Povežite se sa nama

OKO NAS

Sara Grejs Ivanović, dijete, pijanistkinja: Talenat bez podrške

Objavljeno prije

na

Umjesto da nastavi da osvaja prva mjesta na takmičenjima po svijetu, devetogodišnja pijanistkinja sa porodicom u Crnoj Gori čeka na pomoć nezainteresovanih moćnika

 

Devetogodišnja Sara Grejs Ivanović aktivno svira klavir  više od godinu. Za tako kratko vrijeme njen talenat je prepoznat nadaleko. Više puta je osvojila prvo mjesto na internacionalnim takmičenjima za pijaniste. Zajedno sa roditeljima sve to vrijeme muku muči sa institucijama kako bi dobila državljanstvo i pomoć zemlje koju ponosno predstavlja u svijetu.

Spletom životnih okolnosti Sara Grejs Ivanović rođena je u Novom Sadu, u Srbiji. Živi u Budvi, gdje ide u Osnovnu školu Stefan Mitrov Ljubiša. Talenat za sviranje klavira otkriva sa samo pet godina. U učenju i napredovanju, osim porodice, pomaže joj profesorica Gabriela Aksamit, u čijoj klasi pohađa i Školu za osnovno muzičko obrazovanje takođe u Budvi.

Prvi put na takmičenju za pijaniste pobjeđuje u Tivtu, u maju 2018. godine, nakon samo dva ipo mjeseca pripreme. ,,Prepoznala sam da je klavir ono što volim. Trudila sam se svaki dan da sviram, vježbam. Bilo je naporno, ali sam se sa takmičenja vratila kući srećna“, priča Sara Grejs Ivanović.

U oktobru iste godine pobjedu odnosi i na takmičenju u italijanskom gradiću Kortemilija. Slijedi trijumf u Sarajevu u maju 2019. Ubrzo, u junu na takmičenju u Pjanelu Val Tidone, na jednom od prestižnijih takmičenja za mlade pijaniste i pijanistkinje, Sara Grejs osvaja ubjedljivo prvo mjesto. Pobjede su slatke, ali ostaje gorak ukus koji u Crnoj Gori osjeća njena porodica.

Sarin otac, Budvanin Milenko Ivanović kaže da u domovini ne vidi perspektivu svoje ćerke: ,,Nakon uspjeha u Val Tidonu bili smo na prijem kod načelnika službe predsjedništva Opštine Budva Nikole Jovanovića. On joj je čestitao na izvanrednim rezultatima u muzičkim takmičenjima  i zahvalio joj se što predstavlja opštinu Budva na pravi način. I nakon ovog susreta, ostao sam bez odgovora na pitanje kada će se novčana pomoć za osvojena prva mjesta dodjeljivati češće i umjetnicima“.

Milenko Ivanović je srećan što država ulaže u sportiste jer oni podstiču takmičarsku borbenost i patriotizam kod ljudi. Naglašava da se ipak umjetnici ne smiju zaboraviti jer su baš  oni ti koji posebno razvijaju duh internacionalizma. ,,Da je to u interesu države, trenutno ne vidim“, kaže otac Sare Grejs Ivanović.

On za Monitor govori o finansijskim nedaćama sa kojima se susreće porodica, a sve kako bi ćerki pomogli da u muzici zauzme mjesto koje zaslužuje: ,,Do sada smo finansijski izdržali sva putovanja. Kotizacije koje su za ovakva takmičenja pozamašne, ali i ostali troškovi poput plaćanja karata, smještaja i hrane, postaju za nas preveliki. Neka takmičenja traju i po deset dana. Jednom smo dobili pomoć od opštine, dodijeljen nam je  novac za jednu trećinu puta“.

Za prosperitet pijaniste treba platiti mnogo privatnih i proći kroz više Masterclass časova kod priznatih umjetnika. ,,Sara je učila od Bojana Martinovica, dekana muzičke Akademije na Cetinju, od našeg najpoznatijeg pijaniste Borisa Kraljevića i od Đulijana Mazokantea, svjetskog pijaniste i nekadašnjeg direktora međunarodne muzičke škole Cenacolo della Musica u Katinjanu, u Italiji. Kako ćemo dalje, ne znam, ali za svoju ćerku radim i uradiću sve što mogu“, poručuje Milenko Ivanović.

Nakon što je ponovo 2019. godine u junu na ostvru Iskija zasijenila ostale takmičare, Sari Grejs Ivanović je ukazana životna prilika. Italijani su prepoznali njen potencijal i ponuđen joj je nastavak školovanja u toj zemlji. ,,Mi trenutno nismo u mogućnosti da je podržimo. Zbog nedostatka novca moraćemo da odbijemo ovu šansu“, kaže s tugom u glasu njen otac.

Sara Grejs Ivanović je trebalo da predstavlja Crnu Goru na takmičenju u Parizu ovog jula. U Francusku nije otišla.

Milenko Ivanović se obraćao nadležnima. Na prijem u Ministarstvo prosvjete čeka već više od osam mjeseci. Pomoć je tražio kod brojnih uspješnih firmi u Budvi. Nailazio je na zatvorena vrata. Sumira iskustvo: ,,Najtužnija mi je bezvoljnost onih koji se svakodnevno hvale dobrim poslovanjem. Hoteli, mega marketi, banke, svi su nijemi na molbe. U svijetu je sponzorstvo, posebno kada su u pitanju uspješna i talentovana djeca, uobičajena stvar. U Crnoj Gori jednostavno nikoga nije briga“.

Na prijavu za Javni konkurs za dodjelu nagrada učenicima iz Fonda za kvalitet i talente, Milenku Ivanoviću stigao je odgovor iz Ministarstva prosvjete: ,,Vrijednuju se jedino takmičenja koja organizuje ili koja su u koordinaciji Ispitnog centra Crne Gore. Kako takmičenja na koja je učestvovala Sara Grejs Ivanović nisu bila u organizaciji ili koordinaciji Ispitnog centra Crne Gore, tako od strane Komisije nisu mogla biti vrednovana po kriterijumima ovog javnog konkursa“. Još jedan hladan tuš.

U aprilu ove godine u Crnoj Gori je organizovano muzičko takmičenje za djecu uzrasta od petog razreda osnovne škole. Sara Grejs Ivanović nije u toj kategoriji, a njen otac zaključuje da se ovakvim uslovima nalaže da talenat može da čeka.

Peripetije su se stvorile i oko državljanstva mlade pijanistiknje. Nije rođena u Crnoj Gori, pa to dodatno hladi ionako mlaku podršku. U Zakonu o crnogorskom državljanstvu piše: ,,Crnogorsko državljanstvo stiče porijeklom dijete rođeno na teritoriji druge države, čiji je jedan roditelj u trenutku rođenja djeteta crnogorski državljanin, ako se do navršene 18. godine života podnese prijava za upis u matičnu knjigu rođenih i registar crnogorskih državljana, a nema državljanstvo drugog roditelja“.

U istom Zakonu još piše: ,,Punoljetno lice čiji prijem u crnogorsko državljanstvo je od posebnog značaja za državni, naučni, privredni, kulturni, ekonomski, sportski i drugi interes Crne Gore može, izuzetno, steći crnogorsko državljanstvo prijemom i ako ne ispunjava uslove iz člana 8 ovog zakona”.

Sve su prilike da će Sara na državljanstvo morati da čeka do 18. godine. Ili na dobru volju rukovodioca države. Da li će tada biti kasno za njenu ljubav prema klaviru, njen otac ne zna. ,,Ne mogu da ne primjetim da ako imaš novac, u Crnoj Gori možeš sve. Šinavatra može da dobije državljanstvo. Na ostalima je da se snalaze kako znaju i umiju. Šta čovjek da očekuje od zemlje u kojoj ovakva djeca treba da mole za državljanstvo i pomoć“, pita se Milenko Ivanović.

Sara Grejs Ivanović ima samo devet godina i ogroman talenat.  Italijani su pokazali spremnost da ga njeguju. Crna Gora nije.

                            Andrea JELIĆ

Komentari

Izdvojeno

SOLIDARNOST NAKON ZEMLJOTRESA U DRAČU: Ima li ko da primi pouku?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Građani i institucije u Crnoj Gori, posebno oni na Primorju koji pamte zemljotres iz 1979. godine, uključili su se u veliku akciju podrške svima onima u Albaniji koji su pretrpjeli štete od zemljotresa koji je 26. novembra najteže pogodio Drač sa okolinom

 

Nekoliko sati poslije najsmrtonosnijeg zemljotresa ove godine u svijetu ekipa humanitarne organizacije Amaneti obrela se u Draču. Desetak članova tog ulcinjskog udruženja, predvođenih Nevryzom Šaptafijem, uzelo je ono što je bilo u njihovom skladištu i podijelilo prvu pomoć. Na licu mjesta su se uvjerili što je građanima Drača najpotrebnije, i to objavili u medijima i na društvenim mrežama. Odaziv građanstva je bio odličan, drugog dana nekoliko kamiona sa najvažnijim namirnicama, posredstvom aktivista te organizacije, stiglo je u susjednu Albaniju.

Istovremeno je nekoliko stotina Ulcinjana dalo krv, a i ostale institucije su se uključile u akcije koje su pokrenuli lokalna samouprava i vjerske organizacije, Rotari klub, te Crveni krst Crne Gore.

“Od 26. novembra stalno smo na terenu. Prvih dana smo bili u gradu Draču, a onda smo  pomoć dijelili po okolnim selima. Posebno smo akciju usmjerili prema selu Bubć, gdje je oko 250 porodica ostalo bez domova. U tom području je stanje bilo alarmantno, jer im država nije posvećivala dovoljno brige i pažnje. Nama je taj narod zahvaljivao sa suzama u očima. To nikada neću zaboraviti”, kaže Šaptafi.

Članovi Amanetija su nekoliko desetina porodica iz Drača koji su ostali bez svojih domova doveli u Ulcinj, jer su im građani ove opštine obezbjedili besplatan smještaj i ishranu.

Navodeći da su Ulcinjani prije četiri decenije na svojoj koži osjetili još snažniji zemljotres od preko devet stepeni Merkalijeve skale, a odmah potom i ogromnu solidarnost cijele bivše države, gradonačelnik Ulcinja Ljoro Nrekić je rekao da su oni dužni da isto postupe kada su drugi u nevolji. On je sa svojim saradnicima takođe bio u Draču, uručio pomoć i razgovarao sa lokalnim zvaničnicima.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 6. decembra
ili na www.novinarnica.net 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

LJUDI I ZVJERI: Ko je predator

Objavljeno prije

na

Objavio:

 Zlodjela nad zaštićenim životinjskim vrstama u Crnoj Gori ne jenjavaju, a na njihovom suzbijanju se ne radi efikasno

 

Ubijanje roda na Marezi. Prodavanje sove ušare preko Fejsbuka. Ubijanje medvjedice na Bioču.  Sve u ekološkoj Crnoj Gori.

Zaštićene životinjske vrste kod nas to nisu. Iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica kažu da nije riječ o pojedinačnim slučajevima nasilja: ,,Nedavni pokušaj prodaje jedinke sove – velike ušare u Baru, vrste koja je zaštićena, je samo jedan u nizu slučaja nezakonite trgovine, nezakonitog lova, ubijanja i trovanja ptica ili drugih životinja u Crnoj Gori. Možemo navesti niz primjera ovakvog nezakonitog djelovanja i nehumanog ponašanja, kao što je mučenje čaplje Živke, trovanje sivog sokola i velike ušare bojnim otrovom furadanom, nezakonito hvatanje štiglića, ubijanje medvjedice na Bioču. U Crnoj Gori je i još poprilično jaka tradicija  prepariranja ubijenih  ptica koje se drže  kao lovački trofeji ili služe da ‘ukrašavaju’ prostore“.

Glavni motivi za ovakve radnje su materijalna korist i potreba za držanjem životinja u zatočeništvu, objašnjavaju za Monitor iz CZIP-a. Nezakonitom trgovinom pojedinci i organizovane grupe stiču veliku zaradu, bilo da se radi o krijumčarenju lovine, egzotičnih vrsta ptica, divljih ptica pevačica i preparata strogo zaštićenih vrsta životinja.

Rode su u Crnoj Gori zaštićena vrsta od 1981. godine. Par ubijenih gnijezdećih roda sa Mareze i Perko i Perka, rode iz Polimske ulice u Beranama, jedine su gnijezdile u Crnoj Gori.  Ubistvo ptica koje donose sreću najbolje je oslikalo društvo u kojem živimo.

I medvjedi su zaštićena vrsta u Crnoj Gori. To nije spriječilo krivolovce da odstrijele medvjedicu, staru dvije godine, i da se potom samo udalje sa mjesta zločina. Iz Lovočuvarske službe LO Podgorica su tada rekli da su počinioci iz već dobro poznate grupe.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 6. decembra
ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

SLUČAJ VERE SABO: Pravda zaglavljena u sudnicama 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vera Sabo sedam godina čeka da se riješi ostavinski postupak i da  konačno nasljeđenu kuću od pokojnog supruga prevede na sebe. Iz Osnovnog suda u Kotoru Monitoru su kazali da je ovaj predmet na Višem sudu u Podgorici. Sabo je u međuvremenu podnijela krivične prijave protiv trojice sudija suda u Kotoru

 

Posljednjih godina u sudstvu se hvala da su prekinuli sa starom praksom u kojoj su procesi trajali godinama, neki i duže od deceniju. To je za pohvalu, ali ima i drugačijih primjera. Vera Sabo iz Kotora tvrdi da njen ostavinski postupak traje preko sedam godina.

Sudski maraton, u Osnovnom sudu u Kotoru,  počeo je u ljeto 2012. godine nakon smrti njenog supruga Andraša. Ona je tada  dala izjavu notaru, od kojeg je dobila objašnjenje da će sud zakazati ostavinski postupak kako bi naslijeđene nekretnine prenijela na sebe. Kao jedini nasljednik trebalo je da postane vlasnik zemlje pored mora i kuće. Inženjer Andraš Sabo i Vera, sa završenim ekonomskim fakultetom i germanistikom, iz Njemačke dolaze u Kotor i 1975. kupuju kuću, koja datira iz 16 vijeka.

Monitor je o ovom slučaju pisao i 2014. godine. „Sa izjavom datoj notaru ništa nisam mogla da ostvarim. Ni do danas nikada nisam pozvana u sud u Kotoru da dam nasljedničku izjavu i kažem šta sve treba da naslijedim, iako sam se obraćala pritužbama i tom sudu i na druge brojne adrese. Početkom prošle godine pokušali su da mi preotmu zemlju pored mora koju smo kupili sa kućom. Rješenje o uknjiženju, koje smo dobili 2005. godine od državnog katastra, uništeno je u poznatoj aferi ‘kotorski katastar'”, kazala je tada  za Monitor Vera Sabo.

Agencija za kontrolu rada sudova i Vrhovni sud odgovorili su tada na njenu žalbu da je Osnovni sud u Kotoru sve uradio po zakonu. Krajem 2013. godine konačno dobija odgovor na svoju pritužbu i od Ministarstva pravde. U njemu se navodi da je zbog njenih pritužbi saslušavan sudija Osnovnog suda u Kotoru Špiro Pavićević i da je izjavu dao predsjednik tog suda Branko Vučković. U oktobru 2013. godine sudski kurir donio joj je sudsko rješenje, ali odbila je da ga primi. Nije, kaže, htjela da ga uzme zato što je rješenje sud donio bez njene izjave o zaostavštini.

Na pitanje Monitora zašto ovaj ostavinski postupak traje ovoliko, iz Osnovnog suda Kotor su nam odgovorili: ,,Spisi ovog predmeta su 24. juna 2019. godine, dostavljeni Višem sudu u Podgorici, radi odlučivanja po žalbi na dopunsko rješenje o nasljeđivanju, izjavljenoj od strane udove ostavioca Sabo Vere. Po vraćanju spisa predmeta iz Višeg suda, bićemo u mogućnosti da odgovorimo na Vaše novinarsko pitanje, naravno ako budete zainteresovani’’, kazao je za Monitor, potparol kotorskog suda, sudija Špiro Pavićević.

Sabo ističe da se sudu više puta obraćala i povodom spornog kredita od 5.500 eura koji je nakon suprugove smrti isplaćivala Podgoričkoj banci. Iako tvrdi da taj novac nikada nije vidjela, a od banke do danas nije dobila ugovor  o kreditu niti prateća dokumenta.

Vera Sabo smatra da predugo čeka da sud završi svoj posao, pa je u septembru ove godine podnijela Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru krivične prijave protiv predsjednika Osnovnogsuda u Kotoru Branka Vučkovića i sudija, koji su do sada bili zaduženi za ovaj predmet, Špira Pavićevića i Veljka Bulatovića. Tereti ih za zlioupotrebu položaja, nečinjenje po osnovu zakona, izigravanje zakonskih obaveza, uskraćivanje zakonskog prava.

 

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo