Povežite se sa nama

OKO NAS

ULCINJSKE BERBE 2019.: Dobra u turizmu, osrednja u maslinadi, nikakv na Solani

Objavljeno prije

na

I ova je godina u Ulcinju potvrdila staro pravilo: kako si posijao, tako ćeš i požnjeti. Sreća što je najbolja žetva bila od turizma, jer od tih prihoda četiri petine stanovništva ostvaruje dobit

 

Za prvih devet mjeseci ove godine u Ulcinju je samo po osnovu naplate boravišne takse prikupljeno milion eura ili dva puta više u odnosu na isti period prošle godine, saopšteno je iz lokalne uprave. Podaci Turističke organizacije pokazuju da će broj noćenja u 2019. biti preko dva miliona, što je takođe duplo više nego 2018. Ili, još interesantniji podatak je da je ove godine registrovano više gostiju nego u posljednje tri godine zajedno!?

Činjenica je da je ove godine, prije svega zbog pojačane kontrole Granične policije, evidencija gostiju bila znatno bolja nego ranije, ali je to još daleko od onoga što je stvaran broj onih koji borave na ulcinjskoj rivijeri.

To će se desiti tek kada inspekcije budu mnogo bolje radile, te lokalna uprava obavi registraciju smještaja. Sredinom avgusta je u Ulcinju bilo, na primjer, 55 hiljada evidentiranih gostiju koji su odmarali u privatnom smještaju, dok je ukupan broj prijavljenih ležaja u tom vidu smještaja gotovo tri puta manji!?

Da je gostiju u špicu sezone bilo znatno više, pokazuje i podatak CEDIS-a, po kojem je u julu i avgustu potrošnja električne energije u Ulcinju bila za tri miliona kilovat sati, odnosno za skoro petinu veća nego u istom periodu lane. Istovremeno su iz Poreske uprave saopštili da je u periodu jun-avgust u Ulcinju zabilježena bolja naplata za milion eura ili 18% više nego prošle godine.

Direktor TO Ulcinj Fatmir Đeka kaže za Monitor da je sezona zadovoljila najveći broj onih koji žive od turizma, a to je gotovo 80 odsto građana ove opštine. „Podignut je kvalitet usluga i ukupne ponude, uspjeli smo da produžimo sezonu, imamo znatno bolju strukturu gostiju. Sve ono što smo godinama govorili, ove se sezone ostvarilo. Proces je krenuo i za turističku budućnost Ulcinja ne treba brinuti“, tvrdi on.

Stvari se znatno bolje odvijaju i kada je u pitanju ulcinjska Solana. Nakon što je ona konačno krajem juna proglašena za Park prirode, pa početkom ovog mjeseca uvrštena na Ramsar listu zaštićenih močvarnih područja na svjetskom nivou, nema više bojazni da će se na tom prekrasnom lokalitetu, u zaleđu Velike plaže, prema nekadašnjim projektima Vlade Crne Gore i njoj bliskih tajkuna, graditi turistički objekti. Još kada bude i Emerald područje (evropska ekološka mreža za očuvanje divlje flore i faune i njihovih prirodnih staništa u onim zemljama koje nijesu članice EU), zaštita će biti kompletna.

No, tek kada ona opet počne da proizvodi slane kristale, kada se budu počeli vraćati radnici u to najstarije ulcinjsko preduzeće, krene obnavljanje devastirane infrastrukture, Solana će ponovo početi da živi. Jer, od 2013., odnosno već šestu godinu za redom nema berbe soli.

“I pored problema koje imamo učinićemo sve u saradnji sa državnim organima, da od avgusta naredne godine formiramo preduzeće koje će upravljati Solanom. Veoma je značajno što će u Kapitalnom budžetu Vlade Crne Gore za narednu godinu milion eura biti opredijeljeno za Solanu. Određena sredstva ćemo i mi planirati u našem budžetu, a očekujemo i pomoć donatora”, kaže za Monitor potpredsjednica Opštine Ulcinj Hadidža Đoni.

Prema riječima državnog sekretara u Ministarstvu održivog razvoja i turizma Saše Radulovića, proglašenje ulcinjske Solane Ramsarskim područjem garant je povećanog stepena odgovornosti za ovaj lokalitet.

„Solana mora da radi, jer samo dok Solana radi, tamo postoji dovoljan broj organizama koji predstavljaju hranu za te ptice. Takav rad, nažalost, nije profitabilan, nego generiše vrlo ozbiljan godišnji gubitak i vjerujem da ćemo, prvenstveno sa njemačkim, a onda i ostalim partnerima iz EU, uspjeti da nađemo model koji mora u sebi da sadrži ne mala donatorska sredstva. Nesporna je tu i određena obaveza države Crne Gore, ali moramo zajedničkim snagama da to područje od izuzetne vrijednosti sačuvamo za ljude na kontinentu uopšte, ne samo za ljude u Crnoj Gori“, dodaje Radulović.

Za predsjednicu Društva “Martin Šnajder-Jakobi“, Zenepu Lika, najvažnije je da se u slučaju Solane nakon faze frustracije ušlo u period pozitivnih očekivanja. „Početak rada Solane 1934. godine je bila prekretnica u novijoj istoriji Ulcinja. Tada je počeo moderni period u ovom gradu. Uvjerena sam da njeno stavljanje u punu funkciju može biti ponovo preokret za ekonomske i ukupne tokove u Ulcinju. Tome se moramo radovati, ali treba da učinimo sve da to vrijeme spremni dočekamo“, kaže ona.

Napominje da će u saradnji sa Turističkom organizacijom krenuti u bolju promociju Solane na emitivnim tržištima, a čemu posebno doprinosi virtuelna tura Ulcinja u 3D rezoluciji koju je izradila ova institucija.

A u oktobru kreće berba u ulcinjskoj Maslinadi, koja je ove godine osrednje rodila. I pored napada maslinove muve, to će, ipak, biti dovoljno za potrebe Ulcinjana i njihovih gostiju, posebno što će kvalitet biti veoma dobar.

 

U Ulcinju najniža prosječna zarada u državi!?

I pored dobre sezone, prosječna plata u Ulcinju je najniža u zemlji, odnosno niža nego i u opštinama na sjeveru, pokazuju podaci Državnog zavoda za statistiku – Monstata. Tako je prosječna zarada bez poreza i doprinosa u julu u ovoj opštini iznosila 398, a prosjek na nivou Crne Gore je bio 511 eura. Prosječna plata je u tom mjesecu, na primjer, u Petnjici iznosila 421, u susjednom Baru 516, a u Mojkovcu 518 eura.

 

Mustafa CANKA

Komentari

OKO NAS

NAMETI: Ljekarska uvjerenja, udar po džepu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema Zakonu o zdravstvenom osiguranju, ljekarska uvjerenja nisu dio obaveznog zdravstvenog osiguranja. Ona koštaju, posebno roditelje čija se djeca bave sportom.  Za ljekarska uvjerenja izdvaja se od pet do preko 100 eura, u zavisnosti od svrhe

 

Za izdavanje ljekarskih uvjerenja u Crnoj Gori ne obezbjeđuju se sredstva iz obaveznog zdravstvenog osiguranja. Ove potvrde se naplaćuju u domovima zdravlja ili privatnim klinikama. I odraslima, i djeci. Cijene određuju zdravstvene ustanove i one variraju od grada do grada.

U Zakonu o zdravstvenom osiguranju piše da obavezno zdravstveno osiguranje ne uključuje besplatne zdravstvene preglede radi izdavanja uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti, osim u slučaju izdavanja uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti nezaposlenog lica u svrhu zapošljavanja.

To znači da iz džepa morate da izdvojite par desetina eura samo za uvjerenja, bilo da želite da polažete vozački, posjedujete vatreno oružje ili usvojite dijete. Na primjer, u Domu zdravlja Podgorica cijena uvjerenja o sposobnosti za upravljanje vozilom u drumskom saobraćaju A i B kategorije iznosi 20 eura, dok je za C i D kategoriju potrebno izdvojiti još 15 eura. Ljekarsko uvjerenje o sposobnosti za rad prilikom zasnivanja radnog odnosa košta 20 eura, ako je u pitanju radno mjesto bez otežanih uslova rada. U suprotnom, plaća se 50 eura. Cijena ljekarskog uvjerenja za školovanje u inostranstvu iznosi 25 eura, a pomorci za uvjerenje o radu u vodenom saobraćaju moraju da plate 110 eura. Najmanje košta uvjerenje za kolektivni smještaj, 5 eura.

Udar po džepu najžešće osjete roditelji više djece koja se bave sportom. Oni po uvjerenju plaćaju 20 eura, ako žive u Podgorici. Ako žive u Kotoru, moraće da izdvoje po 50 eura jer tako propisuje Dom zdravlja Kotor.

Sagovornik Monitora, otac troje djece, kaže da mu ljekarska uvjerenja pričinjavaju još jedan u nizu troškova na početku školske godine: ,,Svo troje djece trenira. Ove godine, pored stvari za školu, morao sam da platim 60 eura samo za potvrde. Prošle godine sam u domu zdravlja izvadio dio analiza, tako da sam plaćao po 10 eura kod privatnika. Ove godine su mi to rekli da to ne može. Zbog čega, ne znam“.

Još prije dvije godine ovom temom pozabavilo se NVO Udruženje roditelji na prvom roditeljskom portalu u Crnoj Gori Roditelji.me. Tada je Ministarstvo sporta najavilo besplatne zdravstvene preglede za mlade sportiste, u dječjoj bolnici Kliničkog centra Crne Gore. Pohvalili su se da će na taj način rasteretiti roditelje, i unaprijediti zdravstvenu zaštitu sportista. Plaćanje potvrda je međutim nastavljeno.

Iz Ministarstva zdravlja objašnjavaju da se ljekarska uvjerenja za djecu koja se bave sportom plaćaju zbog toga što ovakvi zdravstveni pregledi ne spadaju u usluge primarne zdravstvene zaštite. ,,Radi se o specifičnoj zdravstvenoj zaštiti koja spada u oblast medicine rada i sporta, pa se pregledi naplaćuju po odluci o cijenama zdravstvenih usluga, za koju je Ministarstvo dalo saglasnost”, kažu.

Zanimljivo je da na oficijalnom sajtu Doma zdravlja Podgorica piše da su cijene, formirane na osnovu jedinstvenog cjenovnika preventivnih pregleda i usluga iz oblasti medicine rada koji se primjenjuje na osnovu saglasnosti Ministarstva zdravlja Crne Gore, izjednačene na nivou države. Sa tim se ne bi složili stanovnici Podgorice, Kotora ili Berana. Uvjerenje o sposobnosti upravljanja taksi vozilom Podgoričani plaćaju 30, Kotorani 35 a Beranci 50 eura.

Cijene uvjerenja u privatnim klinikama razlikuju se od onih u domovima zdravlja. Neke privatne klinike čak organizuju i popuste. Tako u privatnoj zdravstvenoj ustanovi Moj doktor u Nikšiću uvjerenja za sportiste i dobijanje ili produženje vozačke dozvole u septembru koštaju 15 eura.

Sagovornica Monitora koja je željela da ostane anonimna objašnjava kako je dobila uvjerenje za školovanje u inostranstvu: ,,I moja sestra i ja studiramo izvan Crne Gore. Svake godine, kada se iznova upisujemo na fakultet i apliciramo na konkurs za studentski dom, obnavljamo ljekarska uvjerenja. Srećom pa roditelji poznaju doktora koji nam ih izdaje besplatno, jer bi u suprotnom morale da plaćamo ista dokumenta, samo sa drugim datumima, što je najblaže rečeno besmisleno”.

Ne postoji način da se ljekarska uvjerenja dobiju besplatno, osim ako potražitelji ne poznaju nekog doktora dobre volje koji će im ih izdati na svoju ruku. Nisu svi te sreće.

 

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKOLOŠKI INCIDENTI: Bojana, tuga naših dana

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nekoliko stotina kesa sa uginulim kokoškama izvađeno je ovog mjeseca iz Bojane. Sreća je što živina nije bila zaražena nekom opasnom bolešću i što se incident nije desio u toku sezone

 

“Ovo je ekološki zločin. Počinilac mora da bude pronađen i mora da krivično odgovara, kazao je albanski ministar zaštite životne sredine i turizma Blendi Klosi.

On se odmah nakon što se u albanskoj štampi pojavila vijest da po Bojani pluta  desetine kesa sa uginulim kokoškama uputio u Skadar i na licu mjesta se uvjerio u razmjere incidenta. Bio je preneražen onim što je vidio, a u što su se uvjerili i predstavnici crnogorskih institucija i Opštine Ulcinj koji su na poziv ribara bili na Bojani. Nesnosan miris širio se ovim područjem tokom pet dana u oktobru i tek nakon što su kese sa uginulom živinom izvađene iz rijeke i zakopane u Štoju situacija se vratila u normalu.

Zvaničnici su zaključili da je ipak sreća  što živina nije bila zaražena nekom opasnom bolešću i što se incident nije desio u jeku turističke sezone kada je na obalama Bojane svakodnevno oko deset hiljada ljudi.

Vlada Crne Gore je uputila protesnu notu Albaniji, jer je utvrđeno da su kese u rijeku pristigle sa albanske obale. Klosi je to potvrdio napominjući da se na njima vidi da su iz fabrike za proizvodnju hrane i živine Driza iz grada Fier, u srednoj Albaniji. Na koji način su pristigle na sjever te zemlje, a potom u Bojanu, ostaje da istraga pokaže. Objavljeno je samo da je iz rijeke izvađeno više od 200 kesa.

Ova tužna epizoda je samo potvrdila pravilo. Svake jeseni gledamo  zastrašujuće prizore na Bojani. Riječ je obično o stotinama tona smeća razbacanog na ušću te rijeke, na prekrasnom ostrvu Ada i na ulcinjskoj Velikoj plaži  koji pružaju apokaliptičnu sliku. Svega tu ima: od plastike, preko šporeta i kreveta, do automobilskih šasija.

Kako sliv Bojane obuhvata oko 20.000 kvadratnih kilometara i pet država (Crna Gora, Albanija, Kosovo, Grčka i Sjeverna Makedonija), problem postaje međunarodni. Prethodnih godina se često dešavalo da, zbog kretanja morskih struja, smeće sa ovog prostora stigne i do južne Dalmacije. I građani Hrvatske su se našli u čudu.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 18. OKTOBRA

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADA GRADI SKI-CENTRE PO GLAVI STANOVNIKA: Nekom maćeha

Objavljeno prije

na

Objavio:

Beranskj Ski centar Lokve  je procvat  doživljavao osamdesetih. Dokusurila ga je  pljačkaška privatizacija i  kupovina od strane  ruskog biznismena prevaranta.  Prije tri godine došao je u u ruke investitora, braće Guberinić. Rodila se  nada da mu se može vratiti nekadašnji značaj. Vlada se postarala  da im oteža poslovanje

 

Dok Vlada planira investiranje nekoliko desetina miliona eura u tri nova ski centra na sjeveru Crne Gore, u Mojkovcu, Bijelom Polju i Rožajama, privatni preduzetnik koji je prije tri godine kupio ski sentar Lokve kod Berana suočava se sa nepremostivim problemima i razmišlja o tome da se povuče iz posla.

Dejan Guberinić, jedan od braće koji su sa kupili ovaj ski centar kaže da ni poslije tri godine nije riješen problem skijaških staza na terenima planine Cmiljevice. Staze faktički ne postoje, zbog čega im je onemogućeno da normalno rade i planiraju razvoj ovog nekada vrlo popularnog skijašišta.

“Osnovni problem je u tome što su staze na privatnim posjedima i nama je onemogućeno da ih pripremamo na vrijeme za sezonu. Tako iz godine u godinu. Da apsurd bude veći, prošle godine nas je inspekcija  kaznila zbog toga što je jedna smrča navodno bila previše blizu uspinjače. Privatni vlasnici nam ne daju da diramo njihovu zemlju i podnose prijave zbog sječe njihovih stabala, a inspekcije nas kažnjavaju što ne sjećčemo stabla“ – kaže Guberinić.

Oni su se obraćali Ministarstvu turizma sa molbom da riješi ovaj problem, ali su oni lopu prebacivali u opštinsko dvorište.

“Iz Opštine Berane su nam objasnili da su stupila na snagu nova zakonska rješenja i da je to u isključivoj nadležnosti državnih organa. Naše nevolje,  tako, mogu potrajati još koju godinu. Čemu onda ulaganja koja planiramo, čemu čitav posao” – kaže ovaj čovjek sa razočarenjem.

Braća Guberinić, od kojih je jedan preduzetnik u Švajcarskoj, su samo za plate za nekoliko radnika za tri prethodne godine izdvojili preko stotinu pedeset hiljada eura.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 17. OKTOBRA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo