Povežite se sa nama

MONITORING

RADNICI, POSLODAVCI, POTROŠAČI: Ko se boji neradne nedjelje

Objavljeno prije

na

Vijest o prvoj neradnoj nedjelji u Crnoj Gori izazvala je buru: obradovala je radnike a uznemirila poslodavce koji se spremju da toj mjeri doskoče

 

Nedjelja, 20. oktobra, biće prva neradna u Crnoj Gori. Ova vijest obradovala je radnike, posebno one u sektoru trgovine, koji će konačno moći da taj dan provedu sa porodicom, da se odmore, druže sa prijateljima.

Ministarstvo ekonomije spremilo je obrazloženje za uspostavljanje novog zakona: ,,Uvođenjem neradne nedjelje poslodavci će moći znatno da povećaju produktivnost rada i smanje troškove održavanja. Ovo ne može uticati na smanjenje broja radnika, već se poslovi mogu ravnomjerno raspoređivati na radne dane”.

To poslodavce nije razuvjerilo da gubitaka neće biti.

Iz tržnog centra Delta City za Monitor kažu: ,,Mi ćemo kao kompanija poštovati ovaj zakon. Ipak, značajno je napomenuti da su subota i nedjelja dva najvažnija dana za modnu i sportsku maloprodaju, a brojke govore da vikendom šoping mol posjeti od 18 do 24 hiljade ljudi. Procjena na nivou industrije je da nedjelja kao neradni dan izaziva gubitak od minimum milion eura u prometima na mjesečnom nivou naših zakupaca, a oko 20 odsto radne snage na nivou centra ostaće bez posla“.

Iz ovog šoping mola pozivaju se na primjer država regiona: ,,U Srbiji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Makedoniji, molovi rade nedjeljom. U Sloveniji rade skraćeno. Molovi rade nedjeljom u Velikoj Britaniji, Finskoj  Danskoj, Švedskoj, Bugarskoj, Turskoj i Rumuniji“.

Iz Ministarstva ekonomije objašnjavanju da ovaj zakon može samo pozitivno da utiče na opšte ekonomske aktivnosti, kao i na kvalitet života pojedinaca, porodice i društva. ,,Ni u kom slučaju ovakvo zakonsko rješenje neće uticati na snabdjevenost potrošača, već na promjenu dosadašnjih navika u smislu da će se nabavka obavljati ostalim danima“, kažu.

Neko kome je palo na pamet da u nedjelju kupi jaknu, moći će to da uradi u ponedjeljak, kada se prodavnica otvori. To je jasno radnicima i potrošačima. Poslodavcima nije. Savjetnik za pravna pitanjaUnije poslodavaca Crne Gore (UPCG) Filip Lazović ranije se u medijima suprotstavio ovom mišljenju: ,,Možemo govoriti o prelivanju prometa među ostale dane kada pričamo o domaćim državljanima kao potrošačima, ali kada pričamo o turistima onda moramo imati u vidu da ćemo imati gubitke”.

Iz UPCG sada ne žele da se bave pretpostavkama kako će novi zakon uticati na profit poslodavaca i otpuštanje radnika. Kažu – vrijeme će pokazati. Umjesto toga, podnijeli su inicijativu Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti člana Zakona o unutrašnjoj trgovini kojim je propisano da se trgovina na veliko i malo ne može obavljati nedjeljom i u dane državnih i drugih praznika. Iz UPCG smatraju da se ovaj član kosi sa članom koji garantuje slobodu preduzetništva. Idu korak dalje i ocjenjuju da je odluka o neradnoj nedjelji diskriminatorna jer su privredni subjekti iz djelatnosti trgovine stavljeni u nepovoljniji položaj u odnosu na privredne subjekte koji posluju u drugim granama djelatnosti a kojima je dozvoljen rad nedjeljom.

Iz Unije slobodnih sindikata Crne Gore (USSCG) oštro kritikuju ovu inicijativu poslodavaca, i smatraju je još jednim napadom na radna prava zaposlenih u trgovini, u sektoru gdje su ta prava najugroženija. Iz ove organizacije stav da nedjelja treba da bude neradan dan potkrepljuju činjenicom da trgovina ne pripada sektorima čija priroda posla zahtijeva neprekidan rad. Podsjećaju i na radna prava zaposlenih u drugim djelatnostima: ,,Dobro bi bilo da se Vlada sjeti i zaposlenih u građevinarstvu ili šumarstvu“.

Odgovore na pitanja upućena kompaniji VOLI, Monitor do zaključenja ovog broja nije dobio. Možda su bili zauzeti smišljajući metode kako nadoknaditi nedjeljne profite. I smislili su: subotom će se u Voliju raditi do ponoći, a sa sve primamljivim sloganom: Subotom do sada najveći popusti, ne bi li se privukao što veći broj kupaca. Za radnike ove kompanije ne važi slogan Voli vas voli.

Među komentarima na društvenim mrežama  prednjače oni u kojima se pozdravlja zakon o neradnoj nedjelji. Ima i ovakvih: ,,Mnogi bi pristali da rade i nedjeljom, samo da se dobro plati. Eto kako se živi“. I ovaj stav su komentarima podržali mnogi.

Nedjeljom će sa radom nastaviti apoteke, kiosci za prodaju hleba, pekarskih proizvoda i kolača, cvijeća, suvenira, štampe, sredstava za zaštitu bilja ili pogrebne opreme, benzinske stanice i pijace.

Uprava za inspekcijske poslove pozvala je preduzeća da poštuju zakon o neradnoj nedjelji, jer će u suprotnom, pored novčanih kazni, biti propisane i mjere zatvaranja objekata. Predviđene novčane kazne kreću se od hiljadu do 10 hiljada eura za kompaniju, a za direktore od 200 do 500 eura.

BBC piše da u Evropskoj uniji ne postoji jedinstven stav o nedjelji kao neradnom danu, ali je direktivom o radnom vremenu propisano da radnici moraju imati dan za odmor. ,,U njemačkom ustavu nedjelja i državni praznici označeni su kao dani za odmor, ali postoje i izuzeci, pa u nekim gradovima radnje rade nekoliko nedjelja godišnje. U Norveškoj je 2018. godine skupština izglasala da zabrana rada nedjeljom ostaje na snazi. Mađarska je 2015. godine zabranila da radnje rade nedjeljom, ali je nakon samo godinu dana tu odluku i ukinula. Francuska je 2015. godine usvojila zakon koji je gradonačelnicima dao mogućnost da izaberu 12 nedjelja godišnje koje će biti radne za trgovce. Izuzetak su radnje u oblastima sa velikim brojem turista koje rade svakog vikenda”, samo su neki primjeri u svijetu o kojima je pisao ovaj portal.

Nekada ste nedjeljom do 10 ujutru mogli da kupite hleb, novine i mlijeko. Piljare su se potom zatvarale. Odmoran radnik je produktivan radnik. U trci za profitom, mnogi su zaboravili na to staro pravilo. Ali i na to da su radnici ljudska bića, sa svojim potrebama. Potreba za slobodnim vremenom je jedna od osnovnih.

                                                                                                           Andrea JELIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRŽAVNA REVIZORSKA INSTITUCIJA – FINANSIJSKI IZVJEŠTAJI PARTIJA: DPS za reklame koliko ostale partije za izbornu kampanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Državi i lokalni budžeti glavni su izvori finansija političkih partija. S izuzetkom DPS-a koji ubira pare i od izdavanja poslovnih prostora, značajna svota skupi se i od članarina, a najznačajnija od donacija koje uglavnom služe za finansiranje izbornih kampanja. DPS tako godišnje skupi preko četiri miliona eura

 

Državna revizorska institucija (DRI) je tokom ove godine uradila godišnje finansijske izvještaje političkih partija, koji su objavljeni na sajtu DRI. U izvještajima se mogu naći zanimljivi podaci – o imovini partija, prihodima iz državnog i lokalnog budžeta, od članarina, donacija, o tome kako se pare troše i koliko partije poštuju zakone i pravila finansijskog poslovanja.

DRI je do sredine ovog mjeseca objavio izvještaje za ukupno 15 političkih partija o njihovom finansiranju za 2018. godinu. Pored redovnih aktivnosti partije su tokom protekle godine imali i izdatke za predsjedničke i lokalne izbore. DRI je našao zamjerke u poslovanju skoro svake stranke, izuzev Radničke partije koja je jedina dobila pozitivno mišljenje za oba kriterijuma -finansijsku reviziju i reviziju pravilnosti. Ostale opozicione partije su zbog grešaka u rukovođenju novcem tokom izbora uglavnom dobijale opomene u smislu skretanja pažnje, uslovnog mišljenja ili čak negativne ocjene.

Najjača i najdugovječnija Demokratska partija socijalista u sklopu finansijske revizije dobila je pozitivno mišljenje sa skretanjem pažnje, a uslovno mišljenje na pravilnost poslovanja. Razlog DPS nije sve finansijske i druge radnje uskladio sa zakonskim i drugim propisima. Na uslovno mišljenje uticalo to što je DPS 2018. isknjižio građevinski  objekat, čija je knjigovodstvena vrijednost iznosila 63.716 eura. DRI je utvrdio da je prodajna cijena objekata 164.200 eura. Pun iznos nekretnine je plaćen tek u julu 2019, a DRI je naveo da je DPS bez pravnog osnova nakon zaključivanja kupoprodajnog ugovora fakturisao zakup prodatog poslovnog prostora , za dva mjeseca 2018.

DPS je jedina politička partija koja pored novca raspolaže i velikim brojem nekretnina. Prema izvještaju DRI građevinsko zemljište iskazano je u iznosu od 903.435,00 eura i odnosi se na zemljište površine 1.203 m2 u Beogradskoj ulici, u Podgorici, koje je namjenjeno za gradnju poslovne zgrade DPS-a. Pored ovog DPS je u poslovnim knjigama iskazao još jedan građevinski objekat koji je u pripremi u Podgorici u iznosu od 445.010,67 eura ,,Navedeni iznos je iskazan po osnovu troškova opremanja građevinskog zemljišta za izgradnju poslovnog objekta spratnosti G+S+P+3, na urbanističkoj parceli br. 32C u Podgorici, shodno zaključenom Ugovoru sa Glavnim gradom Podgorica (br.06-57 od 26.01.2012. godine) i po osnovu troškova komunalija”.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 22. NOVEMBRA
ILI NA WWW.NOVINARNICA.NET

Komentari

nastavi čitati

MONITORING

AFERA ATLAS GODINU KASNIJE: Ko je prao pare a ko pere ruke

Objavljeno prije

na

Objavio:

U sve krimi priče o Atlas grupi i njenom vlasniku umiješana su i lica sa visokim pozicijama u jednoj, dvije a, možda, i sve tri grane vlasti u Crnoj Gori. Zato nadležni tim sumnjama pristupaju sa posebnom pažnjom: udalje se od njih koliko god je potrebno

 

Neki jubileji, jednostavno, nijesu za slavlje.

Negdje u ovo doba prošle godine Centralna banka (CBCG) i Specijalno državno tužilaštvo (SDT) privodili su kraju pripreme za ulazak (neki bi to radije nazvali upad) u IMB i Atlas banku koje su, pokazaće se, bile srce ovdašnje poslovne imperije biznismena Duška Kneževića.

Rezultat tih operacija poznat nam je samo djelimično. Znamo da su – nakon što je CBCG obznanila nelikvidnost Kneževićevih banaka i uvela prinudnu upravu, a Specijalno državno tužilaštvo skupa sa Upravom policije „realizovalo predmet Beta“ i pripremilo krivičnu prijavu protiv 174 osobe i preduzeća zbog sumnji da su preko ovih banaka „počinili krivično djelo pranje novca u iznosu većem od pola milijarde eura“ – obje banke otišle u stečaj, pa je CBCG započela postupak njihove likvidacije. Vlasnik Atlas grupe pobjegao je u London, odakle se  nekadašnjim partnerima sveti objavljujući dokumenta (i nedokumentovane glasine) o zajedničkim poslovima. Više od sto miliona eura sa računa klijenata tih banaka nije vraćeno vlasnicima. Možda nikad neće biti. Iz Fonda za zaštitu depozita malim deponentima (depoziti manji do 50 hiljada eura) isplaćeno je oko 100 miliona. Shodno Zakonu o zaštiti depozita bez prava na naknadu novca ostala je država, lokalne samouprave, javna i komunalna preduzeća…).  Atlas grupa je pokrenula sudski spor protiv Crne Gore u kome, kažu, zahtijevaju naknadu štete od pola milijarde eura.

Guverner Radoje Žugić je, u minulih 12 mjeseci, prešao put od optimiste bez razloga do pesimiste bez objašnjenja, da bi se danas pretvarao kako sa operacijom Atlas nema dodirnih tačaka.

Prvo je, lani,  sredinom novembra,  u razgovoru za Monitor(tekst  Ko krije Kneževićev sunovrat, a ko će to da plati) , tvrdio kako „banke imaju realne šanse za oporavak“ zahvaljujući blagovremenim mjerama CBCG. Nekoliko nedjelja kasnije Žugić je u parlamentu izjavio kako „više ne može da garantuje da u Atlas banku neće biti uveden stečaj“. Kada se to desilo (5. aprila) guverner tvrdi kako finansijski sistem „nikad nije bio jači“, te da shodno zaključku „ne postoji nijedan razlog zbog koga bi on podnio ostavku“.

U nekoj paralelnoj stvarnosti guverner Žugić bi javnosti bio dužan objašnjenje zbog čega je, kao guverner CBCG pa ministar finansija i ponovo guverner, godinama ignorisao zvanična upozorenja o stanju u Kneževićevim bankama (nalazi revizije i kontrole CBCG). Iako su prva upozorenja stigla još 2011. godine, on i njegovi saradnici iz prinudne oprave  tvrde da su tek po preuzimanju kontrole nad Atlas bankom „našli nekoliko skrivenih mana“. Finansijska analitičarka Mila Kasalica još tada tvrdi kako su službenici CBCG sa višegodišnjim zakašnjenjem „u brojkama pronašli ono što je u revizorskim izvještajima identifikovano još od 2014, a u izvještajima Kontrole banaka CBCG u 2015. godini“.

Da je započeta debata na temu (ne)činjenja CBCG i njene odgovornosti za propast IMB i Atlas banke i gubitke koje su pretrpjeli njihovi klijenti i povjerioci – a nije – guverner bi imao obavezu da odgovori i na neka pitanja „lične prirode“. Recimo, da li se nepostupanje monetarnih vlasti prema Atlas banci s početka ove decenije samo slučajno podudara s periodom kada je pripremao i branio doktorat na visokoškolskoj ustanovi (Beogradska bankarska akademija) koju je osnovao Duško Knežević. Tamo su mu mentor i predsjednik komisije bili Zoran Grubišić i Hasan Hanić, članovi a kasnije i predsjednici Upravnog odbora Atlas banke. Treći član komisije bio je Nikola Fabris, viceguverner CBCG jedno vrijeme zadužen i za kontrolu banaka. Trefilo se.

Nije na odmet pomenuti kako je Velibor Marković, nekadašnji viceguverner CBCG pod čijom komandom je 2015. urađen izvještaj koji pokazuje ogromne, a možda već tada i nepopravljive, dubioze u Kneževićevim bankama pritvoren pod sumnjom da je član kriminalne organizacije odbjeglog tajkuna.

I tužilačka priča o pranju para krenula je iz najviših visina (550 miliona eura), da bi se potom SDT Milivoje Katnić i njegovi saradnici iz Specijalnog tužilaštva i Specijalnog policijskog tima korigovali. Tako smo stigli do brojke od 63 miliona eura. Toliko su, navodno, banke i njihovi klijenti od države utajili na ime poreza (PDV).  I toliko je novca SDT blokiralo na računima sada već propalih banaka.

Prije nekoliko dana iz kabineta v.d. Vrhovnog državnog tužioca Ivice Stankovića stigla je obavijest da se  ta istraga privodi kraju. Uspije li da kompletira optužnicu za pranje novca i dokaže je na sudu, Tužilaštvo bi iznenadilo mnoge koji su takav ishod godinama očekivali u nekim neuporedivo jednostavnijim slučajevima (Šarić, Kalić…). Uzalud.

Istovremeno sa obavještenjem o skorom kraju istrage o pranju novca koje je, navodno, počelo početkom 2011. i trajalo sve do pred kraj prošle godine, VDT je poslanika Aleksandra Damjanovića obavijestilo kako je odbacilo njegovu krivičnu prijavu podnijetu zbog nezakonitog umanjenja depozita Atlas banke za vrijeme prinudne uprave. U pitanju je više od 20 miliona koji su, izgleda, potrošeni tako što su novcem sa računa pojednih klijenata, uz njihovu saglasnost, zatvarani tuđi krediti. Privilegovani su – mogućnost ovih transakcija nije bila opštepoznata stvar – na taj način iz banke izvukli novac koji bi im ostao zarobljen do okončanja stečajnog postupka.

Damjanović je uvjeren da Zakon zabranjuje ovaj vid „kompenzacije“.  Tužilaštvo, očito, ne dijeli to mišljenje. Obrazloženje njihove odluke još nijesmo čuli.

SDT nije okončalo ni istragu protiv Slavoljuba Stijepovića, nekadašnjeg gradonačelnika i ministra a sada generalnog sekretara predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića.

Javno, ona se vodi od kada smo, krajem prošle godine, ugledali Kneževićev kućni video na kome on Stijepoviću predaje goleme koverte sa novcem namijenjenim za predizborne troškove DPS-a. Nezvanično, istraga je počela godinu ranije, u oktobru 2017, kada je po nalogu SDT-a privedeno nekoliko Kneževićevih saradnika iz Atlas grupe, pod sumnjom da su učestvovali u nezakonitom finansiranju DF. Ta iIstraga je, makar javno,  zamrla kada je jedan od privedenih objasnio da je novac nosio – Stijepoviću. Misleći da je njegov. Potom se javio Knežević. „Ako nekoga morate da privodite zbog tog, ja vam stojim na raspolaganju čim se vratim iz Beograda“, poručio je insistirajući da je novac njegov i da tu nema ništa nezakonito.

Predomislio se. I oko  „raspolaganja“ (pred sudom u Londonu započet je postupak po ovdašnjem zahtjevu za izručenje D. Kneževića) i oko zakonitosti posla. Sada Knežević kaže da je to bio dio reketa koji je morao da plaća DPS-u,  kao i mnogi crnogorski biznismeni.

Njegove tvrdnje negirao je Đukanović. On je u ime DPS objasnio da nema govore o prinudi, već poslovni ljudi njegovu partiju pomažu na osnovu principa koji je definisao kao interesnu dobrovoljnost. Novac je ,,završavao u računovodstvu DPS, sve je pažljivo evidentirano“, pojasnio je Đukanović, „a državnim organima dostavljani su onakvi izvještaji kakve su oni tražili”.  Tužilaštvo u njegovoj priči nije pronašlo ni trag udaljene sumnje o, recimo, nedozvoljenoj trgovini uticajem!?

Ništa im nije bilo neobično ni u dokumentima koje je objavio Knežević, a koji su pokazali da je VIP klijentima Atlas banke, među kojima je bio i Đukanović, on – ali tuđim novcem – izmirivao dugove po kreditnim karticama.

Za Tužilaštvo nije sporan aranžman između Kneževićevog vozača i predsjednika Skupštine Ivana Brajovića, iako odbjegli tajkun tvrdi da je dao novac i poslao svog službenika da od predsjednika SD kupi plac, kako bi tim novcem Brajović izmirio dugove Atlas banci. Mnogo je zanimljivije istraživati Nebojšu Medojevića i deset hiljada eura koje je, navodno, Kneževićev vozač odnio vozaču predsjednika Pokreta za promjene (i Knežević i Medojević negiraju tu transakciju).

Knežević je, manje ili više, dokumentovao svoje privatne aranžmane: sa Milom Đukanovićem koje je predsjednik i nekadašnji premijer godinama tajio od ovdašnje javnosti (žirant za prvi milion, plaćeni izleti u Dubai i Monte Karlo); Branimirom Gvozdenovićem (izleti, nevraćeni krediti, hvatanje veze u SDP-u za ulazak u vladu); Dušankom Jeknić (provizija za prodaju akcija koje je A2A kupila od naših privatizacionih fondova); Budimirom Šegrtom (plaćanje specijalizacije u Londonu), ali Tužilaštvo za to ne haje.

Njih ne interesuju ni priče o nezakonitom aranžmanu kojim su milioni u vlasništvu Aerodroma Crne Gore stavljeni na raspolaganje Atlas banci, o načinu na koji je Knežević u Crnu Goru unio osam miliona eura u kešu (ko je i pošto to omogućio nagađaju pojedini opozicioni portali), o tome kako je od lažnih vlasnika, u bescjenje, kupio preduzeće sa višemilionskim nekretninama, kako je uz pomoć direktora Atlas banke (danas je to Katnićev svjedok saradnik) banku opljačkao za 15 miliona (garancije u slučaju Kaspija…).

Koliko god različite, sve te krimi priče imaju i nešto zajedničko. Njihovi akteri nijesu samo u Londonu i Spužu (Istražni zatvor), već i na visokopozicioniranim mjestima u jednoj, dvije a možda, čak, i sve tri grane vlasti u Crnoj Gori. Zato nadležni tim sumnjama pristupaju sa posebnom pažnjom: udalje se koliko god je potrebno, da ne bi vidjeli ništa nezakonito.  I da ih ne pokvase dok peru ruke od davnih poslova sa nekadašnjim drugom.

Zoran RADULOVIĆ 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NEMA KRAJA SUĐENJU OPTUŽENIMA ZA UBISTVO SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA: Zločin u nastavcima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vrhovni sud se ni poslije pet mjeseci nije odredio o odluci Ustavnog suda da je tokom suđenja optuženima za ubistvo policijskog funkcionera 2005. godine, Bigoviću i Boreti povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku. I da im treba suditi ponovo. Potrajaće

 

Ni skoro peti mjeseci nakon što je Ustavni sud Crne Gore ukinuo presudu u slučaju ubistva visokog policijskog funkcionera Slavoljuba Šćekića, sudije Vrhovnog suda nijesu donijelče odluku  o tome  kakav će stav zauzeti i ko će, po  11. put, raspravljati o sudbini optuženih u ovom slučaju.

Podsjetimo: Saša Boreta, Ljubo Bigović, Milan Čila Šćekić i Ljubo Vujadinović osuđeni su na po 30 godina robije zbog likvidacije Slavoljuba Šćekića.

Prema sada već ukinutoj presudi, optuženi Šćekić i  Vujadinović su ubili policijskog inspektora 30. avgusta 2005, a na taj zločin podstrekli su Boreta i Bigović.To su, navodi se u presudi, učinili jer im je Šćekić bio na tragu rukovodeći istragom o pokušaju iznude i seriji bombaških napada na tadašnje gradlište hotela Splendid. Za bombaške napade osuđen je Alan Kožar, koji je kaznu izdržao.

Ljetos je  Ustavni sud ukinuo pravosnažnu presudu i vratio je na odlučivanje Vrhovnom sudu. Dodatni zadatak dao im je Saša Boreta koji je na sjednici Vrhovnog suda 24. oktobra tražio izuzeće svih članova sudskog vijeća formiranog za razmatranje ukinute odluke Ustavnog suda.

Boreta smatra da neće imati pravično suđenje ako se tim predmetom i ubuduće budu bavile sudije Stanka Vučinić, Petar Stojanović, Branimir Femić, Svetlana Vujanović i Vesna Vučković.

On je u ahtjevu naveo da su iste sudije Vrhovnog suda, prije četiri godine, potvrdile osuđujuću odluku „pod pritiskom predsjednice tog suda Vesne Medenice”.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 15. NOVEMBRA

ILI ONLINE NA
https://www.novinarnica.net/

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo