Povežite se sa nama

INTERVJU

ŽELJKO VUŠUROVIĆ, DRAMSKI PISAC: Zločinci i ratni huškači u šinjelima demokratije  

Objavljeno prije

na

Glavni razlog zabrane igranja Deportacije u zvaničnim crnogorskim pozorišnim i kulturnim institucijama je taj što je isti čovjek Gospodar Crne Gore kao što je bio i u vrijeme tog ratnog zločina. On ne želi da se danas u Crnoj Gori uopšte spominje deportacija BiH izbjeglica i  napad na Dubrovnik

 

MONITOR: Što je razlog otporu predstavi Deportacija u Crnoj Gori?

VUŠUROVIĆ: U toku pripreme Deportacije u Novom Pazaru, proveo sam mnogo vremena sa režiserom predstave Gradimirom Gojerom. Rekao sam mu da sumnjam da će zvanične pozorišne i kulturne institucije dozvoliti gostovanje Deportacije, jer su na rukovodećim mjestima ljudi odani režimu. Mislim da ni to ne bi bio problem, kada bi ljudi koji znaju svoj posao,  radili ga profesionalno, časno i pošteno. I Gojer  je izražavao sumnju, ali se nadao da CNP neće napraviti svjetski presedan i odbiti predstavu svog počasnog člana! Nažalost, to se desilo, zahvaljujući umjetničkom direktoru Branimiru Banu Popoviću, koji se nije udostojio ni da odgovori na upite producenta predstave da li predstava može gostovati na daskama CNP-a. Novom umjetničkom direktoru CNP-a Željku Sošiću sam i ja kasnije pisao: ,,Čitajući Vaše intervjue, vidio sam da je i Vama kao umjetniku stalo do otkrivanja mnogih istina koje su skrivane zbog ovih ili onih razloga, a najčešće političkih. Kako ste se potrudili da kroz seriju Božićni ustanak umjetničkim sredstvima razotkrijete  velikosrpski fašizam koji je zbrisao crnogorsku državu 1918. godine, tako sam se i ja potrudio da crnogorski fašizam prikažem preko teatarskih dasaka. Zbog toga Vam se obraćam sa željom da dođe do naše saradnje i ugostite predstavu Deportacija. Na taj način bi se bar malo približili poetskoj pravdi, kad nema one sudske.“ Sošić mi nikada nije odgovorio. Mislim da je njegov antifašizam lažan, jer bi on, takav kakav je, dopustio fašizam DPS-a i već vidimo da ne smije pisnuti o Deportaciji. Taj veliki umjetnik nije odgovorio ni na pismo Tee Gorjanc Prelević, direktorice Akcije za ljudska prava. Ona je upitala da li CNP može izaći u susret i omogućiti prikazivanje predstave. Međutim, Željko Sošić ćuti, redovno prima platu, drži govore Predsjedniku države i kao umjetniku mu ne smeta što podržava režim koji mu zbog toga i finansira filmove, serije i scenarije upitnog karaktera. U međuvremenu, i on i direktorica Zetskog doma Lidija Dedović su dali dosta izjava i intervjua, ali je veoma zanimljivo da ih niko od tih novinara nikada nije upitao zašto zabranjuju gostovanje Deportacije. Dok izigravaju umjetnike koji se bore za slobode i emancipaciju ljudi, ponekad se zapitam da li Željku Sošiću i Lidiji Dedović ikada pocrvene obrazi od stida što ne dozvoljavaju gostovanje Deportacije, čiji je režiser počasni član Crnogorskog narodnog pozorišta? Taj kadar bi bilo zanimljivo uhvatiti kamerom. Mišljenja sam da je glavni razlog zabrane igranja Deportacije u zvaničnim crnogorskim pozorišnim i kulturnim institucijama taj što je isti čovjek Gospodar Crne Gore kao što je bio i u vrijeme tog ratnog zločina. On ne želi da se danas u Crnoj Gori uopšte spominje deportacija BiH izbjeglica i napad na Dubrovnik. Misli da se njegova ratnohuškačka prošlost može prekrečiti tako što će mlatarati po državnoj televiziji i Pobjedi sa nekim političkim, novinarskim i  intelektualnim kreaturama.

MONITOR: Kakve su reakcije publike na predstavu?

VUŠUROVIĆ: Nakon svakog izvođenja, ljudi su prilazili i čestitali režiseru Gradimiru Gojeru, glumcima i meni. Posebno me dotaklo kada mi je dramski tekst pohvalio preživjeli iz deportacije izbjeglica i kada su mi članovi porodica ubijenih Bošnjaka/Muslimana čestitali na predstavi. Veliko je zadovoljstvo ako smo uspjeli da kod ljudi probudimo nadu da u svima nama ima još plemenitosti, hrabrosti da se saopšti istina i želje za opraštanjem. Ipak sve to neko od nas nosi u sebi i nudi onom najbližem kao dar. Ali takvi se darovi ne nose u kovertama, tako da mnoge ljude, skloni materijalizmu i DPS-ovskom ušuškavanju uz skute gospodaru, to onda ne insteresuje.

MONITOR: Ove godine obilježeno je 27 godina od deportacije BiH izbjeglica.  Zločin je zataškan, zločinci nijesu kažnjeni.  Kako Vam danas sve to izgleda?

VUŠUROVIĆ: Sve što je ova država uradila od 25.05.1992. godine do danas je strašan zločin prema izbjeglicama i njihovim porodicama. Prvo su pohapsili ljude koji su kod nas došli spasiti se od rata, onda ih predali ratnim zločincima koji su ih većinu pobili, da bi onda zataškavali slučaj. Onda je takva vlast licemjerno, zbog odnosa sa Evropskom unijom, optužila neke policijske funkcionere za zločin, da bi ih sve oslobodili.   EU se ne stidi što im u srcu Evrope postoji vlast koja nije riješila  državni ratni zločin, jer smo mi za njih samo statistika i pokusni zečevi u odnosima Zapad-Istok. Volio bih kada bi se i naša vlast stidjela svog ratnog zločina, kao što se i sve njemačke vlade nakon II svjetskog rata stide zlodjela svojih sunarodnika. Ali, ne, crnogorska vlada nema osjećaj za stid kao što ima osjećaj za stambenu politiku. Zato se zvanično ne znaju krivci za ratni zločin i  navodno ne zna se i nalogodavac. A vi samo zamislite državu u kojoj ni Predsjednik ni premijer nisu ništa znali o hapšenju i deportaciji izbjeglica, što je  nonšalantno na sudu izjavio Milo Đukanović.

MONITOR: Deportacija nije jedini zločin o kome zvaničnici ćute, a u međuvremenu su  postali glavni promoteri demokratskih vrijednosti. Kako komentarišete to nesuočavanje sa prošlošću i
demokratski ,,preobražaj”?

VUŠUROVIĆ: Težak je prelaz sa makadama na asfalt, sa loze i šljive na viski i sa čuvanja goveda na čuvanje države. Takav prelaz su imali i neki naši vlastodršci-ratni huškači, koji su se preko noći zaodjenuli Hugo Bos odijelima i šinjelom demokratije. Misle da  svakom mogu prodati tu priču. Mnoge tzv. nezavisne intelektualce su kupili. To je farsa, koju filuju medijski jastrebovi i intelektualni potrpežnjaci što, nažalost, većina naroda ne vidi. Onda je normalno da razni likovi iz devedesetih godina kao što su Milo Đukanović, Duško Marković, Predrag Bulatović, Emilo Labudović, Velizar Kaluđerović, Neven Gošović i Andrija Mandić mogu ovom narodu pričati o demokratiji. Zamislite i  rukovodioce Demokrata koji su većinom bili u ratnohuškački SNP. Nisu imali moralnih dilema da li treba biti u partiji koju je osnovao zločinac Slobodan Milošević i koja mu je služila do kraja. I onda bi oni danas da pričaju o demokratiji, Briselu, izbornim pravilima, a spremni su da obmanu javnost i plasiraju neistine kao onu o ukinutim platama, da bi ih na kraju mjeseca primili. Vlast Demokrata i Nove srpske demokratije u Herceg Novom je odbila gostovanje predstave Deportacija u gradu đe se i desio taj ratni zločin. Zvanično mi nikada nisu odgovorili na mejl, a nezvanično su mi saopštili da im je predstava skupa. Gostovanje Deportacije košta oko 2.000 eura. Vlastima Demokrata i ostalih u Herceg Novom je to bilo skupo, da bi nakon nekoliko mjeseci platili Ceci Ražnatović i Zdravku Čoliću 100.000 eura za dva koncerta. Gradonačelnik Herceg Novog gospodin Katić iz redova Demokrata se nije pojavio ni na obilježavanju godišnjice deportacije BiH izbjeglica, dok Amfilohijeve skupove posjećuje. Kako ga nije stid; imaju li ti ljudi imalo empatije za stradalništvo ljudi druge vjere, druge nacije, drugih političkih pogleda?

MONITOR: Da li radite na nekom novom dramskom tekstu?

VUŠUROVIĆ: Trenutno ne; nemam vas što lagati, što bi rekli stari Cetinjani. Prošle zime sam počeo pisati novu dramu, ali sam zbog nekih životnih okolnosti prestao. Ti likovi sada u kompjuteru odmaraju od mene. No, izgleda da uzalud pišem drame i scenarije. Često ih šaljem na konkurse državnih kulturnih institucija, ali me stalno odbijaju. Možda stvarno kvalitetom nisu ni zaslužili da pobijede ili bar uđu u neku grupu scenarija ili drama koji dobiju neki euro podrške. Ali je veoma moguće da moje radove odbijaju iz političkih razloga. Deportacija, odbijena od strane CNP-a, se ipak postavila, a imam najave jednog producenta iz Beograda da je zainteresovan za moj film koji bi se mogao svrstati u žanr političkog trilera, a čiji je scenario takođe odbijen od strane Filmskog centra Crne Gore.

 

O deportacijama ćute i vlast i opozicija

 

MONITOR: Očekujete li da će se neko od političara  pojaviti na predstavi  Deportacija u Podgorici?

VUŠUROVIĆ: Znam da će doći predstavnik Stare Garde LSCG sa Cetinja, koja je uz naš LSCG moralni svjetionik ovih prostora. Koliko sam upoznat, pozvani su i neki predstavnici vlasti. Mislim da vlast ali i većina opozicionih partija izbjegava spominjanje ovog ratnog zločina, jer su mnogi tad zajedno činili vlast. Jedan događaj potvrđuje moju rečenicu. Na poziv Tee Gorjanc Prelević sam prisustvovao obilježavanju 27-e godišnjice Deportacije izbjeglica ispred policijske stanice Herceg Novi, gdje je te nesretne ljude iz Bosne i Hercegovine crnogorska policija privela i držala uhapšene prije predaje njihovim krvnicima. Niko se od predstavnika DPS-a i SD-a nije pojavio, ali niko nije bio ni ispred opozicionih partija. I prije tog dana sam znao da je većina političke a i kulturne elite takva da su skloniji poći tamo đe ima da se jede i pije. Ne čudi me odsustvo empatije kod DPS-ovskih političara i njihovih političkih slugu, ali mi je licemjerno kada čujem od većine tzv. opozicionih političara da su oni alternativa ovoj vlasti, dok o ovom ratnom zločinu nemaju  jasan stav ili su čak  intimno na strani onih koji su počinili zločin.

 

Plašim se opstrukcije

 

 MONITOR: Izvođenje predstave Deportacija, koja je rađena po Vašem tekstu, u Podgorici je zakazano za 24. septembar U KICU-u. Kakva su očekivanja,  s obzirom na to da predstava govori o zločinu koji se prećutkuje?

VUŠUROVIĆ: Plašim se opstrukcija. Deportacija je još zabranjena u zvaničnim pozorišnim institucijama ove države. Zahvalan sam direktorici Akcije za ljudska prava Tei Gorjanc Prelević, koja je organizator podgoričke premijere Deportacije. A od novopazarske premijere do danas, skupilo se dosta materijala da bi se mogao snimiti dokumentarni film o rađanju, životu i opstrukcijama predstave Deportacija. Režiser Gradimir Gojer je o tome lijepo pisao u vašem listu avgusta prošle godine, ali se i od tada mnogo toga izdešavalo da bi takav materijal trebalo trajno zabilježiti na filmskoj traci. Valja i na taj način imati svjedočanstvo u kakvoj mi državi živimo, ko sve rukovodi kulturnim institucijama, kako se neodgovorno ponašaju i bespogovorno služe režimu koji ih je instalirao na te funkcije.

Gledaoci predstave će te večeri imati svoj sud. Nadam se da će ovog puta ljudi „zaduženi“ za pozorišnu kritiku napisati par riječi o predstavi. Znam da se nekome neće dopasti, a nekome, vjerujem, hoće. Jedino sam siguran da se na kraju predstave niko neće smijati.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

RADE RADOVANOVIĆ, NOVINAR I DRAMSKI PISAC IZ BEOGRADA: Vučićev režim je totalitarni režim profašističkog tipa

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Srbiji je tako anomična situacija da je teško reći šta je i ko je istinska politička opozicija totalitarnom režimu Aleksandra Vučića, a ko kolaborant koji u ovakvom sistemu parazitira glumeći opoziciju i koristeći privilegije kojih se dočepao

 

MONITOR: Poslije vanrednog stanja u Srbiji, zavedenog zbog pandemije korona virusa, započelo je vanredno političko stanje – predizborna kampanja za parlamentarne izbore zakazana za 21. juni. Po čemu je kampanja karakteristična?

RADOVANOVIĆ: Čitav ovaj period nakon ukidanja vanrednog stanja, ne samo zbog izbora koje veći deo opozicije bojkotuje, karakterišu sve veće napetosti i podele u Srbiji, koje podstiče pre savega Aleksandar Vučič koristeći do apsurda sve čime raspolaže… Svoju vladu, u kojoj su premijerka Ana Brnabić i ministri puki izvršioci njegove, vladareve volje. Svoju skupštinu, koju bojkotuje većina opozicionih poslaniuka. Svoju policiju i vojsku, koja je tokom vanrednog stanja, do zuba naoružana, čuvala bolnice!? Svoje navijačke i druge paraformacije spremne da izvrše što vođa i vođini narede… od paljenja baklji po krovovima zgrada i proizvođenja zastrašujuće buke i urlika … i to u vreme policijskog časa!… do spremnosti da se sukobe sa pristalicama opozicije ili građanima koji protestuju iz raznih razloga. Kroz medije koje apsolutno kontroliše, a takvih je ogromna većina u Srbiji, Vučić po potrebi dozira dnevni nivo napetosti, šireći strah i strepnju kako mu već njegovi štabovi preporuče. I to je to neko osnovno stanje i osećanje, koje je ujedno i neprekidna izborna kampanja Vučićeve SNS i njegovih koalicionih partnera i onih koji bi da se pod dogovorenim uslovima kvalifikuju za status „konstruktivne“ parlamentarne opozicije.

MONITOR: Da li treba bojkotovati izbore s obzirom na to da vlasti, kako tvrde analitičari, kontrolišu cjelokupan izborni sistem i cjelokupan izborni proces?

RADOVANOVIĆ: Ukupna atmosfera u društvu je takva da se ne može govoriti, niti može biti – fer i slobodnih izbora u Srbiji. Ne samo zato što ovakva totalitarna vlast kontroliše ceo izborni proces, kroz koji će krasti i nameštati sve što joj odgovara, nego što u ovakvoj situaciji još uvek postojeće pandemije, u kojoj broj novozaraženih varira iz dana u dan, nikakvih normalnih izbora ne može ni biti. Ali, Srbija već poodavno nije normalna država…

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR MLAČ, NOVINAR IZ LJUBLJANE: Kraj epidemije kao spas od recesije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlada Slovenije je prva u Evropi proglasila kraj epidemije korona virusa da  bi spasila privredu, ali na snazi su ostale mnoge mjere lične zaštite

 

MONITOR: Slovenija je prošle sedmice prva u Evropi proglasila kraj epidemije korona virusa. Zašto se Vlada na to odlučila?

MLAČ: Vlada je svoju odluku donijela. Šta je rukovodilo u tome stvar je nagađanja. Ostaje činjenica da je to učinila prva u Evropi. Po svemu sudeći Vlada je željela spasiti privredu i izbjeći recesiju, koja prijeti cijelom svijetu. A, i po nečem je Slovenija ipak prva u Evropi.

MONITOR: Kakve su mjere ostale na snazi?

MLAČ: Na snazi su ostale sve mjere lične zaštite. Istina pušten je u promet gradski i sav unutarnji saobraćaj, otvorene su trgovine i ugostiteljski objekti, željeznica vozi… Sve to uz poštivanje strogih mjera lične zaštite – od dezinfekcije ruku, dezinfekcije stolica i stolova, sjedala u autobusima i drugim sredstvima prevoza, kabina za presvlačenje u trgovinama robom, dezinfekcije probane, a nekupljene robe, nošenja zaštitnih maski… Otvorene su i škole i dječija obdaništa, a nastavnici i vaspitači brigu brinu kako održati propisan razmak između učenika i razmak između mališana. Teško im je.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR DAMJANOVIĆ, NEZAVISNI POSLANIK: Efikasnost i dijalog uslov za izlazak iz ekonomske i političke krize

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pandemija je samo demaskirala neodrživ ekonomski model, koji se zasnivao na prihodima od turizma, stranim direktnim investicijama, visokom nivou sive ekonomije,  ali i na nelegalnim aktivnostima krijumčarenja narkotika pod pokroviteljstvom dijela državnih struktura, odnosno šverca duvana i drugih akciznih proizvoda

 

Ekonomsko-socijalne posljedice pandemije neće biti lakše od zdravstvenih, niti će kriza trajati kraće od zdravstvene krize, koja ipak, kako kažete, jenjava ovih posljednjih nedjelja i kod nas, ali i u najvećem dijelu svijeta, kaže Aleksandar Damjanović na pitanje koliko će nastupajuća ekonomska kriza biti ozbiljna i trajna.

„Crna Gora je po mnogim parametrima i prije pandemije bila u ekonomskim problemima, kako u dijelu lošeg životnog standarda većine građana, niskih plata i penzija, te ogromnih socijalnih razlika, tako i u odnosu na makroekonomske pokazatelje poput javnog duga, nedovoljnog privrednog rasta i sl. Pandemija je samo demaskirala neodrživ ekonomski model, koji se zasnivao na prihodima od turizma, stranim direktnim investicijama, visokom nivou sive ekonomije,  ali i na nelegalnim aktivnostima krijumčarenja narkotika pod pokroviteljstvom dijela državnih struktura, odnosno šverca duvana i drugih akciznih proizvoda.

Za svega dva mjeseca pokazano je na kakvim se temeljima zasnivao tzv. privredni rast, čije efekte su uglavnom koristile malobrojne strukture bliske vrhu crnogorskih vlasti.

MONITOR: Kako ocjenjujete dva paketa državnih mjera usvojenih radi suzbijanja ekonomskih posljedica epidemije korona virusa i tzv. zatvaranja?

DAMJANOVIĆ: Uz činjenicu da je Vlada primijenila modele podrške privredi, slične državama regiona, odnosno EU, stiče se utisak da su „paketi“ stizali jedni druge u najavama ali su dosta tromo realizovani, imajući u vidu da se polovinom maja daju subvencije za mjesec april, a da gro zabranjenih djelatnosti ne funkcioniše još od polovine marta. Takođe, pravni osnov podrške ostaje upitan, jer Vlada nije podnijela ni jedan jedini zakonski predlog, sem izmjena zakona o finansiranju političkih subjekata u dijelu „relaksacije“ trošenja sredstava tekuće rezerve u izbornoj godini.

Nepouzdana statistika, loše evidencije, kao i nekonzistentnost pojedinih mjera otvaraju prostor za zloupotrebe podrške, pa imamo slučajeva da recimo firma za obezbjeđenje sa 250 zaposlenih koja je cijelo vrijeme radila normalno traži i dobije subvencije, ili štamparija sa 40-ak zaposlenih koja se „ubila“ od posla radeći prevashodno za potrebe države. Na drugoj strani nema subvencija za pojedine preduzetnike koji su se bavili prevozom specifičnih roba, a bili su bez posla. Ili subvencije samo za one sa biroa „koji aktivno traže posao“, da bi se što manje novca izdvojilo.

Donijeta je zabrana prinudne naplate samo za javni sektor, ne i za banke koje su uredno skidale građanima novac, moratorijum za klijente banaka, ne i za klijente tzv. faktoring kompanija, prvo odlaganje naplate poreza i doprinosa, pa usred te mjere djelimično subvencioniranje itd. Neophodna je mnogo veća efiksanost i cjelishodnost mjera, i u tom dijelu ne smije biti odlaganja tzv. trećeg paketa za koji je predsjednik Vlade saopštio još 25. aprila da će biti predstavljen u roku od 15 dana. Još uvijek čekamo i te mjere.

MONITOR: Postoje li neki „alati“ (kreditne garancije, na primjer) koje Vlada nije koristila dovoljno ili na pravi način?

DAMJANOVIĆ: Veliki broj mjera Vlada još uvijek nije iskoristila, nije smjela, nije htjela ili nije umjela. Nema garantnog fonda koji bi „natjerao“ banke da zajedno sa državom ponude povoljne kredite privredi, jer prosto IRF, koji je intenzivirao svoju kreditnu aktivnost nema dovoljno neophodnih kapaciteta za novonastale potrebe. CBCG je pokazala pasivnost i nedostatak autoriteta u odnosu na poslovne banke, pa je za sada sve ostalo uglavnom na kreditnom moratorijumu. Šta je sa limitiranjem, odnosno otpisom kamata, otpisom dijela kreditnih obaveza, dugoročnim reprogramiranjem i „prepakovanjem“ dospjelih kredita. Nepostojanje monetarnih mehanizama  ne može biti alibi za nečinjenje.

Zašto država nije prevremeno isplatila kompletan dug ugroženom dijelu privatnog sektora, zašto nije zaustavljeno avansiranje onom dijelu privrede koji je normalno funkcionisao. Nema poreskih olakšica u dijelu poreza na dobit i imovinu itd. Prosto, moralo se i mora mnogo brže, mnogo preciznije i mnogo pravednije. Treba uvijek podsjećati da je jedan dio privrede funkcionisao nikad bolje, pa i u tom dijelu ima prostora da se pokaže solidarnost, ne naravno donacijama već poreskom preraspodjelom.

MONITOR: Vlada naglasak stavlja na kapitalne investicije. Ipak, ona najveća, prioritetna dionica auto-puta, uveliko kasni… Šta to znači?

DAMJANOVIĆ: Prolongiranje završetka auto-puta za najmanje polovinu trajanja prvobitno predviđenog roka, osim što će povećati cijenu inače  preskupog projekta, dovešće nas u situaciju da će isteći grejs period i da ćemo otpočeti otplatu rata iz državnog budžeta, a projekat još neće biti gotov. Uz to, ne nazire se ni u naznakama nastavak dionice od Mateševa ka granici sa Srbijom, a o dijelu puta od Podgorice ka Baru da i ne govorimo. Pozivam odgovorne da saopšte koliko će nas koštati i „ostatak“ auto-puta i kada će biti kompletiran auto-put kroz Crnu Goru, imajući u vidu da su radovi počeli prije pet godina, i da se još uvijek radi na prvoj „prioritetnoj“ dionici. Posljedice projekta na javne finansije i budžet biće veoma ozbiljne, a pandemija će samo usložiti problematične finansijske aspekte ove investicije.

MONITOR: Uz zdravstvenu i ekonomsku, mi prolazimo i kroz ozbiljnu političku krizu. Kako je korona uticala na dešavanja na ovdašnjoj političkoj sceni?

DAMJANOVIĆ: Na prvi pogled čini se da je pandemija korona virusa za trenutak konzervirala političke procese, odnosno podjele i probleme. Međutim, jasno se naziru  pokušaji zloupotrebe djelova vlasti, prisvajanje „benefita“ relativno dobrog zdravstvenog odgovora, kao i stvaranja klime da podrška privredi isključivo zavisi od DPS-a i njegovih satelita. Daleko je to od turobnih činjenica da je mjera organizovanog kriminala u državi najveći broj ubistava u odnosu na broj stanovnika u Evropi, ili da je mjera evropskog puta Crne Gore najsporije pregovaranje od svih država koje su pregovarale za članstvo u EU. Ili da su u v.d. stanju Sudski savjet, tužilaštvo, Ustavni sud, ASK, da je predsjednik DIK-a biran isključivo glasovima vlasti.

Nema izbornog zakonodavstva koje bi garantovalo fer i slobodne izbore, srušena je institucija parlamenta koji je postao ruglo vlasti, odnosno ogledalo institucionalnog ambisa. Povrh svega, nema nagovještaja da je vlast spremna da povuče nakaradni zakon o tzv. slobodi vjeroispovijesti koji je posijao opasne podjele u društvu. Naprotiv, hapse se i privode crkveni velikodostojnici, onemogućava slobodno ispoljavanje vjerskih ubjeđenja, uz ogromne tenzije među građanima koje samo što ne eksplodiraju. Ako ovo ne vide najodgovorniji predstavnici vlaste i ne pokrenu dijalog da se ovi problemi što prije rješavaju, bojim se da vlast ide opasnim putem, putem koji nosi puno rizika i nepoznanica i koji nikom neće donijeti dobrog, jer reče naš narod „zlo dobroga donijeti neće“.

MONITOR: Kad će izbori i, mogu li biti regularniji od onih iz 2016-e?

DAMJANOVIĆ: Krajnji rok za redovne parlamentarne izbore je 18. oktobar. U ovom trenutku ne postoje elementarni uslovi za normalan, fer i slobodan izborni proces. Okolnosti su mnogo gore nego što su bile 2016. god. Sve češće i otvorenije kritike od strane relevantnih predstavnika međunarodne zajednice ukazuju da postoji zabrinutost u centrima moći za pravac u kom se kreće Crna Gora.

Opozicija i civilni sektor ukazuju na sve sistemske defekte koji onemogućavaju slobodan politički život. Zato očekujem da se vlast uozbilji i otvori dijalog o političkoj i ekonomskoj stabilnosti, kako bi se i izborni proces sproveo slobodno i bez arsenala zloupotreba u režiji DPS-a i satelita. Trajanje dijaloga i dogovor oko primjene novih izbornih rješenja mogu, uz politički dogovor, pomjeriti rok za državne i lokalne izbore, što bi imalo smisla ukoliko bi se ostvario cilj, a to je stvaranje normalnog političkog, odnosno izbornog ambijenta. Ako ne bude dogovora,odnosno ako se jednostrano definiše izborni proces onda su sve opcije otvorene a opozicija ima pravo i obavezu da svim institucionalnim i dozvoljenim sredstvima zaustavi „puzajuću diktaturu“ koja je zagospodarila državom.

MONITOR: Imate li ideju kako će na izbore Klub nezavisnih poslanika, odnosno, gdje vidite sebe u predstojećoj kampanji?

DAMJANOVIĆ: Pet poslanika Posebnog kluba poslanika međusobno odlično politički sarađuju, i odgovorno rade svoj posao u onom što se naziva crnogorski parlament. Rano je govoriti o načinu učešća u izbornoj kampanji, ali će svakako on biti primjeren interesima opozicije i potrebi da u Crnoj Gori nakon 30 godina dođe do neophodnih političkih i društvenih promjena. Tom cilju ću, kao i do sada, podrediti svoj politički angažman, naravno prije svega najtješnje sarađujući sa kolegama iz Kluba poslanika, a kao član SNP-a, u dogovoru sa rukovodstvom partije, zastupajući u Skupštini i  stavove SNP-a, čiji sam Program i stvarao, čija načela i principe zastupam od prvog dana od kada obavljam funkciju poslanika.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo