Povežite se sa nama

INTERVJU

BORIS MARIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR CENTRA ZA GRAĐANSKE SLOBODE: Društvena depresija illi politička promjena

Objavljeno prije

na

Da bi jedna afera, insajderska svjedočanstva,dobila potreban epilog, organizovanost i snaga opozicionog djelovanja je od presudne važnosti. Svi napori, dolaženja do istine, šetnje desetina hiljada ljudi u znak protesta zbog zarobljenih institucija, velike korupcije i bahato nametnutog socijalnog raslojavanja, završavaju u opštoj društvenoj depresiji, ako se ne desi politička promjena

 

MONITOR: Dobili smo novu Kovertu. Ovoga puta u tužilaštvu. Kako vidite reakciju vrha tužilaštva na optužbe Duška Kneževića da su od njega primali mito?

MARIĆ: Tužilaštvo je dobrim dijelom bilo zatečeno, a brzo sazvana konferencija za novinare nije dala potrebna objašnjenja, niti umanjila sumnje u javnosti. Ostaje da se vidi šta će biti naredni potezi. Imamo hapšenje sekretara Tužilaštva, istragu protiv njega, ali ne treba zaboraviti da je Glavni specijalni tužilac na konferenciji govorio o izviđajnim radnjama kojima su bili obuhvaćeni, ili su još uvijek, ljudi iz Tužilaštva. VDT-u ističe mandat za nekoliko dana i otvara se pitanje izbora vršioca dužnosti, što će dodatno osvijetliti odnose i stanje u tužilačkoj organizaciji.

MONITOR: Sekretar tužilaštva uhapšen je tek nakon što je izbila afera, iako su u tužilaštvu,  kako su i sami rekli znali da tužiocima raznosi koverte sa mitom. Prethodno je napustio zemlju iako je navodno bio pod istragom. Da li bi samo ta činjenica bila dovoljna da vrh tužilaštva podnese ostavke?

MARIĆ: Na konferenciji za medije se čulo da je sekretar tužilaštva, ali i još neki predstavnici tužilačke organizacije, bio pod rekao bih nekim vidom izviđajnih radnji, operativnom obradom. Ako je to bilo tako, a moguće da se nastavilo u odnosu na još neke ljude u Tužilaštvu i nakon pritvaranja sekretara tužilaštva, u najmanju ruku čudi nespremneost tužilačke organizacije na adekvatnu i promptnu reakciju nakon objavljivanja snimka. Puko negiranje bilo kakve involviranosti u moguće koruptivne radnje nije dovoljno. Tužilaštvo je u obavezi da takvu tvrdnju dokaže, posebno kod činjenice da je otvorena vrlo neprijatna istraga u vezi sa mogućom visokom korupcijum i to u samoj tužilačkoj organizaciji. Postupanje Tužilaštva u ovoj aferi biće pod posebnom pažnjom javnosti i međunarodne zajednice, jer se radi o naglašenom javnom interesu da se ovaj slučaj do kraja rasvijetli.

Držim da bez cjelovitog rasvjetljavanja slučaja kurir i koverta, ne možemo govoriti o izgradnji povjerenja u crnogorske institucije, ne može se očekivati dobijanje završnih mjerila u pregovorima sa EU, niti oslobađanje onih koji bi trebalo da budu okosnica vladavine prava od političkog uticaja.

MONITOR:  U razgovorima koje Knežević objavljuje pominju se cjelokupni tužilački vrh, od Stankovića, preko Katnića do Lidije Vukčević. Oni su istovremeno zaduženi za  slučaj,  na koji su stavili tačku i proglasili se nevinim.  Da li je ovako vrhovno državno tužilaštvo kompromitovano  i za budući rad i kako ovu instituciju ozdraviti?

MARIĆ: Ne bih rekao da je na ovaj slučaj stavljena tačka. Drugo je pitanje koliko će i do koje mjere afera biti istražena, što će i definitivno biti potvrda dokle sežu problemi u tužilačkoj organizaciji.Držim da g-din Stanković ne bi trebalo da bude vd VDT-a, da mora rasteretiti Tužilaštvo, pa da vidimo ima li i koliko ima kapaciteta među tužiocima da prevaziđu ovu zaista ozbiljnu krizu. Da se vidi koji su sve uzroci slabosti Tužilaštva, a koliko je prisutna korupcija kao jedan od uzroka. Ima li razboritih tužilaca, kadrih da “pomjere granice” pitanje je za million dolara.

Vrhovno državno tužilaštvo pretrpjelo je ozbiljnu kompromitaciju, a g-din Stanković nebitno na eventualno postojanje korupcije ili ne, snosi ključnu odgovornost bar iz dva razloga. Jedan je odgovornost za kadrovsku politiku koja ima ovako tužan epilog i drugi je što Tužilaštvo nije uspjelo da ojača svoje kapacitete do mjere potrebnog kvalitativnog napretka, a to bi značilo konkretno da mi kao građani vise ne vjerujemo da postoji selektivnost u istragama i da smo jednaki pred zakonom. To jednostavno često nije slučaj.

Napredak se vidi u znatno boljem snalaženju pred medijima Glavnog specijalnog tužioca, ali mi kao građani očekujemo konkretne informacije, jasno rasvijetljne slučajeve i direktno prezentirane probleme. Tužilački javni istupi treba da budu jasni, svedeni raporti građanima, bez bilo kakve primjese manje ili vise dosjetljivih opaski, koje zabavljaju čaršiju.

MONIITOR: Duško Knežević, insajder iz žarišta sistema, predstavlja se kao politička alternativa. Da li on to zaista može biti?

MARIĆ: Knežević je čovjek koji se brani, i ima pravo na odbranu. Za neki aktivniji politički angažman, negativna je činjenica da se nalazi u bjekstvu. Njegov direktan interes je da svojim djelovanjem doprinese spuštanju kredibiliteta tužilačke organizacije. U tom kontekstu najavljuje i politički projekat koji bi mogao dodatno osnažiti njegovu poziciju, dati mu novi prostor za djelovanje i uticaj. Međutim, neka ozbiljnija politička alternative ne može biti, ali može dati ozbiljan doprinos slabljenju pozicija vlasti.

Knežević je dugo bio jedan od ključnih zamajaca izgradnje vladajuće kaste, njene moći i bogatstva, tako da je on vrijedan insajder. Pitanje je koliko je spreman daleko da ide.

MONITOR: Kako vidite reakciju opozicije na ovu aferu?

MARIĆ: Slično kao reakciju Tužilaštva, kao da je nespremna za aktuelna dešavanja. Ovo su velike šanse za svaku iole organizovanu i fokusiranu opoziciju, ali u Crnoj Gori to nije slučaj u ovom trenutku. Očigledan je nedostatak sistemskog znanja, loša kadrovska politika u partijama, insistiranje na lojalnosti lideru, slabi partijski organi, te često površno bavljenje ključnim javnim politikama. Posljedice su jasne, vrlo loši unutaropozicioni odnosi i potezi kojima se opozicija mnogo vise bavi sama sobom nego lošim karakterom vršenja vlasti.

Da bi jedna afera, insajderska svjedočanstva dobili potreban epilog, organizovanost i snaga opozicionog djelovanja je od presudne važnosti. Iako imamo snažan kritički orjentisan civilni sektor, i isto takav dio medija, da bi demokratija u punom smislu funkcionisala ipak ključnu ulogu imaju opozicioni politički subjekti. Svi napori, dolaženja do istine, šetnje desetina hiljada ljudi u znak protesta zbog zarobljenih institucija, velike korupcije i bahato nametnutog socijalnog raslojavanja, završavaju u opštoj društvenoj depresiji, ako se ne desi politička promjena, ako nemamo vlast koja je izgubila izboire i od sjutra će biti opozicija. To je neophodan momenat bez koga demokratija ne postoji. Može postojati i sloboda govora, okupljanja, mogu postojati brojni mehinizmi svojstveni demokratskim društvima, ali demokratija je samo riječ, ako vlast ne gubi izbore. Dobar dio krivice za ovo stanje snosi opozicija.

MONITOR: Da li je imajući u vidu trenutno ponašanje opozicije realno očekivati da ćemo naredne godine imati fer i demokratske izbore?  

MARIĆ: Crna Gora ne može imati fer i slobodne izbore kakvim ih predstavljaju partije. Ne postoje osnovni preduslovi, a to su samostalne i profesionalne državne institucije, koje insistiraju na transparentnosti rada i pozitivnoj kadrovskoj politici neopterećenoj političkim uticajima. Da se ne lažemo u Crnoj Gori nijedna partija nije spremna da da puni doprinos tome. Ko je god imao priliku da preuzme vlasti ne na državnom to svi znamo, već na lokalnom nivou praksa se nije mnogo razlikovala u odnosu na centralni nivo. Tačno je da su opozicione vlasti bile odgovornije prema izvršavanju budžeta, ali na kadrovskom planu koji je pratio partijski uticaj skoro svi su otklizali, čak i po cijenu kršenja zakona kroz koalicione dogovore.Treba izdvojiti g-dju Vuksnović u Kolašinu koja se jeste borila za otklon od ustaljene negativne prakse vršenja vlasti, ali nije dobila potrebnu podršku.

Optimalno slobodni izbori mogli bi se organizovati uz određeni pritisak EU, koji bi proces usmjerio ka konstituisanju tehničke vlade za sprovođenje izbora, koja bi javne finansije organizovala po principu staklenog Budžeta, kako na državnom tako i na lokalnom nivou, uz paritet i profesionalizaciju u ASK-u i DIK-u, sa znatno većim ingerencijama i naravno sa kompletnom revizijom biračkog spiska.

Kada bi trebalo dati kratku definiciju uslova za fer i slobodne izbore, ona bi glasila, da opozicija kontroliše javne finansije.

MONITOR: Šta je po vama formula da do njih ipak dođe?

MARIĆ: Ne postoji formula, postoji procjena političkih subjekata koju svi do jednoga donose odluke u odnosu na svoje partijske i parciijalne interese. Da problem bude veći, politički subjekti imaju deficit vizije i sve češće viškove demagogije. Ipak treba da znamo da su partije i politički sistem uvijek najtačniji presjek jednog društva. Rekao bih da smo nekim čudom opet u devedesetima i da to stanje traje godinama.

Danas vise ne vjerujem da nam izbori mogu pomoći, da bi to sve funkcionisalo, to što zovemo politički sistem, potrebno je da je liga konkurentna, da ima igrače koji mogu da odgovore na izazove. To vam je kao u fudbalu, crnogorsku ligu rijetko ko gleda, fudbal danas postoji na satelitu i u kladionicama, navija se na daljinu i ako imaš neki “uplaćen listić”. Pored stadiona se prolazi bez emocija, bez ikakve nade da se išta može promjeniti. Potrebno je da se poradi na vraćanju nade za početak.

 

 Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ANA LALIĆ-HEGEDIŠ, PREDSJEDNICA NEZAVISNOG DRUŠTVA NOVINARA VOJVODINE: Hajka će se završiti kada Vučić opozove svoje poslušnike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podrška međunarodnih organizacija i pritisci EU zvaničnika i stranih ambasada na srpsku vlast su jedini način da se ova krvločna hajka na Dinka Gruhonjića i mene završi

 

 

MONITOR: U vrijeme vanrednog stanja usled pandemije kovida, bili ste uhapšeni zbog izvještavanja o situaciji u zdravstvenim ustanovama u Novom Sadu. Sada ste ponovo na žestokom udaru, na društvenim mrežama i preko SMS poruka…Čini se kao da ste na nekom mogućem spisku „dežurnih krivaca“?

LALIĆ-HEGEDIŠ: Srpskim vlastima je uvek potrebna lista “dežurnih krivaca” kojom se skreće pažnja građana sa nepočinstava, nepodopština i političkih marifetluka vladajuće koalicije. S obzirom da svojim izveštavanjem godinama ukazujem na sistemsku korupciju, nepotizam, partijsko iživljavanje nad građanima, koketiranje sa nacionalizmom, na bahatost, siledžijstvo … a uz to radim u nezavisnim medijima koje Vučić otvoreno naziva “stranoplaćeničkim i izdajničkim”, moje ime je podvučeno na svim njihovim spiskovima za obračun. Za mene ništa novo, jer prezime moje porodice se već devedesetih našlo na jednom takvom opskurnom spisku. Tada ga je sastavljao četnički vojvoda, haški osuđenik i Vučićev politički otac Vojisalav Šešelj, za potrebe proterivanja Hrvata iz Srema. Danas, njegov najbolji radikalski đak samo nastavlja Šešeljevu misiju i viziju, a to je hegemonističko društvo podeljeno na “srpske patriote” i “izdajnike” , “ustaše” i “strane plaćenike”. A zna se šta takvima treba da se dogodi …

MONITOR: Identifikovano je nekoliko  osoba od onih koji su vam prijetili, neki su uhapšeni -pa pušteni u kućni pritvor…Može li ovo što je do sada urađeno na očuvanju vaše bezbjednosti, da spriječi dalje napade? Ili je za to važnija javna podrška-kolega, strukovnih udruženja-ovdašnjih i međunarodnih, EU predstavnika i dijela javnosti, koju ste vi i vaš kolega Dinko Gruhonjić, dobili?

LALIĆ-HEGEDIŠ: Koliko god su hapšenje osoba koje su nam pretile da će nam zaklati porodice, ubiti nas, silovati decu, lomiti kosti … za nas dobra vest, toliko istovremeno izazivaju potpuni kontraefekat u javnosti. Nakon svakog uhapšenog, salve nasilja i uvreda koje primamo se multiplikuju, jer značajan deo građana Srbije, koji se svakodnevno informišu isključivo preko režimskih medija, smatra da su ljudi koji nam prete neki novi srspki Obilići, a da smo Dinko i ja izdajnici koji zaslužuju da im se stane na kraj.

Podrška međunarodnih organizacija, ali i pritisci EU zvaničnika i stranih ambasada na srpsku vlast su jedini način da se ova krvločna hajka završi. A, završiće se onda kada Vučić opozove svoje trbuhozborce sa skupštinskih govornica, poslušnike, dodvorice i armiju botova koji su po njegovom nalogu i otpočeli ovaj pir nasilja i bezumlja.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Ogoljena borba za vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar policije nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe protiv akta u čijem je donošenju učestvovao, bez obzira na to kako je na sjednici Vlade glasao. Tužbu protiv ove odluke Vlade mogao bi podnijeti neko od kandidata koji nijesu izabrani. Prihvatanje tužbe ministra bio bi presedan u dosadašnjoj praksi Upravnog suda

 

 

MONITOR: Ministar policije Danilo Šaranović tužio je Vladu Upravnom sudu zbog postavljenja v.d šefa Uprave policije za koje tvrdi da je bilo nezakonito. Kako vidite tu tužbu i njenu sudbinu pred Upravnim sudom?

RADULOVIĆ: Postupak određivanja v.d. direktora Uprave policije je bio nezakonit, ali je u tom nezakonitom postupku vrlo aktivno učestvovao i ministar unutrašnjih poslova. Tužbu gospodina Šaranovića vidim kao reakciju strane koja je poražena u besprizornoj borbi za kontrolom tog značajnog dijela bezbjednosnog sektora. Međutim, ono što je bitno jeste da ministar nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe protiv akta u čijem je donošenju učestvovao, bez obzira na to kako je na sjednici Vlade glasao. Tužbu protiv ove odluke Vlade mogao bi podnijeti neko od kandidata koji nijesu izabrani. Prihvatanje tužbe ministra bio bi presedan u dosadašnjoj praksi Upravnog suda i zato očekujem da taj sud štiti interese zakonitosti, a ne partijske interese i neostvarene ambicije bilo kog člana Vlade.

MONITOR: Koliko su takve tužbe uobičajene?

RADULOVIĆ: Takve tužbe nijesu česte u praksi, ali dešavaju se slučajevi da tužbu podnese lice koje nema aktivnu legitimaciju. Obično takve tužbe podnose pravno neuka lica.

MONITOR: Kako vidite proces izbora vd šefa UP i šta je sve tokom tog izbora bilo nezakonito?

RADULOVIĆ: U procesu izbora v.d. direktora UP sve je bilo nezakonito. Na istoj sjednici kada je razriješen prethodni direktor policije Zoran Brđanin, Vlada je morala da odredi vršioca dužnosti na predlog ministra, kako je to propisano Zakonom o unutrašnjim poslovima.Umjesto toga, Vlada i ministar su ušli u nezakonite improvizacije, počev od raspisivanja tzv. internog oglasa, pa do poligrafskog testiranja na inicijativu ministra koje je sprovođeno proizvoljno i na način koji je izazvao brojne sumnje. Ni javnost, a ni kandidati, ne znaju ko je i na osnovu čega odredio na koje okolnosti kandidati treba da se ispitaju na poligrafu, gdje će se sprovodi ispitivanje, kojim redosljedom, da li će svima biti postavljena ista pitanja i sl. Na kraju smo došli do čak apsurdne situacije da su strožiji uslovi i komplikovanija procedura za izbor v.d. direktora, nego za izbor direktora u punom mandatu.

MONITOR: Sporni izbor odigrava se u vrijeme dok se vlasti kunu u IBAR, odnosno dobijanje Izvještaja o privremenim mjerilima za poglavlja 23, 24, koja se tiču upravo vladavne prava. Koliko je Crna Gora daleko od vladavine prava?

RADULOVIĆ: Ovaj izbor je samo jedan od primjera koji pokazuje da živimo u ambijentu u kome je sve podređeno partijskim i ličnim interesima i pokušajima da se preuzme ili sačuva kontrola nad što većim dijelom sistema. Političke partije i njihovi lideri otvoreno pokazuju da ih javni interes ne zanima. Politička scena u Crnoj Gori uglavnom je podijeljena na dva dijela, od kojih bi jedan dio prodao Crnu Goru bez razmišljanja, a drugi dio bi je poklonio drugom. Pri tome i jedni i drugi državu i njene resurse doživljavaju kao plijen i koriste ih u ličnom i partijskom interesu. Istovremeno, brojne insititucije koje treba da obezbijede poštovanje pravnog poretka su nedovoljno funkcionalne. Kad svemu tome dodamo nepodnošljivo neznanje i veoma često i loše namjere kod političara i javnih funkcionera, onda je jasno koliko smo blizu ili daleko od društva vladavine prava.

MONITOR: Gdje je u tom smislu pravosuđe, i koliko smo daleko od njegovog reformisanja?

RAULOVIĆ: Nažalost, pravosuđe još uvijek nije ušlo u proces ozbiljnih i istinskih reformi. Vesna Medenica je ukupno 17 godina rukovodila pravosuđem na jedan autokratski način koji je favorizovao nestručne kadrove bez integriteta, a istovremeno sputavao profesionalce. Tri godine nakon njene ostavke i dvije godine od kada je ona uhapšena, sistem koji je ona sa saradnicima u pravosuđu kreirala i dalje je skoro netaknut. Možda je najbolji primjer za to upravo postupak koji se vodi protiv nje, gdje je suđenje do sada 15 puta odloženo i to na način koji pokazuje da je određenim akterima postupka i dalje dozvoljeno da se sa pravosuđem i državom izruguju jednako kako su to zajedno sa g-đom Medenicim radili dok je ona pravosuđem i formalno upravljala. Mislim da će tako biti sve dok se u cjelokupnom pravosuđu ne sprovede neka vrsta vetinga ili lustracije koja će pravosuđe očistiti od kadrova koji su ga doveli u stanje u kome se nalazi i koji sada sprječavaju početak ozbiljne reforme u pravosuđu. U fokusu tog procesa, pored odgovornosti, trabalo bi da bude ispitivanje zakonitosti porijekla imovine tih lica.

MONITOR: Šta su vlasti nakon pada DPS-a propustile da urade na reformisanju pravosuđa?

RADULOVIĆ: Osim izbora Glavnog specijalnog tužioca, teško da se može govoriti o pozitivnim potezima koje su vlasti nakon pada DPS-a preduzele na reformi pravosuđa. Prije se stekao utisak da su svi koji su vršili vlast željeli da u pravosuđu imaju nekoga ko će njima biti ono što je Medenica bila DPS-u. Od kada je DPS izgubio vlast, aktuelna Vlada je treća po redu. Niti jedna od tih Vlada nije uradila gotovo ništa da državnom tužilaštvu i pravosuđu uopšte poboljša uslove rada. Pozitivne stvari u pravosuđu prethodnih godina desile su se isključivo iz dva razloga. Prvi je izbor g-dina Novovića za Glavnog specijalnog tužioca, a drugi je dokazni materijal koji je Crnoj Gori stigao od strane Europola. To je u krajnjem dovelo i do procesiuranja g-đe Medenice, pa je logično i prirodno da ona i njeni saradnici čine sve da ospore i opstruiraju aktivnosti GST-a i materijal Europola. Ipak, zabrinjavajuće je da GST i pravosuđe nemaju adekvatnu i dovoljnu podršku od onih koji, bar deklarativno, ne pripadaju sistemu čiji značajan dio je bila g-đa Medenica. Izgleda da vladavina prava ne ide u prilog ni mnogima od njih.

MONITOR: Dok se u vladi dešava sukob oko bezbjednosnog sektora, na lokalnom nivou dešavaju se turblencije. Kako vidite slučajeve Andrijevica i Šavnik iz pravnog ugla?

RADULOVIĆ: Uvođenje tzv. prinudne uprave u Andrijevici od strane Vlade bilo je opravdano. Međutim, odluka Vlade da uvede prinudnu upravu u opštini Šavnik je sporna, isto kao što je sporna i odluka Skupštine opštine Šavnik da skrati mandat koji je prestao još 2022. godine. Nakon toga, sporna je bila i odluka Vlade da “povuče” odluku i kasnije opet da je objavi. Skupštini opštine kojoj je mandat istekao ne može se skratiti mandat, niti se može raspuštiti Skupština opštine kojoj je mandat istekao. Odluke o raspuštanju ili skraćenju mandata mogu se donijeti samo dok mandat traje. Primjeri Andrijevice i Šavnika potvrđuju da Crna Gora nema funkcionalne institucije koje treba da obezbijede poštovanje zakona, odnosno u tim slučajevima održavanje sjednice Skupštine opštine i održavanje lokalnih izbora.

Mislim da je dobra odluka predsjednika Milatovića da ne raspiše izbore u opštini Šavnik jer izborni proces po ranijoj odluci o raspisivanju izbora je tamo u toku, odnosno nije okončan. Pravni izlaz iz takve situacije je u tome da institucije obezbijede da se okončaju već raspisani lokalni izbori jer je to obaveza države i njenih institucija. Nažalost, na djelu imamo ogoljenu borbu za vlast koja, u nedostatku funkcionalnih institucija, ima prednost u odnosu na pravni izlaz i poštovanje zakona.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo