Povežite se sa nama

INTERVJU

GORAN JOVANOVIĆ – TIMUR TMURNI, LJEKAR, PJESNIK, SATIRIČAR: Režim baulja

Objavljeno prije

na

Poražavajuće je koliko su bezmudi i oportuni mnogi pametni i obrazovani ljudi kada dopuštaju da žive paralelne svjetove kreirane od medijskih trovača

 

MONITOR: Zabrana Vašeg nastupa na manifestaciji Kotorski krug izazvala je 
brojne reakcije u javnosti. Prija li Vam što ste zbog cenzure DPS-a
postali, kako pišu mediji, regionalna disidentska zvijezda?

JOVANOVIĆ: Pretjerano je upotrebljavati sintagmu regionalna disidentska zvijezda. Anta Tomića su hrvatski fašisti polivali kantom fekalija. Ljude vrijeđaju, prebijaju, hapse jer drugačije misle, govore i pišu, Balkan nije sigurno mjesto za one koji se javno opiru izopačenom sistemu vrijednosti koji se ovdje ugnijezdio zahvaljujući egoizmu, primitivizmu, potkupljivosti, mitomaniji i idolopoklonstvu. Istina, zabranjuju me i tuže zbog izgovorenog i napisanog, pokušavaju me diskreditovati, predstaviti izgrednikom i šarlatanom, prijete mi fizičkim krajem, da ne pominjem bezbroj sitnih i niskih pakosti koje su mi činili i koje mi još uvijek pokušavaju učiniti, ali se ne osjećam zvijezdom. Bio sam počastvovan pozivom organizatorki da govorim sa Ivanom Čolovićem, Teofilom Pančićem, Antom Tomićem. Zatim sam bio oduševljen zabranom da se kao govornik obratim publici, to je dokaz da me režim čita i sluša, da me se boje i da ih moji tekstovi i satira godinama  nerviraju. Nisu me ućutkali jer me zabranjuju oni koji su u uzaludnom traganju za sopstvenim mišljenjem i oni koji su uspjeli devalvirati najveća crnogorska državna priznanja iz oblasti kulture i umjetnosti. U stvari,  čine mi veliku uslugu i promociju.

MONITOR: Mnogi učesnici Kotorskog kruga, građani, intelektualci solidarisali su se sa Vama. Teofil Pančić je prokometarisao da je ovakav vid ogoljene censure  – nevjerovatno glup. Kako komentarišete to što DPS više i ne šminka svoju bahatost?

JOVANOVIĆ: Riječi cenzura i zabrana su gromko odjeknule posljednjih dana u crnogorskoj javnosti. Još više zbog činjenice da se to dogodilo na dan početka festivala, samo par sati prije otvaranja skupa. Prethodno je na Njegoševim danima blokirana predstava Koto(r) o Kotoru. Čim sam obaviješten da sam zabranjen na Kotorskom krugu  reagovao sam i uzbunio javnost putem FB profila. Organizatori su ponudili da se festival ne održi, ali procijenjeno je da se slobodna riječ ipak ne smije zaustaviti. Učesnici skupa, ugledna imena regionalne kulturne scene, među kojima su jugoslovenski disidenti sa dugim stažom, ljudi koji su mnogo puta na svojoj koži osjetili mengele maloumlja i zublje progona, pružili su mi podršku i kroz nošenje majica Ja sam Timur Tmurni i kroz prilagođavanje svojih besjeda sramnim zabranama slobodne riječi u 21. vijeku.  Aktivistkinje NVO Anima su napravile mali performans lijepljenjem flastera preko usta i napuštanjem skupa. Javno su istupili Đuro Radosavović, Balša Brković i drugi slobodni intelektualci i građani. Oglasile su se i neke političke partije, udruženja, mediji, moji prijatelji, poštovaoci i poznanici. Zahvaljujem se svima na podršci u dosta osjetljivom i ozbiljnom trenutku.


MONITOR: Zbog oštre satire protiv Vas su podnijete brojne tužbe. Koja Vam je 
najdraža?

JOVANOVIĆ: Gospodin Slavko Mandić, direktor prorežimskog Skala radija, na društvenim mrežama znan i kao Leopold, cenzurisao me je još prije desetak godina. Obrađivao je moja saopštenja i tekstove ispred ,,Beštija” u cilju brisanja rečenica koje kritikuju tadašnju kotorsku upravu koju je predvodila gradonačelnica Kotora Maja Ćatović. Mandić je bio izdašno finansiran kao privatni medij da bi pisao podobne tekstove režimu i da bi se u svojim kolumnama u kojima često koristi oštre i ružne kvalifikative obračunavao sa opozicijom i antirežimskim novinarima. Na svom FB profilu sam raskrinkavao njegovu političku medijsku ulogu, pa me je pokušao ućutkati tužbama. Sve tužbe Leopolda za povredu  ugleda i časti su pale pred prvostepenim sudskim organima, ostaje da se sačeka izjašnjavanje više instance.Upada u oči to što gospodin Mandić ima svoj radio, sedmično gostuje na TV-u, uređuje internet portal, ima novinare, lažne komentatore, narodni novac koji dobija preko DPS funkcionera i opet, ne može da izađe na kraj sa jednim čovjekom koji ima  FB i Youtube profil. Pojavile su se nove prijave i tužbe, tako da se moja sudska saga nastavlja, ali ja se dobro zabavljam, pa im se radujem. S druge strane, u međuvremenu je iznervirani gospodin Mandić uputio na televiziji teške prijetnje meni i kotorskim sudijama, shvatio sam ih ozbiljno, te sam podigao krivičnu prijavu i prepuštam Osnovnom državnom tužilaštvu da se nadalje bavi time.

Čekaju se presude za više tužbi protiv ovih sitnih bahatnika, a u međuvremenu oni stvaraju materijal za nove tužbe i procese. Prekršili su član 50 Ustava Crne Gore o slobodi govora, potpisani ugovor, Evropsku  konvenciju o ljudskim pravima. Na različite načine su pokušali nevješto opravdati cenzuru dokazujući da su počinili, kako je poručio Teofil Pančić nevjerovatno glup i besmislen potez sa vrlo jasnom i opasnom porukom.

MONITOR: Osvrt na aktuelni politički trenutak u kome smo zatrpani poplavom 
brojnih afera.

JOVANOVIĆ: Režim baulja, guši se u sopstvenoj glomaznosti i nesposobnosti, konstantno trpa afere i probleme na gomilu koja ga prerasta i ponaša se kao da živimo u rajskom blagostanju, a ne u rableovskoj groteski. Poražavajuće je koliko su bezmudi i oportuni mnogi pametni i obrazovani ljudi kada dopuštaju da žive paralelne svjetove kreirane od medijskih trovača. Kada imate jednu aferu poput Koverte, u svakoj normalnoj državi bi pala vlast. U Crnoj Gori predsjednik poblijedi, preznoji se, zamuca, pravi se neuvjerljivo lud i neznaven, izlupeta gluposti i… ništa! Nižerangirani činovnici dobijaju stanove pod nevjerovatnim okolnostima, iako su situirani, brane se time da su ih zaslužili. Uvreda zdravom razumu, moralu i… ništa. Štetočine uništavaju obalu, rijeke, šume, parkove, sve je javno i lako zaključivo, VDT se ponaša kao štićenik specijalne psihijatrijske ustanove zatvorenog tipa. Kršenja zakona na svakom koraku, bahato i odvratno ponašanje, sve se jasno vidi i sve je dokazivo, ali ne smije se i ne može se. Poražavajuće je koliko su građani Crne Gore većinski postali apatični i indiferentni prema razaranju svega vrijednog u Crnoj Gori.  Sve ovo me podsjeća na mnogo brutalniju i goru situaciju pred Miloševićev pad u Srbiji prije oko 20 godina kada je režim potpuno  izgubio kompas. Od zabrana do ubistva nije daleko, dobro se sjećam likvidacije vlasnika opozicionih Evropljanina i Dnevnog telegrafa  Slavka Ćuruvije i drugih antirežimskih novinara i sjećam se sramnih izjava onih koji su i tada bili dio vlasti u Srbiji kao što su, nažalost,  i sada.

MONITOR:   Gajite li nade u mogućnost ozdravljenja ovog društva?

JOVANOVIĆ: Moram priznati da sam pesimista kada je u pitanju brzina oporavka crnogorskog društva. Ljekar sam po struci, specijalista interne medicine. Znaju se dijagnoze, znaju se terapije, gangrena nagriza, odavno više ne pomažu ljekovi, sad samo pomaže radikalna hirurgija. Amputacija.
Biće teško i bolno, čak i ako se danas sve učini da se gorući društveni problemi riješe. Kada najbolji odlaze iz zemlje ili ih zgrabe kandže režima, što očekivati od onih u sredini ili na začelju. Gausova kriva je neumoljiva. Trebaće decenije, a možda i vjekovi  da se ovaj narod edukuje, da se nauči toleranciji, dijalogu, da ojača  građanska svijest, da se potisnu plemensko-lupeški okviri koji nas urnisaše neprilagođene u ovom novovjekovnom feudalnom sistemu. Za moga života ja neću vidjeti značajniji boljitak, ali to ne znači da se ne treba boriti, pisati, opominjati, podnositi žrtve.

Neće me ućutkati, ne mogu me kupiti, ne dam se ucijeniti. Riječi ne smiju presušiti, glas neće zamuknuti. Timur će pisati, govoriti i pjevati. Još će se oni bojati i nervirati, ide jesen, ide i inspiracija…

 

Pjesme koje udaraju zmiju u glavu


MONITOR: Da li će biti još pjesama na Jutjubu, poput one u kojoj je jedan stih bio – ,,Aktivisti DPS-a, ličnih karti šampioni’’?

JOVANOVIĆ: Imao sam poriv da snimim još pjesama poput Milo Britva, Zatočnici interesa (aktivisti DPS-a), Mom Kotoru; Pjesma o Leopoldu, Rodoljubiva, Crnogorske majke, koje se bave deformacijama i devijacijama crnogorskog režima, političkog poretka koji je on kreirao i katalizirane dekadencije crnogorskog društva.  Te pjesme su prilično slušane i dijeljene, za njih nema mjesta na radio i TV stanicama, ali ima na jedinim slobodnim teritorijama u Crnoj Gori, na ulici i na internetu. Meni je to dovoljno. Za to vrijeme se vrte bljutave patriotske pjesme podobnih autora, apanažista-vlastodržaca. Neke od mojih nabrojanih pjesama možda i nisu velikih umjetničkih dosega, reklo bi se ,,kakav svetac, takav i tropar”, ali su direktne, hrabre, inatne, udaraju zmiju u glavu. Pjesma Bakula je, npr. umjetnički mnogo snažnija, ali upravo zbog toga je i značajno manje prepoznata u odnosu na druge političke hitove. Visocki je imao sreću da brusi svoj pjesnički talenat u vremenu kada je morao da metaforama uvije svoje pjesme, da nametne zadatak slušaocu, da ovaj napregne čula i čuvstva kako bi shvatio poruku, a da autor ne bude uhapšen. Nažalost, danas su metafore sve manje nužne  jer je sve manje onih kojima one trebaju. Pjevao sam još o ljubavi, južinama duše, o Golom otoku, o Dolima pivskim, o kotorskim oriđinalima, o Beštijama…  Te pjesme su sada u sjenci popularnosti mojih političkih i angažovanih stihova, ali su ipak lijepo praćene.


Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS: Kriminal i korupcija ne poznaju zastave, samo interes i profit

Objavljeno prije

na

Objavio:

Moramo da pokušamo da otkrijemo gdje su završile stotine miliona ili milijarde eura iznesene iz Crne Gore. Pokušaj političkih eksponenata korumpiranih pojedinaca da nas sveopštom kakofonijom skrenu sa tog puta sigurno neće uspjeti

 

Kao rukovodilac Stručnog tima Savjeta moj zadatak je da radim na prevenciji i otkrivanju mogućih slučajeva korupcije na visokom nivou. Taj cilj se ne razlikuje od onoga koji imamo u MANS-u i zato me više nevladinih organizacija i predložilo za taj posao na javnom konkursu objavljenom krajem prošle godine, kaže Vanja Ćalović-Marković u razgovoru za Monitor, koji započinjemo pitanjem koliko je njen angažman u Stručnom timu Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije (ne)spojiv sa angažmanom u civilnom sektoru, odnosno, u MANSU.

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: S druge strane, velika je razlika u metodama koje može da koristi jedna NVO  u otkrivanju visoke korupcije, posebno u situaciji kada brojni zakoni i dalje propisuju ogromna ograničenja pristupa informacijama, u odnosu na Stručni tim Savjeta. Podaci koji spadaju u lične, kao i poreske, carinske i druge službene tajne, ali i podaci označeni stepenom tajnosti, odnosno državne tajne, su nakon pribavljanja dozvola dostupni Savjetu, ali ne i predstavnicima civilnog društva. Upravo ti podaci su neophodni da bi se pratili tragovi novca u slučajevima visoke korupcije, kroz intenzivnu međudržavnu saradnju, u koju NVO ne mogu biti uključene. I to je bio moj ključni motiv da konkurišem za ovu poziciju.

MONITOR: Cijenite, dakle, da Vaše postavljenje ne veže ruke ni Vama ni MANS-u?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Moje postavljenje ne može biti prepreka radu MANS-a, niti meni rad organizacije može praviti problem u Stručnom timu jer su u pitanju veoma različite metode rada. Rad MANS-a i Savjeta se dopunjuju, ali se između njih ne može staviti znak jednakosti.

Podsjetiću vas da su mene i prethodne Vlade, a i Skupština, imenovale na pozicije od značaja za borbu protiv korupcije. Tako sam bila član Nacionalne komisije kojom je predsjedavao Duško Marković, a kasnije i član Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije. I tada i danas tražila sam isto: da se otkriju slučajevi korupcije i sprovedu reforme koje će spriječiti da se takva praksa ponavlja. Tada nije postojala ni minimalna politička volja i na svakom koraku sam nailazila na prepreke, ali nisu mogli da me ućutkaju. Zato su Nacionalnu komisiju ugasili, a iz Savjeta ASK-a su me nezakonito razriješili.

I sada ću da pokušam i uradim ono što je do mene, baš kao što sam to radila svih ovih godina. Očekivanja su mi, naravno, mnogo veća nakon promjene vlasti.

MONITOR: Ubrzo po formiranju Savjeta pojavili su se, nedorečeni, izvještaji o Vašoj ostavci. O čemu se tu radi?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Podnijela sam ostavku na mjesto člana Savjeta da bih, odmah nakon toga, bila imenovana za rukovodioca njegovog Stručnog tima. Smatrala sam da sa svojim iskustvom u radu na slučajevima korupcije mogu više da doprinesem kao rukovodilac tog tima, nego baveći se javnim politikama i zakonodavnim okvirom kao član Savjeta.

Stručni tim uglavnom radi na konkretnim slučajevima i praktičnim mjerama za prevenciju korupcije. To podrazumijeva da će Stručni tim operativno sarađivati sa raznim državnim organima, uspostaviti mrežu saradnika iz relevantnih institucija, inicirati uspostavljanje međunarodnih timova za rad na konkretnim slučajevima i tražiti dokaze koje će dostaviti tužilaštvu ili drugim nadležnim organima. U međuvremenu, dobili smo stručnu podršku Savjeta Evrope, koja će nam biti od ogromnog značaja, i vrhunskog eksperta koji je, između ostalog, radio na finansijskoj istrazi meksičkih narko kartela.

Stručni tim će raditi i na uvezivanju baza podataka katastra, poreske uprave i drugih relevantnih institucija, što će nadležnim državnim organima omogućiti efikasnije vođenje finansijskih istraga.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

PROF. DR SANJA BAUK, PREDAVAČ NA TEHNOLOŠKOM UNIVERZITETU U DURBANU, JUŽNA AFRIKA: Znanje je najvredniji resurs

Objavljeno prije

na

Objavio:

Jedino se znanje upotrebom i vremenom uvećava; svi ostali resursi se upotrebom i vremenom troše. Ulaganje u znanje nije trošak, kako se to često pogrešno tumači, nego ulaganje u bolju budućnost

 

MONITOR: Uskoro će u organizaciji „Anime“ biti promovisana Vaša zbirka kratkih priča „Što Google zna o meni…“. Predstavite svoju knjigu?

BAUK: Nevelika po obimu, moja najnovija knjiga je kolekcija autoetnografskih zapisa. Riječ je o kombinovanju autobiografije i etnografije, na način da sam lična iskustva unijela u istraživanja različitih kulturoloških entiteta. U fokusu je savremeno crnogorsko društvo, uključujući sve varijete koji ga obogaćuju, ali u nekim zapisima se osvrćem i na druge sredine u kojima sam kraće ili duže obitavala tokom proteklih dvadeset godina. Sva ta etnografska zapažanja su prožeta mojim ličnim iskustvima, te su s toga snažno emotivno obojena, ali i iskrena.

Zahvaljujem Animi na izraženoj dobroj volji da mi promoviše knjigu. Promocija će biti u drugoj polovini jula.

MONITOR: Bavite se naukom. Što Vas je natjeralo da se iskažete i na ovaj način?

BAUK: Bavim se naukom, pišem i objavljujem, ali sebe smatram naučnikom i piscem u „pokušaju“. Najviše volim za sebe da kažem da sam istraživač.

Nauka daje jako dobar i sveobuhvatan uvid u različite aspekte stvarnosti, ali ne i u njen totalitet. Ona je dobar put do saznanja, ali nije jedini. Postoji još dosta saznajnih puteva, koje zvanični naučni establišment obično potcjenjuje.

Kao pasionirani čitalac svega što mi duhovi nauke i umjetnosti donesu, u jednom trenutku sam poželjela da se oprobam u pisanju. Ne samo istraživačkih i stručnih knjiga i radova, već i kratkih priča, eseja. Nije mi bio toliko važan ishod, koliko stvaralački put i učenje na sopstvenim greškama. Na tom putu sam došla do nekih neočekivanih spoznaja; tipa, da su izdavači, većinom, postali „ucjenjivači“ pisaca, a da knjižare neće da uzmu knjigu ni na komisionu prodaju, ako kako oni kažu, niste etablirani pisac. To su teške spoznaje, pogotovo za početnike.

MONITOR: U knjizi pišete da ste nakon 23 godine radna na UCG istjerani s posla i da sada predajete u Južnoj Africi. Kako je došlo do toga?

BAUK: Iz ovog vašeg pitanja shvatam da je prosede trebalo da bude maštovitiji! Nastojaću ubuduće da se popravim.

U pravu ste, to su činjenice. Ali nije toliko bitno za čitaoce to što sam istjerana s posla, koliko je bitno da se upoznaju sa brutalnošću tog čina. Imala sam potrebu da ostavim pisani trag o tome, da se ne zaboravi; sa dubokom željom da se tako nešto, nikada više, bilo kome ko to ničim nije zaslužio – ne ponovi! Željela sam da taj čin „ogolim“ i izložim osudi čitalaca, odnosno, javnosti.

U najkraćem to mogu da opišem kao „osvetu loših đaka“, ili kao „operacionalizaciju ljubomore“, odnosno, njeno pretakanje u zlo. Ne bih da čitaocima uskratim slobodu kreacije u izvođenju zaključaka kako je i zašto do toga došlo. U knjizi je data jedna cjelovitija slika čitave situacije, koja je prethodila tom „okidačkom“ činu i ostavila bih detalje za promociju i za vrijeme koje će čitaoci posvetiti knjizi, čitajući je i analizirajući redove i ono između njih.

Otkaz i način kako je on sproveden u (ne)djelo, bio je grub, ali neuspješan, pokušaj da mi se ukalja ugled koji sam decenijama izgrađivala, poštenim radom i pristojnim odnosom prema studentima i kolegama. Ali eto, sve što se dešava, dešava se valjda s nekim razlogom. Nadam se da mi se i ovo zlo desilo za neko dobro. Ove knjige o kojoj sada razgovaramo, u krajnjem, ne bi bilo da nije bilo toga zla!

Trenutno sam u Južnoj Africi i radim kao profesor i istraživač na Tehnološkom Univerzitetu u Durbanu. Južna Afrika je jako lijepa i prirodno bogata zemlja iako je njeno mineralno blago nemilice eksploatisano više od sto trideset godina. Ukoliko vođe ovdje odluče da investiraju više u znanje, po mojoj procjeni, ova zemlja ima odlične izglede da ostavi iza sebe aktuelnu ekonomsku, kao i sve prateće krize, i da se razvije.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SAŠA JANKOVIĆ, MEĐUNARODNI KONSULTANT ZA LJUDSKA PRAVA I UPRAVLJANJE BEZBJEDNOŠĆU: Za bolju budućnost regiona treba nam konfederacija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sa dovoljno velikim zajedničkim tržištem da može da zaštiti proizvođače, sa širokim kulturnim, sportskim, umjetničkim i naučnim prostorom da podstakne kvalitet, a možda jednog dana i sa zajedničkom spoljnom politikom i odbranom, da ne budemo prašina na svakom vjetru

 

Naš sagovornik Saša Janković niz godina je bio kao dugogodišnji Zaštitnik građana (2007–2017) jedan od malobrojnih čelnika institucija u Srbiji koji su pokazali da je moguće biti nezavisan i stručno obavljati povjereni posao. Pred predsjedničke izbore 2017. godine prepoznat je, od dijela javnosti, kao odličan kandidat za predsjednika Srbije. U aprilu te godine, bio je glavni protivkandidat Aleksandru Vučiću i drugi po broju osvojenih glasova. Osnovao je Pokret slobodnih građana i bio njegov prvi predsjednik. Danas nije stranački svrstan političar, ali sudeći i prema ovom intervjuu, intenzivno se bavi političkom problematikom, s donekle drugačijim pristupom, van dnevnopolitičkih tema i olako donijetih rješenja.

MONITOR: Za godinu dana će se u Srbiji održati redovni predsjednički izbori. Na prethodnim – 2017. postigli ste značajan izborni rezultat. Šta biste savjetovali onome ili onoj koji će se 2020. godine suprotstaviti Aleksandru Vučiću?

JANKOVIĆ: Netraženi saveti ne služe ničemu, te ih ne dajem.

Podsetiću, čovek sam koji je ne jednom, već čak dva puta ujedinio opoziciju i poziciju u Srbiji! Prvi put kada su svi glasali za mene kao Zaštitnika građana u Narodnoj skupštini, a drugi put posle niza neslaganja, kada sam 2018. godine konačno rekao da neću u Savez za Srbiju, jer niti vidim čemu politički služi, a izgleda mi i da neće ni da radi. Tada se celo opoziciono nebo sručilo na mene uz povike da pravim štetu i da treba da odstupim iz politike koju „ne razumem“. Tu se opozicija po drugi put složila sa vlašću koja me je iz politike terala i pre nego što sam u nju i ušao. Ne želeći da delim ionako slabu opoziciju, ali ni da pravim novu grešku, povukao sam se. Više se ne bavim stranačkom politikom već samo ljudskim, javnim i nacionalnim interesom. Odnos vlasti i opozicije zanima me samo toliko koliko je zdrav odnos između njih u nacionalnom interesu. A itekako jeste.

MONITOR: Pretpostavljam da pratite ovo više za javnost mučno nego „unutrašnje-demokratsko“ prepucavanje u srpskoj opoziciji. Izjavili ste da smatrate kako je nepotrebno pregovaranje i platforme kojima bi se vlastima iznijeli zahtijevi u vezi sa predizbornim uslovima, već samo da se traži primjena postojećih zakona. S druge strane ste i za bojkot?

JANKOVIĆ: Onaj ko misli da je bolji od Vučića, ako smatra da je narod uz njega, nesumnjivo treba da izađe na nacionalne izbore bez obzira na uslove i pobediće. A ako vidi da nema prelomnu podršku, treba da ih bojkotuje i da im ne daje legitimitet jer oni zaista niti su fer, niti slobodni, te i nisu izbori. Najgore je, mislim, raditi po malo od svega.

A izborni uslovi će biti onakvi kakve Vučić proceni da mora da obezbedi i nikakvim se „pregovorima“ on ne može nešto nagovoriti. Besmisleno je gubiti vreme na promenu njegovog stava argumentima, jer su njegovi ciljevi nevezani za te argumente.

MONITOR: Pohvalili ste mogućnost da se i ljudi iz regiona vakcinišu u Srbiji. Vjerujete li da „vakcina diplomatija“ Aleksandra Vučića može ublažiti dosta nekonzistentnu politiku prema susjedima koja je sada obogaćena i sintagmom „srpski svet“?

JANKOVIĆ: Naravno da sam pohvalio, pa šta je trebalo – da puste da vakcinama istekne rok i da propadnu? Nikad nisam pripadao ljudima koji kod političkih neistomišljenika vide sve ružno i naopako, a u sebi i svom dvorištu samo anđelčiće.

Nije tajna ni da mislim da politika ne može da bude samo lokalna, već mora da ima i velike ciljeve, da ljudima ponudi nešto što pojedinačno ne mogu da ostvare. Politike koje sada živimo uglavnom bi, u stvari, trebale da budu u domenu borbe protiv kriminala, a ne ozbiljne političke analize.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo