Povežite se sa nama

OKO NAS

KONCESIONI AKT: AERODROM U BERANAMA OTPISAN: Bez sjevera se može        

Objavljeno prije

na

Nadu da će avioni ponovo slijetati i polijetati sa beranskog aerodroma ranije je podgrijala upravo Vlada izjavama da je moguće ponovo aktivirati ovaj aerodrom, ali je sve palo u vodu sa objavljivanjem koncesionog akta za zakup crnogorskih aerodroma, kojim nijesu predviđena ulaganja u nekadašnji aerodrom na sjeveru države

 

Isključivanje aerodroma Berane iz koncesionog akta o aerodromoma Crne Gore još jedan je u nizu pritisaka na Berane kao opozicionu opštinu i sjever Crne Gore, ili je uvod u neku drugu strategiju koja se „iza brda valja“.

To je ocijenio menadžer Opštine Berane Vladimir Đaković nakon što je u javnost dospjela isnformacija da Vlada Crne Gore u koncesionom aktu koji se odnosi na davanje koncesija na crnogorske aerodrome pominje beranski aerodrom u svega par rečenica. „ Postavlja  se i pitanje koliko su Vlada i Ministarstvo saobraćaja uopšte i razmatrali aktiviranje aerodroma u Beranama i koliko je to u interesu onih koji u Podgorici kreiraju politiku razvoja sjevera Crne Gore“ – kaže Đaković.

Nadu da će avioni ponovo slijetati i polijetati sa beranskog aerodroma ranije je podgrijala upravo Vlada izjavama da je moguće ponovo aktivirati ovaj aerodrom, ali je sve palo u vodu sa objavljivanjem koncesionog akta za zakup crnogorskih aerodroma, kojim nijesu predviđena ulaganja u nekadašnji aerodrom na sjeveru države.

Vlada je usvojila koncesioni akt krajem jula ove godine, a u njemu se  aerodrom Berane, kratko pominje i to samo u dijelu izvještaja sa javne rasprave. U dijelu budućih investicija ni riječi nema o ovom aerodormu.

Kako je prenio portal Standard, koncesioni akt koji je usvojila Vlada prije dva mjeseca, u bitnom se razlikuje od prvobitnog koncesionog akta iz avgusta prošle godine. Nekoliko puta je slat na doradu, a upravo dio oko aerodroma Berane je izbačen u konačnoj verziji.

U prvom koncesionom aktu objavljene su čak i prognoze saobraćaja za aerodrom Berane. Takođe, objavljen je i dijagram aerodroma Berane. Međutim, u zvaničnom koncesionom aktu nema dijagrama i prognoza saobraćaja na aerodromu Berane, kao ni plana investicija.

Prema nezvaničnim informacijama investicije u beranski aerodrome navodno nijesu opravdane, jer je povrat investicije teško ostvarljiv. Planirane su investicije na aerodromima u Podgorici i Tivtu koje će se odvijati u tri faze.

Vlada Crne Gore je tako sahranila sve nade u skorije aktiviranje beranskog aerodrome. “Koliko Vlada i resorno ministarstvo dobro rade svoj posao i razmišljaju o razvoju sjevera govori podatak o iseljavanju stanovnika iz svih sjevernih opština u periodu od prethodnih dvadeset godina“, kaže   menadžer Opštine Berane.

„Jasno pitamo Vladu ko je i zašto izbacio naš aerodrom iz koncesionog akta. Ovom i ovakvom strategijom onemogućava se aktivairanje  beranskog aerodroma u komercijalne svrhe makar u narednih dvadeset godina.  Zašto se onda požurilo da se Opštini Berane oduzme pravo na  upravljanje aerodromskom pistom“ – pita Đaković.

On smatra da bi, s obzirom na geografski položaj opštine Berane, stanovnicima ove opštine i okolnih opština sa područja Crne Gore, Srbije, Albanije, pa čak i Bosne i Hercegovine, bilo u interesu otvaranje beranskog aerodroma za neke linije, a naročito low cost letove.

„Pitamo nadležno ministarstvo zašto u strategiju nije uvrstilo da se od koncesionih prihoda jedan dio sredstava troši za razvijanje aerodroma u Beranama i Ulcinju. Da li se možda razmatrala mogućnost stavljanja beranskog aerodroma u svrhu protivpožarne zaštite Crne Gore ili aeroturizma? Da se slučajno naš aerodrom ne planira u vojne svrhe“ – kaže Đaković.

On podvlači : „Poslije ovakvog isključivanja iz koncesionog akta možemo da samo da mislimo da je Vlada digla ruke od beranskog aerodroma ili da se nešto radi ispod žita mimo znanja građana Berana i opštinskog rukovodstva“.

Đaković kaže da su iz Opštine Berane, a u saradnji sa brojnim stručnjacima iz ove oblasti, više puta su kretale inicijative za razvoj beranskog aerodroma, ali osim par sastanaka nikada ništa nije riješeno.

On problematizuje i pitanje zašto aero klub Berane ne može od ministarstva saobraćaja dobiti saglasnost za korištenje aerodromske piste više od pola godine. Objašnjava da je zbog toga onemogućena registracija ovog  sportskog kluba kod Ministarstva sporta i na taj način spriječeni brojni ljubitelji ovog sporta da se aerodromska pista koristi u  plemenite svrhe.

Aerodrom u Beranama ne radi više od tri decenije, a lokalne i državne vlasti su dvije decenije obećavale njegovo reaktiviranje.

Beranska vazdušna luka ima dugu tradiciju. Prvi avioni tu su slijetali u vrijeme Drugog svjetskog rata. Saveznici su odatle prevozili partizanske ranjenike na liječenje u Italiju. Ovdje je  formiran i poznati sportski aero klub Berane, iz kojeg su izlazili školovani piloti koji su kasnije letjeli širom svijeta za najpoznatije svjetske kompanije. Pristanišna zgrada izgrađena je  šezdesetih godina kada je uspostavljen redovni putnički saobraćaj. Danas je  naravno, u najvećem dijelu neupotrebljiv. Desetak godina na liniji Berane – Podgorica –Berane i Berane – Beograd – Berane, pa i za Zagreb i Ljubljanu, saobraćali su avioni DC 3, a u kratkom periodu i foker. JNA je 1974. godine  uradila  kvalitetnu pistu dužine blizu dva kilometra i širine skoro pedeset metara, koja do danas odolijeva.

Informacija da je beranski aerodrom prvom verzijom obuhvaćen Koncesionim ugovorom za Aerodrome Crne Gore ulila je  nadu, a konačna verzija ovog akta izavala ogorčenje građana Berana i lokalnih vlasti. Pravdanja time da je aerodrom na sjeveru težak za održavanje, mogla bi se opovrgnuti pitanjem kako se onda održavaju aerodromi u Skandinaviji ili u drugim sjevernim djelovima Evrope i svijeta.

Ovdje mnogi smatraju  da je glavni razlog nedostatak političke volje i nepostojanje želje da se sjever Crne Gore doživi kao prostor na kojem još uvijek ima stanovnika.  Posljedice naopake politike su očite-  sjeveru države se iscrpljuju  prirodni resursi  a naroda će  u dogledno vrijeme ostati  taman toliko da aerodrom realno neće biti potreban.

 

                      Tufik SOFTIĆ

Komentari

OKO NAS

NAMETI: Ljekarska uvjerenja, udar po džepu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema Zakonu o zdravstvenom osiguranju, ljekarska uvjerenja nisu dio obaveznog zdravstvenog osiguranja. Ona koštaju, posebno roditelje čija se djeca bave sportom.  Za ljekarska uvjerenja izdvaja se od pet do preko 100 eura, u zavisnosti od svrhe

 

Za izdavanje ljekarskih uvjerenja u Crnoj Gori ne obezbjeđuju se sredstva iz obaveznog zdravstvenog osiguranja. Ove potvrde se naplaćuju u domovima zdravlja ili privatnim klinikama. I odraslima, i djeci. Cijene određuju zdravstvene ustanove i one variraju od grada do grada.

U Zakonu o zdravstvenom osiguranju piše da obavezno zdravstveno osiguranje ne uključuje besplatne zdravstvene preglede radi izdavanja uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti, osim u slučaju izdavanja uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti nezaposlenog lica u svrhu zapošljavanja.

To znači da iz džepa morate da izdvojite par desetina eura samo za uvjerenja, bilo da želite da polažete vozački, posjedujete vatreno oružje ili usvojite dijete. Na primjer, u Domu zdravlja Podgorica cijena uvjerenja o sposobnosti za upravljanje vozilom u drumskom saobraćaju A i B kategorije iznosi 20 eura, dok je za C i D kategoriju potrebno izdvojiti još 15 eura. Ljekarsko uvjerenje o sposobnosti za rad prilikom zasnivanja radnog odnosa košta 20 eura, ako je u pitanju radno mjesto bez otežanih uslova rada. U suprotnom, plaća se 50 eura. Cijena ljekarskog uvjerenja za školovanje u inostranstvu iznosi 25 eura, a pomorci za uvjerenje o radu u vodenom saobraćaju moraju da plate 110 eura. Najmanje košta uvjerenje za kolektivni smještaj, 5 eura.

Udar po džepu najžešće osjete roditelji više djece koja se bave sportom. Oni po uvjerenju plaćaju 20 eura, ako žive u Podgorici. Ako žive u Kotoru, moraće da izdvoje po 50 eura jer tako propisuje Dom zdravlja Kotor.

Sagovornik Monitora, otac troje djece, kaže da mu ljekarska uvjerenja pričinjavaju još jedan u nizu troškova na početku školske godine: ,,Svo troje djece trenira. Ove godine, pored stvari za školu, morao sam da platim 60 eura samo za potvrde. Prošle godine sam u domu zdravlja izvadio dio analiza, tako da sam plaćao po 10 eura kod privatnika. Ove godine su mi to rekli da to ne može. Zbog čega, ne znam“.

Još prije dvije godine ovom temom pozabavilo se NVO Udruženje roditelji na prvom roditeljskom portalu u Crnoj Gori Roditelji.me. Tada je Ministarstvo sporta najavilo besplatne zdravstvene preglede za mlade sportiste, u dječjoj bolnici Kliničkog centra Crne Gore. Pohvalili su se da će na taj način rasteretiti roditelje, i unaprijediti zdravstvenu zaštitu sportista. Plaćanje potvrda je međutim nastavljeno.

Iz Ministarstva zdravlja objašnjavaju da se ljekarska uvjerenja za djecu koja se bave sportom plaćaju zbog toga što ovakvi zdravstveni pregledi ne spadaju u usluge primarne zdravstvene zaštite. ,,Radi se o specifičnoj zdravstvenoj zaštiti koja spada u oblast medicine rada i sporta, pa se pregledi naplaćuju po odluci o cijenama zdravstvenih usluga, za koju je Ministarstvo dalo saglasnost”, kažu.

Zanimljivo je da na oficijalnom sajtu Doma zdravlja Podgorica piše da su cijene, formirane na osnovu jedinstvenog cjenovnika preventivnih pregleda i usluga iz oblasti medicine rada koji se primjenjuje na osnovu saglasnosti Ministarstva zdravlja Crne Gore, izjednačene na nivou države. Sa tim se ne bi složili stanovnici Podgorice, Kotora ili Berana. Uvjerenje o sposobnosti upravljanja taksi vozilom Podgoričani plaćaju 30, Kotorani 35 a Beranci 50 eura.

Cijene uvjerenja u privatnim klinikama razlikuju se od onih u domovima zdravlja. Neke privatne klinike čak organizuju i popuste. Tako u privatnoj zdravstvenoj ustanovi Moj doktor u Nikšiću uvjerenja za sportiste i dobijanje ili produženje vozačke dozvole u septembru koštaju 15 eura.

Sagovornica Monitora koja je željela da ostane anonimna objašnjava kako je dobila uvjerenje za školovanje u inostranstvu: ,,I moja sestra i ja studiramo izvan Crne Gore. Svake godine, kada se iznova upisujemo na fakultet i apliciramo na konkurs za studentski dom, obnavljamo ljekarska uvjerenja. Srećom pa roditelji poznaju doktora koji nam ih izdaje besplatno, jer bi u suprotnom morale da plaćamo ista dokumenta, samo sa drugim datumima, što je najblaže rečeno besmisleno”.

Ne postoji način da se ljekarska uvjerenja dobiju besplatno, osim ako potražitelji ne poznaju nekog doktora dobre volje koji će im ih izdati na svoju ruku. Nisu svi te sreće.

 

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKOLOŠKI INCIDENTI: Bojana, tuga naših dana

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nekoliko stotina kesa sa uginulim kokoškama izvađeno je ovog mjeseca iz Bojane. Sreća je što živina nije bila zaražena nekom opasnom bolešću i što se incident nije desio u toku sezone

 

“Ovo je ekološki zločin. Počinilac mora da bude pronađen i mora da krivično odgovara, kazao je albanski ministar zaštite životne sredine i turizma Blendi Klosi.

On se odmah nakon što se u albanskoj štampi pojavila vijest da po Bojani pluta  desetine kesa sa uginulim kokoškama uputio u Skadar i na licu mjesta se uvjerio u razmjere incidenta. Bio je preneražen onim što je vidio, a u što su se uvjerili i predstavnici crnogorskih institucija i Opštine Ulcinj koji su na poziv ribara bili na Bojani. Nesnosan miris širio se ovim područjem tokom pet dana u oktobru i tek nakon što su kese sa uginulom živinom izvađene iz rijeke i zakopane u Štoju situacija se vratila u normalu.

Zvaničnici su zaključili da je ipak sreća  što živina nije bila zaražena nekom opasnom bolešću i što se incident nije desio u jeku turističke sezone kada je na obalama Bojane svakodnevno oko deset hiljada ljudi.

Vlada Crne Gore je uputila protesnu notu Albaniji, jer je utvrđeno da su kese u rijeku pristigle sa albanske obale. Klosi je to potvrdio napominjući da se na njima vidi da su iz fabrike za proizvodnju hrane i živine Driza iz grada Fier, u srednoj Albaniji. Na koji način su pristigle na sjever te zemlje, a potom u Bojanu, ostaje da istraga pokaže. Objavljeno je samo da je iz rijeke izvađeno više od 200 kesa.

Ova tužna epizoda je samo potvrdila pravilo. Svake jeseni gledamo  zastrašujuće prizore na Bojani. Riječ je obično o stotinama tona smeća razbacanog na ušću te rijeke, na prekrasnom ostrvu Ada i na ulcinjskoj Velikoj plaži  koji pružaju apokaliptičnu sliku. Svega tu ima: od plastike, preko šporeta i kreveta, do automobilskih šasija.

Kako sliv Bojane obuhvata oko 20.000 kvadratnih kilometara i pet država (Crna Gora, Albanija, Kosovo, Grčka i Sjeverna Makedonija), problem postaje međunarodni. Prethodnih godina se često dešavalo da, zbog kretanja morskih struja, smeće sa ovog prostora stigne i do južne Dalmacije. I građani Hrvatske su se našli u čudu.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 18. OKTOBRA

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADA GRADI SKI-CENTRE PO GLAVI STANOVNIKA: Nekom maćeha

Objavljeno prije

na

Objavio:

Beranskj Ski centar Lokve  je procvat  doživljavao osamdesetih. Dokusurila ga je  pljačkaška privatizacija i  kupovina od strane  ruskog biznismena prevaranta.  Prije tri godine došao je u u ruke investitora, braće Guberinić. Rodila se  nada da mu se može vratiti nekadašnji značaj. Vlada se postarala  da im oteža poslovanje

 

Dok Vlada planira investiranje nekoliko desetina miliona eura u tri nova ski centra na sjeveru Crne Gore, u Mojkovcu, Bijelom Polju i Rožajama, privatni preduzetnik koji je prije tri godine kupio ski sentar Lokve kod Berana suočava se sa nepremostivim problemima i razmišlja o tome da se povuče iz posla.

Dejan Guberinić, jedan od braće koji su sa kupili ovaj ski centar kaže da ni poslije tri godine nije riješen problem skijaških staza na terenima planine Cmiljevice. Staze faktički ne postoje, zbog čega im je onemogućeno da normalno rade i planiraju razvoj ovog nekada vrlo popularnog skijašišta.

“Osnovni problem je u tome što su staze na privatnim posjedima i nama je onemogućeno da ih pripremamo na vrijeme za sezonu. Tako iz godine u godinu. Da apsurd bude veći, prošle godine nas je inspekcija  kaznila zbog toga što je jedna smrča navodno bila previše blizu uspinjače. Privatni vlasnici nam ne daju da diramo njihovu zemlju i podnose prijave zbog sječe njihovih stabala, a inspekcije nas kažnjavaju što ne sjećčemo stabla“ – kaže Guberinić.

Oni su se obraćali Ministarstvu turizma sa molbom da riješi ovaj problem, ali su oni lopu prebacivali u opštinsko dvorište.

“Iz Opštine Berane su nam objasnili da su stupila na snagu nova zakonska rješenja i da je to u isključivoj nadležnosti državnih organa. Naše nevolje,  tako, mogu potrajati još koju godinu. Čemu onda ulaganja koja planiramo, čemu čitav posao” – kaže ovaj čovjek sa razočarenjem.

Braća Guberinić, od kojih je jedan preduzetnik u Švajcarskoj, su samo za plate za nekoliko radnika za tri prethodne godine izdvojili preko stotinu pedeset hiljada eura.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 17. OKTOBRA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo