Povežite se sa nama

MONITORING

STIGAO PISANI OTPRAVAK PRESUDE ZA DRŽAVNI UDAR: A gdje je pravda

Objavljeno prije

na

Svi događaji i susreti provjereni su u svakom segmentu u kome je to bilo moguće, stoji u presudi. A da li je moguće zaista bilo i dovoljno za  osuđujuću presudu  – o tome će se tek odlučivati

 

Četiri mjeseca i 678 gusto kucanih stranica trebala su sudskom vijeću Višeg suda u Podgorici, koje je predvodila sutkinja Suzana Mugoša da objasne i obrazlože osuđujuću presudu za 17 članova organizovane kriminalne grupe koju su, prema prasudi, u februaru 2016. godine, u Moskvi, formirali Eduard Šišmakov i Vladimir Popov. Sa motivom da (pisani otpravak presude, strana 612) „smijene vlast sa ciljem da spriječe ulazak Crne Gore u NATO“.

Izbori iz oktobra 2016. godine bili su poslednja prilika da politički protivnici ulaska u NATO zaustave Crnu Goru u namjeri da postane članica ovog saveza, navedeno je u presudi. „To posebno dokazuje činjenica da su organizatori kriminalne organizacije, a kako ih je opisao i upoznao svjedok saradnik, bliski nacionalističkim strukturama u Rusiji, koja nije članica NATO saveza, te da su za dolazak ljudi na skup koji je pripreman bile uključene nacionalističke strukture iz Srbije, koje su u osnovi ideološki protivnici NATO saveza, dok su  u Crnoj Gori te zadatke imali dva od tri lidera Demokratskog fronta koji u takođe ideološki suprotstavljeni NATO savezu“.

Šta, zaista, dokazuje navedeni citat?

Dio presude dostupan Monitoru – nekih 70-tak stranica koje su medijima ustupili advokati osuđenih (ista još nije objavljena na sajtu sudovi.me) – prepun je sličnih vratolomija i zaključaka zasnovanih uglavnom na iskazu svjedoka saradnika. Koji je pouzdan do te mjere da se na kraju suđenja, poslije nekih 180 ročišta i približno 2.000 pitanja koja su mu postavljena, i dalje problematizuje čak i njegovo ime.

Tako u presudi piše da je sud identitet svjedoka saradnika, koji je na glavnom pretresu izjavio da mu je pravo ime Saša Sinđelić, utvrdio iz njegovog pasoša. Pa,  ipak: “Pored toga, svjedok saradnik je pred sudom objasnio da mu je kršteno ime Aleksandar, da ga tako mnogi nazivaju, a utvrđeno je da je isti na društvenim mrežama bio upisan kao Aleksandar, Vuk ili srpski Vuk. Identitet Saše Sinđelića je utvrđen i u postupku dobijanja statusa svjedoka saradnika a ime Aleksandar, koje se nalazilo u rješenju, kojim mu je određen taj status, ispravljeno je rješenjem o ispravci”.

Sinđelić je, dakle, svoj nastup kao svjedok saradnik započeo kao Aleksandar a završio kao Saša.  U međuvremenu, sud je advokate odbrane, ali i kompletnu javnost koja ima pravo da sazna punu istinu a aferi državni udar, spriječio da saznaju da li je Sinđelić saradnik službi bezbjednosti i kojih. Da li je svjestan svoje kriminalne prošlosti? Zašto je nekoliko puta mijenjao iskaz tvrdeći da nije, jeste, pa opet nije imao jednu od ključnih uloga u aferi državni udar. Sud je advokatima zabranio i da koriste poruke iz Sinđelićevog telefona tvrdeći da su one „lične prirode“. Dok optuženi nijesu imali ni približno sličan tretman.

A onda je sud, na osnovu iskaza tog i takvog svjedoka utvrđivao istinu. Od toga da li je i kada formirana organizovana kriminalna grupa (OKG) koja je namjeravala da u izbornoj noći na nezakonit način preotme vlast u Crnoj Gori (a da to neko već nije uradio tokom dana?), pa do toga kakva je rukovodeća struktura DF.

U prvom slučaju, za sudsko vijeće je dovoljan materijalni dokaz bila činjenica da su članovi DF Andrija Mandić i Milan Knežević u nekoliko navrata putovali u Moskvu tokom 2016. godine. Što, zaključio je sud uvidom u njihove putne isprave, nijesu radili tokom 2014. i 2015. godine.

“Putovanja sama za sebe, da nije drugih okolnosti, naravno da ne bi mogla da se tumače na ovaj način, niti su inkriminisana, ali kada se posmatraju u kontekstu svih dešavanja 2016. godine, upućuju na jedini mogući zaključak da su bila usmjerena u cilju kriminalne organizacije koju su formirali državljani Ruske Federacije, što potvrđuje iskaz svjedoka saradnika Saše Sinđelića“.

Slični detalji  jačaju utisak da je presuda zasnovana na pretpostavkama  i mogućnostima na kojima je insistiralo tužilaštvo, a ne na dokazanim činjenicama, dovoljno jasnim i nedvosmislenim da oslobode crnogorsko društvo teškog bremena s kojim se nosi skoro tri godine.

Zato u presudi piše kako su Mandić i Knežević “po utvrđenju suda, s obzirom na vrijeme koje su provodili u Rusiji, na tim putovanjima dogovarali aktivnosti kriminalne organizacije sa organizatorima”. Dokaz – Sinđelićeva izjava da mu je “Edi” rekao kako neke stvari dogovara direktno sa “liderima DF”. Koji, inače, često dolaze u Moskvu i dosađuju mu (Ediju, odnosno Eduardu Šišmakovu, prim. autora).

Onda su, sredinom 2016., političari – nepravosnažno osuđeni članovi OKG prestali da putuju za Rusiju. A presudom je obrazloženo da je to bio dio “konspirativnosti, tajnosti i prikrivanja” u postupanju pripadnika OKG “radi stvaranja utiska da isti ne idu u Rusiju nekoliko mjeseci prije izbora”.

Iako oni u to vrijeme zaista nijesu išli u Rusiju. Vodili su izbornu kampanju. Sud, ipak, tvrdi drugačije. “To upravo znači da je do ovog perioda sve dogovoreno sa Mandićem i Kneževićem”.

Sud, sa druge strane, nije prihvatio tezu odbrane da je predsjedništvo DF kolektivno donosilo sve odluke i zajednički radilo na njihovom provođenju. To je, piše u presudi, rečeno “ne bi li na taj način prenijeli subjektivnu odgovornost optuženih Mandića i Kneževića na kolektivno tijelo”. Sud se nije dao smesti na tako prost način. U čemu im je, tvrde, ponovo pomogao Sinđelić. “Naime, svjedok saradnik je tokom svojeg svjedočenja govorio o liderima DF-a, što je jasna razlika u odnosu na predsjedništvo DF”.

Koliko nas pamćenje služi, Sinđelić čelnicima DF nije znao ni imena (“onaj brkica Radulović”) a kamo li organizacionu strukturu.

Vratimo se na početak ove priče. “Za ukazati je da nije nezakonito biti protivnik NATO saveza, niti je taj ideološki concept zabranjen, naprotiv isti je legitiman. Međutim,  ukoliko se za ostvarenje te ideologije formira kriminalna organizacija koja ima za cilj vršenje krivičnih djela, između ostalog i terorizma na dan izbora, te radnje kriminalne organizacije su naravno inkriminisane”, stoji u presudi.

Važi li  isto i za, recimo, zagovornika NATO, ne znamo. Ili za druge ovdašnje političare koji su nekada boravili u Moskvi (“jebasmo majku Srbiji i Crnoj Gori”, kazivao je nekadašnji ambasador Milan Roćen Vuku Jeremiću).

To nećemo znati dok nas isti tuže i presuđuju.

 

Kako se vaga pravda

 

Sudsko vijeće Suzane Mugoše nije prihvatilo prijedlog specijalnog tužoca Saše Čađenovića da se Milanu Kneževiću izrekne blaža kazna, pošto je njegovo navodno ućešće u zavjeri bilo „ideološki motivisano i nije stekao nikakvu materijalnu korist“.  Možda i zbog toga što Tužilaštvo nije ni pokazalo ni dokazalo da su druga dvojica članova DF –a, Andrija Mandić i Mihailo Čađenović, imali bilo kakve materijalne koristi od navodnog članstva u organizovanoj kriminalnoj grupi. Ili da su njihovi motivi za to bili neke druge, a ne ideološke, prirode.

Umjesto predloženog, sud je „u odnosu na optužene Mandića i Kneževića cijenio da je istima potrebno izreći iste kazne zatvora, budući da sud nalazi da su izvršili krivično djelo sa istom količinom kriminalne djelatnosti“.

Šta je, tačno, količina kriminalne djelatnosti i kako se ona mjeri? To nećemo saznati iz  nepunih 700 stranica ove presude. Umjesto toga, dobili smo nekoliko podataka o tome kako je sudsko vijeće vagalo olakšavajuće i otežavajuće okolnosti za Mandića i Kneževića:

„U odnosu na optuženog Mandića sud je cijenio kao olakšavajuću okolnost raniju neosuđivanost i lične prilike, budući da je oženjen i otac dvoje djece, dok je u odnosu na oba optužena sud cijenio kao otežavajuću okolnost količinu kriminalne djelatnosti“ (ne znamo šta je, ali eto ga opet – pismeni podnesak presude, strana 667).

„Pored toga, sud je na strani optuženog Kneževića cijenio kao otežavajuću okolnost raniju osuđivanost,a u odnosu na oba optužena ponašanje tokom postupka, koje se ogledalo u velikom broju izgovorenih neprimjerenih riječi i uvreda prema sudu, tužilaštvu, akterima postupka generalno, koje riječi nisu opravdane ni za jedno mjesto, a posebno ne za sudnicu, što je cijenjeno kao sagledavanje ličnosti optuženih koji ne poštuju društvene vrijednosti, odnosno sud kao državni organ koji vodi postupak, kao i činjenicu da se radi o poslanicima, …, koji imaju zadatak da rade za opšti društveni interes,…, a ne da u ostvarenju svojih političkih ciljeva postaju pripadnici kriminalne organizacije, što ih čini posebno odgovornim…“.


Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

GRADNJA STANOVA U MILOČERU U PUNOM JEKU: Ljetovalište oronulo i zapušteno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Posjetioce Miločera ovih dana dočekuje veliko gradilište na kome teške građevinske mašine  pripremaju temelje za gradnju novog hotela Kraljičina plaža, na mjestu starog  koji je porušen. Pored hotela gradi se stambeni blok sa destinama luksuznih stanova, svaki ponaosob površine oko 120 kvadrata. Na parceli od 12.255 m2 planirana je izgradnja objekata ukupne površine od 22.000 kvadrata.

 

Krajem januara isteklo je 13 godina od kada je poznato crnogorsko ljetovalište sa hotelima Sveti Stefan I Miločer dato u zakup na 30 godina. Ugovor o zakupu i menadžmentu hotela potpisali su predstavnici dvije kompanije, jedne of-šor statusa, Aidwey Investment LTD, nepoznate vlasničke strukture i druge, poznate singapurske hotelske kuće Aman resorts. Zakupac, Aidwey Investment osnivač je  kompanije Adriatic properties Doo, za upravljanje hotelima, kojom rukovodi grčki biznismen Petros Statis. Prije Statisa tu ulogu obavljao je grčki brodovlasnik I milijarder Viktor Restis.

Tokom proteklih 13 godina ništa se epohalno nije dogodilo što bi opravdalo višegodišnji zakup bisera turističke privrede Crne Gore osim drastične promjene uslova zakupa u korist nepoznatog zakupca sa Britanskih Djevičanskih Ostrva. Zakupac Sveca I Miločera uspio je da produži rok zakupa na 42 godine I smanji iznos zakupnine za dva hotela sa pripadajućim zemljištem, restoranima I kafeima, na 1,2 miliona godišnje. Zakupac je obezbijedio I glavni zgoditak, dozvolu da u Miločeru gradi stanove za prodaju. Ko je mogao I sanjati da će doći vrijeme u kome će prostor miločerskog parka, jedinstvenog prirodnog ambijenta sa gustom šumom mediteranskog drveća I rastinja, postati građevinsko zemljište na kojem će stranci za svoj račun graditi I prodavati stanove.Da bi to mogli, dobili su još jedan ustupak mimo ugovorom predviđenih uslova, da za zemljište u Miločeru produže  zakup na 90 godina. Dakle, bez promjene ugovora I bez tendera, nepoznati vlasnici kompanije Aidwey uzeli su nam Miločer na dugih 90 godina. Po isteku tog roka, daleke 2097. godine vratiće ga, betoniranog i urbaniziranog u potpunosti,sa izgrađenim nekretninama, stanovima i vilama, u vlasništvu nekih drugih lica.

Posjetioce Miločera ovih zimskih dana dočekuje veliko gradilište na kome teške građevinske mašine  pripremaju temelje za gradnju novog hotela Kraljičina plaža, na mjestu starog  koji je porušen. Na parceli od 12.255 m2 planirana je izgradnja objekata ukupne površine od 22.000 kvadrata. Pored hotela gradi sestambeni blok sa destinama luksuznih stanova, svaki ponaosob površine oko 120 kvadrata.Mozda su ti luksuzni stanovi u miločerskoj šumi, na najekskluzivnijoj lokaciji na Crnogorskom primorju, nadomak male Kraljičine plaže,  unaprijed našli svoje bogate kupce. Građani licitiraju sa mogućom cijenom kvadratameđu kapijama kraljevskog Miločera. Ako se na lokacijama Porto Montenegro I Luštica Bay pominju cijene od 5-6 hiljada eura po metru kvadratnom, u srcu Miločera biće svakako višestruko veće.Da li su budući vlasnici dijela Miločera bogataši sa neke Forbs liste ili će biti naših ljudi koji su se u životu lijepo snašli.Gradnja napreduje, brzo će iuseljenje pa će se sretnici možda znati.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. februara ili na
www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

MONITORING

CRNA GORA LIDER U REGIONU PO PREDSTAVKAMA U STRAZBURU: Masovno nepovjerenje u domaće pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je po osnovu presuda Suda u Strazburu od 2009. do ove godine isplatila  1.282.227 eura. Na osnovu presuda 751.249 eura, za isti period po osnovu prijateljskog poravnjanja je isplaćeno  490.215 eura, a po osnovu jednostranih deklaracija  40.762 eura

 

Crna Gora je i dalje rekorder po  broju tužbi podnijetih Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu. Ne radi se naravno o  najvećem ukupnom broju podnijetih predstavki, već broju podnijetih predstavki na deset hiljada stanovnika.

Prema godišnjem izvještaju o radu i statistici Evropskog suda, državljani Crne Gore predali su lani 427 tužbi, što je za 25 odsto više u odnosu na 2018.  To je 6,86 tužbi na 10.000 stanovnika, što je 13 puta više u odnosu na evropski prosjek, a u najvećem broju država zapadne Evrope prosječni koeficijent je ispod jedne podnijete predstavke na isti broj građana.

O ovoj vrsti liderstva advokat Siniša Gazivoda za Monitor kaže: ,, Sve dok nadležni ne urade ozbiljne i opsežne analize možemo samo da nagađamo što su uzroci ovakve statistike. Moja pretpostavka je da je prije svega u pitanju nepovjerenje u domaće pravosuđe”.

O neophodnosti dubinske analize stanja u pravosuđu za Monitor govori i advokat Sergej Sekulović: ,,Ovakav podatak sigurno treba da predstavlja znak za uzbunu. Sam po sebi, bez dodatnih informacija, jasno govori da veliki broj građana i građanki Crne Gore smatra da nisu dobili pravdu pred nacionalnim organima”.

On ističe da je potrebno doći do uzorka, poraditi na edukaciji i uspostaviti  jasan sistem odgovornosti tamo gdje se pokazuju slabosti: ,,Koliko su građani u pravu, to je drugo pitanje. Sigurno da se predstavke Suda u Strazburu podnose jer on  ima autotitet među našim građanima, ali nerijetko je to i posljedica neznanja načina na koji ovaj sud funkcioniše”.

O nepoznavanju funkcionisanja suda govore podaci Kancelarije zastupnika Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava. ,,Iako je riječ o velikom broju predstavki u odnosu na broj stanovnika, potrebno je naglasiti da veliki procenat ovih predstavki, preko 90 odsto, bude odbačen u inicijalnoj fazi ispitivanja od strane Evropsko suda. Poređenja radi, neke države imaju znatno niži indeks, ali je procenat predstavki koje prođu inicijalnu fazu znatno veći. Samim tim, ovaj broj ni u kojoj mjeri nije pokazatelj postojanja velikog broja povreda Konvencije u nekoj državi. Relevantan pokazatelj može biti samo broj donijetih presuda u kojima je utvrđena povreda Konvencije, u kom dijelu Crna Gora ima pozitivne rezultate”, kaže za Monitor Zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava Valentina Pavličić.

Tokom protekle godine građani Crne Gore su podnijeli 427 predstavki, a čak 442 ih odbačeno i proglašeno neprihvatljivim u inicijalnoj fazi.

,,Ova statistika ukazuje da bi, prvenstveno zbog strogo formalnog postupka pred Sudom u Strazburu, građani predstavke trebali podnositi uz stručnu pomoć advokata ali i da bi advokati morali više da se edukuju za takve postupke”, kaže Gazivoda.

Advokat Budislav Minić smatra da je nepovjerenje javnosti u domaće pravosuđe nesporno, kontinuirano i izraženo u mjeri koja ukazuje da je pravosuđe zarobljeno i nefunkcionalno. On  posebno slabosti sudstva.  ,,Očigledno je da su sve tri grane vlasti pod kontrolom političkih i finansijskih centara moći ali je naročito zabrinjavajuća kontrola sudske od strane izvršne vlasti, odnosno struktura koje nju kontrolišu. Porast broja predmeta iz Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava, uprkos drastičnom ograničavanju prava građana na pristup sudu izmjenama zakonodavstva na štetu dostupnosti pravde građanima, izvršenim na inicijativu izvršne vlasti i uz podršku vrha sudske vlasti, prvenstveno govori o nepodnošljivom  prisustvu neprava u Crnoj Gori”.

On upozorava na ono što je građanima i njihovim pravnim zastupnicima postalo očigledno – dugi i skupi, a po pravilu, nepravični sudski postupci. ,,Najintezivniji sunovrat prava, profesionalnih standarda i sudijske etike je u izigravanju pravde od strane sudova u predmetima protiv zarobljene i nefunkcionalne države. Nesloboda sudija u tim predmetima je bolna do suza. To su faktori koji uzrokuju porast broja predmeta iz Crne Gore u Strazburu i visoke štete koju godinama plaćaju građani kao poreski obveznici – bez ičije odgovornosti i sankcija”.

Crna Gora je po osnovu presuda Suda u Strazburu od 2009. do ove godine isplatila 1.282.227 eura, kaže Pavličić. Na osnovu presuda 751.249 eura, za isti period po osnovu prijateljskog poravnjanja je isplaćeno 490.215 eura, a po osnovu jednostranih deklaracija 40.762 eura.

U odnosu na Crnu Goru Evropski sud je do sada odlučio u 118 predmeta. ,,Stanovištva Evropskog suda iskazana u predmetima protiv Crne Gore imaju veliki značaj za nacionalni pravni poredak, jer su one najbolji pokazatelj u kom pravcu treba da se unapređuje nacionalni mehanizam zaštite ljudskih prava i osnovnih sloboda i koje mjere država mora da preuzme kako bi se taj mehanizam uskladio sa traženim standardima Konvencije”, kaže Pavličić.

Evropski sud je tokom prošle godine donio tri presude protiv Crne Gore. Dvije su pravosnažne Šaranović protiv Crne Gore i Bigović protiv Crne Gore. Evropski sud je u obje presude utvrdio povredu Konvencije zbog propusta nadležnih sudova da vrše kontrolu pritvora u skladu sa relevantnim odredbama ZKP-a.

Treća presuda je KIPS i Drekalović protiv Crne Gore iz oktobra prošle godine, a zastupnica Pavličić je ocjenjuje kao jednu od najznačajnijih u odnosu na Crnu Goru. Podsjetimo, zahvaljujući bivšem gradonačelniku Podgorice Miomiru Mugoši koji je stopirao plan biznismena Rista Drekalovića, građani će morati da plate presuđeni iznos od 4,5 miliona eura. A možda i više. Drekalovićev punomoćnik je nezadovoljan dosuđenim iznosom podnio zahtjev Sudu za preispitivanje presude o pravičnom zadovoljenju, pa ova presuda još uvijek nije pravosnažna.

,,Mnogo je važno da,  kada se u nekom predmetu utvrdi povreda ljudskih prava,  država preduzme sve moguće mjere da se takve povrede ne ponavljaju. Činjenica da je u nekom slučaju utvrđeno kršenje ljudskih prava signifikantnija je od eventualne štete po budžet”, kaže advokat Gazivoda.

Naši sagovornici očekuju da će i ova godina biti rekordna po broju prestavki, budući da će  predmeti u vezi tzv. naknada za majke značajno povećati priliv predmeta  za odlučivanje.

Minić, koji je uključen u ove predmete ističe da bi šteta po građane u ovim predmetima, bila umanjena da stvarno imamo Ustavni sud:  ,,Većina u Ustavnom sudu čini taj sud produženom rukom izvršne vlasti i selektivno postupa. Tokom prethodne godine Sud je rješavao isključivo predmete umanjenja naknada a nijedan predmet ukidanja prava nije riješen. To će, naravno, doprinijeti porastu broja predmeta u Strazburu iako vlast očekuje da će ovakvim selektivnim postupanjem Ustavnog suda splasnuti energija i istrajnost majki da do kraja dovedu postupke povodom ukidanja prava na naknadu, gdje je pozicija majki znatno povoljnija od pozicije države, za razliku od situacije kod umanjenja zarada”.

Milioni će jednog dana doći na naplatu.  Platićemo debelo greške moćnika i pravosuđa.

 

Broj predstavki

 

Predstavke prema podacima Kancelarije zastupnika Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava.

  1. godina:
  2. a) broj podnijetih predstavki (138)
  3. b) predstavke koje su proglašene neprihvatljivim u inicijalnoj fazi i odbačene (154)
  4. c) predstavke koje su komunicirane Kancelariji zastupnika (13)
  5. d) predstavke u kojima je donijeta presuda ili odluka o prijateljskom poravnanju/jednostranoj deklaraciji (24)
  6. e) predstavke u kojima je donijeta odluka o neprihvatljivosti (6)
  7. godina:
  8. a) broj podnijetih predstavki (318)
  9. b) predstavke koje su proglašene neprihvatljivim u inicijalnoj fazi i odbačene (264)
  10. c) predstavke koje su komunicirane Kancelariji zastupnika (10)
  11. d) predstavke u kojima je donijeta presuda ili odluka o prijateljskom poravnanju/jednostranoj deklaraciji (16)
  12. e) predstavke u kojima je donijeta odluka o neprihvatljivosti (7)
  13. godina:
  14. a) broj podnijetih predstavki (427)
  15. b) predstavke koje su proglašene neprihvatljivim u inicijalnoj fazi i odbačene (442)
  16. c) predstavke koje su komunicirane Kancelariji zastupnika (7)
  17. d) predstavke u kojima je donijeta presuda ili odluka o prijateljskom poravnanju/jednostranoj deklaraciji (4)
  18. e) predstavke u kojima je donijeta odluka o neprihvatljivosti (3)

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

GRABEŽ EKONOMIJA: Kuda lete Aerodromi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina u Vladi nema dilemu – kakav takav novac u izbornoj godini bolji je od velikih očekivanja u budućnosti. A, dok letite Vladinim avionom o trošku poreskih obveznika, svi aerodromi ovoga svijeta su vam na dohvat

 

Suprotno januarskim najavama ministra saobraćaja Osmana Nurkovića, da će „početkom februara“ biti objavljen Predlog koncesionog ugovora za višedecenijski zakup (30 godina) aerodroma u Tivtu i Podgorici, Vlada još nije objelodanila taj dokument. Nema, ipak, indicija da će u kabinetu Duška Markovića, zbog protivljenja javnosti, odustati od nauma da u ovom mandatu Vlade ulazna vrata Crne Gore preda na upravljanje onome ko ponudi najviše novca.

Nurković je objasnio da će, nakon što Vlada predloži svoju verziju ugovora, kvalifikovani ponuđači (vidi boks) imato 60 dana da dostave konačnu ponudu. Na zahtjev ponuđača taj rok može biti produžen za dodatnih 30 dana. Mjesec-dva potom, nakon izbora najbolje ponude, počeće pregovori oko konačnog izgleda koncesionog ugovora. Vlada u ovogodišnjem budžetu već računa na novac od jednokratne koncesione naknade.

A kako ti pregovori mogu izgledati?

Neke naznake mogu nam dati iskustva zemalja iz regije. Među zainteresovanim kompanijama za zakup zagrebačkog Aerodroma Franjo Tuđman, početkom decenije, našla se i kompanija Incheon. Dok su pripremali ponudu  Korejci su kod hrvatskih vlasti provjerili da li će koncesionar imati pravo da, poveća aerodromske takse. Ne, odgovorili su iz Zagreba.  Incheon nije jedini, nakon te informacije, odustao od  postupka.  Najbolji ponuđač za zakup aerodroma u Zagrebu bio je  konzorcijum ZAIC. Tokom direktnih pregovora sa hrvatskim vlastima Francuzi su u ponuđeni koncesioni ugovor unijeli skoro dvadesetak aneksa. Jedan od njih omogućio im je znatno poskupljenje aerodromskih taksi!?

I članice konzorcijuma ZAIC i Incheon našle su se  među četiri kvalifikovana ponuđača za višedecenijski zakup oba crnogorska aerodroma. Prema nezvaničnim pričama TAV,  tursko-francuski konzorcijum, slovi za favorita još od početka potrage za koncesionarom.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. februara Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo