Povežite se sa nama

MONITORING

BUDVA: PROCJENA NEPOKRETNOSTI PO ŽELJI NARUČIOCA: Skuplja livada nego Marovićeva zgrada

Objavljeno prije

na

Specijalni tužilac voli da naglasi da je samo u slučaju oduzimanja poslovnog i stambenog prostora u TQ Plazi, Opštini vraćeno 19 miliona eura na ime milionske štete koju su gradskoj kasi napravili članovi OKG. Sada te luksuzne Marovićeve kvadrate, predsjednik Marko Carević trampi tako što Opština ustupa 4.891 kvadrat izgrađenog stambeno-poslovnog prostora u luksuznom zdanju za 2.947 kvadrata livade u susjedstvu

 

Ako je neko sumnjao da među investitorima koji nemilosrdno betoniraju crnogorsku obalu nema  dobročinitelja i filantropa, taj se prevario. U Budvi se pojavio tajni ruski investitor, pravi filantrop, kojem je interes građana Budve i njihova potreba za zelenim površinama koje nestaju pred mnogobrojnim soliterima, važniji od sopstvenih interesa.

Anonimni Rus, odnosno „jedan Rus“ , kako je na konferenciji za medije predstavljen,većinski je vlasnik atraktivne parcele u srcu Budve, neizgrađene zelene livade, pravog malog parka ispred poslovnog centra TQ Plaza, površine nepunih 3.000 metara kvadratnih. Pored njegove prostire se i parcela u vlasništvu Opštine od nekih 2.000 kvadrata. Nova vlast u Budvi lansirala je ideju da se na toj objedinjenoj lokaciji izgradi park među neboderima, zelena oaza kojima turistička metropola zaista oskudijeva. Ideja o formiranju parka potekla je od Demokrata CG, ali se putevi i metode njene realizacije veoma razlikuju među članovima koalicije koja obnaša vlast.  Bivši predsjednik Opštine Dragan Krapović zalagao se za postupak utvrđivanja javnog interesa za izgradnju parka i izuzimanja zemljišta po tom osnovu, uz odgovarajuću nadoknadu vlasniku. Ideja nije realizovana tokom njegovog predsjedničkog mandata a predlog o utvrđivanju javnog interesa nije stigao na dnevni red skupštinskih zasijedanja.

Njegov naslednik iz redova DF-a, Marko Bato Carević imao je drugačiji stav o načinu rješavanja parkovskog problema. Favorizovao je postupak razmjene imovine između Opštine i vlasnika parcele, koji je realizovan do nivoa potpisivanja Protokola o razmjeni nepokretnosti među zainteresovanim stranama. Carević se dosjetio da u zamjenu za zemljište ponudi stanove i poslovne prostore u kompleksu TQ Plaza koji se nalaze u Lameli C, ove ogromne zgrade. U pitanju su prostrani stanovi i poslovni prostori koji su, navodno, bili izgrađeni za Svetozara Marovića, tadašnjeg potpredsjednika DPS-a, a koji su pripali Opštini nakon procesuiranja budvanske kriminalne grupe od strane Specijalnog tužilaštva. Specijalni tužilac Milivoje Katnić voli da naglasi da je samo u slučaju oduzimanja poslovnog i stambenog prostora u TQ Plazi, Opštini vraćeno 19 miliona eura na ime milionske štete koju su gradskoj kasi napravili članovi OKG. Sada te luksuzne Marovićeve kvadrate, predsjednik Bato Carević trampi za livadu ispred Lamele C.  Ovom  nesvakidašnjom trgovačkom razmjenomdo bara Opština ustupa 4.891 kvadrat izgrađenog stambeno-poslovnog prostora u luksuznom zdanju za 2.947 kvadrata livade u neposrednom susjedstvu. Zanimljivo je takođe da o sudbini Lamele C u različitim vremenskim periodima i pod različitim okolnostima, odlučuju dva Grbljanina, Marović i Carević, komšije iz sela Krimovice.

Svečani čin potpisivanja Protokola obavljen je u ponedeljak 07. oktobra između predsjednika Carevića i predstavnika kompanije Velja Voda Lux Doo, uz prisustvo novinara. Kako Protokolom nije navedeno ime vlasnika firme sa kojim Opština razmjenjuje nepokretnosti, pregledom registra Privrednog suda ustanovili smo da je osnivač firme Velja Voda Lux iz Tivta, kompanija CG Investment, čiji su osnivači onaj „jedan Rus“, ruski državljanin Igor Bidilo sa učešćem 75 odsto vlasništva i Ivan Peković sa preostalih 25 odsto. Dugi niz godina vlasnik ove atraktivne parcele pored hotela Budva, bio je ruski državljanin Nikolaj Kostin.

Da je Protokolom,koji je u ime Opštine potpisao predsjednik Carević a u ime firme Velja Voda Lux izvršna direktorica Marija Lekić, napravljena  neobična pogodba pokazuju prilozene procjene po kojima  vrijednost zemljišta od 2.947 m2 iznosi 6.188.700 eura, dok vrijednost izgrađenog prostora iznosi 6.685.527 eura. Vrijednosti nepokretnosti za razmjenu su gotovo usaglašene, nešto je više izgrađenog prostora nego livadskog, pa će razliku od gotovo pola miliona eura kompanija Velja Voda Lux vratiti Opštini.

Možda bi i ovo  bilo u redu da nema i  drugih, potpuno oprečnih procjena pomenutih nepokretnosti. Priča o parku pokazala je da svako pravi procjene prema sopstvenom interesu, i specijalni tužilac, predsjednici Opštine i vlasnici zemljišta. Po onarodnoj – „statistika naša dika…“ U  konkretnom slučaju – „procjenitelj naša dika što zamisliš to naslika“. Izgleda nevjerovatno ali za parcelu Velja Voda Lux urađene su tri procjene različitih procjenitelja čiji se nalazi drastično razlikuju.

Polovinom tekuće godine Opština je naručila procjenu tog placa kod ovlašćenog procjenitelja Đorđija Rakočevića, člana Komore procjenitelja Crne Gore. Po toj procjeni koju je Opština uredno platila, kvadrat zemljišta u vlasništvu firme Velja Voda Lux, procijenjen je na 547 eura ili ukupno 2.947 kvadrata vrijedi 1.606.832 eura. Rakočević je naglasio kako „ovu procjenu treba posmatrati kao gornju granicu ostvarive vrijednosti“.

Drugu procjenu naručuje predsjednik Carević u septembru ove godine,od Uprave za nekretnine i dobija nevjerovatan obračun po kome ista parcela vrijedi 6.600.000 eura, odnosno 2.250 eura po kvadratu. Ni to nije sve, procjenu za sebe naručuje i firma Velja Voda Lux od licenciranog procjenjivača Saše Zejaka. Po procjeni Zejaka, njihovi kvadrati na tržištu vrijede po 2.100 eura, što ukupno iznosi više od 6 miliona eura.  .

Tri procjenitelja dala su tri različite cijene za jednu istu parcelu u istom vremenu i istim tržišnim uslovima. Ovdje zaista nešto nije kako treba. Državna institucija, Uprava za nekretnine procijenila je zemljište za gotovo pet miliona više od procjene Rakočevića. Da li je moguća tolika razlika ili greška. Predsjednik Carević prihvata procjenu Zejaka nižu za pola miliona eura, koja je, eto, povoljnija za Opštinu.

Na pitanje Monitora kako su moguće ovolike rezlike u visini procjene, Rakočević je kazao  kako čvrsto stoji iza metodološkog pristupa i međunarodnih standarda koje koristi Komora procjenitelja čiji je član. Procjena o kojoj je riječ odudara drastično od prilika na tržištu. „Ako isti predmet procjene rade tri stručna lica, pa jedan procijeni kvadrat na 550 eura, drugi na 2.250 a treći 2.100 po kvadratu u istom vremenskom periodu, ili je onaj prvi žestoko pogriješio ili ovi drugi. To je potpuno neshvatljivo“

, kazao je Rakočević

Čuđenje je tim veće ako se zna za nekoliko transakcija koje su izvršene u blizini parcele koja se razmjenjuje, u kojima cijena kvadrata urbanizovanog zemljišta pored mora nije prešla 600-700 eura.

Vršene su i tri procjene kvadrata u poslovnom centru. Prva je urađena po nalogu Specijalnog tužilaštva po kojoj oduzeta imovina  u aferi „TQ Plaza“ vrijedi 19 miliona eura. Drugu procjenu istih nepokretnosti naručuje tadašnji predsjednik Krapović koja je pokazala da je Specijalno tužilaštvo naduvalo vrijednosti u skladu sa svojim interesima prikazivanja većeg finansijskog uspjeha istrage protiv budvanske grupe, nego što je realno bio. Da bi na kraju, predsjednik Carević naručio treću procjenu, isključivo za prostore u Lameli C namijenjene razmjeni.

Veća cijena zemljišta koje se razmjenjuje znači više kvadrata izgrađenog prostora za ruskog investitora, čiji je predstavnik iznio dirljiv komentar kako su se odrekli gradnje hotela i profita jer je za njih od veće važnosti dobrobit građana Budve i potreba za očuvanjem zelenih površina….

„Moram da izrazim veliku zahvalnost investitoru. Jer, ovo je prvi put, da ja znam, da se neki investitor odrekao svoga biznisa, svog profita, odrekao svog interesa zarad javnog interesa, interesa građana Budve. Cilj ove gradske uprave koja je došla 2016. na vlast, je da se sačuvaju zelene površine. Jeste da je bilo različitih predloga i metoda kako da se sačuva ova zelena površina, ali smo postigli jedan vrlo korektan dogovor”, kazao je Carević.

Dogovor ipak mora proći verifikaciju Ministarstva finansija i doći pred odobrnike budvanskog parlamenta. Ukoliko svi prihvate navedenu računicu, biće to najvredniji park ne samo u Budvi nego i u širem okruženju.

Branka PLAMENAC

Komentari

Izdvojeno

SELEKTIVNO PAMĆENJE 1999.: Vide se NATO bombe ali ne i Miloševićevi masovni zločini

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori  i Srbiji obilježen je početak NATO  udara  na SRJ.  Zvaničnici su pominjali žrtve, pale u odbrani SRJ.   Niko nije pomenuo albanske žrtve niti činjenicu da je rat na Kosovu bio četvrti Miloševićev rat devedesetih i da je njegov režim dugo 90-tih prizivao vojnu intervenciju sa strane svojim postupcima i ratnom politikom

 

U nedjelju 24. marta se navršilo 25 godina od intervencije NATO pakta protiv Miloševićeve krnje Jugoslavije koju su činile Srbija i Crna Gora. Do ove godine nijedna zvanična vlast u Crnoj Gori nije obilježavala godišnjice, niti je otvarala vrata kasarni u Danilovgradu , Maslinama i Podgorici, kako bi delegacije Nove srpske demokratije (NSD) i drugih sličnih stranaka položile vijence nastradalima tokom 78-dnevnog sukoba sa Alijansom. Vlada Milojka Spajića takođe nije organizovala zvanične ceremonije, akademije i skupove, ali je napravila malu promjenu. Ovaj put je lider NSD-a Andrija Mandić, sada u svojstvu predsjednika Skupštine Crne Gore, prošao kapiju kasarne u Danilovgradu i položio vijenac u prisustvu garde. Na vijencu je pisalo „Herojskim braniocima Crne Gore 1999. godine“ dok je u saopštenju kabineta navedeno da se predsjednik Mandić poklonio prvoj žrtvi NATO bombardovanja – vojniku Saši Stajiću, i da je ovo prvi put da visoki državni funkcioner Crne Gore odaje poštovanje nevinim žrtvama i herojima odbrane zemlje 1999. god. Vijenac sa malo drugačijim natpisom – „Herojima odbrane naše zemlje 1999. godine“ i bez pominjanja Crne Gore, je položen i u Maslinama. Ova put je to urađeno u „znak sjećanja na nevine žrtve i junake koji su prije 25 godina branili nebo, kopno i more Savezne Republike Jugoslavije“. Mandić je istakao  da se sa ponosom sjeća junaka koji su dali sve, uključujući i vlastiti život „u odbrani naše zajedničke zemlje“.

Vijence u obje kasarne je položio,  u odvojenoj ceremoniji, i ministar odbrane Dragan Krapović. Krapovićeva poruka je bila značajno drugačija od Mandićeve. Rekao je da je Crna Gora , premda kroz bol i patnju, pronašla put ka boljoj budućnosti. „Odbili smo da dozvolimo da nas mržnja i strah parališu, birajući umjesto toga put mira, i put saradnje“ rekao je Krapović uz naglasak da smo „postali kredibilna članica Sjevernoatlantske alijanse, uzimajući u svoje ruke kormilo sudbine“. Za njega je članstvo afirmacija odlučnosti da se gradi „društvo, utemeljeno na univerzalnim vrijednostima, multietničkom skladu, bezbjednosti, miru i prosperitetu za sve“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZE VLASTI OD LOKALA DO VRHA: Puca po dubini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podgorica, Budva, sukob u Vladi zbog bezbjednosnog sektora, optužbe na relaciji predsjednik države premijer. Na sve strane optužbe unutar vladajuće većine, koja je na vlast došla obećavajući političku stabilnost

 

 

Na sve strane optužbe unutar vladajuće većine, koja je na vlast došla obećavajući političku stabilnost.  Na državnom nivou Spajićev Pokret Evropa Sad (PES)  optužuje svog doskorašnjeg potpredsjednika i predsjednika CG Jakova Milatovića da radi protiv njih.  Sukob oko bezbjednosnog sektora zahladio je odnose između Demokrata i PES-a.  U Budvi se naširoko optužuju dva krila nekadašnjeg DF-a, pa DF i Demokrate. U Podgorici rascjep  PES-a ostavlja posljedice.

Da krenemo od posljednje vijesti. PES je nakon kritike Milatovića na račun ekonomskih reformi, optužio predsjednika države da radi protiv dojučerašnje partije, te da se udružio sa Građanskim pokretom URA i Pokretom za promjene (PzP) .

“Kampanja koju predsjednik države Jakov Milatović nastavlja da vodi protiv izvorne ideje svoje nekadašnje partije vidljivija je svakog dana”, saopštili su iz PES-a. “Nekadašnji zamjenik predsjednika PES-a se sada udružio sa Nebojšom Medojevićem, koji je najviše kritikovao program Evropa Sad 1 i sa Dritanom Abazovićem koji najviše osporava program Evropa Sad 2”.

Milatović je, navode dalje njegovi politički saborci, kritike  usmjerio “isključivo na formalno svoju partiju i 44. Vladu, čak i zbog imenovanja Predraga Drecuna koga je uključio u svoju kampanju i sa kojim je zajedno proslavljao izborne pobjede.”

Milatović je prethodno saopštio da smatra da je, bez dodatnih reformi u administraciji i obrazovanju, kao i smislenih razvojnih politika utemeljenih na sređenoj planskoj dokumentaciji i unaprijeđenom investicionom ambijentu, dugoročni održiv ekonomski razvoj, koji sa sobom donosi povećanje plata i penzija –  upitan.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

USVOJEN BUDŽET ZA 2024. GODINU: Više novca, manje koristi za proizvođače

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poljoprivrednici kažu kako su subvencije po obrađenom hektaru poljoprivrednog zemljišta do 2020. godine pokrivale, uglavnom, kompletne troškove zasnivanja zasada – sjeme, đubrivo i gorivo. Danas ista davanja iz državne kase, iako su nominalno veća, ne pokrivaju ni polovinu tih troškova

 

 

Vlada je 14. marta usvojila agrobudžet za 2024. godinu. Konačno, kažu poljoprivrednici navodeći kako je samo jednom, 2001. godine, agrobudžet usvojen kasnije. U julu. Što je značajno doprinijelo da to, po ostvarenim rezultatima, za crnogorsku poljoprivredu bude najgora godina u ovom vijeku.

“Agrobudžet je donešen u zakonskom roku i nije bilo kašnjenja”, odgovara na primjedbe ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Vladimir Joković. Ministar insistira da je u pitanju rekordan iznos izdvojen za mjere agrarne politike što bi, po njegovom mišljenju, “trebalo da dodatno unaprijedi ovaj sektor”.

“Ovim budžetom zadovoljni su samo ministri poljoprivrede i finansija”, kaže  za Monitor Budimir Mugoša, inženjer agronomije, proizvođač hrane, bivši ministar (2016.) i državni sekretar u Ministarstvu poljoprivrede. Agrobudžet je usvojen sa velikim zakašnjenjem, u martu umjesto u decembru, dok se predviđene premije i subvencije isplaćuju još kasnije, u novembru i decembru, obrazlaže Mugoša.

Prema njegovom mišljenju, problematičan je i rekordan iznos agrobudžeta. “Tu su uračunata i sredstva koja nijesu dio agrarne nego socijalne, zdravstvene  ili neke treće politike. Na primjer: staračke naknade, bezbjednost hrane i obavezna zdravstvena zaštita životinja, ispunjenje mjerila za zatvaranje pregovaračkog poglavlja 12, projekti razvoja ruralne i putne infrastrukture, program besplatne distribucije voća, povrća i mliječnih prizvoda u školama… Oni, suštinski, nijesu dio agrobudžeta. Ali s njima on izgleda veći…”, navodi Mugoša uz ocjenu da agrobudžet vlastima, sadašnjim i bivšim, služi kao alat za “najjeftinije legalno kupljeni glas u Crnoj Gori”.

Iz Vlade se zaklanjaju iza brojeva. Ukupno, ovogodišnji  agrobudžet iznosi 75 miliona. Iz državne kase opredijeljeno je 51,35 miliona eura (“to je pravi agrobudžet”, tvrde kritičari), donacije donose još 15,55 a krediti 8,15 miliona eura. Samo što se pokazalo kako njih nije tako lako “zaraditi” i iskoristiti.

Imamo primjer programa IPARD II kroz koji je iz budžeta EU 2015. izdvojeno 37 miliona za crnogorsku poljoprivredu. Uz uslov: šta se ne potroši u dogovorenom roku vraća se. Iako je trajanje programa dva puta produžavano, još nije opredijeljeno više od trećine dostupnog novca (14,3 miliona). “Crna Gora će do kraja godine prema projekcijama Ministarstva poljoprivrede, unutar IPARD II programa potrošiti oko 11,7 miliona eura, dok će ostatak vratiti u budžet EU”, saopštio je ministar Joković krajam januara u parlamentu. Sada kaže da će EU biti vraćen “minimalan dio sredstava”, iako program ističe ove godine. Direktor Direktorata za plaćanje u Ministarstvu poljoprivrede Marko Radonjić još je veći optimista, pa očekuje da će do kraja godine biti utrošena sva preostala sredstva.

Kad već pominjemo EU, tamo postoje računice koje kažu da primarna poljoprivredna proizvodnja na svaki euro subvencija njihovoj ekonomiji vraća tri puta više. Naš ministar poljoprivrede je iznio podatak da nam  poljoprivreda donosi  preko 600 miliona godišnje. Tu nije uračunat  kumulativni efekat kroz plasman domaće hrane i pića u hotelima, restoranima i drugim ugostiteljskim objektima. Po tome ispada kako, na svaki euro kojim poljoprivreda doprinese crnogorskoj ekonomiji, država kroz subvencije, podsticaje, staračke naknade i sva druga davanja, proizvođače pomogne sa osam centi (12 ako računamo donacije i kredite uključene u agrobudžet). Ili 3-4 puta manje od EU.

Može i ovako: mada poljoprivreda donosi više od 10 odsto društvenog proizvoda, crnogorski proizvođači hrane jedini su u regionu i zemljama EU koji državi plaćaju punu cijenu za gorivo koje pokreće njihovu mehanizaciju. Nije isključeno da tako, plaćajući akcizu na dizel gorivo, državi ne obezbijede najveći dio prihoda koji ona, kasnije, izdvaja za agrobudžet.

“Mislim da nema poljoprivrednika koji vjeruje da će akcize na gorivo biti vraćene za 2024. godinu jer od 2016. godine kada su poslednji put vraćene akcize, iako se svake godine obećava i najavljuje ista mjera”, ubijeđen je Mugoša. Naš sagovornik upozorava kako se, u potpunosti, ne može vjerovati ni onome što je zapisano u agrobudžetu. “Za livade i pašnjake prošle godine je obećano do 60, odnosno, 80 a isplaćeno – četiri eura”.

Jednako je nelogično da je PDV na mliječne proizvode veći od stope koja se naplaćuje na mlijeko. Time se,    zapravo, suprotno proklamovanim ciljevima, destimuliše prerada poljoprivrednih proizvoda. Potrošači se, faktički, primoravaju da kupuju i jedu uvezene proizvode.

Komentarišući ovogodišnji agrobudžet ratari ističu kako su subvencije po obrađenom hektaru poljoprivrednog zemljišta do 2020. godine pokrivale, uglavnom, kompletne troškove zasnivanja zasada – sjeme, đubrivo i gorivo. Danas ista davanja iz državne kase, iako su nominalno veća, ne pokrivaju ni polovinu tih troškova. Stočari se nadovezuju na priču. “Nekad sam sa 37 centi otkupne cijene mlijeka i premijom od devet centi mogao da zaradim. Sada, sa otkupnom cijenom od 48 centi i premijom od 20 poslujem sa gubitkom, pošto su troškovi rasli brže i više”, kaže jedan od sagovornika Monitora, vlasnik farme krava. Napominjući kako se u tom poslu “neće zadržati još dugo”. Nema računice.

Ministar Joković i te podatke komentariše iz druge perspektive: “Ovogodišnje premije uvećane su za gotovo sve pojedinačne stočarske kategorije. Tako je sada osnovna naknada za priplodne krave i junice, za one koji najmanje sedam mjeseci drže jedno i više grla te vrste, po grlu 100 eura, dok je prethodno bila 85. Na 150 eura je uvećana premija u sistemu držanja krava-tele…”. Ipak, već u susjednoj Srbiji premije su neuporedivo veće. Za kvalitetnu mliječnu kravu vlasnik od države dobija godišnju premiju veću od 360 eura (40.000 dinara). Farmeri traže da se ona poveća na makar 450 eura (55.000 dinara). U Srbiji su veće i premije po litru mlijeka. Pa, ko izdrži.

Listajući Agrobudžet za 2024. godinu lako je primijetiti da se neke stavke ponavljaju iz godine u godinu iako je riječ o jednokratnim troškovima. To znači da se posao ne završava. Tako opet – drugu, treću ili četvrtu godinu za redom – čitamo o kućama poljoprivrede u Beranama i Pljevljima, pogonu za zbrinjavanje životinjskih konsfikata (hrana isteklog roka trajanja, uginule životinje, nejestivi ostaci zaklanih životinja…) kome se još uvijek traži lokacija, izgradnji dvije ribarske luke na primorju (ulcinjska Porto Milena i Boka).

Iz agrobudžeta, na razočarenje zainteresovanih poljoprivrednika, isključene su makar tri mjere: podrška za preradu na gazdinstvu (mali pogoni za proizvodnju sira, džemova, sokova…); finansijska pomoć za nabavku junica tovnih rasa i podrška za nabavku traktora. Negdje je, nezvanično, razlog slabo interesovanje poljoprivrednika, a negdje zaključak da su pojedinci zloupotrebljavali taj vid pomoći. Pa su kažnjeni svi.

“Farmeri plaćaju nesposobnost države”, zaključuje Mugoša. Crna Gora je prošle godine uvezla hrane u vrijednosti 750 miliona eura. Deset ovogodišnjih agrobudžeta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo