Povežite se sa nama

OKO NAS

KOLAŠINCI NESPREMNI ZA SELEKTIVNO ODLAGANJE OTPADA: Rijeke i javne površine umjesto kontejnera

Objavljeno prije

na

U Kolašinu je najavljeno uvođenje selektivnog skupljanja otpada.    Predvidjeno je  da kontjenjeri za papir, plastiku, metal i staklo budu postavljeni u desetak ulica. Inicijativa i optimizam  Komunalnog preduzeća su za pohvalu ali se ne može se zanemriti činjenica da to preduzeće vodi dugu i  neuspješnu borbu sa ekološkom neosviješćenošću sugrađana

 

Kolašinsko Komunalno preduzeće uskoro će uvesti selektivno skupljanje otpada.  Autori odluke, kojim je regulisan takav način odlaganja smeća iz domaćinstava i ustanova,  predvidjeli su da kontjenjeri za papir, plastiku, metal i staklo budu postavljeni u desetak ulica. Pored povlastica, koje će se odnositi na umanjenje računa za komunalne usluge, prediviđene su i novčane kazne za one koji ne budu poštovali odluku.

U tom preduzeću na mogu tačno kazati kada će Kolašinci biti obazeni da vode računa o načinu na koji sakupljaju i odlažu otpad, ali tvrde, da su optimisti. Podsticajne mjere i edukacija, vjeruju, daće dobre rezultate.

Iako  je incijativa i optimizam  Komunalnog preduzeća za pohvalu, ne može se zanemriti činjenica da dolazi u vrijeme kada to preduzeće vodi dugu i  neuspješnu borbu sa ekološkom neosviješćenošću sugrađana. Ni sadašnji direktor Milivoje Bulatović, kao  ni nekoliko njegovih predhodnika, nijesu uspjeli, uprkos trudu i upornosti, da stanu na kraj mnogobrojnim  divljim deponijama, čak i na lokacijama koje su turistički aduti grada, ali ni  nepropisnom odlaganju habastog otpada u naujužem centru. Takođe, uzaludno su nastojali iskorijene naviku mještana prigradskih naselja da,   umjesto kontejenera, koriste rijeke.

Sporska zona, u okviru koje je i šetalište pored Tare, naročito je problematična. Mještani naselja u tom dijelu grada, svakodnevno, naprave po desetak deponija, uprsko postavljenim kontejnerima. Otpad „odlažu“ i u potok koji prolazi kroz to naselje, što je više puta, tokom kišnog perioda, ugrožavalo kuće i imanja.

Na desetine deponija je i na putu od grada prema dva kolašinska skijališta. U Paljevinskoj rijeci i Ljevaju , na tom dijelu opštine, godinama se ostavljaju „školejka“ vozila, kože uginulih životinja, djelovi pokućanstv…Prije dvije godine mahanizacija Komualnog je danima čistila i mini deponiju foriranu, čak, i  na rubu gradskog groblja. Da je nesavjesno odlaganje kućnog smeća i kabastog otpada pored kontejnera u njuažem centru grada veliki problem, kažu i u Komunalnoj policiji.

„Tokom proljeća i ljeta u dogovoru sa direktorom Komunalnog preduzeća, organizovan je besplatan prevoz kabastog otpada kako bi se smanjile divlje deponije.Redovno obilazimo prostore gdje se odlaže otpad i tražimo od građana da nam pomognu u ovoj aktivnosti da grad sačuvamo od divljih deponija.Ne mogu tri komunalna policajca svuda da stignu, očekujemo da nam gražani pomognu,  jer je uredjeni tuiristički Kolašin zajednički cilj i obaveza.“- objašnjava načelnik te službe  Marko Matović.

Gomile smeća različitih vrsta  godinama su  iz korita Svinjače, pritoke Tare, izvlačili  ribolovci, ekolozi, ali i inostrani volonteri.  No uz tu rijeku,  koju od skoro zovu Kolašinska,  i u ovo doba godine vidljivo je bar  desetak mini deponija, među kojima ima i uginulih životinja, ali i komada namještaja, drvnog otpada, stakla…

“Sjećam se da smo, dok smo gazdovali kolašinskim vodama,  uz  pomoć mehanizacije Komunalnog preduzeća, pet puta tokom jedne sezone iz korita Svinjače izvukli ogromne količine  otpada, među kojim je bilo flaša, automobilskih guma, starih šporete, dušeka…. Naš trud je bio vidljiv tek nekoliko dana. Iz nekoliko naselja emještani, uporno, otpad bacaju u rijeku. Prema našim podacima veliki broj domaćinstava je odvod fekalnih voda riješio tako, što je cijevi usmjerio u rijeku.”- kaže Mile Lazarević,  predsjednik Flaj fišing kluba Maniro.

Prilaz šetalištu pored Tare, čija je izgradnja, finansirana sredstvima Evropske unije,  završena prije četiri  godine,  više puta je bio zatrpan građevinskim i ostalim vrstama otpada. Divlje deponije su se nerijetko pojavljivale dan nako što bi Komunalno sprovelo  obimnu akciju uklanjanja starih.

Kako piše u aktuelnom Planu upravljanja komunalnim otpadom, Komunalno preduzeće uspije da skupi oko 95 posto otpada iz gradskih naselja. Taj procenat je za oko 30 procenata niži,  kad je riječ o otpadu iz prigadskih naselja, jer , kako se navodi u Planu, „ pojedini  građani otpad bacaju u vodene tokove i na nelegalne gradske deponije”. U tom dokumetu se navodi i da na područuju opštine nije određena lokacija za odlaganje građevinskog otpada. U posjednjih  par godina „primjetan je porast količine te vrste otpada“

“ Neposredno pored lokacije za odlaganje komunalnog otpada u mjestu Bakovići, postoji lokacija na kojoj  su deponovane velike količine građevinskog otpada od rekonstrukcije magistralnog puta Podgorica-Kolašin. Količina ovog otpada se procjenjuje na oko 500 tona“„-piše u planu.

Prije sporovođenja odluke o selektivnom odlaganju otpada, kolašinska lokalna uprava, ali i država, možda je trebalo  da se pozabave i glavnom gradskom deponijom. Odlagalište otpada na samoj obali Tare u Bakovićima slovi za privremeno već skoro 30 godina.  Blizina rijeci je samo jedan od problema na tom odlagalištu. Pođari, koji nekad traju i po dvije tri sedmice, smrad i gust dim, tjerali su mještane okolnih naselja da traže od Opštine i države da im obezbijede osnovne uslove za život i nađe drugu lokaciju za deponiju.

Povodom jednog od ljetošnjih požara i iz  organizacije Green Home su apelovali da se hitno pronađe  adekvatno rješenje a deponija Bakovići zatvori.

„Lokacija za deponovanje otpada je  u neposrednoj blizini rijeke Tare, čiji kvalitet vode se ne ispituje nizvodno od pomenute deponije. Dakle, pored toga što ne postoji volja za rješavanjem problema ne postoji čak ni najmanja zabrinutost da ovakvim radnjama svakodnevno utiču na zagađenje ove rijeke. Na kraju lokalne uprave se moraju što hitnije voditi mehanizmima smanjenja otpada u opticaju i to u vidu reciklaže koja bi se postepeno uvodila u domaćinstvima kroz različite pogodnosti za građane uz neizostavnu izgradnju reciklažnih centara koji bi omogućavali nesmetano odlaganje različitih vrsta otpada.“- smatraju u toj organizaciji.

Na tvrdo tlo treba da se primi ideja o selektivnom odlaganju smeća u Kolašinu.

                                                                             Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

OKO NAS

NAMETI: Ljekarska uvjerenja, udar po džepu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema Zakonu o zdravstvenom osiguranju, ljekarska uvjerenja nisu dio obaveznog zdravstvenog osiguranja. Ona koštaju, posebno roditelje čija se djeca bave sportom.  Za ljekarska uvjerenja izdvaja se od pet do preko 100 eura, u zavisnosti od svrhe

 

Za izdavanje ljekarskih uvjerenja u Crnoj Gori ne obezbjeđuju se sredstva iz obaveznog zdravstvenog osiguranja. Ove potvrde se naplaćuju u domovima zdravlja ili privatnim klinikama. I odraslima, i djeci. Cijene određuju zdravstvene ustanove i one variraju od grada do grada.

U Zakonu o zdravstvenom osiguranju piše da obavezno zdravstveno osiguranje ne uključuje besplatne zdravstvene preglede radi izdavanja uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti, osim u slučaju izdavanja uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti nezaposlenog lica u svrhu zapošljavanja.

To znači da iz džepa morate da izdvojite par desetina eura samo za uvjerenja, bilo da želite da polažete vozački, posjedujete vatreno oružje ili usvojite dijete. Na primjer, u Domu zdravlja Podgorica cijena uvjerenja o sposobnosti za upravljanje vozilom u drumskom saobraćaju A i B kategorije iznosi 20 eura, dok je za C i D kategoriju potrebno izdvojiti još 15 eura. Ljekarsko uvjerenje o sposobnosti za rad prilikom zasnivanja radnog odnosa košta 20 eura, ako je u pitanju radno mjesto bez otežanih uslova rada. U suprotnom, plaća se 50 eura. Cijena ljekarskog uvjerenja za školovanje u inostranstvu iznosi 25 eura, a pomorci za uvjerenje o radu u vodenom saobraćaju moraju da plate 110 eura. Najmanje košta uvjerenje za kolektivni smještaj, 5 eura.

Udar po džepu najžešće osjete roditelji više djece koja se bave sportom. Oni po uvjerenju plaćaju 20 eura, ako žive u Podgorici. Ako žive u Kotoru, moraće da izdvoje po 50 eura jer tako propisuje Dom zdravlja Kotor.

Sagovornik Monitora, otac troje djece, kaže da mu ljekarska uvjerenja pričinjavaju još jedan u nizu troškova na početku školske godine: ,,Svo troje djece trenira. Ove godine, pored stvari za školu, morao sam da platim 60 eura samo za potvrde. Prošle godine sam u domu zdravlja izvadio dio analiza, tako da sam plaćao po 10 eura kod privatnika. Ove godine su mi to rekli da to ne može. Zbog čega, ne znam“.

Još prije dvije godine ovom temom pozabavilo se NVO Udruženje roditelji na prvom roditeljskom portalu u Crnoj Gori Roditelji.me. Tada je Ministarstvo sporta najavilo besplatne zdravstvene preglede za mlade sportiste, u dječjoj bolnici Kliničkog centra Crne Gore. Pohvalili su se da će na taj način rasteretiti roditelje, i unaprijediti zdravstvenu zaštitu sportista. Plaćanje potvrda je međutim nastavljeno.

Iz Ministarstva zdravlja objašnjavaju da se ljekarska uvjerenja za djecu koja se bave sportom plaćaju zbog toga što ovakvi zdravstveni pregledi ne spadaju u usluge primarne zdravstvene zaštite. ,,Radi se o specifičnoj zdravstvenoj zaštiti koja spada u oblast medicine rada i sporta, pa se pregledi naplaćuju po odluci o cijenama zdravstvenih usluga, za koju je Ministarstvo dalo saglasnost”, kažu.

Zanimljivo je da na oficijalnom sajtu Doma zdravlja Podgorica piše da su cijene, formirane na osnovu jedinstvenog cjenovnika preventivnih pregleda i usluga iz oblasti medicine rada koji se primjenjuje na osnovu saglasnosti Ministarstva zdravlja Crne Gore, izjednačene na nivou države. Sa tim se ne bi složili stanovnici Podgorice, Kotora ili Berana. Uvjerenje o sposobnosti upravljanja taksi vozilom Podgoričani plaćaju 30, Kotorani 35 a Beranci 50 eura.

Cijene uvjerenja u privatnim klinikama razlikuju se od onih u domovima zdravlja. Neke privatne klinike čak organizuju i popuste. Tako u privatnoj zdravstvenoj ustanovi Moj doktor u Nikšiću uvjerenja za sportiste i dobijanje ili produženje vozačke dozvole u septembru koštaju 15 eura.

Sagovornica Monitora koja je željela da ostane anonimna objašnjava kako je dobila uvjerenje za školovanje u inostranstvu: ,,I moja sestra i ja studiramo izvan Crne Gore. Svake godine, kada se iznova upisujemo na fakultet i apliciramo na konkurs za studentski dom, obnavljamo ljekarska uvjerenja. Srećom pa roditelji poznaju doktora koji nam ih izdaje besplatno, jer bi u suprotnom morale da plaćamo ista dokumenta, samo sa drugim datumima, što je najblaže rečeno besmisleno”.

Ne postoji način da se ljekarska uvjerenja dobiju besplatno, osim ako potražitelji ne poznaju nekog doktora dobre volje koji će im ih izdati na svoju ruku. Nisu svi te sreće.

 

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKOLOŠKI INCIDENTI: Bojana, tuga naših dana

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nekoliko stotina kesa sa uginulim kokoškama izvađeno je ovog mjeseca iz Bojane. Sreća je što živina nije bila zaražena nekom opasnom bolešću i što se incident nije desio u toku sezone

 

“Ovo je ekološki zločin. Počinilac mora da bude pronađen i mora da krivično odgovara, kazao je albanski ministar zaštite životne sredine i turizma Blendi Klosi.

On se odmah nakon što se u albanskoj štampi pojavila vijest da po Bojani pluta  desetine kesa sa uginulim kokoškama uputio u Skadar i na licu mjesta se uvjerio u razmjere incidenta. Bio je preneražen onim što je vidio, a u što su se uvjerili i predstavnici crnogorskih institucija i Opštine Ulcinj koji su na poziv ribara bili na Bojani. Nesnosan miris širio se ovim područjem tokom pet dana u oktobru i tek nakon što su kese sa uginulom živinom izvađene iz rijeke i zakopane u Štoju situacija se vratila u normalu.

Zvaničnici su zaključili da je ipak sreća  što živina nije bila zaražena nekom opasnom bolešću i što se incident nije desio u jeku turističke sezone kada je na obalama Bojane svakodnevno oko deset hiljada ljudi.

Vlada Crne Gore je uputila protesnu notu Albaniji, jer je utvrđeno da su kese u rijeku pristigle sa albanske obale. Klosi je to potvrdio napominjući da se na njima vidi da su iz fabrike za proizvodnju hrane i živine Driza iz grada Fier, u srednoj Albaniji. Na koji način su pristigle na sjever te zemlje, a potom u Bojanu, ostaje da istraga pokaže. Objavljeno je samo da je iz rijeke izvađeno više od 200 kesa.

Ova tužna epizoda je samo potvrdila pravilo. Svake jeseni gledamo  zastrašujuće prizore na Bojani. Riječ je obično o stotinama tona smeća razbacanog na ušću te rijeke, na prekrasnom ostrvu Ada i na ulcinjskoj Velikoj plaži  koji pružaju apokaliptičnu sliku. Svega tu ima: od plastike, preko šporeta i kreveta, do automobilskih šasija.

Kako sliv Bojane obuhvata oko 20.000 kvadratnih kilometara i pet država (Crna Gora, Albanija, Kosovo, Grčka i Sjeverna Makedonija), problem postaje međunarodni. Prethodnih godina se često dešavalo da, zbog kretanja morskih struja, smeće sa ovog prostora stigne i do južne Dalmacije. I građani Hrvatske su se našli u čudu.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 18. OKTOBRA

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADA GRADI SKI-CENTRE PO GLAVI STANOVNIKA: Nekom maćeha

Objavljeno prije

na

Objavio:

Beranskj Ski centar Lokve  je procvat  doživljavao osamdesetih. Dokusurila ga je  pljačkaška privatizacija i  kupovina od strane  ruskog biznismena prevaranta.  Prije tri godine došao je u u ruke investitora, braće Guberinić. Rodila se  nada da mu se može vratiti nekadašnji značaj. Vlada se postarala  da im oteža poslovanje

 

Dok Vlada planira investiranje nekoliko desetina miliona eura u tri nova ski centra na sjeveru Crne Gore, u Mojkovcu, Bijelom Polju i Rožajama, privatni preduzetnik koji je prije tri godine kupio ski sentar Lokve kod Berana suočava se sa nepremostivim problemima i razmišlja o tome da se povuče iz posla.

Dejan Guberinić, jedan od braće koji su sa kupili ovaj ski centar kaže da ni poslije tri godine nije riješen problem skijaških staza na terenima planine Cmiljevice. Staze faktički ne postoje, zbog čega im je onemogućeno da normalno rade i planiraju razvoj ovog nekada vrlo popularnog skijašišta.

“Osnovni problem je u tome što su staze na privatnim posjedima i nama je onemogućeno da ih pripremamo na vrijeme za sezonu. Tako iz godine u godinu. Da apsurd bude veći, prošle godine nas je inspekcija  kaznila zbog toga što je jedna smrča navodno bila previše blizu uspinjače. Privatni vlasnici nam ne daju da diramo njihovu zemlju i podnose prijave zbog sječe njihovih stabala, a inspekcije nas kažnjavaju što ne sjećčemo stabla“ – kaže Guberinić.

Oni su se obraćali Ministarstvu turizma sa molbom da riješi ovaj problem, ali su oni lopu prebacivali u opštinsko dvorište.

“Iz Opštine Berane su nam objasnili da su stupila na snagu nova zakonska rješenja i da je to u isključivoj nadležnosti državnih organa. Naše nevolje,  tako, mogu potrajati još koju godinu. Čemu onda ulaganja koja planiramo, čemu čitav posao” – kaže ovaj čovjek sa razočarenjem.

Braća Guberinić, od kojih je jedan preduzetnik u Švajcarskoj, su samo za plate za nekoliko radnika za tri prethodne godine izdvojili preko stotinu pedeset hiljada eura.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 17. OKTOBRA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo