Povežite se sa nama

INTERVJU

DANIJEL KALEZIĆ, PREDSJEDNIK UPRAVNOG ODBORA KVIR MONTENEGRO: I dalje u sjenci

Objavljeno prije

na

Slogan ovogodišnjeg Montenegro prajda Ne preko naših leđa je simboličan. Odnosi se na sve one koji preko leđa LGBT osoba i na račun njihovih osnovnih ljudskih prava biju svoje političke bitke. Podrška ovoj zajednici iz godine u godinu raste, ali još nije na nivou na kom bi morala biti

 

Sedma Povorka ponosa Montenegro Pride 2019 je i ove godine protekla bez incidenata. O tome koliko je u Crnoj Gori savladan jezik tolerancije prema različitostima, koji su zahtjevi ovogodišnjeg Prajda, na čemu još uvijek treba raditi, za Monitor govori Danijel Kalezić, predsjednik Upravnog odbora NVO Kvir Montenegro i jedan od organizatora protesta

MONITOR: Montenegro Prajd obilježen je 21. septembra. Koliko se atmosfera promijenila od prvog Prajda koji je održan u Crnoj Gori?

KALEZIĆ: Na prvom Montenegro prajdu 2013. godine imali smo mali rat na ulicama. Obezbjedjivao nas je veliki broj policijskih službenika i bili smo svjedoci sukoba protivnika prajda sa policijom. Već od 2014. godine, možemo da kažemo da se situacija promijenila na bolje, jer nemamo incidenata tokom održavanja Montenegro prajda. Prajd održan prije samo nekoliko dana nam je to i pokazao. Bio je to najveći, najradosniji i Prajd sa najmanje policijske zaštite do sada. Posebno je važan i koncert koji je u saradnji sa Podgorica Art Festivalom održan u Bokeškoj ulici a tokom kojeg su se učesnici prajda, LGBT osobe, okupili sa svim ostalim građanima našeg grada.

MONITOR: Koji je glavni zahtjev ovogodišnjeg Prajda?

KALEZIĆ: Glavni zahtjev ovogodišnjeg Montenegro prajda usmjeren je na one političare i poslanike koji pokušavaju da preko naših leđa i na račun naših osnovnih ljudskih prava biju svoje političke bitke. To je direktno oslikano u sloganu Ne preko naših leđa. Mi smo ove godine bili žrtve brutalnog nasilja koje je dolazilo od dijela poslanika Skupštine Crne Gore koji su se protivili usvajanju Zakona o životnim zajednicama lica istog pola ili su svojim izbjegavanjem glasanja za ovaj zakon direktno doveli do toga da ovo, jedno od najznačajnijih zakonskih rješenja za LGBT osobe, u Crnoj Gori ne bude usvojeno. Mi to nećemo ni dozvoljavati ni trpjeti jer ti isti poslanici primaju plate iz budžeta koji se puni od poreza koji plaćaju i LGBT osobe.

MONITOR: Da li ste zadovoljni odazivom, kako ljudi koji su spremni da se “autuju”, tako i onih koji su došli da podrže svoje sugrađane?

KALEZIĆ: Uzevši u obzir činjenicu da je ovaj Montenegro prajd bio najveći do sada, sa najviše ljudi iz same LGBT zajednice, te i koncert koji je uslijedio nakon Prajda, više smo nego zadovoljni. Međutim, ne smijemo smetnuti sa uma činjenicu da ogroman broj LGBT osoba u Crnoj Gori i dalje živi skriveno i u strahu. Podrška je sve veća ali i dalje ne na nivou na kom bi morala biti. Očekujemo da će se to promijeniti već na sljedećem Prajdu dogodine.

MONITOR: Šta je u stvari Montenegro Prajd, koliko on pomaže u borbi za ljudska prava?

KALEZIĆ: Montenegro Prajd je najveći centralni godišnji događaj koji podiže vidljivost LGBT osoba u Crnoj Gori i vidljivost problema sa kojima se susrijećemo u svakodnevnom životu. Ovo je jedini kontinuirani protest protiv društvene opresije LGBT osoba u našoj istoriji. Iz godine u godinu možemo pratiti trend ispunjavanja zahtjeva Organizacionog odbora Montenegro prajda, te je to dokaz potrebe za organizovanjem ovog događaja i njegove uloge u  ukupnom unapređenju poštovanja naših osnovnih ljudskih prava i unapređenja društvenog prihvatanja.

MONITOR: Kakav je život LGBTIQ osoba u Crnoj Gor, koliko je ona zapravo zemlja slobodnih građana?

KALEZIĆ: Život LGBT osoba u Crnoj Gori i dalje je neslobodan. Proces unapređenja našeg društvenog položaja započeo je prije samo deset godina. Za to vrijeme ostvareni su značajni rezultati brzinom koja je nezabilježena u mnogim drugim zemljama. Ovo ne znači da je stanje dobro, ali znači da je iz godine u godinu sve bolje. Uprkos svemu urađenom i dalje većina LGBT osoba živi sputano, zbog društvene opresije i duboko ukorijenjenog patrijarhata, te nas čeka još desetak godina rada svih društvenih činilaca kako bismo došli do trenutka u kojem ćemo moći da kažemo da smo u potpunosti zadovoljni postignutim. Crna Gora je zemlja u kojoj su LGBT osobe sve slobodnije ali i dalje nedovoljno slobodne usljed ogromnog društvenog pritiska i zloupotreba naših osnovnih ljudskih prava određenih političkih struktura u dnevno političke svrhe.

MONITOR: Je li Crna Gora spremna za gej brakove?

KALEZIĆ: Crna Gora, nažalost, nije spremna za gej brakove. Ali je i te kako spremna za zakonsko uređenje životnih partnerstava lica istog pola. Nakon ovog Prajda možemo da očekujemo usvajanje tog zakona, što je već sasvim izvjesno u ovom trenutku. Možemo da očekujemo i veću vidljivost LGBT osoba, vidljivost naših zajednica, povećanje prihvatanja od strane opšte zajednice, ali i dalju snažniju borbu za naše puno društveno prihvatanje i punu ravnopravnost u društvu.

 

                                                                                                                                         Andrea JELIĆ

Komentari

INTERVJU

PATRICIJA POBRIĆ, ZVIŽDAČ BEZ SERTIFIKATA: Nisu me slomili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nastaviću da se borim. Da radim sa mladima, najviše sa djecom iz socijalno ugroženih porodica, kako bi im pomogla da steknu obrazovanje i  samopouzdanje. Oni neće prodati ličnu. I to je moja pobjeda

 

Nakon što je jedini optuženi u slučaju Ramada pravosnažno osuđen na uslovnu kaznu pa potom zadržao posao u Vladi, prošle nedjelje su i njegovi pomagači – lažni svjedoci, nepravosnažno osuđeni na uslovnu kaznu. Tako je, od svih aktera afere Ramada, izistinski kažnjena samo naša sagovornica Patricija Pobrić, nekadašnja menadžerka u hotelu Ramada. Ona je prijavila zluopotrebu ržavog novca i izgubila posao. Dok su oni koji su učestvovali u zloputrebama i niihovom (uzaludnom) prikrivanju dobili uslovne kazne, a neki i unaprjeđenja umjesto optužnice.

MONITOR: Osjećate li se krivom?

POBRIĆ: Ne osjećam. . Mada je istina da u ovom sistemu, ako govoriš istinu i braniš pravdu, ispadneš kriv. Onda imaju pravo da te vrijeđaju.Meni su govorili da sam lažov, izdajnik, neprijatelj države i demokratije… Tako da, možda, i jesam kriva.

Ali, kad pogledate, sličan tretman imaju praktično svi koje se bore za pravdu, ili govore o zloupotrebama i kriminalu pod okriljem vlasti. I to nije samo naš fenomen. I Asanž je kriv. I Snouden je kriv… Mnogi su krivi zbog toga što ne žele da se pomire sa zloupotrebama moćnika. Živimo u takvom svijetu.

MONITOR: Pravosnažne sudske presude potvrdile su kako ste od početka slačajaR amada govorili istinu. Koliko vam je pomogla ta potvrda iz sudnice?

POBRIĆ: Nije mnogo. Oni koji su me poznavali od početka su znali da govorim istinu. I dokumentacija koja je pratila Ramada proces bila je uredna, lako razumljiva i nedvosmislena. Ko god je htio mogao je da vidi da sam u pravu.

Ipak, sudski epilog je, moram priznati, za mene bio neočekivan. Ne vjerujem u ovdašnje sudstvo i očekivala sam oslobađajuće presude. Tako i ovaj mali progres, mali uspjeh koji se desio – da je neko, ipak, osuđen za učinjene zloupotrebe – doživljavam kao napredak, kao jedan pozitivan događaj. Izrečene kazne su, naravno, druga priča.

A ja sam iz svega ovoga izašla čista.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 13. decembra
Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MENTOR LUNJI, GRAĐEVINSKI  INŽENJER IZ ULCINJA: Legalizovanje divlje gradnje opasnije od zemljotresa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako za nelegalni objekat nije urađen glavni projekat uzimaju se u obzir podaci o konstrukciji objekta na osnovu izjave vlasnika bespravnog objekta!? To u prevodu znači da bi podatke od kojih direktno zavisi stabilnost objekta trebalo da dobijemo od vlasnika objekta, koji može biti domaćica, ekonomista, pravnik, kuvar… Ljudi koji nemaju  nikakve veze sa građevinom

 

MONITOR: Da li su crnogorski propisi o gradnji i zaštiti od zemljotresa usklađeni sa svjetskim standardima?

LUNJI: Mi smo još u tzv. sivoj zoni kad je primjena standarda u pitanju. Još su na snazi JUS standardi stari više od tri decenije, ali uporedo se primjenjuju i evropski standardi poznati kao Evrokod (Eurocode). Evrokodovi, iako puno složeniji za primjenu, što im je po mom mišljenju najveća mana, imaju tu prednost da se stalno dopunjuju i da se radi na njima. Na JUS standardima niko ne radi više već par decenija i nikako ne mogu biti konkuretni na tržištu. Mislim da će se sljedeće godine i zvanično prestati sa upotrebom starih standarda, što je dobra vijest. Ipak, prelazak na nove standarde treba da bude dio novog zakona o izgradnji, pošto zakon danas omogućuje da reviziju projekata rađenim po Eurocodu rade ljudi koji nikad u životu po tim stadnardima nisu projektovali, a imaju licencu revidenta dobijenu na osnovu iskustva po JUS standardima. To znači da garant  kvaliteta obezbjeđuju ljudi neprimpremljeni za taj posao, što stvara uslove za provlačenje ozbiljnih propusta u projektovanju.

MONITOR: Šta je najbitnije prilikom gradnje nekog objekta da bi se moglo reći da je seizmički siguran u slučaju zemljotresa?

LUNJI: Uglavnom to što većina građjana već zna. Dobar projekat i kvalitetan nadzor. Dobar projekat podrazumijeva jasan koncept konstrukcije, dobar proračun i kvalitetno detalisanje armature. No i najbolji projekat se može upropastiti nekvalitetnim nadzorom.Takođe, ni najbolji nadzor ne može spasiti nekvalitetan projekat.

MONITOR: Šta podrazumijeva dobro projektovan objekat?

 LUNJI: Dobro projektovan objekat  je objekat čije ponašanje tokom zemljotresa možemo da predvidimo. To se uglavnom obezbjeđuje simetričnim rasporedom nosećih elemenata – stubova i zidova, ujednačenim rasporedom mase objekta kao i uniformnim rasporedom krutosti nosećih elemenata (što se postiže preko ujednačenosti njihovih dimenzija). Uglavnom sve jednostavni principi koji se lako mogu definisati preko kvalitetne saradnje između konstruktivaca i arhitekata još u fazi izrade arhitektonske ideje.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 13. decembra
Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

LAZAR DRAGOJEVIĆ, GLUMAC: Ulaznica za neko lijepo mjesto

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za upis na Akademiju sam se borio, upisao je iz petog pokušaja i tako naučio da bez rada i truda nema uspjeha

 

MONITOR: Na nedavno završenom Podgorica Film Festivalu prikazan je film”Odvedi me na neko lijepo mjesto” Ene Sendijarević, u kojem tumačite jednu od glavnih uloga. Film je osvojio Srce Sarajeva, ali i nagrade na filmskim festivalima u Seulu, Roterdamu, Tirani… Sada kada film niže zaslužene uspjehe, kažite mi o procesu rada i izboru da vi tumačite glavnu ulogu.

DRAGOJEVIĆ: Sve je počelo pozivom kasting agentice Timke Grahić iz Bosne i Hercegovine koja je tada radila ranu fazu kastinga za dugometražni holandski film. Nakon što smo snimili moje predstavljanje, rekla je da će mi javiti ako budem izabran za audiciju. Mjesec dana nakon prvog susreta, uslijedio je i drugi, ovog puta u prisustvu rediteljke Ene Sendijarević, koja je nakon dvije audicije meni dodijelila jednu od tri glavne uloge – Denisa. Kroz proces sam učio glumu pred kamerama. Mnogo se razlikuje od teatarske glume, jer kao što u teatru postoje pravila, tako postoje i na filmu. Jedno od glavnih načela glume pred kamerama koje sam naučio tokom prvog procesa, kojeg se pridržavam i kojeg ću se pridržavati jeste: Less is more. Sva poenta glume jeste ne glumiti, nego jednostavno biti ja u datim okolnostima.

MONITOR: Film ima humoristični ton, a teme koji obrađuje je život mladih, njihova neprilagođenost, nasilje, migracije, ženska seksualnost… Koliko je važno danas obrađivate baš ove teme, na indirektan način analizirati svakodnevicu i sve probleme kroz koje mladi sa ovih prostora prolaze?

DRAGOJEVIĆ: Mnogo mladih ljudi sa naših prostora svoju sreću traži van granica Balkana. U zemlji u kojoj trenutno živim i studiram, vrše se mnoge podjele koje pritiskaju i guše mladu generaciju poput likova koje ste imali priliku vidjeti u filmu Take me somewhere nice. Zbog toga, mladi se često zatvaraju u sebe, dobijaju razne komplekse zbog kojih se vrlo često ponašaju i nasilno, dobijaju potrebu da se izraze, ali zbog osuđivačke sredine, mišljenje ostaje duboko u njima i nerijetko postaje toksično. Ena je to prikazala u filmu na direktan i indirektan način, uglavnom humorom. I sam Gogolj je u sred svojih predstava na kratko šou prekidao, upitavši publiku čemu se smiju, a nakon što publika ne bi znala odgovor, on bi rekao: Sebi se smijete i nastavljao sa performansom.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 13. decembra
Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo