Povežite se sa nama

DRUŠTVO

NAPAD NA DUBROVNIK 28 GODINA POSLIJE: Omerta vlasti i većine opozicije

Objavljeno prije

na

Skoro tri decenije kasnije, na djelu je kolektivna amnezija vlasti, većine opozicije i medija o napadu na Dubrovnik. U udžbenicima se ovaj zločin skoro i ne pominje. Lažna istina DPS-a da su samo čuvali mir postala je zvanična

 

Da je Crna Gora postigla koncenzus u žmurenju na jednu od najsramnijih stranica  u novijoj istoriji – napad na Dubrovnik, pokazuje ovaj 1. oktobar. Ni prisjećanja, ma ni slova u crnogorskim medijima o godišnjici napada, niti saopštenja koje političke parije, nevladine organizacije…

Izuzetak je izjava Radana Nikolića, predsjednika Udruženja boraca ratova od 1990, koji za Večernje Novosti govori o terorističkom napadu hrvatske paravojske 1. oktobra 1991. O tome da su u zoru tog dana pale prve granate na grad pod Srđem, ispaljene iz topova JNA i rezervista Hercegovačkog korpusa sa položaja oko Trebinja, ni riječi. Nema ni opomene da je u osvajački pohod na Konavle i Dubrovnik učestvovalo sedam hiljada crnogorskih rezervista, pripadnika MUP-a i dobrovoljačkih paravojnih formacija. Tokom agresije na Dubrovnik poginulo je 116 civila, više od 430 branitelja tog grada, a ranjeno je više od 1.500 osoba. Ta ratna avantura života koštala je života 166 građana Crne Gore.

Ćutanje je prekrilo i zločin i žrtve. Dobar dio opozicije baštini scenario iz Večernjih Novosti, dok vlast i njihovi tribuni manipulišu i ovom nesrećom. Javni servis RTCG koji je bio u obavezi da podsjeti na godišnjicu napada na Dubrovnik, to nije učinio, ali je  dva dana ranije objavio informaciju da je prije 28 godina adrmiral JNA Vladimir Barović izvršio samoubistvo na ostrvu Vis jer nije želio da puca na hrvatske gradove. Zgodno sjećanje.  U kratkoj informaciji je bilo bitno da se istakne da je Barović bio Crnogorac. Konteksta nema, niti upozorenja na neslavnu ulogu tadašnje Crne Gore u ratovima ‘90-ih. A i kako bi bilo kada je savremeni epilog priče o časnom admiralu Baroviću taj što je admirala prije tri godine posthumno odlikovao tadašnji predsjednik Crne Gore Filip Vujanović. Političar koji je o svojim kolegama akterima dubrovačke sramne epopeje ovako govorio: „Marović i Đukanović nijesu nosili vojnu uniformu, nijesu se ogriješili o pravila i običaje ratovanja, nijesu u bilo kojem smislu uticali na ono što je bila zbilja Dubrovačkog ratišta i stranice crnogorske istorije koju svi zajedno želimo da zatvorimo”.

Posthumni orden za admirala Barovića primio je komandant Mornarice CG, jer je njegova supruga Radmila to odbila uz obrazloženje ,,da je sve davno rečeno”. Po admiralu Baroviću se ne zove ni jedna ulica u Crnoj Gori, nema biste niti obilježja, a o njegovom činu ne uči se ni u školama.

U stvari u školama je, programom predviđeno, da se o napadu na Dubrovnik ćuti. Maturanti gimnazija iz važećeg udžbenika istorije ne mogu saznati skoro ništa o napadu na Dubrovnik. Šturo se navodi da je Dubrovnik napala JNA, i ističe se ,,da vlast u Podgorici za vrijeme oružanih sukoba u bivšoj SFRJ nije imala uticaj na politiku Slobodana Miloševića”. Kao da slušate DPS rječnik o nevoljnim saučesnicima.

Maturantima je u udžbeniku naložen zadatak da analiziraju ,,koje diplomatske aktivnosti ie preuzeo tadašnji premijer Milo Đukanović kako bi Crna Gora i njeni građani bili u velikoj mjeri pošteđeni ratnih razaranja i žrtava 1999. godine”.

O aktivnostima Đukanovića na isprici Dubrovčanima zbog zločina koji im je napravila Crna Gora, dok je on kao i danas bio u vrhu vlasti, nema ništa. Izvinjenje se primilo i kod nas, pa bi bilo nepotrebno opterećivanje maturanata sa, na primjer, Đukanovićevim izjavama – od početne: „Pohod na Dubrovnik je svrsishodan i svako suprotno stanovište je izdajničko”, do konačne: „Ne, ja to nijesam znao kao što to nije mogao znati niko iz tadašnjeg crnogorskog rukovodstva”.

Autori Udžbenika istorije za četvti razred gimnazije su Milan Šćekić, Živko Andrijašević i Vanja Vuković. Andrijašević u svojoj knjizi Nacrt za ideologiju jedne vlast, iz 1999, piše kako je Pobjeda 1991. pripremala Rat za mir, i u njoj koristi citate iz ovog tada ratnohučkaškog državnog glasila: ,,Da se vrate u vjeru svojih otaca”, ,,Iz davnih godina ustaškog genocida “, ,,Crna Gora će biti sjutra mnogo veća”, ,,Glasale su ga dvije babe”, ,,U Dubrovnik da slušam gusle”… Vjerovatno je na sadržaj udžbenika koji se sada koristi u gimnazijama uticaja imalo Andrijaševićevo angažovanje kao savjetnika Mila Đukanovića, kao i učešće u Đukanovićevoj predizbornoj kampanji.

Nije uvjek bilo tako. Što se tiče udžbenika samo jedno polugođe u jesen 2009. maturanti su mogli da uče nešto više i šire o neslavnim ‘90-tim. ,,Prvi višestranački izbori održani su u decembru 1990. Savez komunista Crne Gore (od 1991. DPS) osvojio je apsolutnu vlast. Momir Bulatović je izabran za predsjednika, a Milo Đukanović za premijera Crne Gore. Uveli su Crnu Goru u rat”; „Crnogorska vlast je 1992. godine protjerala 114 bosanskih muslimana izbjeglica i predala ih vlastima Republike Srpske, koji su potom likvidirani, dok je u Crnoj Gori ubijeno šest izbjeglica; ,,Tajna policija je zastrašivala članove Liberalnog saveza. Podršku ovakvoj politici DPS-a pružala je SPC i njen mitropolit Amfilohije”, pisalo je u udžbeniku koji su prije 10 godina sačinili Šerbo Rastoder, Dragutin Papović i Sait Šabotić. ,,Problem je što su stvari iznešene na vidjelo, a ne što one nijesu tačne”, govorio je tada za Monitor istoričar Papović. Nakon što je udžbenik povučen iz upotrebe Papović je izjavio: ,,Ovo je politička odluka i ništa više. Prevladao je politički interes, političari određuju šta je, a šta nije podobno da se pojavi u udžbeniku”. On je danas poslanik DPS-a u Skupštini Crne Gore.

Pošto je na djelu kolektivna amnezija da podsjetimo na neke činjenice o kojima Monitor uporno piše svih ovih godina.

Opsada Dubrovnika počela je 1. oktobra 1991. i trajala je devet mjeseci. U tom periodu, prema optužnici Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, ubijeno je 116 civila, a više stotina ranjeno; poginulo je 430 hrvatskih branitelja, 443 osobe zatvorene su u logorima Morinj i Bileća, prognano je 33.000 osoba i uništen 2.071 stambeni objekat. Tokom ratnih operacija na dubrovačkom području poginulo je i 166 rezervista iz Crne Gore.

Haški tribunal je utvrdio da su tokom „rata za mir”, kako je agresiju na Dubrovnik nazvao bivši visoki funcioner DPS-a Svetozar Marović, snage JNA i rezervisti uništavali, pljačkali i palili civilne objekte. Ukupna ratna šteta procijenjena je na oko milijardu i po eura.

Dubrovnik je bio pod opsadom iz vazduha, sa mora i kopna od 1. oktobra 1991. do maja 1992. Skoro 240 dana građani Dubrovnika živjeli su u kopnenoj i pomorskoj blokadi, 138 dana bez struje i vode, a više od četiri mjeseca proveli su u skloništima.

Okončan je u septembru 1992. dogovorom Tuđman-Ćosić o demilitarizaciji Prevlake i povlačenjem JNA 15 kilometara u dubinu crnogorske teritorije.

U napadu su uništeni brojni spomenici kulture iako su se na njima vijorile zastave UNESCO-a. Razoreno je devet srednjovjekovnih palata unutar istorijskog jezgra Dubrovnika, a na području od Stona do Konavala spaljeno 2127 kuća. Bez krova nad glavom ostao je 7771 stanovnik dubrovačkog područja.

Na skupu Rat za mir 20 godina kasnije, održanom u Podgorici prije osam godina, konstatovano je „od devedesetih do danas imamo neku vrstu produženog zločina i kontralustracije”. Kako tada tako i danas na snazi je DPS istorija. A ona u njihovom službenom stranačkom istorijatu glasi: ,,Demokratska partija socijalista je politička stranka čiji je preteča Savez komunista Crne Gore. Nakon ankete među članstvom, na kongresu održanom juna 1991. godine, ime je promijenjeno u DPS… Poslije ovog Kongresa uslijedio je niz istorijskih događaja, koji su presudno uticali na dalji razvojni put Crne Gore i na živote njenih građana, a samim tim i na Demokratsku partiju socijalista i njeno djelovanje. SFRJ se raspala u krvavim sukobima. Crna Gora je ipak uspjela da sačuva mir u tim burnim vremenima’’.

 

 Predrag NIKOLIĆ

 

 

Dubrovnik (dugo) pamti!

 

Izložba Dubrovnik: Grad s ožiljkom nije vraćanje u prošlost, kako će možda neki protumačiti. Ona predstavlja priču jednoga grada koji se izdiže iz pepela i koji hrabro kreće naprijed. Ova izložba imat će svoj stalni postav, ovdje u Lazaretima, kako bi svijetu pričala priču o našemu gradu, kao i svim strahotama koje je podnio u Domovinskom ratu, a sve kako se više nikad ne bi ponovilo. Ona je ujedno i povijesni pečat na ratna razaranja i obnovu grada koji se već 40 godina nalazi pod zaštitom UNESCO-a. Izložba jasno dočarava i tko je bio agresor, a tko žrtva. Onim pojedincima koji pokušavaju promijeniti povijest iz grada slobode poručujem: istina je samo jedna, i ona se ne može promijeniti.

Tim je riječima dubrovački gradonačelnik Mato Franković u obnovljenim prostorima Lazareta (nekadašnjeg karantina iz doba Dubrovačke republike) najavio postav izložbe Dubrovnik, A Scarred City: stradanje i obnova Dubrovnika 1991. – 2000. Izložbu su otvorili djeca i rodbina poginulih hrvatskih branitelja, te predstavnici civilnih i vojnih udruga s dubrovačkog područja.

Lazaretska multimedijalna izložba otvorena je u sklopu programa obilježavanja 28. godišnjice početka napada na Dubrovnik i jug Hrvatske. Autori izložbe su mladi dubrovački znanstvenici dr Julijana Antić Brautović, dr Mato Brautović i dr Goran Cvjetinović.

Kroz devet tematskih cjelina posjetiocima se uz pomoć multimedijskih pomagala omogućuje upoznavanje s kronologijom rata na jugu Hrvatske, vojnim i civilnim žrtvama, razaranjima i materijalnim štetama, stradanjem i poslijeratnom obnovom Dubrovnika, napose stare gradske jezgre, te Konavala, Rijeke i Župe dubrovačke i Dubrovačkog primorja…

Izložbeni postav zasniva se na povijesnim činjenicama iz doba ‘rata za mir’, popraćena je mnoštvom dokumenata, ratnim fotografijama, izvornim TV i video zapisima… Sadrži i cjelovite presude generalu Pavlu Strugaru i admiralu Miodragu Jokiću, glavnim JNA komandantima napada na Dubrovnik pred UN-ovim sudom u Hagu, budući da su to bile prve izrečene presude za ratni zločin protiv kulturne baštine u nekom međunarodnom postupku.

U dijelu posvećenom političkim okolnostima vojnog napada na Dubrovnik izložba donosi iscrpan prikaz pokušaja ostvarenja projekta Velike Srbije, kao i uloga te „zajedničkih interesa“ ratnih političkih vodstava Srbije i Crne Gore i JNA, kako bi se i Dubrovnik našao unutar SANU memorandumskih granica.

Izložba je „nenametljivo impresivna i sazdana na činjenicama“, rekao je Bruno Carnez, ratni izaslanik UNESCO-a, koji je u Dubrovniku ‘91 proveo dane najžešćih bombardiranja, razgledajući ‘interaktivne stolove’ u društvu s hrvatskom ministricom kulture Ninom Obuljen Koržinek. Prije Lazareta izložba Dubrovnik: Grad s ožiljkom predstavljena je zimus u sjedištu UN-a u New Yorku i hrvatskoj Ambasadi u Washingtonu, a u oba grada je izazvala veliko zanimanje diplomatske javnosti. Za prvu polovinu iduće godine, kada će Hrvatska predsjedati EU-om, izložba će biti otvorena i u sjedištu Unije, u Briselu.

Luko BRAILO

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo