Povežite se sa nama

INTERVJU

ŽELJKO VUŠUROVIĆ, DRAMSKI PISAC: Zločinci i ratni huškači u šinjelima demokratije  

Objavljeno prije

na

Glavni razlog zabrane igranja Deportacije u zvaničnim crnogorskim pozorišnim i kulturnim institucijama je taj što je isti čovjek Gospodar Crne Gore kao što je bio i u vrijeme tog ratnog zločina. On ne želi da se danas u Crnoj Gori uopšte spominje deportacija BiH izbjeglica i  napad na Dubrovnik

 

MONITOR: Što je razlog otporu predstavi Deportacija u Crnoj Gori?

VUŠUROVIĆ: U toku pripreme Deportacije u Novom Pazaru, proveo sam mnogo vremena sa režiserom predstave Gradimirom Gojerom. Rekao sam mu da sumnjam da će zvanične pozorišne i kulturne institucije dozvoliti gostovanje Deportacije, jer su na rukovodećim mjestima ljudi odani režimu. Mislim da ni to ne bi bio problem, kada bi ljudi koji znaju svoj posao,  radili ga profesionalno, časno i pošteno. I Gojer  je izražavao sumnju, ali se nadao da CNP neće napraviti svjetski presedan i odbiti predstavu svog počasnog člana! Nažalost, to se desilo, zahvaljujući umjetničkom direktoru Branimiru Banu Popoviću, koji se nije udostojio ni da odgovori na upite producenta predstave da li predstava može gostovati na daskama CNP-a. Novom umjetničkom direktoru CNP-a Željku Sošiću sam i ja kasnije pisao: ,,Čitajući Vaše intervjue, vidio sam da je i Vama kao umjetniku stalo do otkrivanja mnogih istina koje su skrivane zbog ovih ili onih razloga, a najčešće političkih. Kako ste se potrudili da kroz seriju Božićni ustanak umjetničkim sredstvima razotkrijete  velikosrpski fašizam koji je zbrisao crnogorsku državu 1918. godine, tako sam se i ja potrudio da crnogorski fašizam prikažem preko teatarskih dasaka. Zbog toga Vam se obraćam sa željom da dođe do naše saradnje i ugostite predstavu Deportacija. Na taj način bi se bar malo približili poetskoj pravdi, kad nema one sudske.“ Sošić mi nikada nije odgovorio. Mislim da je njegov antifašizam lažan, jer bi on, takav kakav je, dopustio fašizam DPS-a i već vidimo da ne smije pisnuti o Deportaciji. Taj veliki umjetnik nije odgovorio ni na pismo Tee Gorjanc Prelević, direktorice Akcije za ljudska prava. Ona je upitala da li CNP može izaći u susret i omogućiti prikazivanje predstave. Međutim, Željko Sošić ćuti, redovno prima platu, drži govore Predsjedniku države i kao umjetniku mu ne smeta što podržava režim koji mu zbog toga i finansira filmove, serije i scenarije upitnog karaktera. U međuvremenu, i on i direktorica Zetskog doma Lidija Dedović su dali dosta izjava i intervjua, ali je veoma zanimljivo da ih niko od tih novinara nikada nije upitao zašto zabranjuju gostovanje Deportacije. Dok izigravaju umjetnike koji se bore za slobode i emancipaciju ljudi, ponekad se zapitam da li Željku Sošiću i Lidiji Dedović ikada pocrvene obrazi od stida što ne dozvoljavaju gostovanje Deportacije, čiji je režiser počasni član Crnogorskog narodnog pozorišta? Taj kadar bi bilo zanimljivo uhvatiti kamerom. Mišljenja sam da je glavni razlog zabrane igranja Deportacije u zvaničnim crnogorskim pozorišnim i kulturnim institucijama taj što je isti čovjek Gospodar Crne Gore kao što je bio i u vrijeme tog ratnog zločina. On ne želi da se danas u Crnoj Gori uopšte spominje deportacija BiH izbjeglica i napad na Dubrovnik. Misli da se njegova ratnohuškačka prošlost može prekrečiti tako što će mlatarati po državnoj televiziji i Pobjedi sa nekim političkim, novinarskim i  intelektualnim kreaturama.

MONITOR: Kakve su reakcije publike na predstavu?

VUŠUROVIĆ: Nakon svakog izvođenja, ljudi su prilazili i čestitali režiseru Gradimiru Gojeru, glumcima i meni. Posebno me dotaklo kada mi je dramski tekst pohvalio preživjeli iz deportacije izbjeglica i kada su mi članovi porodica ubijenih Bošnjaka/Muslimana čestitali na predstavi. Veliko je zadovoljstvo ako smo uspjeli da kod ljudi probudimo nadu da u svima nama ima još plemenitosti, hrabrosti da se saopšti istina i želje za opraštanjem. Ipak sve to neko od nas nosi u sebi i nudi onom najbližem kao dar. Ali takvi se darovi ne nose u kovertama, tako da mnoge ljude, skloni materijalizmu i DPS-ovskom ušuškavanju uz skute gospodaru, to onda ne insteresuje.

MONITOR: Ove godine obilježeno je 27 godina od deportacije BiH izbjeglica.  Zločin je zataškan, zločinci nijesu kažnjeni.  Kako Vam danas sve to izgleda?

VUŠUROVIĆ: Sve što je ova država uradila od 25.05.1992. godine do danas je strašan zločin prema izbjeglicama i njihovim porodicama. Prvo su pohapsili ljude koji su kod nas došli spasiti se od rata, onda ih predali ratnim zločincima koji su ih većinu pobili, da bi onda zataškavali slučaj. Onda je takva vlast licemjerno, zbog odnosa sa Evropskom unijom, optužila neke policijske funkcionere za zločin, da bi ih sve oslobodili.   EU se ne stidi što im u srcu Evrope postoji vlast koja nije riješila  državni ratni zločin, jer smo mi za njih samo statistika i pokusni zečevi u odnosima Zapad-Istok. Volio bih kada bi se i naša vlast stidjela svog ratnog zločina, kao što se i sve njemačke vlade nakon II svjetskog rata stide zlodjela svojih sunarodnika. Ali, ne, crnogorska vlada nema osjećaj za stid kao što ima osjećaj za stambenu politiku. Zato se zvanično ne znaju krivci za ratni zločin i  navodno ne zna se i nalogodavac. A vi samo zamislite državu u kojoj ni Predsjednik ni premijer nisu ništa znali o hapšenju i deportaciji izbjeglica, što je  nonšalantno na sudu izjavio Milo Đukanović.

MONITOR: Deportacija nije jedini zločin o kome zvaničnici ćute, a u međuvremenu su  postali glavni promoteri demokratskih vrijednosti. Kako komentarišete to nesuočavanje sa prošlošću i
demokratski ,,preobražaj”?

VUŠUROVIĆ: Težak je prelaz sa makadama na asfalt, sa loze i šljive na viski i sa čuvanja goveda na čuvanje države. Takav prelaz su imali i neki naši vlastodršci-ratni huškači, koji su se preko noći zaodjenuli Hugo Bos odijelima i šinjelom demokratije. Misle da  svakom mogu prodati tu priču. Mnoge tzv. nezavisne intelektualce su kupili. To je farsa, koju filuju medijski jastrebovi i intelektualni potrpežnjaci što, nažalost, većina naroda ne vidi. Onda je normalno da razni likovi iz devedesetih godina kao što su Milo Đukanović, Duško Marković, Predrag Bulatović, Emilo Labudović, Velizar Kaluđerović, Neven Gošović i Andrija Mandić mogu ovom narodu pričati o demokratiji. Zamislite i  rukovodioce Demokrata koji su većinom bili u ratnohuškački SNP. Nisu imali moralnih dilema da li treba biti u partiji koju je osnovao zločinac Slobodan Milošević i koja mu je služila do kraja. I onda bi oni danas da pričaju o demokratiji, Briselu, izbornim pravilima, a spremni su da obmanu javnost i plasiraju neistine kao onu o ukinutim platama, da bi ih na kraju mjeseca primili. Vlast Demokrata i Nove srpske demokratije u Herceg Novom je odbila gostovanje predstave Deportacija u gradu đe se i desio taj ratni zločin. Zvanično mi nikada nisu odgovorili na mejl, a nezvanično su mi saopštili da im je predstava skupa. Gostovanje Deportacije košta oko 2.000 eura. Vlastima Demokrata i ostalih u Herceg Novom je to bilo skupo, da bi nakon nekoliko mjeseci platili Ceci Ražnatović i Zdravku Čoliću 100.000 eura za dva koncerta. Gradonačelnik Herceg Novog gospodin Katić iz redova Demokrata se nije pojavio ni na obilježavanju godišnjice deportacije BiH izbjeglica, dok Amfilohijeve skupove posjećuje. Kako ga nije stid; imaju li ti ljudi imalo empatije za stradalništvo ljudi druge vjere, druge nacije, drugih političkih pogleda?

MONITOR: Da li radite na nekom novom dramskom tekstu?

VUŠUROVIĆ: Trenutno ne; nemam vas što lagati, što bi rekli stari Cetinjani. Prošle zime sam počeo pisati novu dramu, ali sam zbog nekih životnih okolnosti prestao. Ti likovi sada u kompjuteru odmaraju od mene. No, izgleda da uzalud pišem drame i scenarije. Često ih šaljem na konkurse državnih kulturnih institucija, ali me stalno odbijaju. Možda stvarno kvalitetom nisu ni zaslužili da pobijede ili bar uđu u neku grupu scenarija ili drama koji dobiju neki euro podrške. Ali je veoma moguće da moje radove odbijaju iz političkih razloga. Deportacija, odbijena od strane CNP-a, se ipak postavila, a imam najave jednog producenta iz Beograda da je zainteresovan za moj film koji bi se mogao svrstati u žanr političkog trilera, a čiji je scenario takođe odbijen od strane Filmskog centra Crne Gore.

 

O deportacijama ćute i vlast i opozicija

 

MONITOR: Očekujete li da će se neko od političara  pojaviti na predstavi  Deportacija u Podgorici?

VUŠUROVIĆ: Znam da će doći predstavnik Stare Garde LSCG sa Cetinja, koja je uz naš LSCG moralni svjetionik ovih prostora. Koliko sam upoznat, pozvani su i neki predstavnici vlasti. Mislim da vlast ali i većina opozicionih partija izbjegava spominjanje ovog ratnog zločina, jer su mnogi tad zajedno činili vlast. Jedan događaj potvrđuje moju rečenicu. Na poziv Tee Gorjanc Prelević sam prisustvovao obilježavanju 27-e godišnjice Deportacije izbjeglica ispred policijske stanice Herceg Novi, gdje je te nesretne ljude iz Bosne i Hercegovine crnogorska policija privela i držala uhapšene prije predaje njihovim krvnicima. Niko se od predstavnika DPS-a i SD-a nije pojavio, ali niko nije bio ni ispred opozicionih partija. I prije tog dana sam znao da je većina političke a i kulturne elite takva da su skloniji poći tamo đe ima da se jede i pije. Ne čudi me odsustvo empatije kod DPS-ovskih političara i njihovih političkih slugu, ali mi je licemjerno kada čujem od većine tzv. opozicionih političara da su oni alternativa ovoj vlasti, dok o ovom ratnom zločinu nemaju  jasan stav ili su čak  intimno na strani onih koji su počinili zločin.

 

Plašim se opstrukcije

 

 MONITOR: Izvođenje predstave Deportacija, koja je rađena po Vašem tekstu, u Podgorici je zakazano za 24. septembar U KICU-u. Kakva su očekivanja,  s obzirom na to da predstava govori o zločinu koji se prećutkuje?

VUŠUROVIĆ: Plašim se opstrukcija. Deportacija je još zabranjena u zvaničnim pozorišnim institucijama ove države. Zahvalan sam direktorici Akcije za ljudska prava Tei Gorjanc Prelević, koja je organizator podgoričke premijere Deportacije. A od novopazarske premijere do danas, skupilo se dosta materijala da bi se mogao snimiti dokumentarni film o rađanju, životu i opstrukcijama predstave Deportacija. Režiser Gradimir Gojer je o tome lijepo pisao u vašem listu avgusta prošle godine, ali se i od tada mnogo toga izdešavalo da bi takav materijal trebalo trajno zabilježiti na filmskoj traci. Valja i na taj način imati svjedočanstvo u kakvoj mi državi živimo, ko sve rukovodi kulturnim institucijama, kako se neodgovorno ponašaju i bespogovorno služe režimu koji ih je instalirao na te funkcije.

Gledaoci predstave će te večeri imati svoj sud. Nadam se da će ovog puta ljudi „zaduženi“ za pozorišnu kritiku napisati par riječi o predstavi. Znam da se nekome neće dopasti, a nekome, vjerujem, hoće. Jedino sam siguran da se na kraju predstave niko neće smijati.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo