Povežite se sa nama

OKO NAS

SJEVER, MJEŠTANI PROTIV MALIH ELEKTRANA, OPET: Sijevaju i pesnice

Objavljeno prije

na

Nakon incidenta u kom je mještanin  Marinko Mišković zadobio povrede u sukobu sa investitorom Igorom Mašovićem, bratom predsjednika andrijevičke opštine, mještani potkomovskih sela, u mjestu Jošanica blokirali su put koji vodi do radilišta. Oni su, u naelektrisanoj atmosferi, isticali da je neprimjereno to što je odluka o izgradnji elektrana donešena mimo njihovog znanja

 

 

Sukob mještana i koncesionara koji grade male hidroelektrane  Andrijevici je prošle sedmice zabiljež tonski i kamerom iz drona. Nije bio ni malo prijatan za nevladine aktiviste koji su došli da vide šta se to radi na rijekama ispod Komova.

Kako prenosi list Dan, višemjesečni nesporazumi imeđu Marinka Miškovića, koji posjeduje imanje i kuću u andrijevičkom selu Jošanica, i investitora Igora Mašovića, brata predsjednika opštine Andrijevica Srđana Mašovića, koji gradi nekoliko mini-hidroelektrana na Mojanskoj rijeci u Andrijevici, kulminirao je fizičkim obračunom. Mišković je u tom sukobu zadobio povrede.

Slučaj je andrijevičkoj policiji prijavio Srđan Perić, predstavnik organizacije KOD iz  Podgorice, koji tvrdi da su Mašovićevi radnici prijetili njemu i njegovoj ekipi koja je došla u sela ispod Komova da sagleda situaciju oko izgradnje malih hidroelektrana.

Perić je je imao urednu dozvolu za snimanje u Mojanskoj rijeci, ali se i pored toga, zajedno sa kolegom Boškom Milovićem, našao u dramatičnoj situaciji.

Na audio-snimku koji je Perić dostavio Danu  čuje se kako je došlo do sukoba između Mašovića i Miškovića.

Na snimku se čuje kako Mišković govori da mu je investitor prilikom izgradnje mini-hidroelektrana oštetio oko dvije hiljade kvadrata imovine, kao i vodozahvat sa vodeničkim kanalom, te da mu je okrenuo rijeku na imanje.

Igor  Mašović je kazao da mu Mišković traži 15 hiljada eura i da je to reket. Mišković tvrdi da mu je nuđeno 10 hiljada eura da im sve oprosti, na šta je reagovao Mašović tvrdeći da to nije tačno.

Na snimku se čuje i kako ih Perić usred rasprave pita da li su saglasni da KOD ovaj snimak koristi u obradi ovog sličaja, a i Mišković i Mašović odgovaraju da može.

Potom se opet čuje galama i prijetnje jednog od radnika koji vasojevićkim žargonom kaže “oćeš da te zavrljaždim jednom da ti svici na oči odu.”

“Nakon fizičkog sukoba koji je pri kraju polemike izbio između njih dvojice, kolega i ja smo stali između njih i spriječili dalji sukob. Teren je bio jako opasan,  gospodin Mišković je bio ozlijeđen i nalazio se u strmini bliže rijeci, pa je postojala opasnost da se survava u rijeku. Tada je nekoliko radnika investitora krenulo ka nama, a N.N. lice poznato investitoru direktno je prijetilo kolegi i meni. Mašović spriječio nasrtaj na nas, a nakon nekoliko minuta veoma mučne atmosfere svi učesnici su napustili mjesto ovog sukoba” piše u prijavi koju je Perić predao policiji.

Investitor Igor Mašović i mještanin sela Jošanica Marinko Mišković su, navodno poslije toga “izgladili odnose”. Nije ovo prvi sukob mještana i investitora koji grade male hidrocentrale na sjeveru, ali je bio najdramatičniji.

Mašović je do sada sa svojom kompanijom “Igma enerdži” na teritoriji Andrijevice izgradio tri male hodrocentrale. Na mjestu Bradavac, zatim na Ševerinskom potoku i Piševskoj rijeci.  Iz njih su već potekli struja i euri. On sada  izvodi radovi inad rijeke Zlorečice, koja svakodnevno unosi veliku količinu prljavštine u Lim. Na tom potezu, pa sve do ispod Komova, uz očigledno devastiranje prirode i privatizaciju vode kao opšteg dobra, gradiće se još desetak malih hidrocentrala.

Prilikom posljednjeg obilježavanja dana ove opštine, u julu, investitorov brat Srđan Mašović se pohvalio kako će sve te hidrocentrale zarađivati dvadeset miliona eura, a da će Opština Andrijevica godišnje prihodovati dvjesta hiljada. Nije to baš za pohvalu, kao što za pohvalu nije ni izjava da će u hidrocentralama biti zapošljeno pedeset ljudi. Ove ideje su toga dana dobile punu podršku od Vlade Crne Gore kroz izjavu premijera Duška Markovića da su male elektrane budućnost Andrijevice.

Mještani ne misle tako. Nakon incidenta u kom je Mišković zadobio povrede u sukobu sa investitorom Mašovićem, mještani potkomovskih sela, u mjestu Jošanica, u znak protesta, blokirali su put koji vodi do radilišta.

Oni su, u naelektrisanoj atmosferi, isticali da je neprimjereno to što je odluka o izgradnji elektrana donešena mimo njihovog znanja.

Naglašavaju da su predstavnici državnih institucija prethodno trebali da se dogovore sa mještanima i da ih pitaju za njihove interese, pa tek onda da daju dozvolu investitorima da devastira njihove rijeke i imovinu.

Poručuju da je zbog takvog odnosa države došlo do incidenta, te da oni neće više tolerisati ničije nasilje.

“ Naš mještanin je povrijeđen samo zato što je štito svoju imovinu. Glavni krivac za ovakva dešavanja je država jer njeni predstavnici nijesu obavijestili mještane šta se ovdje radi i na koji način mogu da zaštite svoju imovinu i interese. Prepustili su investitru da se sa nama dogovara u hodu, kao na pijaci” – kaže član Savjeta mjesne zajednice Кonjuhe Dragan Mišković.

Tokom blokade mještani su od investitora zatražili da ispoštuje njihove zahtjeve u vezi popravke puteva i zaštite imovine.

“Neko će odavde da zgrne milone, zato je red da se ispoštuju naši zahtjevi. Tražimo da se urade obaloutvrde  koje će spriječiti izlivanje rijeke iz korita. Uz to, poručujemo da niko nema poravo da nas bije samo zato što branimo svoju đedovinu. Nama je dosta praznih obećanja jer jer nvestitorima važno da završe svoj posao i da nakon toga kažu ‘doviđenja, mi se znamo iz viđenja“ – kaže Mišković.

Okupljeni mještani su se razišli nakon što je na lice mjesta došao investitor Mašović i sa njima postigao dogovor oko narednih aktivnosti.

“Sve što sam obećao mještanima ja ću i da uradim, onako kako sam to činio i do sada. Žao mi je što je došlo do nesporazuma i nadam se da takvih situacija više neće biti” – rekao je Mašvić.

Mještani su pozvali predstavnike državnih institucija da dođu u sela ispod Кomova i da vide kako ovdje narod živi. Kažu da zbog maćahinskog odnosa države ovi krajevi ostaju pusti.

“Mi ovdje u 21 vijeku ručno betoniramo puteve kako bi došli o svojih kuća. Zar to nije sramota, tim prije kad se zna da su nam uzeti svi prirodni resursi i da neko od toga ostvaruje enormne prihode” – kaže Radenko Janković.

Sjever se pobunio protiv tajkuna koji su okupirali vodotoke u ovom dijelu Crne Gore, gradeći male hidroelektrane sumnjivim novcem, i novcem dijelom dobijenim državnom pljačkom kroz račune za struju, kao navodni “podsticaj za obnovljive izvore energije”.

Pojedinačni protesti u mjestima gdje se grade elektrane, prerasli su jednom prilikom u masovni zajednički protest građana Plava, Berana, Andrijevice, Bijelog Polja, Rožaja i Kolašina. U Beranama je gradnja malih elektrana daleko odmakla a najdrastičnije je devastiran prostor sela i rijeke Šekular.

U Plavu su mještani uspjeli da sudskom presudom zaustave gradnju druge male hidrolektrane na rijeci Komarači. Zaustavljena je i gradnja rijeke u berasnkom selu Vinicka. U Andrijevici sijevaju pesnice, ali se gradi. Skoro da neće ostati ni jedan potok ispod Komova da neće biti u cijevima.

 

                                 Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo