Povežite se sa nama

DRUŠTVO

NAPAD NA DUBROVNIK 28 GODINA POSLIJE: Omerta vlasti i većine opozicije

Objavljeno prije

na

Skoro tri decenije kasnije, na djelu je kolektivna amnezija vlasti, većine opozicije i medija o napadu na Dubrovnik. U udžbenicima se ovaj zločin skoro i ne pominje. Lažna istina DPS-a da su samo čuvali mir postala je zvanična

 

Da je Crna Gora postigla koncenzus u žmurenju na jednu od najsramnijih stranica  u novijoj istoriji – napad na Dubrovnik, pokazuje ovaj 1. oktobar. Ni prisjećanja, ma ni slova u crnogorskim medijima o godišnjici napada, niti saopštenja koje političke parije, nevladine organizacije…

Izuzetak je izjava Radana Nikolića, predsjednika Udruženja boraca ratova od 1990, koji za Večernje Novosti govori o terorističkom napadu hrvatske paravojske 1. oktobra 1991. O tome da su u zoru tog dana pale prve granate na grad pod Srđem, ispaljene iz topova JNA i rezervista Hercegovačkog korpusa sa položaja oko Trebinja, ni riječi. Nema ni opomene da je u osvajački pohod na Konavle i Dubrovnik učestvovalo sedam hiljada crnogorskih rezervista, pripadnika MUP-a i dobrovoljačkih paravojnih formacija. Tokom agresije na Dubrovnik poginulo je 116 civila, više od 430 branitelja tog grada, a ranjeno je više od 1.500 osoba. Ta ratna avantura života koštala je života 166 građana Crne Gore.

Ćutanje je prekrilo i zločin i žrtve. Dobar dio opozicije baštini scenario iz Večernjih Novosti, dok vlast i njihovi tribuni manipulišu i ovom nesrećom. Javni servis RTCG koji je bio u obavezi da podsjeti na godišnjicu napada na Dubrovnik, to nije učinio, ali je  dva dana ranije objavio informaciju da je prije 28 godina adrmiral JNA Vladimir Barović izvršio samoubistvo na ostrvu Vis jer nije želio da puca na hrvatske gradove. Zgodno sjećanje.  U kratkoj informaciji je bilo bitno da se istakne da je Barović bio Crnogorac. Konteksta nema, niti upozorenja na neslavnu ulogu tadašnje Crne Gore u ratovima ’90-ih. A i kako bi bilo kada je savremeni epilog priče o časnom admiralu Baroviću taj što je admirala prije tri godine posthumno odlikovao tadašnji predsjednik Crne Gore Filip Vujanović. Političar koji je o svojim kolegama akterima dubrovačke sramne epopeje ovako govorio: „Marović i Đukanović nijesu nosili vojnu uniformu, nijesu se ogriješili o pravila i običaje ratovanja, nijesu u bilo kojem smislu uticali na ono što je bila zbilja Dubrovačkog ratišta i stranice crnogorske istorije koju svi zajedno želimo da zatvorimo”.

Posthumni orden za admirala Barovića primio je komandant Mornarice CG, jer je njegova supruga Radmila to odbila uz obrazloženje ,,da je sve davno rečeno”. Po admiralu Baroviću se ne zove ni jedna ulica u Crnoj Gori, nema biste niti obilježja, a o njegovom činu ne uči se ni u školama.

U stvari u školama je, programom predviđeno, da se o napadu na Dubrovnik ćuti. Maturanti gimnazija iz važećeg udžbenika istorije ne mogu saznati skoro ništa o napadu na Dubrovnik. Šturo se navodi da je Dubrovnik napala JNA, i ističe se ,,da vlast u Podgorici za vrijeme oružanih sukoba u bivšoj SFRJ nije imala uticaj na politiku Slobodana Miloševića”. Kao da slušate DPS rječnik o nevoljnim saučesnicima.

Maturantima je u udžbeniku naložen zadatak da analiziraju ,,koje diplomatske aktivnosti ie preuzeo tadašnji premijer Milo Đukanović kako bi Crna Gora i njeni građani bili u velikoj mjeri pošteđeni ratnih razaranja i žrtava 1999. godine”.

O aktivnostima Đukanovića na isprici Dubrovčanima zbog zločina koji im je napravila Crna Gora, dok je on kao i danas bio u vrhu vlasti, nema ništa. Izvinjenje se primilo i kod nas, pa bi bilo nepotrebno opterećivanje maturanata sa, na primjer, Đukanovićevim izjavama – od početne: „Pohod na Dubrovnik je svrsishodan i svako suprotno stanovište je izdajničko”, do konačne: „Ne, ja to nijesam znao kao što to nije mogao znati niko iz tadašnjeg crnogorskog rukovodstva”.

Autori Udžbenika istorije za četvti razred gimnazije su Milan Šćekić, Živko Andrijašević i Vanja Vuković. Andrijašević u svojoj knjizi Nacrt za ideologiju jedne vlast, iz 1999, piše kako je Pobjeda 1991. pripremala Rat za mir, i u njoj koristi citate iz ovog tada ratnohučkaškog državnog glasila: ,,Da se vrate u vjeru svojih otaca”, ,,Iz davnih godina ustaškog genocida “, ,,Crna Gora će biti sjutra mnogo veća”, ,,Glasale su ga dvije babe”, ,,U Dubrovnik da slušam gusle”… Vjerovatno je na sadržaj udžbenika koji se sada koristi u gimnazijama uticaja imalo Andrijaševićevo angažovanje kao savjetnika Mila Đukanovića, kao i učešće u Đukanovićevoj predizbornoj kampanji.

Nije uvjek bilo tako. Što se tiče udžbenika samo jedno polugođe u jesen 2009. maturanti su mogli da uče nešto više i šire o neslavnim ’90-tim. ,,Prvi višestranački izbori održani su u decembru 1990. Savez komunista Crne Gore (od 1991. DPS) osvojio je apsolutnu vlast. Momir Bulatović je izabran za predsjednika, a Milo Đukanović za premijera Crne Gore. Uveli su Crnu Goru u rat”; „Crnogorska vlast je 1992. godine protjerala 114 bosanskih muslimana izbjeglica i predala ih vlastima Republike Srpske, koji su potom likvidirani, dok je u Crnoj Gori ubijeno šest izbjeglica; ,,Tajna policija je zastrašivala članove Liberalnog saveza. Podršku ovakvoj politici DPS-a pružala je SPC i njen mitropolit Amfilohije”, pisalo je u udžbeniku koji su prije 10 godina sačinili Šerbo Rastoder, Dragutin Papović i Sait Šabotić. ,,Problem je što su stvari iznešene na vidjelo, a ne što one nijesu tačne”, govorio je tada za Monitor istoričar Papović. Nakon što je udžbenik povučen iz upotrebe Papović je izjavio: ,,Ovo je politička odluka i ništa više. Prevladao je politički interes, političari određuju šta je, a šta nije podobno da se pojavi u udžbeniku”. On je danas poslanik DPS-a u Skupštini Crne Gore.

Pošto je na djelu kolektivna amnezija da podsjetimo na neke činjenice o kojima Monitor uporno piše svih ovih godina.

Opsada Dubrovnika počela je 1. oktobra 1991. i trajala je devet mjeseci. U tom periodu, prema optužnici Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, ubijeno je 116 civila, a više stotina ranjeno; poginulo je 430 hrvatskih branitelja, 443 osobe zatvorene su u logorima Morinj i Bileća, prognano je 33.000 osoba i uništen 2.071 stambeni objekat. Tokom ratnih operacija na dubrovačkom području poginulo je i 166 rezervista iz Crne Gore.

Haški tribunal je utvrdio da su tokom „rata za mir”, kako je agresiju na Dubrovnik nazvao bivši visoki funcioner DPS-a Svetozar Marović, snage JNA i rezervisti uništavali, pljačkali i palili civilne objekte. Ukupna ratna šteta procijenjena je na oko milijardu i po eura.

Dubrovnik je bio pod opsadom iz vazduha, sa mora i kopna od 1. oktobra 1991. do maja 1992. Skoro 240 dana građani Dubrovnika živjeli su u kopnenoj i pomorskoj blokadi, 138 dana bez struje i vode, a više od četiri mjeseca proveli su u skloništima.

Okončan je u septembru 1992. dogovorom Tuđman-Ćosić o demilitarizaciji Prevlake i povlačenjem JNA 15 kilometara u dubinu crnogorske teritorije.

U napadu su uništeni brojni spomenici kulture iako su se na njima vijorile zastave UNESCO-a. Razoreno je devet srednjovjekovnih palata unutar istorijskog jezgra Dubrovnika, a na području od Stona do Konavala spaljeno 2127 kuća. Bez krova nad glavom ostao je 7771 stanovnik dubrovačkog područja.

Na skupu Rat za mir 20 godina kasnije, održanom u Podgorici prije osam godina, konstatovano je „od devedesetih do danas imamo neku vrstu produženog zločina i kontralustracije”. Kako tada tako i danas na snazi je DPS istorija. A ona u njihovom službenom stranačkom istorijatu glasi: ,,Demokratska partija socijalista je politička stranka čiji je preteča Savez komunista Crne Gore. Nakon ankete među članstvom, na kongresu održanom juna 1991. godine, ime je promijenjeno u DPS… Poslije ovog Kongresa uslijedio je niz istorijskih događaja, koji su presudno uticali na dalji razvojni put Crne Gore i na živote njenih građana, a samim tim i na Demokratsku partiju socijalista i njeno djelovanje. SFRJ se raspala u krvavim sukobima. Crna Gora je ipak uspjela da sačuva mir u tim burnim vremenima’’.

 

 Predrag NIKOLIĆ

 

 

Dubrovnik (dugo) pamti!

 

Izložba Dubrovnik: Grad s ožiljkom nije vraćanje u prošlost, kako će možda neki protumačiti. Ona predstavlja priču jednoga grada koji se izdiže iz pepela i koji hrabro kreće naprijed. Ova izložba imat će svoj stalni postav, ovdje u Lazaretima, kako bi svijetu pričala priču o našemu gradu, kao i svim strahotama koje je podnio u Domovinskom ratu, a sve kako se više nikad ne bi ponovilo. Ona je ujedno i povijesni pečat na ratna razaranja i obnovu grada koji se već 40 godina nalazi pod zaštitom UNESCO-a. Izložba jasno dočarava i tko je bio agresor, a tko žrtva. Onim pojedincima koji pokušavaju promijeniti povijest iz grada slobode poručujem: istina je samo jedna, i ona se ne može promijeniti.

Tim je riječima dubrovački gradonačelnik Mato Franković u obnovljenim prostorima Lazareta (nekadašnjeg karantina iz doba Dubrovačke republike) najavio postav izložbe Dubrovnik, A Scarred City: stradanje i obnova Dubrovnika 1991. – 2000. Izložbu su otvorili djeca i rodbina poginulih hrvatskih branitelja, te predstavnici civilnih i vojnih udruga s dubrovačkog područja.

Lazaretska multimedijalna izložba otvorena je u sklopu programa obilježavanja 28. godišnjice početka napada na Dubrovnik i jug Hrvatske. Autori izložbe su mladi dubrovački znanstvenici dr Julijana Antić Brautović, dr Mato Brautović i dr Goran Cvjetinović.

Kroz devet tematskih cjelina posjetiocima se uz pomoć multimedijskih pomagala omogućuje upoznavanje s kronologijom rata na jugu Hrvatske, vojnim i civilnim žrtvama, razaranjima i materijalnim štetama, stradanjem i poslijeratnom obnovom Dubrovnika, napose stare gradske jezgre, te Konavala, Rijeke i Župe dubrovačke i Dubrovačkog primorja…

Izložbeni postav zasniva se na povijesnim činjenicama iz doba ‘rata za mir’, popraćena je mnoštvom dokumenata, ratnim fotografijama, izvornim TV i video zapisima… Sadrži i cjelovite presude generalu Pavlu Strugaru i admiralu Miodragu Jokiću, glavnim JNA komandantima napada na Dubrovnik pred UN-ovim sudom u Hagu, budući da su to bile prve izrečene presude za ratni zločin protiv kulturne baštine u nekom međunarodnom postupku.

U dijelu posvećenom političkim okolnostima vojnog napada na Dubrovnik izložba donosi iscrpan prikaz pokušaja ostvarenja projekta Velike Srbije, kao i uloga te „zajedničkih interesa“ ratnih političkih vodstava Srbije i Crne Gore i JNA, kako bi se i Dubrovnik našao unutar SANU memorandumskih granica.

Izložba je „nenametljivo impresivna i sazdana na činjenicama“, rekao je Bruno Carnez, ratni izaslanik UNESCO-a, koji je u Dubrovniku ’91 proveo dane najžešćih bombardiranja, razgledajući ‘interaktivne stolove’ u društvu s hrvatskom ministricom kulture Ninom Obuljen Koržinek. Prije Lazareta izložba Dubrovnik: Grad s ožiljkom predstavljena je zimus u sjedištu UN-a u New Yorku i hrvatskoj Ambasadi u Washingtonu, a u oba grada je izazvala veliko zanimanje diplomatske javnosti. Za prvu polovinu iduće godine, kada će Hrvatska predsjedati EU-om, izložba će biti otvorena i u sjedištu Unije, u Briselu.

Luko BRAILO

Komentari

DRUŠTVO

PREDLOG ZAKONA O ZAŠTITI DJECE U DIGITALNOM PROSTORU: Rješenje ili prebacivanje odgovornosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora razmatra usvajanje zakona o zaštiti djece na internetu, odnosno zabrane korišćenja društvenih mreža u zavisnosti od uzrasta. Iako ima onih koji pozdravljaju ovu inciijativu, relevantne međunarodne organizacije za zaštitu prava djece ukazuju da zabrane nijesu rješenje

 

Djeca u Crnoj Gori mlađa od 13 godina neće moći da koriste digitalne platforme, a tinejdžeri od 13 do 16 godina samo  uz saglasnost roditelja, predviđa Predlog zakona o zaštiti djece u digitalnom prostoru, koji je u skupštinsku proceduru sredinom prošlog mjeseca predala poslanica Socijalističke narodne partije (SNP) Slađana Kaluđerović.

Predviđene su i velike kazne, do 40.000 eura, za digitalne platforme koje ne budu poštovale ovaj zakon.

U obrazloženju zakona Kaluđerović je kazala da djeca u Crnoj Gori sve ranije koriste internet i društvene mreže, a istovremeno su sve izloženija digitalnom nasilju, štetnim sadržajima i manipulativnim materijalima koje proizvodi vještačka inteligencija. Pozvala se na podatke koji govore da  73 odsto djece uzrasta od devet do 15 godina ima profil na društvenim mrežama, 41 odsto je vidjelo uznemirujući sadržaj, dok je 32 odsto doživjelo neki oblik digitalnog nasilja. Kaluđerović smatra da ovi podaci zahtijevaju hitnu reakciju države.

Nadzor nad sprovođenjem ovog zakona bio bi u nadležnosti Agencije za audio-vizuelne medijske usluge.

Predlažu se kazne od 1.000 do 40.000 eura za preduzetnike, pravna lica i davaoce usluge digitalne platforme ukoliko dozvole korišćenje digitalnih platformi djeci mlađoj od 13 godina.

Istraživanje sprovedeno u Crnoj Gori između 2023. i 2025. godine, pokazalo je da 99 odsto djece uzrasta od 12 do 17 godina u Crnoj Gori koristi internet, 91 odsto koristi društvene mreže ili aplikacije za razmjenu poruka najmanje jednom sedmično, a 76 odsto djece igra onlajn igre najmanje jednom sedmično.

„Istraživanje je pokazalo da je 11 odsto djece koja koriste internet bilo izloženo najmanje jednom obliku seksualne eksploatacije i zlostavljanja putem tehnologije u periodu od jedne godine, što se procjenjuje na oko 4.900 djece“, navodi se u obrazloženju zakona.

Ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović je krajem juna u Skupštini podržao ovaj zakon. Objasnio je da je ideja je u zreloj fazi. „Mislim da će to doprinijeti snažnijem mehanizmu zaštite zloupotrebe maloljetnika, naročito u smislu konkretne teme – vrbovanju maloljetnika od organizovanih kriminalnih grupa”, kazao je Šaranović.

Objasnio je da je porastao broj maloljetnih izvršilaca krivičnih djela: „Imamo rast broja maloljetnih osoba u ukupnoj strukturi kad su u pitanju krivična djela, sa tri odsto 2021. godine na 5,5 odsto prošle godine“.

Psihološkinja Radmila Stupar Đurišić ocijenila je za portal RTCG da cilj zabrane nije kažnjavanje mladih, već zaštita njihovog mentalnog zdravlja i stvaranje uslova za zdraviji razvoj. „Kao što postoji starosno ograničenje za vožnju automobila, alkohol ili kockanje smatram da bi i društvene mreže trebalo koristiti tek kada osoba dostigne određeni nivo emocionalne i kognitivne zrelosti“, istakla je ona.

Sa njom je saglasan i IT stručnjak Dejan Abazović koji ističe da je jasno da nijedna mjera ne može biti stoprocentno efikasna. „Smatram da je takva inicijativa opravdana prije svega zbog zaštite mentalnog zdravlja djece, njihove koncentracije, kognitivnog razvoja i kvaliteta socijalizacije. Posljednjih godina svjedočimo porastu problema povezanih sa prekomjernom upotrebom društvenih mreža među djecom i adolescentima – od zavisnosti od ekranâ, poremećaja pažnje i sna, do izloženosti vršnjačkom nasilju, neprimjerenim sadržajima i različitim oblicima manipulacije algoritmima“, kaže Abazović.

Psihološkinja je navela da istraživanja pokazuju da pretjerano korišćenje društvenih mreža može biti povezano sa povećanim nivoom anksioznosti, depresije, poremećajima sna, smanjenim samopouzdanjem i osjećajem usamljenosti, a to je nešto što ne želimo da naša djeca razvijaju koristeći društvene mreže od najranijeg uzrasta.

Ima i onih koji smatraju da zabrana nije adekvatna mjera za rešavanje problema.

„Takvim odlukama suštinski se ne rješava problem bezbjednosti, već se kompletna odgovornost prebacuje isključivo na djecu. Na ovaj način institucije, platforme i odrasli zapravo ‘peru ruke’ od kreiranja bezbjednog digitalnog ambijenta i budućih aktivnosti djece”, kazao je za portal Kolektiv  Bojan Jušković  iz Fondacije za bezbjedniji internet.

„Zabrana nikada ne može i ne smije biti efikasnije sredstvo u odnosu na edukaciju. Moramo biti svjesni da ovoj djeci planiramo da uskratimo pristup digitalnom svijetu u kojem oni žive i rastu praktično od svog rođenja. Izolovati ih iz tog okruženja je nemoguća misija. Umjesto toga, moramo im pružiti adekvatne alate, vještine i znanje da se u tom svijetu zaštite. Ključ nije u starosnoj granici, već u digitalnoj pismenosti“, izjavio je Jušković.

U februaru, povodom Svjetskog dana bezbjednosti na internetu, šef predstavništva UNICEF-a u Crnoj Gori Mikele Servadei izjavio je da same zabrane ne mogu riješiti problem, koji je sistemski. Pozvao je na jasno  definisane odgovornosti države, kompanija i roditelja, kao i na jasna pravila koja zaista štite najmlađe.

UNICEF razumije zabrinutost vlada i pozdravlja činjenicu da se bezbjednost djece na internetu konačno shvata ozbiljno, iako potpuna zabrana pristupa digitalnom svijetu danas nije izdvodljiva. Djeca su svakodnevno izložena stvarnim rizicima u digitalnom okruženju, međutim, sama starosna ograničenja nijesu rješenje, poručeno je iz ove organizacije.

„Stav UNICEF-a je da su djeci potrebne tri stvari: platforme koje su bezbjedne po dizajnu, sa sadržajem prilagođenim uzrastu i odgovarajućim filterima, jasna pravila koja pozivaju društvene mreže i IT kompanije na odgovornost i sistemi koji pružaju podršku porodicama i školama. Bez toga, sav teret se prebacuje isključivo na roditelje i djecu a to nije ni pravedno ni djelotvorno”, ocijenio je Servadei.

Početkom godine i iz Evropske unije su stigle vijesti o namjerama za  uvođenje minimalne starosti za društvene mreže i da više evropskih zemalja, uključujući Dansku, Francusku, Italiju, Grčku, planira zabranu upotrebe društvenih mreža za djecu do 15 ili 16 godina.

 

Iskustva

Velika Britanija je najavila zabranu pristupa društvenim mrežama za mlađe od 16 godina, s ciljem da zakon stupi na snagu u proljeće 2027. ako prođe parlamentarnu proceduru.

Britanskim tinejdžerima od 16. i 17. godina biće uvedeno noćno ograničenje korišćenja društvenih mreža, saopštila je ovog mjeseca,  vlada Ujedinjenog Kraljevstva. To znači da bi aplikacije poput Instagrama, TikToka i Jutjuba bile automatski nedostupne između ponoći i šest ujutru.

Novi planovi uslijedili su nakon najave u junu da će mlađima od 16 godina u Velikoj Britaniji biti potpuno zabranjen pristup određenom broju platformi.

I druge zemlje uvode ili najavljuju ograničenja. U Kini već važe stroga pravila za maloljetnike. Ova zemlja je ograničenja počela da uvodi 2021. godine kada je ograničila online videoigre za maloljetnike. Nakon toga ograničeno je i korišćenje određenih digitalnih sadržaja, kao i stroža kontrola sadržaja kojima maloljetni mogu pristupiti.

U Australiji je krajem 2025. donešen zakon kojim je propisano da platforme poput Facebooka, Instagrama, TikToka, Snapchata, X-a, YouTubea i Reddita imaju obavezu da preduzmu „razumne mjere“ kako bi spriječile osobe mlađe od 16 godina da otvore ili zadrže nalog. Međutim, istraživanja sprovedena sredinom 2026. godine pokazuju da čak preko 80 odsto tinejdžera pod zabranom i dalje aktivno koristi platforme kao što su Instagram, TikTok i Snapchat.

U SAD su pojedine savezne države donijele zakone koji ograničavaju pristup društvenim mrežama maloljetnicima, ali se pravila razlikuju po državama i dio njih je osporen na sudovima.

Strožu provjeru uzrasta za korišćenje društvenih mreža uvela je Francuska, a  najavile Španija i Norveška. Krajem prošle godine Danska je najavila uvođenje ograničenja pristupa internetu i društvenim mrežama za djecu mlađu od 15 godina, sa ciljem zaštite njihovog mentalnog zdravlja. Ova mjera obuhvata platforme poput Instagrama, TikToka, Snapchata i X-a, a planira se primjena kroz stroge sisteme za provjeru starosti.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VRH SPC I REŽIM VUČIĆA PROTIV CETINJSKE MITROPOLIJE: Novi lov na „izdajnike” i „separatiste”

Objavljeno prije

na

Objavio:

Politika je objavila da je prošlog četvrtka u Patrijaršijskom dvoru u Beogradu Mitropolit budimljansko-nikšićki Metodije odlikovao njihovog urednika Vladimira Vukovića medaljom Svetog velikomučenika i pobedonosca Georgija prvog stepena. Metodije je tom prigodom poručio da je to priznanje Vukoviću za – vjernost istini.   U posljednje vrijeme Vuković je poznat po žestokim napadima na mitopolita MCP Joanikija i dio njegovog sveštenstva koje optužuju za „crkveni separatizam” i, vjerovali ili ne, za „progon svega što je srpsko”

 

 

Da ni ovo ljeto u Crnoj Gori ne može proći bez lova na „izdajnike srpstva” i „crkvene separatiste” u vlastitim redovima opet se postarao vrh Srpske pravoslavne crkve (SPC) i episkopi vjerni režimu braće Vučić. I opet je ulogu glavnog terenskog operativca dobio episkop budimljansko-nikšićki Metodije Ostojić koji je prošlog ljeta u svojoj eparhiji (koja pokriva 52 odsto Crne Gore) podgrijavao podjele u narodu i veličao četničke koljače i saradnike nacista kao svete i bogougodne ljude. Sve je kulminiralo otkrivanjem spomenika ratnom zločincu Pavlu Đurišiću u Gornjem Zaostru kod Berana. Vlasti su naredile uklanjanje spomenika koji je onda našao utočište u konaku manastira Đurđevi stupovi prije nego je volšebno nestao. Država se nije usudila procesuirati za govor mržnje ovog episkopa koji je od Vučićevog patrijarha dobio titulu mitropolita i članstvo u Sinodu zbog odanosti Prvoj familiji Srbije.

Beogradska Politika je prošlog petka objavila da je dan ranije u Patrijaršijskom dvoru u Beogradu održana prigodna svečanost na kojoj je Mitropolit budimljansko-nikšićki Metodije odlikovao njihovog urednika Vladimira Vukovića medaljom Svetog velikomučenika i pobedonosca Georgija prvog stepena. Razlog za to je, kako se dalje navodi u povelji odlikovanja, „pokazana ljubav prema Svetoj Majci Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi (SPC) i svedočenje Istine kao jedne od najvećih vrednosti i dobara”. Vladika Metodije je tom prigodom poručio da je “Orden Svetog Georgija… novinaru i publicisti Vladimiru Vukoviću… priznanje za njegovo časno i dosledno opredeljenje koje je temelj svakog slobodnog i odgovornog društva – vernost istini”. Dalje navodi da je „brat Vladimir” primao udarce, klevete i progon, ali je sačuvao obraz pred ljudima i dušu pred Bogom i „jurišao… perom na široko rasprostranjene bedeme obmane koja prijeti da oburva u vječni pogibao narod srpski”.

Uručenju nagrade prisustvovali su srbijanski patrijarh Porfirije Perić kao i svi članovi Svetog sinoda (crkvene vlade SPC-a) uključujući i njenog glavnog operativca episkopa bačkog Irineja Bulovića. Nema sumnje da je orden dobro pročitan kod onih u Crnoj Gori protiv kojih je uperen.

O kakvom se „borcu za istinu” radi može se lako vidjeti jednostavnom pretragom Vukovićevih radaka u medijima pod kontrolom braće Vučić. U posljednje vrijeme on je poznat po žestokim napadima na Mitropoliju crnogorsko primorsku (MCP), mitropolita Joanikija Mićovića i dio njegovog sveštenstva koje optužuju za „crkveni separatizam” I, vjerovali ili ne, za „progon svega što je srpsko”. Povod za nove napade na mitropolita je bilo javno pismo šestorice episkopa SPC-a prošle godine, među kojima je i Joanikije. U pismu je osuđen pljuvački rječnik vučićevskog episkopa kruševačkog Davida Perovića protiv studenata. Šestorica episkopa su podržali studentske proteste u borbi za pravdu i istinu nakon pada nadstrešnice u Novom Sadu i smrti 16 građana. Pride, Joanikije je nekoliko puta nedvosmisleno podržao ulazak Crne Gore u Evropsku uniju (EU) što je izazvalo bijes vladajućih krugova u Srbiji.

Osim napada na MCP i mitropolita Joanikija, Vuković se u režimskim medijima obrušio i na lidera Nove srpske demokratije (NSD) i predsjednika crnogorske Skupštine Andriju Mandića. Povod je otkazivanje poslušnosti Aleksandru i Andreju Vučiću i tvrdi kurs Crne Gore prema članstvu u EU. Mandićev otklon je počeo nakon donošenja politikantske Rezolucije o genocidu u Jasenovcu čiji je on bio formalni inicijator. Ono što Vučić nije htio donijeti u svom parlamentu, da ne bi naudio Srbiji u odnosima sa Hrvatskom i EU, progurao je preko tadašnjih poslušnika u crnogorskom parlamentu. Nakon toga je Hrvatska blokirala Poglavlje 31 u pregovorima uz pakosnu radost zvaničnog Beograda. Vukovićeve pisanije i gostovanja na režimskim televizijama su pune ličnih uvreda na račun predsjednika Skupštine. Mandić je „kukavički napravio izdaju Srba u Crnoj Gori. Dramatične su razmjere ovoga što radi” uvjerava Vuković srbijansku javnost. “Koliko mora čovjek da bude jadan, od 0 do Andrija Mandić” je novi kriterijum ocjenjivanja ljudi po Vukoviću. „Onako kako su nekada blese opčinjene Kilibardom mrzjele Slobodana Miloševića, isto tako sve više Mandićevih fanova gleda na Vučića” očajava Vuković. Ipak, nakon dodjele tzv. ordena objavio je sliku iz restorana sa Metodijem i sadašnjim i bivšim funkcionerima NSD-a Dariom Vranešom i Strahinjom Bulajićem čija lojalnost režimu se za sada ne dovodi u pitanje.

Manje se zna je da je Vuković bio zadužen i za blaćenje pokojnog mitropolita Amfilohija Radovića, takođe neposlušnog braći Vučić. On je januara 2017. napao MCP jer na službama nije čitana božićna poslanica tadašnjega srbijanskog patrijarha Irineja Gavrilovića. Vuković je za „neviđenu istorijsku sramotu, ovakav podmukli nož u leđa” i „nebivalu crkvenorušiteljsku diverziju” odgovornost pripisao Amfilohiju. Vuković je navodno otkrio “skrivene namjere… crkveno-autonomaške” Amfilohija koji je „vrlo osion, vlastoljubiv, sujetan, gordouman, i DPS-ovski zalaufan mitropolit Crne Gore, Brda, Skenderije, Egzarha Pećkog Trona i samozvani Arhiepiskop Cetinjski”. Vuković kvalifikuje Amfilohija da je „providni glumac i prodavač cetinjskih magli”, „kameleonski neprincipijelni mitropolit”, „vlastoljubivi šizofrenik”. Na Amfilohijevom licu vidi „autonomašku izgubljenost ali i upornu ostrašćenost da se do bijele panakamilavke i autonomne Crnogorske crkve stigne što prije”. Amfilohije liči “na svog neslavnog brata po sujeti i moračkog zemljaka Sekulu Drljevića”

Za Joanikija je Vuković pisao da igra „licemjernu ulogu duhovno slabunjavog Amfilohijevog potrčka, lažnog antiautonomaša”. Amfilohije i Joanikije su „produžene ruke Mila Đukanovića i njegovog DPS-a na terenu… aktivni kooperativci DPS-a… što bi naš narod rekao – i posle UDBE UDBA”. „Veselog Joanikija… ionako niko i neće ništa pitati” zaključio je Vuković u službi braće Vučić. Amfilohije i Joanikije „ruše ionako krhko jedinstvo SPC”  jer su “preko noći, poslije par koferčića sa evrima iz Vlade Crne Gore” promijenili mišljenja.

Ovakav uličarski rječnik bez javnog pokajanja i izvinjenja bila je glavna kvalifikacija sa Orden Svetog Georgija i za dokaz „pokazane ljubavi prema Svetoj Majci SPC”. Orden puno više govori o vrhu SPC-a i njihovoj istini i standardima nego o Vukoviću. Vrijedi se podsjetiti da su mnogi kriminalci, ratni zločinci i akteri brojnih korupcionaških afera u Srbiji i Republici Srpskoj nositelji raznih crkvenih odlikovanja. Najpoznatiji je pravosnažno osuđeni Vojislav Šešelj koji nosi Orden Belog anđela prvog reda (2015) i Orden Svetog vladike Mardarija (2022). Milorad Vučelić, urednik Novosti i Miloševićev ratni huškač, je 2021. dobio Orden Svetog Save, drugog reda „za novinarski profesionalizam i afirmaciju hrišćanskih vrednosti”. Pokojni Dragan Marković Palma, političar, gradonačelnik Jagodine, čija TV Palma je 90-ih svakodnevno prikazivala otključane tvrde porniće, je dobio Orden svetih novomučenika kragujevačkih i Orden Svetog Save prvog stepena. Od 2015. do 2025, među dobitnicima crkvenih ordena se pominju šef BIA-e i ministar odbrane Bratislav Gašić i Milorad Dodik. Vlasnik ekstremno vulgarne i žute TV Informer Dragan J. Vučićević je 2016. godine dobio od tadašnjeg patrijarha gramatu na kojoj stoji da mu se dodjeljuje zbog „izražene nesebične ljubavi i revnost prema SPC-u i velikom ličnom prilogu za živopisanje i ukrašavanje crkve”. Poželjeno mu je „svako istinsko dobro i uspeh u daljem radu”. Od tada je Vučićevićev posao istinski procvjetao kao i njegovi „novinarski” standardi.

Ovim ordenom i najavljenim dolaskom patrijarha na proslavu 150 godina Vučedolske bitke 29. jula, Beograd šalje jasnu poruku da ne želi umiriti neprijateljstvo prema svemu što je crnogorsko. Anticrnogorska pomama SNS vlasti je sve vidljivija i mnogima koji se smatraju Srbima iz Crne Gore, koji žele dobro svojoj zemlji. Vidjećemo da li će Vučedolska proslava postati replika nedavne četničke regate na Drini s patrijarhom u glavnoj ulozi. U međuvremenu, metodiji, dajkovići, vukovići i drugi će nastaviti „svedočiti Istinu” po TV Informeru i TV Palmi.

  Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NOVI LUKSUZ NA CRNOGORSKOM PRIMORJU – SVETI STEFAN U SJENCI: Ekskluzivni rizorti, privatne vile i plaže za bogate

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najluksuzniji objekat hotela One&Only, raskošna dvosobna Vila One, površine 460 kvadrata, nudi se po nevjerovatnoj cijeni od 22.110 eura za noć. Vila se reklamira kao ambijent koji nudi „božanski život“ i zagarantovanu sreću onom ko je iznajmi. Druga vila koja raspolaže sa četiri spavaće sobe izdaje sa po cijeni od 23.650 eura za noć

 

 

Na Crnogorskom primorju, na obali od Herceg Novog do Ulcinja, sve je više luksuznih turističkih kompleksa u kojima cijene boravka dostižu one na svjetskom nivou. Uz klasičnu hotelsku i ponudu u privatnom smještaju, izgrađeni su ekskluzivni kompleksi namijenjeni gostima visoke platežne moći, sa naglaskom na privatnost, vrhunsku uslugu i izuzetne sadržaje.

Grad hotel Sveti Stefan, koji je dugi niz godina predstavljao simbol ekskluzivne turističke ponude Crne Gore, nije više centralna tačka elitne ponude. Bar ne po cijenama smještaja i usluga koje kompleks Aman Sveti Stefan nudi.

Novi turistički kompleksi, nikli na lokalitetima koji se ne mogu mjeriti sa prirodnim, kulturnim i istorijskim odlikama Sveca, posluju sa cijenama hotelskih i plažnih usluga koje na Svetom Stefanu do sada nisu postignute.

Po vrtoglavim cijenama smještaja i luksuzu koji ga prati, ubjedljivo vodi turistički kompleks Portonovi, odnosno hotel One&Only, izgrađen na lokaciji nekadašnje vojne baze Kumbor. Hotel koji raspolaže sa 113 soba, desetak privatnih kuća i dvije vile, nudi raskoš i usluge kakve u hotelima na drugim dijelovima Crnogorskog primorja ne postoje.

Najluksuzniji objekat ovog rizorta, raskošna dvosobna Vila One, površine 460 kvadrata, nudi se po nevjerovatnoj cijeni od 22.110 eura za  noć. Vila se reklamira kao ambijent koji nudi „božanski život“ i zagarantovanu sreću onom ko je iznajmi. Druga vila koja raspolaže sa četiri spavaće sobe izdaje sa po cijeni od 23.650 eura za noć. Cijene važe za špic turističke sezone, jul i avgust.

Prosječne cijene za iznajmljivanje dvokrevetne sobe u hotelu One&Only kreću se od početnih 2.900 eura dnevno. Zanimljivo je da preskupa vila čije iznajmljivanje košta više od 20.000 eura nema zasebnu plažu, nego sopstveni bazen. Dok su druge vile i porodične kuće orijentisane na omanju pješčanu plažu u okviru kompleksa.

Šta je to što One&Only nudi gostima za taj novac, nije poznato, ali prema informacijama sektora prodaje, gotovo svi kapaciteti hotela i vila su unaprijed rasprodati. Ovaj hotel u Boki posjećuju bogati iz cijelog svijeta: Rusije, Ukrajine, Azerbejdžana, Amerike. Među njima su i pojedini dobrostojeći građani Crne Gore.

Hotelski kompleks Sveti Stefan i Miločer, koji je ovoga ljeta počeo sa radom nakon petogodišnje pauze, izašao je na tržište sa znatno nižim cijenama od navedenih.

Najpoznatija vila na čuvenom ostrvu, nekadašnja vila 118, sada vila 22, u ponudi je trenutno po cijeni od 7.500 eura za noć, koja će tokom avgusta vjerovatno biti nešto viša. Cijene apartmana u Vili Miločer kreću se od 2.900 eura, zavisno od termina i posebnih zahtjeva gostiju.

Grad hotel Sveti Stefan sa Miločerom, koji su posjećivali slavni i bogati, državnici i umjetnici, danas nema nekadašnji značaj i slavu. Godine izolacije ostavile su traga ne samo zbog privremenog nestanka sa turističkog tržišta nego i u pogledu kvaliteta usluge i opremljenosti objekata. Enterijeri hotela Sveti Stefan i Miločer nemaju traženu raskoš i udobnost, ne prate savremene standarde unutrašnjeg dizajna i opreme za goste koji traže ekskluzivnost.

Kompleks Dukley Garden izgrađen na rtu Zavala u Budvi, izdvaja se ponudom i cijenama od ostalih hotela budvanske rivijere. Noć u njihovom penthausu od 500 m2 staje 3.900 eura.

Ne zaostaje ni hotel The Chedi u naselju Luštica bay, u čijim luksuznim apartmanima za dvije osobe treba izdvojiti oko 3.100 eura dnevno, dok je smještaj u hotelskim sobama oko 900 eura.

Luksuz ne završava na vratima hotela. Sve više se mijenja i izgled atraktivnih plaža na rivijeri. Posebna pažnja se posvećuje ekskluzivnoj ponudi plažnog mobilijara i ugostiteljskih usluga. Mnoge pješčane plaže počele su da liče na dnevne ili spavaće sobe pored mora u kojima ljudi leže, spavaju, jedu… Pored uobičajenih plažnih kompleta sa ležaljkama i suncobranom, zakupci po pijesku postavljaju ležajeve, za jednu ili dvije osobe, poput francuskog kreveta. Tu su skupi baldahini i bungalovi sa sve namještajem za kompletan dnevni odmor za više osoba. Uz prateće restorane i barove, pojedine plaže postaju pravi manji prodajni centri. Slobodnog mjesta na pijesku za one koji ne žele da plaćaju ležaljke sve je manje na Crnogorskom primorju.

Zakupci plaža koje pod baldahinima i šatorima izgledaju poput pustinjskih oaza tvrde da je potražnja za udobnim boravkom na plaži sve veća, te da su baldahini i bungalovi gotovo svakoga dana rasporodati. Potrebne su rezervacije za ovu vrstu mobilijara najmanje dva dana prije dolaska na plažu.

Jedna od popularnijih plaža sa „ful“ opremom je Drobni pijesak u Reževićima, koja posluje pod nazivom Pura Vida Beach Club. Cijene ležaljki na ovoj predivnoj prirodnoj plaži staju od 25 do 30 eura, takozvani VIP Bed 50, neki separe 40, bijeli baldahin 60, dok je cijena bungalova 70 i 80 eura, zavisno od broja gostiju. Vlasnici firme Pura Vida preuzeli su i plažu Pecka u kompleksu Luštica Bay, na kojoj su cijene plažne opreme nešto više.

Jedan od suvlasnika kompanije Cinema doo, koja je zakupac dijela plaže Drobni pijesak, Lazar Mijač navodi, da njihov brend Pura Vida širi svoje poslovanje, jer nudi vrhunske usluge kakve zahtjevni gosti traže. Nakon poziva iz kompanije Luštica Bay da organizuju plažu kojom ova kompanija gazduje po osnovu ugovora sa Morskim dobrom, stigao im je i poziv iz Dubaia za organizaciju kupališta.

Rezervacije plažnog mobilijara potrebne su i za poznatu plažu Galija. Ona je od prirodne kamenite plaže pretvorena u ugostiteljski centar na pjeni od mora, sa ogromnim restoranom na obali i mnogim dodatnim sadržajima. Komplet od dvije ležaljke sa suncobranom na Galiji košta 30 eura, dok uživanje pod baldahinom staje 110 eura. Uz ovu cijenu goste će poslužiti čašom proseka ili nekog drugog vina.

Na dugoj Slovenskoj plaži koja je u potpunosti prekrivena lježaljkama, ne može se naći komplet za manje od 20 eura za dan. Cijene kompleta variraju zavisno u kom redu od mora se nalaze, od 50 pa do 20 eura za posljednji red. Ista je situacija i na gradskoj plaži Mogren, na Kamenovu i drugim kupalištima.

U turističkom kompleksu Dukley eksploatacija plaža i mora dostigla je plafon. Kompleks raspolaže sa tri kupališta. Nekadašnja plaža Guvance, koja nosi naziv Laguna beach, je prirodna pješčana plaža koja gostima nudi mobilijar i sadržaje čija konzumacija od početnih 150 eura dostiže i nevjerovantnih 2.500 eura na dan. Toliko košta usluga boravka na izdvojenoj terasi pored mora, uz obaveznu hranu i piće, za najviše 6 osoba. Na ovu cijenu treba dodati 10 posto doplate na ime usluge.

U isto vrijeme cijene jednog kompleta ležaljki i suncobrana na plažama Sveti Stefan i Miločer iznose 240 eura. To je manje nego u Portonovom, na primjer, gdje ista usluga staje 300 eura.

Zanimljiv je ovaj paradoks aktuelne turističke ponude. Dok se za pojedine plaže i ekskluzivne zone na rivijeri mjesto mora rezervisati unaprijed, uz cijene koje su dostupne malom broju gostiju, nekadašnje najprestižnije lokacije ostaju poluprazne. Predivne prirodne plaže Miločera i Svetog Stefana koje su decenijama bile sinonim za elitni turizam, eleganciju i mir, ne privlače pažnju kao ranije. Na njima ovih dana gostiju nema. Njihova praznina naglašava izgubljeni sjaj Svetog Stefana i promjenu turističke slike Crne Gore – luksuz se seli na nove adrese, u privatne rizorte, sa drugačijim konceptima i sadržajima koji bez obzira na cijene, imaju klijentelu.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo