Povežite se sa nama

INTERVJU

IVO JOSIPOVIĆ, BIVŠI PREDSJEDNIK HRVATSKE: Za pobjedu u miru

Objavljeno prije

4 godine

na

foto: beta

Za mene, pobjeda u miru znači napuštanje antagonizma između Hrvata i Srba u Hrvatskoj i normalizaciju odnosa sa svim susjedima. Znači i pijetet za sve nevine žrtve rata, među kojima je i značajan broj Srba

 

MONITOR: Za vrijeme Vašeg predsjedničkog mandata, Hrvatska je 2013. godine postala članica EU. Koliko se promijenila država a koliko društvo u Hrvatskoj za ovih osam godina?

JOSIPOVIĆ: I naša država, još važnije, naše društvo postali su boljima u vrijeme pregovora. Ispunjavajući uvjete za članstvo u EU, napredovali smo. Nažalost, nakon ulaska u EU ušli smo u stanje koje nazivam društvenom regresijom. Počeli smo nazadovati u mnogim područjima. Korupcija je opet procvjetala, porastao je nacionalizam, odnosi sa susjedima su pokvareni, u mnogim aspektima potonuli smo na dno ljestvice EU. Nadam se da je to privremeno stanje.

MONITOR: Pročitala sam Vašu kolumnu u Nacionalu, povodom neimenovanja profesorke prava Zlate Đurđević, na mjesto predsjednice Vrhovnog suda. One koji su tako odlučili ili uticali na odluku nazvali ste „pravosudno-političkim imperijem“. Ko su odgovorni što se Hrvatska nije izborila sa uticajem izvršne vlasti na sudsku?

JOSIPOVIĆ: Imamo atipičnu situaciju za koju smo sami krivi, ali kriva je i EU. U reformama vezanim za pravosuđe dobili smo sustav u kojemu je pravosuđe država u državi. Što god i kako god da radi, nitko mu ne može ništa. Pri tome, naravno, ne mislim na eventualni utjecaj na odluke u konkretnim predmetima, već na opću uspješnost, kvalitetu rada i brzinu postupanja. I nikako ne bih rekao da je sudska vlast podređena izvršnoj. Oni su partneri, rekao bih, ravnopravni. Pri tome mislim na trokut HDZ – pravosuđe – Ustavni sud. Zaboravili smo da postoji podjela i međusobna kontrola vlasti. Suci sami sebe biraju (osim predsjednika ili predsjednice Vrhovnog suda), sami vrednuju svoj rad, vlada ozbiljni nepotizam, sve više vidimo i korupcija. Efikasnost pravosuđa je iznimno loša. Zlatu Đurđević nisu htjeli jer su je smatrali nekim tko bi mogao poremetiti idilu u navedenom trokutu. Ulogu je u tome odigrao i osobni sukob premijera Plenkovića i predsjednika Milanovića.

MONITOR: Povodom nedavnih hrvatskih državnih praznika, oglasili ste se čestitkama, ali i pozivom da se počast oda svim nevinim žrtvama vojne akcije Oluja i da se postigne i „pobjeda u miru“. Koliko su danas građanstvo ali i politička scena u Hrvatskoj spremni da ratne devedesete ostave iza sebe i prepuste ih pravosuđu i istoričarima?

JOSIPOVIĆ: Nažalost, još vodimo i Drugi svjetski rat, gdje ne bi ovaj relativno nedavni, Domovinski rat. Vrlo smo daleko od „pobjede u miru“. Dio braniteljskih udruga vrlo je jasno u funkciji HDZ-a i njegove vlasti, a manji dio čak naginje neoustaštvu. Vidjeli smo, prilikom rasprave Zakona o civilnim žrtvama rata, neke su udruge željele da se taj zakon ne odnosi na naše građane Srbe – civilne žrtve rata. Štoviše, 2014. godine neke su udruge imale gotovo pučističke ambicije. Srećom, demokracija je bila jača. Međutim, ogormna većina branitelja nije politizirana i ne uživa u nemalu novcu koji je namijenjen za rad veteranskih udruga. Ima i udruga koje nisu politizirane i sjajno doprinose društvenoj i ekonomskoj aktivnosti veterana. Posebno mi je draga udruga koja okuplja hrvatske branitelje iz posljednjeg rata i antifašiste. Te dvije tradicije su zaista povezane u ideji obrane slobode i opstanka svoje zemlje. Za mene, pobjeda u miru znači napuštanje antagonizma između Hrvata i Srba u Hrvatskoj i normalizaciju odnosa sa svim susjedima. Znači i pijetet za sve nevine žrtve rata, među kojima je i značajan broj Srba.

MONITOR: Poslije pada Berlinskog zida, jedan od imperativa za nove vlasti u bivšim zemljama Istočnog bloka bila je lustracija. Komentator na Vaše FB postove, istakao je zahtev za lustracijom u Hrvatskoj. Zemlje koje su nastale raspadom SFRJ i kad su nešto pokušavale da pokrenu na temu lustracije, nisu uspjele da je sprovedu. Kako Vi to objašnjavate?

JOSIPOVIĆ: Kao prvo, SFRJ i Hrvatska u njoj nisu ni približno bile tako represivne naravi kakve su bile neke od zemalja bivšeg Istočnog ili socijalističkog bloka. Drugo, ogroman broj, velika većina članova Saveza komunista prešla je u HDZ. I sam predsjednik Tuđman bio je Titov general. Malo je istaknutih HDZ-ovaca koji nisu bili u članstvu Saveza komunista. Neki to skrivaju, neki ne, ali, sjetimo se samo nekih premijera i predsjednika: Tuđman, Mesić, Manolić, Gregorić, Valentić,  pa gotovo svi istaknuti generali, pa članovi obavještajnog sektora. O lijevoj oporbi da i ne govorim. I ja sam kao mladić bio člank SK. Nadalje, odmah na početku državnosti došao je rat i u obrani Hrvatske sudjelovali su i najistaknutiji pripadnici vojske, policije i tajnih službi bivše države. Koga onda lustrirati!? Osim toga, sada je proteklo jako puno vremena od raspada Jugoslavije i gotovo i da nema na javnoj sceni osoba koje bi se uopće moglo lustrirati. Lustracija znači ograničenje pristupa javnim službama osobama koje su u bivšem sustavu ugrožavale ljudska prava i slobode. Nikako ono što zazivaju neki ekstremni komentatori, u pravilu anonimni desničari po Fejsu, da je netko kriv već time što je ljevičar ili bivši član SK.

MONITOR: U Hrvatskoj dominiraju i smjenjuju se na najvišim funkcijama uglavnom funkcioneri HDZ-a i SDP-a, uz koalicione kombinacije. Izvjesna novina je pobjeda zeleno-lijevog bloka Možemo na zagrebačkim izborima. I vi ste osnovali partiju Naprijed Hrvatska – Progresivni savez. Kako gledate na istoriju i perspektivu hrvatskog dvopartizma?

JOSIPOVIĆ: Nije nužan duopol na političkoj sceni. Zapravo, na europskoj sceni nema puno takvih slučajeva. Uvijek postoje, uz dvije velike ili veće stranke i treće, četvrte, čak i pete bez kojih nije moguće sastaviti vladu. Naš je problem upravo rascjepkanost scene. Iskreno, ne mogu vam točno reći koliko uopće ima stranaka u Hrvatskoj. Mislim da je negdje oko 175 aktivnih stranaka. To nije dobro, ne samo zbog disprerzije glasova, nego i zbog slučajeva u kojima gotovo beznačajne stranke u predizbornim koalicijama dobijaju zastupnike. To generira političku korupciju i slabi vlast. Postoje načini kako reducirati scenu, smatram, optimalno je 10–20 stranaka od kojih bi neke bile isključivo lokalne naravi. To se može postići izbornim zakonom, primjerice, zabranom predizbornih koalicija – kao u Njemačkoj, a i strožom kontrolom danas prilično benevolentnog provjeravanja da li stranke imaju potreban broj članova i da li uopće djeluju. Da, u jednom sam trenutku bio izrazito nezadovoljan radom SDP-a i osnovao stranku Naprijed Hrvatska. Izbori su došli odmah po osnivanju i nismo ostvarili željeni rezultat. U međuvremenu, došlo je do nekih promjena i dogovora i opet smo se vratili u okvire SDP-a.

MONITOR: Njemačka je puno pomagala Hrvatskoj na evropskoj-EU i međunarodnoj političko-diplomatskoj sceni. U septembru će se održati savezni parlamentarni izbori na kojima poslije 16 godina neće figurirati kandidatura Angele Merkel. Koliko bi rezultati ovih izbora i odlazak Merkelove mogli uticati na „pad akcija“ Njemačke i EU na globalnom planu?

JOSIPOVIĆ: Da, ne samo Njemačka nego i brojne druge europske države jako su nam pomogle na putu u EU. Ne bih ovdje izdvajao nijednu državu, većina je zaista odigrala za nas sjajnu ulogu. G-đa Merkel je velika političarka i vizionarka. Njemačka će i poslije nje ostati u mnogočemu vodeća europska država. Naravno, na njen položaj u EU i međunarodnoj zajednici općenito snažno će utjecati kvalitete novog lidera. Merkel, međutim, nije zadužila samo Hrvatsku, zadužila je Evropu, ali i svijet.

MONITOR: Zanima me vaše mišljenje, kao stručnjaka za međunarodno krivično pravo, kako vidite zamolnicu koju je Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine, u okviru instituta međunarodne pravne pomoći, uputilo Hrvatskom ministarstvu pravde u vezi sa preuzimanjem postupka protiv 14 visokih oficira HVO i HV koji su učestvovali u vojnoj akciji Bljesak 1995?

JOSIPOVIĆ: Iz onoga što je meni poznato, u akcijama koje je HV vodio u Bljesku ili kasnije na području BiH jest bilo stradanja civila, ali ne i ratnih zločina. Posebno, akcija Bljesak u cijelosti je vođena na teritoriju Hrvatske. Kada je riječ o događajima u BiH, najviše se govorilo o događajima kraj Mrkojić Grada. Budite sigurni, da je bilo ratnih zločina naših snaga u BiH, Haški sud bi ih sigurno optužio. Ali, nije dobro da s naše strane priča završi političkim deklaracijama i konstatacijom da je riječ o fabriciranim optužbama koje su plasirane baš u vrijeme proslave Dana pobjede.  O profesionalnosti zahtjeva iz BiH govori i to da traže kazneni postupak i protiv osoba koje su umrle, što pravno nije moguće. Ali, olak pristup mogao bi dovesti do ozbiljnih neugodnosti za žive osobe na koje se zahtjev iz BiH odnosi, posebno u inozemstvu. Zato, ali i zbog, i domaćeg i međunarodnog prava koji traže da se lege artis pristupi svakom od sličnih zahtjeva, Hrvatska, preciznije, hrvatsko pravosuđe, treba provesti radnje koje su potrebne za profesionalnu pravosudnu odluku o tome treba li zahtjev BiH odbaciti ili nastaviti s postupkom. Konačno, službena je hrvatska politika a i zakonska i moralna obveza da ispita svaku sumnju na kazneno djelo, posebno ako je riječ o ratnom zločinu.  Političke deklaracije nisu dovoljna zaštita za slučaj fabriciranih optužbi.

 

Novac i moć su narušili izvorno duhovno poslanje Crkve

MONITOR: Koliko je tzv. konkordat potpisan između Hrvatske i Svete Stolice 1996, uticao na klerikalizaciju društva i umanjivanje sekularnog karaktera države? Kakve pouke iz Vašeg iskustva može danas izvući Crna Gora čija Vlada najavljuje da će ubrzo biti potpisan Temeljni ugovor o odnosima države i SPC?

JOSIPOVIĆ: Osobno, kad sam preuzimao dužnost, nisam imao velikih primijedbi na tzv. Vatikanske ugovore. Danas, nakon iskustva u protekih desetak godina, smatram da bi ih trebalo u dobroj mjeri promijeniti jer narušavaju sekularnu narav države. To ne znači da bi Crkvu trebalo odsjeći od društva, ali financijska davanja bi trebalo uskladiti s mogućnostima države, nastavne programe bi trebalo sekularizirati a vjeronauk vratiti u crkve. Za to se zalažu i mnogi katolici a i istaknuti svjećenici. Smatraju da su novac i moć narušili izvorno duhovno poslanje Crkve. Kao agnostik, ne bih sudio o tome, a kao građanin volio bih da država bude sekularna, da jamči vjerske slobode, a da Crkva manje bude u politici, više u sferi duhovnosti. Dobro je da se odnosi crkve i države urede ugovorom, i to da se urede odnosi sa svim crkvama koje djeluju na području države. Naravno, bitno je što piše u tim ugovorima.

 

Šteta što Srbija nije nastavila put kojim je krenuo Tadić

MONITOR: Bili ste predsjednik čije je ponašanje prema zemljama našeg regiona smatrano uzornim. Kao dobar primjer pominje se Vaš odnos sa tadašnjim predsjednikom Srbije Borisom Tadićem. Sadašnja vlast u Srbiji promoviše „srpski svet“ kao dio svoje politike. To druge asocira na ideju Velike Srbije koja je bila operativna i u sukobima 90-ih. Može li to imati  ulogu sličnu onoj koju je imalo prije trideset godina?

JOSIPOVIĆ: Velika je šteta što Srbija nije nastavila europski put kojim je krenuo Tadić. Sadašnja vlast u Srbiji ponovo vodi nacionalističku politiku i politiku konfrontacije sa susjedima. Šteta, uloga Srbije u regiji mogla bi biti vrlo pozitivna i u prilog trajnom miru i suradnji. Nadam se da će se Srbija vratiti na taj put. Ne vjerujem da je danas Srbija opet spremna za oružane sukobe i da itko želi ponoviti strašno iskustvo iz devedesetih. Najvažnije u svom mandatu smatram ulazak Hrvatske u EU, poboljšanje odnosa sa Srbijom i BiH, dobre odnose sa svim drugim susjedima te ozbiljno hvatanje u koštac s kriminalom i korupcijom. Drago mi je i da smo imali jako dobre odnose s Crnom Gorom. To mi je posebno drago jer u Crnoj Gori imam jako puno rodbine, možda i više nego u Hrvatskoj. Još prije Drugog svjetskog rata očeve dvije starije sestre udale su se u Crnu Goru, za dva gospodina iz Crne Gore koji su službovali u Hrvatskoj, u Baškoj Vodi. Imale su vrlo brojno potomstvo, mnogo djece, unučadi i praunučadi.

Na žalost, pokazalo se, osim što je članstvo u EU trajno, drugi ostvareni napretci nisu bili zauvijek. Ključno je da nasljednici nastave ono što je bilo dobro kod prethodnika te da poprave ono što nije bilo dobro. Nažalost, u Hrvatskoj, još puno više u Srbiji, napuštene su pozitivne politike kada je riječ o susjedstvu.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

INTERVJU

JOVANA MAROVIĆ, ČLANICA SAVJETODAVNE GRUPE BALKAN U EVROPI (BIEPAG): Vlada bi u EU, ali da nastavi po starom

Objavljeno prije

4 dana

na

14 Juna, 2025

Objavio:

Integracija u EU nije samo pitanje usklađivanja zakona, jačanja institucija, već  i vrjednosno pitanje. Nije teško zaključiti da je veličanje ratnih zločinaca direktno suprotstavljeno temeljnim evropskim vrijednostima, među kojima su pomirenje, suočavanje s prošlošću i poštovanje ljudskih prava

 

 

MONITOR: Kako komentarišete ocjene iz posljednjeg non paper dokumenta?

MAROVIĆ: Ocjene iz non-papera Evropske komisije predstavljaju jedan realističan i oprezan presjek stanja u Crnoj Gori kada je riječ o vladavini prava. U dokumentu se ističe određeni institucionalni i zakonodavni napredak, posebno u dijelu formalnog usklađivanja sa evropskim propisima, ali je preovlađujući ton zabrinutosti zbog sporog napretka u oblastima koje su ključne za funkcionisanje vladavine prava u praksi. Komisija šalje poruku da nije dovoljno samo raditi na normativnom dijelu, a i tu kaskamo ako se uzme u obzir podatak o sprovođenju Programa pristupanja, već da se od nas očekuje mnogo više.

Možete zamisliti koliko je pritisak snažniji ako se uzme u obzir da nam je ostalo još godinu i po da ubijedimo sve da smo stvarno spremni za članstvo. Non-paper nije dramatično negativan, ali jeste upozoravajući, posebno jer dolazi nakon dobijanja IBAR-a. To znači da je  završena faza tapkanja po ramenu.

MONITOR: Jesmo li godinu nakon dobijanja IBAR-a nazadovali na putu ka EU?

MAROVIĆ: Nijesmo nazadovali od dobijanja IBAR-a, jer je to bio tehnički korak koji je trebalo da nam bude odskočna daska za dalje, a u suštini se usvajanjem zakona ne dobija ništa ako oni ne proizvode efekte u praksi. Ovo možda zvuči kao mnogo puta ponovljena floskula, ali ako se prebacimo na rječnik evropske integracije onda bismo rekli ovako – aproksimacija, odnosno potpuno usklađivanje domaćeg zakonodavstva sa pravnom tekovinom EU, a obavezali smo se da ćemo svaki propis uskladiti, znači da ste završili sve tri faze koje podrazumijevaju pripremu i usvajanje propisa, njegovo sprovođenje i izvršenje. Mi smo i za IBAR ostali samo u okviru te prve faze pripreme i usvajanja, a podsjetiću da je za fazu izvršenja ključna uloga pravosuđa.

Isto tako, mi još, doduše  sa sve manjom vjerovatnoćom, imamo šansu da realizujemo mapu puta koja podrazumijeva zatvaranje svih poglavlja do kraja 2026, jer je ona svakako podrazumijevala da tokom 2024. i 2025. bude zatvoreno 10 poglavlja, a to je još moguće. Međutim, umjesto da vidimo ubrzanu dinamiku sprovođenja reformi i korišćenje  IBAR-a i tog pozitivnog koraka ka EU za transformaciju društva, suočavamo se sa istim problemima kao i prije godinu ili prije 13 godina kada smo otvorili pregovore. Kroz izvještaje Evropske komisije, godišnji i non paper, možemo da pročitamo iste ocjene o radu sudstva, tužilaštva, nepostojanju presuda za korupciju, loše uslove za izbore i mnoge druge probleme.

IBAR je trebalo da bude prekretnica, trenutak kada država konsoliduje institucije i pokazuje mjerljive rezultate, a ostao je tehnički korak koji su i Vlada i EU bezrazložno nazivali „istorijskim“. Da bi bio istorijski morao je već da dovede do promjena, a nije.

MONITOR: Šta je razlog?

MAROVIĆ: Razlozi su višestruki. Prvo, mi smo stalno u stanju političke krize u okviru koje se najviše energije troši da se heterogena koalicija na vlasti održi u životu. Politička nestabilnost i fragmentirana vlast često djeluju bez jasne vizije i dugoročnog plana i evropska agenda služi kao sredstvo za mahanje navodnim uspjesima, iako se u suštini radi samo o neznatnim unaprjeđenjima. Odsustvo političke kohezije i konsenzusa o temeljnim pitanjima usporava donošenje ključnih odluka. Isto tako, heterogenost vlasti je znak da mi ne znamo šta su evropske vrijednosti.

Drugo, i dalje postoji izražen deficit institucionalne odgovornosti. Evropski proces se često koristi kao sredstvo unutrašnjeg političkog pozicioniranja, a ne kao iskrena transformaciona agenda. To dovodi do situacije u kojoj EU integracija služi više kao politički marketing nego kao stvarna razvojna politika.

Treće, politika nagrađivanja podobnih, koja je oduvijek primaran mehanizam zapošljavanja i napredovanja, dovodi do ogromnog razočarenja i demotivisanosti kod stručnog kadra sa integritetom koji godinama radi u administraciji, pa i to utiče i na efikasnost i na rezultate. Četvrto je manjak znanja i vještina i ukupno manjak kapaciteta da se proces ubrza i privede kraju.

Peto, EU, više Evropska komisija nego države članice, motiviše Crnu Goru i Albaniju iz strateških razloga, ali to čini na pogrešan način. Svima bi bilo korisnije da fokus bude na konkretnim unapređenjima pa makar to bile tri ključne stvari, a da se za sve ostalo definišu prelazni rokovi.

Na kraju, dajući prioritet sporazumima kojima se u potpunosti obesmišljavaju i procedure i državni interesi, Vlada šalje poruku da bi u EU, ali da nastavi po starom.

MONITOR: Vlada najavljuje zatvaranje poglavlja javnih nabavki. Ministarka Maida Garčević kazala je da je EK potvrdila da Crna Gora ispunjava mjerila za zatvaranje tog poglavlja, čime su, kako je rekla, uklonjene sve zabrinutosti u vezi sa međunarodnim sporazumima čije odredbe se tiču upravo javnih nabavki, misleći na Sporazum sa UAE. Evropa više nije zabrinuta?

MAROVIĆ: To što je EK konstatovala tehničku ispunjenost mjerila za zatvaranje poglavlja o javnim nabavkama jeste dobro i dokaz da je administracija obavila svoj dio posla. Ipak, treba biti oprezan i u tumačenju i u daljim koracima. Sporazumi sa UAE su ozbiljna prijetnja i to piše u poziciji EK za ovo poglavlje, odnosno da je od suštinskog značaja da bude osigurano da implementacija ne bude u suprotnosti sa pravnom tekovinom EU o javnim nabavkama. To se isto navodi i u mišljenju EK na sam Sporazum, kao i bojazan da bi do toga moglo doći.

Problematično je sve u vezi sa Sporazumom, jer da je Vlada planirala da vodi računa o procedurama, tenderu, prostornom planu, vlasnicima zemljišta, državnom interesu, ne bi se potencijalni investitor obraćao javnosti prije nego što su sporazumi ratifikovani u Skupštini, ne bi se odluka o njima donosila na vladinoj whatsapp grupi, izbjegla javna rasprava, ne bi Skupština radila dan-noć da što prije ratifikuje ove sporazume. Ispostavilo se da je moguće državu prodati za sedam dana samo ako postoji volja u parlamentarnoj većini. Otuda, sporazumi ne samo da mogu dovesti do nazadovanja odmah po zatvaranju poglavlja o javnim nabavkama, oni su prijetnja za naš evropski put generalno, jer mnogo govore o parlamentarnoj većini i njenim prioritetima.

MONITOR: Koliko su potezi vlasti, od Sporazuma sa UAE  do Rezolucije o Jasenovcu, usporile proces ka EU?

MAROVIĆ: Stvorili su dodatni prostor za sumnju u iskrenost evropske orijentacije Vlade. Sporazum sa UAE izazvao je bojazan da se evropska pravila mogu zanemariti zarad političkih i ekonomskih interesa, dok je Rezolucija o Jasenovcu, ma koliko dobronamjerno predstavljena, došla u trenutku kada su evropski partneri očekivali fokus na pravosudne reforme, borbu protiv korupcije i funkcionisanje institucija. Pored sadržaja, problem je i u načinu na koji su doneseni – bez šire društvene i političke rasprave, bez jasnog obrazloženja i van usklađenog evropskog narativa. Takav pristup dovodi do erozije povjerenja kod evropskih partnera, što se reflektuje u ocjenama, ali i u stepenu spremnosti EU da ubrza proces pristupanja.

MONITOR: Brisel je opet podsjetio da  Crna Gora nema pravoznažne presude u oblasti visoke korupcije, u tzv visokoprofilnim slučajevima.

MAROVIĆ: To je dokaz da borba protiv korupcije nije prioritet, da je pravosuđe u rasulu i da nismo ništa uradili da uspostavimo efikasan sistem evaluacije rada sudija i tužilaca. Kao što je već rečeno, uloga pravosuđa je ključna u obezbjeđivanju jednakosti pred zakonom. Osim ispraznih prijetnji svi ostaju nekažnjeni za velike zloupotrebe kojima smo svjedočili i prije i poslije 2020. godine. Hapšenja, otvaranje istraga, sve je to manje važno ukoliko nema pravosnažnih presuda u slučajevima visoke korupcije jer one pokazuju sposobnost države da se s njom obračuna u sopstvenim redovima. Bez pravosnažnih presuda nema pravde, ili „orvelovski“ rečeno – svi  smo jednaki, samo što su neki „jednakiji“ pred zakonom.

MONTOR: Visoki zvaničnici SPC u Crnoj Gori opet veličaju ratne zločince, dok vlast ćuti. Kako takva Crna Gora može napredovati na putu ka EU?

MAROVIĆ: Integracija u EU nije samo pitanje usklađivanja zakona, jačanja institucija, već i vrjednosno pitanje. Nije teško zaključiti da je veličanje ratnih zločinaca direktno suprotstavljeno temeljnim evropskim vrijednostima, među kojima su pomirenje, suočavanje s prošlošću i poštovanje ljudskih prava. Kada javne ličnosti, posebno vjerski lideri, otvoreno veličaju osobe osuđene za najteže zločine, a predstavnice i predstavnici političkih partija to ignorišu, šalju poruku da društvo nije spremno da se jasno distancira od takvog nasljeđa.

Vjerovatno dio problema leži u tome što  partije vlasti vide SPC kao bitan element njihovog programa, te biraju da ili podrže takve stavove ili da ih prećute. Ovaj drugi obrazac je opasniji, jer kad dajete nekome politički legitimitet jedni ga daju baš zbog takvih stavova, a drugi koji glasaju za partije u koaliciji sa ovim nacionalističkim, opravdavaju sebe da njihova partija ne iznosi takve stavove javno, bez obzira što ih ovako ohrabruje, podstiče, hrani i normalizuje.  Ovo su samo početni koraci u prekrajanju istorije i normalizaciji fašizma. Kad jednom zažmurite, onda vas ništa ne sprječava da to radite stalno. Ćutanje vlasti u ovakvim situacijama može se tumačiti kao saučesništvo i tolerisanje ekstremizma. Crna Gora će morati da pokaže mnogo više zrelosti i političke hrabrosti u suočavanju sa svim ovim izazovima ako misli da bude građanska i evropska, što je već neko vrijeme upitno.

MONITOR: Koliko je realno da CG može ući u EU do 2028.?

MAROVIĆ: Šanse za to su 50-50, ali da bi se desilo moramo postići ili pokazati makar nešto i fokusirati se na ključne reforme, te prigrliti snažnije evropski vrjednosni okvir, budući da ne mogu da se sjetim ni jedne velike stvari ili konkretnog unapređenje koji su nam se desili tokom mandata ove Vlade.

Isto tako, davanje veta u ruke desničarke Vlade nije baš laka odluka za EU.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO BEGOVIĆ, DR SPORTSKIH NAUKA: Pozivam sportiste da glasnije zagovaraju promjene

Objavljeno prije

4 dana

na

14 Juna, 2025

Objavio:

Već duže vrijeme je svima jasno da je crnogorski sport  sistem koji opstaje na zapošljavanju srodnika i povezanosti sa licima kojima se sudi za organizovani kriminal i korupciju, ali i pojedinim predstavnicima nominalno novih vlasti

 


MONITOR: Prije godinu dana podnijeli ste krivične prijave protiv sportskih saveza i klubova. Šta je suština tih prijava? 

BEGOVIĆ: Ova tema ima više dimenzija, koje zaslužuju da budu adekvatno objašnjene. Prijava je podnijeta protiv više nepoznatih lica povezanim ne samo sa sportskim organizacijama, već i organima državne uprave zaduženih za poslove sporta, obrazovanja, odbrane, finansija, unutrašnjih poslova, i to na rukovodećim pozicijama i povezanih drugih pravnih i fizičkih lica. To je bila moja zakonska obaveza, imajući u vidu da sam tokom međunarodnog arbitražnog postupka u slučaju Milene Knežević Raičević došao u posjed više ugovora sa sportistima koji su ukazivali na postojanje brojnih nepravilnosti.

Sama odluka Evropskog arbitražnog suda EHF-a, koja je uključila moje mišljenje u odnosu na spor, kao i odluku ŽRK Budućnost da prihvati odgovornost, potvrđuju da se radi o svjesnim sistemskim propustima. Ti sistemski propusti ogledaju se u činjenici da su usvojena podzakonska akta sportskih organizacija u koliziji sa odredbama Zakona o sportu i Zakona o radu, što je omogućilo niz nezakonitih radnji. Konkretno,  ovom konkretnom arbitražnom odlukom, ECA EHF je obavezao klub i odgovorna lica da sportistkinji isplate kompletan iznos potraživanja.

Ovo rezonovanje je u skladu sa dokumentom Poreske uprave o poreskom tretmanu profesionalnih sportista u Crnoj Gori iz 2019. godine, pa se postavlja pitanje; na koji način će se u budžet Crne Gore uplatiti obavezni porezi i doprinosi koji do sada nijesu plaćeni? Naplatom tih javnih prihoda stvorila bi se značajna novčana masa, dovoljna za potpunu rekonstrukciju, modernizaciju i izgradnju svih neophodnih sportsko-rekreativnih sadržaja. Takođe, crnogorskom sportu bi se osigurala finansijska stabilnost i predvidljivost za narednu dekadu.

Ova tema ima i važnu socijalnu dimenziju, jer se direktno tiče radnog staža naših sportista. Imaju li oni prava da kao i svi drugi zaposleni budu adekvatno zaštićeni u okviru radno-pravnih  odnosa, ili ćemo pasivno čekati novi slučaj diskriminacije? Možda je odgovornije postaviti pitanje: koliki je broj prvenstveno naših sportista kojima godinama nijesu uplaćivani obavezni doprinosi, odnosno socijalno osiguranje (zdravstveno, penzijsko i invalidsko osiguranje i osiguranje od nezaposlenosti) suprotno važećim propisima države Crne Gore?

MONITOR: Da li imate odgovore iz tužilaštva? 

BEGOVIĆ: Valja napomenuti da MUP nije odgovorio na upit iz jula prošle godine, koji se odnosio na evidenciju inostranih sportista angažovanih u crnogorskim klubovima – konkretno, da li je tim licima obezbijeđena odgovarajuća boravišna dozvola u skladu sa radno-pravnim statusom.

Nažalost, odgovori tužilačkih organa do sada upućuju na nedostatak potrebne stručnosti ili izostanak prioriteta za ovu oblast, iako se radi o  sistemskoj utaji poreza. Našem tužilaštvu sam i ponudio podršku posredstvom mreže ,,MARS” tužilaca nadležnih za sport Savjeta Evrope, ali crnogorske institucije imaju mogućnost obezbjeđivanja tehničke i podrške u vidu ljudskih sredstvo kroz međunarodno-pravne instrumente.

MONITOR: Kako je ova oblast uređena u drugim zemljama?

BEGOVIĆ: Presude Evropskog suda pravde, počev od Walrave & Koch iz 1974, preko čuvenog slučaja Bosma (1995), pa sve do nedavne presude u predmetu Diarra (2024), jasno potvrđuju odlučnost EU institucija da ograniče autonomiju sporta ali i da se prepoznaje ekonomska dimenzija sporta. Kao rezultat toga, na profesionalni sport se primjenjuju propisi koji uređuju tržišna pravila i njima povezane obaveze. U skladu s time, javne vlasti u državama članicama EU sve aktivnije preduzimaju mjere i radnje kako bi se zaštitio javni interes kroz oblast sporta. Stoga ne iznenađuje činjenica da se sve češće pokreću postupci protiv politički eksponiranih i drugih povezanih lica koja zloupotrebljavaju sport za nezakonito bogaćenje, namještanje rezultata, utaju poreza, neprimjeren politički ili finansijski uticaj, kao i niz drugih koruptivnih radnji.

MONITOR: Da li je ovo glavni problem u crnogorskom sportu i koje ga još mane muče? 

BEGOVIĆ: Prethodno ukazane nepravilnosti, bi valjalo posmatrati više kao posljedicu klijentelistički uspostavljenih odnosa, u kojima recimo svjedočimo svojevrsnom patrimonijalnom sistemu  kojeg karakteriše očuvanje vlasti i autoriteta porodičnim putem. Slučajevi poput zapošljavanja ili angažovanja najbližih srodnika u Crnogorskom olimpijskom komitetu, ili recimo situacija u kojoj predsjednik jednog nacionalnog saveza koji je pritom na toj poziciji izabran na period od četiri godine, sam sa sobom zaključio ugovor na neodređeno, samo ilustrativno potvrđuju bitno narušeno stanje crnogorskog sporta. Kao još jednu direktnu posljedicu imamo ozbiljan pad u rezultatima, pa se tako danas slavi kao vrhunski rezultat sedmo mjesto u konkurenciji devet zemalja na Igrama malih država u Andori.

MONITOR: Da li vidite mogućnost  pozitivne promjene u domaćem sportu? 

BEGOVIĆ: Već duže vrijeme je svima jasno da se radi o sistemu koji opstaje na zapošljavanju srodnika i povezanosti sa licima kojima se sudi za organizovani kriminal i korupciju ali i pojedinim predstavnicima nominalno novih vlasti. Kako je sistem o kojem govorim u osnovi nesposoban da proizvede novu vrijednost što potvrđuju i rezultati na terenu, u zadnjih par godina su počeli da se pojavljuju disonantni tonovi. No isti su nedovoljno odlučni, pa još jednom pozivam sportiste i sportske radnike da ne odustaju i glasnije zagovaraju prijeko potrebne promjene.

MONITOR: Doktorirali ste sportske nauke, predajete na inostranim univerzitetima. Koji su glavni problemi i perspektive sa kojima se sport susreće na međunarodnom nivou?

BEGOVIĆ: Globalni sport se nalazi na svojevrsnoj raskrsnici, pod uticajem konvergentnih procesa kao što su digitalizacija, komercijalizacija i projektovanje moći asimetričnih aktera poput Katara i Saudijske Arabije – ali i drugih. Konsekventno, struktura sportskog pokreta i legitimitet koji crpe iz koncepta autonomije sve češće se dovode u pitanje. Ovo se posebno odnosi na selektivnu primjenu principa političke neutralnosti, jer sportske organizacije nerijetko postaju instrument političkih obračuna ili sredstvo za sprovođenje politike sankcija. Nejednak tretman nacionalnih sportskih organizacija u kontekstu rusko-ukrajinskog i izraelsko-palestinskog sukoba, ogoljava ne samo institucionalnu selektivnost, već i organizacionu hipokriziju (licemjerstvo). Upravo zbog toga, već duže vrijeme zagovaram osnivanje međunarodne hibridne agencije, po uzoru na Svjetsku antidoping agenciju (WADA), koja bi imala mandat da štiti temeljne vrijednosti koje sport treba da predstavlja, ali i da se sistemski suprotstavlja negativnim pojavama koje ugrožavaju njegov integritet.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ZORAN STOJILJKOVIĆ, PROFESOR FPN-BU U PENZIJI, BEOGRAD: Formirana je svijest da je vlast smjenjiva

Objavljeno prije

4 dana

na

14 Juna, 2025

Objavio:

Snagu otporu daće visoka mobilizacija i izlaznost na izbore i bitno bolji-u neravnopravnim uslovima sa vlašću – gotovo izjednačeni  izborni rezultati  opozicionih lista

 

 

MONITOR: Prema zvaničnim preliminarnim rezultatima lokalnih izbora RIK-u Kosjeriću i Zaječaru, pobjednik je „Ne damo Srbiju-Aleksandar Vučić“. Vučić je na Instagramu već ranije proglasio pobjedu, ali su to uradile i opozicione „Ujedinjeni za Kosjerić“ i „Promena u koju verujemo-Uglješa Đuričković-Dragana Rašić“. Ulagane su velike nade antirežimskih snaga u ove izbore kao simbolički značajne. Da li i vi dijelite to mišljenje i može li se ovaj rezultat opozicije nazivati „pobjedom“?

STOJILJKOVIĆ: Pre bih rekao da je uspostavljena neka vrsta ravnoteže (ne) moći -što je u odnosu na ranije izborne rezultate,  stanje apatije i apsolutne kontrole vlasti nad resursima moći ogromna promena i posledica već polugodišnjih studentskih blokada i protesnih marševa. Ilustracije radi, izborima fomirani odnos snaga u lokalnom parlamentu u Kosjeriću je sa  nekadašnjih 20:7 došao na tek 14:13 u korist vlasti.

MONITOR: „Crta“ je konstatovala oko 20-tak krupnih nepravilnosti, u kampanji i na dan glasanja ponovile su se scene sa prethodnih izbora…Opozicija u Kosjeriću (koja je- zvanično, izgubila za 51 glas), najavljuje obaranje ovih izbora a studenti pozivaju građane da brane svoju izbornu volju. Koji bi im „scenario“ u tome pomogao-ako nema kapaciteta društva za generalni štrajk?

STOJILJKOVIĆ: Izbori se dobijaju pre njihovog raspisivanja kontrolom nad poslovima, novcem i publicitetom – seljakanje birača i izborne mućke na sam dan izbora igraju relativno skromnu ulogu. Na ovim izborima su one u velikoj meri “provaljene“ i sprečene maksimalnom mobilizacijom studenata i građana. Konačno, primera radi, u Kosjeriću je na ni 9000 birača bilo svih 450 posmatrača. Ne očekujem mnogo od prijava jer se izbori ponavljaju samo u slučaju dokazanih krupnih izbornih nepravilnosti. Po mome sudu,  snagu otporu daće visoka mobilizacija i izlaznost na izbore i bitno bolji-u neravnopravnim uslovima sa vlašću, gotovo izjednačeni  izborni rezultati  opozicionih lista. Činjenica  da se ovoga puta opozicioni glasovi nisu rasipali a da vlast ni uz krajnja naprezanja, podele frižidera i ludilo asfaltiranja puteva-ne može više od ovoga, govori i da je konačno naučena lekcija da se i dobijeni rezultati u glasovima mogu upropastiti neadekvatnim, rascepkanim  koalicionim aranžmanima . Formirana je svest da je  vlast smenjiva, a da se „kukavica“ Vučić ovoga puta ne usuđuje da ih raspiše. Čini se da je većini građana nakon trinaest godina ova vrsta populističke političke lakrdije konačno dozlogrdila. Uz ovaj nivo političke mobilizacije, koliko-toliko poboljšane a onda umešno  kontrolisane izborne uslove, jasnu platformu promena i koalicionu strategiju su-uz to da spoljni veto igrači makar ne odmažu ako već ne pomažu, promene već započele.

MONITOR: ODIHR je pred izbore konstatovao da vlast u Srbiji nije ispunila njihove preporuke..Vučić-koji je na svaki način učestvovao u kampanji SNS – nije zadovoljan „tijesnom pobjedom“ u Kosjeriću. Uz činije jagoda i trešanja (za građane inače preskupih), preko Instagrama je ponudio dijalog. Da li je to preduprjeđivanje reagovanja „stranih faktora“ ili, možda,  još jedan pokušaj da se neko od pobunjenih ili „opoziciono nestabilnih“ omekša?

STOJILJKOVIĆ: Dugo već Vučićeva strategija je kupovina vremena kombinovanjem neuvijenih pretnji i sankcionisanja tački otpora-poput Univerziteta,  sa neuverljivim ponudama dijaloga i trenutnim ustupcima oko zahteva koji uživaju široku podršku građana. Kojima onda sledi, recimo,  povratak iskopavanju litijuma ili jarosno zaricanje da nema ništa od ispunjenja studentskih zahteva- „koje sam obećao kada sam se našao u škripcu“. Paralelno se radilo  na podelama unutar širokog i fragmentiranog bloka društvene i političke opozicije tako da  nakon svakih izbora neko ko je “zanoćio u opoziciji-probudi se u krilu vlasti“. Ili ih parcijalno bojkotuje. Svoje  biračko telo drži  što predizbornom kupovinom glasova što obećanjima o “kvantnom skoku u budućnost“ već do narednih izbora. U međuvremenu je zarobljena država i stvorena  široka klijentelistička mreža i nova klasa od podobnih i poslušnih. Posledično, SNS i dugo nastajući pokret-za sada  bez naslova, imaju članstvo od preko 700 000 članova, odnosno svih petnaestak odsto efektivnog biračkog tela.  Važno je pritom imati spoljne veto igrače uz sebe, pa  se njihova suzdržana  reakcija na koruptivnu i nedemokratsku praksu  kupuje obećanim litijumom i nabavkama Rafala. Izbore dakle  raspisuje samo  kada je uveren  da ih može dobiti.

MONITOR: U toku je protest univerzitetskih nastavnika ispred Vlade Srbije „Univerziteti na raskrsnici“. Oni zahtijevaju da se ukine Vladina uredba kojom se naučni rad svodi na samo pet sati nedjeljno. Taj je elemenat Uredbe omogućio da se plate na univerzitetima smanje za nešto više od sto eura. BU je prema CWUR upravo rangiran kao 387-i od dvije hiljade najboljih na svijetu. Može li ta činjenica uticati na ukidanje Uredbe i spasavanje visokog školstva?

STOJILJKOVIĆ: Može, pod uslovom  da vlast postignuti dogovor i “normalizaciju“  intepretira kao svoj velikodušni ustupak i dokaz svoje dijalogu sklone prirode. Kojim se opet u pitanje ne dovode njene ingerencije i uticaj na oslabljene državne Univerzitete.  U ime paralelno negovane,  neakreditovane konkurencije.

MONITOR: Brisel je nedavno eksploataciju jadarita u dolini Jadra stavio na listu svojih  prioritetnih interesa u „trećim zemljama“. Zbog potreba novih industrija u EU i  kineske konkurencije, ovdje se zaključuje da Aleksandar Vučić neće biti sankcionisan ni zbog svoje unutrašnje ali ni spoljne politike. Da li se ovim potezom EK (i to bez neophodnog obrazloženja), svaki napor kritičara unaprijed predstavlja uzaludnim?

STOJILJKOVIĆ: Odavno se ovde zna da EU institucije i akteri govore različitim jezicima i geostrateškim interesima i kada nastoje da ih ukomponuju sa narativom o evropskim vrednostima i politikom proširenja.  Zna se i da da je EU u recesiji i pred izazovom autonomizacije pozicije i prema SAD pod Trampovim ultraprotekcionističkim stiskom. Jadar je dodatno stavljanje prsta  u oko i pro-EU delu javnosti. Zato i dominira stav da se za promene moramo izboriti sami. Na drugoj strani time-u potrazi za novim ljubimcem u Srbiji, teško da će naći većeg poslušnika od Vučića.

MONITOR: Tvrdi se da Donald Tramp samo ispunjava predizborna obećanja nizom afera koje su proizvele njegove predsjedničke uredbe (migranti, porezi, ukidanje USAID, napad na Univerzitet Harvard, restrikcije u javnom zdravstvu…). Ipak dosta uredbi je osporeno na sudovima. Ni njegov stil „trange-frange“ mirovne politike ne daje rezultate. Može li „Trampova era“ ostaviti i neke trajnije posljedice i na domaćem i na globalnom planu?

STOJILJKOVIĆ: Ona ih je već ostavila. Izvela je na scenu ili bar ojačala desni, protekcionistički suverenizam koji se poziva na tradicionalne vrednosti i porodicu. Krivicu za nevolje traži u drugim i drugačijim. U skladu sa Goldstin-Turčinovom hipotezom koja promene sa Trampom objašnjava formiranjem nove aspirativne elite koja se na putu ka vlasti poziva na narod, ovi pokreti eksploatišu frustracije radništva i niže srednje klase, pre svih onih u devastiranim regionima. Ne haju za demokratske procedure i relativno lako se dogovaraju sa liderima “novih dinastija“ (Kin)  poput Rusije i Kine. Razaraju koncepte globalizacije i “ kolektivnog političkog Zapada“.

Ne mogu da ne ponovim da u neizboru  između recimo evropskih pluto-birokrata, usrećitelja običnog, “dobrog” naroda-u liku Trampa,  njihovih partnera Putina i Sija, biram ono što Piketi zove federalni, participativni i ekološki socijalizam. I radujem se što su studenti u Srbiji tako visoko podigli vrednosti pravde i participacije.

 

Potrebno je još šire okupljanje civilnih ali i političkih aktera

MONITOR: Studenti u blokadi su kao svoj ultimativni predlog stavili vanredne parlamentarne izbore. Nedavno su objavili i svoj Program. S obzirom na njihovo višemjesečno oštro distanciranje od opozicije, NVO-pa i civilnog društva u cjelini, da li su ovaj Program i kriteriji koji su na kraju teksta navedeni kao „rešeto“ za studentsku listu, donekle izmijenili taj odnos?

STOJILJKOVIĆ: Studenti u blokadama su-uprkos cijeni koju  prije svega oni plaćaju za ovako njihovo dugo trajanje,  još uvjek društveni akter sa najvećim povjerenjem građana. Njihovo mentorstvo nad listom kandidata koju će formirati jeste i garancija velikog potencijala te liste.  No, čini se da iskustvo lokalnih izbora u Zaječaru i Kosjeriću govori da je potrebno još šire okupljanje civilnih ali i političkih aktera koje su studentski kriteriji ostavili izvan njihove liste.  Posebno ako do izbora ne dođe ni na jesen ove godine.

 

Univerzitet  mora ostati jedinstven.

MONITOR: Rektor BU, Vladan Đokić, koji je već izvjesno vrijeme u pregovorima sa premijerom Đurom Macutom o „normalizaciji nastave“ i istovremeno o studentskim zahtjevima – tvrdi da se dolazi do nekog dogovora..Četiri državna univerziteta su pod velikim pritiskom da se nastava i ispiti počnu obavljati u nekoj formi. Ako prestanu blokade, da li je gotovo sa studentskim entuzijazmom za društveno liderstvo?

STOJILJKOVIĆ: Blokade – zbog odbijanja vlasti da ispuni ključni zahtjev za utvrđivanje odgovornosti za pad nadstrešnice i smrt 16 ljudi, a iza čega se očito krije  koruptivna hobotnica, već predugo traju. One moraju biti-u dogovoru  sa nastavnicima, objedinjene  sa nekim kombinovanim oblikom nadoknade nastave, produženjem školske godine i određenjem kvota i upisom nove generacije studenata. U suprotnom, olakšava se vlastima plan za erodiranje pozicije i ponižavanje  državnih Univerziteta. Opet, potpuno odricanje od blokada bilo bi doživljeno kao povlačenje pred pritiscima. Univerzitet naprosto mora ostati jedinstven.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo