vlast i opozicija

 

MONITOR: Očekujete li da će se neko od političara  pojaviti na predstavi  Deportacija u Podgorici?

VUŠUROVIĆ: Znam da će doći predstavnik Stare Garde LSCG sa Cetinja, koja je uz naš LSCG moralni svjetionik ovih prostora. Koliko sam upoznat, pozvani su i neki predstavnici vlasti. Mislim da vlast ali i većina opozicionih partija izbjegava spominjanje ovog ratnog zločina, jer su mnogi tad zajedno činili vlast. Jedan događaj potvrđuje moju rečenicu. Na poziv Tee Gorjanc Prelević sam prisustvovao obilježavanju 27-e godišnjice Deportacije izbjeglica ispred policijske stanice Herceg Novi, gdje je te nesretne ljude iz Bosne i Hercegovine crnogorska policija privela i držala uhapšene prije predaje njihovim krvnicima. Niko se od predstavnika DPS-a i SD-a nije pojavio, ali niko nije bio ni ispred opozicionih partija. I prije tog dana sam znao da je većina političke a i kulturne elite takva da su skloniji poći tamo đe ima da se jede i pije. Ne čudi me odsustvo empatije kod DPS-ovskih političara i njihovih političkih slugu, ali mi je licemjerno kada čujem od većine tzv. opozicionih političara da su oni alternativa ovoj vlasti, dok o ovom ratnom zločinu nemaju  jasan stav ili su čak  intimno na strani onih koji su počinili zločin.

 

Plašim se opstrukcije

 

 MONITOR: Izvođenje predstave Deportacija, koja je rađena po Vašem tekstu, u Podgorici je zakazano za 24. septembar U KICU-u. Kakva su očekivanja,  s obzirom na to da predstava govori o zločinu koji se prećutkuje?

VUŠUROVIĆ: Plašim se opstrukcija. Deportacija je još zabranjena u zvaničnim pozorišnim institucijama ove države. Zahvalan sam direktorici Akcije za ljudska prava Tei Gorjanc Prelević, koja je organizator podgoričke premijere Deportacije. A od novopazarske premijere do danas, skupilo se dosta materijala da bi se mogao snimiti dokumentarni film o rađanju, životu i opstrukcijama predstave Deportacija. Režiser Gradimir Gojer je o tome lijepo pisao u vašem listu avgusta prošle godine, ali se i od tada mnogo toga izdešavalo da bi takav materijal trebalo trajno zabilježiti na filmskoj traci. Valja i na taj način imati svjedočanstvo u kakvoj mi državi živimo, ko sve rukovodi kulturnim institucijama, kako se neodgovorno ponašaju i bespogovorno služe režimu koji ih je instalirao na te funkcije.

Gledaoci predstave će te večeri imati svoj sud. Nadam se da će ovog puta ljudi „zaduženi“ za pozorišnu kritiku napisati par riječi o predstavi. Znam da se nekome neće dopasti, a nekome, vjerujem, hoće. Jedino sam siguran da se na kraju predstave niko neće smijati.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

TAMARA MILAŠ, KOORDINATORKA PROGRAMA LJUDSKOG PRAVA CGO: Sistemska posvećenost uspostavljanju zaborava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Usljed očigledne odgovornosti određenih osoba koje  su tada, a i danas, u vrhu političkih struktura ili blizu njih, nije došlo do adekvatnog procesuiranja zločina koji je država priznala tako što je porodicama stradalih isplatila odštete

 

MONITOR:  Prvi put su ministar unutrašnjih poslova, direktor Uprave policije, ministar pravde i ministar rada prisustvovali  obilježavanju deportacije. Što to govori o odnosu vlasti prema ovom zločinu?

MILAŠ: Predstavnici ranijih vlasti su decenijama organizovano ćutali o ovom zločinu koji i danas snažno opterećuje crnogorsko društvo. Međutim, uporno su godinama unazad nevladine organizacije – CGO, HRA i ANIMA – podnosile inicijativu da se ustanovi dan sjećanja, da se podigne spomen- obilježje i da se crnogorska policija izvini zbog svog nezakonitog djelovanja, i organizovali memorijalno okupljanje. Proces je spor, dugo smo bili ignorisani, i to ne samo oko slučaja Deportacija, nego sa svim pojedinačnim slučajevima ratnih zločina počinjenih u Crnoj Gori…

Ovogodišnji dolazak nekoliko članova Vlade, uključujući i ministra unutrašnjih poslova i direktora Uprave policije, na memorijalni skup ispred Centra bezbjednosti Herceg Novi, predstavlja veliki  iskorak i ohrabrenje da zvanična Crna Gora napokon okreće novi list u odnosu prema ratnim zločinima, a posebno prema žrtvama. Nadam se da konačno ulazimo u period u kojem neće biti zaštićenih i u kojem najteži ratni zločini neće biti zataškavani i pretvarani u monetu za političku demagogiju.

U tom kontekstu, važnim ističem pijetet prema žrtvama i iskreno izvinjenje koje je uputio direktor Uprave policije, Zoran Brđanin, napravivši jasan javni otklon od tadašnjeg postupanja policije. Time je jedan od naših zahtjeva iz inicijative ispunjen, a dobili smo i obećanje od ministra unutrašnjih poslova, Filipa Adžića, da će raditi na podizanju spomenika.

Nadam se da će se ovim stvari ubrzati, da ćemo doći do ispunjenja i ostalih zahtjeva, ali i novog pravosudnog razmatranja ovog slučaja, jer Crna Gora ne smije dozvoliti da pravda i dostojanstveno sjećanje na ove žrtve čekaju još 30 godina.

MONITOR: Tri decenije nakon deportacija da li smo se kao društvo suočili sa tim i drugim zločinima?

MILAŠ: Deportacija predstavlja najstrašniji zločin u više od pola vijeka crnogorske istorije, i dok puna istina ne bude razjašnjena i pravda zadovoljena, ovaj, ali  ostali ratni zločini, će opterećivati i crnogorsko društvo, sadašnje i buduće generacije na mnogo nivoa. Ovakav odnos nesuočavanja sa ratnim zločinima narušava i međunarodni ugled države.

Uslijed očigledne odgovornosti određenih osoba koje su tada, a i danas, u vrhu političkih struktura ili blizu njih, nije došlo do adekvatnog procesuiranja zločina koji je država priznala tako što je porodicama stradalih isplatila odštete. Bili smo svjedoci progona, političkih  i društvenih, svjedoka koji su  govorili o ovom zločinu, a svaki pokušaj obilježavanja mjesta zločina je opstruiran od vlasti. Za razliku od slučaja Kaluđerski laz u kojem su, takođe, stradale izbjeglice koje su potražile utočište u Crnoj Gori, ovdje postoje jasne indicije o učešću tadašnjeg državnog vrha u naređivanju i/ili sprovođenju ovog zločina, i tim je naglašenija potreba da se ovo temeljno ispita i da dobijemo zvanično određenje države.

Sumirajući dosadašnje aktivnosti u slučajevima ratnih zločina, možemo konstatovati da su crnogorske vlasti pokazale sistemsku posvećenost u uspostavljanju zaborava. Činjenice o tim zločinima ne postoje u udžbenicima savremene istorije ni na jednom obrazovnom nivou, nema podrške za projekte nevladinih organizacija u ovoj oblasti, izbjegava se javni dijalog na tu temu, itd. Konačno, o ovom gotovo da ne bi bilo pomena u javnom diskursu da nema napora malog broja NVO i nezavisnih medija da uporno apeluju na adekvatno rješavanje ovih zločina.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Licemjerje nove vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović

 

MONITOR:  Alternativa Crna Gora je objavila dokumenta o tome kako je porodica Đukanović navodno nakon pada DPS-a, a neposredno pred formiranje avgustovske Vlade, prebacila preko 100 miliona eura  na inostrane račune. To je Prva banka braće Đukanović demantovala. Kako Vi vidite činjenicu da se od pada DPS-a do danas ne vodi nijedna istraga vezana za porodicu Đukanović?

MILOVAC: Podsjetiću vas da su Đukanovići u oktobru prošle godine, nakon što je MANS objelodanio priču u okviru Pandora papiri istrage, priznali da su formalni vlasnici kompleksne strukture offshore kompanija i porodičnih trastova, da su stvarno vlasništvo krili iza armije advokata i fiktivnih direktora i agenata. Nakon toga smo imali predstavu za javnost u izvođenju bivšeg glavnog specijalnog tužioca (GST), Milivoja Katnića koji je „formirao predmet“ i formalno započeo prikupljanje podataka, za sada bez vidljivih rezultata. Nije poznato ko je preuzeo taj predmet nakon odlaska Katnića iz Specijalnog tužilaštva, niti se novi GST oglašavao tim povodom. To je u potpunosti na liniji sa onim što smo mogli da vidimo, a to je odsustvo i naznaka političke volje ili namjere da se bilo ko u novoj vlasti ozbiljnije pozabavi onim političkim i kriminalnim strukturama koje su u predizbornim kampanjama označavali kao glavne krivce za sveopštu propast crnogorske države, odnosno njene društvene i ekonomske supstance.

Ni iz redova vladajuće URA- e i njenog predsjednika nemamo priliku da čujemo kao što je to bio slučaj u prethodnom periodu – da će ključni krivci biti procesuirani. Prethodne dvije godine Vlade Zdravka Krivokapića u kojoj je upravo Dritan Abazović bio koordinator službi bezbjednosti i pokušavao da sebe plasira kao „ruku pravde“ u potpunosti su izgubljene zbog toga što je iza formalno javno iskazane političke volje za borbu protiv korupcije, stojao politički marketing Abazovića i njegove partije. Zbog toga danas, dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović. Svi znamo kako se to završilo.

MONITOR: Kako vidite činjenicu da se u podacima Europola, koji stižu u Crnu Goru i razotkrivaju učešće visokih pravosudnih funkcionera u kriminalu, nema inkriminišućih podataka za one koji su u to vrjeme bili na vrhu piramide moći u Crnoj Gori?

MILOVAC: Ono što se dešava u vezi sa podacima Europola je sasvim očekivano na početku procesa koji želimo da vidimo kao demontažu ključnih poluga jednog totalitarnog režima. Do sada prezentovani podaci upućuju na konkretne i veoma bliske veze između organizovanog kriminala i onih institucija koje bi trebalo da predstavljaju prvu liniju odbrane od kriminala i korupcije. Važno je podsjetiti da je u javnosti prezentovan tek dio podataka Europola i da do kraja ne možemo biti sigurni da li oni ne uključuju i neke pojedince bivše vlasti, uključujući i one koji sada podržavaju manjinsku Vladu Dritana Abazovića.  Vidjeli smo da je GST Katnić saopštio da je SDT razmotrilo podatke Europola još u februaru ove godine i zaključilo da tu nema ništa sporno. Pitanje je da li i u strukturama nove vlasti i novog tužilaštva postoje oni koji za dio podataka Europola smatraju da „nema ništa sporno“. Nakon dvije godine od smjene DPS-a, zahvaljujući političkom avanturizmu prije svega Pokreta URA, otvara se ogroman prostor za sumnju da se neki reformski procesi u Crnoj Gori neće pokrenuti sve dok vlast bude uslovljena političkom podrškom DPS-a u parlamentu. Biće zanimljivo vidjeti šta novo donose presretnuti razgovori preko SKY aplikacije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SONJA BISERKO, HELSINŠKI ODBOR ZA LJUDSKA PRAVA BEOGRAD: Rađa se  multipolaran i višekonceptualan svjetski poredak

Objavljeno prije

na

Objavio:

U kom pravcu će se razvijati odnosi SAD-a i Kine u novim okolnostima je najveći izazav novog svetskog poretka koji je u zametku

 

MONITOR: U geopolitičkom kontekstu, kako vidite agresiju Rusije na Ukrajinu?

BISERKO: Agresija na Ukrajinu je dugo pripremena sa ciljem da se obnovi ruska globalna uloga. Imperijalne ambicije Rusije postale su prioritet Putinove politike. Međutim, agresija na Ukrajinu imaće dalekosežne posledice na geopolitičke promene, uz ekonomske i finasijske posledice za koje tek treba da se nađu rešenja.  Džordž Soros je na privrednom forumu u Davosu izjavio, da bi ruska invazija na Ukrajinu mogla biti ,,početak trećeg svjetskog rata” koji bi mogao značiti kraj civilizacije. Bez obzira na krajnji ishod, rat u Ukrajini će temeljno promeniti bezbednosni okvir Evrope i odnose između Istoka i Zapada. Dakle, ukrajinski rat samo ubrzava promenu geopolitičkog pejzaža koji već duže vremena prolazi  kroz duboku transformaciju. Rađa se novi svetski poredak koji će biti i multipolaran i višekonceptualan. Promena globalne moći dovela je do ogromnih razlika u normama i vrednostima i najednostavnije rečeno svet se deli na liberalni i iliberalni svet. Nakon Drugog svetskog rata imali smo bipolarnost, zatim unipolarnost američke hegemonije i sada je nastupila faza multipolarnosti u nastajanju.  Dva glavna aktera su Kina i Amerika. Menjaju se i bezbednosne strategije. NATO je nakon ruske agresije na Ukrajinu dobio novi smisao. Tradicionlno neutralne zemlje, Švedska i Finska, zatražile su pristup NATO-u. Došlo je do produbljene saradnje  između Rusije i Kine.

Agresija na Ukrajinu već je promenila odnose u Evropi. Unutar EU došlo je do ubrzanja usaglašavanja zajedničkih ciljeva, kao i do svesti o neophodnosti produbljavanja evropske integracije, jer su mnoge barijere bezbednosnoj integraciji otpale zbog ruske agresije. Unutar EU promenjen je i narativ: Postalo je jasno da EU, ukoliko želi da postane relevantni geostrateški faktor, mora da krene putem dublje integracije. Nedavno završena Konferencija o budućnosti Evrope je najnoviji pokušaj da se „produbi“ Unija, sa mnoštvom preporuka za unutrašnje reforme.

MONITOR: Od početka ukrajinske krize, Džozef Bajden nije želeo da govori oštrije o ponašanju Kine u ovoj krizi, ali je ovih dana izjavio da bi SAD intervenisale u slučaju da Kina pokuša da prisajedini Tajvan. Kako i objašnavate iznenadnu Bajdenovu otvorenost?

BISERKO: EU i SAD veoma se paze da ne uđu u sukob sa Rusijom ali na sve moguće načine pomažu Ukrajinu da se suprotstavi ruskoj agresiji. Svesni su slabosti Rusije ali i njene nepredvidivosti. Stalna pretnja nuklearnim oružjem, zatim pribegavanje raznim drugim sredstvima i ucenama  dodatno generišku krizu u svetu zbog blokiranja izvoza ukrajinskog žita kao jednog od najvećih proizvodjača u svetu.  Zapadne sankcije koštaju Rusiju i ona na svaki način raznim ucenama želi da izdejstvuje njihovo ukidanje. Međutim,  pritisak na Putina se pojačava. A  njegov govor za Dan pobede je pokazao da je svestan svih nedostataka ruske vojske ali i javnog mnjenja u zemlji koje će sigurno u neko dogledno vreme iznedriti neke promene i reforme, odnosno vraćanje Rusije u svetsku zajednicu. Teško je predvideti kada će to tačno biti ali ova situacija nije održiva na dugi rok. Diskreditacija Rusije ovim ratom je ogromna.

Amerika je prihvatila politiku „jednu Kine“. Rekla bih da se radi o nespretenoj izjavi u  uzburkanim svetskim odnosima. Odnosi Kine i SAD-a su duboko isprepleteni i sadašnju politiku Bajdenove administracije prema Kini karakteriše kombinacija partnerstva i rivalstva. U kom pravcu će se razvijati u novim okolnostima je najveći izazav novog svetskog poretka koji je sada u zametku. Bajdenova poseta Aziji je inače bila  u funkciji oživljavanja regionalnog trgovinskog pakta koji je predsednik Tramp torpedovao.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo