Povežite se sa nama

MONITORING

BUDVA: PROCJENA NEPOKRETNOSTI PO ŽELJI NARUČIOCA: Skuplja livada nego Marovićeva zgrada

Objavljeno prije

na

Specijalni tužilac voli da naglasi da je samo u slučaju oduzimanja poslovnog i stambenog prostora u TQ Plazi, Opštini vraćeno 19 miliona eura na ime milionske štete koju su gradskoj kasi napravili članovi OKG. Sada te luksuzne Marovićeve kvadrate, predsjednik Marko Carević trampi tako što Opština ustupa 4.891 kvadrat izgrađenog stambeno-poslovnog prostora u luksuznom zdanju za 2.947 kvadrata livade u susjedstvu

 

Ako je neko sumnjao da među investitorima koji nemilosrdno betoniraju crnogorsku obalu nema  dobročinitelja i filantropa, taj se prevario. U Budvi se pojavio tajni ruski investitor, pravi filantrop, kojem je interes građana Budve i njihova potreba za zelenim površinama koje nestaju pred mnogobrojnim soliterima, važniji od sopstvenih interesa.

Anonimni Rus, odnosno „jedan Rus“ , kako je na konferenciji za medije predstavljen,većinski je vlasnik atraktivne parcele u srcu Budve, neizgrađene zelene livade, pravog malog parka ispred poslovnog centra TQ Plaza, površine nepunih 3.000 metara kvadratnih. Pored njegove prostire se i parcela u vlasništvu Opštine od nekih 2.000 kvadrata. Nova vlast u Budvi lansirala je ideju da se na toj objedinjenoj lokaciji izgradi park među neboderima, zelena oaza kojima turistička metropola zaista oskudijeva. Ideja o formiranju parka potekla je od Demokrata CG, ali se putevi i metode njene realizacije veoma razlikuju među članovima koalicije koja obnaša vlast.  Bivši predsjednik Opštine Dragan Krapović zalagao se za postupak utvrđivanja javnog interesa za izgradnju parka i izuzimanja zemljišta po tom osnovu, uz odgovarajuću nadoknadu vlasniku. Ideja nije realizovana tokom njegovog predsjedničkog mandata a predlog o utvrđivanju javnog interesa nije stigao na dnevni red skupštinskih zasijedanja.

Njegov naslednik iz redova DF-a, Marko Bato Carević imao je drugačiji stav o načinu rješavanja parkovskog problema. Favorizovao je postupak razmjene imovine između Opštine i vlasnika parcele, koji je realizovan do nivoa potpisivanja Protokola o razmjeni nepokretnosti među zainteresovanim stranama. Carević se dosjetio da u zamjenu za zemljište ponudi stanove i poslovne prostore u kompleksu TQ Plaza koji se nalaze u Lameli C, ove ogromne zgrade. U pitanju su prostrani stanovi i poslovni prostori koji su, navodno, bili izgrađeni za Svetozara Marovića, tadašnjeg potpredsjednika DPS-a, a koji su pripali Opštini nakon procesuiranja budvanske kriminalne grupe od strane Specijalnog tužilaštva. Specijalni tužilac Milivoje Katnić voli da naglasi da je samo u slučaju oduzimanja poslovnog i stambenog prostora u TQ Plazi, Opštini vraćeno 19 miliona eura na ime milionske štete koju su gradskoj kasi napravili članovi OKG. Sada te luksuzne Marovićeve kvadrate, predsjednik Bato Carević trampi za livadu ispred Lamele C.  Ovom  nesvakidašnjom trgovačkom razmjenomdo bara Opština ustupa 4.891 kvadrat izgrađenog stambeno-poslovnog prostora u luksuznom zdanju za 2.947 kvadrata livade u neposrednom susjedstvu. Zanimljivo je takođe da o sudbini Lamele C u različitim vremenskim periodima i pod različitim okolnostima, odlučuju dva Grbljanina, Marović i Carević, komšije iz sela Krimovice.

Svečani čin potpisivanja Protokola obavljen je u ponedeljak 07. oktobra između predsjednika Carevića i predstavnika kompanije Velja Voda Lux Doo, uz prisustvo novinara. Kako Protokolom nije navedeno ime vlasnika firme sa kojim Opština razmjenjuje nepokretnosti, pregledom registra Privrednog suda ustanovili smo da je osnivač firme Velja Voda Lux iz Tivta, kompanija CG Investment, čiji su osnivači onaj „jedan Rus“, ruski državljanin Igor Bidilo sa učešćem 75 odsto vlasništva i Ivan Peković sa preostalih 25 odsto. Dugi niz godina vlasnik ove atraktivne parcele pored hotela Budva, bio je ruski državljanin Nikolaj Kostin.

Da je Protokolom,koji je u ime Opštine potpisao predsjednik Carević a u ime firme Velja Voda Lux izvršna direktorica Marija Lekić, napravljena  neobična pogodba pokazuju prilozene procjene po kojima  vrijednost zemljišta od 2.947 m2 iznosi 6.188.700 eura, dok vrijednost izgrađenog prostora iznosi 6.685.527 eura. Vrijednosti nepokretnosti za razmjenu su gotovo usaglašene, nešto je više izgrađenog prostora nego livadskog, pa će razliku od gotovo pola miliona eura kompanija Velja Voda Lux vratiti Opštini.

Možda bi i ovo  bilo u redu da nema i  drugih, potpuno oprečnih procjena pomenutih nepokretnosti. Priča o parku pokazala je da svako pravi procjene prema sopstvenom interesu, i specijalni tužilac, predsjednici Opštine i vlasnici zemljišta. Po onarodnoj – „statistika naša dika…“ U  konkretnom slučaju – „procjenitelj naša dika što zamisliš to naslika“. Izgleda nevjerovatno ali za parcelu Velja Voda Lux urađene su tri procjene različitih procjenitelja čiji se nalazi drastično razlikuju.

Polovinom tekuće godine Opština je naručila procjenu tog placa kod ovlašćenog procjenitelja Đorđija Rakočevića, člana Komore procjenitelja Crne Gore. Po toj procjeni koju je Opština uredno platila, kvadrat zemljišta u vlasništvu firme Velja Voda Lux, procijenjen je na 547 eura ili ukupno 2.947 kvadrata vrijedi 1.606.832 eura. Rakočević je naglasio kako „ovu procjenu treba posmatrati kao gornju granicu ostvarive vrijednosti“.

Drugu procjenu naručuje predsjednik Carević u septembru ove godine,od Uprave za nekretnine i dobija nevjerovatan obračun po kome ista parcela vrijedi 6.600.000 eura, odnosno 2.250 eura po kvadratu. Ni to nije sve, procjenu za sebe naručuje i firma Velja Voda Lux od licenciranog procjenjivača Saše Zejaka. Po procjeni Zejaka, njihovi kvadrati na tržištu vrijede po 2.100 eura, što ukupno iznosi više od 6 miliona eura.  .

Tri procjenitelja dala su tri različite cijene za jednu istu parcelu u istom vremenu i istim tržišnim uslovima. Ovdje zaista nešto nije kako treba. Državna institucija, Uprava za nekretnine procijenila je zemljište za gotovo pet miliona više od procjene Rakočevića. Da li je moguća tolika razlika ili greška. Predsjednik Carević prihvata procjenu Zejaka nižu za pola miliona eura, koja je, eto, povoljnija za Opštinu.

Na pitanje Monitora kako su moguće ovolike rezlike u visini procjene, Rakočević je kazao  kako čvrsto stoji iza metodološkog pristupa i međunarodnih standarda koje koristi Komora procjenitelja čiji je član. Procjena o kojoj je riječ odudara drastično od prilika na tržištu. „Ako isti predmet procjene rade tri stručna lica, pa jedan procijeni kvadrat na 550 eura, drugi na 2.250 a treći 2.100 po kvadratu u istom vremenskom periodu, ili je onaj prvi žestoko pogriješio ili ovi drugi. To je potpuno neshvatljivo“

, kazao je Rakočević

Čuđenje je tim veće ako se zna za nekoliko transakcija koje su izvršene u blizini parcele koja se razmjenjuje, u kojima cijena kvadrata urbanizovanog zemljišta pored mora nije prešla 600-700 eura.

Vršene su i tri procjene kvadrata u poslovnom centru. Prva je urađena po nalogu Specijalnog tužilaštva po kojoj oduzeta imovina  u aferi „TQ Plaza“ vrijedi 19 miliona eura. Drugu procjenu istih nepokretnosti naručuje tadašnji predsjednik Krapović koja je pokazala da je Specijalno tužilaštvo naduvalo vrijednosti u skladu sa svojim interesima prikazivanja većeg finansijskog uspjeha istrage protiv budvanske grupe, nego što je realno bio. Da bi na kraju, predsjednik Carević naručio treću procjenu, isključivo za prostore u Lameli C namijenjene razmjeni.

Veća cijena zemljišta koje se razmjenjuje znači više kvadrata izgrađenog prostora za ruskog investitora, čiji je predstavnik iznio dirljiv komentar kako su se odrekli gradnje hotela i profita jer je za njih od veće važnosti dobrobit građana Budve i potreba za očuvanjem zelenih površina….

„Moram da izrazim veliku zahvalnost investitoru. Jer, ovo je prvi put, da ja znam, da se neki investitor odrekao svoga biznisa, svog profita, odrekao svog interesa zarad javnog interesa, interesa građana Budve. Cilj ove gradske uprave koja je došla 2016. na vlast, je da se sačuvaju zelene površine. Jeste da je bilo različitih predloga i metoda kako da se sačuva ova zelena površina, ali smo postigli jedan vrlo korektan dogovor”, kazao je Carević.

Dogovor ipak mora proći verifikaciju Ministarstva finansija i doći pred odobrnike budvanskog parlamenta. Ukoliko svi prihvate navedenu računicu, biće to najvredniji park ne samo u Budvi nego i u širem okruženju.

Branka PLAMENAC

Komentari

Izdvojeno

MJERE VLADE U VRIJEME KORONE: Restrikcije ne liječe društvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad se sve sračuna, ispada kako je država, u prvom paketu pomoći stanovništvu i privredi, izdvojila milion eura za minimalnu pomoć najsiromašnijima. Ostalo su samo odložena plaćanja i nove pozajmice. Koje će i te kako koštati njihove korisnike

 

Krajem prošle nedjelje predočena je računica o gubicima trgovaca i ugostitelja koje je proizvela pandemija i preduzete mjere na suzbijanju korona virusa. Podaci se, doduše, odnose na Njemačku. I govore kako oni tamo, svakodnevno, gube milijardu eura prometa.

Niko nadležan u Crnoj Gori se nije pozabavio istim problemom niti javnosti na uvid ponudio rezultate. Eto, saznali smo kako se šefu Vladinog biroa za informisanje Srđanu Kusovcu na društvenim mrežama mnogo dopala objava: „Da nismo na vrime uništili gospodarstvo sada bi imali ogromne gubitke“. Lajovao. Možda je premijeru Dušku Markoviću, čiji je savjetnik, preporučio da uradi isto. Prije ili poslije predstavljanja Vladinog paketa mjera donijetih sa ciljem „olakšavanja života građana i pomoći privredi u vrijeme pandemije koronavirusa“.

Obaviješteni ste kako su Vlada, Centralna banka (CBCG) i Investiciono- razvojni fond (IRF) građanima i privredi ponudili: tromjesečno odlaganje otplate kredita, poreza i doprinosa na zarade i plaćanje zakupa na nekretnine u državnom vlasništvu; obećali kreiranje nove kreditne linije IRF namijenjene za poboljšanje likvidnosti preduzetnika, mikro, malih, srednjih i velikih preduzeća; i obavijestili da će korisnici materijalnog obezbjeđenja porodice (njih 8.583) i penzioneri koji primaju minimalnu penziju od 128 eura (11.957 penzionera) od vlade dobiti jednokratnu pomoć od 50 eura.

Kad se sračuna, ispada kako je država, u prvom paketu pomoći stanovništvu i privredi, izdvojila milion eura za minimalnu pomoć najsiromašnijima. Ostalo su  odložena plaćanja i nove pozajmice. Koje će i te kako koštati njihove korisnike. Pokazalo se, na primjeru koji je ponudila CBCG, da tromjesečno odlaganje plaćanja kreditnih obaveza, uz naknadno dogovoreni obračun kamata koje će biti pridodate postojećem dugu, korisnika kredita može koštati više od jedne mjesečne rate. Banke će (ponovo) ostvariti ekstra profit.

Prisjetimo se, kada je ono trebalo pomoći bankarski biznis Aca i Mila Đukanovića, država je iz cuga izdvojila 44 miliona eura. Do danas nijesu odagnate sumnje da je makar dio tog novca vraćala sama sebi, umjesto povlašćenog zajmoprimca – Prve banke.  A probleme Prve nije proizvela  pandemija.

Mogli bi se u nedogled nabrajati primjeri arčenja državne imovine kroz tzv. burazersku privatizaciju ili nerazriješene privredne afere teške jedan (prvi kredit kojim je Đukanović legalizovao bogatstvo), deset (afera Limenka – državna naknada Acu Đukanoviću za izgubljenu dobit u nerealizovanom poslu sa vladama koje je predvodio i kontrolisao njegov brat) ili sto miliona (koliko su, u najboljem slučaju nebrigom CBCG, izgubili deponenti propalih banaka Duška Kneževića, nekadašnjeg saradnika, sufinansijera vladajuće klase i njenog vođe).

Koliko je tu bilo zaštitnih maski i rukavica, respiratora i sanitetskih vozila, bolnica i kliničkih centara? Koliko plata, naknada, subvencija za zapošljene na prinudnim odmorima, za roditelje prinuđene da čuvaju djecu mlađu od 11 godina nakon zatvaranja škola i vrtića, radnike koji ne mogu da odu na posao zbog samoizolacije ili boravka u karantinu.

Hoće li  sav trošak pasti na njih i njihova preduzeća  stavljena u  stanje mirovanja. U kojem se troškovi gomilaju a prihoda nema.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD SAMOPOSLUGE DO RADNOG MJESTA – KAKO PREŽIVJETI PANDEMIJU: Halapljivog niko nenahrani

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je jedna od rijetkih zemalja koja nema robne rezerve osnovnih životnih namirnica, lijekova i naftnih derivata u državnom vlasništvu koje bi mogla iskoristiti u slučaju potrebe – nestašice ili nekontrolisanog rasta cijena. Baš onog sa čime se sada suočavamo. I ne samo mi

 

U Crnoj Gori ima dovoljna količina osnovnih životnih namirnica i lijekova da zadovolji višemjesečne potrebe njenih građana. Nevolja bi mogla biti to što su postojeće zalihe nepravilno raspoređene, nakon što se dobar dio njih u minulih desetak dana preselio sa rafova i iz veletrgovačkih magacina u podrume i špajze domaćina i domaćica koji su, u strahu od nadolazeće pandemije, napravili višenedjeljne, a ponegdje, i višemjesečne zalihe.

Zvanični podaci nijesu dostupni, ali se čini kako je dosta toga još ostalo i u magacinima. „Crnogorski trgovinski lanci poručuju da su im magacini puni“, objavila je Vlada krajem prošle nedjelje na svom tviter nalogu. „To potvrđuje i naš večerašnji snimak distributivnog centra vodećeg crnogorskog maloprodajnog lanca Voli“. Onda je, sredinom ove nedjelje, iz  Volija potrošačima upućen apel da racionalizuju kupovinu, kako ne bi došlo do, makar privremenih,  problema u snabdijevanju.

Nije običaj da država  građane hrabri tv snimcima iz privatnih magacina. Pa makar to bili i, za naše prilike, veliki trgovački lanci. Crna Gora je, međutim, jedna od rijetkih zemalja koja nema robne rezerve osnovnih životnih namirnica, lijekova i naftnih derivata u državnom vlasništvu koje bi mogla iskoristiti u slučaju potrebe – nestašice ili nekontrolisanog rasta cijena. Baš onog sa čime se sada suočavamo. I ne samo mi.

Samo nekoliko dana bilo je dovoljno da od relativno normalnog stanja na međunarodnim tržištima stignemo u situaciju u kojoj pare ne pomažu. Prvo je Srbija objavila zabranu izvoza hrane i lijekova. Pošto se približno trećina hrane potrošene u Crnoj Gori uveze iz Srbije, postalo je jasno da se, nalik na period 1999-2000., moraju tražiti alternativni snabdjevači i dobavljači. Onda je slična zabrana uvedena na nivou EU, što je manevarski prostor za hitnu dopunu zaliha prehrambenih proizvoda svelo na Albaniju i Bosnu i Hercegovinu. Makar u nekom kraćem vremenskom periodu, pošto je u ovom trenutku, zbog zatvorenih granica i usvojenih ograničenja, hranu teško i kupiti i dopremiti u Crnu Goru.

Jedan od naših sagovornika se požalio, za ilustraciju aktuelnih problema sa prekograničnim transportom, da je kamion sa robom koju je poručio i platio,  još prošlog petka prošao kroz Ljubljanu ali bi u Crnu Goru mogao stići tek po zaključenju ovog broja Monitora, u četvrtak poslije podne. I to pod uslovom da se „ponovo nešto ne zakomplikuje“. Naredne porudžbine biće još komplikovanije pošto je troškove transporta nemoguće predvidjeti i ukalkulisati u cijenu, kaže naš sagovornik.

Pravi posao za državu. Ali…

Nekadašnja Direkcija za robne rezerve ukinuta je prije više od 15 godina (2004.) nakon donošenja Zakona o interventnim nabavkama. Vlast je tada, prema riječima nekadašnjeg ministra a aktuelnog ambasadora u Beogradu Tarzana Miloševića,  „pravila računicu“da li je isplativije nabavljati i čuvati određene količine brašna, žita, ulja, šećera, soli, deterdženata… ili finansijski pomagati one koji se bave nekom proizvodnjom i preradom. „Mislimo da je veći efekat ovo drugo“, objasnio je Milošević. Kome to nije bilo jasno ranije, sada vidi da su tada u vladi sabirali babe i žabe.

Uglavnom, crnogorske robne rezerve prestale su da postoje nakon stupanja na snagu Zakona o interventnim nabavkama (usvojen krajem 2003.). Tim propisom od samo 12 članova uređuje se „postupak obezbjeđenja kontinuiteta snabdijevanja tržišta proizvodima koji su neophodni za zadovoljenje osnovnih potreba stanovništva u uslovima ozbiljnih poremećaja na tržištu“ (član 1). Postupak je sledeći: na početku godine, a naše vlade to obično rade u martu, donosi se Plan interventnih nabavki u uslovima ozbiljnih poremećaja na tržištu. On podrazumijeva: vrstu robe (od 2015. do prošle godine spisak je proširen za negaziranu flaširanu vodu za piće i prirodni gas), količine (prema podacima Monstata o prosječnoj potrošnji), cijene koje se izračunavaju na osnovu prosječne nabavne cijene sa uračunatim PDV- om i spisak privatnih preduzeća kojima će biti povjerena nabavka i distribucija potrebne robe po opštinama.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. marta ili na
www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

MONITORING

IZMEĐU LITIJA: Ni pregovora, ni žalbe Ustavnom sudu

Objavljeno prije

na

Objavio:

To što Vlada odlaže dijalog sa Mitropolijom, a Mitropolija odlaže inicijativu Ustavnom sudu, ide u prilog tezi da je Zakon bio tek povod za nešto drugo, te da kriza koju je usvajanje ovog dokumenta izazvalo, za sada odgovara i Đukanoviću i Amfilohiju

 

Teče treći mjesec, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovjesti, koji je produbio krizu u zemlji i podjele, te  mobilisao desetine hiljada ljudi na ulice, a izlaz se – ne nazire. Dodatno, čini se kao da se rješenje  i ne traži. Kako vrijeme odmiče, sve jači je utisak da je cijela stvar izašla iz okvira samog Zakona, i da se akteri koji vode ovu priču, vlast s jedne i crkva s druge strane, u stvari nadmeću oko nečeg drugog. Da je stvar samo Zakona, i njegovih spornih rješenja, te da postoji volja da se kriza koju je njegovo usvajanje izazvalo  zaustavi, do sada bi se to i učinilo. Ili bar krenulo u traženje rješenja.

Predstavnici vlasti  nedjeljama ponavljaju da je „dijalog“ sa Crkvom neophodan, dok ne čine baš ništa da se on stvarno i uspostavi. Klimaju glavama tokom susreta sa zvaničnicima iz Brisela i Vašingtona, potvrđuju da je dijalog jedino rješenje, ali ga ne vode.  Ili, kao što to čini predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, vatrenim govorima, dodatno zaoštravaju podjele.

Dijalog između SPC i Vlade, koji je otpočeo nakon dolaska evropskog komesara za proširenje, sveo se na jedan sastanak na kom su obje strane ponovile dosadašnje stavove po pitanju Zakona. Vlada i dalje stoji na poziciji da će razgovarati o modelima primjene Zakona, a Mitropolija isključivo o njegovom povlačenju.Termin novog sastanka određen je tek krajem ove sedmice, a nakon pritisaka spolja, i pošto se mitropolit Amfilohije požalio da iz Vlade još nema poziva na razgovor. Premijer Duško Marković saopštio je potom da će novi sastanak biti održan 11. marta. To što je utvrđen datum drugog sastanka jeste nešto, ali ne znači puno, ukoliko se i tada bude stajalo na istim tačkama. Za sada sve ide u tom smjeru.

Advokati Mitropolije crnogorsko primorske (MCP) potvrdili su ove sedmice da Mitropolija još nije podnijela inicijativu Ustavnom sudu Crne Gore za ispitivanje ustavnosti i zakonitosti spornog Zakona, iako je to jedini legalan put da se Zakon stavi van snage, što je i zvanični zahtjev MCP.  Crkva, uz prilično čudne argumente, čeka da to uradi sama država, i insistira na tome da Vlada povuče Zakon prije nego što ga Ustavni sud ocjeni neustavnim, iako bi moralo biti obratno.

“Zabrinjava me to što je Vlada Crne Gore povukla zakon za majke, a nijesu smjeli. Mada to znači da mogu da povuku zakone, a Zakon o slobodi vjeroispovjesti, koji treba da povuku i promjene ne žele, već ga se drže kao pijan plota”, prokomentarisao je mitropolit Amfilohije. Stigao je odgovor iz Vlade: “Netačna je tvrdnja mitropolita Amfilohija da je Vlada povukla tzv. zakon o majkama, Vlada je sprovela Odluku Ustavnog suda”. Dodali su i ovo: “Baš kao što je pokrenuta inicijativa za ocjenu zakona u tom slučaju, i Mitropolija danas ima mogućnost da podnese inicijativu za ocjenu ustavnosti i zakonitosti Zakona o slobodi vjeroispovijesti, što je premijer Marković predložio”.

Advokati Mitropolije, komentarišući stav da Crkva  ne pokušava da pokrene rješavanje ovog pitanja u okviru institucija, odgovaraju da takvu inicijativu može da pokrene i sam Ustavni sud, po službenoj dužnosti.

“Slab je izgovor nekih koji postavljaju pitanje zašto Mitropolija još nije podnijela inicijativu s obzirom na to da Ustavni sud to može uvijek da uradi po službenoj dužnosti, ali zašto to ne čini, to je stvar njihove procjene”, kazao je advokat Velibor Marković.

Advokat Marković je u pravu da sud može sam pokrenuti to pitanje, no on i dalje nije objasnio zašto to ne učini i Mitropolija. Navodno, čeka se da se tekst inicijative usaglasi u okviru Crkve i njihovih ekspertskih tijela. Još znakovitije je to što su inicijative koje su ranije stigle Ustavnom sudu, negdje na predlog Mitropolije – povučene.

Nakon Sinoda i Patrijaršije Srpske pravoslavne crkve, i beogradska advokatska kancelarija Radić povukla je početkom februara inicijativu za ocjenu ustavnosti Zakona, navodeći da su to učinili kako ne bi omeli dijalog MCP sa Vladom i jer ne vjeruju u objektivnost Ustavnog suda. Dijalog MPC s Vladom se ne može omesti, jer nije ni počeo, a povjerenje u Ustavni sud neće se promijeniti ni u slučaju da inicijativa dođe od strane države.   To što inicijativu po službenoj dužnosti ne pokreće sam Ustavni sud, koji je mnogo puta pokazao da je pod političkom kontrolom vlasti, dodatno pokazuje da ni vlast nije voljna da svoj Zakon, u koji se kune, stavi na test. I možda tako dobije dodatni argument u okviru dijaloga. Kad ga zaista  počne.

Sve to ide u prilog tezi da je Zakon bio tek povod za nešto drugo, te da kriza koju je usvajanje ovog dokumenta izazvalo za sada odgovara i vlasti i Mitropoliji.  U javnim međusobnim optužbama, već neko vrijeme  u drugi plan se stavlja Zakon, a vlast i crkva okrivljuju jrdni druge za mnogo ozbiljnije stvari. Đukanović Amfilohija za rušenje “države” , uz pomoć Beograda i Moskve, a mitropolit Đukanovića za atak na identitet Crne Gore, Crkvu i vjeru, te miješanje u unutrašnje crkvene stvari.

“Novoizglasani crnogorski Zakon o slobodi vjeroispovijesti nije donijet sa ciljem da uređuje oblast iz sopstvenog naslova, već da ”utjeruje” duhovni identitet slobodnim građanima, i da vrši pritisak u pravcu reorganizacije crkvenog ustrojstva”, konstatovao je protekle sedmice u autorskom tekstu I rektor Cetinjske bogoslovije Gojko Perović.

Na žalost, i jedni i drugi imaju  argumente za svoje tvrdnje. Dok Đukanović optužuje mitropolita da pomaže Moskvi i Beogradu da realizuje “velikosrpski državnog projekta u našem regionu i da je meta tog projekta i Crna Gora, ” te da se “Amfilohije definisao kao politički subjekt koji aktivno zastupa velikosrpske, ruske i antizapadne stavove na Balkanu”, Mitropolit organizuje litije na koje poziva ruskog mitropolita u Ukrajini, prenosi ovdje tamošnje podjele.  Mnogima je promakao završni govor  na litiji  protojereja Stavrofora( Darka Đoga) citat  Pjesme Slovenima ukrajinskog pjesnika Borisa Olejnika, napsane 1992 u Republici Srpskoj .. Ako nas sav svijet zaboravi  bijedno / nek nam je svejedno/ s nama je Gospod/. Živjeli. Mimo svijeta.

Mitropolit uredno  poziva vjernike da ne glasaju za vladajuću partiju, izjašnjava se o političkom pitanju,  Kosovu… Mimo očiju javnosti održava sastanke sa prosrpskim opozicionim partijama i blagosilja izbore. Tu ima zanimljivih detalja.  DF se trudi da se javno predstavi kao političko krilo litija/ protesta. No crkva je više puta pozvala DF da ne pokušava da preuzme njihove litije. Istovremeno, za Amfilohijev ukus Andrija Mandić  demonstrira preveliku bliskost i,  što ne reći,  zavisinost od Aleksandra Vučića.  Mitropolit je ove sedmice biranim riječima pohvalio lidera URE   Dritana Abazovića, oglašavajući da bi on, ugledni  musliman  puvukao zakon. Ne izgleda da je to slučajno.   Primijetno je da od početka bezrezervnu podršku MCP i litijama pružaju Demokrate i njihov lider Aleksa Bečić. Pri tom  u javnim nastupima  mitropolita Amfilohija predstavljaju u  bajkovito hrišćanskom izdanju, kao da nikad nije bilo ni ratnih godina ni njegovog zlokobnih poruka. Mitropolit se od Bečićevih izjava ne ograđuje, za razliku od onih iz DF. Amfilohije je minula dva mjeseca dokazao da nije zdravo potcijeniti njegovu političku spretnost. Priprema li teren  da podrži one opozcione snage u Crnoj Gori koje nemaju teret specijalnih odnosa sa službenim Beogradom? Niti se u tu mogućnost treba kladiti niti je isključiti. Pitanje  naravno ima i drugi kraj:  da li bi i koje bi partije prihvatile njegovu podršku?

Đukanović se redovno i neprimjereno miješa u crkvena pitanja.  Obnavljanje autokefalne crnogorske crkve  ugradio je  u program Demokratske partije socijalista. Sada svaki govor na temu spornog Zakona,  vodi u pravcu utemeljenosti autokefalnosti crnogorske crkve, a ne o valjanosti tog dokumenta.

Hoće li se mitropolit Amfilophije predsjednik  Đukanović i ovoga puta pružiti jedan drugom ruku, kao što su to znali kroz decenije,  da bi ustoličili svoju vlast i monopole, otvoreno je pitanje.  Momenti približavanja i udaljavanja se smjenjuju.  Često i jedan i drugi spominju istorijski nespornu autokefalnost CPC.  Amfilohijevo blagosiljanje izbora, sigurno nije mrsko Đukanoviću.  Ali tu je istovremeno  i demonstracija snage.  Mitropolitu kao ispomoć je došao ruski partrijah u Ukrajini.  Sa druge strane ove sedmice su se oglasili  neki članovi Pokreta za nezavisnost. Oni su u litije nazvali “  antidržavnim uličnim pohodom maskiranim u liku tzv. molebana i litija koje, bez ijednog crnogorskog državnog simbola uz snažnu propagandnu podršku od strane Srbije i uz zakulisno prisustvo Moskve, terenski organizuju velikosrpske eparhije u Crnoj Gori na čelu sa stožernim episkopom Amfilohijem”. U pismu je Đukanović tek uzgred i  više drugarski kritikovan.  Ni riječi o onome što je njegova vlast sve ove godine činila  da iznutra uništi i obesmisli crnogorsku državu. Da osujeti izgradnju  evropskog društva u koje se kune.

Svaki dan Đukanovićeve vlasti čini Crnu Goru ranjivijom i smanjuje njene šanse da nadživi njegov politički kraj.  Crnu Goru od velikosrpskog i bilo kojeg drugog velikodržavnog projekta,  ne može spasiti nikakakav crnogorski nacionalizam, već njeno najbolje izdanje demokratske zajednice. Samo ako je dom svih svojih različitosti ona ima šansu da pobijedi.  Pod Đukanovićem smo vidjeli njeno najgore izdanje.   Amfilohije u društvu koje ima standarde koji važe za svakoga ne može biti alternativa. Dug i mukotrpan će biti njegov put do katarze, ako ikad krene da ga traži. Negdje na tom putu morao bi vidjeti  zločin paljenja Konavla, i srebrenička polja smrti-  ne kao osvetu nego kao gneocid. Njegova današnja moć da okupi hiljade pristalica je možda najočitiji znak koliko su u ovoj zemlji osujećene njene drugačije mogućnosti. Na tome  su,  svako  svom sektoru, često udruženo, predano radili i Predsjednik i Prvosveštenik. Zato je posao tako temljeno obavljen. Zato će biti teško u Crnoj Gori odbraniti normalnost. U ovom namračenom svijetu, gdje se na globalnom planu sukobljavaju I mire slični tandemi, nemamo puno vremena. Ova zemlja čeka bolje nas. Dokle?

Milena PEROVIĆ KORAĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo