Povežite se sa nama

INTERVJU

ŽELJKO VUŠUROVIĆ, DRAMSKI PISAC: Zločinci i ratni huškači u šinjelima demokratije  

Objavljeno prije

na

Glavni razlog zabrane igranja Deportacije u zvaničnim crnogorskim pozorišnim i kulturnim institucijama je taj što je isti čovjek Gospodar Crne Gore kao što je bio i u vrijeme tog ratnog zločina. On ne želi da se danas u Crnoj Gori uopšte spominje deportacija BiH izbjeglica i  napad na Dubrovnik

 

MONITOR: Što je razlog otporu predstavi Deportacija u Crnoj Gori?

VUŠUROVIĆ: U toku pripreme Deportacije u Novom Pazaru, proveo sam mnogo vremena sa režiserom predstave Gradimirom Gojerom. Rekao sam mu da sumnjam da će zvanične pozorišne i kulturne institucije dozvoliti gostovanje Deportacije, jer su na rukovodećim mjestima ljudi odani režimu. Mislim da ni to ne bi bio problem, kada bi ljudi koji znaju svoj posao,  radili ga profesionalno, časno i pošteno. I Gojer  je izražavao sumnju, ali se nadao da CNP neće napraviti svjetski presedan i odbiti predstavu svog počasnog člana! Nažalost, to se desilo, zahvaljujući umjetničkom direktoru Branimiru Banu Popoviću, koji se nije udostojio ni da odgovori na upite producenta predstave da li predstava može gostovati na daskama CNP-a. Novom umjetničkom direktoru CNP-a Željku Sošiću sam i ja kasnije pisao: ,,Čitajući Vaše intervjue, vidio sam da je i Vama kao umjetniku stalo do otkrivanja mnogih istina koje su skrivane zbog ovih ili onih razloga, a najčešće političkih. Kako ste se potrudili da kroz seriju Božićni ustanak umjetničkim sredstvima razotkrijete  velikosrpski fašizam koji je zbrisao crnogorsku državu 1918. godine, tako sam se i ja potrudio da crnogorski fašizam prikažem preko teatarskih dasaka. Zbog toga Vam se obraćam sa željom da dođe do naše saradnje i ugostite predstavu Deportacija. Na taj način bi se bar malo približili poetskoj pravdi, kad nema one sudske.“ Sošić mi nikada nije odgovorio. Mislim da je njegov antifašizam lažan, jer bi on, takav kakav je, dopustio fašizam DPS-a i već vidimo da ne smije pisnuti o Deportaciji. Taj veliki umjetnik nije odgovorio ni na pismo Tee Gorjanc Prelević, direktorice Akcije za ljudska prava. Ona je upitala da li CNP može izaći u susret i omogućiti prikazivanje predstave. Međutim, Željko Sošić ćuti, redovno prima platu, drži govore Predsjedniku države i kao umjetniku mu ne smeta što podržava režim koji mu zbog toga i finansira filmove, serije i scenarije upitnog karaktera. U međuvremenu, i on i direktorica Zetskog doma Lidija Dedović su dali dosta izjava i intervjua, ali je veoma zanimljivo da ih niko od tih novinara nikada nije upitao zašto zabranjuju gostovanje Deportacije. Dok izigravaju umjetnike koji se bore za slobode i emancipaciju ljudi, ponekad se zapitam da li Željku Sošiću i Lidiji Dedović ikada pocrvene obrazi od stida što ne dozvoljavaju gostovanje Deportacije, čiji je režiser počasni član Crnogorskog narodnog pozorišta? Taj kadar bi bilo zanimljivo uhvatiti kamerom. Mišljenja sam da je glavni razlog zabrane igranja Deportacije u zvaničnim crnogorskim pozorišnim i kulturnim institucijama taj što je isti čovjek Gospodar Crne Gore kao što je bio i u vrijeme tog ratnog zločina. On ne želi da se danas u Crnoj Gori uopšte spominje deportacija BiH izbjeglica i napad na Dubrovnik. Misli da se njegova ratnohuškačka prošlost može prekrečiti tako što će mlatarati po državnoj televiziji i Pobjedi sa nekim političkim, novinarskim i  intelektualnim kreaturama.

MONITOR: Kakve su reakcije publike na predstavu?

VUŠUROVIĆ: Nakon svakog izvođenja, ljudi su prilazili i čestitali režiseru Gradimiru Gojeru, glumcima i meni. Posebno me dotaklo kada mi je dramski tekst pohvalio preživjeli iz deportacije izbjeglica i kada su mi članovi porodica ubijenih Bošnjaka/Muslimana čestitali na predstavi. Veliko je zadovoljstvo ako smo uspjeli da kod ljudi probudimo nadu da u svima nama ima još plemenitosti, hrabrosti da se saopšti istina i želje za opraštanjem. Ipak sve to neko od nas nosi u sebi i nudi onom najbližem kao dar. Ali takvi se darovi ne nose u kovertama, tako da mnoge ljude, skloni materijalizmu i DPS-ovskom ušuškavanju uz skute gospodaru, to onda ne insteresuje.

MONITOR: Ove godine obilježeno je 27 godina od deportacije BiH izbjeglica.  Zločin je zataškan, zločinci nijesu kažnjeni.  Kako Vam danas sve to izgleda?

VUŠUROVIĆ: Sve što je ova država uradila od 25.05.1992. godine do danas je strašan zločin prema izbjeglicama i njihovim porodicama. Prvo su pohapsili ljude koji su kod nas došli spasiti se od rata, onda ih predali ratnim zločincima koji su ih većinu pobili, da bi onda zataškavali slučaj. Onda je takva vlast licemjerno, zbog odnosa sa Evropskom unijom, optužila neke policijske funkcionere za zločin, da bi ih sve oslobodili.   EU se ne stidi što im u srcu Evrope postoji vlast koja nije riješila  državni ratni zločin, jer smo mi za njih samo statistika i pokusni zečevi u odnosima Zapad-Istok. Volio bih kada bi se i naša vlast stidjela svog ratnog zločina, kao što se i sve njemačke vlade nakon II svjetskog rata stide zlodjela svojih sunarodnika. Ali, ne, crnogorska vlada nema osjećaj za stid kao što ima osjećaj za stambenu politiku. Zato se zvanično ne znaju krivci za ratni zločin i  navodno ne zna se i nalogodavac. A vi samo zamislite državu u kojoj ni Predsjednik ni premijer nisu ništa znali o hapšenju i deportaciji izbjeglica, što je  nonšalantno na sudu izjavio Milo Đukanović.

MONITOR: Deportacija nije jedini zločin o kome zvaničnici ćute, a u međuvremenu su  postali glavni promoteri demokratskih vrijednosti. Kako komentarišete to nesuočavanje sa prošlošću i
demokratski ,,preobražaj”?

VUŠUROVIĆ: Težak je prelaz sa makadama na asfalt, sa loze i šljive na viski i sa čuvanja goveda na čuvanje države. Takav prelaz su imali i neki naši vlastodršci-ratni huškači, koji su se preko noći zaodjenuli Hugo Bos odijelima i šinjelom demokratije. Misle da  svakom mogu prodati tu priču. Mnoge tzv. nezavisne intelektualce su kupili. To je farsa, koju filuju medijski jastrebovi i intelektualni potrpežnjaci što, nažalost, većina naroda ne vidi. Onda je normalno da razni likovi iz devedesetih godina kao što su Milo Đukanović, Duško Marković, Predrag Bulatović, Emilo Labudović, Velizar Kaluđerović, Neven Gošović i Andrija Mandić mogu ovom narodu pričati o demokratiji. Zamislite i  rukovodioce Demokrata koji su većinom bili u ratnohuškački SNP. Nisu imali moralnih dilema da li treba biti u partiji koju je osnovao zločinac Slobodan Milošević i koja mu je služila do kraja. I onda bi oni danas da pričaju o demokratiji, Briselu, izbornim pravilima, a spremni su da obmanu javnost i plasiraju neistine kao onu o ukinutim platama, da bi ih na kraju mjeseca primili. Vlast Demokrata i Nove srpske demokratije u Herceg Novom je odbila gostovanje predstave Deportacija u gradu đe se i desio taj ratni zločin. Zvanično mi nikada nisu odgovorili na mejl, a nezvanično su mi saopštili da im je predstava skupa. Gostovanje Deportacije košta oko 2.000 eura. Vlastima Demokrata i ostalih u Herceg Novom je to bilo skupo, da bi nakon nekoliko mjeseci platili Ceci Ražnatović i Zdravku Čoliću 100.000 eura za dva koncerta. Gradonačelnik Herceg Novog gospodin Katić iz redova Demokrata se nije pojavio ni na obilježavanju godišnjice deportacije BiH izbjeglica, dok Amfilohijeve skupove posjećuje. Kako ga nije stid; imaju li ti ljudi imalo empatije za stradalništvo ljudi druge vjere, druge nacije, drugih političkih pogleda?

MONITOR: Da li radite na nekom novom dramskom tekstu?

VUŠUROVIĆ: Trenutno ne; nemam vas što lagati, što bi rekli stari Cetinjani. Prošle zime sam počeo pisati novu dramu, ali sam zbog nekih životnih okolnosti prestao. Ti likovi sada u kompjuteru odmaraju od mene. No, izgleda da uzalud pišem drame i scenarije. Često ih šaljem na konkurse državnih kulturnih institucija, ali me stalno odbijaju. Možda stvarno kvalitetom nisu ni zaslužili da pobijede ili bar uđu u neku grupu scenarija ili drama koji dobiju neki euro podrške. Ali je veoma moguće da moje radove odbijaju iz političkih razloga. Deportacija, odbijena od strane CNP-a, se ipak postavila, a imam najave jednog producenta iz Beograda da je zainteresovan za moj film koji bi se mogao svrstati u žanr političkog trilera, a čiji je scenario takođe odbijen od strane Filmskog centra Crne Gore.

 

O deportacijama ćute i vlast i opozicija

 

MONITOR: Očekujete li da će se neko od političara  pojaviti na predstavi  Deportacija u Podgorici?

VUŠUROVIĆ: Znam da će doći predstavnik Stare Garde LSCG sa Cetinja, koja je uz naš LSCG moralni svjetionik ovih prostora. Koliko sam upoznat, pozvani su i neki predstavnici vlasti. Mislim da vlast ali i većina opozicionih partija izbjegava spominjanje ovog ratnog zločina, jer su mnogi tad zajedno činili vlast. Jedan događaj potvrđuje moju rečenicu. Na poziv Tee Gorjanc Prelević sam prisustvovao obilježavanju 27-e godišnjice Deportacije izbjeglica ispred policijske stanice Herceg Novi, gdje je te nesretne ljude iz Bosne i Hercegovine crnogorska policija privela i držala uhapšene prije predaje njihovim krvnicima. Niko se od predstavnika DPS-a i SD-a nije pojavio, ali niko nije bio ni ispred opozicionih partija. I prije tog dana sam znao da je većina političke a i kulturne elite takva da su skloniji poći tamo đe ima da se jede i pije. Ne čudi me odsustvo empatije kod DPS-ovskih političara i njihovih političkih slugu, ali mi je licemjerno kada čujem od većine tzv. opozicionih političara da su oni alternativa ovoj vlasti, dok o ovom ratnom zločinu nemaju  jasan stav ili su čak  intimno na strani onih koji su počinili zločin.

 

Plašim se opstrukcije

 

 MONITOR: Izvođenje predstave Deportacija, koja je rađena po Vašem tekstu, u Podgorici je zakazano za 24. septembar U KICU-u. Kakva su očekivanja,  s obzirom na to da predstava govori o zločinu koji se prećutkuje?

VUŠUROVIĆ: Plašim se opstrukcija. Deportacija je još zabranjena u zvaničnim pozorišnim institucijama ove države. Zahvalan sam direktorici Akcije za ljudska prava Tei Gorjanc Prelević, koja je organizator podgoričke premijere Deportacije. A od novopazarske premijere do danas, skupilo se dosta materijala da bi se mogao snimiti dokumentarni film o rađanju, životu i opstrukcijama predstave Deportacija. Režiser Gradimir Gojer je o tome lijepo pisao u vašem listu avgusta prošle godine, ali se i od tada mnogo toga izdešavalo da bi takav materijal trebalo trajno zabilježiti na filmskoj traci. Valja i na taj način imati svjedočanstvo u kakvoj mi državi živimo, ko sve rukovodi kulturnim institucijama, kako se neodgovorno ponašaju i bespogovorno služe režimu koji ih je instalirao na te funkcije.

Gledaoci predstave će te večeri imati svoj sud. Nadam se da će ovog puta ljudi „zaduženi“ za pozorišnu kritiku napisati par riječi o predstavi. Znam da se nekome neće dopasti, a nekome, vjerujem, hoće. Jedino sam siguran da se na kraju predstave niko neće smijati.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Veting kao rješenje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Reforma crnogorskog pravosuđa ne može imati održive rezultate dok se do kraja ne raspetlja “hobotnica” Vesne Medenice i ispitaju sve šeme uticaja koji je ona nesporno imala na nosioce tužilačke i sudske funkcije u Crnoj Gori

 

MONITOR: Kako komentarišete objavljene prepiske izmedju direktorice ASK Jelene Perović i bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice?

MILOVAC: Mislim da je prepiska između Perović i Medenice pokazala kako je posljednjih decenija izgledao modus operandi crnogorskog pravosuđa, i sasvim sam siguran da tadašnja predsjednica cetinjskog Osnovnog suda nije bila jedina koja je na takav način tražila smjernice i nudila podršku bivšoj predsjednici Vrhovnog suda. Na stranu groteskni udvornički odnos koji je ispoljila Perović, komunikacija je pokazala koja količina moći i uticaja je bila u rukama Vesne Medenice i na koji način je ona manifestovana.

MANS je i ranije ukazivao da reforma crnogorskog pravosuđa ne može imati održive rezultate dok se do kraja ne raspetlja “hobotnica” Vesne Medenice i ispitaju sve šeme uticaja koji je ona nesporno imala na nosioce tužilačke i sudske funkcije u Crnoj Gori. Sve dok svaka od tih relacija ne bude detaljno ispitana, mi kao građani imamo pravo da sumnjamo da je pravosuđe i dalje u rukama onih koji se sumnjiče za saradnju sa kriminalnim klanovima. U ovom konkretnom slučaju MANS je već pozvao Specijalno državno tužilaštvo da formira predmet i ispita ne samo komunikaciju između Perović i Medenice, već prije svega kakve posljedice je ona imala na profesionalni integritet i odluke koje je Perović donosila u cetinjskom sudu, ali i kasnije sa mjesta direktorice Agencije za sprječavanje korupcije.

MONITOR:Da li vas iznenadjuje odnos Perović prema Medenici, koji bivša predsjednica Vrhovnog suda u porukama definiše „savjesnim“?

MILOVAC: Svjedočimo potpuno iskrivljenom sistemu vrijednosti koji je uspostavio prethodni režim na svim nivoima, pa i u pravosuđu. “Savjesno postupanje” u percepciji takozvanih vojnika bivše vlasti, kakva je Vesne Medenica, pretpostavlja gaženje procedura i zarobljavanje institucija i koncetraciju neograničene moći odlučivanja u rukama jedne osobe. Takav odnos prema integritetu nosilaca pravosudne funkcije je nešto što je “njegovano” i podsticano decenijama i sasvim moguće je postalo sastavni dio jedne potpuno izokrenute profesionalne etike.

Hijerarhija koja je postavljena na način da se lojalnost kultu ličnosti koji je Medenica uspostavila prepoznaje kao “savjesno postupanje”, najviše liči onima koje možemo da vidimo kada su u pitanju strukture organizovanog kriminala. Ovo je posebno problematično ako pretpostavimo da je takav odnos vrlo vjerovatno bio potka za donošenje odluka u sudskim predmetima u skladu sa interesima koji je nisu poklapali sa javnim interesom ili zakonom.

Nisam iznenađen odnosom i iz razloga što je dosadašnja profesionalna karijera davala prostor Vesni Medenici da utiče na izbor sudija, ima kompletan uvid u njihov rad i ocjenjivanje njihovog rada, kreirajući poziciju sa koje je od prvog dana mogla da oblikuje sudije prema onome što su bile njene potrebe i potrebe grupa koje je u pravosuđu neformalno zastupala. Zbog toga je svako “klimanje glavom” Jelene Perović bilo dočekano kao “savjesno”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR BRANKA BOŠNJAK PROFESORICA UCG I POTPREDSJEDNICA PZP-A: Temeljne reforme i dobra metla za obrazovni sistem

Objavljeno prije

na

Objavio:

Javna uprava je postala prepuna uhljebljenih bahatih neznalica. Nije ovo od juče, radio je to i bivši DPS režim, ali sa mnogo više stila, senzitivnije, neupadljivije… Ovo sad je postalo brutalno, bestidno i ogoljeno do kraja

 

MONITOR: Nakon najnovije afere oko diplome pomoćnice direktora IJZ  vi ste javno istupili i kazali da lažnih ima i u vrhu Vlade, te da su političke partije pune kadrova sa ovakvim znanjem. Da li je onda iluzorno očekivati da će biti političke volje da se sporne diplome provjere? 

BOŠNJAK: Mi kao društvo moramo da se odlučimo da li hoćemo istinsko ozdravljenje i vraćanje pravim vrijednostima, želimo li društvo znanja, što javno propagiramo ili želimo degradaciju svih vrijednosti, koju upravo živimo.

Zato je važno da se aktuelizovao ovaj veliki problem, ali nažalost, to je samo jedan segment iz Pandorine kutije, jer mnogo je devijacija na ovom polju. Nama trebaju značajno veća ulaganja u nauku, revizija naučnih i nastavnih zvanja, nepristrasna reakreditacija studijskih programa, revizija licenci za visokoobrazovne ustanove, savremene laboratorije, dosljedna borba protiv plagijata, a preduslov svega ovoga je potpuna depolitizacija ovog sektora.

Optimista nijesam, jer živimo najbrutalniji iskaz partitokratije, a svjedok sam bila da mnogi politički lideri potpuno obesmišljavaju znanje i olako delegiraju za rukovodeće funkcije ljude bez znanja i iskustva, sa sumnjivo stečenim diplomama, jer oni prvenstveno cijene partijsku lojalnost. Koalicioni dogovori, umjesto da podrazumijevaju da stavimo na sto najbolje što imamo od kadrova i od njih napravimo najoptimalniji odabir, nažalost kažu da se niko nikome ne miješa u politička kadriranja koja su im pripala. Zato imamo ministre i predsjednike opština bez fakultetskog obrazovanja, ljude na pozicijama koji ne umiju ni napisani im tekst da pročitaju kako treba, zato su nam bordovi direktora i upravni odbori puni dojučerašnjih šofera, ljudi iz obezbjeđenja, kafe kuvarica, konduktera… Javna uprava je postala prepuna uhljebljenih bahatih neznalica. Nije ovo od juče, radio je to i bivši DPS režim, ali sa mnogo više stila, senzitivnije, neupadljivije… Ovo sada je postalo brutalno, bestidno i ogoljeno do kraja.

Mi smo malo društvo i nije problem ko je čiji, ako je sposoban, obrazovan i ako zna, ali problem je neznanje, koje onda iz kompleksa rađa umišljenost i bahatost, kao paravan, da bi se zamaskiralo neznanje i onda se proganja i mobinguje svako ko išta zna.

Dodatan problem je što Vladina komisija za politička namještenja, i ne provjerava CV predloženih kandidata no im se unaprijed vjeruje na riječ, a mnogi su zbog fotelje spremni da „nakite“ svoj CV raznim neistinama pa i onom da su završili fakultet. Predlažu se zakoni i sistematizacije, koje značajno smanjuju kriterijume za neka rukovodna mjesta, jer se sve šteluje za unaprijed odabrane pojedince.

Optimista nijesam po pitanju političke volje, ali jak pritisak javnosti može da pomjeri stvari i da krenemo ka ozdravljenju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR LINO VELJAK, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: U ovom   „tridesetgodišnjem ratu“  se već poodavno nalazimo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ukoliko bi predsjednik Bajden uspio da pomoć Izraelu uslovi izraelskom obnovom prihvaćanja ideje dviju država, to bi predstavljalo izniman uspjeh. Ukoliko bi to uvjetovanje rezultiralo tek selektivnošću izraelskih vojnih operacija to bi bio nekakav uspjeh. No, bez temeljnih političkih promjena i u Izraelu i u njegovom arapsko-islamskom okruženju koncept dviju država ostaje privlačna i – do daljnjega, nedosežna utopija

 

 MONITOR: Na obeležavanju godišnjice stradanja Vukovara glavnu riječ je imao gradonačelnik Ivan Penava, koji je upozorio sve koji ne respektuju njegovu, u mnogo čemu, proustašku scenografiju, da se ne priključuju događaju. U Srbiji je predizborna kampanja u koju je predsjednik Srbije, prvi put od svog dolaska na vlast, zatražio pomoć svog nekadašnjeg političkog mentora Vojislava Šešelja. Koliko su ovo tek praktički-politički aranžmani a koliko simbolički relevantni činovi?

VELJAK: Nisu to nikakvi simbolički činovi, pa ni pragmatični predizborni aranžmani, nego ih valja promatrati u kontekstu generalnog rasta desnice u Evropi i šire (rezultati izbora u Slovačkoj i Nizozemskoj, ali i u Argentini), koji ukazuju na realne dimenzije skretanja društvene svijesti u smjeru populizma i radikalne desnice. Ta je tendencija značajnim dijelom uzrokovana medijskom podrškom brutalizaciji javnog diskursa, a u našoj regiji nedvojbeno i pojačanim djelovanjem ruske agenture. Konkretno, u Hrvatskoj se zloćudan ruski utjecaj može dokazati analizom financijske baze Domovinskog pokreta (čiji je Penava predsjednik), koja je izravno povezana s oligarhijskom strukturom Putinove Rusije. Onima koji sumnjaju u ispravnost ove tvrdnje preporučujem da otkriju odgovor na pitanje: Tko kontrolira Fortenovu? Putinovim ljubiteljima neće biti jasno zbog čega ruske službe i oligarsi podržavaju obnovu ustaškog diskursa, kao što mnogima neće biti milo kad se suoče s dokazivim činjenicama koje govore o međusobnoj podršci četnika i ustaša (kako u Drugom svjetskom ratu, tako i danas, kada je to u cilju ostvarivanja političke moći i – što je najvažnije – financijskih interesa). Svađajući narode, oni jačaju svoje pozicije, a njihova međusobna solidarnost ne dolazi u pitanje. Dokaz je i pravo bratstvo i jedinstvo koje je vladalo u Hagu među optuženicima za najteže ratne zločine.

MONITOR: EU je u prvim danima posle napada Hamasa, snažno podržala pravo Izraela da se brani, čak je i redovna pomoć Palestincima bila, na kratko, obustavljena. Danas je stav Brisela izbalansiraniji.  Neki su ponašanje EU administracije nazvali „ evropskim kompleksom Holokausta“. Koliko se tu radi o „kompleksu“ a koliko o, nesamostalnosti spoljne politike EU?

VELJAK: Ukoliko je riječ o Njemačkoj, kompleks Holokausta je od presudne važnosti. Ukoliko je pak riječ o EU, ključan je moment  inzistiranje na potrebi evroatlantskog jedinstva, te se upravo time može objasniti relativna uravnoteženost njezinog stava.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo