Povežite se sa nama

DRUŠTVO

NAPAD NA DUBROVNIK 28 GODINA POSLIJE: Omerta vlasti i većine opozicije

Objavljeno prije

na

Skoro tri decenije kasnije, na djelu je kolektivna amnezija vlasti, većine opozicije i medija o napadu na Dubrovnik. U udžbenicima se ovaj zločin skoro i ne pominje. Lažna istina DPS-a da su samo čuvali mir postala je zvanična

 

Da je Crna Gora postigla koncenzus u žmurenju na jednu od najsramnijih stranica  u novijoj istoriji – napad na Dubrovnik, pokazuje ovaj 1. oktobar. Ni prisjećanja, ma ni slova u crnogorskim medijima o godišnjici napada, niti saopštenja koje političke parije, nevladine organizacije…

Izuzetak je izjava Radana Nikolića, predsjednika Udruženja boraca ratova od 1990, koji za Večernje Novosti govori o terorističkom napadu hrvatske paravojske 1. oktobra 1991. O tome da su u zoru tog dana pale prve granate na grad pod Srđem, ispaljene iz topova JNA i rezervista Hercegovačkog korpusa sa položaja oko Trebinja, ni riječi. Nema ni opomene da je u osvajački pohod na Konavle i Dubrovnik učestvovalo sedam hiljada crnogorskih rezervista, pripadnika MUP-a i dobrovoljačkih paravojnih formacija. Tokom agresije na Dubrovnik poginulo je 116 civila, više od 430 branitelja tog grada, a ranjeno je više od 1.500 osoba. Ta ratna avantura života koštala je života 166 građana Crne Gore.

Ćutanje je prekrilo i zločin i žrtve. Dobar dio opozicije baštini scenario iz Večernjih Novosti, dok vlast i njihovi tribuni manipulišu i ovom nesrećom. Javni servis RTCG koji je bio u obavezi da podsjeti na godišnjicu napada na Dubrovnik, to nije učinio, ali je  dva dana ranije objavio informaciju da je prije 28 godina adrmiral JNA Vladimir Barović izvršio samoubistvo na ostrvu Vis jer nije želio da puca na hrvatske gradove. Zgodno sjećanje.  U kratkoj informaciji je bilo bitno da se istakne da je Barović bio Crnogorac. Konteksta nema, niti upozorenja na neslavnu ulogu tadašnje Crne Gore u ratovima ‘90-ih. A i kako bi bilo kada je savremeni epilog priče o časnom admiralu Baroviću taj što je admirala prije tri godine posthumno odlikovao tadašnji predsjednik Crne Gore Filip Vujanović. Političar koji je o svojim kolegama akterima dubrovačke sramne epopeje ovako govorio: „Marović i Đukanović nijesu nosili vojnu uniformu, nijesu se ogriješili o pravila i običaje ratovanja, nijesu u bilo kojem smislu uticali na ono što je bila zbilja Dubrovačkog ratišta i stranice crnogorske istorije koju svi zajedno želimo da zatvorimo”.

Posthumni orden za admirala Barovića primio je komandant Mornarice CG, jer je njegova supruga Radmila to odbila uz obrazloženje ,,da je sve davno rečeno”. Po admiralu Baroviću se ne zove ni jedna ulica u Crnoj Gori, nema biste niti obilježja, a o njegovom činu ne uči se ni u školama.

U stvari u školama je, programom predviđeno, da se o napadu na Dubrovnik ćuti. Maturanti gimnazija iz važećeg udžbenika istorije ne mogu saznati skoro ništa o napadu na Dubrovnik. Šturo se navodi da je Dubrovnik napala JNA, i ističe se ,,da vlast u Podgorici za vrijeme oružanih sukoba u bivšoj SFRJ nije imala uticaj na politiku Slobodana Miloševića”. Kao da slušate DPS rječnik o nevoljnim saučesnicima.

Maturantima je u udžbeniku naložen zadatak da analiziraju ,,koje diplomatske aktivnosti ie preuzeo tadašnji premijer Milo Đukanović kako bi Crna Gora i njeni građani bili u velikoj mjeri pošteđeni ratnih razaranja i žrtava 1999. godine”.

O aktivnostima Đukanovića na isprici Dubrovčanima zbog zločina koji im je napravila Crna Gora, dok je on kao i danas bio u vrhu vlasti, nema ništa. Izvinjenje se primilo i kod nas, pa bi bilo nepotrebno opterećivanje maturanata sa, na primjer, Đukanovićevim izjavama – od početne: „Pohod na Dubrovnik je svrsishodan i svako suprotno stanovište je izdajničko”, do konačne: „Ne, ja to nijesam znao kao što to nije mogao znati niko iz tadašnjeg crnogorskog rukovodstva”.

Autori Udžbenika istorije za četvti razred gimnazije su Milan Šćekić, Živko Andrijašević i Vanja Vuković. Andrijašević u svojoj knjizi Nacrt za ideologiju jedne vlast, iz 1999, piše kako je Pobjeda 1991. pripremala Rat za mir, i u njoj koristi citate iz ovog tada ratnohučkaškog državnog glasila: ,,Da se vrate u vjeru svojih otaca”, ,,Iz davnih godina ustaškog genocida “, ,,Crna Gora će biti sjutra mnogo veća”, ,,Glasale su ga dvije babe”, ,,U Dubrovnik da slušam gusle”… Vjerovatno je na sadržaj udžbenika koji se sada koristi u gimnazijama uticaja imalo Andrijaševićevo angažovanje kao savjetnika Mila Đukanovića, kao i učešće u Đukanovićevoj predizbornoj kampanji.

Nije uvjek bilo tako. Što se tiče udžbenika samo jedno polugođe u jesen 2009. maturanti su mogli da uče nešto više i šire o neslavnim ‘90-tim. ,,Prvi višestranački izbori održani su u decembru 1990. Savez komunista Crne Gore (od 1991. DPS) osvojio je apsolutnu vlast. Momir Bulatović je izabran za predsjednika, a Milo Đukanović za premijera Crne Gore. Uveli su Crnu Goru u rat”; „Crnogorska vlast je 1992. godine protjerala 114 bosanskih muslimana izbjeglica i predala ih vlastima Republike Srpske, koji su potom likvidirani, dok je u Crnoj Gori ubijeno šest izbjeglica; ,,Tajna policija je zastrašivala članove Liberalnog saveza. Podršku ovakvoj politici DPS-a pružala je SPC i njen mitropolit Amfilohije”, pisalo je u udžbeniku koji su prije 10 godina sačinili Šerbo Rastoder, Dragutin Papović i Sait Šabotić. ,,Problem je što su stvari iznešene na vidjelo, a ne što one nijesu tačne”, govorio je tada za Monitor istoričar Papović. Nakon što je udžbenik povučen iz upotrebe Papović je izjavio: ,,Ovo je politička odluka i ništa više. Prevladao je politički interes, političari određuju šta je, a šta nije podobno da se pojavi u udžbeniku”. On je danas poslanik DPS-a u Skupštini Crne Gore.

Pošto je na djelu kolektivna amnezija da podsjetimo na neke činjenice o kojima Monitor uporno piše svih ovih godina.

Opsada Dubrovnika počela je 1. oktobra 1991. i trajala je devet mjeseci. U tom periodu, prema optužnici Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, ubijeno je 116 civila, a više stotina ranjeno; poginulo je 430 hrvatskih branitelja, 443 osobe zatvorene su u logorima Morinj i Bileća, prognano je 33.000 osoba i uništen 2.071 stambeni objekat. Tokom ratnih operacija na dubrovačkom području poginulo je i 166 rezervista iz Crne Gore.

Haški tribunal je utvrdio da su tokom „rata za mir”, kako je agresiju na Dubrovnik nazvao bivši visoki funcioner DPS-a Svetozar Marović, snage JNA i rezervisti uništavali, pljačkali i palili civilne objekte. Ukupna ratna šteta procijenjena je na oko milijardu i po eura.

Dubrovnik je bio pod opsadom iz vazduha, sa mora i kopna od 1. oktobra 1991. do maja 1992. Skoro 240 dana građani Dubrovnika živjeli su u kopnenoj i pomorskoj blokadi, 138 dana bez struje i vode, a više od četiri mjeseca proveli su u skloništima.

Okončan je u septembru 1992. dogovorom Tuđman-Ćosić o demilitarizaciji Prevlake i povlačenjem JNA 15 kilometara u dubinu crnogorske teritorije.

U napadu su uništeni brojni spomenici kulture iako su se na njima vijorile zastave UNESCO-a. Razoreno je devet srednjovjekovnih palata unutar istorijskog jezgra Dubrovnika, a na području od Stona do Konavala spaljeno 2127 kuća. Bez krova nad glavom ostao je 7771 stanovnik dubrovačkog područja.

Na skupu Rat za mir 20 godina kasnije, održanom u Podgorici prije osam godina, konstatovano je „od devedesetih do danas imamo neku vrstu produženog zločina i kontralustracije”. Kako tada tako i danas na snazi je DPS istorija. A ona u njihovom službenom stranačkom istorijatu glasi: ,,Demokratska partija socijalista je politička stranka čiji je preteča Savez komunista Crne Gore. Nakon ankete među članstvom, na kongresu održanom juna 1991. godine, ime je promijenjeno u DPS… Poslije ovog Kongresa uslijedio je niz istorijskih događaja, koji su presudno uticali na dalji razvojni put Crne Gore i na živote njenih građana, a samim tim i na Demokratsku partiju socijalista i njeno djelovanje. SFRJ se raspala u krvavim sukobima. Crna Gora je ipak uspjela da sačuva mir u tim burnim vremenima’’.

 

 Predrag NIKOLIĆ

 

 

Dubrovnik (dugo) pamti!

 

Izložba Dubrovnik: Grad s ožiljkom nije vraćanje u prošlost, kako će možda neki protumačiti. Ona predstavlja priču jednoga grada koji se izdiže iz pepela i koji hrabro kreće naprijed. Ova izložba imat će svoj stalni postav, ovdje u Lazaretima, kako bi svijetu pričala priču o našemu gradu, kao i svim strahotama koje je podnio u Domovinskom ratu, a sve kako se više nikad ne bi ponovilo. Ona je ujedno i povijesni pečat na ratna razaranja i obnovu grada koji se već 40 godina nalazi pod zaštitom UNESCO-a. Izložba jasno dočarava i tko je bio agresor, a tko žrtva. Onim pojedincima koji pokušavaju promijeniti povijest iz grada slobode poručujem: istina je samo jedna, i ona se ne može promijeniti.

Tim je riječima dubrovački gradonačelnik Mato Franković u obnovljenim prostorima Lazareta (nekadašnjeg karantina iz doba Dubrovačke republike) najavio postav izložbe Dubrovnik, A Scarred City: stradanje i obnova Dubrovnika 1991. – 2000. Izložbu su otvorili djeca i rodbina poginulih hrvatskih branitelja, te predstavnici civilnih i vojnih udruga s dubrovačkog područja.

Lazaretska multimedijalna izložba otvorena je u sklopu programa obilježavanja 28. godišnjice početka napada na Dubrovnik i jug Hrvatske. Autori izložbe su mladi dubrovački znanstvenici dr Julijana Antić Brautović, dr Mato Brautović i dr Goran Cvjetinović.

Kroz devet tematskih cjelina posjetiocima se uz pomoć multimedijskih pomagala omogućuje upoznavanje s kronologijom rata na jugu Hrvatske, vojnim i civilnim žrtvama, razaranjima i materijalnim štetama, stradanjem i poslijeratnom obnovom Dubrovnika, napose stare gradske jezgre, te Konavala, Rijeke i Župe dubrovačke i Dubrovačkog primorja…

Izložbeni postav zasniva se na povijesnim činjenicama iz doba ‘rata za mir’, popraćena je mnoštvom dokumenata, ratnim fotografijama, izvornim TV i video zapisima… Sadrži i cjelovite presude generalu Pavlu Strugaru i admiralu Miodragu Jokiću, glavnim JNA komandantima napada na Dubrovnik pred UN-ovim sudom u Hagu, budući da su to bile prve izrečene presude za ratni zločin protiv kulturne baštine u nekom međunarodnom postupku.

U dijelu posvećenom političkim okolnostima vojnog napada na Dubrovnik izložba donosi iscrpan prikaz pokušaja ostvarenja projekta Velike Srbije, kao i uloga te „zajedničkih interesa“ ratnih političkih vodstava Srbije i Crne Gore i JNA, kako bi se i Dubrovnik našao unutar SANU memorandumskih granica.

Izložba je „nenametljivo impresivna i sazdana na činjenicama“, rekao je Bruno Carnez, ratni izaslanik UNESCO-a, koji je u Dubrovniku ‘91 proveo dane najžešćih bombardiranja, razgledajući ‘interaktivne stolove’ u društvu s hrvatskom ministricom kulture Ninom Obuljen Koržinek. Prije Lazareta izložba Dubrovnik: Grad s ožiljkom predstavljena je zimus u sjedištu UN-a u New Yorku i hrvatskoj Ambasadi u Washingtonu, a u oba grada je izazvala veliko zanimanje diplomatske javnosti. Za prvu polovinu iduće godine, kada će Hrvatska predsjedati EU-om, izložba će biti otvorena i u sjedištu Unije, u Briselu.

Luko BRAILO

Komentari

DRUŠTVO

TROŠKOVI U SJEVERNIM OPŠTINAMA NA SLUŽBENE TELEFONE,  PUTOVANJA I REPREZENTACIJE : Nema se, može se

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iznosi koje u lokalnim upravama sjevernih opština predstavnici vlasti troše na reprezentaciju, gorivo i službena putovanja, često su vrlo visoki. Obično se mnogo manje izdvaja za NVO, naknade za novorođenčad, transfere školama ili podršku turističkim organizacijama

 

Oni koji analiziraju predloge odluka opštinskih budžeta  ili završne račune opština,  rijetko se osvrću na vrstu rashoda, koji su  uknjiženi pod stavkama „gorovo“, „reprezentacija“, „službena putovanja“, „telekmunikacione usluge“…. Uvidom u finasijske dokumente opština na sjeveru, lako je zaključiti da se planirani iznosi namijenjeni za tu svrhu na kraju godine  nerijetko  premaše, a uglavnom  su vrlo različiti iz godine u godinu.  Te stavke u budžetu značajno se razlikuju od opštine do opštine.

Ove godine, na primjer, u Opštini Bijelo Polje na službena putovanja potrošiće blizu 23.000 eura. Predviđeni rashodi na reprezentaciju „u zemlji i inostranstvu“, kako piše u odluci o budžetu su čak 49.000 eura, što je približno  sumi namijenjenoj i za investiciono održavanje u gradu.  Za troškove telefona bjelopoljski opštinski službenici potrošiće 40.000 eura.  Četiri puta manji iznos, na primjer, tamošnja lokalna vlast je opredijelila za podršku ženskom preduzetništvu.

Lani u opštinskoj administraciji Bijelog Polja, potrošili su čak 61.000 eura na troškove telefona, ali su troškovi reprezentacije bili duplo manji nego ove godine.

U susjednoj beranskoj opštini, ove godine,  lokalni funkcioneri potrošiće na službena putovanja oko 35.000, na komunikacione  usluge 14.000, a na hranu i piće o trošku građana 13.000 eura. Najveći dio tih  iznosa biće, kako je planirano, potrošen u kabinetu predsjednika Opštine Dragoslav Šćekić.

Po opuštenosti, kada je riječ o trošenju novca građana na gorivo, službena putovanja i reprezentaciju,  među sjevernim opštinama, ove godine, ističu se u pljevaljskoj lokalnoj upravi.  Tamošnji predstavnici vlasti potrošiće više od 31.000 putujući i polovinu tog iznosa na reprezentaciju. Prema budžetu te Opštine, prvi čovjek izvršne vlasti Igor Golubović ima na raspolaganju 14.000 eura za putovanja u zemlji i inostranstvu. Predviđeno je da potroši 10.000 eura za reprezentaciju. Duplo viši  iznos za službena putovanja i reprezentaciju u inostranstvu ima njegov kolega u Nikšiću Veselin Grbović.

Nijesu štedljivi ni opštinski funkcioneri u Plavu, pa će za službena putovanja potrošiti  blizu 14.000,  za reperezentaciju skoro 7.000 eura. Takođe, najviši rashodi biće u kabinetu predsjednika. U toj Opštini su, međutim, mnogo manje od onog što troše na dnevnice, hranu, piće, gorivo i telefonske račune, opredijelili, recimo, za podršku civilnom sektoru, investiciono održavanje, transfere obrazovanju…

Blizu 11.000 eura na reperezentaciju potrošiće i u Opštini Žabljak. Nešto niži iznos predviđen je za službena putovanja, a razogovori lokalnih funkcionera službenim telefonima građane će koštati skoro 17.000 eura. To je priližan iznos onom koji Opština izdavaja za obrazovanje, a tri puta niži od podrške lokalnoj Turističkoj organizaciji (TO),  nekim tradicionalnim manifestacijama ili NVO.  Troškovi telefona biće viši i od izdvajanja za novorođečad ili transfera sportskim klubovima.

U Andrijevici će predsjednik Opštine Srđan Mašović ove godine na reprezentaciju potrošiti 8.000 eura. Naznatno više novca biće opredijeljeno, recimo za,  prilagođavanje infrastrukture invalidnim osobama, a mnogo niži iznosi opredijeljeni su za podršku  civilnim organizacijama.

Za službena putovanja u zemlji i inostrastvu i reperzentaciju u mojkovačkoj Opštini planiraju da do kraja godine potroše po 14.000 eura. Polovinu tog izosa i za komunikacione usluge. I u slučaju te lokalne uprave, izdvajanja za NVO, boračko-invalidsku zaštitu i transfere srednjoj i osnovnoj školi su mnogo niža.

Neke opštine koje su u ranijem periodu bile poznate po trošenju mnogo novca  za gorivo , reprezetacije i službena putovanja, sada se, reklo bi se, prema planu rashoda i prohoda,  uvode u red.   Koalicija Demokratske partije socijalista (DPS) i Grupe građana (GG), koja je na vlasti u Kolašinu, u ovom mandatu značajno je smanjila troškove za gorivo, službena putovanja, u odnosu na iznose koje su u tu svrhu  trošili, recimo, prije desetak  godina.   Ta kolicija prije deceniju javnosti je bila poznata po bahatom  trošenju novca građana, a samo u jednom kolašinskom restoranu za godinu funcioneri su pojeli i popili preko 100.000 eura.  Za samo četiri mjeseca 2008. godine  opštinski službenici iz te koalicije za gorivo su potrošili 250. 511 eura.

Prema izvještaju o ostvarenju budžeta za prvih šest mjeseci ove godine, mnogi organi i službe lokalne uprave bili su izuzetno štedljivi kad su trošili novac građana za reperezentaciju,  službena putovanja i gorivo. Malo opušteniji kad je riječ o toj vrsti rashoda, bili su jedino u kabinetu predsjednika Opštine Milosava Bulatovića.

Prvi čovjek izvršne vlasti je od 3.500 , planiranih za ovu godinu za gorivo, u prvih šest mjeseci, potrošio 2.793 eura.  Štedljiviji su, međutim bili u službi Skupštine opštine (SO), pa su   od planiranih 2.000 za gorivo potrošili četvrtinu.

Troškova reperezentacije od janura do jula nije bilo u sekreterijatima za opštu djelatnost, urbanizam, za zaštitu životne sredine,  kao  ni u službama administratora, mendžera, Službi zaštite i Komunalne policije.

Praksu štednje novca građana, kada je riječ o troškovima funkcionera za gorivo, službena putovanja i hranu i piće, u Kolašinu je ustanovila,   prije četri godine,  vlast koju su činili Demokratski front- Socijalistička narodna partija i Socijaldemokratska partija.  Tako su, na primjer, 2016. godine, ukupni troškovi za gorivo kolašinske administracije sa službama bili svega 12.000. Svi funkcioneri izvršne vlasti te godine za reprezentaciju su potrošili oko 1.000, odnosno 700 eura manje od planiranog

Tokom sljedeće godine tadašnja predsjednica Opštine Željka Vuksanović, sekretar za finansije i skupštinska služba za službena putovanja trošili su samo po 500, dok će glavna administratorka 100 eura. Troškove goriva i reprezentacije značajno je 2011. godine, nakon godina rasipništva i nemara svojih partijskih  i koalicionih partnera,  smanjio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

Tako je u Kolašinu. Ali kad se Sjever u cjelini pogleda- nema se,  može se.

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ  

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIČARI I PLANERI  NA DJELU: Budva izgrađena na korupciji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ostala je potpuno neistražena zona visoke korupcije u procesu donošenja katastrofalnih detaljnih urbanističkih planova po instrukcijama investitora, kojima je trajno degradiran prostor budvanske rivijere

 

Snimak na kome dvojica inspektora Ministarstva održivog razvoja i turizma uzimaju novac od jednog investitora iz Budve imao je kao posljedicu ostavku ministra Pavla Radulovića i razrješenje Rine Ivančević, v.d. direktorice Direktorata za inspekcijske poslove. On je istovremeno pokazao kako je korupcija na svim nivoima urbanizacije crnogorskog turističkog centra bila njen sastavni dio. Podmićivanje inspektora, državnih službenika zaduženih za sprečavanje nelegalne gradnje i nepoštovanja zakona i propisa u ovoj oblasti, samo su mali dio onoga što se u periodu nakon proglašenja nezavisnosti Crne Gore dešavalo na primorju, posebno u Budvi.

Ekspanzija gradnje objekata svih vrsta koja je zahvatila ekskluzivni prostor budvanske opštine početkom 2007. godine, izrodila je mnoge korupcionaške afere u kojima su brojni istaknuti funkcioneri vladajuće Demokratske partije socijalista osuđeni na višegodišnje zatvorske kazne. U osnovi svih afera koje je istraživalo Specijalno državno tužilaštvo i koje su okončane osuđujućim presudama članovima budvanske organizovane kriminalne grupe, leži korupcija u urbanizmu, građevinarstvu i gazdovanju zemljištem u državnoj svojini. Korupcija ove vrste koštala je karijere dva predsjednika opštine Budva, Rajka Kuljaču i Lazara Rađenovića, kojima je dosuđena odgovarajuća kazna. Međutim, „najveća riba“ koja je u Crnoj Gori osuđena za korupciju, između ostalog i  zbog uticaja na gradske i partijske funkcionere u trgovini zemljištem i povezanosti sa investitorima, bio je Svetozar Marović, bivši potpredsjednik vladajuće partije i bivši predsjednik zajedničke države Srbija i Crna Gora.

Ostala je potpuno neistražena zona visoke korupcije i odlučujućeg učešća drugih državnih funkcionera, predstavnika lokalne uprave i planera u procesu donošenja katastrofalnih detaljnih urbanističkih planova po instrukcijama investitora, kojima je trajno degradiran prostor budvanske rivijere.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 15. NOVEMBRA

ILI ONLINE NA
https://www.novinarnica.net/

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ PROFESORICE MILKE OBRADOVIĆ: Nakon nagrade za kvalitet, dobila otkaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prošlog decembra Milka Obradović, profesorica Hemijske škole u Podgorici,  dobila je nagradu Ministarstva prosvjete Za odličan pet, i ove jeseni očekivala da se ispoštuje njeno zakonsko pravo i ugovor joj se transformiše za stalno. Po anonimnoj prijavi Inspekcija rada posjećuje ovu školu, a direktorica Ljeposava Vuksanović bez dokaza optužuje Obradovićevu za prijavu. Epilog je – otkaz Obradovićevoj

 

Milka Obradović, profesorica maternjeg jezika, u decembru prošle godine dobila je nagradu iz Fonda za kvalitet i talente – Za odličan pet, koju dodjeljuje Ministarstvo prosvjete. Umjesto ugovora za stalno, koji ju je sljedovao, krajem septembra ove godine dobila je otkaz u JU Srednja stručna škola ,,Spasoje Raspopović’’ (Hemijska škola)  u Podgorici.

Obradović je u ovoj srednjoj stručnoj školi kao profesorica Crnogorskog-srpskog, bosanskog i hrvatskog jezika i književnosti počela na zamjeni da radi od 2014. godine. Da bi školske 2017/18. i 2018/19. predavala bez prekida.

Sa predavanjima je počela i ove godine, a onda se sve promijenilo. ,,Direktorica Ljeposava Vuksanović me 29. septembra obavijestila da mi neće produžiti ugovor, iako je tri dana prije toga rekla da hoće do konkursa. Objasnila je da je bila u Ministarstvu i da su joj ‘četiri čovjeka’ pomogla u donošenju takve odluke. Kao razlog navela je to što sam odgovorna za ‘nemir i talasanje’ u kolektivu, a reče i da je mojim radom i angažovanjem u školi i više nego zadovoljna’’, navodi Obradovićeva u pismu ministru Damiru Šehoviću na koje nije dobila odgovor.

O talasanju se raspravljalo i na sjednici Nastavničkog vijeća ove škole. Nakon što je Inspekcija rada posjetila ovu ustanovu zbog anonimne prijave, direktorica je optužila Obradovićevu da ju je ona podnijela. Milka Obradović je na sjednici negirala tvrdnje direktorice i navela da joj je Vuksanović uz neopravdanu optužbu uputila i niz uvreda.

,,Iako je moj problem što sa svojih 36 godina još nijesam riješila pitanje zaposlenja, što smo podstanari, što mi suprug nije zaposlen, što svome djetetu moramo obezbijediti osnovne uslove za normalan život, ja se sada moram baviti optužbama da sam špijun i spletkaroš’’, kazala je Obradović u obraćanju kolegama na sjednici.

Slobodan Savović iz Sindikata prosvjete Podgorica kaže za Monitor  da je profesorica Obradović pokazala svoju stručnost i vanredan odnos prema vaspitno obrazovnom procesu, te da se sve može provjeriti u Centru za sredenje stručno obrazovanje gdje je učestvovala u raznim projektima.

On ističe da je transformacija ugovora na neodređeno vrijeme za profesoricu Obradović dogovorana na sastanku Sindikata sa Aktivom direktora i Ministarstvom prosvjete, još krajem jula te da je to trebalo da bude validno od sredine septembra. ,,Naknadnom pameću direktorice Hemijske škole dogovor je prekršen i  koleginica je dobila otkaz”, kaže Savović. I precizira: ,,Moja saznanja o toj spornoj sjednici Nastavničkog vijeća gdje je direktorica škole vrijeđala koleginicu Obradović su posredna iz više izvora.  Imam informaciju da je direktorica i mene nazivala prevarantom… Ja sam direktorici oprostio uvrede, jer je meni lično kompliment  kada me direktori kritikuju ili etiketiraju”.

Iz Hemijske škole su za Monitor kazali da je profesorica Obradović proteklu školsku godinu imala punu normu časova, a godinu dana prije toga,  sa brojem časova manjim od predviđene norme nastavnika  – 10 časova. Navode: ,Prema evidenciji koju vodi pravna služba škole za koleginicu Obradović, srazmjerno vremenu provedenom na radu, nije postojao osnov (24 mjeseca) za transformaciju ugovora na neodređeno vrijeme”.

Ljeposava Vuksanović, direktorica JU SSŠ ,,Spasoje Raspopović” za Monitor kaže: ,,Kako koleginica Milka Obradović nije imala rješenje – Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, u šta se po njenim riječima i ona sama uvjerila konsultujući Inspekciju, škola je prijavila časove Crnogorskog-srpskog… jezika kao  nezastupljene. Na početku ove školske godine, smo  na osnovu preporuke Ombudsmana sklopili ugovor o preuzimanju koleginice iz škole u Lijevoj Rijeci, koja je 10 godina, sa 60 posto invaliditeta, putovala na posao. Nakon toga preostalo je osam časova, koje su, nakon raspisanog konkursa, pripali osobi sa boljim referencama. Napominjem i da je inspekcija kontrolisala proces zapošljavanja u školi i nije našla bilo kakve  nepravilnosti”.

Obradovićeva se nakon što joj nije produžen ugovor žalila Inspekciji rada.

Inspekcija rada 7. oktobra donosi rješenje u kojem navodi da je Obradovićevoj ugovor o radu na određeno vrijeme istekao 1. oktobra, te da ,,Inspekcija nema ovlašćenja da preispituje konačnu odluku poslodavca o prestanku radnog odnosa imenovane, nego je to nadležnost suda, pa zbog toga Inspekcija nije utvrđivala činjenice da li je imenovana ispunjavala uslove za transformaciju radnog odnosa sa određenog na neodređeno vrijeme”.

Iz Sindikata su Milku Obradović  savjetovali da se obrati sudu po dva osnova: jedan je tužba za mobing, a drugi osnov je njena transformacija radnog ugovora.

Savović kaže da Sindikat slične probleme transformacije ugovora na neodređeno često  rješava uspješno u saradnji sa upravama škola i Ministarstvom. ,,Ipak, slučaj koleginice Obradović nije usamljen jer postoje situacije direktorske samovolje. Da li ti direktori crpe samovolju iz nekog drugog autoriteta, partije ili nekih porodičnih veza, ne znam ali slučajeva poput ovog ima još”, kaže Savović.

Punomoćnik Milke Obradović, advokat Željko G. Braletić, je sredinom ovog mjeseca, Osnovnom sudu u Podgorici podnio tužbi protiv JU SSŠ Spasoje Raspopović. ,,Ugovori o radu na određeno vrijeme Milke Obradović zaključeni su suprotno odredbama čl. 25 Zakona o radu, jer je ista obavljala poslove trajnog karaktera pa se nije mogao zaključivati ugovor o radu na određeno vrijeme, jer je to suprotno cilju zbog kojeg je propisana mogućnost zasnivanja radnog odnosa na vrijeme čije je trajanje unaprijed određeno”’, navodi se u tužbi i kao dokaz se dostavlja zahtjev za transformaciju ugovora o radu od 2. septembra 2019.

Praksa je, kaže Savović, da ovakvi slučajevi na sudu bivaju rješeni u korist zaposlenih. ,,Siguran sam da će i koleginica Obradović dobiti svoje pravo na sudu. Ne veselim se činjenici da će ustanove plaćati enormne sudske troškove, a neće biti lične odgovornosti direktora za to, kao što je nije bilo ni do sada. Ne veseli me takođe ni činjenica da Ministarstvo prosvjete uglavnom usmeno savjetuje svoje direktore i oko ovih pitanja. To otvara mogućnost različitih tumačenja od strane direktora. Tako imamo situaciju da je jedan broj direktora ustanova prilično ‘tvrd na uši’, ali je zato slijepo poslušan liniji partija na vlasti”.

Slučaj Milke Obradović je test pravednosti.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo