Povežite se sa nama

INTERVJU

BORIS MARIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR CENTRA ZA GRAĐANSKE SLOBODE: Društvena depresija illi politička promjena

Objavljeno prije

na

Da bi jedna afera, insajderska svjedočanstva,dobila potreban epilog, organizovanost i snaga opozicionog djelovanja je od presudne važnosti. Svi napori, dolaženja do istine, šetnje desetina hiljada ljudi u znak protesta zbog zarobljenih institucija, velike korupcije i bahato nametnutog socijalnog raslojavanja, završavaju u opštoj društvenoj depresiji, ako se ne desi politička promjena

 

MONITOR: Dobili smo novu Kovertu. Ovoga puta u tužilaštvu. Kako vidite reakciju vrha tužilaštva na optužbe Duška Kneževića da su od njega primali mito?

MARIĆ: Tužilaštvo je dobrim dijelom bilo zatečeno, a brzo sazvana konferencija za novinare nije dala potrebna objašnjenja, niti umanjila sumnje u javnosti. Ostaje da se vidi šta će biti naredni potezi. Imamo hapšenje sekretara Tužilaštva, istragu protiv njega, ali ne treba zaboraviti da je Glavni specijalni tužilac na konferenciji govorio o izviđajnim radnjama kojima su bili obuhvaćeni, ili su još uvijek, ljudi iz Tužilaštva. VDT-u ističe mandat za nekoliko dana i otvara se pitanje izbora vršioca dužnosti, što će dodatno osvijetliti odnose i stanje u tužilačkoj organizaciji.

MONITOR: Sekretar tužilaštva uhapšen je tek nakon što je izbila afera, iako su u tužilaštvu,  kako su i sami rekli znali da tužiocima raznosi koverte sa mitom. Prethodno je napustio zemlju iako je navodno bio pod istragom. Da li bi samo ta činjenica bila dovoljna da vrh tužilaštva podnese ostavke?

MARIĆ: Na konferenciji za medije se čulo da je sekretar tužilaštva, ali i još neki predstavnici tužilačke organizacije, bio pod rekao bih nekim vidom izviđajnih radnji, operativnom obradom. Ako je to bilo tako, a moguće da se nastavilo u odnosu na još neke ljude u Tužilaštvu i nakon pritvaranja sekretara tužilaštva, u najmanju ruku čudi nespremneost tužilačke organizacije na adekvatnu i promptnu reakciju nakon objavljivanja snimka. Puko negiranje bilo kakve involviranosti u moguće koruptivne radnje nije dovoljno. Tužilaštvo je u obavezi da takvu tvrdnju dokaže, posebno kod činjenice da je otvorena vrlo neprijatna istraga u vezi sa mogućom visokom korupcijum i to u samoj tužilačkoj organizaciji. Postupanje Tužilaštva u ovoj aferi biće pod posebnom pažnjom javnosti i međunarodne zajednice, jer se radi o naglašenom javnom interesu da se ovaj slučaj do kraja rasvijetli.

Držim da bez cjelovitog rasvjetljavanja slučaja kurir i koverta, ne možemo govoriti o izgradnji povjerenja u crnogorske institucije, ne može se očekivati dobijanje završnih mjerila u pregovorima sa EU, niti oslobađanje onih koji bi trebalo da budu okosnica vladavine prava od političkog uticaja.

MONITOR:  U razgovorima koje Knežević objavljuje pominju se cjelokupni tužilački vrh, od Stankovića, preko Katnića do Lidije Vukčević. Oni su istovremeno zaduženi za  slučaj,  na koji su stavili tačku i proglasili se nevinim.  Da li je ovako vrhovno državno tužilaštvo kompromitovano  i za budući rad i kako ovu instituciju ozdraviti?

MARIĆ: Ne bih rekao da je na ovaj slučaj stavljena tačka. Drugo je pitanje koliko će i do koje mjere afera biti istražena, što će i definitivno biti potvrda dokle sežu problemi u tužilačkoj organizaciji.Držim da g-din Stanković ne bi trebalo da bude vd VDT-a, da mora rasteretiti Tužilaštvo, pa da vidimo ima li i koliko ima kapaciteta među tužiocima da prevaziđu ovu zaista ozbiljnu krizu. Da se vidi koji su sve uzroci slabosti Tužilaštva, a koliko je prisutna korupcija kao jedan od uzroka. Ima li razboritih tužilaca, kadrih da “pomjere granice” pitanje je za million dolara.

Vrhovno državno tužilaštvo pretrpjelo je ozbiljnu kompromitaciju, a g-din Stanković nebitno na eventualno postojanje korupcije ili ne, snosi ključnu odgovornost bar iz dva razloga. Jedan je odgovornost za kadrovsku politiku koja ima ovako tužan epilog i drugi je što Tužilaštvo nije uspjelo da ojača svoje kapacitete do mjere potrebnog kvalitativnog napretka, a to bi značilo konkretno da mi kao građani vise ne vjerujemo da postoji selektivnost u istragama i da smo jednaki pred zakonom. To jednostavno često nije slučaj.

Napredak se vidi u znatno boljem snalaženju pred medijima Glavnog specijalnog tužioca, ali mi kao građani očekujemo konkretne informacije, jasno rasvijetljne slučajeve i direktno prezentirane probleme. Tužilački javni istupi treba da budu jasni, svedeni raporti građanima, bez bilo kakve primjese manje ili vise dosjetljivih opaski, koje zabavljaju čaršiju.

MONIITOR: Duško Knežević, insajder iz žarišta sistema, predstavlja se kao politička alternativa. Da li on to zaista može biti?

MARIĆ: Knežević je čovjek koji se brani, i ima pravo na odbranu. Za neki aktivniji politički angažman, negativna je činjenica da se nalazi u bjekstvu. Njegov direktan interes je da svojim djelovanjem doprinese spuštanju kredibiliteta tužilačke organizacije. U tom kontekstu najavljuje i politički projekat koji bi mogao dodatno osnažiti njegovu poziciju, dati mu novi prostor za djelovanje i uticaj. Međutim, neka ozbiljnija politička alternative ne može biti, ali može dati ozbiljan doprinos slabljenju pozicija vlasti.

Knežević je dugo bio jedan od ključnih zamajaca izgradnje vladajuće kaste, njene moći i bogatstva, tako da je on vrijedan insajder. Pitanje je koliko je spreman daleko da ide.

MONITOR: Kako vidite reakciju opozicije na ovu aferu?

MARIĆ: Slično kao reakciju Tužilaštva, kao da je nespremna za aktuelna dešavanja. Ovo su velike šanse za svaku iole organizovanu i fokusiranu opoziciju, ali u Crnoj Gori to nije slučaj u ovom trenutku. Očigledan je nedostatak sistemskog znanja, loša kadrovska politika u partijama, insistiranje na lojalnosti lideru, slabi partijski organi, te često površno bavljenje ključnim javnim politikama. Posljedice su jasne, vrlo loši unutaropozicioni odnosi i potezi kojima se opozicija mnogo vise bavi sama sobom nego lošim karakterom vršenja vlasti.

Da bi jedna afera, insajderska svjedočanstva dobili potreban epilog, organizovanost i snaga opozicionog djelovanja je od presudne važnosti. Iako imamo snažan kritički orjentisan civilni sektor, i isto takav dio medija, da bi demokratija u punom smislu funkcionisala ipak ključnu ulogu imaju opozicioni politički subjekti. Svi napori, dolaženja do istine, šetnje desetina hiljada ljudi u znak protesta zbog zarobljenih institucija, velike korupcije i bahato nametnutog socijalnog raslojavanja, završavaju u opštoj društvenoj depresiji, ako se ne desi politička promjena, ako nemamo vlast koja je izgubila izboire i od sjutra će biti opozicija. To je neophodan momenat bez koga demokratija ne postoji. Može postojati i sloboda govora, okupljanja, mogu postojati brojni mehinizmi svojstveni demokratskim društvima, ali demokratija je samo riječ, ako vlast ne gubi izbore. Dobar dio krivice za ovo stanje snosi opozicija.

MONITOR: Da li je imajući u vidu trenutno ponašanje opozicije realno očekivati da ćemo naredne godine imati fer i demokratske izbore?  

MARIĆ: Crna Gora ne može imati fer i slobodne izbore kakvim ih predstavljaju partije. Ne postoje osnovni preduslovi, a to su samostalne i profesionalne državne institucije, koje insistiraju na transparentnosti rada i pozitivnoj kadrovskoj politici neopterećenoj političkim uticajima. Da se ne lažemo u Crnoj Gori nijedna partija nije spremna da da puni doprinos tome. Ko je god imao priliku da preuzme vlasti ne na državnom to svi znamo, već na lokalnom nivou praksa se nije mnogo razlikovala u odnosu na centralni nivo. Tačno je da su opozicione vlasti bile odgovornije prema izvršavanju budžeta, ali na kadrovskom planu koji je pratio partijski uticaj skoro svi su otklizali, čak i po cijenu kršenja zakona kroz koalicione dogovore.Treba izdvojiti g-dju Vuksnović u Kolašinu koja se jeste borila za otklon od ustaljene negativne prakse vršenja vlasti, ali nije dobila potrebnu podršku.

Optimalno slobodni izbori mogli bi se organizovati uz određeni pritisak EU, koji bi proces usmjerio ka konstituisanju tehničke vlade za sprovođenje izbora, koja bi javne finansije organizovala po principu staklenog Budžeta, kako na državnom tako i na lokalnom nivou, uz paritet i profesionalizaciju u ASK-u i DIK-u, sa znatno većim ingerencijama i naravno sa kompletnom revizijom biračkog spiska.

Kada bi trebalo dati kratku definiciju uslova za fer i slobodne izbore, ona bi glasila, da opozicija kontroliše javne finansije.

MONITOR: Šta je po vama formula da do njih ipak dođe?

MARIĆ: Ne postoji formula, postoji procjena političkih subjekata koju svi do jednoga donose odluke u odnosu na svoje partijske i parciijalne interese. Da problem bude veći, politički subjekti imaju deficit vizije i sve češće viškove demagogije. Ipak treba da znamo da su partije i politički sistem uvijek najtačniji presjek jednog društva. Rekao bih da smo nekim čudom opet u devedesetima i da to stanje traje godinama.

Danas vise ne vjerujem da nam izbori mogu pomoći, da bi to sve funkcionisalo, to što zovemo politički sistem, potrebno je da je liga konkurentna, da ima igrače koji mogu da odgovore na izazove. To vam je kao u fudbalu, crnogorsku ligu rijetko ko gleda, fudbal danas postoji na satelitu i u kladionicama, navija se na daljinu i ako imaš neki “uplaćen listić”. Pored stadiona se prolazi bez emocija, bez ikakve nade da se išta može promjeniti. Potrebno je da se poradi na vraćanju nade za početak.

 

 Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

INTERVJU

DINA BAJRAMSPAHIĆ, GRAĐANSKA AKTIVISTKINJA: Iza Srebrenica nema –  „ ali“

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nacionalističke snage u Crnoj Gori su postale dovoljno jake i glasne da upravljaju odlukama Vlade. A u njoj nema dovoljno onih koji bi postavili granice retrogradnim politikama i pokazali šta je minimum koji se ne smije preći

 

 

„Uz punu svijest da zvuči naivno, ali kada smo prije skoro mjesec dana pisali prvo javno pismo premijeru sa zahtjevom da Crna Gora kosponzoriše Rezoluciju o Srebrenici, mislili smo da Vladu samo treba podsjetiti na njenu dužnost. Htjeli smo samo da stavimo do znanja političkoj eliti da je to pitanje otvoreno na međunarodnoj sceni, da pomno posmatramo kako će postupiti i da očekujemo da Crna Gora bude na pravoj strani istorije“, kaže Dina Bajramspahić u razgovoru za Monitor.

BAJRAMSPAHIĆ: U tom trenutku smo očekivali da u Vladi ima minimum zdravih snaga da razumiju naš zahtjev u dobroj mjeri i bez ikakvih fantazmagorija o tome šta se „krije“ iza Rezolucije. Nije nam palo na pamet  kako će Vlada iz dana u dan tonuti sve dublje i dublje. Naprotiv, smatrali smo da je ovo mali potez za Vladu, koji za nekoliko nas i grupu NVO koje decenijama zastupaju suočavanje sa prošlošću, znači mnogo.

MONITOR: Djeluje kao da ste se iznenadili onim što je slijedilo?

BAJRAMSPAHIĆ: Prvo pismo smo završili riječima „učinite nas ponosnim građankama i građanima Crne Gore”. Cijela stvar se strmoglavila vrlo brzo i ogolila da su problemi veći nego što smo i mi, koji kritički mislimo o sadašnjosti, očekivali.

Stotinu šest nevladinih organizacija i 376 istaknutih ličnosti potpisalo je inicijativu u međuvremenu. Do danas nije bilo odgovora. Vlada, koja je obećala da će biti demokratska, da će se rukovoditi principima dobrog upravljanja, ne nalazi za shodno da odgovori svojim građanima.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. maja ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVICA PULJIĆ, DOPISNIK AL DŽAZIRE IZ VAŠINGTONA: Crnogorski amandmani su, praktično, već u nacrtu Rezolucije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne može nikakva inicijativa više odgađati glasanje o Rezoluciji o genocidu u Srebrenici . Njen je nacrt predat   u sekretarijat  Generalne skupštine i sve je sada u njihovim rukama. Ne može se mijenjati tekst rezolucije, ali mogu se predložiti amandmani što se obično čini dan prije glasanja, a mogu se amandmani predložiti i na sam dan glasanja. Crnogorski amandmani se praktično već nalaze u nacrtu rezolucije. To nije ništa novo

 

 

MONITOR: Vlasti u Banja Luci visoko drže tenziju otkako je najavljeno glasanje u GS UN o Rezoluciji koja se odnosi na genocid u Srebrenici. Da li se u Vašingtonu i Njujorku razmatra i mogućnost da se tenzije koje već duže traju –kao i prijetnje otcepljenjem RS, pretvore u  pobunu?

PULJIĆ: Oprez je uvijek prisutan kada je zapadni Balkan i Bosna i Hercegovina u pitanju. Zbog toga se često mogu čuti ili pročitati izjave američkih diplomata ili zakonodavaca da Sjedinjene Države neće dopustiti da dođe do podjele Bosne i Hercegovine, niti će biti dopušteno bilo kakvo nasilje. Bilo kakva pobuna od strane RS-a ne bi bila spontana nego podrobno pripremljena u Beogradu i Banja Luci s odobrenjem iz Moskve. Nema spontanosti. Dakle, mogućnost nasilja se uvijek razmatra kao jedna od opcija, ali se razmatra i odgovor na nasilje, odnosno njegovo efikasno zaustavljanje.

MONITOR: Još nije zakazan datum glasanja o Rezoluciji o genocidu u Srebrenici . Saznalo se da Crna Gora namjerava da podnese dva amandmana na Rezoluciju koja se tiču individualizovanja krivice i neupitnosti Dejtonskog sporazuma.  Može li ova inicijativa da još jednom odloži glasanje i ima li podršku SAD?

PULJIĆ: Ne može nikakva inicijativa više odgađati glasanje o toj rezoluciji. Njen je nacrt predan u tajništvo Generalne skupštine i sve je sada u njihovim rukama. Dakle, ne može se mijenjati tekst rezolucije, ali mogu se predložiti amandmani što se obično čini dan prije glasanja, a mogu se amandmani predložiti i na sam dan glasanja. Što se tiče crnogorskih amandmana, koliko je do sada poznato, oni se praktično već nalaze u nacrtu rezolucije. To nije ništa novo.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Zabrinjava što će Knežević pred nereformisane sudove

Objavljeno prije

na

Objavio:

Biće posebno zanimljivo vidjeti kakve će političke implikacije imati ponovno otvaranje predmeta Koverta, i da li će tužilaštvo ovog puta u istrazi ići dalje od Slavoljuba Stijepovića, za koga se sigurno ne može reći da je bio „mozak operacije“

 

 

MONITOR: Kako komentarišete  ekstradiciju  Duška Kneževića Crnoj Gori, te njegove tvrdnje da je došao dobrovoljno, uz ponovno pominjanje plave torbe?

MILOVAC: Knežević je izgubio proces pred Visokim sudom u Londonu kada je odbijena njegova žalba na odluku da bude izručen i to bi trebao da bude početak procesa pred crnogorskim pravosudnim organima koji bi do kraja trebalo da rasvijetli ulogu Kneževića u poslovima čiju zakonitost naše tužilaštvo dovodi u pitanje.

Dakle, ne radi se o dobrovoljnoj odluci Kneževića da se vrati u Crnu Goru, a još manje treba na njegov dolazak gledati kao na zaslugu ovdašnjih političara koji već počinju da presuđuju i za to sebi pripisuju zasluge.

Pred crnogorskim tužilaštvom se nalaze zaista kompleksni predmeti koji će zahtijevati značajne kapacitete kada su u pitanju prije svega finansijske istrage, naročito za onaj dio imovine i poslove Kneževića koji se odvijao na offshore destinacijama i van granica Crne Gore.

MONITOR:  Ima li crnogorsko pravosuđe kapacitete da te procese izvede do kraja?

MILOVAC: Nažalost, ti kapaciteti su ujedno i najslabija karika u istragama, na što je više puta ukazivano i iz Evropske komisije u njenim izvještajima o napretku Crne Gore.

Posebno zabrinjava to što će kompletan postupak biti sproveden pred sudovima koji nisu reformisani i gdje nije do kraja otkrivena mreža korumpiranih sudija koji su radili  po političkom diktatu, a ne slovu Ustava i zakona. Postupak protiv Kneževića je samo jedan od mnogih koji tek treba da  epilog dobiju na sudu. Zbog toga se MANS snažno zalaže za proces vetinga u pravosuđu koji bi trebalo da rezultira zdravim osnovama za vođenje ovako kompleksnih predmeta.

Za sada ne ohrabruju najave iz Vlade Crne Gore, a prije svega iz Ministarstva pravde, da bi mogli u skorom roku da očekujemo takozvanu katarzu u pravosuđu, iako su javno data  brojna obećanja koja su uključivala i značajno unaprijeđen zakonski okvir.

Ovo je posebno važno za predmete kao što je predmet Duška Kneževića gdje će tužilaštvu biti potrebna svaka moguća pomoć u, prije svega, finansijskoj istrazi. Nažalost, za očekivati je da će kod predmeta koji uključjuju veliki broj aktera, međunarodnu istragu i značajan protok vremena, postati bolno očigledan nedostatak takozvanog „italijanskog modela“ koji bi značajno olakšao posao tužilaštvu i ubrzao kompletnu finansijsku istragu.

MONITOR: Može li Kneževićevo izručenje otvoriti neke druge procese?

MILOVAC: Biće posebno zanimljivo vidjeti kakve će političke implikacije imati ponovno otvaranje predmeta Koverta , i da li će tužilaštvo ovog puta u istrazi ići dalje od Slavoljuba Stijepovića, za koga se sigurno ne može reći da je bio „mozak operacije“ i nalogodavac kada je u pitanju korišćenje takozvanih crnih fondova za finansiranje izbornih kampanja Demokratske partije socijalista.

Iako je to tek jedan od nekoliko postupaka koje tužilaštvo vodi protiv Kneževića, predmet Koverta ima posebnu težinu, imajući u vidu da se radi o političkoj korupciji sa mnogo dugoročnijim štetnim efektima po crnogorsko društvo. Svi smo svjedočili predaji novca i snimku koji je poslužio kao konačna potvrda da se DPS finansira iz nelegalnih izvora.

Druga potvrda je došla od samog tadašnjeg predsjednika te partije, Mila Đukanovića, koji je još početkom 2019. godine priznao da je predsjednik Atlas Grupe finansijski pomagao njegovu partiju: „Sve to što je rađeno je završavalo na odgovarajućoj adresi u Demokratskoj partiji socijalista, dakle u računovodstvu. Tamo je pažljivo evidentirano, a prema državnim organima su pravljeni onakvi izvještaji kakve su ti organi tražili.“

MANS je od tadašnjeg Glavnog specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića,  tražio da se ispitaju sumnjive donacije DPS-a, ali to nikada nije urađeno.

Sa druge strane, bilo bi naivno vjerovati da je sve ono što je do sada otkrio javnosti, Duško Knežević uradio kao izraz nekog patriotskog čina, uključujući i najavu dokaza vezanih za “plavu torbu”. Radi se prosto o pokušaju da se ojača pozicija u onome što je neminovan krivični postupak protiv njega pred crnogorskim institucijama. Tako treba gledati i najave mogućeg statusa svjedoka-saradnika. Biće zanimljivo vidjeti kako će tužilaštvo cijeniti ono što Knežević najavljuje kao dokaze protiv samog vrha prethodnog režima, u prvom redu bivšeg predsjednika, Mila Đukanovića.

MONITOR: Kritikovali ste neke od akata na kojima Vlada radi u susret eventualnom dobijanju IBAR-a, a koji se tiču aktikorupcijskih politika, te mehanizama borbe sa kriminalom. Radi li vlast suštinski na reformama koje se tiču poglavlja 23, 24 ?

MILOVAC: Za sada nemamo potvrdu političke volje da je vlada Milojka Spajića ozbiljna u namjeri da zakonski okvir upodobi onome što su ne samo međunarodni standardi, već prije svega realne potrebe Crne Gore kada je u pitanju borba protiv korupcije i organizovanog kriminala. To je sasvim vidljivo iz onoga što predstavlja paket reformi koje je Ministarstvo pravde predstavilo pod nazivom Pravda Sad, ali i sasvim očigledno kada je u pitanju nova Strategija za borbu protiv korupcije koja već u formi ne ispunjava čak ni prilično niske standarde koje su postavile prethodne vlade pod vlašću DPS-a.

Ogromno neznanje i nerad su dominantna karakteristika onoga što se građanima nudi kroz izmjene ključnih zakona, u prvom redu Zakona o sprečavanju korupcije, Zakona o oduzimanju imovine stečene kriminalom, te Zakona o tužilaštvu. Korak dalje je  Strategija za borbu protiv korupcije koja ne tretira ključne izazove sa kojima se nosi crnogorsko društvo. MANS  godinama ukazuje na probleme u ovoj oblasti i predlaže rješenja, dajući komentare i obezbjeđujući pomoć međunarodnih eksperata. Komunikacija sa nosiocima vlasti u posljednje četiri godine je dodatno intezivirana, nakon svih obećanja koja su, iz tada opozicionih klupa, data kada je u pitanju borba protiv korupcije.

Nakon četiri godine apsolutnog nerada kada je u pitanju antikorupcijska reforma, smatram da više ne možemo govoriti samo o neznanju koje jeste dominantna prepreka, već i o značajnom nedostatku političke volje da se u ovoj oblasti stvari pomjere sa mrtve tačke. Poseban izazov će predstavljati odbrojavanje dana do momenta odlučivanja o tome da li će Crna Gora dobiti pozitivan odgovor na IBAR, te količina prečica za koje postiji sumnja da će administracija Spajića napraviti kako bi ispunila formu, dok će suština kao mnogo puta do sada ostati u drugom planu.

U svakom slučaju, sve ono što sada budemo pogrešno postavili kada je u pitanju borba protiv korupcije, biće izuzetno teško kasnije ispraviti, a već smo izgubili previše vremena.

MONITOR: Kako vidite prošlonedeljnju Đukanovićevu izjavu, kojom je hapšenja Milivoja Katnića i Zorana Lazovića poistovijetio sa krvnom osvetom?

MILOVAC: Radi se o veoma nepromišljenim izjavama, koje nisu strane bivšem predsjedniku države Crne Gore, Milu Đukanoviću, naročito onda kada ocijeni da je potrebno “podići moral” u teškim trenucima za njegovu partiju. Nakon svega što smo mogli da pročitamo u Skaj prepiskama, ostaje malo prostora za sumnju da su Milivoje Katnić i Zoran Lazović bili čuvari jednog potpuno paralelnog sistema koji je Đukanovića održavao na vlasti i van domašaja bilo kakve političke ili krivične odgovornosti.

Znog toga ne iznenađuje potreba da se javno oglasi i sam Đukanović koji i nakon odlaska u takozvanu političku penziju, nastavlja da biva svojevrsni stožer DPS-a, sa očitim uticajem ne samo na političko tkivo te partije, već i na ono što se često u javnosti naziva kriminalnim. Izjava Đukanovića može se čitati i kao direktna poruka Katniću i Lazoviću, da kao vjerni vojnici pomenutog sistema nisu zaboravljeni ili otpisani.

Đukanović i njegova partija su već neko vrijeme bez tradicionalnih poluga moći zahvaljujući kojima su vladali prethodne tri decenije. Sa druge strane, ako je vjerovati onome što smo mogli da pročitamo u SKAJ prepisakama, a odnosi se na učešće kriminalnih struktura u izbornim procesima, to može biti posljednja poluga moći na koju Đukanović računa i zbog čega njegove poruke kakve smo imali prilike da čujemo mogu biti opasne.

MONITOR: Ko sve vrši pritisak na Specijalno državno tužilaštvo?

MILOVAC: Nakon trideset godina DPS režima, sasvim je realno očekivanje građana Crne Gore da konačno pravda bude zadovoljena, ali taj proces nikako ne bi trebao da bude u službi i pod uticajem bilo koje partije na vlasti. Nažalost, rezultati u borbi protiv korupcije su očigledno percipirani kao politički kapital koji pojedine političke partije žele da prigrabe za sebe i potpuno neosnovano sebi pripišu zasluge za rezultate kojima su malo ili nimalo doprinjele.

Sa druge strane, iako smo i ranije imali hapšenje javnih funkcionera koji su bili članovi DPS-a ili bili percipirani kako njihov poslušnici, do hapšenja Milivoja Katinića i Zorana Lazovića, nismo imali izražen otvoren pritisak na tužilaštvo od strane te partije. Ovakvo ponašanje predstavnika DPS-a u javnosti ne samo da ukazuje da od “reformisanog DPS-a” nema ništa, već daje za pravo i onima koji sumnjaju da su veze sa organizovanim kriminalom bile duboko utkane u sve ono što je ta partija radila, a da su Katnić i Lazović bili među glavnim kopčama sa tim strukturama.

Kada se stvari stave u tu perspektivu, nije iznenađenje što glavna poruka DPS-a više nije da “prepustimo institucijama da rade svoj posao”, već ona koja direktno crta metu na GST Vladimiru Novoviću, nazivajući ga “skaj tužiocem”.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo