Povežite se sa nama

OKO NAS

Sara Grejs Ivanović, dijete, pijanistkinja: Talenat bez podrške

Objavljeno prije

na

Umjesto da nastavi da osvaja prva mjesta na takmičenjima po svijetu, devetogodišnja pijanistkinja sa porodicom u Crnoj Gori čeka na pomoć nezainteresovanih moćnika

 

Devetogodišnja Sara Grejs Ivanović aktivno svira klavir  više od godinu. Za tako kratko vrijeme njen talenat je prepoznat nadaleko. Više puta je osvojila prvo mjesto na internacionalnim takmičenjima za pijaniste. Zajedno sa roditeljima sve to vrijeme muku muči sa institucijama kako bi dobila državljanstvo i pomoć zemlje koju ponosno predstavlja u svijetu.

Spletom životnih okolnosti Sara Grejs Ivanović rođena je u Novom Sadu, u Srbiji. Živi u Budvi, gdje ide u Osnovnu školu Stefan Mitrov Ljubiša. Talenat za sviranje klavira otkriva sa samo pet godina. U učenju i napredovanju, osim porodice, pomaže joj profesorica Gabriela Aksamit, u čijoj klasi pohađa i Školu za osnovno muzičko obrazovanje takođe u Budvi.

Prvi put na takmičenju za pijaniste pobjeđuje u Tivtu, u maju 2018. godine, nakon samo dva ipo mjeseca pripreme. ,,Prepoznala sam da je klavir ono što volim. Trudila sam se svaki dan da sviram, vježbam. Bilo je naporno, ali sam se sa takmičenja vratila kući srećna“, priča Sara Grejs Ivanović.

U oktobru iste godine pobjedu odnosi i na takmičenju u italijanskom gradiću Kortemilija. Slijedi trijumf u Sarajevu u maju 2019. Ubrzo, u junu na takmičenju u Pjanelu Val Tidone, na jednom od prestižnijih takmičenja za mlade pijaniste i pijanistkinje, Sara Grejs osvaja ubjedljivo prvo mjesto. Pobjede su slatke, ali ostaje gorak ukus koji u Crnoj Gori osjeća njena porodica.

Sarin otac, Budvanin Milenko Ivanović kaže da u domovini ne vidi perspektivu svoje ćerke: ,,Nakon uspjeha u Val Tidonu bili smo na prijem kod načelnika službe predsjedništva Opštine Budva Nikole Jovanovića. On joj je čestitao na izvanrednim rezultatima u muzičkim takmičenjima  i zahvalio joj se što predstavlja opštinu Budva na pravi način. I nakon ovog susreta, ostao sam bez odgovora na pitanje kada će se novčana pomoć za osvojena prva mjesta dodjeljivati češće i umjetnicima“.

Milenko Ivanović je srećan što država ulaže u sportiste jer oni podstiču takmičarsku borbenost i patriotizam kod ljudi. Naglašava da se ipak umjetnici ne smiju zaboraviti jer su baš  oni ti koji posebno razvijaju duh internacionalizma. ,,Da je to u interesu države, trenutno ne vidim“, kaže otac Sare Grejs Ivanović.

On za Monitor govori o finansijskim nedaćama sa kojima se susreće porodica, a sve kako bi ćerki pomogli da u muzici zauzme mjesto koje zaslužuje: ,,Do sada smo finansijski izdržali sva putovanja. Kotizacije koje su za ovakva takmičenja pozamašne, ali i ostali troškovi poput plaćanja karata, smještaja i hrane, postaju za nas preveliki. Neka takmičenja traju i po deset dana. Jednom smo dobili pomoć od opštine, dodijeljen nam je  novac za jednu trećinu puta“.

Za prosperitet pijaniste treba platiti mnogo privatnih i proći kroz više Masterclass časova kod priznatih umjetnika. ,,Sara je učila od Bojana Martinovica, dekana muzičke Akademije na Cetinju, od našeg najpoznatijeg pijaniste Borisa Kraljevića i od Đulijana Mazokantea, svjetskog pijaniste i nekadašnjeg direktora međunarodne muzičke škole Cenacolo della Musica u Katinjanu, u Italiji. Kako ćemo dalje, ne znam, ali za svoju ćerku radim i uradiću sve što mogu“, poručuje Milenko Ivanović.

Nakon što je ponovo 2019. godine u junu na ostvru Iskija zasijenila ostale takmičare, Sari Grejs Ivanović je ukazana životna prilika. Italijani su prepoznali njen potencijal i ponuđen joj je nastavak školovanja u toj zemlji. ,,Mi trenutno nismo u mogućnosti da je podržimo. Zbog nedostatka novca moraćemo da odbijemo ovu šansu“, kaže s tugom u glasu njen otac.

Sara Grejs Ivanović je trebalo da predstavlja Crnu Goru na takmičenju u Parizu ovog jula. U Francusku nije otišla.

Milenko Ivanović se obraćao nadležnima. Na prijem u Ministarstvo prosvjete čeka već više od osam mjeseci. Pomoć je tražio kod brojnih uspješnih firmi u Budvi. Nailazio je na zatvorena vrata. Sumira iskustvo: ,,Najtužnija mi je bezvoljnost onih koji se svakodnevno hvale dobrim poslovanjem. Hoteli, mega marketi, banke, svi su nijemi na molbe. U svijetu je sponzorstvo, posebno kada su u pitanju uspješna i talentovana djeca, uobičajena stvar. U Crnoj Gori jednostavno nikoga nije briga“.

Na prijavu za Javni konkurs za dodjelu nagrada učenicima iz Fonda za kvalitet i talente, Milenku Ivanoviću stigao je odgovor iz Ministarstva prosvjete: ,,Vrijednuju se jedino takmičenja koja organizuje ili koja su u koordinaciji Ispitnog centra Crne Gore. Kako takmičenja na koja je učestvovala Sara Grejs Ivanović nisu bila u organizaciji ili koordinaciji Ispitnog centra Crne Gore, tako od strane Komisije nisu mogla biti vrednovana po kriterijumima ovog javnog konkursa“. Još jedan hladan tuš.

U aprilu ove godine u Crnoj Gori je organizovano muzičko takmičenje za djecu uzrasta od petog razreda osnovne škole. Sara Grejs Ivanović nije u toj kategoriji, a njen otac zaključuje da se ovakvim uslovima nalaže da talenat može da čeka.

Peripetije su se stvorile i oko državljanstva mlade pijanistiknje. Nije rođena u Crnoj Gori, pa to dodatno hladi ionako mlaku podršku. U Zakonu o crnogorskom državljanstvu piše: ,,Crnogorsko državljanstvo stiče porijeklom dijete rođeno na teritoriji druge države, čiji je jedan roditelj u trenutku rođenja djeteta crnogorski državljanin, ako se do navršene 18. godine života podnese prijava za upis u matičnu knjigu rođenih i registar crnogorskih državljana, a nema državljanstvo drugog roditelja“.

U istom Zakonu još piše: ,,Punoljetno lice čiji prijem u crnogorsko državljanstvo je od posebnog značaja za državni, naučni, privredni, kulturni, ekonomski, sportski i drugi interes Crne Gore može, izuzetno, steći crnogorsko državljanstvo prijemom i ako ne ispunjava uslove iz člana 8 ovog zakona”.

Sve su prilike da će Sara na državljanstvo morati da čeka do 18. godine. Ili na dobru volju rukovodioca države. Da li će tada biti kasno za njenu ljubav prema klaviru, njen otac ne zna. ,,Ne mogu da ne primjetim da ako imaš novac, u Crnoj Gori možeš sve. Šinavatra može da dobije državljanstvo. Na ostalima je da se snalaze kako znaju i umiju. Šta čovjek da očekuje od zemlje u kojoj ovakva djeca treba da mole za državljanstvo i pomoć“, pita se Milenko Ivanović.

Sara Grejs Ivanović ima samo devet godina i ogroman talenat.  Italijani su pokazali spremnost da ga njeguju. Crna Gora nije.

                            Andrea JELIĆ

Komentari

OKO NAS

NAMETI: Ljekarska uvjerenja, udar po džepu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema Zakonu o zdravstvenom osiguranju, ljekarska uvjerenja nisu dio obaveznog zdravstvenog osiguranja. Ona koštaju, posebno roditelje čija se djeca bave sportom.  Za ljekarska uvjerenja izdvaja se od pet do preko 100 eura, u zavisnosti od svrhe

 

Za izdavanje ljekarskih uvjerenja u Crnoj Gori ne obezbjeđuju se sredstva iz obaveznog zdravstvenog osiguranja. Ove potvrde se naplaćuju u domovima zdravlja ili privatnim klinikama. I odraslima, i djeci. Cijene određuju zdravstvene ustanove i one variraju od grada do grada.

U Zakonu o zdravstvenom osiguranju piše da obavezno zdravstveno osiguranje ne uključuje besplatne zdravstvene preglede radi izdavanja uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti, osim u slučaju izdavanja uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti nezaposlenog lica u svrhu zapošljavanja.

To znači da iz džepa morate da izdvojite par desetina eura samo za uvjerenja, bilo da želite da polažete vozački, posjedujete vatreno oružje ili usvojite dijete. Na primjer, u Domu zdravlja Podgorica cijena uvjerenja o sposobnosti za upravljanje vozilom u drumskom saobraćaju A i B kategorije iznosi 20 eura, dok je za C i D kategoriju potrebno izdvojiti još 15 eura. Ljekarsko uvjerenje o sposobnosti za rad prilikom zasnivanja radnog odnosa košta 20 eura, ako je u pitanju radno mjesto bez otežanih uslova rada. U suprotnom, plaća se 50 eura. Cijena ljekarskog uvjerenja za školovanje u inostranstvu iznosi 25 eura, a pomorci za uvjerenje o radu u vodenom saobraćaju moraju da plate 110 eura. Najmanje košta uvjerenje za kolektivni smještaj, 5 eura.

Udar po džepu najžešće osjete roditelji više djece koja se bave sportom. Oni po uvjerenju plaćaju 20 eura, ako žive u Podgorici. Ako žive u Kotoru, moraće da izdvoje po 50 eura jer tako propisuje Dom zdravlja Kotor.

Sagovornik Monitora, otac troje djece, kaže da mu ljekarska uvjerenja pričinjavaju još jedan u nizu troškova na početku školske godine: ,,Svo troje djece trenira. Ove godine, pored stvari za školu, morao sam da platim 60 eura samo za potvrde. Prošle godine sam u domu zdravlja izvadio dio analiza, tako da sam plaćao po 10 eura kod privatnika. Ove godine su mi to rekli da to ne može. Zbog čega, ne znam“.

Još prije dvije godine ovom temom pozabavilo se NVO Udruženje roditelji na prvom roditeljskom portalu u Crnoj Gori Roditelji.me. Tada je Ministarstvo sporta najavilo besplatne zdravstvene preglede za mlade sportiste, u dječjoj bolnici Kliničkog centra Crne Gore. Pohvalili su se da će na taj način rasteretiti roditelje, i unaprijediti zdravstvenu zaštitu sportista. Plaćanje potvrda je međutim nastavljeno.

Iz Ministarstva zdravlja objašnjavaju da se ljekarska uvjerenja za djecu koja se bave sportom plaćaju zbog toga što ovakvi zdravstveni pregledi ne spadaju u usluge primarne zdravstvene zaštite. ,,Radi se o specifičnoj zdravstvenoj zaštiti koja spada u oblast medicine rada i sporta, pa se pregledi naplaćuju po odluci o cijenama zdravstvenih usluga, za koju je Ministarstvo dalo saglasnost”, kažu.

Zanimljivo je da na oficijalnom sajtu Doma zdravlja Podgorica piše da su cijene, formirane na osnovu jedinstvenog cjenovnika preventivnih pregleda i usluga iz oblasti medicine rada koji se primjenjuje na osnovu saglasnosti Ministarstva zdravlja Crne Gore, izjednačene na nivou države. Sa tim se ne bi složili stanovnici Podgorice, Kotora ili Berana. Uvjerenje o sposobnosti upravljanja taksi vozilom Podgoričani plaćaju 30, Kotorani 35 a Beranci 50 eura.

Cijene uvjerenja u privatnim klinikama razlikuju se od onih u domovima zdravlja. Neke privatne klinike čak organizuju i popuste. Tako u privatnoj zdravstvenoj ustanovi Moj doktor u Nikšiću uvjerenja za sportiste i dobijanje ili produženje vozačke dozvole u septembru koštaju 15 eura.

Sagovornica Monitora koja je željela da ostane anonimna objašnjava kako je dobila uvjerenje za školovanje u inostranstvu: ,,I moja sestra i ja studiramo izvan Crne Gore. Svake godine, kada se iznova upisujemo na fakultet i apliciramo na konkurs za studentski dom, obnavljamo ljekarska uvjerenja. Srećom pa roditelji poznaju doktora koji nam ih izdaje besplatno, jer bi u suprotnom morale da plaćamo ista dokumenta, samo sa drugim datumima, što je najblaže rečeno besmisleno”.

Ne postoji način da se ljekarska uvjerenja dobiju besplatno, osim ako potražitelji ne poznaju nekog doktora dobre volje koji će im ih izdati na svoju ruku. Nisu svi te sreće.

 

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKOLOŠKI INCIDENTI: Bojana, tuga naših dana

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nekoliko stotina kesa sa uginulim kokoškama izvađeno je ovog mjeseca iz Bojane. Sreća je što živina nije bila zaražena nekom opasnom bolešću i što se incident nije desio u toku sezone

 

“Ovo je ekološki zločin. Počinilac mora da bude pronađen i mora da krivično odgovara, kazao je albanski ministar zaštite životne sredine i turizma Blendi Klosi.

On se odmah nakon što se u albanskoj štampi pojavila vijest da po Bojani pluta  desetine kesa sa uginulim kokoškama uputio u Skadar i na licu mjesta se uvjerio u razmjere incidenta. Bio je preneražen onim što je vidio, a u što su se uvjerili i predstavnici crnogorskih institucija i Opštine Ulcinj koji su na poziv ribara bili na Bojani. Nesnosan miris širio se ovim područjem tokom pet dana u oktobru i tek nakon što su kese sa uginulom živinom izvađene iz rijeke i zakopane u Štoju situacija se vratila u normalu.

Zvaničnici su zaključili da je ipak sreća  što živina nije bila zaražena nekom opasnom bolešću i što se incident nije desio u jeku turističke sezone kada je na obalama Bojane svakodnevno oko deset hiljada ljudi.

Vlada Crne Gore je uputila protesnu notu Albaniji, jer je utvrđeno da su kese u rijeku pristigle sa albanske obale. Klosi je to potvrdio napominjući da se na njima vidi da su iz fabrike za proizvodnju hrane i živine Driza iz grada Fier, u srednoj Albaniji. Na koji način su pristigle na sjever te zemlje, a potom u Bojanu, ostaje da istraga pokaže. Objavljeno je samo da je iz rijeke izvađeno više od 200 kesa.

Ova tužna epizoda je samo potvrdila pravilo. Svake jeseni gledamo  zastrašujuće prizore na Bojani. Riječ je obično o stotinama tona smeća razbacanog na ušću te rijeke, na prekrasnom ostrvu Ada i na ulcinjskoj Velikoj plaži  koji pružaju apokaliptičnu sliku. Svega tu ima: od plastike, preko šporeta i kreveta, do automobilskih šasija.

Kako sliv Bojane obuhvata oko 20.000 kvadratnih kilometara i pet država (Crna Gora, Albanija, Kosovo, Grčka i Sjeverna Makedonija), problem postaje međunarodni. Prethodnih godina se često dešavalo da, zbog kretanja morskih struja, smeće sa ovog prostora stigne i do južne Dalmacije. I građani Hrvatske su se našli u čudu.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 18. OKTOBRA

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADA GRADI SKI-CENTRE PO GLAVI STANOVNIKA: Nekom maćeha

Objavljeno prije

na

Objavio:

Beranskj Ski centar Lokve  je procvat  doživljavao osamdesetih. Dokusurila ga je  pljačkaška privatizacija i  kupovina od strane  ruskog biznismena prevaranta.  Prije tri godine došao je u u ruke investitora, braće Guberinić. Rodila se  nada da mu se može vratiti nekadašnji značaj. Vlada se postarala  da im oteža poslovanje

 

Dok Vlada planira investiranje nekoliko desetina miliona eura u tri nova ski centra na sjeveru Crne Gore, u Mojkovcu, Bijelom Polju i Rožajama, privatni preduzetnik koji je prije tri godine kupio ski sentar Lokve kod Berana suočava se sa nepremostivim problemima i razmišlja o tome da se povuče iz posla.

Dejan Guberinić, jedan od braće koji su sa kupili ovaj ski centar kaže da ni poslije tri godine nije riješen problem skijaških staza na terenima planine Cmiljevice. Staze faktički ne postoje, zbog čega im je onemogućeno da normalno rade i planiraju razvoj ovog nekada vrlo popularnog skijašišta.

“Osnovni problem je u tome što su staze na privatnim posjedima i nama je onemogućeno da ih pripremamo na vrijeme za sezonu. Tako iz godine u godinu. Da apsurd bude veći, prošle godine nas je inspekcija  kaznila zbog toga što je jedna smrča navodno bila previše blizu uspinjače. Privatni vlasnici nam ne daju da diramo njihovu zemlju i podnose prijave zbog sječe njihovih stabala, a inspekcije nas kažnjavaju što ne sjećčemo stabla“ – kaže Guberinić.

Oni su se obraćali Ministarstvu turizma sa molbom da riješi ovaj problem, ali su oni lopu prebacivali u opštinsko dvorište.

“Iz Opštine Berane su nam objasnili da su stupila na snagu nova zakonska rješenja i da je to u isključivoj nadležnosti državnih organa. Naše nevolje,  tako, mogu potrajati još koju godinu. Čemu onda ulaganja koja planiramo, čemu čitav posao” – kaže ovaj čovjek sa razočarenjem.

Braća Guberinić, od kojih je jedan preduzetnik u Švajcarskoj, su samo za plate za nekoliko radnika za tri prethodne godine izdvojili preko stotinu pedeset hiljada eura.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 17. OKTOBRA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo