Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ĐUKANOVIĆ BIRA IZMEĐU OSAM KANDIDATA ZA OMBUDSMANA: Ko je rekao zaštitnica

Objavljeno prije

na

Poslije konsultacija sa podnosiocima kandidatura Predsjednik će Skupštini predložiti jednog od kandidata. Očekuje sa da će taj neko, odnosno neka, imati dovoljnu podršku vladajuće koalicije. Makar se u ovom trenutke činilo kako oni još uvijek nemaju zajedničkog kandidata

 

 

Deset obrazloženih predloga za izbor novog kandidata za zaštitnika ljudskih prava i sloboda (ombudsmana) stiglo je do prošlog petka u kabinet Predsjednika Crne Gore. Pošto dvije kandidature nijesu razmatrana zbog, kako je saopšteno, nepotpune dokumentacije, na zvaničnoj listi mogućih zaštitnika/ca preostalo je osam imena.

Četiri žene i četiri muškarca čiji je profesionalni angažman, uglavnom, dobro poznat stručnoj pa i laičkoj javnosti u Crnoj Gori.

Neke od njih predstavili smo prije dvadesetak dana, kada su objelodanjene prve kandidature za nasljednika Šućka Bakovića. Zato o njima samo u najkraćem. Na drugoj strani, saradnici Predsjednika Mila Đukanovića nijesu našli za shodno da sadržaj prispjelih kandidatura učine javnim. Otud bojazan da kod nekih od predloženih kandidata nećemo prepoznati vrline koje znaju oni što su ih predložili.

Profesor Nebojša Vučnić bio je deset godina sudija Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu. „Pored nesporne stručnosti, njegova spremnost da javno iznese mišljenje i kritiku rada državnih organa je karakteristika koja ga posebno preporučuje za funkciju Zaštitnika”, navodi se u  inicijativi koju je podržalo više od 20 NVO.

Radenka Lacmanovića smo upoznali kao člana Savjeta Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama. Na toj funkciji daje snažan doprinos razvoju ljudskih prava i sloboda. Inicijatori njegove kandidature, uz navedeno, ističu kako je Lacmanović „pozitivan primjer, a brojnima iz populacije kojoj i sam pripada motivacija da se ne osvrćući  na prepreke koje mu pored života i ljudi postavljaju, hrabro, odvažno i sigurno korača prema cilju koji sam bira, a koji je na korist mnogima“.

Među predloženim kandidatima za ombudsmana našlo se i dvoje njegovih aktuelnih zamjenika.

Nakon Bakovićevog odlaska u penziju, čast i obaveza da bude vršilac dužnosti Zaštitnika pripala je njegovoj zamjenici Zdenki Perović. Njena kandidatura bila je očekivana. Problem je, međutim, to što v.d. ombudsmanku, uz prepoznatljive rezultate njenog odjeljenja, bije glas da ima ozbiljnih problema u radu sa svojim saradnicima.

„Gotovo u svim vašim obraćanjima, pojedinačno, sadržana je određena doza proganjanja i omalovažavanja“, stoji u jednom od dopisa koje je Perovićevoj uputio Generalni sekretar te institucije. Njen nekadašnji savjetnik D.R. podnio je sudu tužbu za mobing i ta proces još traje. Jedna od svjedoka na suđenju, takođe savjetnica u odjeljenju koje vodi Perovićeva, u svom iskazu navodi kako su ona i koleginica od šefice dobile visoko intelektualni zadatak „da presložimo i čistimo njen lični plakar“. Druga tvrdi da je Zdenka Perović sama potpisala izvještaj koji su zajedno uradile.

Siniša Bjeković nema takvih problema. On je pjesnik koji se zaštitom ljudskih prava profesionalno bavi već dvadesetak godina, od Centra za ljudska prava Pravnog fakulteta u Podgorici do institucije Zaštitnika. Na život osuđen, naziv je njegove pete zbirke poezije objavljene prije sedam godina. Tek ostaje da se vidi da li će i koliko ta njegova lirska crta uticati na odluku Predsjednika Đukanovića.

Procedura je sledeća: poslije dodatnih konsultacija sa podnosiocima kandidatura Predsjednik će Skupštini predložiti jednog od kandidata. Očekuje sa da će taj neko, ili neka, u  parlamentu naići na podršku vladajuće koalicije. Makar se u ovom trenutke činilo kako oni još uvijek nemaju zajedničkog kandidata. Ali, naučili su nas, postoji mnogo načina za pravljenje kompromisa.

Nalik Bjekoviću, ni sutkinja Jelena Ružičić ne slovi za jednog od favorita u predstojećem odabiru. „Nemaju leđa“, objašnjavaju naši sagovornici. Pravosudno iskustvo Ružičić je sticala u Osnovnom sudu u Nikšiću i Registraru Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu. Trenutno je sutkinja Upravnog suda.

Advokat sa Cetinja Nikola Belada javnosti se, najčešće, obraća kao član pravnog tima Crnogorske pravoslavne crkve. „U praksi građanske Crne Gore postaje normalno da se u izjavama crkvenih velikodostojnika SPC vrijeđa i nipodaštava crnogorski narod…“, objašnjavao je Belada u jednom razgovoru vođenom početkom godine. „Svaka civilizovana država i ukupna društvena javnost burno bi reagovala na ove pojave. Crna Gora ćuti. Ćuti država, ćuti crnogorski narod, ćuti stručna javnost, ćute organizacije za zaštitu ljudskih prava“.

Prije desetak dana, kada je iz nezvaničnih izvora stigla informacija o kandidaturi advokatice Azre Jasavić, analitičari su zaključili kako je vladajuća partija konačno pronašla svog kandidata. Vidjeće se koliko su te najave tačne, mada razloga za sumnju ima na pretek.

Jasavić je već poslovno povezana sa institucijom ombudsmana. U pomenutom sudskom sporu zbog mobinga nad jednim bivšim savjetnikom, Jasavić je advokat institucije Zaštitnika. Sličan status (advokat optužene državne kompanije) imala je i tokom suđenja EPCG po tužbi za nezakonitu kupovinu akcija Rudnika uglja.

Jasavić je bila jedan od tri poslanika opozicione Pozitivne CG koji su, u januaru 2016, svojim glasovima spasili Đukanovićevu Vladu. Posljedica tog pakta bilo je to što je opozicija u narednu (tehničku) vladu ušla po uslovima koje je diktirao DPS. A iz nje izašla nakon operacije „državni udar“ i formiranja tzv. sinđelićeve vlade.

Jasavić se uz pomoć paradržavnih medija branila optužbi za korupciju Pozitivne, navodeći kako je njihovo paktiranje sa DPS u skladu sa Programom stranke i sa očekivanjima njihovih birača. Pošto su oni „ranije, uglavnom, glasali vlast koja nije dobra i za koju su bili svjesni da mora da se mijenja, ali su im prioriteti bili mir, stabilnost i bezbjednost Crne Gore“.

Zato je napadala opoziciju. „Dosta je bilo buncanja o političkoj korupciji, vrijeme je za jezik razuma i brojeva koji su neumoljivi“, govorila je,  „Pa da vidimo, šta je u ponašanju funkcionera Pozitivne Crne Gore devijantno?“

U najkraćem: Pozitivna nije prešla izborni cenzus. Njen tadašnji predsjednik Darko Pajović nagrađen je ambasadorskim mjestom u Kini. Jasavić je preuzela partiju i vratila se advokaturi. Uz dobre konekcije sa državnim firmama i institucijama.

Prelazi li sada saradnja na novi nivo?

U sjenci kandidature bivše poslanice Pozitivne, svoju priliku čeka Valentina Radulović-Šćepanović. I nije bez šanse. Nekadašnja profesorica i direktorica škole stigla je, preko angažmana u Skupštini Crne Gore, do mjesta savjetnika predsjednika Filipa Vujanovića i šefa biroa za komunikaciju u kabinetu (tadašnjeg) premijera Đukanovića. Potom je bila članica komunikacionog tima Savjeta za članstvo u NATO, pa direktorka Zavoda za intelektualnu svojinu. Tu je zatekla nagrada Dama godine. Ali i odluka Vlade da ugasi Zavod.

Gubitak posla nije komentarisala. „Odluka Vlade o ukidanju Zavoda za intelektualnu svojinu mene je iznenadila. Ipak, neću je komentarisati. Vlada je tu da vlada, a ostali da poštuju njene odluke.“

Da li je taj stav dovoljna preporuka za posao ombudsmana? Ako nije da pritvrdimo. Na pitanje koga bi preporučila za narednu dobitnicu nagrade Dama godine Radulović Šćepanović nema mnogo dileme: „Odlučila bih se za gospođu Vesnu Medenicu. Oduvijek sam se divila njenoj harizmi, stavu, odlučnosti, istrajnosti, uljudnoj komunikaciji i stilu u svakom smislu te riječi. Vjerujem da takva žena zaista zaslužuje da nosi titulu Dama godine.“

Takva nam treba?

 

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

EU I ZAPADNI BALKAN: Između oligarhije, sirotinje i stinih politikanata

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ono što je želio francuski predsjednik Emanuel Makron je ostvario. Perspektiva proširenja EU biće jasnija tek na proljeće, na samitu u Zagrebu, odnosno dva mjeseca nakon lokalnih izbora u Francuskoj. Sitni politikanti ne stanuju samo u ovom regionu

 

„Zaključaka sa sastanka nema, ali ideja je da se pošalje jasna poruka o našoj posvećenosti politici proširenja i zemljama Zapadnog Balkana. Svi podržavamo evropsku perspektivu regiona“, saopštila je nakon ovonedjeljnog sastanka Savjeta ministara opštih i evropskih poslova EU Titi Tupurainen, visoka funkcionerka Finske, predsjedavajuće EU u drugoj polovini 2019. godine.

Formalna podrška EU perspektivi Zapadnog Balkana možda je trenutno i jedini zajednički imenitelj kada je riječ o pozicijama zemalja-članica prema nastavku širenja i pristupanja Uniji. Potvrdilo se da je odbijanjem da Sjevernoj Makedoniji i Albaniji omogući otvaranje pristupnih pregovora Pariz torpedovao integraciju tzv. Zapadnog Balkana u EU. Izgubljena je bar jedna, važna godina u tom procesu, ali je mnogo gore što slabi mobilizirajući faktor za promjene u tim društvima i što je EU izgubila veliki dio svog kredibiliteta. „To je najveća greška Unije“, ocijenio je njemački ministar vanjskih poslova Hajko Mas.

Dva su ključna faktora,  smatraju analitičari,  Makrona navela da odigra ovu opasnu kartu. Prvi, jer se kod kuće plaši jačanja najjačeg političkog konkurenta, desničarke Marin Le Pen – 58 odsto Francuza protivi se proširenju EU- a lokalni izbori u toj zemlji se trebaju održati u martu. Drugi je što Makron tretira Zapadni Balkan kao taoca dok ne progura svoju viziju Evrope. A to je EU sa više brzina ili koncentričnih krugova. Jezgro bi gravitiralo oko osovine Pariz-Berlin, spolja bi bile zemlje integrisane u tržište, a sasvim vani pridružene zemlje, među njima, možda, Crna Gora i naš region.

Činjenica je da Zapadni Balkan nije regija od prioritetnog značaja za Francusku. Ako se posmatra ekonomska saradnja i strane direktne investicije, ovaj region je dominantno pod njemačkim, italijanskim i jednim dijelom austrijskim uticajem. Francuska vrlo malo gubi kada se odlučno protivi proširenju EU na Zapadni Balkan.

Ali, da bi bar malo ublažila snažne kritike, pa i ljutnje evropskih zvaničnika, pokazala konstruktivnost i zamazala oči ovim državama, Francuska je, brže-bolje, ponudila svoj prijedlog proširenja EU. Taj prijedlog metodologije pristupanja bi se svodio na sljedeću formulu: prvo riješiti pitanja vladavine prava, a zatim se u sedam koraka, postepeno približavati članstvu, uz pristup fondovima.

Dakle, ono što se pokazalo kao najteža prepreka u pristupnim pregovorima svih država sa jugoistoka Evrope, bila bi prva. To je garancija da bi pregovori bili znatno strožiji i da bi trajali – u nedogled. Takođe, novi mehanizam bi se odnosio na sve zemlje regiona, uključujući i na one koje su već započele pregovore kao što su Crna Gora i Srbija.

Jedinp što se može gledsati kao tračak nade nade u francuskom dokumentu od šest stranica je navod da „Albanija, BiH, Kosovo, Sjeverna Makedonija, Srbija i Crna Gora kulturno, istorijski i geografski spadaju u Evropu“. Indikativno je da Pariz ne traži samo reformu pristupnog procesa već i reformu cijele EU, što znači da Francuzi sa Balkanom ne misle ozbiljno. Ili, kako je rekao jedan zapadni diplomata za list Politico, iz francuskog dokumenta je vidljiva jedino želja da se čitav proces proširenja maksimalno uspori.

Berlin je  takođe kritičan prema državama-kandidatkinjama, ali nipošto ne želi zaustavljanje procesa.  Njemci smatraju da su moguće promjene unutar postojeće regulative kako bi se pojačala kontrola reformskih koraka – i da je to potrebno zbog stvaranja povjerenja u zemljama članicama. Jer, strukturna korupcija i „zarobljena država“ su uzele maha i u pojedinim zemljama članicama EU , u kojima su kriminalne i korumpirane mreže preuzele državu.

„Vidimo da proces ne funkcioniše jer traje dugo, frustrirajući je za učesnike, nije politički vođen od strane EU, već postoji neki automatizam, a prije svega, građani zemalja koje pregovaraju ne nalaze svoje interese u takvom procesu“, smatra francuska državna sekretarka za evropske poslove Ameli de Monšalen.

Istovremeno su se Austrija, Italija, Slovenija, Slovačka, Češka i Poljska založile za poboljšanje procesa pristupanja EU, uz uslov da se paralelno napreduje u procesima konstruktivne rasprave o „poboljšanjima“ i nastavku pristupanja zemalja Zapadnog Balkana.

Sigurno je da će konačni prijedlog dati nova Evropska komisija početkom naredne godine. O svemu će se podrobno razgovarati na Samitu EU, koji će se u maju održati u Zagrebu, jer će Hrvatska od 1. januara predsjedavati Unijom.

„EU ne može da odustane od obećanja datog Zapadnom Balkanu, niti je trenutno stanje održivo. Nama je neophodan novi pristup proširenju sa novim, duplim angažmanom – političkim i ekonomskim“, kaže nekadašnji direktor za proširenje u Evropskoj komisiji Pjer Mirel.

Možda je jedan od takvih, prelaznih aranžmana tzv. mini Šengen, inicijativa o ukidanju trgovinskih barijera u regionu koju su nedavno pokrenuli premijeri Albanije i Sjeverne Makedonije Edi Rama i Zoran Zaev i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Iako su izrazili uvjerenje da će im se u tome pridružiti i ostale zemlje „balkanske šestorke“, u Podgorici, Prištini i Sarajevu nema, bar za sada, previše spremnosti da se slijedi ova inicijativa.

“Poboljšanje regionalne saradnje upotpunjava se s procesom približavanja EU. Od jačanja dobrosusjedskih odnosa i ekonomske saradnje profitiraju sve zemlje Zapadnog Balkana. Ti procesi jačaju kompletan region. Kroz Berlinski proces već godinama podržavamo ta stremljenja i već smo mnogo toga postigli. Na primjer  osnivanje Regionalne kancelarije za mlade (RYCO), kao i smanjenje taksi za roming”, kaže šef njemačke diplomatije.

No, prema riječima kosovskog analitičara Vetona Suroija, ovakve inicijative su samo loš alibi diplomatama koji pronalaze nove ideje za regionalnu integraciju kada nemaju dobru ideju kako da region Zapadnog Balkana izvuku iz kaljuge konflikata, nerazvijenosti i demografskog pada.

“Masovno iseljavanje će dovesti do toga da će u tim zemljama ostati sirotinja i oligarhija. Sloj koji je neophodan kako bi se u jednom društvu sprovele reforme na kojima EU insistira više uopšte neće postojati u regionu“, pesimističan je novinar Dušan Reljić.

 

“Non paper” i Crna Gora

Iako je Crnoj Gori nakon više od sedam godina, ostalo još jedno pregovaračko poglavlje neotvoreno, u EK su skeptični napretkom naše države. Ocjene iz posljednjeg “Non-paper” (neformalni dokument koji se iznosi u zatvorenim pregovorima unutar institucija EU radi postizanja dogovora o nekom spornom političkom pitanju) u Vladi Crne Gore smatraju   pozitivnim. „Sve ovo, naravno, ne znači da ne ostaju i nedostaci i izazovi. E, upravo tome i služe ovakvi dokumenti, i mi ih vidimo i kao uput šta i kako dalje, ali i kao potvrdu zrelosti u budućim fazama sprovođenja reformi”, rekao je premijer Duško Marković.

Izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje Daliborka Uljarević podsjeća da ovakvi dokumenti nastaju u dužem vremenskom periodu i da imaju mnogo ekspertskih i političkih čitanja, pa ni ocjene i konstatacije u njima nijesu nešto što je tek tako zalutalo. “Zato bi produktivnije bilo zasukati rukave i napraviti plan kako da se te zamjerke što prije otklone i na tome posvećeno raditi nego planirati kako da se pred Evropskom komisijom odbrani neobranjivo. Izvještaj EK, koji je i mnogo značajniji dokument, stiže na proljeće, a problemi neće nastati ubjeđivanjem da ne postoje“, ističe ona.

 

Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SPORNU BOJU U ŠKOLI ŠTAMPAR MAKARIJE U PODGORICI OTKRILI RODITELJI: Šta su radili nadležni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tri mjeseca nakon što je jedan roditelj otkrio da su nedozvoljenom bojom prefarbani zidovi svlačionica u OŠ ,,Štampar Makarije”, svlačionice su zatvorene.  Sporna  boja je  nakon drugog pokušaja uklonjena . Sada se čeka upotrebna dozvola. Da nije bilo upućenog roditelja, djeca bi godinama koristila nedozvoljenom bojom okrečene svlačionice

 

,,Uprava škole je zatvorila svlačionice za korišćenje sve dok se ne dobije nalaz Inspekcije koja je opet dolazila. Zabrana će biti na snazi dok se ne dobiju rezultati o korišćenoj boji. Sala za fizičko može kao i do sada da se koristi”, piše u obavještenju  o zatvaranju svlačionica filskulturne sale u Osnovnoj školi ,,Štampar Makarije” u Podgorici koje je proslijeđeno Savjetu roditelja ove škole.  Svlačionice djeca ne koriste od početka školske godine – skoro tri mjeseca.

Razlog – materijali korišćeni za adaptaciju svlačionica neusklađeni su sa Pravilnikom o zabrani i ograničenju korišćenja, stavljanja u promet i proizvodnji hemikalija koje predstavljaju neprihvatljiv rizik po zdravlje ljudi i životnu sredinu.

Ministar sporta i mladih Nikola Janović je, 1. avgusta ove godine, sa Alijom Muhovićem, izvršnim direktorom firme Art Gradnja doo Bar, postpisalo ugovor o izvođenju radova na adaptaciji sportske sale – sanitarnim čvorovima sa svlačionicama u JU OŠ ,,Štampar Makarije”. Vrijednost radova 28.855 eura.

Tokom radova, jedan roditelj učenika ove škole, stručan za nadzor građevinskih radova, je primijetio da izvođač koristi nedozvoljenu boju prilikom premazivanja zidova i podova u svlačionicama.

Roditelj se, početkom oktobra, dopisom u kojem upozorava da korišćene boje  nisu usklađene sa Pravilnikom i u kome traži da se obustave radovi i ukloni neadekvatna boja, obraća: Ministarstvu prosvjete, Direktoratu za predškolsko, osnovno i inkluzivno obrazovanje i vaspitanje, Ministarstvu sporta i mladih i upravi škole.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 29. NOVEMBRA
ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

EPILOG POBJEDINOG MEDIJSKOG LINČA: Država i Kusovac da plate uvrede i govor mržnje 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prvosnažnom presudom, našim novinarkama Milki Tadić-Mijović i Mileni Perović-Korać, država i bivši glavni urednik Pobjede Srđan Kusovac,  dužni su da isplate po 5.000 eura. Osim presude, ostalo je kao i ranije. Gadosti koje je Pobjeda objavljivala nekima su još atraktivne, pa ih je portal aktuelno.me ove godine reprintovao u nastavcima. Kusovac je glavni u Birou za odnose sa javnošću Vlade.  Oni koji govore o zločinima i kriminalu još uvijek su izdajnici

 

Novinarkama Milki Tadić-Mijović i Mileni Perović-Korać, država i bivši glavni urednik Pobjede Srđan Kusovac, sadašnji šef Biroa za odnose sa javnošću Vlade Crne Gore, dužni su da isplate po 5.000 eura, plus 3.795 eura za sudske troškove. Razlog su pretrpljeni duševni bolovi nakon serije tekstova sa brutalnim uvredama i govorom mržnje na njihov račun, koji su od 26. septembra 2011. do 18. aprila 2012. godine, objavljeni u tadašnjem državnom dnevnom listu Pobjedi. Ovu odluku je donijelo vijeće podgoričkog Višeg suda, na čelu sa sutkinjom Vericom Sekulić.

To je epilog sudskog procesa koji traje od novembra 2013. godine i koji su pratile brojne kontraverzne odluke. Pokretanju postupka prethodila je krivična prijava koju su Tadić-Mijović i Perović-Korać podnijele protiv Pobjede i države, ali je tužilaštvo tu prijavu odbacilo.

Viši sud je sada preinačilo prvostepenu presudu Osnovnog suda, koji je 7. juna ove godine odlučio da novinarke dobiju po 1.000 eura odštete. U avgustu 2018. godine sudija Osnovnog suda u Podgorici Dragan Šćepović donio je presudu po kojoj je tužba Tadić-Mijović i Perović-Korać odbačena kao neosnovana, a da su one dužne da plate 2.899 eura na ime sudskih troškova. Sud je tada presudio  da je kniga Marka Vešovića i Šekija Radončića Miško Kesedžija i njegove bize, nastala od tekstova iz Pobjede, knjževno dijelo!

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 29. NOVEMBRA
ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo