Povežite se sa nama

OKO NAS

ULCINJSKE BERBE 2019.: Dobra u turizmu, osrednja u maslinadi, nikakv na Solani

Objavljeno prije

na

I ova je godina u Ulcinju potvrdila staro pravilo: kako si posijao, tako ćeš i požnjeti. Sreća što je najbolja žetva bila od turizma, jer od tih prihoda četiri petine stanovništva ostvaruje dobit

 

Za prvih devet mjeseci ove godine u Ulcinju je samo po osnovu naplate boravišne takse prikupljeno milion eura ili dva puta više u odnosu na isti period prošle godine, saopšteno je iz lokalne uprave. Podaci Turističke organizacije pokazuju da će broj noćenja u 2019. biti preko dva miliona, što je takođe duplo više nego 2018. Ili, još interesantniji podatak je da je ove godine registrovano više gostiju nego u posljednje tri godine zajedno!?

Činjenica je da je ove godine, prije svega zbog pojačane kontrole Granične policije, evidencija gostiju bila znatno bolja nego ranije, ali je to još daleko od onoga što je stvaran broj onih koji borave na ulcinjskoj rivijeri.

To će se desiti tek kada inspekcije budu mnogo bolje radile, te lokalna uprava obavi registraciju smještaja. Sredinom avgusta je u Ulcinju bilo, na primjer, 55 hiljada evidentiranih gostiju koji su odmarali u privatnom smještaju, dok je ukupan broj prijavljenih ležaja u tom vidu smještaja gotovo tri puta manji!?

Da je gostiju u špicu sezone bilo znatno više, pokazuje i podatak CEDIS-a, po kojem je u julu i avgustu potrošnja električne energije u Ulcinju bila za tri miliona kilovat sati, odnosno za skoro petinu veća nego u istom periodu lane. Istovremeno su iz Poreske uprave saopštili da je u periodu jun-avgust u Ulcinju zabilježena bolja naplata za milion eura ili 18% više nego prošle godine.

Direktor TO Ulcinj Fatmir Đeka kaže za Monitor da je sezona zadovoljila najveći broj onih koji žive od turizma, a to je gotovo 80 odsto građana ove opštine. „Podignut je kvalitet usluga i ukupne ponude, uspjeli smo da produžimo sezonu, imamo znatno bolju strukturu gostiju. Sve ono što smo godinama govorili, ove se sezone ostvarilo. Proces je krenuo i za turističku budućnost Ulcinja ne treba brinuti“, tvrdi on.

Stvari se znatno bolje odvijaju i kada je u pitanju ulcinjska Solana. Nakon što je ona konačno krajem juna proglašena za Park prirode, pa početkom ovog mjeseca uvrštena na Ramsar listu zaštićenih močvarnih područja na svjetskom nivou, nema više bojazni da će se na tom prekrasnom lokalitetu, u zaleđu Velike plaže, prema nekadašnjim projektima Vlade Crne Gore i njoj bliskih tajkuna, graditi turistički objekti. Još kada bude i Emerald područje (evropska ekološka mreža za očuvanje divlje flore i faune i njihovih prirodnih staništa u onim zemljama koje nijesu članice EU), zaštita će biti kompletna.

No, tek kada ona opet počne da proizvodi slane kristale, kada se budu počeli vraćati radnici u to najstarije ulcinjsko preduzeće, krene obnavljanje devastirane infrastrukture, Solana će ponovo početi da živi. Jer, od 2013., odnosno već šestu godinu za redom nema berbe soli.

“I pored problema koje imamo učinićemo sve u saradnji sa državnim organima, da od avgusta naredne godine formiramo preduzeće koje će upravljati Solanom. Veoma je značajno što će u Kapitalnom budžetu Vlade Crne Gore za narednu godinu milion eura biti opredijeljeno za Solanu. Određena sredstva ćemo i mi planirati u našem budžetu, a očekujemo i pomoć donatora”, kaže za Monitor potpredsjednica Opštine Ulcinj Hadidža Đoni.

Prema riječima državnog sekretara u Ministarstvu održivog razvoja i turizma Saše Radulovića, proglašenje ulcinjske Solane Ramsarskim područjem garant je povećanog stepena odgovornosti za ovaj lokalitet.

„Solana mora da radi, jer samo dok Solana radi, tamo postoji dovoljan broj organizama koji predstavljaju hranu za te ptice. Takav rad, nažalost, nije profitabilan, nego generiše vrlo ozbiljan godišnji gubitak i vjerujem da ćemo, prvenstveno sa njemačkim, a onda i ostalim partnerima iz EU, uspjeti da nađemo model koji mora u sebi da sadrži ne mala donatorska sredstva. Nesporna je tu i određena obaveza države Crne Gore, ali moramo zajedničkim snagama da to područje od izuzetne vrijednosti sačuvamo za ljude na kontinentu uopšte, ne samo za ljude u Crnoj Gori“, dodaje Radulović.

Za predsjednicu Društva “Martin Šnajder-Jakobi“, Zenepu Lika, najvažnije je da se u slučaju Solane nakon faze frustracije ušlo u period pozitivnih očekivanja. „Početak rada Solane 1934. godine je bila prekretnica u novijoj istoriji Ulcinja. Tada je počeo moderni period u ovom gradu. Uvjerena sam da njeno stavljanje u punu funkciju može biti ponovo preokret za ekonomske i ukupne tokove u Ulcinju. Tome se moramo radovati, ali treba da učinimo sve da to vrijeme spremni dočekamo“, kaže ona.

Napominje da će u saradnji sa Turističkom organizacijom krenuti u bolju promociju Solane na emitivnim tržištima, a čemu posebno doprinosi virtuelna tura Ulcinja u 3D rezoluciji koju je izradila ova institucija.

A u oktobru kreće berba u ulcinjskoj Maslinadi, koja je ove godine osrednje rodila. I pored napada maslinove muve, to će, ipak, biti dovoljno za potrebe Ulcinjana i njihovih gostiju, posebno što će kvalitet biti veoma dobar.

 

U Ulcinju najniža prosječna zarada u državi!?

I pored dobre sezone, prosječna plata u Ulcinju je najniža u zemlji, odnosno niža nego i u opštinama na sjeveru, pokazuju podaci Državnog zavoda za statistiku – Monstata. Tako je prosječna zarada bez poreza i doprinosa u julu u ovoj opštini iznosila 398, a prosjek na nivou Crne Gore je bio 511 eura. Prosječna plata je u tom mjesecu, na primjer, u Petnjici iznosila 421, u susjednom Baru 516, a u Mojkovcu 518 eura.

 

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

SOLIDARNOST NAKON ZEMLJOTRESA U DRAČU: Ima li ko da primi pouku?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Građani i institucije u Crnoj Gori, posebno oni na Primorju koji pamte zemljotres iz 1979. godine, uključili su se u veliku akciju podrške svima onima u Albaniji koji su pretrpjeli štete od zemljotresa koji je 26. novembra najteže pogodio Drač sa okolinom

 

Nekoliko sati poslije najsmrtonosnijeg zemljotresa ove godine u svijetu ekipa humanitarne organizacije Amaneti obrela se u Draču. Desetak članova tog ulcinjskog udruženja, predvođenih Nevryzom Šaptafijem, uzelo je ono što je bilo u njihovom skladištu i podijelilo prvu pomoć. Na licu mjesta su se uvjerili što je građanima Drača najpotrebnije, i to objavili u medijima i na društvenim mrežama. Odaziv građanstva je bio odličan, drugog dana nekoliko kamiona sa najvažnijim namirnicama, posredstvom aktivista te organizacije, stiglo je u susjednu Albaniju.

Istovremeno je nekoliko stotina Ulcinjana dalo krv, a i ostale institucije su se uključile u akcije koje su pokrenuli lokalna samouprava i vjerske organizacije, Rotari klub, te Crveni krst Crne Gore.

“Od 26. novembra stalno smo na terenu. Prvih dana smo bili u gradu Draču, a onda smo  pomoć dijelili po okolnim selima. Posebno smo akciju usmjerili prema selu Bubć, gdje je oko 250 porodica ostalo bez domova. U tom području je stanje bilo alarmantno, jer im država nije posvećivala dovoljno brige i pažnje. Nama je taj narod zahvaljivao sa suzama u očima. To nikada neću zaboraviti”, kaže Šaptafi.

Članovi Amanetija su nekoliko desetina porodica iz Drača koji su ostali bez svojih domova doveli u Ulcinj, jer su im građani ove opštine obezbjedili besplatan smještaj i ishranu.

Navodeći da su Ulcinjani prije četiri decenije na svojoj koži osjetili još snažniji zemljotres od preko devet stepeni Merkalijeve skale, a odmah potom i ogromnu solidarnost cijele bivše države, gradonačelnik Ulcinja Ljoro Nrekić je rekao da su oni dužni da isto postupe kada su drugi u nevolji. On je sa svojim saradnicima takođe bio u Draču, uručio pomoć i razgovarao sa lokalnim zvaničnicima.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 6. decembra
ili na www.novinarnica.net 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

LJUDI I ZVJERI: Ko je predator

Objavljeno prije

na

Objavio:

 Zlodjela nad zaštićenim životinjskim vrstama u Crnoj Gori ne jenjavaju, a na njihovom suzbijanju se ne radi efikasno

 

Ubijanje roda na Marezi. Prodavanje sove ušare preko Fejsbuka. Ubijanje medvjedice na Bioču.  Sve u ekološkoj Crnoj Gori.

Zaštićene životinjske vrste kod nas to nisu. Iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica kažu da nije riječ o pojedinačnim slučajevima nasilja: ,,Nedavni pokušaj prodaje jedinke sove – velike ušare u Baru, vrste koja je zaštićena, je samo jedan u nizu slučaja nezakonite trgovine, nezakonitog lova, ubijanja i trovanja ptica ili drugih životinja u Crnoj Gori. Možemo navesti niz primjera ovakvog nezakonitog djelovanja i nehumanog ponašanja, kao što je mučenje čaplje Živke, trovanje sivog sokola i velike ušare bojnim otrovom furadanom, nezakonito hvatanje štiglića, ubijanje medvjedice na Bioču. U Crnoj Gori je i još poprilično jaka tradicija  prepariranja ubijenih  ptica koje se drže  kao lovački trofeji ili služe da ‘ukrašavaju’ prostore“.

Glavni motivi za ovakve radnje su materijalna korist i potreba za držanjem životinja u zatočeništvu, objašnjavaju za Monitor iz CZIP-a. Nezakonitom trgovinom pojedinci i organizovane grupe stiču veliku zaradu, bilo da se radi o krijumčarenju lovine, egzotičnih vrsta ptica, divljih ptica pevačica i preparata strogo zaštićenih vrsta životinja.

Rode su u Crnoj Gori zaštićena vrsta od 1981. godine. Par ubijenih gnijezdećih roda sa Mareze i Perko i Perka, rode iz Polimske ulice u Beranama, jedine su gnijezdile u Crnoj Gori.  Ubistvo ptica koje donose sreću najbolje je oslikalo društvo u kojem živimo.

I medvjedi su zaštićena vrsta u Crnoj Gori. To nije spriječilo krivolovce da odstrijele medvjedicu, staru dvije godine, i da se potom samo udalje sa mjesta zločina. Iz Lovočuvarske službe LO Podgorica su tada rekli da su počinioci iz već dobro poznate grupe.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 6. decembra
ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

SLUČAJ VERE SABO: Pravda zaglavljena u sudnicama 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vera Sabo sedam godina čeka da se riješi ostavinski postupak i da  konačno nasljeđenu kuću od pokojnog supruga prevede na sebe. Iz Osnovnog suda u Kotoru Monitoru su kazali da je ovaj predmet na Višem sudu u Podgorici. Sabo je u međuvremenu podnijela krivične prijave protiv trojice sudija suda u Kotoru

 

Posljednjih godina u sudstvu se hvala da su prekinuli sa starom praksom u kojoj su procesi trajali godinama, neki i duže od deceniju. To je za pohvalu, ali ima i drugačijih primjera. Vera Sabo iz Kotora tvrdi da njen ostavinski postupak traje preko sedam godina.

Sudski maraton, u Osnovnom sudu u Kotoru,  počeo je u ljeto 2012. godine nakon smrti njenog supruga Andraša. Ona je tada  dala izjavu notaru, od kojeg je dobila objašnjenje da će sud zakazati ostavinski postupak kako bi naslijeđene nekretnine prenijela na sebe. Kao jedini nasljednik trebalo je da postane vlasnik zemlje pored mora i kuće. Inženjer Andraš Sabo i Vera, sa završenim ekonomskim fakultetom i germanistikom, iz Njemačke dolaze u Kotor i 1975. kupuju kuću, koja datira iz 16 vijeka.

Monitor je o ovom slučaju pisao i 2014. godine. „Sa izjavom datoj notaru ništa nisam mogla da ostvarim. Ni do danas nikada nisam pozvana u sud u Kotoru da dam nasljedničku izjavu i kažem šta sve treba da naslijedim, iako sam se obraćala pritužbama i tom sudu i na druge brojne adrese. Početkom prošle godine pokušali su da mi preotmu zemlju pored mora koju smo kupili sa kućom. Rješenje o uknjiženju, koje smo dobili 2005. godine od državnog katastra, uništeno je u poznatoj aferi ‘kotorski katastar'”, kazala je tada  za Monitor Vera Sabo.

Agencija za kontrolu rada sudova i Vrhovni sud odgovorili su tada na njenu žalbu da je Osnovni sud u Kotoru sve uradio po zakonu. Krajem 2013. godine konačno dobija odgovor na svoju pritužbu i od Ministarstva pravde. U njemu se navodi da je zbog njenih pritužbi saslušavan sudija Osnovnog suda u Kotoru Špiro Pavićević i da je izjavu dao predsjednik tog suda Branko Vučković. U oktobru 2013. godine sudski kurir donio joj je sudsko rješenje, ali odbila je da ga primi. Nije, kaže, htjela da ga uzme zato što je rješenje sud donio bez njene izjave o zaostavštini.

Na pitanje Monitora zašto ovaj ostavinski postupak traje ovoliko, iz Osnovnog suda Kotor su nam odgovorili: ,,Spisi ovog predmeta su 24. juna 2019. godine, dostavljeni Višem sudu u Podgorici, radi odlučivanja po žalbi na dopunsko rješenje o nasljeđivanju, izjavljenoj od strane udove ostavioca Sabo Vere. Po vraćanju spisa predmeta iz Višeg suda, bićemo u mogućnosti da odgovorimo na Vaše novinarsko pitanje, naravno ako budete zainteresovani’’, kazao je za Monitor, potparol kotorskog suda, sudija Špiro Pavićević.

Sabo ističe da se sudu više puta obraćala i povodom spornog kredita od 5.500 eura koji je nakon suprugove smrti isplaćivala Podgoričkoj banci. Iako tvrdi da taj novac nikada nije vidjela, a od banke do danas nije dobila ugovor  o kreditu niti prateća dokumenta.

Vera Sabo smatra da predugo čeka da sud završi svoj posao, pa je u septembru ove godine podnijela Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru krivične prijave protiv predsjednika Osnovnogsuda u Kotoru Branka Vučkovića i sudija, koji su do sada bili zaduženi za ovaj predmet, Špira Pavićevića i Veljka Bulatovića. Tereti ih za zlioupotrebu položaja, nečinjenje po osnovu zakona, izigravanje zakonskih obaveza, uskraćivanje zakonskog prava.

 

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo