Povežite se sa nama

MONITORING

KAD LJUBAV SPOJI: Familija

Objavljeno prije

na

Ljubav je ljubav, i može biti da je sin državnog tužioca u stvari Romeo zaljubljen u domaću verziju Julije, ćerku Darka Šarića, osuđenog narko bosa.  Nevolja je što su u Crnoj Gori  podzemlje i nadzemlje cjelina istog režima. Nema granice. Oni su familija

 

Vrhovnom državnom tužiocu Ivici Stankoviću se ne da. Taman  ga je odbjegli tajkun  Duško Knežević optužio da mu je davao stotine hiljada eura mita, kako bi odblokirao račune njegovh firmi i iz pritvora puštao saradnike tokom trogodišnjeg procesa koje tužilaštvo vodi protiv Kneževića, stigla je nevjerovatna vijest. Nezvanična. Srpski tabloidi objavili su da je sin državnog tužioca, Aleksa Stanković, u ljubavi sa kćerkom Darka Šarića, nadaleko čuvenog narko bosa, kome se trenutno sudi u Beogradu. Kako pišu beogradski mediji, uskoro se planira i svadba.

Da će Stanković i Šarić postati familija, saopštio je i Nenad Neno Vujošević, sekretar tužilaštva, koji je u međuvremenu pritvoren zbog sumnji da je učestvovao u podmićivanju tužilaca. U posljednjem od telefonskih razgovora između Kneževića i Vujoševića, koje Knežević javno objavljuje kao dokaze da je tužilaštvo korumpirano, te da je mito VDT-u slao  preko Vujoševića, sekretar tužilaštva  kaže  da se sin Ivice Stanković ženi sa ćerkom Darka Šarića, te da „ne očekuje da će biti pozvan na svadbu, uprkos kumovskim vezama“.

Ovu informaciju niko nije ni demantovao,  ni potvrdio. Ni Stanković.  Možda VDT  misli da su familijarne veze narko bosa i državnog tužioca privatna stvar.  Osim što bi u svakoj pristojnoj zemlji, tužilac u ovom slučaju napustio funkciju, ovdje bi se moralo poći i dalje. U Crnoj  Gori su svi procesi protiv Šarićeve grupe rezultirali oslobađajućim presudama. Zahvaljujući greškama pravosuđa, odnosno tužilaštva.  Odgovornost tužilaca zbog toga nije stavljena na dnevni red.  Povezanost sa  porodicom Stanković,  nije  jedina veza Šarića i crnogorskoh vrha koja bi se morala ispitati. Tu su i kopče Šarićeve grupe sa mnogim ovdašnjim funkcionerima, poslovanje preko Prve banke braće Đukanović.   Koje  od tih veza su imale uticaj na tužilaštvo, i da li su i kako uticale na procese protiv Šarića i njegovih, je pitanje na koje se čeka odgovor. Predugo.

Stanković se nije oglašavao ni kada su ovdašnji mediji objavili da je njegov sin Aleksa, u provodu u budvanskoj diskoteci Top Hil, gdje se nerijetko sreću pripadnici kriminalnih grupa i državni funkcioneri i njihova djeca, nazdravljao  Dušku Šariću. Imajući u vidu najnovije informacije, mladi Stanković je izgleda nazdravljao budućem stricu. I to sve u pratnji pripadnika policije iz Odsjeka za štićene ličnosti. Ljubav je ljubav, i može biti da je mladi Stanković Romeo zaljubljen u crnogorsku verziju Julije.  No, moguće je i da se u Crnoj Gori  crta razraničenja između  nadzemlja i podzemlja  istopila.  Sumnji  ima na pretek.

Sin državnog tužioca Aleksa  nije u medije dospio samo kao mogući budući zet Darka Šarića. I on se takođe  pominje u posljednjoj aferi Koverta o korupciji u tužilaštvu.  Knežević u jednom od  objavljenih razgovora kaže da mu je Stanković navodno umjesto Vujoševića slao sina, da Nena “izbači iz igre”. Takođe, Knežević tvrdi i da mu je Stanković slao „ljude iz podzemlja“,  kako bi ga zamolili da se ne objavljuje snimak razgovora sa Vujoševićem.  Kakve su u stvari veze državnog tužioca sa “podzemljem”, i da li ga je sa njim samo spojila sinova ljubav, tužilaštvone ispituje.  Doduše, teško je očekivati da sam sebe isputuje. Zato je njegova ostavka preduslov za  generalno čišćenje tužilaštva.

Sa Šarićem će u bliske porodične veze, ako se desi svadba, ući i predsjednica Socijal demokratske partije (SDP). Njjena hipoteka, kao supruge državnog tužioca, postaje još teža. I prerasta u hipoteku te partije.

Primjera o o vezama podzemlja i državnih funkcionera i njihove djece ima prlično.

Miloš Marović, sin bivšeg visokog funkcionera DPS Svetozara Marovića, optuženog da je šef organizovane kriminalne grupe koja je oštetila Budvu za desetine miliona eura, bio je u direktnim poslovnim vezama sa porodicom  Brana Mićunovića.

Mladi Marović je bio u poslovnim partnerstvu sa Mićunovićevim nećacima preko budvanske  Marine. Njegov i Mićunovićev poslovni partner Nebojša Čolan  pojavio se svojevremeno i kao kupac Duvanskog kombinata, ali su odustali od tog posla.  I Miloš Marović je osuđen kao član budvanske kriminalne grupe.

Kumovske i ljubavne veze podmlatka spojile su i porodice predsjednice Vrhovnog suda Vesne MedeniceSave Grbovića Džigija, većinskog vlasnika Lutrije Crne Gore,  bliskog saradnika Brana Mićunovića.  Miloš, sin Vesne Medenice vjenčao se sa Tijanom Burić, sestričinom Grbovića, a kuma im je bila Andrea Mićunović, ćerka Brana Mićunovića.

Mediji su objavili da su gosti na toj svadbi bili tadašnji premijer Milo Đukanović, ministar pravde i potpredsednik Vlade Duško Marković sa suprugom, a  i bivši šef policije i aktuleni predsednikov savetnik Veselin Veljović sa suprugom.

Može li biti slučajno da se ovdje nerijetko vladajuća elita i njihov podmladak svatuje  sa podzemljem? Ili je to možda  zbog simbioze ove dvije strukture  kojoj govore i neke relevantne međunarodne adrese. Sjećate se definicije –   mafijaška država.

Podmladak ovdašnjeg nadzemlja sve češće podsjeća na podzemlje.  Bahatost, tuče, skupi automobili, druženja u diskotekama sa pripadnicima kriminalnih grupa, sumnjivi poslovi, milioni nastali na privilegijama, privilegije na državnim jaslama…Neki od njih nerijetko dospiju i u policijska saopštenja. Ali procesa nema.

U budvanskom Trokaderu mahom svraćaju djeca funkcionera. Tu budu I  pripadnicia kriminalnih grupa. Vijesti su svojevremeno objavile da je Specijalna antiteroristička jedinica u intervenciji u toj diskoteci,tokom koje su pretresli zetsku ekipu te pripadnike škaljarskog klana, pretresli i mladog Stankovića,  sina ministra policije Mevludina Nuhodžića, Amara,  te sina bivšeg visokog policijskog funcionera Rajka Malovića, Nikolu. Njih trojica i njihovo obezbjeđenje navodno su se našli u separeu do onog u kom su bili pripadnici klanova i bezbjednosno interesantna lica. Policajci su upali u diskoteku, kao odgovor na raniju tuču u diskoteci u kojoj je učestvovao i sin premijera  Duška Markovića, Predrag. O incidentu zna se tek toliko.

Amar Nuhodžić je  nedavno  dospio u centar ovdašnje, ali i regionalne javnosti, kada je upao na košarkaški teren i pljuvao  igrače Crvene Zvezde prilikom ulaska u dvoranu, uoči  meča protiv Budućnost Voli. Postupak protiv njega i dalje je “u fazi izviđaja”.  Prema pisanju Dana, Amar je zaposlen u Vojno – obavještajnoj službi (VOS) u Ministarstvu odbrane.

Mladi Nuhodžić  dospio je u medije i kada  je svojevremeno povrijeđen u masovnoj tuči na parkingu Zeta filma u centru Budve. Pored njega tada je lakše tjelsne povrede zadobio i Luka Đurišić, sin bivše ministarke odbrane Milice Pejanović Đurišić. Cijeli slučaj policija je procesuirala.

Nuhodžić je sudeći po društvenim mrežama dobar prijatelj sa još jednom medijskom zvijezdom iz reda podmlatka crnogorskih funckionera, Feđom Suhihom, sinom Đorđa Suhiha (SD), predsjednika Skupštien Glavnog grada.

Svojevremeno je na društvenim mrežama osvanula fotografija na kojoj mladići, potomci ili rođaci ovdašnjih biznismena i političara, od kojih je jedan mladi  Suhih, drže majicu na kojoj je ispisano – “Sirotinjo, napuši se k…”.

Zbog tuče u Ulcinju u medije je dospio i  sin ministra za ljudska i manjinska prava Mehmeda Zenke, Cano. Mediji su objavili da su trojica američkih državljana porijeklom iz Ulcinja zadobili povrede u tuči koja se dogodila u kafe baru Dorijan Grej na Pristanu. Povrede im je, prema sumnjama službenika Uprave policije, nanio Cano Zenka. Mladi Zenka nije bio dostupan policiji, a ministar je najavio da je sin u Tirani i da će doći. Je li dolazio, ne zna se.

O Blažu Đukanoviću, sinu predsjednika države ispisani su tomovi. Istina, ne zbog tuča u diskotekama, nego miliona zarađenih preko poslova sa državom. Koje je dobio tek što je završio školu.  Tata ga je usmjerio u biznis.

S druge strane, oni koji se vezuju za podzemlje, vole da njihovu djecu vide kao lijepo vaspitanje intelektualce.    “Ovo danas će biti skromna svadba na kojoj se venčava dvoje mladih, lijepo vaspitanih, vrijednih i fakultetski obrazovanih ljudi. Andrea je diplomirala na Kipru i radi kao ekonomista u Podgorici, a Miloš je posle završenih studija u Kotoru otvorio firmu u Nikšiću”, prokomentarisao je direktor hotela Splendid Žarko Radulović svadbu ćerke Brana Mićunovića, koja se održala u tom hotelu.

Kad je oženio sina, svadba nije bila skromna, ali je među gostima bio  predsjednik DPS-a Milo Đukanović.

Podzemlje i nadzemlje su su cjelina istog režima. Nema granice. Oni su   Familija.

 

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

ONUFRIJE NA LITIJAMA: Nudi li se bivši ukrajinski model Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ni jedna priča ni jednog aktera naše tekuće drame nema završen kraj. Iako su i Đukanović i mitropolit Amfilohije zaoštrili retoriku i poteze, obrt nije nemoguć.  I o tome svjedoči priča o ukrajinskom pravosljavlju koja se  koristi u domaćim odmjeravanjima.  Mitropolija je najavljujući posjetu mitropolita Onufrija na litijama,  posebno akcentovala da Ukrajinska pravoslavna crkva Moskovske partrijaršije, koju on vodi,  uživa veliku administrativnu autonomiju  od Moskve.  Da li je to bivši ukrajinski model,  jače autonomije Crkve od Beograda,  ono što Mitropolija  nudi?

 

Ukrajina, Rusija, Beograd, Kosovo –  ove su sedmice često ponavljane riječi  kada se govori o   Zakonu o slobodi vjerskih zajednica, koji je usvojen krajem godine, a koji je produbio krizu u zemlji i pokrenuo proteste i litije koje sedmicama predvodi Mitropolija crnogorsko primorska.  Ovdašnji Zakon se  sve češće pominje i koristi u pričama van Crne Gore.  Istovremeno stiče se utisak da se  rješenje koje se tiče  valjanosti Zakona,  i ne traži.   I da se on koristi u  nekim drugim, širim i većim političkim i geopolitičkim igrama.

Mitropolija još nije podnijela inicijativu Ustavnom sudu Crne Gore, radi ispitivanja ustavnosti Zakona, iako je još početkom januara najavljeno da će se to desiti „uskoro“.  Još čekamo I datum novog termina sastanka Mitropolije i Vlade, na kom bi se nastavio „dijalog“, i pokušalo naći rješenje koje bi zaustavilo krizu.  Na prvom sastanku, nije se mrdnulo ni milimetar s početnih pozicija.  Poslije su  mitropolit Amfilohije i predsjednik Milo Đukanović nastavili  da odmjeravaju snage, šaljući jedan drugom poruke sa skupova i preko medija.

Poreska Uprava je najavila da će naplatiti poreski dug Mitropolije,  Đukanović je na TV Face,  govoreći o Zakonu, pomenuo  velikosprske nacionaliste koji Crnu Goru hoće da „vrate pod kišobran Srbije i učine odgovornom Srbiji i sveslovenskim interesima čija je centrala u Moskvi“,  potom u  Ženevi saopštio da je država na udaru i da postoji „otvorna sprega crkve sa nacionalističkim  vansistemskim djelovanjem“. Mitropolit Amfilohije je na litiji u Risnu pozvao  vjernike  da ne glasaju za vladajuću partiju, uključivši se tako  u lokalnu političku utakmicu.  Čini se da su  Đukanović i Amfilohije udaljeniji ove sedmice nego prethodne  kada su  lideri DF obznanili da je mitropolit blagosiljao njihov ulazak u lokalnu izbornu trku u Tivtu. To se moglo tumačiti ustupkom Đukanoviću, pošto DPS-u odgovaraju izbori u ovakvim uslovima.   No, ni jedna priča ni jednog aktera naše tekuće drame nema završen kraj.  Zaoštravanje  odnosa ne znači da nije moguć obrt u odnosima  dva višedecenijska strateška partnera, već iskaljena  u proizvodnji krize I pružanje ruke kako bi očuvali svoja  zemljska carstva.  Đukanović ima u vidu da je je Mitropolija   najozbiljnija politička prijetnja DPS-u. I da su na litijama MPC i njegove pristalice.

Mitroplija je najavila i novitet:  u Crnu Goru ove sedmice  dolazi  „poglavar Ukrajinske Pravoslavne Crkve Blaženjejši Mitropolit Kijevski i cijele Ukrajine g. Onufrije”.

“On će, u pratnji nekoliko ukrajinskih arhijereja, zajedno sa vjernim narodom, sveštenstvom i monaštvom SPC u Crnoj Gori predvoditi Svetosimeonovsku litiju podgoričkim ulicama, od Hrama Vaskrsenja do Nemanjinog grada”, pojasnio je rektor Bogoslovije Gojko Perović.  Perović je zaboravio da napomene, da je Onufriju vaseljenski patrijarh Vartolomej oduzeo titulu i eparhije, iako formalno nije raščinjen. Onufrije je sada u stvari ruski mitropolit u Kijevu.  Da to potvrdi, oglasila se i ambasada Ukrajine u Crnoj Gori. Iz ambasade su saopštili i da “smatraju neprikladnim da predstavnik Ruske pravoslavne crkve – mitropolit Onufrije – komentariše unutrašnja pitanja Crne Gore u ime Ukrajinaca“

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na
www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

GRADNJA STANOVA U MILOČERU U PUNOM JEKU: Ljetovalište oronulo i zapušteno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Posjetioce Miločera ovih dana dočekuje veliko gradilište na kome teške građevinske mašine  pripremaju temelje za gradnju novog hotela Kraljičina plaža, na mjestu starog  koji je porušen. Pored hotela gradi se stambeni blok sa destinama luksuznih stanova, svaki ponaosob površine oko 120 kvadrata. Na parceli od 12.255 m2 planirana je izgradnja objekata ukupne površine od 22.000 kvadrata.

 

Krajem januara isteklo je 13 godina od kada je poznato crnogorsko ljetovalište sa hotelima Sveti Stefan I Miločer dato u zakup na 30 godina. Ugovor o zakupu i menadžmentu hotela potpisali su predstavnici dvije kompanije, jedne of-šor statusa, Aidwey Investment LTD, nepoznate vlasničke strukture i druge, poznate singapurske hotelske kuće Aman resorts. Zakupac, Aidwey Investment osnivač je  kompanije Adriatic properties Doo, za upravljanje hotelima, kojom rukovodi grčki biznismen Petros Statis. Prije Statisa tu ulogu obavljao je grčki brodovlasnik I milijarder Viktor Restis.

Tokom proteklih 13 godina ništa se epohalno nije dogodilo što bi opravdalo višegodišnji zakup bisera turističke privrede Crne Gore osim drastične promjene uslova zakupa u korist nepoznatog zakupca sa Britanskih Djevičanskih Ostrva. Zakupac Sveca I Miločera uspio je da produži rok zakupa na 42 godine I smanji iznos zakupnine za dva hotela sa pripadajućim zemljištem, restoranima I kafeima, na 1,2 miliona godišnje. Zakupac je obezbijedio I glavni zgoditak, dozvolu da u Miločeru gradi stanove za prodaju. Ko je mogao I sanjati da će doći vrijeme u kome će prostor miločerskog parka, jedinstvenog prirodnog ambijenta sa gustom šumom mediteranskog drveća I rastinja, postati građevinsko zemljište na kojem će stranci za svoj račun graditi I prodavati stanove.Da bi to mogli, dobili su još jedan ustupak mimo ugovorom predviđenih uslova, da za zemljište u Miločeru produže  zakup na 90 godina. Dakle, bez promjene ugovora I bez tendera, nepoznati vlasnici kompanije Aidwey uzeli su nam Miločer na dugih 90 godina. Po isteku tog roka, daleke 2097. godine vratiće ga, betoniranog i urbaniziranog u potpunosti,sa izgrađenim nekretninama, stanovima i vilama, u vlasništvu nekih drugih lica.

Posjetioce Miločera ovih zimskih dana dočekuje veliko gradilište na kome teške građevinske mašine  pripremaju temelje za gradnju novog hotela Kraljičina plaža, na mjestu starog  koji je porušen. Na parceli od 12.255 m2 planirana je izgradnja objekata ukupne površine od 22.000 kvadrata. Pored hotela gradi sestambeni blok sa destinama luksuznih stanova, svaki ponaosob površine oko 120 kvadrata.Mozda su ti luksuzni stanovi u miločerskoj šumi, na najekskluzivnijoj lokaciji na Crnogorskom primorju, nadomak male Kraljičine plaže,  unaprijed našli svoje bogate kupce. Građani licitiraju sa mogućom cijenom kvadratameđu kapijama kraljevskog Miločera. Ako se na lokacijama Porto Montenegro I Luštica Bay pominju cijene od 5-6 hiljada eura po metru kvadratnom, u srcu Miločera biće svakako višestruko veće.Da li su budući vlasnici dijela Miločera bogataši sa neke Forbs liste ili će biti naših ljudi koji su se u životu lijepo snašli.Gradnja napreduje, brzo će iuseljenje pa će se sretnici možda znati.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. februara ili na
www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

MONITORING

CRNA GORA LIDER U REGIONU PO PREDSTAVKAMA U STRAZBURU: Masovno nepovjerenje u domaće pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je po osnovu presuda Suda u Strazburu od 2009. do ove godine isplatila  1.282.227 eura. Na osnovu presuda 751.249 eura, za isti period po osnovu prijateljskog poravnjanja je isplaćeno  490.215 eura, a po osnovu jednostranih deklaracija  40.762 eura

 

Crna Gora je i dalje rekorder po  broju tužbi podnijetih Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu. Ne radi se naravno o  najvećem ukupnom broju podnijetih predstavki, već broju podnijetih predstavki na deset hiljada stanovnika.

Prema godišnjem izvještaju o radu i statistici Evropskog suda, državljani Crne Gore predali su lani 427 tužbi, što je za 25 odsto više u odnosu na 2018.  To je 6,86 tužbi na 10.000 stanovnika, što je 13 puta više u odnosu na evropski prosjek, a u najvećem broju država zapadne Evrope prosječni koeficijent je ispod jedne podnijete predstavke na isti broj građana.

O ovoj vrsti liderstva advokat Siniša Gazivoda za Monitor kaže: ,, Sve dok nadležni ne urade ozbiljne i opsežne analize možemo samo da nagađamo što su uzroci ovakve statistike. Moja pretpostavka je da je prije svega u pitanju nepovjerenje u domaće pravosuđe”.

O neophodnosti dubinske analize stanja u pravosuđu za Monitor govori i advokat Sergej Sekulović: ,,Ovakav podatak sigurno treba da predstavlja znak za uzbunu. Sam po sebi, bez dodatnih informacija, jasno govori da veliki broj građana i građanki Crne Gore smatra da nisu dobili pravdu pred nacionalnim organima”.

On ističe da je potrebno doći do uzorka, poraditi na edukaciji i uspostaviti  jasan sistem odgovornosti tamo gdje se pokazuju slabosti: ,,Koliko su građani u pravu, to je drugo pitanje. Sigurno da se predstavke Suda u Strazburu podnose jer on  ima autotitet među našim građanima, ali nerijetko je to i posljedica neznanja načina na koji ovaj sud funkcioniše”.

O nepoznavanju funkcionisanja suda govore podaci Kancelarije zastupnika Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava. ,,Iako je riječ o velikom broju predstavki u odnosu na broj stanovnika, potrebno je naglasiti da veliki procenat ovih predstavki, preko 90 odsto, bude odbačen u inicijalnoj fazi ispitivanja od strane Evropsko suda. Poređenja radi, neke države imaju znatno niži indeks, ali je procenat predstavki koje prođu inicijalnu fazu znatno veći. Samim tim, ovaj broj ni u kojoj mjeri nije pokazatelj postojanja velikog broja povreda Konvencije u nekoj državi. Relevantan pokazatelj može biti samo broj donijetih presuda u kojima je utvrđena povreda Konvencije, u kom dijelu Crna Gora ima pozitivne rezultate”, kaže za Monitor Zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava Valentina Pavličić.

Tokom protekle godine građani Crne Gore su podnijeli 427 predstavki, a čak 442 ih odbačeno i proglašeno neprihvatljivim u inicijalnoj fazi.

,,Ova statistika ukazuje da bi, prvenstveno zbog strogo formalnog postupka pred Sudom u Strazburu, građani predstavke trebali podnositi uz stručnu pomoć advokata ali i da bi advokati morali više da se edukuju za takve postupke”, kaže Gazivoda.

Advokat Budislav Minić smatra da je nepovjerenje javnosti u domaće pravosuđe nesporno, kontinuirano i izraženo u mjeri koja ukazuje da je pravosuđe zarobljeno i nefunkcionalno. On  posebno slabosti sudstva.  ,,Očigledno je da su sve tri grane vlasti pod kontrolom političkih i finansijskih centara moći ali je naročito zabrinjavajuća kontrola sudske od strane izvršne vlasti, odnosno struktura koje nju kontrolišu. Porast broja predmeta iz Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava, uprkos drastičnom ograničavanju prava građana na pristup sudu izmjenama zakonodavstva na štetu dostupnosti pravde građanima, izvršenim na inicijativu izvršne vlasti i uz podršku vrha sudske vlasti, prvenstveno govori o nepodnošljivom  prisustvu neprava u Crnoj Gori”.

On upozorava na ono što je građanima i njihovim pravnim zastupnicima postalo očigledno – dugi i skupi, a po pravilu, nepravični sudski postupci. ,,Najintezivniji sunovrat prava, profesionalnih standarda i sudijske etike je u izigravanju pravde od strane sudova u predmetima protiv zarobljene i nefunkcionalne države. Nesloboda sudija u tim predmetima je bolna do suza. To su faktori koji uzrokuju porast broja predmeta iz Crne Gore u Strazburu i visoke štete koju godinama plaćaju građani kao poreski obveznici – bez ičije odgovornosti i sankcija”.

Crna Gora je po osnovu presuda Suda u Strazburu od 2009. do ove godine isplatila 1.282.227 eura, kaže Pavličić. Na osnovu presuda 751.249 eura, za isti period po osnovu prijateljskog poravnjanja je isplaćeno 490.215 eura, a po osnovu jednostranih deklaracija 40.762 eura.

U odnosu na Crnu Goru Evropski sud je do sada odlučio u 118 predmeta. ,,Stanovištva Evropskog suda iskazana u predmetima protiv Crne Gore imaju veliki značaj za nacionalni pravni poredak, jer su one najbolji pokazatelj u kom pravcu treba da se unapređuje nacionalni mehanizam zaštite ljudskih prava i osnovnih sloboda i koje mjere država mora da preuzme kako bi se taj mehanizam uskladio sa traženim standardima Konvencije”, kaže Pavličić.

Evropski sud je tokom prošle godine donio tri presude protiv Crne Gore. Dvije su pravosnažne Šaranović protiv Crne Gore i Bigović protiv Crne Gore. Evropski sud je u obje presude utvrdio povredu Konvencije zbog propusta nadležnih sudova da vrše kontrolu pritvora u skladu sa relevantnim odredbama ZKP-a.

Treća presuda je KIPS i Drekalović protiv Crne Gore iz oktobra prošle godine, a zastupnica Pavličić je ocjenjuje kao jednu od najznačajnijih u odnosu na Crnu Goru. Podsjetimo, zahvaljujući bivšem gradonačelniku Podgorice Miomiru Mugoši koji je stopirao plan biznismena Rista Drekalovića, građani će morati da plate presuđeni iznos od 4,5 miliona eura. A možda i više. Drekalovićev punomoćnik je nezadovoljan dosuđenim iznosom podnio zahtjev Sudu za preispitivanje presude o pravičnom zadovoljenju, pa ova presuda još uvijek nije pravosnažna.

,,Mnogo je važno da,  kada se u nekom predmetu utvrdi povreda ljudskih prava,  država preduzme sve moguće mjere da se takve povrede ne ponavljaju. Činjenica da je u nekom slučaju utvrđeno kršenje ljudskih prava signifikantnija je od eventualne štete po budžet”, kaže advokat Gazivoda.

Naši sagovornici očekuju da će i ova godina biti rekordna po broju prestavki, budući da će  predmeti u vezi tzv. naknada za majke značajno povećati priliv predmeta  za odlučivanje.

Minić, koji je uključen u ove predmete ističe da bi šteta po građane u ovim predmetima, bila umanjena da stvarno imamo Ustavni sud:  ,,Većina u Ustavnom sudu čini taj sud produženom rukom izvršne vlasti i selektivno postupa. Tokom prethodne godine Sud je rješavao isključivo predmete umanjenja naknada a nijedan predmet ukidanja prava nije riješen. To će, naravno, doprinijeti porastu broja predmeta u Strazburu iako vlast očekuje da će ovakvim selektivnim postupanjem Ustavnog suda splasnuti energija i istrajnost majki da do kraja dovedu postupke povodom ukidanja prava na naknadu, gdje je pozicija majki znatno povoljnija od pozicije države, za razliku od situacije kod umanjenja zarada”.

Milioni će jednog dana doći na naplatu.  Platićemo debelo greške moćnika i pravosuđa.

 

Broj predstavki

 

Predstavke prema podacima Kancelarije zastupnika Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava.

  1. godina:
  2. a) broj podnijetih predstavki (138)
  3. b) predstavke koje su proglašene neprihvatljivim u inicijalnoj fazi i odbačene (154)
  4. c) predstavke koje su komunicirane Kancelariji zastupnika (13)
  5. d) predstavke u kojima je donijeta presuda ili odluka o prijateljskom poravnanju/jednostranoj deklaraciji (24)
  6. e) predstavke u kojima je donijeta odluka o neprihvatljivosti (6)
  7. godina:
  8. a) broj podnijetih predstavki (318)
  9. b) predstavke koje su proglašene neprihvatljivim u inicijalnoj fazi i odbačene (264)
  10. c) predstavke koje su komunicirane Kancelariji zastupnika (10)
  11. d) predstavke u kojima je donijeta presuda ili odluka o prijateljskom poravnanju/jednostranoj deklaraciji (16)
  12. e) predstavke u kojima je donijeta odluka o neprihvatljivosti (7)
  13. godina:
  14. a) broj podnijetih predstavki (427)
  15. b) predstavke koje su proglašene neprihvatljivim u inicijalnoj fazi i odbačene (442)
  16. c) predstavke koje su komunicirane Kancelariji zastupnika (7)
  17. d) predstavke u kojima je donijeta presuda ili odluka o prijateljskom poravnanju/jednostranoj deklaraciji (4)
  18. e) predstavke u kojima je donijeta odluka o neprihvatljivosti (3)

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo