Slučaj Do Kvon je, u malom, ono što smo dobili nakon 30. avgusta: vlastoljublje, zloupotreba institucija za partijske interese i obračun sa konkurentima. Isto ono što smo imali i prije avgusta. Najviše nade polažu se u specijalnog tužioca, da će biti brana daljoj haotizaciji, odbijanjem da diže optužnice po politički nalozima i odbijanjem da gleda kroz prste bilo kome iz političkih razloga
Do Kvon. Taman kada je predizborna atmosfera postala “nikad mirnija i bez tenzija”, kako su je vidjeli analitičari, i kad se činilo da, nakon odlaska Đukanovića, ulazimo u neko stabilnije doba, eto ti njega.
Šta mu je dunulo niko ne zna, tek valjda je jedne noći, dok je ležao u ekstradicionom crnogorskom pritvoru, naprasno odlučio da piše našim službenim adresama. Možda se, prosto, probudio kao pravednik i poželio da ga istorija pamti kao crnogorskog Asanža, a ne kao međunarodno poznatog finansijskog prevaranta, čije izručenje traže Južna Koreja i SAD zbog prevare teške desetine milijardi dolara. Ili je neki đavo ušo u njega, niko ne zna. Tek, uzeo je i napisao pismo premijeru, ministru pravde Marku Kovaču i specijalnom tužiocu Vladimiru Novoviću. U pismu je raksrinkao samog sebe i Milojka Spajića, lidera Evrope sad, partije sa najboljim prognozama na predstojećim izborima, koji mu je, ako je istina što je u pismu pisao, mogao posle izbora valjati. Ne zna se ni na čemu je tačno pisao, pošto mu je lap top u kom se krije istina o njemu i Spajiću, oduzelo pravosuđe, ali dobro sad.
Kad je Abazović pročitao pismo i vidio kakva nam se muka sprema od Do Kvona i Spajića, pravdoljubiv, hrabar i slab na borbu protiv organizovanog kriminala, napisao je krivičnu prijavu i sazvao sjednicu Nacionalnog vijeća za bezbjednost. Tačno, tako je naštetio političkom konkurentu pred izbore, ali borba protiv korupcije ne zna za vrijeme. Kao ni otvaranje nedovršenog bulevara. A i ispoštovao je proceduru. Sazvao je sjednicu, sve po propisu, na inicijativu “nekih članova” Vijeća. Kojima Do Kvon, istina, nije pisao, pa nijesu mogli ni znati da ima razloga za brigu, ali da se manemo nevažnih detalja. Nije Do Kvon pisao ni Milanu Kneževiću, pa eto nekako zna. I on i njegov partijski saborac Andrija Mandić pridružili su se predizbornom gonjenju Spajića.
Ne zna se šta je sa liderom Demokrata Aleksom Bečićem, koalicionim predizbornim partnerom Abazovića, i zašto se nije oglašavao. Niti da stane na stranu kritičara koji tvrde da Abazović ovako zloupotrebljava institucije pred izbore, niti da stane na stranu njegove pravdoljubivosti. Možda ne zna šta se zbiva, nije otvarao lap top, šta li.
Kritičari su podsjetili da Abazović nije sazivao sjednicu Vijeća kad je zbog šverca cigareta hapšen visoki funkcioner njegove partije Rade Milošević, ili ono kad je zbog organizovanog kriminala uhapšen gradonačelnik Budve Milo Božović iz DF. Valjda mu ovi „neki“ članovi tada nijesu uputili zahtjev.
Uglavnom stvari stoje ovako: nakon doprinosa avgustovskih pobjednika predizbornoj haotizaciji, nije jasno ni za šta to tačno Abazović, Knežević i Medojević i Do Kvon optužuju Spajića. Osim da su se, kako reče ministar policije Filip Adžić, Do Kvon i Spajić “sastajali, čak i u porodičnoj atmosferi, i nakon momenta kad je Do Kvon bio na potjernici”, i to u “ulici u Beogradu”. Ministar je natuknuto da su pripremali i neke aranžmane, i da u Do Kvonovom lap topu, koji mu je, usput, oduzelo pravosuđe, “postoje dokazi o finansiranju kampanje”, ali je na kraju dodao i da je to “možda potpuno legalno poslovanje“.
Možda. A možda i nije. I to treba ispitati. Spajićevo “nevin sam”, ne vrijedi mnogo nakon laganja o prebivalištu i državljanstvu u Srbiji . No njegove aranžmane sa korejanskim kraljem kriptovaluta, ako ih ima, treba ispitati kroz institucije oslobođene pritisaka. Radi istine i vladavine prava. A ne radi političkog opstanka premijera koji to mjesto zloupotrebljava skoro godinu, sa tri poslanika u parlamentu. Šta bi radio, da ih ko Đukanović, ima 20. Ili u službi drugih avgustovskih pobjednika i njihovih beogradskih mentora.
Slučaj Do Kvon je, u malom, sve ono što smo dobili nakon 30. avgusta i pada DPS-a: vlastoljublje, zloupotrebe institucija za partijske interese i obračun sa političkim konkurentima. Baš ono što smo imali i prije avgusta. Realno, najviše nade polažu se u specijalnog tužioca, da će biti brana daljoj haotizaciji, odbijanjem da diže optužnice po političkim nalozima i istovremeno odbijanjem da gleda kroz prste bilo kome iz političkih razloga.
Ono, jednom su građani uspjeli da smijene vlast. Treba to uvježbavati. Nedjelja je prilika da priliku dobiju nove, drugačije snage.
Milena PEROVIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
FOKUS4 sedmice
FOKUS3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice