Povežite se sa nama

DRUŠTVO

NAPAD NA DUBROVNIK 28 GODINA POSLIJE: Omerta vlasti i većine opozicije

Objavljeno prije

na

Skoro tri decenije kasnije, na djelu je kolektivna amnezija vlasti, većine opozicije i medija o napadu na Dubrovnik. U udžbenicima se ovaj zločin skoro i ne pominje. Lažna istina DPS-a da su samo čuvali mir postala je zvanična

 

Da je Crna Gora postigla koncenzus u žmurenju na jednu od najsramnijih stranica  u novijoj istoriji – napad na Dubrovnik, pokazuje ovaj 1. oktobar. Ni prisjećanja, ma ni slova u crnogorskim medijima o godišnjici napada, niti saopštenja koje političke parije, nevladine organizacije…

Izuzetak je izjava Radana Nikolića, predsjednika Udruženja boraca ratova od 1990, koji za Večernje Novosti govori o terorističkom napadu hrvatske paravojske 1. oktobra 1991. O tome da su u zoru tog dana pale prve granate na grad pod Srđem, ispaljene iz topova JNA i rezervista Hercegovačkog korpusa sa položaja oko Trebinja, ni riječi. Nema ni opomene da je u osvajački pohod na Konavle i Dubrovnik učestvovalo sedam hiljada crnogorskih rezervista, pripadnika MUP-a i dobrovoljačkih paravojnih formacija. Tokom agresije na Dubrovnik poginulo je 116 civila, više od 430 branitelja tog grada, a ranjeno je više od 1.500 osoba. Ta ratna avantura života koštala je života 166 građana Crne Gore.

Ćutanje je prekrilo i zločin i žrtve. Dobar dio opozicije baštini scenario iz Večernjih Novosti, dok vlast i njihovi tribuni manipulišu i ovom nesrećom. Javni servis RTCG koji je bio u obavezi da podsjeti na godišnjicu napada na Dubrovnik, to nije učinio, ali je  dva dana ranije objavio informaciju da je prije 28 godina adrmiral JNA Vladimir Barović izvršio samoubistvo na ostrvu Vis jer nije želio da puca na hrvatske gradove. Zgodno sjećanje.  U kratkoj informaciji je bilo bitno da se istakne da je Barović bio Crnogorac. Konteksta nema, niti upozorenja na neslavnu ulogu tadašnje Crne Gore u ratovima ‘90-ih. A i kako bi bilo kada je savremeni epilog priče o časnom admiralu Baroviću taj što je admirala prije tri godine posthumno odlikovao tadašnji predsjednik Crne Gore Filip Vujanović. Političar koji je o svojim kolegama akterima dubrovačke sramne epopeje ovako govorio: „Marović i Đukanović nijesu nosili vojnu uniformu, nijesu se ogriješili o pravila i običaje ratovanja, nijesu u bilo kojem smislu uticali na ono što je bila zbilja Dubrovačkog ratišta i stranice crnogorske istorije koju svi zajedno želimo da zatvorimo”.

Posthumni orden za admirala Barovića primio je komandant Mornarice CG, jer je njegova supruga Radmila to odbila uz obrazloženje ,,da je sve davno rečeno”. Po admiralu Baroviću se ne zove ni jedna ulica u Crnoj Gori, nema biste niti obilježja, a o njegovom činu ne uči se ni u školama.

U stvari u školama je, programom predviđeno, da se o napadu na Dubrovnik ćuti. Maturanti gimnazija iz važećeg udžbenika istorije ne mogu saznati skoro ništa o napadu na Dubrovnik. Šturo se navodi da je Dubrovnik napala JNA, i ističe se ,,da vlast u Podgorici za vrijeme oružanih sukoba u bivšoj SFRJ nije imala uticaj na politiku Slobodana Miloševića”. Kao da slušate DPS rječnik o nevoljnim saučesnicima.

Maturantima je u udžbeniku naložen zadatak da analiziraju ,,koje diplomatske aktivnosti ie preuzeo tadašnji premijer Milo Đukanović kako bi Crna Gora i njeni građani bili u velikoj mjeri pošteđeni ratnih razaranja i žrtava 1999. godine”.

O aktivnostima Đukanovića na isprici Dubrovčanima zbog zločina koji im je napravila Crna Gora, dok je on kao i danas bio u vrhu vlasti, nema ništa. Izvinjenje se primilo i kod nas, pa bi bilo nepotrebno opterećivanje maturanata sa, na primjer, Đukanovićevim izjavama – od početne: „Pohod na Dubrovnik je svrsishodan i svako suprotno stanovište je izdajničko”, do konačne: „Ne, ja to nijesam znao kao što to nije mogao znati niko iz tadašnjeg crnogorskog rukovodstva”.

Autori Udžbenika istorije za četvti razred gimnazije su Milan Šćekić, Živko Andrijašević i Vanja Vuković. Andrijašević u svojoj knjizi Nacrt za ideologiju jedne vlast, iz 1999, piše kako je Pobjeda 1991. pripremala Rat za mir, i u njoj koristi citate iz ovog tada ratnohučkaškog državnog glasila: ,,Da se vrate u vjeru svojih otaca”, ,,Iz davnih godina ustaškog genocida “, ,,Crna Gora će biti sjutra mnogo veća”, ,,Glasale su ga dvije babe”, ,,U Dubrovnik da slušam gusle”… Vjerovatno je na sadržaj udžbenika koji se sada koristi u gimnazijama uticaja imalo Andrijaševićevo angažovanje kao savjetnika Mila Đukanovića, kao i učešće u Đukanovićevoj predizbornoj kampanji.

Nije uvjek bilo tako. Što se tiče udžbenika samo jedno polugođe u jesen 2009. maturanti su mogli da uče nešto više i šire o neslavnim ‘90-tim. ,,Prvi višestranački izbori održani su u decembru 1990. Savez komunista Crne Gore (od 1991. DPS) osvojio je apsolutnu vlast. Momir Bulatović je izabran za predsjednika, a Milo Đukanović za premijera Crne Gore. Uveli su Crnu Goru u rat”; „Crnogorska vlast je 1992. godine protjerala 114 bosanskih muslimana izbjeglica i predala ih vlastima Republike Srpske, koji su potom likvidirani, dok je u Crnoj Gori ubijeno šest izbjeglica; ,,Tajna policija je zastrašivala članove Liberalnog saveza. Podršku ovakvoj politici DPS-a pružala je SPC i njen mitropolit Amfilohije”, pisalo je u udžbeniku koji su prije 10 godina sačinili Šerbo Rastoder, Dragutin Papović i Sait Šabotić. ,,Problem je što su stvari iznešene na vidjelo, a ne što one nijesu tačne”, govorio je tada za Monitor istoričar Papović. Nakon što je udžbenik povučen iz upotrebe Papović je izjavio: ,,Ovo je politička odluka i ništa više. Prevladao je politički interes, političari određuju šta je, a šta nije podobno da se pojavi u udžbeniku”. On je danas poslanik DPS-a u Skupštini Crne Gore.

Pošto je na djelu kolektivna amnezija da podsjetimo na neke činjenice o kojima Monitor uporno piše svih ovih godina.

Opsada Dubrovnika počela je 1. oktobra 1991. i trajala je devet mjeseci. U tom periodu, prema optužnici Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, ubijeno je 116 civila, a više stotina ranjeno; poginulo je 430 hrvatskih branitelja, 443 osobe zatvorene su u logorima Morinj i Bileća, prognano je 33.000 osoba i uništen 2.071 stambeni objekat. Tokom ratnih operacija na dubrovačkom području poginulo je i 166 rezervista iz Crne Gore.

Haški tribunal je utvrdio da su tokom „rata za mir”, kako je agresiju na Dubrovnik nazvao bivši visoki funcioner DPS-a Svetozar Marović, snage JNA i rezervisti uništavali, pljačkali i palili civilne objekte. Ukupna ratna šteta procijenjena je na oko milijardu i po eura.

Dubrovnik je bio pod opsadom iz vazduha, sa mora i kopna od 1. oktobra 1991. do maja 1992. Skoro 240 dana građani Dubrovnika živjeli su u kopnenoj i pomorskoj blokadi, 138 dana bez struje i vode, a više od četiri mjeseca proveli su u skloništima.

Okončan je u septembru 1992. dogovorom Tuđman-Ćosić o demilitarizaciji Prevlake i povlačenjem JNA 15 kilometara u dubinu crnogorske teritorije.

U napadu su uništeni brojni spomenici kulture iako su se na njima vijorile zastave UNESCO-a. Razoreno je devet srednjovjekovnih palata unutar istorijskog jezgra Dubrovnika, a na području od Stona do Konavala spaljeno 2127 kuća. Bez krova nad glavom ostao je 7771 stanovnik dubrovačkog područja.

Na skupu Rat za mir 20 godina kasnije, održanom u Podgorici prije osam godina, konstatovano je „od devedesetih do danas imamo neku vrstu produženog zločina i kontralustracije”. Kako tada tako i danas na snazi je DPS istorija. A ona u njihovom službenom stranačkom istorijatu glasi: ,,Demokratska partija socijalista je politička stranka čiji je preteča Savez komunista Crne Gore. Nakon ankete među članstvom, na kongresu održanom juna 1991. godine, ime je promijenjeno u DPS… Poslije ovog Kongresa uslijedio je niz istorijskih događaja, koji su presudno uticali na dalji razvojni put Crne Gore i na živote njenih građana, a samim tim i na Demokratsku partiju socijalista i njeno djelovanje. SFRJ se raspala u krvavim sukobima. Crna Gora je ipak uspjela da sačuva mir u tim burnim vremenima’’.

 

 Predrag NIKOLIĆ

 

 

Dubrovnik (dugo) pamti!

 

Izložba Dubrovnik: Grad s ožiljkom nije vraćanje u prošlost, kako će možda neki protumačiti. Ona predstavlja priču jednoga grada koji se izdiže iz pepela i koji hrabro kreće naprijed. Ova izložba imat će svoj stalni postav, ovdje u Lazaretima, kako bi svijetu pričala priču o našemu gradu, kao i svim strahotama koje je podnio u Domovinskom ratu, a sve kako se više nikad ne bi ponovilo. Ona je ujedno i povijesni pečat na ratna razaranja i obnovu grada koji se već 40 godina nalazi pod zaštitom UNESCO-a. Izložba jasno dočarava i tko je bio agresor, a tko žrtva. Onim pojedincima koji pokušavaju promijeniti povijest iz grada slobode poručujem: istina je samo jedna, i ona se ne može promijeniti.

Tim je riječima dubrovački gradonačelnik Mato Franković u obnovljenim prostorima Lazareta (nekadašnjeg karantina iz doba Dubrovačke republike) najavio postav izložbe Dubrovnik, A Scarred City: stradanje i obnova Dubrovnika 1991. – 2000. Izložbu su otvorili djeca i rodbina poginulih hrvatskih branitelja, te predstavnici civilnih i vojnih udruga s dubrovačkog područja.

Lazaretska multimedijalna izložba otvorena je u sklopu programa obilježavanja 28. godišnjice početka napada na Dubrovnik i jug Hrvatske. Autori izložbe su mladi dubrovački znanstvenici dr Julijana Antić Brautović, dr Mato Brautović i dr Goran Cvjetinović.

Kroz devet tematskih cjelina posjetiocima se uz pomoć multimedijskih pomagala omogućuje upoznavanje s kronologijom rata na jugu Hrvatske, vojnim i civilnim žrtvama, razaranjima i materijalnim štetama, stradanjem i poslijeratnom obnovom Dubrovnika, napose stare gradske jezgre, te Konavala, Rijeke i Župe dubrovačke i Dubrovačkog primorja…

Izložbeni postav zasniva se na povijesnim činjenicama iz doba ‘rata za mir’, popraćena je mnoštvom dokumenata, ratnim fotografijama, izvornim TV i video zapisima… Sadrži i cjelovite presude generalu Pavlu Strugaru i admiralu Miodragu Jokiću, glavnim JNA komandantima napada na Dubrovnik pred UN-ovim sudom u Hagu, budući da su to bile prve izrečene presude za ratni zločin protiv kulturne baštine u nekom međunarodnom postupku.

U dijelu posvećenom političkim okolnostima vojnog napada na Dubrovnik izložba donosi iscrpan prikaz pokušaja ostvarenja projekta Velike Srbije, kao i uloga te „zajedničkih interesa“ ratnih političkih vodstava Srbije i Crne Gore i JNA, kako bi se i Dubrovnik našao unutar SANU memorandumskih granica.

Izložba je „nenametljivo impresivna i sazdana na činjenicama“, rekao je Bruno Carnez, ratni izaslanik UNESCO-a, koji je u Dubrovniku ‘91 proveo dane najžešćih bombardiranja, razgledajući ‘interaktivne stolove’ u društvu s hrvatskom ministricom kulture Ninom Obuljen Koržinek. Prije Lazareta izložba Dubrovnik: Grad s ožiljkom predstavljena je zimus u sjedištu UN-a u New Yorku i hrvatskoj Ambasadi u Washingtonu, a u oba grada je izazvala veliko zanimanje diplomatske javnosti. Za prvu polovinu iduće godine, kada će Hrvatska predsjedati EU-om, izložba će biti otvorena i u sjedištu Unije, u Briselu.

Luko BRAILO

Komentari

DRUŠTVO

BALKAN NAKON TURNEJE DRŽAVNOG SEKRETARA POMPEA: Neki novi vjetrovi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon duže pauze SAD su se vratile na Balkan.  To je važna vijest. Uz ljubaznosti, zvaničnici u Podgorici su morali da tokom posjete Pompea, i ranije Palmera, čuju neprijatne kritike na svoj račun. Američke diplomate su tražile fokusiranu borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala, te slobodu medij.zPompeo je izričito pomenuo ranjavanje  novinarke Vijesti Olivere Lakić i upozorio  da počinioci moraju biti otkriveni i kažnjeni

 

Crna Gora je bila prva stanica na Balkanu tokom prošlonedjeljne posjete državnog sekretara Majka Pompea ovom dijelu svijeta. Pompeo je drugi visoki američki dužnosnik koji je posjetio ovu zemlju u relativno kratkom periuodu. U avgustu 2017. godine, samo dva mjeseca nakon što je Crna Gora primljena u Severnoatlantsku alijansu, ovdje je boravio potpredsjednik SAD Majk Pens.

Američki zvaničnici su u Podgorici, iz usta predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, čuli ono što godi njihovim ušima. “SAD mogu računati na apsolutno partnerstvo Crne Gore, kako bi svi zajedno uradili ono što je najbolje za region Zapadnog Balkana”, saopštio je crnogorski predsjednik.

Državni sekretar je pohvalio Crnu Goru ističući kako naša država ne samo da podržava regionalnu stabilnost kao članica NATO-a, već dijeli američke prioritete i u čitavom spektru vanjsko-političkih pitanja.

To se, prije svega, odnosi na otvorena regionalna pitanja: funkcionalnost Bosne i Hercegovine, uspostavljanje dijaloga Beograda i Prištine, te na uključivanje država Zapadnog Balkana u, kako sada u Vašingtonu vole kazati, zapadne institucije.

Kao rezultat te nove dinamike realno je očekivati da će EU uskoro odlučiti da otpočne pristupne pregovore sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom, što bi konačno bio  znak da politika proširenja nije zamrla. “Te dvije zemlje su učinile ono što smo od njih tražili”, tvrdi se u zajedničkom pismu evropskih zvaničnika – odlazećeg i budućeg predsjednika Evropske komisije Žan-Klod Junkera i Ursule fon der Lajen, predsjednika Evropskog savjeta Donalda Tuska i predsjednika Evropskog parlamenta Davida Sasolija. Napominje se da je EU pred strateškim izborom, jer će otvaranje pregovora biti “test sposobnosti Unije da održi svoja obećanja i gleda u budućnost”.

Budućnost su i nove regionalne inicijative, kao ona o uspostavi mini-Šengena, o čemu su u Novom Sadu u srijedu razgovarali Vučić i premijeri Albanije i Sjeverne Makedonije, Edi Rama i Zoran Zaev.

Nakon ovonedjeljnih  izbora na Kosovu, na kojima je pobijedila opozicija, sigurno je da će biti ukinute takse od 100 odsto na uvoz roba iz Srbije, čime će se otkloniti uslov Beograda za početak pregovora. Ranije je srpski predsjednik Aleksandar Vučić boravio u Vašingtonu na poziv Pompea, đe mu je sugerisano da prekine sa strategijom pritiska na neke zemlje da povuku odluku o priznavanju Kosova.

Da više ništa ne prepušta slučaju pokazuje odluka američkog predsjednika Donalda Trampa da, nakon što je za specijalnog predstavnika državnog sekretara SAD za Zapadni Balkan imenovan vješt i posvećen diplomata Metju Palmer,pojača tim i da specijalni izaslanik Bijele kuće za dijalog između Srbije i Kosova bude ambasador SAD u Njemačkoj Ričard Grenel. On je već u srijedu boravio u Prištini gdje je razgovarao sa kosovskim političarima, pa će poslije godinu dana dijalog ponovo otpočeti. Dan kasnije Grenel je  bio u Beogradu.

Projekcija je u Vašingtonu da bi čitav posao oko priznavanja Kosova mogao biti završen na proljeće naredne godine, jer je Trampu u kampanji važan neki vanjskopolitički uspjeh.

Mnogo više napora trebaće uložiti u Bosni i Hercegovini, koja je, uz Kosovo, ključni razlog za politički ofanzivni povratak SAD na Balkan. Upravo je u toj zemlji, kako navode američki analitičari, najozbiljnije rusko prisustvo (ekonomsko, političko, medijsko, obavještajno i paravojno). Politikom Milorada Dodika, kojeg podržava Moskva, BiH je kao “nefunkcionalna ili propala država” na putu da dugo ostane van EU i NATO. Odbor za oružane snage Senata SAD nedavno je preporučio Trampovoj administraciji da  udvostruči napore u BiH upravo zbog ruskog uticaja. “Banja Luka je  postala mjesto najvećeg ruskog upliva Rusije. Vjerovatno više i od Beograda”, smatraju senatori.

U Vašingtonu naglašavaju da ne treba zanemariti i uticaj Kine, koja investira u zemlje regiona, među kojima i u Crnu Goru. Imajući u vidu sve zaoštrenije odnose SAD i Kine, uključujući i trgovinski rat između njih,  Vašington, kao i EU, ne gledaju blagonaklono na ulaganja Pekinga.

Zvaničnici u Podgorici su morali da tokom posjete Pompea, i ranije Palmera, čuju još neprijatnije kritike na svoj račun. Američke diplomate su tražile „fokusiranu borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala, te slobodu medija“.

„ Ranije ove godine upoznao sam Oliveru Lakić, novinarku koja je ranjena u nogu zbog izvještavanja o švercu cigareta. Takvi napadi na novinare su napadi na demokratiju i zajedničke principe NATO saveza. Počinioci napada moraće odgovarati“, rekao je Pompeo.

Slične poruke je saopštio i Palmer ukazujući da  SAD željele da vide depolitizaciju Savjeta  RTCG.  “ To je važno za Crnu Goru kako bi ispunila evropske standarde i kvalifikovala se za članstvo u EU i postala dio nje”, rekao je on.

Iako tome nije dat posebni značaj, nakon posjete Pompea je ostao gorak ukus zbog pokušaja Vlade u Podgorici da državnom sekretaru stave u usta rečenicu da je “Crna Gora lider u regionalnim naporima u borbi protiv korupcije, jačanju pravne države i garantovanju slobode medija”.

“Kad je riječ o domaćim pitanjima, očekujemo od vas, i vaše Vlade, preciznije, da predvodite regionalne napore u iskorjenjivanju korupcije, jačanju vladavine prava i garantovanju slobode medija. Znam da su naše diplomate ovdje veoma fokusirane na taj zadatak i pomoći će vam da to uradite kako treba”, rekao je tačno Pompeo.

Crnogorskim zvaničnicima će još teže biti to što se, po zahtjevu Vašingtona, ubrzo moraju zahvaliti na uslugama nekim svojim saradnicima koji su, barem u jednom periodu, bili bliski Moskvi.

Izbori na Kosovu, kao i ranije u Sjevernoj Makedoniji, pokazuju da isluženi kadrovi trebaju otići u mirovinu i da na Balkanu treba razviti neke nove zastave.

 

Pompeo obavio posao vrijedan 36 miliona eura

 

Tokom posjete Pompea Podgorici objavljeno je da je sklopljen ugovor o kupnji oružja. Crna Gora će od SAD-a do kraja naredne godine kupiti 67 najsavremenijih lakih oklopnih vozila. To je najveća prodaja vojne opreme u istoriji dvije zemlje, vrijedna 36 miliona dolara, i biće finansirana iz kredita. Crna Gora će tako, nakon Amerike i Slovenije, postati treća država čiji će vojnici moći da koriste ova vozila.  U Vašingtonu ističu da Crna Gora “ima uvjerljiv plan da do 2024. godine dosegne opredjeljenje NATO-a iz Velsa o dva odsto izdvajanja iz godišnjeg budžeta za troškove odbrane”.

 Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BUDVA:GRAĐEVINSKI LOBI JAČI OD PARTIJA NA VLASTI: Ispit vladajuće koalicije na Bečićima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad se učinilo da će na tekućoj 27. sjednici SO Budva  vladajuća koalicija donijeti ključne odluke i ukinuti planove za Budvu, Bečiće i Petrovac,  iznenada je povučena  Odluka o stavljanju van snage Odluke o donošenju DUP-a Budva-centar. Bio je to zapravo kompromis unutar koalicije da se obaranje plana Dup-a Budva-centar ostavi po strani, kako bi se rešavao problem Bečića i Petrovca

 

Tokom trogodišnje vladavine grupe stranaka u Budvi koje su u oktobru 2016. osvojile većinu u lokalnom parlamentu, gotovo ništa nije urađeno na sprečavanju dalje degradacije vrijednog prostora  poznate turističke opštine. U godinama koje su prethodile promjeni vlasti Budva i njena prepoznatljiva rivijera do te mjere su urbanistički uništene pogrešnom planskom politikom Demokratske partije socijalista, da se sa pravom postavlja pitanje, da li je ostalo nešto vrijedno što treba sačuvati.Upravo te riječi i predizborni slogani , „da sačuvamo što se  sačuvati može“ i „zaustavićemo dalju izgradnju solitera i stanova za tržište“, ili „poništićemo loše planove krojene po mjeri građevinskog lobija“ bile su poziv za mnoge birače u Budvi, da glasaju opozicione partije u nadi da će data obećanja ubrzo sprovesti u djelo. Međutim, sa izuzetkom jednogodišnjeg moratorijuma na gradnju stanova u centru Budve i opšteg moratorijuma na gradnju u centru Petrovca, ni jedan urbanistički plan od onih koji su prostoru najpoznatije turističke rivijere namijenili eksperti Arhitektonskog fakulteta iz Beograda, pod rukovodstvom kontroverznog planera, profesora Miodraga Ralevića, do danas  nije ukinut.  I dalje su na snazi njegove katastrofalne urbanističke orgije nad prirodnim ljepotama Budve, Bečića i Petrovca, njegovi neprimjereni urbanistički parametri prepisani iz planova Vankuvera, Long Biča i drugih svjetskih megalopolisa.

Nakon kraćeg zastoja  gradnja ponovo dominira Budvom, soliteri se i dalje zidaju duž Slovenske plaže i u užem gradskom jezgru, Bečići su utonuli u beton a jedno od najljepših mjesta za porodični odmor turista sa svih destinacija, Petrovac, izgubio je svoj nekadašnji izgled i značaj. Pokušaji nove vlasti da gradnju zaustavi bili su bezuspješni. Stranačka nadgornjavanja dvije vodeće političke grupacije u budvanskoj koaliciji, Demokratskog fronta i Demokrata, dovode do blokada dobrih predloga koji za tri godine nisu zavrijedili da se nađu na dnevnom redu skupštinskih zasijedanja. Za to vrijeme, u skladu sa interesima moćnih investitora,  produžava se važnosti detaljnih urbanističkih planova Budve, Bečića, Pržna, Petrovca, kojimaje rok primjene odavno istekao. Stanje status kvo opstaje zahvaljujući ne samo lokalnoj upravi nego i Ministarstvu održivog razvoja i turizma i ministru Pavlu Raduloviću, kako bi se u gradnju nebrojenih stanova i apartmana po budvanskoj rivijeri plasirao kapital nepoznatog porijekla, firmi nepoznate vlasničke strukture.

Taman kad se učinilo da će na tekućoj 27. sjednici SO Budva  vladajuća koalicija donijeti ključne odluke i ukinuti planove za Budvu, Bečiće i Petrovac, kako je i navedeno predlogom dnevnog reda zasijedanja, iznenada je povučena  Odluka o stavljanju van snage Odluke o donošenju DUP-a Budva-centar. Bio je to zapravo kompromis unutar koalicije da se obaranje plana Dup-a Budva-centar ostavi po strani, kako bi se rešavao problem Bečića i Petrovca.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 18. OKTOBRA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ĐUKANOVIĆ BIRA IZMEĐU OSAM KANDIDATA ZA OMBUDSMANA: Ko je rekao zaštitnica

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poslije konsultacija sa podnosiocima kandidatura Predsjednik će Skupštini predložiti jednog od kandidata. Očekuje sa da će taj neko, odnosno neka, imati dovoljnu podršku vladajuće koalicije. Makar se u ovom trenutke činilo kako oni još uvijek nemaju zajedničkog kandidata

 

 

Deset obrazloženih predloga za izbor novog kandidata za zaštitnika ljudskih prava i sloboda (ombudsmana) stiglo je do prošlog petka u kabinet Predsjednika Crne Gore. Pošto dvije kandidature nijesu razmatrana zbog, kako je saopšteno, nepotpune dokumentacije, na zvaničnoj listi mogućih zaštitnika/ca preostalo je osam imena.

Četiri žene i četiri muškarca čiji je profesionalni angažman, uglavnom, dobro poznat stručnoj pa i laičkoj javnosti u Crnoj Gori.

Neke od njih predstavili smo prije dvadesetak dana, kada su objelodanjene prve kandidature za nasljednika Šućka Bakovića. Zato o njima samo u najkraćem. Na drugoj strani, saradnici Predsjednika Mila Đukanovića nijesu našli za shodno da sadržaj prispjelih kandidatura učine javnim. Otud bojazan da kod nekih od predloženih kandidata nećemo prepoznati vrline koje znaju oni što su ih predložili.

Profesor Nebojša Vučnić bio je deset godina sudija Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu. „Pored nesporne stručnosti, njegova spremnost da javno iznese mišljenje i kritiku rada državnih organa je karakteristika koja ga posebno preporučuje za funkciju Zaštitnika”, navodi se u  inicijativi koju je podržalo više od 20 NVO.

Radenka Lacmanovića smo upoznali kao člana Savjeta Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama. Na toj funkciji daje snažan doprinos razvoju ljudskih prava i sloboda. Inicijatori njegove kandidature, uz navedeno, ističu kako je Lacmanović „pozitivan primjer, a brojnima iz populacije kojoj i sam pripada motivacija da se ne osvrćući  na prepreke koje mu pored života i ljudi postavljaju, hrabro, odvažno i sigurno korača prema cilju koji sam bira, a koji je na korist mnogima“.

Među predloženim kandidatima za ombudsmana našlo se i dvoje njegovih aktuelnih zamjenika.

Nakon Bakovićevog odlaska u penziju, čast i obaveza da bude vršilac dužnosti Zaštitnika pripala je njegovoj zamjenici Zdenki Perović. Njena kandidatura bila je očekivana. Problem je, međutim, to što v.d. ombudsmanku, uz prepoznatljive rezultate njenog odjeljenja, bije glas da ima ozbiljnih problema u radu sa svojim saradnicima.

„Gotovo u svim vašim obraćanjima, pojedinačno, sadržana je određena doza proganjanja i omalovažavanja“, stoji u jednom od dopisa koje je Perovićevoj uputio Generalni sekretar te institucije. Njen nekadašnji savjetnik D.R. podnio je sudu tužbu za mobing i ta proces još traje. Jedna od svjedoka na suđenju, takođe savjetnica u odjeljenju koje vodi Perovićeva, u svom iskazu navodi kako su ona i koleginica od šefice dobile visoko intelektualni zadatak „da presložimo i čistimo njen lični plakar“. Druga tvrdi da je Zdenka Perović sama potpisala izvještaj koji su zajedno uradile.

Siniša Bjeković nema takvih problema. On je pjesnik koji se zaštitom ljudskih prava profesionalno bavi već dvadesetak godina, od Centra za ljudska prava Pravnog fakulteta u Podgorici do institucije Zaštitnika. Na život osuđen, naziv je njegove pete zbirke poezije objavljene prije sedam godina. Tek ostaje da se vidi da li će i koliko ta njegova lirska crta uticati na odluku Predsjednika Đukanovića.

Procedura je sledeća: poslije dodatnih konsultacija sa podnosiocima kandidatura Predsjednik će Skupštini predložiti jednog od kandidata. Očekuje sa da će taj neko, ili neka, u  parlamentu naići na podršku vladajuće koalicije. Makar se u ovom trenutke činilo kako oni još uvijek nemaju zajedničkog kandidata. Ali, naučili su nas, postoji mnogo načina za pravljenje kompromisa.

Nalik Bjekoviću, ni sutkinja Jelena Ružičić ne slovi za jednog od favorita u predstojećem odabiru. „Nemaju leđa“, objašnjavaju naši sagovornici. Pravosudno iskustvo Ružičić je sticala u Osnovnom sudu u Nikšiću i Registraru Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu. Trenutno je sutkinja Upravnog suda.

Advokat sa Cetinja Nikola Belada javnosti se, najčešće, obraća kao član pravnog tima Crnogorske pravoslavne crkve. „U praksi građanske Crne Gore postaje normalno da se u izjavama crkvenih velikodostojnika SPC vrijeđa i nipodaštava crnogorski narod…“, objašnjavao je Belada u jednom razgovoru vođenom početkom godine. „Svaka civilizovana država i ukupna društvena javnost burno bi reagovala na ove pojave. Crna Gora ćuti. Ćuti država, ćuti crnogorski narod, ćuti stručna javnost, ćute organizacije za zaštitu ljudskih prava“.

Prije desetak dana, kada je iz nezvaničnih izvora stigla informacija o kandidaturi advokatice Azre Jasavić, analitičari su zaključili kako je vladajuća partija konačno pronašla svog kandidata. Vidjeće se koliko su te najave tačne, mada razloga za sumnju ima na pretek.

Jasavić je već poslovno povezana sa institucijom ombudsmana. U pomenutom sudskom sporu zbog mobinga nad jednim bivšim savjetnikom, Jasavić je advokat institucije Zaštitnika. Sličan status (advokat optužene državne kompanije) imala je i tokom suđenja EPCG po tužbi za nezakonitu kupovinu akcija Rudnika uglja.

Jasavić je bila jedan od tri poslanika opozicione Pozitivne CG koji su, u januaru 2016, svojim glasovima spasili Đukanovićevu Vladu. Posljedica tog pakta bilo je to što je opozicija u narednu (tehničku) vladu ušla po uslovima koje je diktirao DPS. A iz nje izašla nakon operacije „državni udar“ i formiranja tzv. sinđelićeve vlade.

Jasavić se uz pomoć paradržavnih medija branila optužbi za korupciju Pozitivne, navodeći kako je njihovo paktiranje sa DPS u skladu sa Programom stranke i sa očekivanjima njihovih birača. Pošto su oni „ranije, uglavnom, glasali vlast koja nije dobra i za koju su bili svjesni da mora da se mijenja, ali su im prioriteti bili mir, stabilnost i bezbjednost Crne Gore“.

Zato je napadala opoziciju. „Dosta je bilo buncanja o političkoj korupciji, vrijeme je za jezik razuma i brojeva koji su neumoljivi“, govorila je,  „Pa da vidimo, šta je u ponašanju funkcionera Pozitivne Crne Gore devijantno?“

U najkraćem: Pozitivna nije prešla izborni cenzus. Njen tadašnji predsjednik Darko Pajović nagrađen je ambasadorskim mjestom u Kini. Jasavić je preuzela partiju i vratila se advokaturi. Uz dobre konekcije sa državnim firmama i institucijama.

Prelazi li sada saradnja na novi nivo?

U sjenci kandidature bivše poslanice Pozitivne, svoju priliku čeka Valentina Radulović-Šćepanović. I nije bez šanse. Nekadašnja profesorica i direktorica škole stigla je, preko angažmana u Skupštini Crne Gore, do mjesta savjetnika predsjednika Filipa Vujanovića i šefa biroa za komunikaciju u kabinetu (tadašnjeg) premijera Đukanovića. Potom je bila članica komunikacionog tima Savjeta za članstvo u NATO, pa direktorka Zavoda za intelektualnu svojinu. Tu je zatekla nagrada Dama godine. Ali i odluka Vlade da ugasi Zavod.

Gubitak posla nije komentarisala. „Odluka Vlade o ukidanju Zavoda za intelektualnu svojinu mene je iznenadila. Ipak, neću je komentarisati. Vlada je tu da vlada, a ostali da poštuju njene odluke.“

Da li je taj stav dovoljna preporuka za posao ombudsmana? Ako nije da pritvrdimo. Na pitanje koga bi preporučila za narednu dobitnicu nagrade Dama godine Radulović Šćepanović nema mnogo dileme: „Odlučila bih se za gospođu Vesnu Medenicu. Oduvijek sam se divila njenoj harizmi, stavu, odlučnosti, istrajnosti, uljudnoj komunikaciji i stilu u svakom smislu te riječi. Vjerujem da takva žena zaista zaslužuje da nosi titulu Dama godine.“

Takva nam treba?

 

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo