Povežite se sa nama

FOKUS

VDT IVICA STANKOVIĆ NOVI LIK U KNEŽEVIĆEVOJ GALERIJI: Nepodnošenje ostavke je priznanje krivice

Objavljeno prije

5 godina

na

Da je Ivica Stanković podnio ostavku pokazo bi da se ne boji istrage, o tome da li ga je šaljući mu namjenske koverte preko kurira Nena  korumpirao Duško Knežević. Ostajanjem na čelu tužilaštva on je uništio njegov kredibilitet. Tako je javno priznao strah od istine

 

Prema sopstvenom priznanju, Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković nije korumpiran. To je VDT saopštio u ponedjeljak, na vanrednoj konferenciji za štampu koju je Tužilaštvo sazvalo na njegov zahtjev. „Ja sam miran jer takvih dokaza nema niti ih može biti“, rekao je Stanković pred brojnim novinarima i još brojnijim gledaocima direktnog prenosa njegovog vanrednog obraćanja.

VDT je pojasnio kako treba da odgovaraju oni koji su, eventualno, u njegovo ime, a bez njegovog znanja, nekome nešto obećali i zauzvrat nešto uzeli. „Ukoliko je bilo ko zloupotrebljavao moje ime, neka snosi odgovornost “.

Još je Vrhovni državni tužilac pozvao institucije da utvrde istinu!? Kao da to nije svakodnevni posao njegovog Tužilaštva, Uprave policje, Agencije za sprječavanje korupcije, nego nešto što se radi po pozivu i uz dobre preporuke. Onda je Stanković otišao sa vlastitog presa, „zbog ranije preuzetih obaveza“.

Bez objašnjenja. I, mnogo važnije, bez podnošenja ostavke. A pred novinare i gledaoce stao je glavni specijalni državni tužilac Milivoje Katnić, sa zadatkom da  bez ostupnice brani lik i djelo svog pretpostavljenog. Od Katnića smo saznali da Stanković neće podnijeti ostavku, a da ge on neće saslušati u vezi optužbi za korupciju koje je, dan ranije, mogla da čuje sva Crna Gora.

Tada je (u nedjelju) odbjegli tajkun Duško Knežević objavio snimak telefonskog razgovora u kome, navodno, sekretar Vrhovnog državnog tužioca Nenad Vujošević (nema zvanične potvrde da je osoba sa snimka zaista N.V.) potvrđuje da je od njega uzimao novac, 700-800 hiljada eura kaže Knežević, i nosio ga svom šefu i ostalim tužiocima, kao naknadu za usluge vlasniku nekadašnje Atlas banke (boks1).

Ako vjerujemo akterima tog razgovora, Vujošević je dio koruptivnog lanca koji vodi do čelnih ljudi Tužilaštva. Njih Duško Knežević navodno podmićuje, godinama i stotinama hiljada eura (u jednom obračanju vlasnik Atlas Grupe pominje milion eura) kako bi ostavili na miru njegove klijenta iz poslova e-trgovine. I njihov novac.

Iz Tužilaštva su, nakon odlaska Ivice Stankovića sa konferencije za novinare koju je sazvao, obznanili svoja saznanja da je Nebojša Vujošević sredinom prošle godine postao član organizovane kriminalne grupe (OKG) pod vođstvom Duška Kneževića. I da je u tom svojstvu kontaktirao makar dvojicu tužilaca pokušavajući da dobije informacije o slučajevima na kojima rade.

I ta su izlaganja ostala nedorečena. Tako nijesmo saznali: od kada Tužilaštvo sumnja da je Vujošević sredinom prošle godine postao Kneževićev jatak? Da li je Ivica Stanković bio obaviješten o njihovim saznanjima? Zašto je pripadniku organizovane kriminalne grupe dozvoljeno da nastavi rad u Tužilaštvu (formalno on je i u ovom trenutku sekretar VDT-a)? Gdje je novac o kome govore on i Knežević? Kako je tako važan član OKG uspio da ode iz zemlje, ako su specijalno tužilaštvo i policija nadzirali njegovo kretanje i komunikaciju?

Ako je istina ono što su tužioci ispričali u ponedjeljak, da je Vujošević bio otkriven i stavljen „pod mjere“ – a to bi moglo da podrazumijeva fizičko praćenje i nadzor komunikacija –  onda su u Tužilaštvu  makar nekoliko dana prije nas preslušali sada već čuvene razgovore Vujoševića i Kneževića. On je, ipak, otišao u inostranstvo a da njegovi poslodavci (koji su ga istovremeno nadzirali kao razotkrivenog pripadnika OKG) nijesu znali ni da li je na odmoru, bolovanju ili u bjekstvu!?

Čime objasniti to (ne)postupanje? Nesposobnošću, neznanjem ili nečijim nedozvoljenim uticajem? Katnić lakonski objašnjava kako je to bila njegova odluka, pošto je „htio da dobije više, i dobio bi više da nije bilo Kneževićeve objave“.

SDT-u  je izričit u tvrdnji da njegov pretpostavljeni ne može biti kriv. „Ivica Stanković nema nikakvo svojstvo u ovom predmetu. Za svojstvo osumnjičenog nema ni udaljenih sumnji, a ako ih bude biće saslušan  kao i svaki drugi građanin“, kaže Katnić. I insistira: “Ne znam da VDT ili njemu bliska lica posjeduju imovinu stečenu kriminalnom djelatnošću”. Očekujući da mu povjerujemo na riječ.

To nije ni malo jednostavno.

Nije moguće da VDT i SDT ne shvataju kako su oni i njihovi saradnici dozvolili da iz Crne Gore ode, praktično, jedina osoba koja može baciti više svijetla na novu koruptivnu aferu iz riznice Duška Kneževića. I da to budi sumnju. Tim prije što se ta priča  tiče i njih lično. Na ovaj ili onaj način.

A iz Kneževićeve kutije, za nepunu godinu dobili smo manje ili više dokumentovane priče o tome kako je odbjegli biznismen koji je svoje klijente iz Atlas banke zakinuo za približno 100 miliona eura (ne računajući novac – više od 60 miliona eura – koje je blokiralo Tužilaštvo) korumpirao: vladajuću partiju, predsjednika Crne Gore, predsjednika Skupštine, bivše ministre i čelnike Centralne banke…

Pošto je priča, konačno, stigla i do čelnih ljudi Tužilaštva, svom težinom ovo društvo pritska glavno pitanje  – postoji li  u Crnoj Gori institucija spremna da se uhvati u koštac sa korupcijom  i kriminala u državnom vrhu.

Činjenice ne idu u prilog onima koji vjeruju u snagu institucija. Ovo je najblaža moguća formulacija.

Milivoje Katnić i dalje, kaže, istražuje aferu koverta.Zanima ga porijeklo novca koje je, tajno snimajući, Duško Knežević dao svom školskom drugu Slavoljubu Migu Stijepoviću, kako bi njime bila finansirana predizborna kampanja DPS. Na nezakonit način.

Za razliku od opozicionih prvaka, koje progoni i zbog konverzije 300 dolara u banci, Katnić ne želi da na optuženičku klupu izvede DPS i njene čelnike. Zato  on, zimus, nije razumio predsjednika DPS Mila Đukanovića kada je ovaj govorio o „interesnoj dobrovoljnosti“ ovdašnjih biznismena (boks2). Tu priču kao da nije razumio ni VDT Ivica Stanković. Pa je prećutao.

Na sličan način tužilačko poimanje pravde je selektivno i oko propasti Atlas banke i uloge koju je imala Centralna banka, godinama tolerišući njeno nezakonito poslovanje.  Nekadašnji viceguverner Velibor Milošević uhapšen je dan pošto je Knežević objavio (takođe tajni)  snimak njihovog razgovora u kome mu zvaniničnik CBCG traži novac – kako bi potplatio kontrolore. I obećava „šta god bude ja ću biti vama na usluzi“. Zato su Kneževićeve optužbe na račun aktuelnog guvernera Radoja Žugića i njegovih saradnika  u Tužilaštvu prosto  prećutali. Ignorisali su čak i informacije da se iz Atlas banke, za vrijeme prinudne uprave, na nezakonit način odlilo 20-tak miliona eura.

Konačno, Tužilaštvo s posebnom pažnjom ignoriše sve što je Knežević saopštio i dokumentovao o finansijskim tokovima između njega, Atlas banke i Mila Đukanovića. Što bi Katnić rekao, nema tu ni „najudaljenije sumnje“.

Iz današnje perspektive, pažnju privlači i činjenica da je Knežević  uvijek na vrijem znao kad ne treba da bude kući, odnosno, kada će SDT i policija privesti neke od njegovih saradnika zbog poslova kojima je on komandovao. Da  li su u pitanju samo intuicija  i sreća?

Neka neobjašnjiva koincidencija je proizvela da su, uz Kneževića i Simovića,  privođenje izbjegli i čelni ljudi škaljarskog i kavačkog klana, vođe OKG koje su švercovale kokain preko školskog broda Jadran (Dejan Rovčanin i Vladimir Račić), navodne vođe OKG iz Tivta takođe optužene za šverc pozamašne količine narkotika (Danilo Đurović i Dragan Miletić), pa i Dejan Lakić, jedan od optuženih za višemilionsku utaju poreza, koji je iz Beograda – po uzoru na Kneževića – pričao o svojim vezama sa šefovima poreske uprave i nezakonitim poslovima sa članovima porodice Đukanović. U svakoj od tih priča – ni jedna još nije stigla makar do prvostepene presude – tužilaštvo i policije su se pozivale na saznanja stečene višemjesečnim operativnim radom. Baš kao u slučaju Vujošević.Operacija uspjela, pacijent zbrisao.

Od početka svog sukoba sa nekadašnjim drugarima, saradnicima i plaćenicima iz crnogorske vlasti, Duško Knežević imenuje Stankovića i Katnića kao djelove Đukanovićeve hobotnice.

„Moja poruka Ivici Stankoviću je da više nema čekanja i da je imao dovoljno vremena da se bavi svojim poslom. Njegovo ćutanje je znak da je dio kriminalne bande Mila Đukanovića i vrijeme je da o njemu sve otkrijem“, prijetio je Knežević u aprilu. „Spremni su svi podaci o njemu, poručujem mu da će uskoro biti glavna zvijezda na svim naslovnicama medija“.

Sada je Knežević, krenuo da realizuje svoje prijetnje. U objavljenom nema direktnih dokaza o umiješanosti čelnika Tužilaštva u nezakonite radnje.  Za Ivicu Stankovića kao i za svakog drugog građanina važi da je nije kriv dok se njegova krivica ne dokaže na sudu. Ali, za institucije i njihove čelnike važe i druga pravila. Oni svakoga dana moraju potvrđivati volju  i sposobnost da kvalitetno obave posao koji su im povjerili građani.

Nenad Vujošević je dokaz da je VDT pao na tom ispitu. Stvarna  istraga treba da utvrdi da li je njegova odgovornost moralne (loš izbor najbližih saradnika) ili materijalne prirode (učešće u korupciji koje mu spočitavaju Vujošević i Knežević). A neophodan uslov da ta istraga počne je – ostavka VDT-a i SDT-a. U pristojnim zemljama oni bi svoj potez obrazložili jednom jedinom rečenicom – želimo da institucije dokažu našu nevinost i podnosimo ostavku kako bi one mogle da, bez pritisaka, rade svoj posao.

Da je Ivica Stanković podnio ostavku pokazao bi da se ne boji istrage, o tome da li ga je šaljući mu namjenske koverte preko kurira Nena korumpirao Duško Knežević. Ostajanjem na čelu tužilaštva on je uništio kredibilitet svake istrage. Tako je javno priznao strah od istine. I krivicu.

 

Ko je uzeo pare

 

Na prošlonedjeljnom snimku Knežević i Vujošević (niko do danas nije doveo u pitanje autentičnost tog razgovora) razgovaraju o drugom snimku koji će Knežević objaviti ukoliko, u roku od jednog dana, iz pritvora ne bude pušten njegov kum Dejan Sekulić. Sekulić je, inače, pritvoren u avgustu, kao osumnjičeni u jednoj od istraga koje SDT vodi protiv Kneževića, nekadašnje Atlas banke i Atlas Grupe.

Knežević: Ti na snimku kažeš da direktno za poslovođu Stankovića idu pare, nije ovo za mene, tako da ću taj segment da iskoristim i da dam.

Vujošević: Ja sam mu to rekao, a on je rekao – ja ću reć da ti mene nisi dao.

Knežević: Ti prenesi njemu poruku da se pušti danas Dejan Sekulić ili on pušta snimak. Tako mu direktno kaži, pare koje sam uzimao i donosio tebi, sve je to snimljeno, reči, za oko onoga što ste reketirali klijente kojima su bile blokirane pare. Reči ja to neću da preuzmem na sebe, ja sam te pare donosio tebi  znaš i sam.

Vujošević: Ali on veli ja ću da kažem da meni nisi davao.

Knežević: I još mu  reci i tvoj sin ga je startovao tamo i tražio da radi direktno sa njim i da ga reketirate… Ja ću danas da pustim snimak i to ti je to. Biće gora afera nego u Makedoniji, da znaš samo.

Vujošević: Samo ti ništa nećeš postić’ sa tim.

Knežević: Uzimao si pare za Stankovića, jesi uzimao pare za Stankovića? Kaži mi, jesi uzimao pare za Stankovića?

Vujošević: Jesam.

Knežević: Pa šta ti ima tu da se strecaš. Uzimao si pare za Stankovića i gotovo. Sa kim je on bio sve povezan, koji su još tužioci umiješani, ko još tamo… ti fino kaži sve kao što je bilo. Koji su tužioci umiješani, je li Katnić umiješan, nije li Katnić umiješan. Ti tačno znaš kome si nosio pare zadnje dvije tri godine za te blokirane pare što su me reketirali. Jasno k’o dan.

Vujošević: A reka’ si bio da nećeš to izbačat.

Knežević: Reka’ sam bio, ali nema šta.

Snimak primopredaje novca između Knežević i Vujoševića (navodno u istoj kući u kojoj je snimljena i predaja novca Slavoljubu Stijepoviću) čijim objavljivanjem Knežević prijeti u ovom telefonskom razgovoru – još nije objavljen. Ukoliko postoji. A Nebojša Vujošević je pobjegao iz Crne Gore u petak, dva dana prije objavljivanja snimka kompromitujućeg telefonskog razgovora.

Potom je Knežević objavio još jedan njihov razgovor, u kome Vujošević tvrdi da je o puštanju Dejana Sekulić iz pritvora, nakon njihovog prvog razgovora,  navodno lično razgovarao sa tužiteljkom Lidijom Vukčević i glavnim SDT Milivojem Katnićem.

 

Interesna dobrovoljnost

 

Predsjednik DPS Milo Đukanović osporio je zimus iznos koji je Knežević, navodno, dao Stijepoviću za potrebe DPS (100.000 eura), ali je potvrdio da odbjegli biznismen nije jedini „donator“ njegove partije.

„Dakle Knežević je dao toliko koliko je dao. Gospodin Stijepović je o tome dao izjavu nadležnom tužiocu i tamo stoji sve. Ono što vam sa sigurnošću mogu reći da je neistina da je dato novca toliko koliko je rekao gospodin Knežević i drugo, mogu vam sa sigurnošću reći da je neistina da se o tome prethodno konsultovao sa mnom“, rekao je Đukanović u prvoj izjavi datoj novinarima nakon izbijanja afere. Dodatno je objasnio da on i njegova partija ne reketiraju uspiješne poslovne ljude, već im ovi svoj novac daju potpuno dobrovoljno. Zbog zajedničkih interesa.

„Tačno je sam i sam imao u par navrata u ovih dvadeset pet godina, ne više od dva tri puta, susrete sa poslovnim ljudima koje smo pozivali najčešće na njihovu inicijativu“, objašnjavao je Đukanović, „Dakle sa onim poslovnim ljudima za koje smo znali da pripadaju našoj politici. To smo uvijek posmatrali kao dio interesa. Mi vodimo politiku kojom želimo da u Crnoj Gori uspostavimo pravila koja važe u razvijenoj Evropi. Oni (biznismeni) u takvom ambijentu vide šansu za razvoj svog biznisa. Prema tome zašto ne bismo razgovarali o tome kako možemo da sarađujemo u skladu sa Zakonom koji propisuje pravila o finansiranju političkih partija. Ovdje je dakle riječ o jednoj dobrovoljnosti, interesnoj dobrovoljnosti s jedne i druge strane“.

Ubrzo se ispostavilo da pomenuta „interesna dobrovoljnost“ nije našla svoje mjesto u finansijskim izvještajima DPS-a. Pa je svaka priča na tu temu ekspresno obustavljena. Uz prećutnu saglasnost Tužilaštva.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

FOKUS

KROĆENJE CIJENA: Poslije turističkih, predizborne marže

Objavljeno prije

2 dana

na

30 Augusta, 2024

Objavio:

Proljetošnja akcija Limitirane cijene potrošačima nije donijela pretjeranu korist, ali iz vlade sa puno optimizma najavljuju njenu reprizu. Istovremeno,   iz PES-a su Milatoviću poručili da je vanredne izbore u Podgorici raspisao za kraj septembra kako bi građani na izbore izašli prije nego osjete benefite programa ES2

 

Ranije nego što je to bilo najavljeno, Vlada se ponovo uhvatila u koštac sa (pre)visokim cijenama. Kao i proljetos, i sada je riječ o akciji ograničenja marži za dio osnovnih životnih namirnica – prehrambenih i higijenskih proizvoda. U odnosu na kampanju Limitirane cijene ograničenje marži ostalo je isto (do 10, odnosno 15 odsto u veletrgovinama i maloprodaji) ali je popis proizvoda proširen sa 43 na 66. Vladina odluka stupa na snagu osmog dana nakon objavljivanja u Službenom listu.

„Sada očekujemo da se ova odluka sprovede“, poručio je potpredsjednik Vlade i ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj, uz konstataciju da bi „bilo dobro“ da trgovci u radnjama obilježe proizvode sa limitiranom maržom, iako im Vlada tu obavezu ne može nametnuti svojom odlukom.  „Odluka se ne odnosi na male trgovine (ako ukupna površina svih radnji istog vlasnika ne prelazi 600 kvadratnih metara – prim. Monitora), a važiće do 31. januara 2025. godine. Nakon primjene odluke očekujem smanjenje cijena, jer na osnovu izvještaja tržišne inspekcije marže su puno veće od onih na koje ćemo da ih limitramo”, pojasnio je Đeljošaj.

Od ministra nijesmo saznali kolike su te trgovačke marže o kojima u Crnoj Gori pričamo već više od godinu.  Tom temom nije se bavio ni premijer Milojko Spajić. Njemu je prioritet bio da objasni da „inflacija više nije problem, ali jesu visoke cijene proizvoda“. Za to je  krivicu prebacio na prethodnike iz Vlade Dritana Abazovića. „Mi radimo na tom naslijeđenom problemu“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

REFORMA OBRAZOVANJA: DPS značka na skandinavskom modelu

Objavljeno prije

1 sedmica

na

23 Augusta, 2024

Objavio:

Digitalizacija, učenik u centru obrazovnog procesa, skandinavski model, sve to lijepo zvuči za neophodnu reformu zapuštenog obrazovnog sistema. A onda, usred noći, poslanici usvoje izmjene zakona kojim direktora bira ministar prosvjete, kao u najboljim DPS vremenima uništavanja obrazovanja

 

Kako obrazovanje predstavlja temelj svakog društva, u narednom periodu cilj će biti da se i u Crnoj Gori izgradi moderan, efikasan i inkluzivan obrazovni sistem, navodi se u nedavno objavljenom ovogodišnjem Programu rada Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija za 2024. na čijem je čelu Anđela Jakšić-Stojanović.

Navedeno je i da će se, uz sve naše specifičnosti i resurse, to postići uvažavanjem trendova i kretanja na globalnom nivou i ugledajući se na najbolje obrazovne modele poput skandinavskog.

Posljednja analiza obrazovanja, koja je predstavljena krajem 2022., govori da smo od valjanog, a kamoli skandinavskog modela, baš daleko.  Skoro polovina đaka u našim školama lošija je od najlošije ocijenjenih đaka iz drugih država, pokazala je Analiza sektora obrazovanja za period od 2015. do 2020, koju su radili UNICEF i Ministarstvo prosvjete.

U sveobuhvatnoj analizi navodi se da je više od 40 odsto učenika bilo ispod nivoa međunarodnog mjerila koje se označava kao ‘loš uspjeh’, te ne uspijevaju da ovladaju minimalnim nivoom kompetencija. Koliko smo daleko od digitalizacije govori podatak da je u prosjeku 16 učenika na jedan kompjuter u osnovnim i srednjim školama. U Analizi se navodi da sedmoro od desetoro djece u Crnoj Gori pohađa osnovne škole u kojima je fizička infrastruktura nezadovoljavajuća. Navedeno je i da se u jedno dijete godišnje prosječno ulaže od 1.000 do 1.400 eura. Rezultati ne treba da čude, jer statiskika kaže da država godišnje prosječno više novca odvaja za održavanje jednog od preko 4.000 službenih automobila nego u školovanje jednog osnovca ili srednjoškolca.

Iz Ministarstva prosvjete najavljuju radikalan zaokret uz obećanje da će ispuniti cilj koji će učenika konačno staviti u centar obrazovnog procesa uz korišćenje digitalnih tehnologija u procesu nastave i učenja. Uz brojne, uglavnom dobre promjene (vidi boks), u sklopu reforme ,,potkralo” se i rješenje koje je za vrijeme DPS vladavine nanijelo velike štete obrazovanju – izmjenama zakona o obrazovanju ponovo se vraća model po kojem ministar bira direktora škola.

Kako je to funkcionisalo podsjetimo jednim od primjera o kojem je Monitor pisao krajem 2018. kada je tadašnji ministar prosvjete Damir Šehović pred Osnovnim sudom u Danilovgradu negirao političku diskriminaciju zbog toga što je svog partijskog kolegu imenovao za direktora obrazovne ustanove, a ne drugog kandidata. Ovaj slučaj nije bio usamljen pa su se vrtići i škole, prije i poslije ovog ministra, punili direktorima po partijskoj kvoti.

Izmjenama Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju iz 2017. isto kao i danas najavljivana je depolitizacija sistema. Uvedeno je ono što se danas ponovo predlaže da ministar bira tročlanu komisiju koja vrši intervju s kandidatima za direktora i dostavlja izvještaj ministru na odlučivanje.

,,Blagodeti” takvog rješenja iskoristila je, nakon promjene vlasti 2020., ministarska Vesna Bratić i nezakonito smijenila preko 100 direktora vaspitno-obrazovnih ustanova. Građani će te smjene platiti sa najmanje 300.000 eura. Uz to, nova vladajuća većina je imala kvotu za partijsko zapošljavanje i u obrazovanju.

Krajem 2022. nova vlast je izmjenila pomenuti zakon i odluku o izboru direktora prenijela na školski odbor vaspitno obrazovnih ustanova.

Najnovije izmjene i dopune Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju kojim se vraćamo na stari sistem da direktora javne ustanove bira i razrješava ministar, predložili su poslanici Pokreta Evropa sad (PES).

U Ministarstvu prosvjete, nauke i inovacije smatraju da će se ,,predloženim rješenjima unaprijediti stanje u ovoj oblasti i otkloniti određene nedoumice ili problemi koji su evidentirani u proteklom periodu…”.

U ovom ministarstvu kritikovali su važeće zakonsko rješenje jer nije dalo očekivane rezultate već je, kako tvrde, izazvalo suprotan efekat. Umjesto decentralizacije u postupku izbora direktora došlo je do selektivne i različite primjene zakona od strane organa upravljanja ustanova, što je za posljedicu imalo da ti organi ne izvršavaju pravosnažne sudske presude rješenja inspekcijskih organa.

Iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija više puta su upozoravali na to da se školski odbori često ogluše o predloge Prosvjetne inspekcije za razrješenje direktora. Nema garancija ni da će ministar poštovati zakon. Tokom 2017. Centar za građansko obrazovanje (CGO) je predstavio dokumentaciju Prosvjetne inspekcije o devet prijedloga za razrješenje iz iste godine: ,,Mi smo više puta podnosili urgencije ministru Šehoviću za postupanje po ovim prijedlozima, ali smo ostali uskraćeni za informaciju da li su ti direktori sankcionisani, a znamo da je većina njih na istim funkcijama”.

Ovo rješenje, koje je vladajuća većina usvojila, naišlo je na oštru kritiku dijela javnosti. Centralizovani izbor direktora škola ponovo omogućava dominaciju političke podobnosti u vaspitno-obrazovnom sistemu, ocijenili su iz šest crnogorskih nevladinih organizacija.

U zajedničkom saopštenju Akcije za ljudska prava, Juventasa, Udruženja Roditelji, Prime, Foruma MNE i CAZAS-a navodi se da je Skupština izmjenama Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju, na predlog poslanika PES-a, unazadila način izbora direktora vaspitno-obrazovnih ustanova, tako što će ih umjesto školskog odbora ponovo birati resorni ministar.

Iz grupe NVO su rekli da je u toku rad na izmjenama Opšteg Zakona o obrazovanju i da se radna grupa, koju je oformilo Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija, intenzivno od juna bavila pripremom nacrta izmjena. ,,Postavlja se pitanje čemu onda služe stručne radne grupe i javne rasprave, kada se ovako ozbiljna zakonska rješenja mijenjaju na prečac u parlamentu, samo na osnovu političkih dogovora”, kaže se u saopštenju.

Oni su ocijenili da se na taj način omogućava promocija partijskih poslušnika, umjesto samostalnih stručnjaka, koji bi morali da obezbijede konkurentnost novih generacija školovanih u Crnoj Gori, u Evropskoj uniji.

Podsjetili su i da je isto ,,retrogradno rješenje uvela Vlada pod vođstvom DPS-a 2010., kao odgovor na višemjesečne proteste u Cetinjskoj gimnaziji 2009., do kojih je došlo jer je ministar odbio da potvrdi odluku školskog odbora o izboru direktora”.

Da je stara praksa politizacije i centralizacije obrazovanja vrlo primjemčiva i novim vlastima, istakli su i iz Centra za građansko obrazovanje (CGO).

,,Sa zabrinutošću, javnosti ukazuje na hitno, avgustovsko i ponoćno, usvajanje Izmjena i dopuna Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju, čija je osnovna svrha da se vrati moć jednoj osobi – ministru – da bira i razrješava na stotine direktora obrazovnih ustanova, odnosno da se ovaj sistem dodatno centralizuje i politizuje. Glasanje parlamentarne većine za ovo rješenje nije iznenađenje, ali treba da bilježimo neprincipijelnost političkih subjekata”, poručili su iz CGO.

,,Prijedlogom se propisuje i da provjeru kandidata za direktora škole ‘vrši komisija koju obrazuje ministar’. Komisija poslije provjere predlaže ministru kandidata za direktora. Dakle, ministar bira komisiju, a ova mu predlože kandidata za direktora kojeg on treba da izabere. Baš demokratski, nema šta”, napisao je u autorskom članku bivši ministar prosvjete Slobodan Backović.

On je objasnio da  je u dvije trećine evropskih zemalja konkurs i izbor direktora posao školskih odbora, te da tako treba da bude i kod nas a ne da ministar bira direktore po partijskom ili vjerskom ključu.

Iz Sindikata prosvjete i NVO sektora su kazali da su svjesni da u radu školskih odbora postoje brojni propusti i zloupotrebe, ali da se to moglo riješiti unaprijeđenjem zakona a ne vraćanjem političke kontrole.

Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u CGO podsjetila je da je član 75 Opšteg zakona o obrazovanju propisivao da ministar može raspustiti školski odbor ukoliko se on ne sastaje ili ne vrši svoju funkciju, a na prijedlog direktora ili nadležne inspekcije, i odrediti rok za konstituisanje novog, odnosno ako se u tom roku ne konstituiše novi odbor, ministar ga imenuje ali najduže za period do šest mjeseci. ,,Dakle, zakonski okvir za kontrolu i sankcionisanje (ne)rada školskih odbora je postojao, a to potire sve ključne argumente za vraćanje starog rješenja koje su poslanici vlasti iznijeli”, istakla je Kaluđerović uz ocjenu da je bilo lakše okrenuti se jačanju partijskih uticaja, kako u susret predstojećim lokalnim, tako i potencijalnim vanrednim izborima.

Ove sedmice predsjednik Crne Gore Jakov Milatović vratio je Skupštini na ponovno odlučivanje sporni zakon. Milatović je naveo da se usvojenim izmjenama zakona, pored ostalog, mijenja način izbora direktora obrazovnih ustanova tako što se predviđa da iste bira i razrješava ministar, umjesto školski odbor, kako je to bilo definisano dosadašnjim zakonskim rješenjem.

Da je obrazovanje temelj i stub društva, pomenuo je i premijer Milojko Spajić. On vidi prosvjetu kao jednu od oblasti koje će Crnu Goru, poput Singapura, preobraziti od najsiromašnije do jedne od najbogatijih zemalja.

Premijer je kazao da ulaganje u taj sektor daje rezultate na duže staze, odnosno kroz 15 godina. Istakao je da je 100 miliona eura obezbijeđeno za razvoj prosvjete kroz Plan rasta, te da pokušavaju da dio infrastrukture izostave kroz Zapadnobalkanski investicioni okvir (WBIF), kako bi se za prosvjetu oslobodilo do 200 miliona eura.

,,Ove godine se dešava rekonstrukcija 57 vrtića i škola, uvođenje robotike u osnovne škole, i želimo da djeca budu konkurentna”, istakao je.

Ukoliko ovdašnja politička misao bude i dalje odlučivala u obrazovanju od skandinavskog i singapurskog modela bićemo podjednako daleko i za 10,15 godina. Ako ne i dalje.

 

Šta će se mijenjati

Predstojeća školska godina imaće dva polugodišta, a ukinuće se tromjesečni klasifikacioni periodi. Stručnjaci se slažu da bi to moglo rasteretiti učenike i nastavnike i smanjiti trku za ocjenama. Cilj je i da se nastavno osoblje rastereti nagomilanih administrativnih poslova, te da se poboljša kvalitet nastave.

Uvođenje Građanskog obrazovanja kao obaveznog predmeta, najavili su iz Ministarstva prosvjete. Kao i digitalizaciju procesa i procedura na svim nivoima obrazovanja, vođenje evidencija u elektronskoj formi, uvođenje digitalnih udžbenika kao dopune standardnoj udžbeničkoj literaturi, afirmaciju učenja  stranih jezika, sticanje digitalnih vještina i kompetencija, unaprjeđenje tzv. ‘mekih vještina’, učenje kroz rješavanje problema, cjeloživotno učenje, ali i razvijanje kritičkog mišljenja i empatije….

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

EKONOMSKA I POČASNA DRŽAVLJANSTVA: Sve za ljubav

Objavljeno prije

2 sedmice

na

16 Augusta, 2024

Objavio:

Prema nepotpunim podacima CGO (boljih nemamo) Crna Gora je po osnovu počasnog i ekonomskog državljanstva od 2008. godine “bogatija” za makar 1.100 državljana. Neki od njih nam mogu služiti na čast, drugi za podsmjeh,  od pojedinih valja i zazirati

 

 

Deset mjeseci nakon što je, po skraćenoj proceduri, dobio počasno državljanstvo Crne Gore, zbog ekonomskog doprinosa te kao veliki zaljubljenik u Crnu Goru, kosovski biznismen Naser Ramaj priveden je pod sumnjom da je utajio više od dva miliona poreza.

Prema sumnjama Sektora za borbu protiv kriminala UP, Ramaj je svojim saradnicima navodno dao usmeni nalog da se prodaja dijela nekretnina koje se grade u kompleksu Porto Budva ne prikazuje u poslovnim knjigama. Tako je izbjegao, odnosno, odložio plaćanje poreza i državi nanio višemilionsku štetu.

Slučaj je, od starta, iskorišćen za obračun čelnika prethodne i aktuelne vlade.

Ispostavilo se da je kompletna procedura za dodjelu počasnog državljanstva Naseru Ramaju trajala nepuna dva mjeseca. Od 28. avgusta do 27. oktobra 2023. Postupak je okončan četiri dana pred kraj mandata tehničke vlade Dritana Abazovića koji je bio i inicijator tog postupka.

“Zanimljivo je da je dodjeli tog državljanstva prethodilo pozitivno mišljenje Ministarstva finansija, ali i navodna bezbjednosna provjera, koju vrši ANB. Sve ono što je bilo očigledno i građankama i građanima, ostalo je ispod radara onih koji su se morali starati o interesu države”, naveli su iz Centra za građansko obrazovanje (CGO). Ta se NVO, već godinama, sistemski bavi problemom dodjele počasnih (ekonomskih) državljanstava i njoj treba da zahvalimo za najveći dio dostupnih podataka na ovu temu.

A što se tiče onog očiglednog što je ostalo ispod radara nadležnih tokom procedure dodjele počasnog državljanstva Ramaju: v.d. direktora Sektora za borbu protiv kriminala UP Lazar Šćepanović saopštio je kako je Naser Ramaj registrovan u policijskim evidencijama Kosova za krivično djelo falsifikovanja dokumenata. Dodatno, prema pisanju prištinske Koha, Ramaj je za tri godine koliko je bio na čelu fudbalskog kluba Feronikel (2018.-2021.) ostavio klub u dugovima od 700.000 eura. Osim igračima i trenerima, taj iznos je uključivao i dug Poreskoj upravi Kosova, prenosi Radio Slobodna Evropa.

O drugim poslovima Nasera Ramaja na Kosovu, ili bilo gdje drugo, ne znamo ništa. Osim činjenice da njegov građevinski biznis u Budvi od starta (2017.) prate kontroverze i optužbe za neobično dobre odnose sa čelnicima lokalnih vlasti. Od Bora Lazovića (DPS) do Marka Bata Carevića (nekadašnji DF).

Ramaj nije jedini crnogorski državljanin koji je taj status dobio po povlašćenom postupku (tzv. počasno i ekonomsko državljanstvo) a čiji su poslovni angažman u Crnoj Gori obilježile kontroverze i(li) očigledne nezakonitosti.

Jedan od prvih počasnih državljana Crne Gore postao je, 31. decembra 2008., bivši tajlandski premijer Taksin Šinavatra. To što je Šinavatra bio bjegunac pred zakonom, u svojoj zemlji osuđen za zloupotrebu službenog položaja, finansijske malverzacije, izbjegavanje plaćanja poreza i bespravno bogaćenje u vrijednosti od približno milijardu dolara, nije zasmetalo Milu Đukanoviću da ga predloži za počasnog državljanina tada najmlađe članice UN. Od obećanih investicija nije bilo praktično ništa.

Osim što je Šinavatra, u momentu kada je Prva banka braće Đukanović vapila za novcem neophodnim za održanje likvidnosti, na svoj račun u toj banci deponovao  15-tak miliona. Da se nađe.

Jedina prava, javnosti poznata, Šinavatrina investicija u Crnoj Gori datira s početka 2017. Tada je, od znamenitog organizatora međunarodnog duvanskog tranzita Stanka Subotića Caneta, za 24 miliona eura kupio dio ostrva Sveti Nikola. Šest godina kasnije, Šinavatra se vratio na Tajland i otišao u zatvor. Iz koga je zimus pušten na uslovnu slobodu. I njegova sestra Jingluk je bila premijerka Tajlanda (2011.-2014.). Onda je svrgnuta sa vlasti i osuđena zbog korupcije. Prije pet godina (2019.) Jingluk Šinavatra postala je počasna državljanka Srbije.

Rođeni Palestinac Mohamed Dahlan danas se, takođe, može pohvaliti pasošima Srbije i Crne Gore. U tom poslu isprednjačila je Crna Gora, pošto je još 2010. Dahlanu i njegovoj supruzi dala crvene pasoše. I ako je i on, poput Šinavatre, u matičnoj zemlji bio osuđen zbog korupcije. “Gospodin Dahlan je veliki podržavalac crnogorske nezavisnosti, ali prije svega najvažniji promoter naših interesa na Bliskom istoku”, obrazložio je svoj zahtjev/prijedlog tadašnji premijer Milo Đukanović. Podrazumijeva se da u nadležnom Ministarstvu unutrašnjih poslova nijesu imali ništa protiv.

Prema dostupnim informacijama, jedan od baš rijetkih kontroverznih biznismena koji nije uspio dobiti crnogorsko državljanstvo je Naser Keljmendi. Često, u medijima, dovođen u vezu sa trgovinom narkoticima i svim onim što prati taj posao (prijetnje, ubistva, korupcija). Keljmendi je zahtjev za prijem u crnogorsko državljanstvo podnio 2011., ali je on odbijen zbog negativne bezbjednosne procjene ANB-a.

Keljmendi je vlasnik više nekretnina u Crnoj Gori (stan u Podgorici, hotel u Ulcinju) a zanimljivo je da su njegovi sinovi Elvis i Liridon Keljmendi, takođe od ranije poznati policiji, prethodno stekli crnogorsko državljanstvo, ali im je ono oduzeto 2010. godine, zbog sumnji da je stečeno u nezakonitom postupku. Uz falsifikate i zloupotrebu službenog položaja od strane tadašnjeg šefa kotorske filijale MUP-a CG i dvoje njegovih saradnika. Nema javno dostupnih podataka o ishodu sudskog postupka koji je trebao  uslijediti nakon njihovog privođenja.

Od sredine 2013. crnogorsko državljanstvo ima i Petros Statis. višedecenijski zakupac grad-hotela Sveti Stefan, Miločerskog parka i Kraljičine plaže, vlasnik Pobjede i portala CDM. Danas je najpoznatiji po tome što već tri ljeta drži zatvorenim jedan od najpoznatijih hotela na Mediteranu. Dok se njegovi dugovi prema državi – gomilaju.

Samo dan nakon Statisa crnogorsko državljanstvo dobio je i Malezijac Vejn Seng Pu. Godinu kasnije, u ljeto 2014. uhapšen je u SAD pod optužbom da je organizovao ilegalna klađenja kojima je nelegalno stekao oko 300 miliona dolara. Šta je  bio razlog da Puu da crveni pasoš zna, možda, predlagač – Milo Đukanović. Svi znamo da je ANB i tada pala na ispitu bezbjednosne provjere lica koja su kandidati za crnogorsko državljanstvo. Pod uslovom da taj ispit nijesu polagali pod nekim posebnim, javnosti nepoznatim, kriterijumima.

Nijesu sva počasna državljanstva bila sporna. Među onima koji su po skraćenoj, a može se reći i privilegovanoj, proceduri postali državljani Crne Gore ima međunarodno značajnih imena iz kulture, nauke, sporta… A za neke od njih je teže razumjeti kako već nijesu imali crnogorsko državljanstvo, nego obrazložiti razloge zbog kojih su trebali da ga dobiju. Admiral Branko Mamula, don Branko Zbutega, Veljko Bulajić, Marina Abramović, Zlatko Glamočanin, Dragan Nikolić, Milena Dravić, Lazar Ristovski, Vesna Pećanac, Katarina Kaća Bulatović, Fatos Bećiraj, Dragan Kapičić, pisci, novinari i kolumnisti Dragana Kršenković Brković, Andrej Nikolaidis, Božo Koprivica, Sonja Drobac, Genadi Sisojev…

U vladi Zdravka Krivokapića dva od 12 ministara bili su nosioci počasnog državljanstva: Vesna Bratić i Aleksandar Stijović. Dok je dio tadašnje poslaničke većine bio doktor Vladimir Dobričanin, takođe počasni državljanin Crne Gore.

Priča o državljanima po posebnoj proceduri tek tada je krenula. Ideja o klasičnoj prodaji pasoša, po modelu tzv. ekonomskog državljanstva formalizovana je krajem 2018., kada su kompletirana pravila po kojima će Crna Gora za tri godine dobiti do dvije hiljade novih državljana (plus članova njihovih porodica). Uslov se sveo na kupovinu (skupe) nekretnine, plaćanje takse na račun državnog budžeta  i “donaciju” od 100.000 na poseban račun Agencije za investicije.

Jedan od onih koji je tu vidio šansu za dobar posao bio je i Duško Knežević. ,,Upozoravam da će Crna Gora pretrpjeti veliku štetu ako otjera strane investitore, posebno sada kada promovišemo ekonomsko državljanstvo na kojem smo ja i Atlas Grupa intenzivno radili u posljednjih pet godina. I zbog toga sam bio meta napada i pritisaka, sa obrazloženjem da ekonomsko džavljanstvo nije dobar potez za Crnu Goru’’, poručivao nam je Knežević iz Londona. Prije nego se preselio u Spuž.

Možda i zbog pandemije korona virusa, Vlada Duška Markovića u poslednjoj godini svog mandata nije bila pretjerano uspješna u tom poslu. Za 11 mjeseci 2020. dodijelila je, pokazaće se, skromnih, 115 ekonomskih državljanstava.

Krivokapićeva Vlada bila je znatno uspješnija. Crna Gora je tako dobila 319 novih državljana, uglavnom po osnovu projekta ekonomskog državljanstva koji je produžen do kraja 2022. godine (rok se odnosio na podnošenje prijava koje se i dalje obrađuju). Do kraja mandata vlade Dritana Abzovića i taj rekord je srušen. Prema podacima CGO iz aprila prošle godine, Abazovićeva vlada je od januara do 20. marta 2023. dodijelila 413 počasnih državljanstava (uglavnom aplikantima za ekonomsko državljanstvo i članovima njihovih porodica).

Slučaj Ramaj, ipak, pokazuje da to nije bio jedini osnov za dodjelu državljantava a da je taj posao trajao praktično do samog kraja mandata Abazovićeve vlade. Konačan saldo još nemamo.

Evropska komisija  je od početka projekta ekonomskog državljanstva upozoravala da taj naum nosi “ozbiljne migracijske i bezbjednosne rizike” ukazujući na utaju poreza kao jedan od potencijalnih rizika.  Vidimo, bili su u pravu. To ne znači da  naši neće nastaviti dok god se sve to nekome isplati.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo