Povežite se sa nama

MONITORING

KAD LJUBAV SPOJI: Familija

Objavljeno prije

na

Ljubav je ljubav, i može biti da je sin državnog tužioca u stvari Romeo zaljubljen u domaću verziju Julije, ćerku Darka Šarića, osuđenog narko bosa.  Nevolja je što su u Crnoj Gori  podzemlje i nadzemlje cjelina istog režima. Nema granice. Oni su familija

 

Vrhovnom državnom tužiocu Ivici Stankoviću se ne da. Taman  ga je odbjegli tajkun  Duško Knežević optužio da mu je davao stotine hiljada eura mita, kako bi odblokirao račune njegovh firmi i iz pritvora puštao saradnike tokom trogodišnjeg procesa koje tužilaštvo vodi protiv Kneževića, stigla je nevjerovatna vijest. Nezvanična. Srpski tabloidi objavili su da je sin državnog tužioca, Aleksa Stanković, u ljubavi sa kćerkom Darka Šarića, nadaleko čuvenog narko bosa, kome se trenutno sudi u Beogradu. Kako pišu beogradski mediji, uskoro se planira i svadba.

Da će Stanković i Šarić postati familija, saopštio je i Nenad Neno Vujošević, sekretar tužilaštva, koji je u međuvremenu pritvoren zbog sumnji da je učestvovao u podmićivanju tužilaca. U posljednjem od telefonskih razgovora između Kneževića i Vujoševića, koje Knežević javno objavljuje kao dokaze da je tužilaštvo korumpirano, te da je mito VDT-u slao  preko Vujoševića, sekretar tužilaštva  kaže  da se sin Ivice Stanković ženi sa ćerkom Darka Šarića, te da „ne očekuje da će biti pozvan na svadbu, uprkos kumovskim vezama“.

Ovu informaciju niko nije ni demantovao,  ni potvrdio. Ni Stanković.  Možda VDT  misli da su familijarne veze narko bosa i državnog tužioca privatna stvar.  Osim što bi u svakoj pristojnoj zemlji, tužilac u ovom slučaju napustio funkciju, ovdje bi se moralo poći i dalje. U Crnoj  Gori su svi procesi protiv Šarićeve grupe rezultirali oslobađajućim presudama. Zahvaljujući greškama pravosuđa, odnosno tužilaštva.  Odgovornost tužilaca zbog toga nije stavljena na dnevni red.  Povezanost sa  porodicom Stanković,  nije  jedina veza Šarića i crnogorskoh vrha koja bi se morala ispitati. Tu su i kopče Šarićeve grupe sa mnogim ovdašnjim funkcionerima, poslovanje preko Prve banke braće Đukanović.   Koje  od tih veza su imale uticaj na tužilaštvo, i da li su i kako uticale na procese protiv Šarića i njegovih, je pitanje na koje se čeka odgovor. Predugo.

Stanković se nije oglašavao ni kada su ovdašnji mediji objavili da je njegov sin Aleksa, u provodu u budvanskoj diskoteci Top Hil, gdje se nerijetko sreću pripadnici kriminalnih grupa i državni funkcioneri i njihova djeca, nazdravljao  Dušku Šariću. Imajući u vidu najnovije informacije, mladi Stanković je izgleda nazdravljao budućem stricu. I to sve u pratnji pripadnika policije iz Odsjeka za štićene ličnosti. Ljubav je ljubav, i može biti da je mladi Stanković Romeo zaljubljen u crnogorsku verziju Julije.  No, moguće je i da se u Crnoj Gori  crta razraničenja između  nadzemlja i podzemlja  istopila.  Sumnji  ima na pretek.

Sin državnog tužioca Aleksa  nije u medije dospio samo kao mogući budući zet Darka Šarića. I on se takođe  pominje u posljednjoj aferi Koverta o korupciji u tužilaštvu.  Knežević u jednom od  objavljenih razgovora kaže da mu je Stanković navodno umjesto Vujoševića slao sina, da Nena “izbači iz igre”. Takođe, Knežević tvrdi i da mu je Stanković slao „ljude iz podzemlja“,  kako bi ga zamolili da se ne objavljuje snimak razgovora sa Vujoševićem.  Kakve su u stvari veze državnog tužioca sa “podzemljem”, i da li ga je sa njim samo spojila sinova ljubav, tužilaštvone ispituje.  Doduše, teško je očekivati da sam sebe isputuje. Zato je njegova ostavka preduslov za  generalno čišćenje tužilaštva.

Sa Šarićem će u bliske porodične veze, ako se desi svadba, ući i predsjednica Socijal demokratske partije (SDP). Njjena hipoteka, kao supruge državnog tužioca, postaje još teža. I prerasta u hipoteku te partije.

Primjera o o vezama podzemlja i državnih funkcionera i njihove djece ima prlično.

Miloš Marović, sin bivšeg visokog funkcionera DPS Svetozara Marovića, optuženog da je šef organizovane kriminalne grupe koja je oštetila Budvu za desetine miliona eura, bio je u direktnim poslovnim vezama sa porodicom  Brana Mićunovića.

Mladi Marović je bio u poslovnim partnerstvu sa Mićunovićevim nećacima preko budvanske  Marine. Njegov i Mićunovićev poslovni partner Nebojša Čolan  pojavio se svojevremeno i kao kupac Duvanskog kombinata, ali su odustali od tog posla.  I Miloš Marović je osuđen kao član budvanske kriminalne grupe.

Kumovske i ljubavne veze podmlatka spojile su i porodice predsjednice Vrhovnog suda Vesne MedeniceSave Grbovića Džigija, većinskog vlasnika Lutrije Crne Gore,  bliskog saradnika Brana Mićunovića.  Miloš, sin Vesne Medenice vjenčao se sa Tijanom Burić, sestričinom Grbovića, a kuma im je bila Andrea Mićunović, ćerka Brana Mićunovića.

Mediji su objavili da su gosti na toj svadbi bili tadašnji premijer Milo Đukanović, ministar pravde i potpredsednik Vlade Duško Marković sa suprugom, a  i bivši šef policije i aktuleni predsednikov savetnik Veselin Veljović sa suprugom.

Može li biti slučajno da se ovdje nerijetko vladajuća elita i njihov podmladak svatuje  sa podzemljem? Ili je to možda  zbog simbioze ove dvije strukture  kojoj govore i neke relevantne međunarodne adrese. Sjećate se definicije –   mafijaška država.

Podmladak ovdašnjeg nadzemlja sve češće podsjeća na podzemlje.  Bahatost, tuče, skupi automobili, druženja u diskotekama sa pripadnicima kriminalnih grupa, sumnjivi poslovi, milioni nastali na privilegijama, privilegije na državnim jaslama…Neki od njih nerijetko dospiju i u policijska saopštenja. Ali procesa nema.

U budvanskom Trokaderu mahom svraćaju djeca funkcionera. Tu budu I  pripadnicia kriminalnih grupa. Vijesti su svojevremeno objavile da je Specijalna antiteroristička jedinica u intervenciji u toj diskoteci,tokom koje su pretresli zetsku ekipu te pripadnike škaljarskog klana, pretresli i mladog Stankovića,  sina ministra policije Mevludina Nuhodžića, Amara,  te sina bivšeg visokog policijskog funcionera Rajka Malovića, Nikolu. Njih trojica i njihovo obezbjeđenje navodno su se našli u separeu do onog u kom su bili pripadnici klanova i bezbjednosno interesantna lica. Policajci su upali u diskoteku, kao odgovor na raniju tuču u diskoteci u kojoj je učestvovao i sin premijera  Duška Markovića, Predrag. O incidentu zna se tek toliko.

Amar Nuhodžić je  nedavno  dospio u centar ovdašnje, ali i regionalne javnosti, kada je upao na košarkaški teren i pljuvao  igrače Crvene Zvezde prilikom ulaska u dvoranu, uoči  meča protiv Budućnost Voli. Postupak protiv njega i dalje je “u fazi izviđaja”.  Prema pisanju Dana, Amar je zaposlen u Vojno – obavještajnoj službi (VOS) u Ministarstvu odbrane.

Mladi Nuhodžić  dospio je u medije i kada  je svojevremeno povrijeđen u masovnoj tuči na parkingu Zeta filma u centru Budve. Pored njega tada je lakše tjelsne povrede zadobio i Luka Đurišić, sin bivše ministarke odbrane Milice Pejanović Đurišić. Cijeli slučaj policija je procesuirala.

Nuhodžić je sudeći po društvenim mrežama dobar prijatelj sa još jednom medijskom zvijezdom iz reda podmlatka crnogorskih funckionera, Feđom Suhihom, sinom Đorđa Suhiha (SD), predsjednika Skupštien Glavnog grada.

Svojevremeno je na društvenim mrežama osvanula fotografija na kojoj mladići, potomci ili rođaci ovdašnjih biznismena i političara, od kojih je jedan mladi  Suhih, drže majicu na kojoj je ispisano – “Sirotinjo, napuši se k…”.

Zbog tuče u Ulcinju u medije je dospio i  sin ministra za ljudska i manjinska prava Mehmeda Zenke, Cano. Mediji su objavili da su trojica američkih državljana porijeklom iz Ulcinja zadobili povrede u tuči koja se dogodila u kafe baru Dorijan Grej na Pristanu. Povrede im je, prema sumnjama službenika Uprave policije, nanio Cano Zenka. Mladi Zenka nije bio dostupan policiji, a ministar je najavio da je sin u Tirani i da će doći. Je li dolazio, ne zna se.

O Blažu Đukanoviću, sinu predsjednika države ispisani su tomovi. Istina, ne zbog tuča u diskotekama, nego miliona zarađenih preko poslova sa državom. Koje je dobio tek što je završio školu.  Tata ga je usmjerio u biznis.

S druge strane, oni koji se vezuju za podzemlje, vole da njihovu djecu vide kao lijepo vaspitanje intelektualce.    “Ovo danas će biti skromna svadba na kojoj se venčava dvoje mladih, lijepo vaspitanih, vrijednih i fakultetski obrazovanih ljudi. Andrea je diplomirala na Kipru i radi kao ekonomista u Podgorici, a Miloš je posle završenih studija u Kotoru otvorio firmu u Nikšiću”, prokomentarisao je direktor hotela Splendid Žarko Radulović svadbu ćerke Brana Mićunovića, koja se održala u tom hotelu.

Kad je oženio sina, svadba nije bila skromna, ali je među gostima bio  predsjednik DPS-a Milo Đukanović.

Podzemlje i nadzemlje su su cjelina istog režima. Nema granice. Oni su   Familija.

 

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

KAMENOLOM VELJA GORANA U BARSKOM SELU MRKOJEVIĆI: Nova vlast, stari scenario

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani Velje Gorane muku muče da zaustave preduzeće Trojan d.o.o da u njihovom selu izgradi kamenolom i naruši njihovu životnu sredinu, Vlada tvrdi da je projekat dobrobit cijele zajednice

 

Protest očajnih mještana protiv moćnog investitora koji pokušava da naruši životnu sredinu njihovog kraja. Vlada nas ubjeđuje da je riječ o projektu od velike važnosti za Crnu Goru, dobrobiti za građane koji protestuju i da je sve po zakonu. Investitor mještanima obećava brda i planine samo da ga puste da radi. Organi bezbjednosti privode građane kako bi investitor mirno mogao da gradi. Poznat scenario. Navikli smo na slične priče tokom vlasti Demokratske partije socijalista (DPS) i njihovih partnera.

Međutim, ovdje nije riječ o prethodnoj vlasti, niti o nekom od ranijih slučajeva. Jedina veza između tih scenarija je što je ovdje investitoru odobrila koncesiju upravo Vlada Duška Markovića, sadašnjeg poslanika opozicionog DPS-a u Skupštini. Štaviše, koncesija je dodijeljena u tranzicionom periodu između parlamentarnih izbora i formiranja nove Vlade. Kasnije smo od aktuelnih ministara slušali da su mnoge sporne odluke donijete upravo u tom periodu.

Riječ o barskom selu Mrkojevići, odnosno zaseoku Velja Gorana gdje barsko preduzeće Trojan d.o.o  želi da eksploatiše kamen. Koncesiju je 8. oktobra 2020. godine potpisao tada odlazeći premijer Duško Marković, dok mu je urbanističko-tehničke uslove par mjeseci kasnije izdala Opština Bar, gdje vlast i dalje vrši Demokratska partija socijalista. Trojan d.o.o dobio je koncesiju na tenderu gdje je bio jedini prijavljeni. Zakonska procedura je ispoštovana, kao i ranije za male hidroelektrane.

Jedino što koči ostvarenje ove investicije trenutno su mještani Velje Gorane koji ne žele kamenolom blizu svojih domova. Dio mještana je privela policija jer su nedavno pokušali da blokiraju mašine investitora.

,,Tužno je da smo ponovo ostavljeni da se sami borimo protiv kamenoloma i da nam je ugrožena cijela lokalna zajednica, a da niko od nadležnih ne reaguje, već nam privode mještane koji su civilizovano i mirno izašli da čekaju komunalnu policiju i da brane prag svoje kuće od razaranja. Sramotno je da svi zatvaraju oči i gledaju političku ili neku drugu korist pred koncesijom koja je štetna po lokalnu zajednicu”, tako je to opisala stanovnica sela Edina Osmanović.

Priču je otvorio Građanski pokret URA, odakle je traženo da ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić učini sve što je u njegovoj nadležnosti da stopira projekat kamenoloma. U kritiku kamenoloma su se potom uključile opozicione partije koje trenutno vrše vlast u Baru. I predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević obišao je Velju Goranu da podrži mještane ističući da nije znao da je tamo planiran kamenolom. Međutim, upravo je njegova uprava preduzeću Trajan d.o.o izdala urbanističko-tehničke uslove za izradu tehničke dokumentacije 2. decembra 2020. godine.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADIN SVEŠTENIK U UO UNIVERZITETA: Vesna Bratić – dosljedno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanje sveštenika Nikole Marojevića za člana UO Univerziteta CG samo je nastavak dosljednog podgrijavanja podjela u javnosti od početka mandata trostruke ministarke, Vesne Bratić

 

Pored drame oko Vlade, glavna rasprava u javnosti vodi se oko Vladinog izbora paroha nikšićkog Nikole Marojevića za člana Upravnog odbora Univerziteta Crne Gore.

Partije i njima naklonjeni mediji izvještavaju o puču na državni univerzitet, koji je preko Vlade izvela Srpska pravoslavna crkva. Druga strana naglašava da komitama smeta paroh i sve što je srpsko.

Naslušali smo se proteklih dana o znamenitim katoličkim univerzitetima i svećenicima kojima crkvena odora nije smetala da budu dekani i rektori, o miješanju, ionako previše pristune crkve, u rad najznačajnije obrazovne institucije u državi, kao i argumenata o diskriminaciji sveštenika i njihovim građanskim pravima.

Na Univerzitetu su prekršili uobičajeni zavjet ćutanja kada se radi o stvarima koje se njih tiču, pa su neki zauzeli stav. Prva se oglasila profesorica Fakulteta političkih nauka Univerziteta Crne Gore Olivera Komar koja je na Tviteru napisala da u sekularnoj državi sveštenom licu nijedne vjerske zajednice nije mjesto u Upravnom odboru državnog univerziteta, posebno ne kao predstavniku Vlade. ,,U aktuelnim crnogorskim prilikama u kojima je uplitanje SPC-a u rukovođenje državom čak i javno priznato ovakav potez ne doprinosi smirivanju tenzija i jačanju Univerziteta kao autonomne institucije, a šalju poruku neravnopravnosti nastavnicima i studentima drugih vjerskih zajednica”.  Njen primjer je slijedilo još par profesora. Reagovali su čak i studenti: ,,Stava su da imenovanje paroha nikšićkog i šefa izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšićke Nikole Marojevića za člana UO UCG-a neće doprinijeti smirivanju tenzija i podjela”, saopštili su iz Studenskog parlamenta.

Ove sedmice Vijeće Pravnog fakulteta iznijelo je svoj stav da je ,,imenovanje paroha Srpske pravoslavne crkve ili vjerskog službenika bilo koje druge vjerske zajednice za člana UO UCG neprimjeren, a u aktuelnom društvenom trenutku i kontraproduktivan akt klerikalizacije jedinog državnog univerziteta u Crnoj Gori”. Pravni fakultet pozvao je Vladu da stavi van snage odluku o imenovanju Marojevića.

Da tema nije značajna samo na domaćem, već i međunarodnom nivou potvrdilo je saopštenje Ambasade SAD-a. ,,SAD su zabrinute zbog nedavnog imenovanja u Upravni odbor Univerziteta Crne Gore. Za napredak građanskog društva u Crnoj Gori, nezavisne institucije koje služe interesu javnosti, kao što je državni univerzitet, ne treba da budu pod neprimjerenim uticajem bilo koje religijske zajednice”, napisali su iz ove ambasade na Tviteru.

U biografiji Nikole Marojevića, dostupnoj na sajtu Matice srpske u Crnoj Gori, navodi se da je đakon Saborne crkve u Nikšiću, doktor bogoslovskih nauka i šef izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšičke. Jedan je od osmorice sveštenika koji su zajedno sa tadašnjim episkopom budimljansko-nikšićkim, a sadašnjim mitropolitom crnogorsko-primorskim Joanikijem, bili pritvoreni zbog učešća u, zbog epidemije zabranjenoj,  litiji u Nikšiću u maju 2020. povodom praznika Svetog Vasilija Ostroškog. Bio je i član političkog savjeta Nove srpske demokratije.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ULOGA MILA ĐUKANOVIĆA U PROPASTI PRIMORKE: Potpisao bankarske garancije još neosnovanoj firmi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu SDT u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije ali zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno 15 osoba

 

Pred kraj 2021. godine javnost je zapanjila sedmosatna drama i prijetnja Edina Begzića da će aktivirati eksploziv ispred poslovnice Nove ljubljanske banke (NLB) u Baru zbog tvrdnji da je banka ukrala novac radnicima nekadašnje Primorke DOO Bar, među kojima su bili i njegovi roditelji. Drama je okončana nakon što je Begzić u telefonskom razgovoru sa potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem iznio slučaj svojih roditelja i ostalih zaposlenih u nekadašnjoh barskoj firmi. Ispostavilo se da Begzić nije imao pravi eksploziv i oružje kojim je prijetio u ranije snimljenoj video poruci gdje je optužio „lopovsku banku da je uz pomoć države i njenih institucija (za vrijeme DPS-a) ukrala pare od poštenog i jadnog naroda i radnika firme Primorka iz Bara davne 2010. godine.“

Abazović je nakon tri dana, kao što je obećao Begziću, primio u svoj kabinet delegaciju bivših radnika i izjavio da su zahtjevi radnika „maksimalno opravdani i da imaju realne zahtjeve“. Obećao je i da će urgirati da tužilaštvo djeluje uz nadu da „neko novo Tužilaštvo neće čekati da zastari predmet i da će procesuirati sve one koji su učestvovali u očiglednim koruptivnim radnjama u slučaju privatizacije Primorke“.

Još u martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Optuženi su vlasnik firme Krisma Nebojša Bošković, koji je privatizovao Primorku, bivši direktor NLB Črtomir Mesarič, Biljana Bošković, predsjednik odbora direktora Primorke Svetozar Marković, direktor Melgonia-Primorke Vinko Marović i direktor Krisma motorsa Milenko Marković. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije a zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno čak 15 osoba da su direktno oštetile budžet za 4 miliona i da su nezakonito prisvojile državnu imovinu vrijednu 15 miliona eura.

Mnogi optužuju Specijalno tužilaštvo da je tokom izviđaja i istrage pažljivo zaobišlo sve one koji su direktno povezani sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem.

Još je 2014. godine opozicioni poslanik Mladen Bojanić (sadašnji ministar kapitalnih investicija) optužio  je Đukanovića u Skupštini da stoji iza davanja propalih državnih garancija sumnjivoj firmi sa Kipra, iza koje stoje sumnjive osobe od ranije poznate po uvođenju drugih firmi u stečaj.

Bojanić je pokazao dokumenta da je Melgonia-Primorka DOO Bar dobila bankarsku garanciju 1. aprila 2010. godine Vlade Crne Gore u iznosu od 4 miliona eura za ukupni kredit od 14,4 miliona eura koji je odobrila NLB Montenegro banka AD Podgorica. Garancija Vlade koja je iznosila 27,8 odsto ukupnog kredita odobrenog od NLB je bila naplativa na prvi poziv i bez prava protesta. Vlada nije obezbijedila nikakve kontragarancije od „investitora“ da zaštiti novac poreskih obveznika u slučaju nepovoljnog razvoja događaja.

Kako po riječima samog Đukanovića u Skupštini „preduzeće nije izmirivalo obaveze po kreditnom zaduženju, banka je 28. februara 2014, na osnovu izdate garancije, uputila Ministrastvu finansija zahtjev za plaćanje cjelokupnog iznosa garancije. Ministarstvo finansija je 31. marta 2014. izvršilo plaćanje cjelokupnog duga“. Rješenjem Privrednog suda u Podgorici 356/13 od 14. aprila 2014. je otvoren stečajni postupak i Đukanović je naglasio da „očekuje da ćemo imati jasniju sliku o realnosti ovog potraživanja u narednim fazama, nadajmo se, efikasne realizacije stečajnog postupka“.

Nakon naplate garancije Vlade, Melgonia-Primorka je ostala dužna državi i 573.000 eura poreza kao i svih 14,4 miliona kredita koji je trebao biti korišten za restrukturiranje ove nekad državne firme i ponovno pokretanje proizvodnje. Od 63 radnika njih 50 je odmah završilo na Birou za nezaposlene dok je 13 još neko vrijeme radilo na popisivanju imovine uzaludno se nadajući da će se naplatiti iz stečajne mase.

Najkontroverznije je to što je vlada Mila Đukanovića dala garancije za kredit firmi koja je osnovana tek 5 mjeseci kasnije. Bojanić je izjavio da firma nije bila registrovana u Privrednom sudu u doba davanja garancija i da „po Zakonu o privrednom društvu, član 70 – društvo stiče svojstvo pravnog lica danom registracije u Centralnom registru Privrednog suda. Je li Vlada bila vidovita pa je pet mjeseci prije nego što je ovo društvo steklo status pravnog lica odobrilo garanciju za njega u iznosu od 4 miliona“?  Bojanić je upozorio i da je po Zakonu o kontroli državne pomoći davalac državne pomoći dužan da prije dodjele državne pomoći podnose prijavu državnoj komisiji.

To nije bilo jedino plaćanje duga novcem građana. Istog dana kada je Vlada dala garancije za Melgoniu-Primorku date su i garancije za nekoliko drugih firmi –  Kombinat aluminijuma za 85 miliona, Željezaru u Nikšiću za 27 miliona, Brodogradilište u Bijeloj za 5.88 miliona, Željeznicu za 7 miliona… Ukupno 140 miliona eura od kojih je većina aktivirana i za koje niko nije odgovarao.

Melgonia-Primorku je osnovao Melgonia Holdings Limited iz Limasola sa Kipra 7. septembra 2009. godine kako pokazuje i Centralni registar privrednih subjekata čijim izvodom je tada uzaludno mahao i poslanik Bojanić u Skupštini pozivajući Đukanovića da saopšti ko su vlasnici firme. „Vi svakako znate jer ne mogu da vjerujem da ste odobrili 4 miliona garancija a da ne znate ko stoji iza toga“, rekao je Bojanić pitajući premijera koje su to reference vlasnika i program restruktuiranja koji su ubijedili Vladu da stane iza projekta.

Vlada je nakon dvije godine napravila aneks kojim se produžava ista garancija, sa S-Company DOO Tivat. Bojanić je ustvrdio da pomenute firme nema u centralnom registru Privrednog suda, i da nije jasno kakva je njena uloga između države, NLB Montenegro banke i Melgonie. „Nje nema, to je fantom firma“!

Đukanović je u Skupštini 2014. izjavio da je bila potrebna „pravovremena reakcija da se zaštiti ekonomski i nacionalni interes Crne Gore zbog eskalacije svjetske ekonomske krize kao i da su tada pored pomenutih date i garancije od 100 miliona za bankarski sektor dok je „za one koji su kršili zakone ove države nadležni državni organi time odgovorno bave“.

U odnosu na „mnoštvo detalja“ koje je Bojanić iznio „ne vjerujem da ni vi sami ne očekujete da bi vam to mogao odgovoriti predsjednik Vlade“. Na optužbe i dokumenta o garancijama firmi koja je tek trebala biti osnovana, Đukanović je rekao da „nema govora o tome da je Vlada unaprijed nekom nepoznatom privrednom subjektu dala garanciju 5 mjeseci prije nego što je formiran. Vlada se bavila problemom Primorke, to je vrlo jasno, nikakve Melgonie, problemom Primorke koji traje već 10 godina, prije svega socijalnim problemom Primorke. Neke poslovne poteze vrijeme potvrdi a neke ne“.

Na kraju će se ispostaviti  da je novac koji je bio garant da se riješe socijalni problemi radnika i koji je trebao biti isplaćen njima završio negdje drugo.

Primorka je otkupljena za 1,6 miliona eura (51 odsto akcija) od tadašnjeg Atlas fonda  Duška Kneževića i naknadno je dobila 14,4 miliona kredita od NLB Montenegro banke.

Jedan od optuženih u procesu (koji je zaobišao ljude iz Vlade) Nebojša Bošković je na sudu izjavio da je on jedini izgubio novac u slučaju Primorka i da ga je to koštalo 1.6 miliona njegove kiparske firme. Rekao je da nije kriv i da je SDT uradio smišljeni i tendeciozni nalaz i da „od 14,4 miliona eura dobijenih kredita za pokretanje proizvodnje Primorke, na račun je ‘leglo’ svega 223.000 eura. Novac od kredita je dolazio na račun banke i odatle je dalje usmjeravan po nalogu Vlade Crne Gore, a bez naših naloga. Nismo mogli plaćati ni jednog eura nikome, a da to ne odobri banka i Vlada“. On je optužio Duška Kneževića da je njegova ekipa sakrila ranije dugove i povjerioce a da je država stajala iza čitavog projekta. To je potvrdio i drugooptuženi Mesarič izjavom da je garancije za kredite odobrila Vlada i da njegova banka ne bi odobravala zajam da ona nije stala iza projekta.

Đukanović je  2014.  sumirao priču oko Primorke u parlamentu: „Ono što je važno je da je ova garancija izdata u skladu sa zakonskom procedurom… Ko je vlasnik Melgonia-Primorka, vjerujte mi, to mi uopšte nije važno, to mi ime ne znači ništa kao ni mnoga druga imena… ovdje nije bilo nikakvih zakulisnih radnji, nikakvih posebnih privatnih interesa, nekakvog prelivanja novca poreskih obveznika u privatni džep, ništa od toga nije bilo po mome saznanju“.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo