Povežite se sa nama

Izdvojeno

ISMAR MUJEZINOVIĆ, SLIKAR, BOSANAC U SLOVENIJI: Otac je slikao partizane, on erotske motive, obojica virtuozno

Objavljeno prije

na

Umjetnost je ono što napraviš, pa se posle prepadneš da više nećeš moći ponoviti, priča Ismar, onako, bosanski tiho i prijatno

 

„Na ocjenjivanju akta, nakon što sam postavio nekoliko svojih radova, Krsto je rekao: Dosta! Iz prakse je to značilo da je bio zadovoljan, što po pravilu donosi odličan. Zaustavio sam se, a onda je Kulmera pitao za ime. Mujezinović. Krsto se nasmijao i glasno rekao: „Pa ovaj bolje crta od oca”. I dao mi vrlo dobar. To je bila dilema? Ili možda samo pedagoški oprez?”

Citat je iz knjige Ismara Mujezinovića, Ismet Mujezinović – portret sa spomenicom. Priča sina o ocu. Sjećanja Ismara, kultne figure bosanskohercegovačke likovne scene, na jednog od najvećih slikara koje je BiH imala, Ismeta Mujezinovića.

„Otac je želio da upišem arhitekturu, jer slikarstvo nije siguran poziv. Nema plate, nema sigurnosti. Zanimao me i film. Imao sam kameru već od 1957. Filmove smo u to doba slali u Austriju na razvijanje, a to je dugo trajalo. U to vrijeme nisam mogao napisati tekst duži od dvije strane, a za film je trebalo i pisati.Vratio sam se prvom izboru, Likovnoj akademiji i počeo studije u Zagrebu. Bila je varijanta, ako me na ALU ne prime, da se ukrcam na brod na put za Japan, kao mali od kužine. Tetka mi je bila oficir duge plovidbe i navigavala na prekookeanskom brodu. Partizanka. Postdiplomske sam nastavio kod Krsta Hegedušića, u ateljeu koji je proizveo veliki broj poznatih slikarskih imena, došao za štafelaj na kojem je prije mene radio Vlado Veličković, a poslije mene na to mjesto, za isti štafelaj, došla je Marina Abramović” – priča Ismar, onako, bosanski tiho i prijatno.

Sreli smo se u slovenačkoj prijestonici. Ovdje je Ismar od ratnih devedesetih, sa suprugom Špelom Rozin, poznatom glumicom, sinom i unukama. U Ljubljani je majstorov novi dom. Atelje je izgradio u Istri jer sa statusom izbjeglice to nije mogao u Ljubljani. Dobitnik je više od dvadeset značajnih regionalnih i svjetskih nagrada. Likovni autoriteti i kolege slikari, nazivaju ga jednim od najbriljantnijih crtača na ovim prostorima. Njegov majstorski potez ostao je zabilježen i na plakatima za sarajevsku Olimpijadu. Mujezinovićevi crteži klizača, skijaša i ostalih sportskih disciplina, simbol su najvećeg događaja kojem je glavni grad BiH bio domaćin.

Već kao mlad slikar, postdiplomac, prepoznat je. Tadašnji komesar za Pariski bijenale mladih Boris Vižintin, direktor Moderne galerije Rijeka, odredio je dvadesetsedmogodišnjeg Ismara da predstavlja Jugoslaviju. U Beogradu su komisijski zaključili da je mlad, a da je Peđi Neškoviću, sa 34 godine, posljednja prilika da učestvuje. Na sljedećem Bijenalu, kad više nije bilo nacionalnih komesara, njegove slike nisu zadovoljile tematiku koja se te godine tražila. „Tematske izložbe su velika glupost. Umjetnost je ličnost, a ne tema”, kaže. Ismar će svoje radove predstaviti na preko sto samostalnih i kolektivnih izložbi u poznatim svjetskim galerijama.

Danas, u sedmoj deceniji, ne prestaje da stvara. Slika, kaže šaljivo, kad mu zatreba novac, a onako za dušu piše i snima igrane filmove (dva duga i osam kratkih i dva duga dokumentarna) piše scenarije, romane, kratke priče, komponuje muziku. Sa ponosom ističe da je pohvale za muziku dobio od Arsena Dedića. Pisati je počeo iz opklade, a onda je za samo 25 dana napisao roman sa dvjesto strana. Nakon ovog prvijenca još sedam romana, dvije knjige priča, scenarije i biografsku priču o Ismetu. „Moj film Crvenkapica se crveni pogledao je i pohvalio Vittorio Storaro, kamerman filma Poslednji tango u Parizu. Za istoimeni roman dobio sam, u slovenačkom književnom časopisu Apokalipsa, dobre kritike kao pisac. To, meni, i kad je manje značajno, više znači nego neka nagrada za slikarstvo.”

Pimjećuje: „Ljudi ne shvaćaju da umjetnik ima potrebu da stalno stvara. Njihova logika je, imaš dvije kuće, dva ateljea, penziju, novac, šta se petljaš. Uživaj.“

Ismar Mujezinović, po rođenju je Slavonac, po ocu Bosanac, po majci Dalmatinac. Rado ističe da se „formirao u Sarajevu i postao Sarajlija po osjećaju”, gradu u kojem je živio od četvrte godine pa do studija, izuzimajući pet godina provedenih u Tuzli. Nakon postdiplomskih studija, i odsluženja vojnog roka u Bileći, vraća se u Sarajevo. Likovna akademija je otvorena i Ismar, u drugom pokušaju, dobija posao šefa Katedre za slikarstvo. „Sarajevo je, za ono vrijeme, imalo komunikativno rukovodstvo. Osnivana je Akademija, tu su radili Karamehmedović, Berber, Bora Aleksić, uz podršku Voje Dimitrijevića. Tada se masa nas vratila sa željom da nešto zakuhamo.

Pošto je stari slikao partizane i mene su nagovarali na tu tematiku, ali ja sam, da bi se razlikovali, radije slikao erotiku. Našao se, možda baš zbog tematike, na listi nepodobnih slikara. „Crni talas”, zabranjivani filmovi sa kojima se režim nije saglasio, proširio se i na slikare. Tih dana Oslobođenje je pisalo da je nagradu dobio Pero Waldeg, a umjesto njegovog imena stajale su tri tačke… „Govorio sam tada da mora, kad u Beogradu prdnu, da zasmrdi u Sarajevu”.

Bile su to kasne sedamdesete i lov na nepodobne umjetnike i izmišljene antidržavne elemente. Ipak, iste te godine Hamdija Pozderac, kupiće Ismarovu sliku s namjerom da je pokloni Titu za rođendan. Ismar nikad nije saznao da li mu je slika i poklonjena. Zna samo da nije visila u muzejskoj postavci poklonjenih slika nego je krasila muzejsku direktorsku kancalariju.

Na mjestu profesora ostao je samo pet godina, a onda prešao ponovo u „slobodnjake”. Napustio je Akademiju kad je primijetio da njegovi studenti imaju probleme, jer su kod njega studirali. Njemu lično, kaže kroz osmijeh, teško je bilo napraviti problem. „Naprave mi problem i ja odem u Norvešku i prodam cijelu izložbu prije otvaranja. Mislim da su ti problemi bili zbog Ismeta. Ima sredina koje ne trpe dva čovjeka iz iste kuće. Provincija treba jednog slikara, jednog kipara i jednog sportistu. Sve ostalo je opterećenje. Mislim da je bila velika greška što sam se vratio u Sarajevo, ali sam ga volio”.

Osim onih osamdesetih kad se Sarajevo „dobro osililo”, vrijeme kada je Bora Drašković napravio film Horoskop, pa Čengić Uloga moje porodice u svjetskoj revoluciji, ili Kenović Ovo malo duše, bh grafika dobijala svjetske nagrade, rok-pop grupe vladale yu scenom, Sarajevo je, tvrdi Ismar, oduvijek bila zatvorena sredina. Teška za afirmaciju.

„Hozu, Berbera, afirmisala je Ljubljana, mene Zagreb… Slično, crnogorski slikari odlazili su u Beograd, poput Milunovića, Đurića, Lubarde… Ni danas Sarajevo ne daje podršku mladim likovnim umjetnicima. De facto, jedino je Dunja Blažević, dok je boravila u Sarajevu, afirmirala mlade umjetnike. Doduše, uglavnom konceptualu, performere. Šejla Kamerić i Maja Bajević su vani imale evidentne uspjehe”.

Oca je Ismar upoznao sa nepune četiri godine, kada se Ismet, partizanski major i prvi komandant partizanske eskadrile, vratio u oslobođeni Osijek. Ovdje je Ismarova majka ′41 pobjegla od Luburićevih ustaša iz Vojkovića, nadomak Sarajeva. Od prvog časa Ismar će biti fasciniran očevom pojavom: „Od tada smo prijatelji”, naglašava.

Ismet Mujezinović je završio Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Školovanje je nastavio kod Joze Kljakovića, specijalizira fresko slikarstvo, a potom završava dva semestra istorije umjetnosti na Sorboni. Iz Pariza je otišao na Azurnu obalu da bi pravio portrete diplomata. „Bio je izuzetan portretista. Svjedočio sam da je naslikao portret naravne veličine za oko 25 minuta”, priča Ismar.

O svom ocu napravio je dokumentarno-biografski film Ismet Mujezinović – Atelje, sa sestrom donirao ono što je već Ismet zavještao, kuću sa ateljeom i hiljadu crteža. Ali i napravio monografiju u čast 110 godina Ismetovog rođenja. Zajedno su je familijarno izdali sestra i bratić. Ismarov sin je grafički opremio.

„Predgovor sam sam pisao jer sam znao da kustosi imaju svoju logiku, a ja sam želio da to bude emotivna priča o mom ocu. Kustosi imaju svoje ladice, pa ako viri prst van, onda imaš problem. Ismet je bio intuitivan čovjek. Nosio je blok sa sobom svuda, u kafanu kao i na sjednice Izvršnog vijeća… To je ono najbitnije za njega, da je radio impresivno”.

Razgovor teče, i Ismar se kroz smijeh sjeća kako je pedesetih prošloga vijeka Oto Bihalji Merin, partijski ideolog, nakon INFORBIRO-a u Bosnu donio direktivu da se sa soc-realizma pređe na moderno slikanje. „Na to mu je stari pokazao neke crteže koje je radio na plaži nogom, a odlično je to radio. Oto Bihalji Merin se oduševio”. Kasnije će, sjeća se Ismar, njegov otac crtati ne gledajući u papir, nego posmatrajući objekat crtanja.

Ismar Mujezinovć zaključuje: „Umjetnost je individualna stvar, umjetnost je ličnost. Ono što napraviš, pa se posle prepadneš da više nećeš moći ponoviti. Sve drugo je zanat i šablon”.

 

Stižu sjećanja

“Često je stari, kad je išao u Beograd, vodio i mene. Bio sam gimnazijalac. Posjećivali smo Klub književnika ili Mažestik, tamo je bila najbolja klopa. U društvu bi najčešce bili Ćopić, Aralica,  Kulenović…Sjećam se kako je Ćopić pričao da je ženi kupio auto. Pitamo ga zaššto  joj je kupio auto, a on kaže. ‘Ona je išla autobusom, a u autobusu štipaju žene’. Pa dobro, pitamo ga, jesi li on  naučio voziti. ‘ Nisam’, odgovara Ćopić. ‘Sad ja idem autobusom i štipam…”

Kod Muejzinovićevih je dolazio  u goste i Ivo Andić. Jednom, klinac, Ismar se glasno pobunio šo je Andriću majka poslužila batak, ali se utješio kad su mu rekli da ima još jedan i za njega.

Ismarov otac bio je veliki prijatelj sa Mešom Selimovićem.

Lidija KOJAŠEVIĆ SOLDO

Komentari

FOKUS

RASPAD VLASTI: Pet modela raspleta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nekoliko je načina razrešenja političke krize. Nema idealnog. Kad se sve sabere – koncentraciona vlada, po ugledu na onu koju je nekada predlagao Pokret Odupri se je  model koji bi omogućio da se smanje tenzije, i obezbijedi širok konsenzus neophodan za organizovanje izbora. Taj predlog nije na stolu

 

Nakon Inicijative za smjenu Vlade, koju je prethodne sedmice parlamentu podnijela lista Crno na bijelo (Građanki pokret URA i CIVIS) i dio opozicije – SDP, SD Bošnjačka stranka, Albanska lista, Albanska partija i dio poslanika DPS-a, premijer Zdravko Krivokapić ocijenio je da je u Crnoj Gori na djelu – ,,državni udar”. Ne znaš da li govori Krivokapić ili Milo Đukanović. Montiranu aferu državni udar, gledali smo kao odgovor Demokratske partije socijalista na realnu mogućnost da 2016. godine, izgubi vlast.

Đukanovićev DPS ipak je to doživio u avgustu 2020, ali je stanje ostalo – isto. U pokušaju da očuva Vladu, Premijer Krivokapić, poput Đukanovića, uzvratio je udarom na ,,izdajnike”. One koji ne staju uz njega. Smijenio je Sergeja Sekulovića sa pozicije v.d. ministra pravde, a samim tim i iz članstva Sudskog savjeta. I postavio – sebe. Tako je Krivokapić sada premijer, ministar pravde, i član Sudskog savjeta iako nije pravnik. Potom je smijenio Borisa Marića, direktora Direktorata za pravosuđe, i Danila Mrdaka, direktora Direktorata za zaštitu životne sredine. Ministra  spoljnih poslova Đorđa Radulovića povukao je nazad kući iz diplomatske posjete Makedoniji, što su tamošnji mediji okarakterisali diplomatskim skandalom.

Premijer se odrekao i nasleđa mitropolita Amfilohija, čiji je amanet po sopstvenom priznanju, kao premijer izvršavao. Sada, kada njegovoj Vladi prijeti smjena, Krivokapićeva Vlada je, bez dijela, ministara, poslala Patrijarhiji u Beograd izmijenjeni  Temeljni ugovor sa SPC-om, na potpis. U novom dokumentu umanjuje se, između ostalog,  istorijska uloga Mitropolije crnogorsko-primorske, i izbacuje termin Pravoslavna crkva, koji se vezuje za pokojnog mitropolita Amfilohija, odnosno njegove navodne namjere da Mitropoliju crnogorsko- primorsku učini autonomnom od SPC-a. Novim dokumentom dodatno je minimalizirana uloga države u upravljanju crkvenom imovinom.

Krivokapić je stigao i na čelo liste Zajedno za budućnost, potom i  na čelo Vlade,  o čemu je i sam više puta svjedočio, zahvaljujući uticaju Mitroplije crnogorsko- primorske, odnosno mitropolita Amfilohija, na dio tadašnje opozicije, koja sada čini parlamentarnu većinu. Uticaj litija – protesta koje je uoči izbora mjesecima organizovala Mitropolija, na rezultat izbora u avgustu 2020, bio je presudan. Kao i snažno pozicioniranje te crkve u politički život Crne Gore nakon izbora. Bliskost Mitropoliji, odnosno SPC-u, postala je ulaznica u državne strukture i pozicije, a njena želja prioritet. Predstavnici SPC-a stigli su čak i u vodeće tijelo državnog univerziteta.

U jeku političke krize u Crnoj Gori i potpredsjednik Vlade i lider Građanskog pokreta URA Dritan Abazović, otputovao je u posjetu srpskom partrijarhu Porfiriju u Beograd. O detaljima i razlozima  posjete,  nema zvaničnih detalja. Ona je okarakterisana kao – privatna. Abazović je nedavno gostujući na RTCG-u, kazao da Krivokapić ne bi bio premijer, da on nije na to uticao u razgovoru pod Ostrogom sa pokojnim mitropolitom Amfilohijem. Tako je samo dodatno potvrdio ono što se zna – da je Mitropolija imala direktan uticaj i na sastav Vlade.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMIJENJEN BORIS MARIĆ, PONOVO OKRNJEN TUŽILAČKI SAVJET: Krivokapić želi odlučujući glas u tužilaštvu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilački savjet je raspisao konkurs za novog vršioca dužnosti vrhovnog državnog tužioca, koji ujedno predsjedava i tim upravljačkim organom, ali zbog smjene jednog člana možda ne bude potrebne većine za izbor VD-a

 

Članovi Tužilačkog savjeta konačno su održali prvu sjednicu i verifikovali mandat.  Tako je poslije skoro pola godine krize u tužilaštvu zbog političkih prepucavanja oko jednog spornog pravnika, TS profunkcionisao. No, izgleda, u pogrešno vrijeme.

U Skupštini je pokrenuto pitanje (ne)povjerenja Vladi Crne Gore, a prema javnim istupima poslanika vladajućih i opozicionih partija, početkom februara aktuelna garnitura izvršne vlasti neće dobiti povjerenje. Takva situacija odrazila se i na Tužilački savjet.

Premijer Zdravko Krivokapić preuzeo je rukovodstvo nad Ministarstvom pravde, ljudskih i manjinskih prava i smijenio državnog sekretara Borisa Marića. Tim resorom ranije je rukovodio ministar unutrašnjih poslova Sergej Sekulović, nakon što je u Skupštini smijenjen bivši ministar Vladimir Leposavić.

Marića je ranije Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava odredilo za člana Tužilačkog savjeta ispred te organizacije. Monitoru je iz tog resora pojašnjeno da smjenom sa funkcije državnog sekretara, po automatizmu on više nije član Tužilačkog savjeta. Tako je nakon šest mjeseci peripetija i političkih kompromisa ovo upravljačko tijelo ponovo nepotpuno. Pitanje je da li će Krivokapić do 4. februara uspjeti da popuni Tužilački savjet, s obzirom na to da predsjednik Skupštine mora da verifikuje mandat.

Više sagovornika Monitora smatra da bi Krivokapićev kandidat za Savjet mogao biti novoimenovani sekretar u Ministarstvu pravde, ljudskih i manjinskih prava Andrej Milović. Nakon sada već izvjesnog „pada“ Vlade, on bi mogao biti Krivokapićev čovjek u Tužilačkom savjetu do izbora nove Vlade.

Marić je na konstitutivnoj sjednici Tužilačkog savjeta podržao kolegu – člana iz reda uglednih pravnika Sinišu Gazivodu, da se objavi poziv za vršioca dužnosti Vrhovnog državnog tužioca. On je bio jedan od šestorice koji su podržali taj predlog, dok je pet tužilaca bilo protiv. Bez Marića, odnosno predstavnika resornog ministarstva u Tužilačkom savjetu, neće se moći nadglasati tužioci.

Konstitutivna sjednica počela je zahtjevom Gazivode da se u što kraćem roku raspiše poziv kako bi se kandidati „ohrabrili da se prijave za krovno mjesto u tužilačkoj organizaciji”. Tužilački savjet ima zakonsku obavezu da na prvoj sjednici odredi VD VDT-a, ali Zakonom o državnom tužilaštvu nije precizirano na koji način bi to mogli učiniti. Gazivoda je naglasio da se to ne smije raditi kao do sada jer bi se u javnosti stvorila percepcija o netransparentnosti.

„Zbog toga smatram da je neophodno da proceduru učinimo transparentnom. Da je sprovedemo u skladu sa principom integriteta, omogućimo neku vrstu kompetitivnosti i pravnu prazninu popunimo tako što ćemo raspisati poziv koji bi bio konsultativnog karaktera, i iz kojeg bi vidjeli koja su lica zainteresovana za privremeno vršenje ove dužnosti”, predložio je Gazivoda.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MINISTARKA ZDRAVLJA KRŠI MJERE PROTIV KORONE: Politika joj preča od zdravlja građana

Objavljeno prije

na

Objavio:

Posljednji postupak ministarke zdravlja Jelene Borovinić – Bojović pokazuje da se nova vlast vratila na DPS postavke u kome je politika važnija od zdravlja

 

Partijski ciljevi i sumanuta poslijeizborna kombinatorika bili su važniji od zdravlja građana, pisao je Monitor nakon protestnog skupa u septembru 2020. na kome su se okupili tada nezadovoljni čelnici DPS-a i više hiljada ljudi u navodnoj odbrani države. Tadašnji predsjednik Nacionalnog koordinacionog tijela za borbu protiv zaraznih bolesti (NKT) Milutin Simović nije prisustvovao skupu ali ga je podržavao svim srcem.  

Sličan scenario, pravdan većim političkim interesima, ponovio nam se ove sedmice. ,,Sa mojim dragim kolegama ministrima idem i ja”, najavila je svoje prisustvo protestu ministarka zdravlja Jelena Borovinić – Bojović potrešena najavom mogućeg formiranja manjinske vlade.

Političke igre, opet su se pokazale kao sprešnije od zdravlja. Mjerama koje su na snazi do 2. februara zabranjeno je okupljanje stanovništva u zatvorenim i na otvorenim javnim mjestima, organizovanje javnih priredbi, političkih i drugih manifestacija na otvorenim javnim mjestima, osim uz prisustvo ne više od 50 lica, uz poštovanje propisanih mjera.

Ministarka se ipak nije skroz zaboravila, pa je apelovala: ,,Molim i građane koji iz različitih razloga protestuju da se okupljaju u grupama do 50 ljudi uz nošenje maske i držanje odstojanja. Zdravlje nema alternativu”.

Iz udruženja Ugostitelji Crne Gore poručili su da su ,,zgroženi najavom Borovinić – Bojović da će prisustvovati protestu sa kolegama ministrima”, koji su ih zatvorili pred Novu godinu zbog epidemiološke situacije. ,,Nemamo riječi za takvo ponašanje ministarke i ostalih članova Vlade, koji na ovaj način pokazuju gdje su im građani i privreda, kao i da, kada su u pitanju njihovi inreresi, ne poštuju mjere koje donose”, saopštili su iz Udruženja ugostitelja.

Zbog oštrih reakcija javnosti ministarka se nije pojavila na protest.

Građanska inicijativa 21. maj podnijela je Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici krivičnu prijavu protiv ministara Milojka Spajića, Jakova Milatovića, Ratka Mitrovića i ministarke Vesne Bratić, zbog kršenja zdravstvenih propisa o suzbijanju širenja korona virusa prilikom učešća na protestu protiv manjinske vlade.

U Krivičnom zakoniku propisano je – ko ne postupa po propisima, odlukama, naredbama ili nalozima kojima se određuju mjere za suzbijanje ili sprečavanju opasne zarazne bolesti kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine. Za ministre i ostale političare te mjere odavno ne važe.

Iz GI 21. maj poručili su da ,,ministri na taj način narušavaju povjerenje u institucije i rizikuju da je ostatak građana ne poštuje mjere”. Na pitanje zašto u krivičnoj prijavi nije ministarka zdravlja  koja je najavila da će biti na protestu tako motivisala građane da oni dođu, koordinator građanske inicijative Ljubomir Filipović, je kazao da ipak nije bila na licu mjesta pa je zbog toga i izostavljena iz krivične prijave.

Ministarka zdravlja je pokušala da objasni svoj postupak tvrdnjom da nije rođena u fotelji, da ne brani svoju poziciju već da izražava protest protiv namjere da se glasovima ljudi koji su protivnici nekadašnjeg režima sada upravo oni pokušavaju ,,nasilno vratiti na vlast”. Kazala je i da ,,vjeruje da to građani neće dozvoliti”, a da će ona sama, shodno svojim mogućnostima, biti brana za povratak DPS-a na vlast.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo