Povežite se sa nama

DRUŠTVO

(NE)SUOČAVANJE SA PROŠLOŠĆU: Pamtimo li logor Morinj

Objavljeno prije

na

Nevladina organizacija Anima iz Kotora nedavno je pokrenula inicijativu za postavljanje spomen obilježja na ulazu u nekadašnji Logor Morinj. Idejom nijesu oduševljeni ni vlast ni opozicija

 

Nevladina organizacija ANIMA iz Kotora nedavno je pokrenula inicijativu za postavljanje spomen obilježja na ulazu u nekadašnji logor Morinj. Ove nedelje navršava se 28. godina od kada je 3. oktobra uspostavljen Sabirni centar za zarobljenike. U ovam logoru je do avgusta 1992. bilo zatočeno oko 300 osoba iz Dubrovačke regije, hrvatskih i BiH državljana.

Brojni raniji pokušaji da se skrene pažnja na ovu ružnu stranicu crnogorske istorije, kako bi ona bila opomena i primjer, naročito mlađima, propali su. ,,Na različite načine pokušali smo da aktiviramo lokalnu zajednicu po ovom pitanju, naročito od sticanja nezavisnosti, ali su otpori političke zajednice bili veliki i nisu doveli do rezultata”, kaže za Monitor Jasna Novović iz ANIME. ,,Performansi na Trgu od oružja, održane tribine, prikazani filmovi o logoru Morinj, obilazak mjesta zločina nije budio pažnju lokalne zajednice ni građanstva”, dodaje Novović.

Da se ne bi opet suočili sa odbijanjem, iz ANIME su riješili su da ispitaju raspoloženje odbornika u lokalnoj skupštini koliko su uopšte voljni da pomognu u realizaciji projekta koji se bave suočavanjem sa prošlošću. Ponudili su im da popune upitnik u kojem su odbornici trebali da odgovore na pitanja koja se tiču činjenica oko logora Morinj, te da anonimno daju mišljenje o važnosti procesa pomirenja i da li smatraju da treba trošiti javni novac na aktivnosti koje promovišu pomirenje.

Možda je bio nezgodan trenutak jer je u Kotoru bila u toku smjena opozicione vlasti od strane DPS-a, tek ni vlast ni opozicija nijesu pokazali preveliki entuzijazam povodom ovog pitanja. ,,Predsjednica SO (Dragica Perović) nije pokazala volju da omogući da odbornici dobiju upitnik preko kurirske službe, već je dala brojeve telefona predsjednika poslaničkih klubova. Sama je odbila da popuni upitnik, ali je usmeno izrazila negativan stav prema ovom istraživanju. Predsjednik poslaničkog kluba DPS-a (Željko Avramović) je kritikovao predsjednicu skupštine zbog odbijanja organizovane dostave upitnika svim odbornicima, da bi i sam ponovio njen potez dajući spisak poslanika DPS-a sa kontaktima”, navodi se u izvještaju ANIME o ovom projektu.

Kada je nakon smjene opštinske vlasti u Kotoru, Željko Aprcović došao na mjesto predsjenika, obećao je da će popuniti upitnik, ali ipak to nije uradio.

Pokušaj da se anketiraju 33 odbornika SO Kotor i još desetak starješina organa lokalne uprave, završio se time da se uspjelo anketirati njih svega 26, od čega je 23 dostavilo popunjene upitnike, a njih troje prazne.

,,Mnogi ispitanici su iskazali čuđenje oko teme i vremena istraživanja, neki i nerazumijevanje zašto se ova priča sada ponovo otvara. Bilo je i onih koji su sa uvažavanjem prihvatili projekat i pokazali spremnost da sarađuju”, kaže Novović.

Sklonost amneziji, čuđenje i pitanja zašto baš sada je nešto što inače prati suočavanje Crne Gore sa zločinima iz ‘90-ih. Istraga o ovom zločinu otvorena je tek 2007. godine i po ocjenama pravnih stručnjaka neprimjereno je dugo trajala. Prvo roćište je bilo tek 2009, a presude su potvrđene 2013. godine. Optužen i su kažnjeni na ukupno 12,5 godina zatvora. Osuđena su četvorica bivših rezervista: Ivo Menzalin na četiri godine zatvora, Špiro Lučić tri i po godine, Boro Gligić tri godine i  Ivo Gojnić na dvije i po godine zatvora.

U analizi suđenja u ovom procesu koju je uradila Akcija za ljudska prava (HRA) ističe se da su kazne neprimjereno male. ,,Tužilaštvo je propustilo da zločine u logoru Morinj tretira kao organizovani sistem zlostavljanja zatvorenika i da za takvo zlostavljanje optuži osobe koje su bile nadređene neposrednim izvršiocima, iako iz spisa predmeta proizilazi da je za takvo nešto bilo osnova. Pravosudni sistem u Crnoj Gori je procesuiranju zločina u logoru Morinj pristupio bitno drugačije nego što su to činili Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) i specijalizovani Odjel za ratne zločine Suda BiH u sličnim predmetima. Viši sud je, usljed pogrešne primjene odredbi o olakšavajućim i otežavajućim okolnostima, suprotno praksi MKSJ, izrekao neprimjereno niske kazne četvorici optuženih”, navodi se u izvještaju HRA.

Podaci Vrhovnog suda govore da su do sada u slučaju Morinj sudovi donijeli 154 odluke kojima je pravosnažno usvojen tužbeni zahtjev i ukupno dosuđeno 1.485.510,20 eura. Jednom odlukom je odbijen tužbeni zahtjev, četiri postupka su obustavljena, dok je u šest predmeta tužba povučena.

Tokom 2017. godine Specijalno državno tužilaštvo je ponovo otvorilo istrage u slučaju Morinj, kao i Bukovica, Deportacija i Kaluđerski laz. Prošle godine, žrtve iz logora Morinj podnijeli su još oko 150 tužbi protiv Crne Gore, kojima traže naknadu štete zbog smanjene radne sposobnosti.

,,Tukli su nas zvjerski, šipkama, motkama, svim i svačim. Uopšte nijesam zadovoljan presudom. Osuđeni su samo trećerazredni izvršioci, batinaši. A gdje su generali koji su to naređivali?”, izjavio je za „SETimes“, nakon presude, Metodije Prkačin, jedan od bivših zatvorenika iz Morinja.

Iako su u ovom ratnom zločinu sprovedeni krivični postupci i izvršena reparacija štete žrtvama, taj proces nije dovoljan da bi se jedna zajednica oslobodila tereta prošlosti i društvo ozdravilo, ističu iz ANIME.

Kako se kao društvo i ne pokušavamo osloboditi tog tereta, nema ni  ozdravljenja.

 

Stopirana ideja o Centru za razvoj mira

ANIMA se prije par godina obratila Skupštini opštine Kotor sa idejom o prenamjeni objekata nekadašnjeg logora Morinj u centar koji bi afirmisao vrijednosti kulture, mira, pomirenja, različitosti i nenasilja. Planirano je da korisnici tog centra budu mladi iz Kotora, a da nakon par godina to preraste u Centar za razvoj mira u Boki Kotorskoj. Iz Opštine Kotor su tada odbili tu njihovu inicijativu, uz obrazloženje da tom lokacijom upravlja Vojska Crne Gore.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

EU I ZAPADNI BALKAN: Između oligarhije, sirotinje i stinih politikanata

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ono što je želio francuski predsjednik Emanuel Makron je ostvario. Perspektiva proširenja EU biće jasnija tek na proljeće, na samitu u Zagrebu, odnosno dva mjeseca nakon lokalnih izbora u Francuskoj. Sitni politikanti ne stanuju samo u ovom regionu

 

„Zaključaka sa sastanka nema, ali ideja je da se pošalje jasna poruka o našoj posvećenosti politici proširenja i zemljama Zapadnog Balkana. Svi podržavamo evropsku perspektivu regiona“, saopštila je nakon ovonedjeljnog sastanka Savjeta ministara opštih i evropskih poslova EU Titi Tupurainen, visoka funkcionerka Finske, predsjedavajuće EU u drugoj polovini 2019. godine.

Formalna podrška EU perspektivi Zapadnog Balkana možda je trenutno i jedini zajednički imenitelj kada je riječ o pozicijama zemalja-članica prema nastavku širenja i pristupanja Uniji. Potvrdilo se da je odbijanjem da Sjevernoj Makedoniji i Albaniji omogući otvaranje pristupnih pregovora Pariz torpedovao integraciju tzv. Zapadnog Balkana u EU. Izgubljena je bar jedna, važna godina u tom procesu, ali je mnogo gore što slabi mobilizirajući faktor za promjene u tim društvima i što je EU izgubila veliki dio svog kredibiliteta. „To je najveća greška Unije“, ocijenio je njemački ministar vanjskih poslova Hajko Mas.

Dva su ključna faktora,  smatraju analitičari,  Makrona navela da odigra ovu opasnu kartu. Prvi, jer se kod kuće plaši jačanja najjačeg političkog konkurenta, desničarke Marin Le Pen – 58 odsto Francuza protivi se proširenju EU- a lokalni izbori u toj zemlji se trebaju održati u martu. Drugi je što Makron tretira Zapadni Balkan kao taoca dok ne progura svoju viziju Evrope. A to je EU sa više brzina ili koncentričnih krugova. Jezgro bi gravitiralo oko osovine Pariz-Berlin, spolja bi bile zemlje integrisane u tržište, a sasvim vani pridružene zemlje, među njima, možda, Crna Gora i naš region.

Činjenica je da Zapadni Balkan nije regija od prioritetnog značaja za Francusku. Ako se posmatra ekonomska saradnja i strane direktne investicije, ovaj region je dominantno pod njemačkim, italijanskim i jednim dijelom austrijskim uticajem. Francuska vrlo malo gubi kada se odlučno protivi proširenju EU na Zapadni Balkan.

Ali, da bi bar malo ublažila snažne kritike, pa i ljutnje evropskih zvaničnika, pokazala konstruktivnost i zamazala oči ovim državama, Francuska je, brže-bolje, ponudila svoj prijedlog proširenja EU. Taj prijedlog metodologije pristupanja bi se svodio na sljedeću formulu: prvo riješiti pitanja vladavine prava, a zatim se u sedam koraka, postepeno približavati članstvu, uz pristup fondovima.

Dakle, ono što se pokazalo kao najteža prepreka u pristupnim pregovorima svih država sa jugoistoka Evrope, bila bi prva. To je garancija da bi pregovori bili znatno strožiji i da bi trajali – u nedogled. Takođe, novi mehanizam bi se odnosio na sve zemlje regiona, uključujući i na one koje su već započele pregovore kao što su Crna Gora i Srbija.

Jedinp što se može gledsati kao tračak nade nade u francuskom dokumentu od šest stranica je navod da „Albanija, BiH, Kosovo, Sjeverna Makedonija, Srbija i Crna Gora kulturno, istorijski i geografski spadaju u Evropu“. Indikativno je da Pariz ne traži samo reformu pristupnog procesa već i reformu cijele EU, što znači da Francuzi sa Balkanom ne misle ozbiljno. Ili, kako je rekao jedan zapadni diplomata za list Politico, iz francuskog dokumenta je vidljiva jedino želja da se čitav proces proširenja maksimalno uspori.

Berlin je  takođe kritičan prema državama-kandidatkinjama, ali nipošto ne želi zaustavljanje procesa.  Njemci smatraju da su moguće promjene unutar postojeće regulative kako bi se pojačala kontrola reformskih koraka – i da je to potrebno zbog stvaranja povjerenja u zemljama članicama. Jer, strukturna korupcija i „zarobljena država“ su uzele maha i u pojedinim zemljama članicama EU , u kojima su kriminalne i korumpirane mreže preuzele državu.

„Vidimo da proces ne funkcioniše jer traje dugo, frustrirajući je za učesnike, nije politički vođen od strane EU, već postoji neki automatizam, a prije svega, građani zemalja koje pregovaraju ne nalaze svoje interese u takvom procesu“, smatra francuska državna sekretarka za evropske poslove Ameli de Monšalen.

Istovremeno su se Austrija, Italija, Slovenija, Slovačka, Češka i Poljska založile za poboljšanje procesa pristupanja EU, uz uslov da se paralelno napreduje u procesima konstruktivne rasprave o „poboljšanjima“ i nastavku pristupanja zemalja Zapadnog Balkana.

Sigurno je da će konačni prijedlog dati nova Evropska komisija početkom naredne godine. O svemu će se podrobno razgovarati na Samitu EU, koji će se u maju održati u Zagrebu, jer će Hrvatska od 1. januara predsjedavati Unijom.

„EU ne može da odustane od obećanja datog Zapadnom Balkanu, niti je trenutno stanje održivo. Nama je neophodan novi pristup proširenju sa novim, duplim angažmanom – političkim i ekonomskim“, kaže nekadašnji direktor za proširenje u Evropskoj komisiji Pjer Mirel.

Možda je jedan od takvih, prelaznih aranžmana tzv. mini Šengen, inicijativa o ukidanju trgovinskih barijera u regionu koju su nedavno pokrenuli premijeri Albanije i Sjeverne Makedonije Edi Rama i Zoran Zaev i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Iako su izrazili uvjerenje da će im se u tome pridružiti i ostale zemlje „balkanske šestorke“, u Podgorici, Prištini i Sarajevu nema, bar za sada, previše spremnosti da se slijedi ova inicijativa.

“Poboljšanje regionalne saradnje upotpunjava se s procesom približavanja EU. Od jačanja dobrosusjedskih odnosa i ekonomske saradnje profitiraju sve zemlje Zapadnog Balkana. Ti procesi jačaju kompletan region. Kroz Berlinski proces već godinama podržavamo ta stremljenja i već smo mnogo toga postigli. Na primjer  osnivanje Regionalne kancelarije za mlade (RYCO), kao i smanjenje taksi za roming”, kaže šef njemačke diplomatije.

No, prema riječima kosovskog analitičara Vetona Suroija, ovakve inicijative su samo loš alibi diplomatama koji pronalaze nove ideje za regionalnu integraciju kada nemaju dobru ideju kako da region Zapadnog Balkana izvuku iz kaljuge konflikata, nerazvijenosti i demografskog pada.

“Masovno iseljavanje će dovesti do toga da će u tim zemljama ostati sirotinja i oligarhija. Sloj koji je neophodan kako bi se u jednom društvu sprovele reforme na kojima EU insistira više uopšte neće postojati u regionu“, pesimističan je novinar Dušan Reljić.

 

“Non paper” i Crna Gora

Iako je Crnoj Gori nakon više od sedam godina, ostalo još jedno pregovaračko poglavlje neotvoreno, u EK su skeptični napretkom naše države. Ocjene iz posljednjeg “Non-paper” (neformalni dokument koji se iznosi u zatvorenim pregovorima unutar institucija EU radi postizanja dogovora o nekom spornom političkom pitanju) u Vladi Crne Gore smatraju   pozitivnim. „Sve ovo, naravno, ne znači da ne ostaju i nedostaci i izazovi. E, upravo tome i služe ovakvi dokumenti, i mi ih vidimo i kao uput šta i kako dalje, ali i kao potvrdu zrelosti u budućim fazama sprovođenja reformi”, rekao je premijer Duško Marković.

Izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje Daliborka Uljarević podsjeća da ovakvi dokumenti nastaju u dužem vremenskom periodu i da imaju mnogo ekspertskih i političkih čitanja, pa ni ocjene i konstatacije u njima nijesu nešto što je tek tako zalutalo. “Zato bi produktivnije bilo zasukati rukave i napraviti plan kako da se te zamjerke što prije otklone i na tome posvećeno raditi nego planirati kako da se pred Evropskom komisijom odbrani neobranjivo. Izvještaj EK, koji je i mnogo značajniji dokument, stiže na proljeće, a problemi neće nastati ubjeđivanjem da ne postoje“, ističe ona.

 

Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SPORNU BOJU U ŠKOLI ŠTAMPAR MAKARIJE U PODGORICI OTKRILI RODITELJI: Šta su radili nadležni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tri mjeseca nakon što je jedan roditelj otkrio da su nedozvoljenom bojom prefarbani zidovi svlačionica u OŠ ,,Štampar Makarije”, svlačionice su zatvorene.  Sporna  boja je  nakon drugog pokušaja uklonjena . Sada se čeka upotrebna dozvola. Da nije bilo upućenog roditelja, djeca bi godinama koristila nedozvoljenom bojom okrečene svlačionice

 

,,Uprava škole je zatvorila svlačionice za korišćenje sve dok se ne dobije nalaz Inspekcije koja je opet dolazila. Zabrana će biti na snazi dok se ne dobiju rezultati o korišćenoj boji. Sala za fizičko može kao i do sada da se koristi”, piše u obavještenju  o zatvaranju svlačionica filskulturne sale u Osnovnoj školi ,,Štampar Makarije” u Podgorici koje je proslijeđeno Savjetu roditelja ove škole.  Svlačionice djeca ne koriste od početka školske godine – skoro tri mjeseca.

Razlog – materijali korišćeni za adaptaciju svlačionica neusklađeni su sa Pravilnikom o zabrani i ograničenju korišćenja, stavljanja u promet i proizvodnji hemikalija koje predstavljaju neprihvatljiv rizik po zdravlje ljudi i životnu sredinu.

Ministar sporta i mladih Nikola Janović je, 1. avgusta ove godine, sa Alijom Muhovićem, izvršnim direktorom firme Art Gradnja doo Bar, postpisalo ugovor o izvođenju radova na adaptaciji sportske sale – sanitarnim čvorovima sa svlačionicama u JU OŠ ,,Štampar Makarije”. Vrijednost radova 28.855 eura.

Tokom radova, jedan roditelj učenika ove škole, stručan za nadzor građevinskih radova, je primijetio da izvođač koristi nedozvoljenu boju prilikom premazivanja zidova i podova u svlačionicama.

Roditelj se, početkom oktobra, dopisom u kojem upozorava da korišćene boje  nisu usklađene sa Pravilnikom i u kome traži da se obustave radovi i ukloni neadekvatna boja, obraća: Ministarstvu prosvjete, Direktoratu za predškolsko, osnovno i inkluzivno obrazovanje i vaspitanje, Ministarstvu sporta i mladih i upravi škole.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 29. NOVEMBRA
ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

EPILOG POBJEDINOG MEDIJSKOG LINČA: Država i Kusovac da plate uvrede i govor mržnje 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prvosnažnom presudom, našim novinarkama Milki Tadić-Mijović i Mileni Perović-Korać, država i bivši glavni urednik Pobjede Srđan Kusovac,  dužni su da isplate po 5.000 eura. Osim presude, ostalo je kao i ranije. Gadosti koje je Pobjeda objavljivala nekima su još atraktivne, pa ih je portal aktuelno.me ove godine reprintovao u nastavcima. Kusovac je glavni u Birou za odnose sa javnošću Vlade.  Oni koji govore o zločinima i kriminalu još uvijek su izdajnici

 

Novinarkama Milki Tadić-Mijović i Mileni Perović-Korać, država i bivši glavni urednik Pobjede Srđan Kusovac, sadašnji šef Biroa za odnose sa javnošću Vlade Crne Gore, dužni su da isplate po 5.000 eura, plus 3.795 eura za sudske troškove. Razlog su pretrpljeni duševni bolovi nakon serije tekstova sa brutalnim uvredama i govorom mržnje na njihov račun, koji su od 26. septembra 2011. do 18. aprila 2012. godine, objavljeni u tadašnjem državnom dnevnom listu Pobjedi. Ovu odluku je donijelo vijeće podgoričkog Višeg suda, na čelu sa sutkinjom Vericom Sekulić.

To je epilog sudskog procesa koji traje od novembra 2013. godine i koji su pratile brojne kontraverzne odluke. Pokretanju postupka prethodila je krivična prijava koju su Tadić-Mijović i Perović-Korać podnijele protiv Pobjede i države, ali je tužilaštvo tu prijavu odbacilo.

Viši sud je sada preinačilo prvostepenu presudu Osnovnog suda, koji je 7. juna ove godine odlučio da novinarke dobiju po 1.000 eura odštete. U avgustu 2018. godine sudija Osnovnog suda u Podgorici Dragan Šćepović donio je presudu po kojoj je tužba Tadić-Mijović i Perović-Korać odbačena kao neosnovana, a da su one dužne da plate 2.899 eura na ime sudskih troškova. Sud je tada presudio  da je kniga Marka Vešovića i Šekija Radončića Miško Kesedžija i njegove bize, nastala od tekstova iz Pobjede, knjževno dijelo!

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 29. NOVEMBRA
ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo