Povežite se sa nama

OKO NAS

NERAD NA OBALAMA BOJANE: Milioni u sivoj zoni, a opštini nevolje  

Objavljeno prije

na

Broj kućica na obalama Bojane konstantno raste. Već ih ima 600. Narastaju i problemi koji nadležni ne rješavaju. Naročito nelegalno izdavanje smještaja.  Oni koji borave u kućicama na Bojani plaćaju dnevno u prosjeku oko 80 eura, a lokalna uprava i država ne dobijaju ništa

 

“Ove sezone bilo je oko pet hiljada turista koji su noćili u kućicama na Bojani. Nijedan vlasnik nema dozvolu za izdavanje smještaja, a gotovo se svi bave tom djelatnošću. Dakle, gosti se ne prijavljuju, prave buku i devastiraju prostor. Mi kao opština ne možemo da im to zabranimo ni da utičemo na njih, jer ne možemo ulaziti u privatnu svojinu bez naloga. Tek ukoliko bi oni tražili rješenja za izdavanje onda bi turistička inspekcija mogla da ide kod njih“, kaže predsjednik Opštine Ulcinj Ljoro Nrekić.

Sličan je stav Radomira-Mikana Zeca, izvršnog direktora Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjske rivijere, koja upravlja velikim dijelom ostrva Ada. On tvrdi da se njegova kompanija obraćala nadležnim inspekcijskim organima zbog velike štete koju trpi zbog nelegalnog izdavanja smještaja, ali da su inspektori odgovarali da to nije u njihovoj nadležnosti.

Na obalama Bojane je već godinama u padu broj ribarskih kućica sa kalimerama – starinskim napravama za ulov ribe, koje su decenijama krasile ovu rijeku. Sada je tu, na državnoj zemlji, mnogo više apartmana, pa i pravih, luksuznih vila, koje se izdaju putem internet platformi. Ukupno je preko 600 načičkanih objekata, čak 2,5 puta više nego prije 20 godina. Sve to ima teške posljedice po biodiverzitet rijeke.

U Ministarstvu održivog razvoja i turizma navode da ti objekti u najvećoj mjeri nijesu projektovani za turističku djelatnost. „Zbog toga ima mnogo veći broj gostiju nego što je projektovano planom, kao i komunalne izazove. Inspekcijski organi mogu u jednom danu od kućice do kućice da utvrde da li se te kućice koriste u skladu sa namjenom kako je to projektovano ugovorom ili se neko bavi nelegalnim izdavanjem smještaja”, rekao je državni sekretar MORT-a Damir Davidović.

U lokalnoj upravi procjenjuju da se samo po ovim osnovama godišnje gubi nekoliko stotina hiljada eura. Oni navode da im Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom ne dostavlja imena vlasnika kućica. Ta institucija, čije je sjedište u Budvi, godišnje na obalama Bojane prihoduje oko 350.000 eura, dok su ulaganja veoma mala. Posebno ako se tu ne računa akcija čišćenja korita ove rijeke da bi se osigurala bolja protočnost vode desnim krakom, odnosno da ne bi došlo, kao što je to bio slučaj prije dvije godine, do zatvaranja ušća i pretvaranje Ade u poluostrvo.

Takođe, “Morsko dobro“ od početka ove godine nima više  zakonsku obavezu da polovinu prikupljenih sredstava na teritoriji jedne opštine vraća toj lokalnoj samoupravi (po toj osnovi je Opština Ulcinj u 2018. prihodovala nešto preko 700.000 eura), pa je njihova obaveza da se investira u riješavanje problema na Bojani još veća.

Riječ je o jedinstvenom prostoru, koji je napadnut posebno divljom gradnjom i deponijama smeća. Buka, divljanje skutera, pa čak i bacanje dinamita (!?), takođe narušavaju mir posjetilaca Ade Bojane.

Nrekić smatra da se sivoj ekonomiji mora stati na kraj. „Za narednu godinu ćemo sigurno riješiti to pitanje jer ne smije siva ekonomija da cvjeta. Gubimo svi sa ovakvim neredom na Adi Bojani. Stoga, sve strane moraju biti uključene: i vlasnici vikendica i ’Morsko dobro’ i Opština Ulcinj“, dodaje on.

Direktor TO Fatmir Đeka kaže da će ta institucija naredne godine postaviti na tom području svoj turistički punkt, na kojem će gosti dobijati sve potrebne informacije i moći da plate boravišnu taksu. „Ove godine smo uz pomoć državnih organa, prije svega Granične policije za više od dva puta poboljšali evidenciju gostiju i naplatu boravišne takse. Naredne godine, akcija će krenuti ranije, a svakako da će jedan od prioriteta biti Ada Bojana“, navodi Đeka.

U Ulcinju je najjeftnija cijena boravišne takse u poređenju sa drugim gradovima na Crnogorskom primorju. Dnevno za odraslu osobu ona iznosi 70 centi, osobe  od 12 do 18 godina plaćaju polovinu te sume, dok su mlađi od 12 godina oslobođeni plaćanja. .

Malo je naznaka da će naredne godine išta mijenjati u cijenama jer je cilj TO da što veći broj gostiju bude registrovan. I pored odličnih rezultata, procjenuje se da je ove godine tek svaki drugi turista koji je odmarao na ulcinjskim plažama bio registrovan.

„Dakle, nije prirodno da oni koji borave u kućicama na Bojani plaćaju dnevni najam u prosjeku oko 80 eura, a da lokalna uprava i država ne dobijaju ni mrvice. Do sada je praktično sve ostajalo u sivoj zoni i to više ne može biti tolerisano“, odlučan je Đeka.

Odlučnost pokazuje i država, kada joj to odgovara. Tako su iz tzv. crvene zone na obalama Bojane naznačene u okviru Programa privremenih objekata za period od 2019. do 2023. u zoni morskog dobra – svi objekti uklonjeni prije početka sezone.

To se još uvijek ne dešava kada je u pitanju obavljanje turističke djelatnosti na Bojani iako je tako nešto dogovoreno u avgustu 2017. godine na sastanku predstavnika Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom Crne Gore i Uprave za inspekcijske poslove Crne Gore.

Iz Morskog dobra su, inače, saopštili da će samo u 2019. godini uložiti preko 1,2 miliona eura u opštinu Ulcinj. U investicije se čak računa i 93.500 eura koliko je planirano za izgradnju privremenog objekta za potrebe tog javnog preduzeća, opštine Ulcinj i inspekcijskih službi na obali rijeke Bojane.

Ekološki aktivista Dželal Hodžić smatra da bi JPMD trebalo prije obećanja o velikim ulaganjima da uputi izvinjenje građanima opštine Ulcinj “jer su napravili mnogo štete i grešaka”. “Takođe, trebalo bi napraviti rekapitulaciju koliko je para to preduzeće uzelo iz Ulcinja za 28 godina, koliko je vraćeno po dokumentima, koliko je zaposlilo Ulcinjana, a koliko Budvana, kolike su im plate”, pita on konstatujući da su neradom i nebrigom uništili resurse Ulcinja.

“Trebaće nam bar deset godina da se sanira šteta koja je pričinjena u Bojani, Port Mileni, Kacemi, Mandraću i u Borovoj šumi”, tvrdi Hodžić.

                                                                                                                 Mustafa CANKA

Komentari

OKO NAS

NAMETI: Ljekarska uvjerenja, udar po džepu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema Zakonu o zdravstvenom osiguranju, ljekarska uvjerenja nisu dio obaveznog zdravstvenog osiguranja. Ona koštaju, posebno roditelje čija se djeca bave sportom.  Za ljekarska uvjerenja izdvaja se od pet do preko 100 eura, u zavisnosti od svrhe

 

Za izdavanje ljekarskih uvjerenja u Crnoj Gori ne obezbjeđuju se sredstva iz obaveznog zdravstvenog osiguranja. Ove potvrde se naplaćuju u domovima zdravlja ili privatnim klinikama. I odraslima, i djeci. Cijene određuju zdravstvene ustanove i one variraju od grada do grada.

U Zakonu o zdravstvenom osiguranju piše da obavezno zdravstveno osiguranje ne uključuje besplatne zdravstvene preglede radi izdavanja uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti, osim u slučaju izdavanja uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti nezaposlenog lica u svrhu zapošljavanja.

To znači da iz džepa morate da izdvojite par desetina eura samo za uvjerenja, bilo da želite da polažete vozački, posjedujete vatreno oružje ili usvojite dijete. Na primjer, u Domu zdravlja Podgorica cijena uvjerenja o sposobnosti za upravljanje vozilom u drumskom saobraćaju A i B kategorije iznosi 20 eura, dok je za C i D kategoriju potrebno izdvojiti još 15 eura. Ljekarsko uvjerenje o sposobnosti za rad prilikom zasnivanja radnog odnosa košta 20 eura, ako je u pitanju radno mjesto bez otežanih uslova rada. U suprotnom, plaća se 50 eura. Cijena ljekarskog uvjerenja za školovanje u inostranstvu iznosi 25 eura, a pomorci za uvjerenje o radu u vodenom saobraćaju moraju da plate 110 eura. Najmanje košta uvjerenje za kolektivni smještaj, 5 eura.

Udar po džepu najžešće osjete roditelji više djece koja se bave sportom. Oni po uvjerenju plaćaju 20 eura, ako žive u Podgorici. Ako žive u Kotoru, moraće da izdvoje po 50 eura jer tako propisuje Dom zdravlja Kotor.

Sagovornik Monitora, otac troje djece, kaže da mu ljekarska uvjerenja pričinjavaju još jedan u nizu troškova na početku školske godine: ,,Svo troje djece trenira. Ove godine, pored stvari za školu, morao sam da platim 60 eura samo za potvrde. Prošle godine sam u domu zdravlja izvadio dio analiza, tako da sam plaćao po 10 eura kod privatnika. Ove godine su mi to rekli da to ne može. Zbog čega, ne znam“.

Još prije dvije godine ovom temom pozabavilo se NVO Udruženje roditelji na prvom roditeljskom portalu u Crnoj Gori Roditelji.me. Tada je Ministarstvo sporta najavilo besplatne zdravstvene preglede za mlade sportiste, u dječjoj bolnici Kliničkog centra Crne Gore. Pohvalili su se da će na taj način rasteretiti roditelje, i unaprijediti zdravstvenu zaštitu sportista. Plaćanje potvrda je međutim nastavljeno.

Iz Ministarstva zdravlja objašnjavaju da se ljekarska uvjerenja za djecu koja se bave sportom plaćaju zbog toga što ovakvi zdravstveni pregledi ne spadaju u usluge primarne zdravstvene zaštite. ,,Radi se o specifičnoj zdravstvenoj zaštiti koja spada u oblast medicine rada i sporta, pa se pregledi naplaćuju po odluci o cijenama zdravstvenih usluga, za koju je Ministarstvo dalo saglasnost”, kažu.

Zanimljivo je da na oficijalnom sajtu Doma zdravlja Podgorica piše da su cijene, formirane na osnovu jedinstvenog cjenovnika preventivnih pregleda i usluga iz oblasti medicine rada koji se primjenjuje na osnovu saglasnosti Ministarstva zdravlja Crne Gore, izjednačene na nivou države. Sa tim se ne bi složili stanovnici Podgorice, Kotora ili Berana. Uvjerenje o sposobnosti upravljanja taksi vozilom Podgoričani plaćaju 30, Kotorani 35 a Beranci 50 eura.

Cijene uvjerenja u privatnim klinikama razlikuju se od onih u domovima zdravlja. Neke privatne klinike čak organizuju i popuste. Tako u privatnoj zdravstvenoj ustanovi Moj doktor u Nikšiću uvjerenja za sportiste i dobijanje ili produženje vozačke dozvole u septembru koštaju 15 eura.

Sagovornica Monitora koja je željela da ostane anonimna objašnjava kako je dobila uvjerenje za školovanje u inostranstvu: ,,I moja sestra i ja studiramo izvan Crne Gore. Svake godine, kada se iznova upisujemo na fakultet i apliciramo na konkurs za studentski dom, obnavljamo ljekarska uvjerenja. Srećom pa roditelji poznaju doktora koji nam ih izdaje besplatno, jer bi u suprotnom morale da plaćamo ista dokumenta, samo sa drugim datumima, što je najblaže rečeno besmisleno”.

Ne postoji način da se ljekarska uvjerenja dobiju besplatno, osim ako potražitelji ne poznaju nekog doktora dobre volje koji će im ih izdati na svoju ruku. Nisu svi te sreće.

 

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKOLOŠKI INCIDENTI: Bojana, tuga naših dana

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nekoliko stotina kesa sa uginulim kokoškama izvađeno je ovog mjeseca iz Bojane. Sreća je što živina nije bila zaražena nekom opasnom bolešću i što se incident nije desio u toku sezone

 

“Ovo je ekološki zločin. Počinilac mora da bude pronađen i mora da krivično odgovara, kazao je albanski ministar zaštite životne sredine i turizma Blendi Klosi.

On se odmah nakon što se u albanskoj štampi pojavila vijest da po Bojani pluta  desetine kesa sa uginulim kokoškama uputio u Skadar i na licu mjesta se uvjerio u razmjere incidenta. Bio je preneražen onim što je vidio, a u što su se uvjerili i predstavnici crnogorskih institucija i Opštine Ulcinj koji su na poziv ribara bili na Bojani. Nesnosan miris širio se ovim područjem tokom pet dana u oktobru i tek nakon što su kese sa uginulom živinom izvađene iz rijeke i zakopane u Štoju situacija se vratila u normalu.

Zvaničnici su zaključili da je ipak sreća  što živina nije bila zaražena nekom opasnom bolešću i što se incident nije desio u jeku turističke sezone kada je na obalama Bojane svakodnevno oko deset hiljada ljudi.

Vlada Crne Gore je uputila protesnu notu Albaniji, jer je utvrđeno da su kese u rijeku pristigle sa albanske obale. Klosi je to potvrdio napominjući da se na njima vidi da su iz fabrike za proizvodnju hrane i živine Driza iz grada Fier, u srednoj Albaniji. Na koji način su pristigle na sjever te zemlje, a potom u Bojanu, ostaje da istraga pokaže. Objavljeno je samo da je iz rijeke izvađeno više od 200 kesa.

Ova tužna epizoda je samo potvrdila pravilo. Svake jeseni gledamo  zastrašujuće prizore na Bojani. Riječ je obično o stotinama tona smeća razbacanog na ušću te rijeke, na prekrasnom ostrvu Ada i na ulcinjskoj Velikoj plaži  koji pružaju apokaliptičnu sliku. Svega tu ima: od plastike, preko šporeta i kreveta, do automobilskih šasija.

Kako sliv Bojane obuhvata oko 20.000 kvadratnih kilometara i pet država (Crna Gora, Albanija, Kosovo, Grčka i Sjeverna Makedonija), problem postaje međunarodni. Prethodnih godina se često dešavalo da, zbog kretanja morskih struja, smeće sa ovog prostora stigne i do južne Dalmacije. I građani Hrvatske su se našli u čudu.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 18. OKTOBRA

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADA GRADI SKI-CENTRE PO GLAVI STANOVNIKA: Nekom maćeha

Objavljeno prije

na

Objavio:

Beranskj Ski centar Lokve  je procvat  doživljavao osamdesetih. Dokusurila ga je  pljačkaška privatizacija i  kupovina od strane  ruskog biznismena prevaranta.  Prije tri godine došao je u u ruke investitora, braće Guberinić. Rodila se  nada da mu se može vratiti nekadašnji značaj. Vlada se postarala  da im oteža poslovanje

 

Dok Vlada planira investiranje nekoliko desetina miliona eura u tri nova ski centra na sjeveru Crne Gore, u Mojkovcu, Bijelom Polju i Rožajama, privatni preduzetnik koji je prije tri godine kupio ski sentar Lokve kod Berana suočava se sa nepremostivim problemima i razmišlja o tome da se povuče iz posla.

Dejan Guberinić, jedan od braće koji su sa kupili ovaj ski centar kaže da ni poslije tri godine nije riješen problem skijaških staza na terenima planine Cmiljevice. Staze faktički ne postoje, zbog čega im je onemogućeno da normalno rade i planiraju razvoj ovog nekada vrlo popularnog skijašišta.

“Osnovni problem je u tome što su staze na privatnim posjedima i nama je onemogućeno da ih pripremamo na vrijeme za sezonu. Tako iz godine u godinu. Da apsurd bude veći, prošle godine nas je inspekcija  kaznila zbog toga što je jedna smrča navodno bila previše blizu uspinjače. Privatni vlasnici nam ne daju da diramo njihovu zemlju i podnose prijave zbog sječe njihovih stabala, a inspekcije nas kažnjavaju što ne sjećčemo stabla“ – kaže Guberinić.

Oni su se obraćali Ministarstvu turizma sa molbom da riješi ovaj problem, ali su oni lopu prebacivali u opštinsko dvorište.

“Iz Opštine Berane su nam objasnili da su stupila na snagu nova zakonska rješenja i da je to u isključivoj nadležnosti državnih organa. Naše nevolje,  tako, mogu potrajati još koju godinu. Čemu onda ulaganja koja planiramo, čemu čitav posao” – kaže ovaj čovjek sa razočarenjem.

Braća Guberinić, od kojih je jedan preduzetnik u Švajcarskoj, su samo za plate za nekoliko radnika za tri prethodne godine izdvojili preko stotinu pedeset hiljada eura.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 17. OKTOBRA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo