Povežite se sa nama

OKO NAS

KOLAŠINCI NESPREMNI ZA SELEKTIVNO ODLAGANJE OTPADA: Rijeke i javne površine umjesto kontejnera

Objavljeno prije

na

U Kolašinu je najavljeno uvođenje selektivnog skupljanja otpada.    Predvidjeno je  da kontjenjeri za papir, plastiku, metal i staklo budu postavljeni u desetak ulica. Inicijativa i optimizam  Komunalnog preduzeća su za pohvalu ali se ne može se zanemriti činjenica da to preduzeće vodi dugu i  neuspješnu borbu sa ekološkom neosviješćenošću sugrađana

 

Kolašinsko Komunalno preduzeće uskoro će uvesti selektivno skupljanje otpada.  Autori odluke, kojim je regulisan takav način odlaganja smeća iz domaćinstava i ustanova,  predvidjeli su da kontjenjeri za papir, plastiku, metal i staklo budu postavljeni u desetak ulica. Pored povlastica, koje će se odnositi na umanjenje računa za komunalne usluge, prediviđene su i novčane kazne za one koji ne budu poštovali odluku.

U tom preduzeću na mogu tačno kazati kada će Kolašinci biti obazeni da vode računa o načinu na koji sakupljaju i odlažu otpad, ali tvrde, da su optimisti. Podsticajne mjere i edukacija, vjeruju, daće dobre rezultate.

Iako  je incijativa i optimizam  Komunalnog preduzeća za pohvalu, ne može se zanemriti činjenica da dolazi u vrijeme kada to preduzeće vodi dugu i  neuspješnu borbu sa ekološkom neosviješćenošću sugrađana. Ni sadašnji direktor Milivoje Bulatović, kao  ni nekoliko njegovih predhodnika, nijesu uspjeli, uprkos trudu i upornosti, da stanu na kraj mnogobrojnim  divljim deponijama, čak i na lokacijama koje su turistički aduti grada, ali ni  nepropisnom odlaganju habastog otpada u naujužem centru. Takođe, uzaludno su nastojali iskorijene naviku mještana prigradskih naselja da,   umjesto kontejenera, koriste rijeke.

Sporska zona, u okviru koje je i šetalište pored Tare, naročito je problematična. Mještani naselja u tom dijelu grada, svakodnevno, naprave po desetak deponija, uprsko postavljenim kontejnerima. Otpad „odlažu“ i u potok koji prolazi kroz to naselje, što je više puta, tokom kišnog perioda, ugrožavalo kuće i imanja.

Na desetine deponija je i na putu od grada prema dva kolašinska skijališta. U Paljevinskoj rijeci i Ljevaju , na tom dijelu opštine, godinama se ostavljaju „školejka“ vozila, kože uginulih životinja, djelovi pokućanstv…Prije dvije godine mahanizacija Komualnog je danima čistila i mini deponiju foriranu, čak, i  na rubu gradskog groblja. Da je nesavjesno odlaganje kućnog smeća i kabastog otpada pored kontejnera u njuažem centru grada veliki problem, kažu i u Komunalnoj policiji.

„Tokom proljeća i ljeta u dogovoru sa direktorom Komunalnog preduzeća, organizovan je besplatan prevoz kabastog otpada kako bi se smanjile divlje deponije.Redovno obilazimo prostore gdje se odlaže otpad i tražimo od građana da nam pomognu u ovoj aktivnosti da grad sačuvamo od divljih deponija.Ne mogu tri komunalna policajca svuda da stignu, očekujemo da nam gražani pomognu,  jer je uredjeni tuiristički Kolašin zajednički cilj i obaveza.“- objašnjava načelnik te službe  Marko Matović.

Gomile smeća različitih vrsta  godinama su  iz korita Svinjače, pritoke Tare, izvlačili  ribolovci, ekolozi, ali i inostrani volonteri.  No uz tu rijeku,  koju od skoro zovu Kolašinska,  i u ovo doba godine vidljivo je bar  desetak mini deponija, među kojima ima i uginulih životinja, ali i komada namještaja, drvnog otpada, stakla…

“Sjećam se da smo, dok smo gazdovali kolašinskim vodama,  uz  pomoć mehanizacije Komunalnog preduzeća, pet puta tokom jedne sezone iz korita Svinjače izvukli ogromne količine  otpada, među kojim je bilo flaša, automobilskih guma, starih šporete, dušeka…. Naš trud je bio vidljiv tek nekoliko dana. Iz nekoliko naselja emještani, uporno, otpad bacaju u rijeku. Prema našim podacima veliki broj domaćinstava je odvod fekalnih voda riješio tako, što je cijevi usmjerio u rijeku.”- kaže Mile Lazarević,  predsjednik Flaj fišing kluba Maniro.

Prilaz šetalištu pored Tare, čija je izgradnja, finansirana sredstvima Evropske unije,  završena prije četiri  godine,  više puta je bio zatrpan građevinskim i ostalim vrstama otpada. Divlje deponije su se nerijetko pojavljivale dan nako što bi Komunalno sprovelo  obimnu akciju uklanjanja starih.

Kako piše u aktuelnom Planu upravljanja komunalnim otpadom, Komunalno preduzeće uspije da skupi oko 95 posto otpada iz gradskih naselja. Taj procenat je za oko 30 procenata niži,  kad je riječ o otpadu iz prigadskih naselja, jer , kako se navodi u Planu, „ pojedini  građani otpad bacaju u vodene tokove i na nelegalne gradske deponije”. U tom dokumetu se navodi i da na područuju opštine nije određena lokacija za odlaganje građevinskog otpada. U posjednjih  par godina „primjetan je porast količine te vrste otpada“

“ Neposredno pored lokacije za odlaganje komunalnog otpada u mjestu Bakovići, postoji lokacija na kojoj  su deponovane velike količine građevinskog otpada od rekonstrukcije magistralnog puta Podgorica-Kolašin. Količina ovog otpada se procjenjuje na oko 500 tona“„-piše u planu.

Prije sporovođenja odluke o selektivnom odlaganju otpada, kolašinska lokalna uprava, ali i država, možda je trebalo  da se pozabave i glavnom gradskom deponijom. Odlagalište otpada na samoj obali Tare u Bakovićima slovi za privremeno već skoro 30 godina.  Blizina rijeci je samo jedan od problema na tom odlagalištu. Pođari, koji nekad traju i po dvije tri sedmice, smrad i gust dim, tjerali su mještane okolnih naselja da traže od Opštine i države da im obezbijede osnovne uslove za život i nađe drugu lokaciju za deponiju.

Povodom jednog od ljetošnjih požara i iz  organizacije Green Home su apelovali da se hitno pronađe  adekvatno rješenje a deponija Bakovići zatvori.

„Lokacija za deponovanje otpada je  u neposrednoj blizini rijeke Tare, čiji kvalitet vode se ne ispituje nizvodno od pomenute deponije. Dakle, pored toga što ne postoji volja za rješavanjem problema ne postoji čak ni najmanja zabrinutost da ovakvim radnjama svakodnevno utiču na zagađenje ove rijeke. Na kraju lokalne uprave se moraju što hitnije voditi mehanizmima smanjenja otpada u opticaju i to u vidu reciklaže koja bi se postepeno uvodila u domaćinstvima kroz različite pogodnosti za građane uz neizostavnu izgradnju reciklažnih centara koji bi omogućavali nesmetano odlaganje različitih vrsta otpada.“- smatraju u toj organizaciji.

Na tvrdo tlo treba da se primi ideja o selektivnom odlaganju smeća u Kolašinu.

                                                                             Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SOLIDARNOST NAKON ZEMLJOTRESA U DRAČU: Ima li ko da primi pouku?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Građani i institucije u Crnoj Gori, posebno oni na Primorju koji pamte zemljotres iz 1979. godine, uključili su se u veliku akciju podrške svima onima u Albaniji koji su pretrpjeli štete od zemljotresa koji je 26. novembra najteže pogodio Drač sa okolinom

 

Nekoliko sati poslije najsmrtonosnijeg zemljotresa ove godine u svijetu ekipa humanitarne organizacije Amaneti obrela se u Draču. Desetak članova tog ulcinjskog udruženja, predvođenih Nevryzom Šaptafijem, uzelo je ono što je bilo u njihovom skladištu i podijelilo prvu pomoć. Na licu mjesta su se uvjerili što je građanima Drača najpotrebnije, i to objavili u medijima i na društvenim mrežama. Odaziv građanstva je bio odličan, drugog dana nekoliko kamiona sa najvažnijim namirnicama, posredstvom aktivista te organizacije, stiglo je u susjednu Albaniju.

Istovremeno je nekoliko stotina Ulcinjana dalo krv, a i ostale institucije su se uključile u akcije koje su pokrenuli lokalna samouprava i vjerske organizacije, Rotari klub, te Crveni krst Crne Gore.

“Od 26. novembra stalno smo na terenu. Prvih dana smo bili u gradu Draču, a onda smo  pomoć dijelili po okolnim selima. Posebno smo akciju usmjerili prema selu Bubć, gdje je oko 250 porodica ostalo bez domova. U tom području je stanje bilo alarmantno, jer im država nije posvećivala dovoljno brige i pažnje. Nama je taj narod zahvaljivao sa suzama u očima. To nikada neću zaboraviti”, kaže Šaptafi.

Članovi Amanetija su nekoliko desetina porodica iz Drača koji su ostali bez svojih domova doveli u Ulcinj, jer su im građani ove opštine obezbjedili besplatan smještaj i ishranu.

Navodeći da su Ulcinjani prije četiri decenije na svojoj koži osjetili još snažniji zemljotres od preko devet stepeni Merkalijeve skale, a odmah potom i ogromnu solidarnost cijele bivše države, gradonačelnik Ulcinja Ljoro Nrekić je rekao da su oni dužni da isto postupe kada su drugi u nevolji. On je sa svojim saradnicima takođe bio u Draču, uručio pomoć i razgovarao sa lokalnim zvaničnicima.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 6. decembra
ili na www.novinarnica.net 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

LJUDI I ZVJERI: Ko je predator

Objavljeno prije

na

Objavio:

 Zlodjela nad zaštićenim životinjskim vrstama u Crnoj Gori ne jenjavaju, a na njihovom suzbijanju se ne radi efikasno

 

Ubijanje roda na Marezi. Prodavanje sove ušare preko Fejsbuka. Ubijanje medvjedice na Bioču.  Sve u ekološkoj Crnoj Gori.

Zaštićene životinjske vrste kod nas to nisu. Iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica kažu da nije riječ o pojedinačnim slučajevima nasilja: ,,Nedavni pokušaj prodaje jedinke sove – velike ušare u Baru, vrste koja je zaštićena, je samo jedan u nizu slučaja nezakonite trgovine, nezakonitog lova, ubijanja i trovanja ptica ili drugih životinja u Crnoj Gori. Možemo navesti niz primjera ovakvog nezakonitog djelovanja i nehumanog ponašanja, kao što je mučenje čaplje Živke, trovanje sivog sokola i velike ušare bojnim otrovom furadanom, nezakonito hvatanje štiglića, ubijanje medvjedice na Bioču. U Crnoj Gori je i još poprilično jaka tradicija  prepariranja ubijenih  ptica koje se drže  kao lovački trofeji ili služe da ‘ukrašavaju’ prostore“.

Glavni motivi za ovakve radnje su materijalna korist i potreba za držanjem životinja u zatočeništvu, objašnjavaju za Monitor iz CZIP-a. Nezakonitom trgovinom pojedinci i organizovane grupe stiču veliku zaradu, bilo da se radi o krijumčarenju lovine, egzotičnih vrsta ptica, divljih ptica pevačica i preparata strogo zaštićenih vrsta životinja.

Rode su u Crnoj Gori zaštićena vrsta od 1981. godine. Par ubijenih gnijezdećih roda sa Mareze i Perko i Perka, rode iz Polimske ulice u Beranama, jedine su gnijezdile u Crnoj Gori.  Ubistvo ptica koje donose sreću najbolje je oslikalo društvo u kojem živimo.

I medvjedi su zaštićena vrsta u Crnoj Gori. To nije spriječilo krivolovce da odstrijele medvjedicu, staru dvije godine, i da se potom samo udalje sa mjesta zločina. Iz Lovočuvarske službe LO Podgorica su tada rekli da su počinioci iz već dobro poznate grupe.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 6. decembra
ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

SLUČAJ VERE SABO: Pravda zaglavljena u sudnicama 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vera Sabo sedam godina čeka da se riješi ostavinski postupak i da  konačno nasljeđenu kuću od pokojnog supruga prevede na sebe. Iz Osnovnog suda u Kotoru Monitoru su kazali da je ovaj predmet na Višem sudu u Podgorici. Sabo je u međuvremenu podnijela krivične prijave protiv trojice sudija suda u Kotoru

 

Posljednjih godina u sudstvu se hvala da su prekinuli sa starom praksom u kojoj su procesi trajali godinama, neki i duže od deceniju. To je za pohvalu, ali ima i drugačijih primjera. Vera Sabo iz Kotora tvrdi da njen ostavinski postupak traje preko sedam godina.

Sudski maraton, u Osnovnom sudu u Kotoru,  počeo je u ljeto 2012. godine nakon smrti njenog supruga Andraša. Ona je tada  dala izjavu notaru, od kojeg je dobila objašnjenje da će sud zakazati ostavinski postupak kako bi naslijeđene nekretnine prenijela na sebe. Kao jedini nasljednik trebalo je da postane vlasnik zemlje pored mora i kuće. Inženjer Andraš Sabo i Vera, sa završenim ekonomskim fakultetom i germanistikom, iz Njemačke dolaze u Kotor i 1975. kupuju kuću, koja datira iz 16 vijeka.

Monitor je o ovom slučaju pisao i 2014. godine. „Sa izjavom datoj notaru ništa nisam mogla da ostvarim. Ni do danas nikada nisam pozvana u sud u Kotoru da dam nasljedničku izjavu i kažem šta sve treba da naslijedim, iako sam se obraćala pritužbama i tom sudu i na druge brojne adrese. Početkom prošle godine pokušali su da mi preotmu zemlju pored mora koju smo kupili sa kućom. Rješenje o uknjiženju, koje smo dobili 2005. godine od državnog katastra, uništeno je u poznatoj aferi ‘kotorski katastar'”, kazala je tada  za Monitor Vera Sabo.

Agencija za kontrolu rada sudova i Vrhovni sud odgovorili su tada na njenu žalbu da je Osnovni sud u Kotoru sve uradio po zakonu. Krajem 2013. godine konačno dobija odgovor na svoju pritužbu i od Ministarstva pravde. U njemu se navodi da je zbog njenih pritužbi saslušavan sudija Osnovnog suda u Kotoru Špiro Pavićević i da je izjavu dao predsjednik tog suda Branko Vučković. U oktobru 2013. godine sudski kurir donio joj je sudsko rješenje, ali odbila je da ga primi. Nije, kaže, htjela da ga uzme zato što je rješenje sud donio bez njene izjave o zaostavštini.

Na pitanje Monitora zašto ovaj ostavinski postupak traje ovoliko, iz Osnovnog suda Kotor su nam odgovorili: ,,Spisi ovog predmeta su 24. juna 2019. godine, dostavljeni Višem sudu u Podgorici, radi odlučivanja po žalbi na dopunsko rješenje o nasljeđivanju, izjavljenoj od strane udove ostavioca Sabo Vere. Po vraćanju spisa predmeta iz Višeg suda, bićemo u mogućnosti da odgovorimo na Vaše novinarsko pitanje, naravno ako budete zainteresovani’’, kazao je za Monitor, potparol kotorskog suda, sudija Špiro Pavićević.

Sabo ističe da se sudu više puta obraćala i povodom spornog kredita od 5.500 eura koji je nakon suprugove smrti isplaćivala Podgoričkoj banci. Iako tvrdi da taj novac nikada nije vidjela, a od banke do danas nije dobila ugovor  o kreditu niti prateća dokumenta.

Vera Sabo smatra da predugo čeka da sud završi svoj posao, pa je u septembru ove godine podnijela Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru krivične prijave protiv predsjednika Osnovnogsuda u Kotoru Branka Vučkovića i sudija, koji su do sada bili zaduženi za ovaj predmet, Špira Pavićevića i Veljka Bulatovića. Tereti ih za zlioupotrebu položaja, nečinjenje po osnovu zakona, izigravanje zakonskih obaveza, uskraćivanje zakonskog prava.

 

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo