Povežite se sa nama

MONITORING

NAŠE EKONOMSKO DRŽAVLJANSTVO: Pala potražnja

Objavljeno prije

na

Vlada je u januaru ozvaničila početak projekta ekonomskog državljanstva. Do sada je najavljeno samo jedno ulaganje u Kolašinu, i opet biznismena u poslovnim vezama sa familijom Đukanović. Iz Vlade najavlju da navalicu očekuju od sljedećeg mjeseca

 

Kontraverzni Vladin projekat ekonomskog državljanstva, kroz koji će  2.000 investitora u naredne tri godine moći da ulaganjem u neki od razvojnih projekata steknu državljanstvo Crne Gore, počeo je da se primjenjuje 1. januara ove godine.

Nakon više od devet mjeseci iz Sekretarijata za razvojne projekte, koji je zadužen za ovaj posao, a na čijem je čelu Dejan Medojević, ove nedjelje najvaljuju prve prijave  za početak sljedećeg mjeseca. Medojević je više puta ponovio da je ovaj Vladin projekat  odgovoran, transparentan i ozbiljan.

Do sada je u okviru ovog projekta Vlada u junu dala saglasnost da se kondo hotel u Kolašinu, firme Kolašin rizort i spa, uvrsti  u ,,listu razvojnih projekata u oblasti turizma”, što je osnov za dobijanje ,crnogorskog državljanstva. Iako su, poput Medojevića, iz Vlade tvrdili da nema razloga da imena onih koji na ovaj način steknu državljanstvo budu tajna, u pomenutoj Vladinoj odluci nijesu  navedena imena predstavnika kompanije i potencijalnih novih državljana Crne Gore.

Prema podacima iz Centralnog registra privrednih subjekata, osnivač ove kompanije je of-šor firma Orijental manadžment INC iz Malezije, a predstavnik vlasnika u bordu direktora su Salim Kovduri Nirjhor i Mohamed Abdul Alim Kovduri. Posljednji je vlasnik i kompanije Silk rizort i spa, koja je prije tri godine kupila kolašinski hotel Lipka za 6,9 miliona eura od Prve banke.

Iz Vlade su najavili da novo ekonomsko državljanstvo neće biti nastavak ranije prakse kada su pasoš kao počast dobijala i lica sa potjernice kao Taksin Šinavatra i Muhamed Dahlan. Mnogi iz civilnog sektora i opozicije izrazili su bojazan da će biti po starom. Utisku o prevashodnosti ličnog interesa doprinosi i nedavna svadba sina predsjednika Mila Đukanovića organizovana na Svetom Stefanu kojim gazduje Petros Statis počasni državljanin Crne Gore, a među zvanicama je bio i počasni Šinavatra.

,,Taj strah postoji zbog ranijih dešavanja, ali nadam se da ćemo ubijediti ’nevjerne tome’ da ovaj program donosi dobro Crnoj Gori’’, izjavio je Dejan Medojević. On je na mjesto sekretara Sekretarijata došao nakon što je bio gradonačelnik Mojkovca. Mandat mu je obilježio i snimak uoči izbora 2012. Na snimku se čuje kako govori da je mojkovačka opština u prethodnom periodu imala dosta elementarnih nepogoda i da bi ukoliko postoji mogućnost da se šteta namiri članstvu DPS-a to  dobro pomoglo stranci na terenu.

Vlada je izabrala tri agenta za posredovanje kao i dva agenta za ocjenu međunarodne podobnosti u okviru ovog projekta. Agenti za posredovanje su Apex Capital Partners Podgorica, Arton Group Austrija i Henley & Partners Jersey, dok su izabrani agenti za ocjenu međunarodne podobnosti Exiger Kanada i S-RM Intelligence and Risk Consulting, Velika Britanija. I pored provjera inostranih agencija, iz Vlade su istakli da su zadržali pravo da diskreciono provjerava aplikante. Predviđeno je i da za državljanstvo ne mogu aplicirati  pravosnažno osuđene osobe. Čuju se glasovi onih koji sumnjaju u Vladine namjere , da lica sa međunarodnih potjernica koja su pod istragama mogu aplicirati bez problema kao i do sada.

Kakva god praksa bude, Vlada ozbiljno računa na priliv novca od ovog projekta. U dokumentu Smjernice fiskalne i makroekonomske politike za period 2019–2022, kao jedan od važnih faktora rasta BDP-a navodi se i ,,očekivani rast investicija po osnovu ekonomskog državljanstva’’.

Najviše investicija očekuje se u turizmu, pa je ministar održivog razvoja i turizma Pavle Radulović objasnio: ,,Uvođenjem ekonomskog državljanstva želimo da kupimo odličnost, a ne da ’prodamo’ pasoše. Ovaj projekat namijenjen je pojedincima i njihovim porodicama koji su novac stekli legalno, a njime želimo da uvezemo znanje i novac u našu zemlju’’.

Evo kako bi to trebalo da izgleda. U naredne tri godine 2.000 milionera bi trebalo da ulože novac i dobiju pasoš Crne Gore. Oni moraju biti spremni da doniraju najmanje 100.000 eura za razvoj manje razvijenih područja lokalne samouprave. Iz Vlade su već napravili računicu da će biti najmanje 200 miliona eura donacija!

Drugi dio programa, odnosno investicije, odnose se na novac namijenjen za ulaganje u jedan od projekata sa liste koju utvrđuje Vlada na predlog resornih ministarstava. Za tu namjenu, aplikant mora uplatiti najmanje 450.000 eura za projekat u Podgorici ili primorskom regionu, dok je za ulaganja u sjevernom i središnjem regionu minimalni iznos 250.000 eura.

Očekuje se da će najviše zainteresovanih biti za ulaganja u turizam, gradnju hotela visoke kategorije.  U julu je Vlada donijela pravilnik o  uslovima koje treba da ispunjavaju razvojni projekti iz poljoprivrede i drvoprerade u postupku izbora investitora koji mogu steći crnogorsko državljanstvo prema projektu ekonomskog državljanstva. Njime je predviđeno da stranac koji uloži dva miliona eura u primarnu poljoprivrednu proizvodnju, 3,5 miliona u preradu poljoprivrednih i ribljih proizvoda ili četiri miliona u drvopreradu, može konkurisati za crnogorsko državljanstvo.

Ekonomski analitičar Mladen Bojanić za Monitor kaže: ,,Niko do sada nije objasnio koje benefite dobija stranac koji uloži tolike pare. Nije jasan motiv za ulaganje, ako se ne radi o nekim skrivenim motivima’’.

Državni analitičari, poput Predraga Drecuna i turističkog poslenika Žarka Radulovića, tvrde da je ekonomsko državljanstvo trebalo uvesti još prije deset godina. Pozivaju se na iskustvo Malte, koja je na taj način, kaže Radulović, privukla milijarde eura.

Iz opozicije i civilnog sektora podsjećaju na negativno iskustvo sa počasnim državljanstvom i sumnjaju u odlučnost Vlade da sprovede rigorozne kontrole budućih ekonomskih državljana.

Skepsu dijele i u Briselu. Crna Gora je 2010. uslišivši sugestiju EU obustavila program ekonomskog državljanstva.  Početkom ove godine, kada je startovao novi crnogorski program, Evropska komisija je objavila Izvještaj o rizicima programa za državljanstvo i prebivalište stranim investitorima u EU. U izvještaju se pominje i Crna Gora i navodi da će EK do završetka pregovora o pristupanju pratiti kako će se sprovoditi proces dodjele ekonomskog državljanstva.

Iz Vlade su odgovorili da ovaj program „ne može i neće negativno uticati na proces evropskih integracija naše države’’.

Malta i Kipar su jedine države EU koje prodaju državljanstvo. Početkom godine Bugarska je odsutala od ovog programa uz obrazloženje da taj sistem nije funkcionisao i nije donio očekivane finansijske benefite. ,,Podaci ukazuju da nije postignut cilj povećanja realnih stranih investicija i ekonomskog razvoja. Nisu otvorena nova radna mjesta niti je zabilježen privredni rast’’, sopšteno je tada iz bugarskog Ministarstva pravde.

U isto vrijeme, početkom ove godine, odbjegli tajkun Duško Knežević je u saopštenjima upozoravao institucije da  investitori osjećaju nesigurnost,  da namjeravaju da povuku kapital iz Crne Gore, a ne da bilo šta više ulažu.:  ,,Upozoravam da će Crna Gora pretrpjeti veliku štetu ako otjera strane investitore, posebno sada kada promovišemo ekonomsko državljanstvo na kojem smo ja i Atlas Grupa intenzivno radili u posljednjih pet godina. I zbog toga sam bio meta napada i pritisaka, sa obrazloženjem da ekonomsko džavljanstvo nije dobar potez za Crnu Goru’’.

Narednih mjeseci vidjećemo da li će projekat ekonomskog državljanstva zaživjeti. Ili će biti još jedan propagandni trik vlasti.

 

Počasni državljani

Počasno državljanstvo dijeljeno je od 2008, najviše ih je podijelio Milo Đukanović. bivši tajlandski premijer Taksin Šinavatra dobio je 2010. godine crnogorsko državljanstvo i pasoš u zamjenu za obećane investicije, iako Crna Gora tada nije imala program ekonomskog državljanstva. Šinavatra koji je pobjegao iz svoje zemlje 2008. godine i kasnije osuđen za korupciju, uplatio je 15 miliona eura na račun kod Prve banke u većinskom vlasništvu Aca Đukanovića, brata tadašnjeg premijera Mila Đukanovića, aktuelnog predsjednika države. Ta banka je očajnički tražila gotovinu u vrijeme kada je Šinavatra položio svoj depozit. Tek u aprilu 2017. Šinavatra je napravio stvarnu investiciju, kupovnom zemljišta na ostrvu Sv. Nikola u Budvi. Prodavac je bio Stanko Cane Subotić, prijatelj Mila Đukanovića.

Taksinova sestra Jingluk Šinavatra, koja je u svojoj zemlji osuđena na pet godina zatvora zbog korupcije, postala je državljanka Srbije na sjednici Vlade Srbije 27. juna ove godine.

Kontraverzni Mohamed Dahlan je državljanin Crne Gore od kraja 2010. Za bivšeg palestinskog ministra bezbjednosti, koji se sumnjiči za stomilionske prevare i kršenje ljudskih prava, Đukanović u predlogu za VIP državljanstvo MUP-u kaže da je ,,najvažniji promoter naših interesa na Bliskom istoku”. Pored naših, Dahlan promoviše i interese Srbije.

Crnogorski državljanin od 2013. je i Malezijac Vejn Seng Pu, koji je u ljeto 2014. uhapšen u Las Vegasu zbog organizovanja ilegalnog klađenja, kojim je nelegalno stekao oko 300 miliona dolara.  Uz obrazloženje da se radi o ekonomskom osnovu, crnogorsko državljanstvo su stekli nasljednik bankarske dinastije Nataniel Rotšild, koji ima udjela u Porto Montenegru, Petros Statis,  koje imaju svoje razvijene poslove u oblasti turizma, medija, kao i vlasnik Oraskoma koji gradi luksuzno naselje na Luštici Samih Saviris.

 

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

POSLIJE ZAPLIJENE BEZAKCIZNIH CIGARETA U LUCI BAR: Duvanski profit mijenja vlasnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uprava prihoda i carina zaplijenila oko 145.000 paketa cigareta u magacinima Slobodne carinske zone. Šta sad?

 

„Sa velikim stepenom sigurno kažemo da je šverc cigareta preko Luke Bar klinički mrtav“. Tako je premijer Dritan Abazović opisao zaplijenu oko 145.000 paketa cigareta, u magacinima barske Slobodne carinske zone.

„Plan Vlade je da se nakon oduzimanja stvori zakonski okvir i mogućnost da se cigarete izvezu iz zemlje, prodaju, a novac upumpa u budžet”, pojasnio je Abazović koji je prisustvovao početku utovara neocarinjenih cigareta.

Uprava prihoda i carina ranije je naložila Carinarnici Bar da oduzme duvanske proizvode, vrijedne više desetina miliona eura, prethodno ne produživši rok za njihovo skladištenje u Slobodnoj carinskoj zoni. Cigarete su oduzete zbog isteka rokova za izmještanje iz skladišta.

Abazović ističe da je šverc bio najunosniji posao u Crnoj Gori. Tvrdi da je riječ o poslu koji je težak 500 miliona eura godišnje. Kaže da želi da vrati kredibilitet Upravi carina i Luci Bar, nakon čije podrške je država dosla u situaciju da bude vlasnik preko 100.000 paketa duvana.

„Ovo nikada nije bio državni posao. To je velika prevara koja se plasirala. Mi danas završavamo sa ovim procesom. Počinje proces transporta koji će trajati nekoliko dana. Kao što smo obećali, izborićemo se sa svim vidovima kriminala i mafije”, rekao je Abazović.

Premijer je najavio mogućnost da dug Fonda za zdravtsveno osiguranje od 60 miliona eura pokriju iz sredstava od prodaje zaplijenjenih cigareta.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović kaže da je intencija da se nakon što se popiše roba koja je pronađena i koja će se izmjestiti, izveze iz Crne Gore. On smatra da Luka Bar i Slobodna zona, koje su bile pod ružnim imidžom, treba da dobiju novo lice. Tvrdi da zaplijenjene cigarete ne mogu biti plasirane na našem tržištu.

„Dolazimo do nivoa da je ostalo malo prostora za nelegano tržište. Prvo ćemo da nađemo mehanizme akciznog opterećenja, kako bi imalo smisla da se pod punim nadzorom države iznese iz Crne Gore. Na taj način ćemo prihodovati ozbiljna sredstva. Ukoliko bi se sadašnja zakonska opterećenja, koja su sada na tržištu, primijenila na ovu robu, koja je nižeg kvaliteta, ona ne bi imala neku ekonomsku prohodnost”, kazao je Damjanović.

Izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović Marković smatra da je problem u tom planu to što dio tih cigareta uopšte ne može biti prodat. Pojasnila je da u švercu duvana postoje tri vrste cigareta koje se krijumčare.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRAVOSUĐE, BANKE I ZLOUPOTREBA MOĆI: Falsifikatom do bogatstva?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve više je povoda za sumnje u presude sudova pod komandom Vesne Medenice, tokom trajanja njene funkcije i nakon odlaska sa nje. I Dragan Senić tvrdi da je presudom zasnovanom na falsifikovanom dokumentu (mjenici AA 0889562) oštećen za ogroman novac. Pa traži reviziju i čeka odluku Tužilačkog savjeta

 

Širi se istraga o zloupotrebama nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda i Vrhovne države tužiteljke Vesne Medenice. Više nije o riječ o dva već o četiri predmeta u kojima je, sumnja se, presuđeno tako što su sudije u postupku izvršile njeno naređenje. Ne mareći za činjenice i pravdu.

O načinu na koji je funkcionisalo pravosuđe pod komandom Medenice nedavno je, u Tužilaštvu, svjedočio sudija Osnovnog suda u Herceg Novom Jovan Stanković. Novinarka TV Vijesti Svetlana Đokić predočila nam je dio njegovog iskaza o tome kako je postupio nakon što je Medenica, tada već bivša predsjednica Vrhovnog suda, od njega naručila presudu vršeći, jezikom krivičnog prava, nezakonit uticaj.

„U tom trenutku sam se našao u veoma nezahvalnoj poziciji. Da sam odbio, zamjerio bih joj se, shvatio sam da mi može vrlo lako stvoriti goleme probleme u pravosuđu, a s druge strane otvorio bih prostor za dalje pritiske da se taj predmet što prije završi, a koji bi sigurno uslijedili čim se ona za njega zainteresovala”, objasnio je Stanković u svom iskazu. „I donio sam tu (traženu – prim. Monitora) odluku, smatrajući to u tom trenutku najjednostavnijim rješenjem, da sklonim taj predmet iz kancelarije, a što je najvažnije da skinem nju sa dnevnog reda”.

U zapisniku sa saslušanja zapisano je i opravdanje hercegnovskog sudije. On se, kaže, kaje a nezadovoljne stranke mogu da se – žale.

„Ja, kao i sve sudije parničari u Crnoj Gori, predmete često lomim preko koljena…  U tim uslovima se ponekad donose odluke sa jasnim falinkama samo da bi se predmet riješio”. Pravdajući svoje postupke sudija-svjedok saopštio je da nije mogao da se odupre pritisku Vesne Medenice, ali jeste drugima koji su dolazili iz Višeg ili Apelacionog suda. Sa tih adresa je „u najmanje dva navrata”, dobijao direktne naloge kako da postupi u određenim predmetima. Ali ih, kaže, nije izvršio.

Možemo samo da razmišljamo o tome koliko je sličnih presuda donijeto u crnogorskim sudnicama. Po predočenom modelu: predmet sklonim iz kancelarije, moćnika skinem s dnevnog reda. A možemo i da se zapitamo šta je sa onima kojima su takve presude, jednostavne i efikasne, nanijele nepravdu i, nerijetko, donijele velike egzistencijalne probleme. Posebno ako pretpostavimo, a za to već postoji jak osnov sumnje, da se niz presuda donijetih pod pritiskom onih koji mogu da naruče ili kupe pravdu protezao od najnižih do najviših sudskih instanci. Odnosno, od osnovih do Vrhovnog suda.

Iz arhiva sumnjivih slučajeva izdvojimo jedan. On je dio priče o švajcarskim kreditima koje je nekadašnja Hypo Alpe Adria Banka (HAAB) svojim klijentima isplaćivala u domaćoj valuti (eurima) a nominalno obračunava u švajcarskim francima. Da bi naknadno, na kursnim razlikama, ostvarila ogromnu razliku. Gurajući u probleme i bijedu nekoliko stotina svojih klijenata u Crnoj Gori. I hiljade njih u regionu.

„Poslovanje Hypo Alpe Adria Grupe u Jugoistočnoj Evropi najveći je kriminalni akt nakon Drugog svjetskog rata”, ocijenio je Kristijan Bohler, inspektor austrijske policije i vođa posebnog tima zaduženog za istraživanje afere Hypo u Beču.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRIVREDNOG SUDA – VOĐA ORGANIZOVANE KRIMINALNE GRUPE?: Od Vrhovnog suda do ZIKS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iskustvo  uči da bi do pravosnažnog okončanja postupka protiv Blaža Jovanića i Vesne Medenice mogle proći godine. Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama njihove vladavine. Ako dobije priliku da se oporavi

 

Nedugo za Vesnom Medenicom, nekadašnjom VDT i višestrukom predsjednicom Vrhovnog suda, u pritvorsku jedinicu spuškog zatvora (ZIKS, ili po novom, UIKS) stigao je predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić. Direktno iz kancelarije nakon što je, prema nezvaničnim informacijama, osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i formirao kriminalnu organizaciju koja je, u makar desetak stečajnih postupaka, stranke oštetila za iznose koji se mjere milionima eura.

I površno upućeni u višedecenijska dešavanja u pravosuđu prepoznali su, u tom spletu okolnosti, još jedno preklapanje u biografijama dvojca koji je, godinama, vedrio i oblačio ovdašnjim sudnicama. I blisko sarađivao – formalno i, sumnja se, neformalno – na predmetima od zajedničkog interesa.

Kada je Blažo Jovanić, sa mjesta parničara i sudije Osnovnog suda u Podgorici, u aprilu 2014, neočekivano izabran za predsjednika Privrednog suda, preskačući uobičajenu dinamiku napredovanja u sudskoj hijerarhiji, analitičari nijesu imali dileme o uzrocima njegovog profesionalnog uzleta. Baš kao ni u ocjeni da je za tu odluku, operativno, najzaslužnija bila Vesna Medenica. Razlike su bile samo u interpretativnim finesama.

Jedni su  imenovanje Jovanića cijenili kao „pokušaj Medenice da zaštiti predmete koji se direktno tiču članova i poslova uže familije Đukanović“, dok su drugi bili direktniji, tvrdeći da je Jovanić „doveden na tu odgovornu funkciju direktno po nalogu Aca i Mila Đukanovića, a sve u cilju da se kontroliše prodaja imovine Kombinata aluminijuma u stečaju“.

Slijed događaja potvrdio je ova predviđanja. Ali i pokazao da se Jovanićeve ambicije nijesu zadržavala samo na zaštiti interesa  prve familije.

Pronevjera novca iz blagajne Vrhovnog suda, 2006. godine, dovela je Jovanića u fokus interesovanja javnosti. On je tada, kao šef  kabineta tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Ratka Vukotića osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i učestvovao u pronevjeri skoro 330 hiljada eura iz sudske kase.  Jovanić, tada već sudija Osnovnog suda, oslobođen je sumnji usljed nedostatka dokaza (ceh je platila blagajnica).

O kolopletu veza i uticaja svjedoči i epizoda iz poslovne biografije njegovog brata Bora Jovanića. On je, kao carinik, osuđen na godinu zatvora zbog primanja mita u vrijeme kada je Blažo već bio sudija Osnovnog suda. Nakon pola izdržane kazne pomilovao ga je tadašnji predsjednik Filip Vujanović. Na prijedlog Duška Markovića, ministra pravde iz tog doba. Javnost je, zahvaljujući NVO MANS, saznala da je Jovanić vraćen na posao u Upravu carina, suprotno svim zakonskim propisima. Podigla se prevelika prašina, Jovanić je napustio Upravu carina i novi posao našao kod Aca Đukanovića.

Kao sudija Osnovnog suda Blažo Jovanić je opravdao očekivanja svojih zaštitnika i promotera. Po tužbi Stanka Subotića osudio je Monitor. Kada je propao pokušaj da nas osudi za nanošenje duševnog bola kontroverznom tužiocu (čije je saslušanje odbio) Jovanić je Monitor proglasio krivim zato što, navodno, Subotićevo reagovanje nije objavljeno na zakonom propisan način.

Vijesti je osudio zbog prenošenja izjave poslanika Nebojše Medojevića koji je kritikovao (tadašnju) privatizaciju Željezare u Nikšiću i doveo u pitanje kredibilitet njenih novih vlasnika. Isti su, da pomenemo, kasnije pobjegli iz Nikšića ostavljajući dugove a odnoseći sa sobom svu vrjedniju pokretnu imovinu kompanije.

Konačno je dara prevršila mjeru, pa je Jovanić, kao sudija u postupku po tužbi kompanija Lutrija i Džek pot (Sava Grbović i Branislav Mićunović) protiv Daily Pressa (izdavač Vijesti) i MANS-a, izuzet zbog pristrasnosti. Tek nakon trećeg zahtjeva tuženih.

Prelazak na dužnost u Privredni sud, pozicionirao je Jovanića na skali uticaja. Kao što je višestruko uvećao štetu koju je on, sa nove pozicije, proizvodio ovdašnjoj privredi, ali i cijelom društvu.

Njegovim odlukama nepristrasnim sudijama su oduzimani predmeti, nepodobni su premještani sa sistemski važnih funkcija, a protiv nesalomivih su pokretani discilinski postupci s naumom da se, uz pomoć Medenice i njenog Sudskog savjeta, istjeraju iz sudnice.

Jovanić je mandat u Privrednom sudu započeo pomenutom aferom KAP. Kao stečajni sudija u postupku morao je biti u toku prodaje imovine bankrotirale firme. A ona je Veselinu Pejoviću i njegovom Unipromu prodata uz kršenje praktično svih postojećih pravila i procedura.

Stečajni upravnik Veselin Perišić prodao je imovinu koja nije pripadala KAP-u;  Kupac godinama nije platio „kupljeno“; Država i Opština Podgorica častile su ga, nakon potpisivanja kupoprodajnog ugovora, sa nekih 2,5 miliona kvadrata građevinskog zemljišta uz oproštene komunalije, uz sumnje da je taj aranžman ugovoren ranije, mimo znanja drugih potencijalnih kupaca; Stečajni upravnik je novom vlasniku iznajmljivao radnike i iz stečajne mase plaćao fizičko obezbjeđenje (stražare) prodate imovine, a stečaj je okončan tek krajem prošlog ljeta. Povjerioci su namirili manje od 10 odsto svojih (priznatih) potraživanja a Pejović je nekoliko mjeseci kasnije zaustavio proizvodnju u svojoj fabrici.

Nabrojati sve one koji su podnijeli krivične prijave zbog (ne)postupanja stečajnog sudije i upravnika zahtijevalo bi još jedan, makar ovoliki, pasus. Ne znamo, ipak, da li su i  za slučaj KAP  Jovanić i grupa njegovih saradnika privedeni u ponedjeljak. Čekamo zvanične informacije iz SDT-a.

Jovanić, uporedo sa poslom predsjednika Privrednog suda obavlja, ili je obavljao, posao stečajnog sudije u KAP-u, Boksitima, Radoju Dakiću, Vektri Boki, Brodogradilištu Bijela, Onogoštu, uz još nekoliko stotina stečajnih postupaka manje vrijednosti. Karakteristično za većinu njih  je da se radi o kompanijama koje su bile, ili su prešle, u vlasništvo nekog od ovdašnjih pobjednika tranzicije. I da su stečajni postupak u njima pratile sumnje i optužbe zbog brojnih, velikih, zloupotreba.

Veselin Pejović je, uz KAP, kupio i imovinu Boksita u stečaju ali i njihovu koncesiju za kopanje crvene rude. Opet uz brojne kontroverze.

Veselin Barović nije uspio u naumu da državno zemljište, 1,5 miliona kvadrata u zaleđu Velike plaže, urbanizuje i proda kao svoje vlasništvo. Iako je stečajni upravnik Žarko Ostojić (Jovanićev kum i kolega iz afere pljačka Vrhovnog suda) u više navrata oglašavao prodaju tog zemljišta. Znajući da ono ne pripada Solani.

Dragan Brković, vlasnik HTP Boka uhapšen je prošlog ljeta zbog sumnji da je novac dobijen prodajom imovine svog preduzeća u stečaju, umjesto povjeriocima, distribuirao sebi bliskim kompanijama iz nekadašnjeg sistema Vektra (bankrotirala i promijenila vlasnika). Prethodno je, uz pomoć Blaža Jovanića, godinama blokirao  uvođenje stečaja koji su tražile banke kojima je dugovao. Bivši radnici Boke godinama su upozoravali na zloupotrebe ali Jovanić i stečajni upravnik koga je imenovao (navodno, još jedan njegov kum)  nijesu imali sluha za njih. Dok se nije umiješalo SDT.

Kao što je i Vesna Medenica ostajala slijepa na njegove propuste i, moguće, nezakonite radnje.

Udruženje za zaštitu interesa manjinskih akcionara DKP-a (njih je bilo 3.600), nezadovoljno načinom na koji je proveden stečajni postupak u njihovom preduzeću, uložilo je u novembru 2015.  Privrednom sudu zahtjev za reviziju postupka. I ako je u pitanju postupak koji bi trebalo da se rješava po ubrzanoj proceduri, njihov zahtjev čamio je, skriven, sve do jula 2020. Tek tada, nakon skoro pet godina,  proslijeđen je na postupanje Vrhovnom sudu. Sporna imovina je do data trajno izgubljena. Reakcije Medenice nije bilo.

Na krivičnu prijavu koju su protiv Jovanića državnom tužilaštvu podnijeli predstavnici Udruženja još nije bilo zvanične reakcije.

Zanimljiva je i priča sa predmetom vezanim za odluku EPCG-a da od Aca Đukanovića i italijanske A2A kupi većinski paket akcija Rudnika uglja u Pljevljima. Jovanić je taj predmet oduzeo sudiji Nataši Bošković nakon što je ona, dva puta, donosila mjeru privremene zabrane sprječavajući da se taj posao pravno okonča dok se ne razriješe kontroverze koje su ga pratile. I krivične prijave dijela manjiskih akcionara EPCG-a ostale su bez reakcije tužilaštva ali i Sudskog savjeta.

Nabrajanje bi moglo potrajati. Ipak, tek treba da saznamo za šta, konkretno, SDT sumnjiči Jovanića i njegove saradnike. Onda treba napisati optužnicu koju, opet, mora da potvrdi nadležni sud. Odnosno, neko od Jovanićevih kolega – on je i dalje sudija i predsjednik Privrednog suda. Kad sve to prođe predviđenu proceduru predmet treba dovesti do pravosnažne presude.

Iskustvo uči (suđenja za aferu Telekom, Koverta (Slavoljub Stijepović), Carine (Miomir Mugoša) da bi do okončanja tog postupka mogle proći godine. Uz mogućnost da se predmet okonča plaćanjem odštete optuženim pa pravosnažno oslobođenim (Šarić, Kalići…).

Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama vladavine Medenice, Jovanića i njima sličnih. Ako dobije priliku da se oporavi.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo