Povežite se sa nama

INTERVJU

BORIS MARIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR CENTRA ZA GRAĐANSKE SLOBODE: Društvena depresija illi politička promjena

Objavljeno prije

na

Da bi jedna afera, insajderska svjedočanstva,dobila potreban epilog, organizovanost i snaga opozicionog djelovanja je od presudne važnosti. Svi napori, dolaženja do istine, šetnje desetina hiljada ljudi u znak protesta zbog zarobljenih institucija, velike korupcije i bahato nametnutog socijalnog raslojavanja, završavaju u opštoj društvenoj depresiji, ako se ne desi politička promjena

 

MONITOR: Dobili smo novu Kovertu. Ovoga puta u tužilaštvu. Kako vidite reakciju vrha tužilaštva na optužbe Duška Kneževića da su od njega primali mito?

MARIĆ: Tužilaštvo je dobrim dijelom bilo zatečeno, a brzo sazvana konferencija za novinare nije dala potrebna objašnjenja, niti umanjila sumnje u javnosti. Ostaje da se vidi šta će biti naredni potezi. Imamo hapšenje sekretara Tužilaštva, istragu protiv njega, ali ne treba zaboraviti da je Glavni specijalni tužilac na konferenciji govorio o izviđajnim radnjama kojima su bili obuhvaćeni, ili su još uvijek, ljudi iz Tužilaštva. VDT-u ističe mandat za nekoliko dana i otvara se pitanje izbora vršioca dužnosti, što će dodatno osvijetliti odnose i stanje u tužilačkoj organizaciji.

MONITOR: Sekretar tužilaštva uhapšen je tek nakon što je izbila afera, iako su u tužilaštvu,  kako su i sami rekli znali da tužiocima raznosi koverte sa mitom. Prethodno je napustio zemlju iako je navodno bio pod istragom. Da li bi samo ta činjenica bila dovoljna da vrh tužilaštva podnese ostavke?

MARIĆ: Na konferenciji za medije se čulo da je sekretar tužilaštva, ali i još neki predstavnici tužilačke organizacije, bio pod rekao bih nekim vidom izviđajnih radnji, operativnom obradom. Ako je to bilo tako, a moguće da se nastavilo u odnosu na još neke ljude u Tužilaštvu i nakon pritvaranja sekretara tužilaštva, u najmanju ruku čudi nespremneost tužilačke organizacije na adekvatnu i promptnu reakciju nakon objavljivanja snimka. Puko negiranje bilo kakve involviranosti u moguće koruptivne radnje nije dovoljno. Tužilaštvo je u obavezi da takvu tvrdnju dokaže, posebno kod činjenice da je otvorena vrlo neprijatna istraga u vezi sa mogućom visokom korupcijum i to u samoj tužilačkoj organizaciji. Postupanje Tužilaštva u ovoj aferi biće pod posebnom pažnjom javnosti i međunarodne zajednice, jer se radi o naglašenom javnom interesu da se ovaj slučaj do kraja rasvijetli.

Držim da bez cjelovitog rasvjetljavanja slučaja kurir i koverta, ne možemo govoriti o izgradnji povjerenja u crnogorske institucije, ne može se očekivati dobijanje završnih mjerila u pregovorima sa EU, niti oslobađanje onih koji bi trebalo da budu okosnica vladavine prava od političkog uticaja.

MONITOR:  U razgovorima koje Knežević objavljuje pominju se cjelokupni tužilački vrh, od Stankovića, preko Katnića do Lidije Vukčević. Oni su istovremeno zaduženi za  slučaj,  na koji su stavili tačku i proglasili se nevinim.  Da li je ovako vrhovno državno tužilaštvo kompromitovano  i za budući rad i kako ovu instituciju ozdraviti?

MARIĆ: Ne bih rekao da je na ovaj slučaj stavljena tačka. Drugo je pitanje koliko će i do koje mjere afera biti istražena, što će i definitivno biti potvrda dokle sežu problemi u tužilačkoj organizaciji.Držim da g-din Stanković ne bi trebalo da bude vd VDT-a, da mora rasteretiti Tužilaštvo, pa da vidimo ima li i koliko ima kapaciteta među tužiocima da prevaziđu ovu zaista ozbiljnu krizu. Da se vidi koji su sve uzroci slabosti Tužilaštva, a koliko je prisutna korupcija kao jedan od uzroka. Ima li razboritih tužilaca, kadrih da “pomjere granice” pitanje je za million dolara.

Vrhovno državno tužilaštvo pretrpjelo je ozbiljnu kompromitaciju, a g-din Stanković nebitno na eventualno postojanje korupcije ili ne, snosi ključnu odgovornost bar iz dva razloga. Jedan je odgovornost za kadrovsku politiku koja ima ovako tužan epilog i drugi je što Tužilaštvo nije uspjelo da ojača svoje kapacitete do mjere potrebnog kvalitativnog napretka, a to bi značilo konkretno da mi kao građani vise ne vjerujemo da postoji selektivnost u istragama i da smo jednaki pred zakonom. To jednostavno često nije slučaj.

Napredak se vidi u znatno boljem snalaženju pred medijima Glavnog specijalnog tužioca, ali mi kao građani očekujemo konkretne informacije, jasno rasvijetljne slučajeve i direktno prezentirane probleme. Tužilački javni istupi treba da budu jasni, svedeni raporti građanima, bez bilo kakve primjese manje ili vise dosjetljivih opaski, koje zabavljaju čaršiju.

MONIITOR: Duško Knežević, insajder iz žarišta sistema, predstavlja se kao politička alternativa. Da li on to zaista može biti?

MARIĆ: Knežević je čovjek koji se brani, i ima pravo na odbranu. Za neki aktivniji politički angažman, negativna je činjenica da se nalazi u bjekstvu. Njegov direktan interes je da svojim djelovanjem doprinese spuštanju kredibiliteta tužilačke organizacije. U tom kontekstu najavljuje i politički projekat koji bi mogao dodatno osnažiti njegovu poziciju, dati mu novi prostor za djelovanje i uticaj. Međutim, neka ozbiljnija politička alternative ne može biti, ali može dati ozbiljan doprinos slabljenju pozicija vlasti.

Knežević je dugo bio jedan od ključnih zamajaca izgradnje vladajuće kaste, njene moći i bogatstva, tako da je on vrijedan insajder. Pitanje je koliko je spreman daleko da ide.

MONITOR: Kako vidite reakciju opozicije na ovu aferu?

MARIĆ: Slično kao reakciju Tužilaštva, kao da je nespremna za aktuelna dešavanja. Ovo su velike šanse za svaku iole organizovanu i fokusiranu opoziciju, ali u Crnoj Gori to nije slučaj u ovom trenutku. Očigledan je nedostatak sistemskog znanja, loša kadrovska politika u partijama, insistiranje na lojalnosti lideru, slabi partijski organi, te često površno bavljenje ključnim javnim politikama. Posljedice su jasne, vrlo loši unutaropozicioni odnosi i potezi kojima se opozicija mnogo vise bavi sama sobom nego lošim karakterom vršenja vlasti.

Da bi jedna afera, insajderska svjedočanstva dobili potreban epilog, organizovanost i snaga opozicionog djelovanja je od presudne važnosti. Iako imamo snažan kritički orjentisan civilni sektor, i isto takav dio medija, da bi demokratija u punom smislu funkcionisala ipak ključnu ulogu imaju opozicioni politički subjekti. Svi napori, dolaženja do istine, šetnje desetina hiljada ljudi u znak protesta zbog zarobljenih institucija, velike korupcije i bahato nametnutog socijalnog raslojavanja, završavaju u opštoj društvenoj depresiji, ako se ne desi politička promjena, ako nemamo vlast koja je izgubila izboire i od sjutra će biti opozicija. To je neophodan momenat bez koga demokratija ne postoji. Može postojati i sloboda govora, okupljanja, mogu postojati brojni mehinizmi svojstveni demokratskim društvima, ali demokratija je samo riječ, ako vlast ne gubi izbore. Dobar dio krivice za ovo stanje snosi opozicija.

MONITOR: Da li je imajući u vidu trenutno ponašanje opozicije realno očekivati da ćemo naredne godine imati fer i demokratske izbore?  

MARIĆ: Crna Gora ne može imati fer i slobodne izbore kakvim ih predstavljaju partije. Ne postoje osnovni preduslovi, a to su samostalne i profesionalne državne institucije, koje insistiraju na transparentnosti rada i pozitivnoj kadrovskoj politici neopterećenoj političkim uticajima. Da se ne lažemo u Crnoj Gori nijedna partija nije spremna da da puni doprinos tome. Ko je god imao priliku da preuzme vlasti ne na državnom to svi znamo, već na lokalnom nivou praksa se nije mnogo razlikovala u odnosu na centralni nivo. Tačno je da su opozicione vlasti bile odgovornije prema izvršavanju budžeta, ali na kadrovskom planu koji je pratio partijski uticaj skoro svi su otklizali, čak i po cijenu kršenja zakona kroz koalicione dogovore.Treba izdvojiti g-dju Vuksnović u Kolašinu koja se jeste borila za otklon od ustaljene negativne prakse vršenja vlasti, ali nije dobila potrebnu podršku.

Optimalno slobodni izbori mogli bi se organizovati uz određeni pritisak EU, koji bi proces usmjerio ka konstituisanju tehničke vlade za sprovođenje izbora, koja bi javne finansije organizovala po principu staklenog Budžeta, kako na državnom tako i na lokalnom nivou, uz paritet i profesionalizaciju u ASK-u i DIK-u, sa znatno većim ingerencijama i naravno sa kompletnom revizijom biračkog spiska.

Kada bi trebalo dati kratku definiciju uslova za fer i slobodne izbore, ona bi glasila, da opozicija kontroliše javne finansije.

MONITOR: Šta je po vama formula da do njih ipak dođe?

MARIĆ: Ne postoji formula, postoji procjena političkih subjekata koju svi do jednoga donose odluke u odnosu na svoje partijske i parciijalne interese. Da problem bude veći, politički subjekti imaju deficit vizije i sve češće viškove demagogije. Ipak treba da znamo da su partije i politički sistem uvijek najtačniji presjek jednog društva. Rekao bih da smo nekim čudom opet u devedesetima i da to stanje traje godinama.

Danas vise ne vjerujem da nam izbori mogu pomoći, da bi to sve funkcionisalo, to što zovemo politički sistem, potrebno je da je liga konkurentna, da ima igrače koji mogu da odgovore na izazove. To vam je kao u fudbalu, crnogorsku ligu rijetko ko gleda, fudbal danas postoji na satelitu i u kladionicama, navija se na daljinu i ako imaš neki “uplaćen listić”. Pored stadiona se prolazi bez emocija, bez ikakve nade da se išta može promjeniti. Potrebno je da se poradi na vraćanju nade za početak.

 

 Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS: Kriminal i korupcija ne poznaju zastave, samo interes i profit

Objavljeno prije

na

Objavio:

Moramo da pokušamo da otkrijemo gdje su završile stotine miliona ili milijarde eura iznesene iz Crne Gore. Pokušaj političkih eksponenata korumpiranih pojedinaca da nas sveopštom kakofonijom skrenu sa tog puta sigurno neće uspjeti

 

Kao rukovodilac Stručnog tima Savjeta moj zadatak je da radim na prevenciji i otkrivanju mogućih slučajeva korupcije na visokom nivou. Taj cilj se ne razlikuje od onoga koji imamo u MANS-u i zato me više nevladinih organizacija i predložilo za taj posao na javnom konkursu objavljenom krajem prošle godine, kaže Vanja Ćalović-Marković u razgovoru za Monitor, koji započinjemo pitanjem koliko je njen angažman u Stručnom timu Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije (ne)spojiv sa angažmanom u civilnom sektoru, odnosno, u MANSU.

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: S druge strane, velika je razlika u metodama koje može da koristi jedna NVO  u otkrivanju visoke korupcije, posebno u situaciji kada brojni zakoni i dalje propisuju ogromna ograničenja pristupa informacijama, u odnosu na Stručni tim Savjeta. Podaci koji spadaju u lične, kao i poreske, carinske i druge službene tajne, ali i podaci označeni stepenom tajnosti, odnosno državne tajne, su nakon pribavljanja dozvola dostupni Savjetu, ali ne i predstavnicima civilnog društva. Upravo ti podaci su neophodni da bi se pratili tragovi novca u slučajevima visoke korupcije, kroz intenzivnu međudržavnu saradnju, u koju NVO ne mogu biti uključene. I to je bio moj ključni motiv da konkurišem za ovu poziciju.

MONITOR: Cijenite, dakle, da Vaše postavljenje ne veže ruke ni Vama ni MANS-u?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Moje postavljenje ne može biti prepreka radu MANS-a, niti meni rad organizacije može praviti problem u Stručnom timu jer su u pitanju veoma različite metode rada. Rad MANS-a i Savjeta se dopunjuju, ali se između njih ne može staviti znak jednakosti.

Podsjetiću vas da su mene i prethodne Vlade, a i Skupština, imenovale na pozicije od značaja za borbu protiv korupcije. Tako sam bila član Nacionalne komisije kojom je predsjedavao Duško Marković, a kasnije i član Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije. I tada i danas tražila sam isto: da se otkriju slučajevi korupcije i sprovedu reforme koje će spriječiti da se takva praksa ponavlja. Tada nije postojala ni minimalna politička volja i na svakom koraku sam nailazila na prepreke, ali nisu mogli da me ućutkaju. Zato su Nacionalnu komisiju ugasili, a iz Savjeta ASK-a su me nezakonito razriješili.

I sada ću da pokušam i uradim ono što je do mene, baš kao što sam to radila svih ovih godina. Očekivanja su mi, naravno, mnogo veća nakon promjene vlasti.

MONITOR: Ubrzo po formiranju Savjeta pojavili su se, nedorečeni, izvještaji o Vašoj ostavci. O čemu se tu radi?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Podnijela sam ostavku na mjesto člana Savjeta da bih, odmah nakon toga, bila imenovana za rukovodioca njegovog Stručnog tima. Smatrala sam da sa svojim iskustvom u radu na slučajevima korupcije mogu više da doprinesem kao rukovodilac tog tima, nego baveći se javnim politikama i zakonodavnim okvirom kao član Savjeta.

Stručni tim uglavnom radi na konkretnim slučajevima i praktičnim mjerama za prevenciju korupcije. To podrazumijeva da će Stručni tim operativno sarađivati sa raznim državnim organima, uspostaviti mrežu saradnika iz relevantnih institucija, inicirati uspostavljanje međunarodnih timova za rad na konkretnim slučajevima i tražiti dokaze koje će dostaviti tužilaštvu ili drugim nadležnim organima. U međuvremenu, dobili smo stručnu podršku Savjeta Evrope, koja će nam biti od ogromnog značaja, i vrhunskog eksperta koji je, između ostalog, radio na finansijskoj istrazi meksičkih narko kartela.

Stručni tim će raditi i na uvezivanju baza podataka katastra, poreske uprave i drugih relevantnih institucija, što će nadležnim državnim organima omogućiti efikasnije vođenje finansijskih istraga.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

PROF. DR SANJA BAUK, PREDAVAČ NA TEHNOLOŠKOM UNIVERZITETU U DURBANU, JUŽNA AFRIKA: Znanje je najvredniji resurs

Objavljeno prije

na

Objavio:

Jedino se znanje upotrebom i vremenom uvećava; svi ostali resursi se upotrebom i vremenom troše. Ulaganje u znanje nije trošak, kako se to često pogrešno tumači, nego ulaganje u bolju budućnost

 

MONITOR: Uskoro će u organizaciji „Anime“ biti promovisana Vaša zbirka kratkih priča „Što Google zna o meni…“. Predstavite svoju knjigu?

BAUK: Nevelika po obimu, moja najnovija knjiga je kolekcija autoetnografskih zapisa. Riječ je o kombinovanju autobiografije i etnografije, na način da sam lična iskustva unijela u istraživanja različitih kulturoloških entiteta. U fokusu je savremeno crnogorsko društvo, uključujući sve varijete koji ga obogaćuju, ali u nekim zapisima se osvrćem i na druge sredine u kojima sam kraće ili duže obitavala tokom proteklih dvadeset godina. Sva ta etnografska zapažanja su prožeta mojim ličnim iskustvima, te su s toga snažno emotivno obojena, ali i iskrena.

Zahvaljujem Animi na izraženoj dobroj volji da mi promoviše knjigu. Promocija će biti u drugoj polovini jula.

MONITOR: Bavite se naukom. Što Vas je natjeralo da se iskažete i na ovaj način?

BAUK: Bavim se naukom, pišem i objavljujem, ali sebe smatram naučnikom i piscem u „pokušaju“. Najviše volim za sebe da kažem da sam istraživač.

Nauka daje jako dobar i sveobuhvatan uvid u različite aspekte stvarnosti, ali ne i u njen totalitet. Ona je dobar put do saznanja, ali nije jedini. Postoji još dosta saznajnih puteva, koje zvanični naučni establišment obično potcjenjuje.

Kao pasionirani čitalac svega što mi duhovi nauke i umjetnosti donesu, u jednom trenutku sam poželjela da se oprobam u pisanju. Ne samo istraživačkih i stručnih knjiga i radova, već i kratkih priča, eseja. Nije mi bio toliko važan ishod, koliko stvaralački put i učenje na sopstvenim greškama. Na tom putu sam došla do nekih neočekivanih spoznaja; tipa, da su izdavači, većinom, postali „ucjenjivači“ pisaca, a da knjižare neće da uzmu knjigu ni na komisionu prodaju, ako kako oni kažu, niste etablirani pisac. To su teške spoznaje, pogotovo za početnike.

MONITOR: U knjizi pišete da ste nakon 23 godine radna na UCG istjerani s posla i da sada predajete u Južnoj Africi. Kako je došlo do toga?

BAUK: Iz ovog vašeg pitanja shvatam da je prosede trebalo da bude maštovitiji! Nastojaću ubuduće da se popravim.

U pravu ste, to su činjenice. Ali nije toliko bitno za čitaoce to što sam istjerana s posla, koliko je bitno da se upoznaju sa brutalnošću tog čina. Imala sam potrebu da ostavim pisani trag o tome, da se ne zaboravi; sa dubokom željom da se tako nešto, nikada više, bilo kome ko to ničim nije zaslužio – ne ponovi! Željela sam da taj čin „ogolim“ i izložim osudi čitalaca, odnosno, javnosti.

U najkraćem to mogu da opišem kao „osvetu loših đaka“, ili kao „operacionalizaciju ljubomore“, odnosno, njeno pretakanje u zlo. Ne bih da čitaocima uskratim slobodu kreacije u izvođenju zaključaka kako je i zašto do toga došlo. U knjizi je data jedna cjelovitija slika čitave situacije, koja je prethodila tom „okidačkom“ činu i ostavila bih detalje za promociju i za vrijeme koje će čitaoci posvetiti knjizi, čitajući je i analizirajući redove i ono između njih.

Otkaz i način kako je on sproveden u (ne)djelo, bio je grub, ali neuspješan, pokušaj da mi se ukalja ugled koji sam decenijama izgrađivala, poštenim radom i pristojnim odnosom prema studentima i kolegama. Ali eto, sve što se dešava, dešava se valjda s nekim razlogom. Nadam se da mi se i ovo zlo desilo za neko dobro. Ove knjige o kojoj sada razgovaramo, u krajnjem, ne bi bilo da nije bilo toga zla!

Trenutno sam u Južnoj Africi i radim kao profesor i istraživač na Tehnološkom Univerzitetu u Durbanu. Južna Afrika je jako lijepa i prirodno bogata zemlja iako je njeno mineralno blago nemilice eksploatisano više od sto trideset godina. Ukoliko vođe ovdje odluče da investiraju više u znanje, po mojoj procjeni, ova zemlja ima odlične izglede da ostavi iza sebe aktuelnu ekonomsku, kao i sve prateće krize, i da se razvije.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SAŠA JANKOVIĆ, MEĐUNARODNI KONSULTANT ZA LJUDSKA PRAVA I UPRAVLJANJE BEZBJEDNOŠĆU: Za bolju budućnost regiona treba nam konfederacija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sa dovoljno velikim zajedničkim tržištem da može da zaštiti proizvođače, sa širokim kulturnim, sportskim, umjetničkim i naučnim prostorom da podstakne kvalitet, a možda jednog dana i sa zajedničkom spoljnom politikom i odbranom, da ne budemo prašina na svakom vjetru

 

Naš sagovornik Saša Janković niz godina je bio kao dugogodišnji Zaštitnik građana (2007–2017) jedan od malobrojnih čelnika institucija u Srbiji koji su pokazali da je moguće biti nezavisan i stručno obavljati povjereni posao. Pred predsjedničke izbore 2017. godine prepoznat je, od dijela javnosti, kao odličan kandidat za predsjednika Srbije. U aprilu te godine, bio je glavni protivkandidat Aleksandru Vučiću i drugi po broju osvojenih glasova. Osnovao je Pokret slobodnih građana i bio njegov prvi predsjednik. Danas nije stranački svrstan političar, ali sudeći i prema ovom intervjuu, intenzivno se bavi političkom problematikom, s donekle drugačijim pristupom, van dnevnopolitičkih tema i olako donijetih rješenja.

MONITOR: Za godinu dana će se u Srbiji održati redovni predsjednički izbori. Na prethodnim – 2017. postigli ste značajan izborni rezultat. Šta biste savjetovali onome ili onoj koji će se 2020. godine suprotstaviti Aleksandru Vučiću?

JANKOVIĆ: Netraženi saveti ne služe ničemu, te ih ne dajem.

Podsetiću, čovek sam koji je ne jednom, već čak dva puta ujedinio opoziciju i poziciju u Srbiji! Prvi put kada su svi glasali za mene kao Zaštitnika građana u Narodnoj skupštini, a drugi put posle niza neslaganja, kada sam 2018. godine konačno rekao da neću u Savez za Srbiju, jer niti vidim čemu politički služi, a izgleda mi i da neće ni da radi. Tada se celo opoziciono nebo sručilo na mene uz povike da pravim štetu i da treba da odstupim iz politike koju „ne razumem“. Tu se opozicija po drugi put složila sa vlašću koja me je iz politike terala i pre nego što sam u nju i ušao. Ne želeći da delim ionako slabu opoziciju, ali ni da pravim novu grešku, povukao sam se. Više se ne bavim stranačkom politikom već samo ljudskim, javnim i nacionalnim interesom. Odnos vlasti i opozicije zanima me samo toliko koliko je zdrav odnos između njih u nacionalnom interesu. A itekako jeste.

MONITOR: Pretpostavljam da pratite ovo više za javnost mučno nego „unutrašnje-demokratsko“ prepucavanje u srpskoj opoziciji. Izjavili ste da smatrate kako je nepotrebno pregovaranje i platforme kojima bi se vlastima iznijeli zahtijevi u vezi sa predizbornim uslovima, već samo da se traži primjena postojećih zakona. S druge strane ste i za bojkot?

JANKOVIĆ: Onaj ko misli da je bolji od Vučića, ako smatra da je narod uz njega, nesumnjivo treba da izađe na nacionalne izbore bez obzira na uslove i pobediće. A ako vidi da nema prelomnu podršku, treba da ih bojkotuje i da im ne daje legitimitet jer oni zaista niti su fer, niti slobodni, te i nisu izbori. Najgore je, mislim, raditi po malo od svega.

A izborni uslovi će biti onakvi kakve Vučić proceni da mora da obezbedi i nikakvim se „pregovorima“ on ne može nešto nagovoriti. Besmisleno je gubiti vreme na promenu njegovog stava argumentima, jer su njegovi ciljevi nevezani za te argumente.

MONITOR: Pohvalili ste mogućnost da se i ljudi iz regiona vakcinišu u Srbiji. Vjerujete li da „vakcina diplomatija“ Aleksandra Vučića može ublažiti dosta nekonzistentnu politiku prema susjedima koja je sada obogaćena i sintagmom „srpski svet“?

JANKOVIĆ: Naravno da sam pohvalio, pa šta je trebalo – da puste da vakcinama istekne rok i da propadnu? Nikad nisam pripadao ljudima koji kod političkih neistomišljenika vide sve ružno i naopako, a u sebi i svom dvorištu samo anđelčiće.

Nije tajna ni da mislim da politika ne može da bude samo lokalna, već mora da ima i velike ciljeve, da ljudima ponudi nešto što pojedinačno ne mogu da ostvare. Politike koje sada živimo uglavnom bi, u stvari, trebale da budu u domenu borbe protiv kriminala, a ne ozbiljne političke analize.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo