Povežite se sa nama

FOKUS

ZA KOGA ĆE DA RADI MONTENEGRO WORKS: Najmoćniji ministar traži još moći

Objavljeno prije

na

Osnivanje MNW nije predviđeno ovogodišnjim Planom rada vlade, niti su sredstva opredijeljena kao osnivački kapital firme (skoro 500.000 eura) predviđena Zakonom o budžetu za 2021. godinu.  Ostali smo uskraćeni za utemeljeno obrazloženje te hitne odluke. Zato nam ne manjka sumnji i spekulacija

 

„Ne mogu ja da se bavim svakom finansijskom obavezom u državi”, zvučalo je kao da se požalio ministar finansija i socijalnog staranja Milojko Spajić. Da bi onda demonstrirao volju da uradi baš to što kaže da ne može.

Crna Gora dobija još jedno državno preduzeće. Do početka oktobra u Centralni registar privrednih subjekata biće upisano društvo sa ograničenom odgovornošću Montenegro works (Crna Gora radi, na ovdašnjim jezicima). Vlada je, Odlukom o osnivanju preduzeća, za aktivnosti neophodne za registraciju i zakonit početak rada MNW zadužila Spajića, koji je i inicijator osnivanja nove kompanije. Društva sa ograničenom odgovornošću kome će u registar, pod stavkom osnovna djelatnost (u Odluci o osnivanju MNW doo stoji pretežna djelatnost), biti upisana šifra 7002 – „konsultantske djelatnosti u vezi sa poslovanjem i ostalim upravljanjem”. Sličnih preduzeća u Crnoj Gori, sa istim opisom osnovne djelatnosti, u ovom trenutku ima  stotine. Samo što nijedno nije u vlasništvu države i pod direktnim patronatom Ministarstva, odnosno, ministra finansija.

Osnivanje MNW nije predviđeno ovogodišnjim Planom rada vlade Zdravka Krivokapića, niti su sredstva opredijeljena kao osnivački kapital firme (skoro 500.000 eura) predviđena Zakonom o budžetu za 2021. godinu. Budžet je, zahvaljujući njegovim autorima iz Ministarstva finansija, programski – pa je u njemu lako provjeriti čega ima a čega nema. Sem ako se ne zagrebe po već dobro istrošenoj budžetskoj rezervi. Ostali smo, ipak, uskraćeni za racionalno i na podacima utemeljeno obrazloženje te hitne odluke.

„Državna preduzeća zapošljavaju ogroman broj ljudi i ne možemo da dozvolimo da te kompanije neefikasnim upravljanjem propadaju i da su na grbači poreskih obveznika, kao u prošlosti, ili da se zbog neadekvatnog i neodrživog poslovanja gube radna mjesta”, navodi se u saopštenju Ministarstva finansija iz koga smo saznali za namjeru osnivanja MNW. Nema nijednog mjerljivog podatka.

„Osnovni zadatak kompanije Montenegro Works predstavlja vršenje nadzora, praćenje i analiziranje finansijskog stanja u privrednim društvima u većinskom vlasništvu države, kao i pružanje podrške u sprovođenju reformi u cilju efikasnijeg upravljanja”, najavljuju Spajić i njegov glavni pomagač u ovom poslu, ministar ekonomije Jakov Milatović. Dodatno objašnjavaju: „Za ispunjavanje ovih zadataka, ali prvenstveno za iskorjenjivanje loše prakse neefikasnog i nedomaćinskog upravljanja, kao i pružanje pomoći pri finansijskoj analizi novim članovima menadžmenta u preduzećima u većinskom vlasništvu države, potrebni su nam kadrovi koji imaju viziju i iskrenu želju da daju svoj doprinos reformama koje sprovodimo”.

Ovo zaslužuje detaljniju analizu.

Mi ne znamo dovoljno o reformama koje sprovodi ova vlada. „Nedomaćinsko poslovanje” ne liječi se formiranjem novih preduzeća koja će preuzeti nečiji posao a ostaviti mu dobru platu i privilegije, već imenovanjem novog menadžmenta u kome su bolji domaćini. I to ponavljati dok ne budemo zadovoljni postignutim rezultatima. Neko će, s pravom, reći da za to trebaju „nadzor, praćenje i naliziranje finansijskog stanja” u državnim preduzećima. Ni za to nam ne treba MNW doo. Prema važećim zakonima, to je posao revizorskih odbora. Samo treba udesiti da tamo sjede ljudi koji znaju posao i rade za vlasnika (državu/vladu) a ne, kao što je sada slučaj, penzioneri, službenici ili rukovodioci kompanija čiji rad takav revizorski odbor, navodno, nadgleda. Za mizernu (za propisani posao) naknadu od 150 do 600 eura godišnje, kako pokazuju prošlogodišnji podaci Vlade Duška Markovića.

Konačno, stavka „pružanje pomoći pri finansijskoj analizi novim članovima menadžmenta”, zaslužuje poseban osvrt. Članovi ove vlade prekršili su obećanja, pa su umjesto stručnjaka i menadžera sa iskustvom, na rukovodeća mjesta u državnim kompanijama (baš kao i u javnim institucijama) doveli ljude kojima je glavna preporuka bila partijska i(li) porodična prepoznatljivost uz, gotovo obaveznu, potvrdu o učešću na prošlogodišnjim litijama. Sada se ti isti ministri, skupa sa premijerom, čude što novi „menadžeri” ne znaju svoj posao. I planiraju, valjda, da ih edukuju finansirajući još jednu državnu kompaniju. Za nove prijatelje, rođake, partijske saborce.

Biće zanimljivo gledati čemu će to zaposleni stručnjaci iz MNW doo moći da nauče, recimo, čelnike EPCG: predsjednika borda Milutina Đukanovića, izvršnog direktora Igora Noveljića i njihovih 11 (i slovima – jedanaest) savjetnika, 12 direktora sektora, još toliko njihovih pomoćnika… Pa sve to puta 40, koliko, otprilike, ima državnih preduzeća koja će se naći pod kontrolom MNW (i o tome se još samo nagađa). Ili je bilo lakše formirati korisne revizorske odbore, dobijati validne finansijske podatke, pa promijeniti one članove Odbora direktora i menadžmenta koji nijesu dorasli poslu. Uz krivičnu prijavu protiv onih koji to zasluže.

„Osnivanjem MNW odgovaramo na apele menadžera državnih preduzeća, koji su obasipali MFSS i resorna ministarstva, tražeći finansijske analize i finansijsku stručnu pomoć”, tvrde ministri – promoteri te ideje. Umjesto da neznalice vrate tamo odakle su došli.  A oni skoro pa da građanima zamjeraju izbor menadžera koji su i napravili (po partijskim kvotama raspodjele funkcija po dubini).

Odluka o formiranju MNW nije naišla na nepodijeljeno odobravanja ni unutar vladajuće većine. To može da znači da nije dobro pripremljena, ali i da neki od predstavnika izvršne i zakonodavne vlasti u njoj prepoznaju i moguće loše namjere.

Prema saznanjima Monitora, odluku o formiranju MNW doo, na prošlonedjeljnoj sjednici vlade, nije podržalo pet ministara. Mladen Bojanić, ministar kapitalnih investicija, i u pisanoj je formi predočio razloge zbog kojih smatra da je odluka o osnivanju te i takve kompanije pogrešna. „Smatram da je predmetna Odluka ishitreno predložena, bez predstavljanja valjanih razloga donošenja u roku koji nije dozvoljavao ozbiljnu analizu djelatnosti, poslovnog plana, jasne dinamike razvoja, načina finansiranja, kao i moguće posledice takve odluke”, navodi Bojanić u analizi. „Usmena analiza i razlozi hitnosti predstavljeni od predlagača još više su me uvjerili u valjanost moje odluke da budem uzdržan prilikom glasanja po ovoj tački. Dodatno, SWOT analiza koja nam je predstavljena na sjednici od 31. jula ne zadovoljava ni minimum ozbiljne analize koja treba da se bavi ovom veoma važnom tačkom, i to po pitanju ciljeva osnivanja MW DOO, i po pitanju važnosti i načina finansiranja”.

Još oštrije kritike stigle su od, vladajuće/opozcionog Nebojše Medojević. „Ministar (Spajić) formira svoju privatnu firmu da kontroliše državna preduzeća”, kazao je predsjednik PzP. „Cijenim da iza ove neustavne uzurpacije ovlašćenja i suspendovanja legalnih zakonskih organa upravljanja stoje i planovi o privatizaciji tih preduzeća. Po mojim saznanjima, prve na redu su Plantaže koje će ova ekipa proglasiti bankrotiranom i predložiti privatizaciju kao jedini spas. Po bagatelnoj cijeni i unaprijed poznatom kupcu”. Dodatno, Medojević najavu osnivanja MNW dovodi u vezu sa sve izvjesnijim osnivanjem nove političke partije koju će, uz blagoslov premijera, predvoditi neko od njegovih najbližih saradnika iz Vlade (upućeni tvrde da je baš ministar Spajić prvi favorit za tu funkciju). Namjera ministra Spajića je, kaže Medojević, „da preuzme apsolutnu kontrolu nad tokovima državnog novca i poslovanjem državnih preduzeća, kako bi se taj uticaj iskoristio na vanrednim izborima, po modelu DPS-a: jedan zaposleni četiri glasa”.

Umjesto odgovora, objašnjenja, ili makar pojašnjenja da li će MNW predlagati, savjetovati ili zapovijedati menadžerima državnih preduzeća koja se nađu pod njenom kontrolom, nakon što budu izuzeta iz resora kojima sada pripadaju, Spajić i Milatović nastavljaju započeti posao. Ministarstvo finansija je raspisalo javni poziv za izbor pet članova borda MNW. Na primjedbu ministra Bojanića da je nezakonito birati bord preduzeća koje nije upisano u registar, a nema ni statut, Spajić odgovara kako to nije konkurs nego javni poziv. „Za šta nam ne treba ni Statut ni bilo šta drugo… Javni poziv je testiranje interesovanja za takve pozicije”.

Ko pročita taj, ne konkurs nego javni poziv, shvatiće da je to, ipak, obavezan stepenik na putu ka članstvu u Odboru direktora MNW. Piše: „Naš tim će pažljivo evaluirati sve pristigle prijave (šalju se na službeni mejl ministra finansija, prim. Monitora). Kontaktiraćemo sa onim kandidatima/kinjama kod kojih prepoznamo potencijal, kao i poklapanje iskustva, vještina i vizije kandidata i obavijestiti ih o narednim koracima u procesu selekcije”. Nema načina – ili on nije naveden – kako bi se neko mogao, naknadno, uključiti u proces selekcije. Pa imamo situaciju da se ljudi koji imaju „potencijal, iskustvo, vještinu i viziju” kandiduju za posao u firmi kojoj znaju samo – ime. Pod uslovom da ih neko od malobrojnih insajdera upućenih u detalje nije upoznao sa stvarnim naumom osnivača. Pride, od potencijalnih kandidata se „po mogućnosti” očekuje da ne traže naknadu za obavljeni posao. Volonteri bi, dakle, mogli upravljati preduzećima čija se nominalna vrijednost mjeri milijardama eura.

I sve to na riječ ministra Spajića. A on, praktično dnevno, nađe način da se pohvali vlastitim uspjesima. To kod jednih stvara sliku o ministru – supermenu, a kod drugih budi nove sumnje, zasnovane na dosadašnjim kontroverzama vezanim za rad prvog čovjeka Ministarstva finansija.

„Riješili smo problem kineskog duga za autoput”, pohvalio se Spajić novinarima nakon što je Vlada, na njegov zahtjev, na taj ugovor stavila oznaku interno, pretvarajući ga u državnu tajnu. „Mi smo platili 3,1 milion eura kao kamatu umjesto 6,9 miliona koliko smo trebali da platimo”, navodi Spajić ne objašnjavajući ko je platio razliku od 3,8 miliona. Zašto je taj neko to uradio. I koliko bi sve to moglo da nas košta kada se za 14–20 godina podvuče crta ispod njegovog ugovora o hedžingu.

Ili još slikovitiji primjer: „Samo u junu smo imali 43 miliona suficita (viška u kasi). Istorijski maksimum”, navodi ministar Spajić objašnjavajući kako se to njegovim prethodnicima moglo desiti samo slučajno. Ali ne pominje da je tog mjeseca u državni trezor pristiglo 30 miliona eura dividendi iz EPCG (zarađene prošle godine), pa još nešto iz Pošta CG… dok je julska zarada državnim namještenicima i službenicima isplaćena tek početkom avgusta, nakon što su otišli na kolektivni godišnji odmor. Tu su i glasine da Vlada kasni sa isplatom obaveza

za restituciju, eksproprijaciju, subvencije i refundacije, pa se i taj novac prošlog mjeseca računa kao suficit.

„Mi imamo sezonu koja je brutalna”, pohvalio se neki dan Milojko Spajić. Samo da nam i jesen i zima ne budu slični. Pod komandom MNW. Sa vanrednim izborima ili bez njih.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

USTAVNI SUD PO PARTIJSKIM KVOTAMA: Lako je Vatikanu, oni biraju samo jednog

Objavljeno prije

na

Objavio:

Deblokada Ustavnog suda  je bila neophodna. Zbog  toga se danas pozdravlja dogovor političkih stranaka oko nedostajućih kandidata za sudije tog suda, pa makar i po kvotama. No,  stvar neće biti riješena sve dok Ustavni sud ne prestane da  bude predmet  političke trgovine, već postane  nezavisna i kredibilna institucija

 

Djelimičan dogovor parlamentarnih stranaka oko sudija Ustavnog suda, kako bi se taj sud odblokirao, postignut je sredinom sedmice. Vodio se iza zatvorenih vrata Vile Gorica, a ne u parlamentu, baš kao da se dogovaraju ministarska mjesta, a ne sudije. To je dodatno pojačalo utisak koji se političkim klasama zamjera – da nedostajuće sudije Ustavnog suda biraju po modelu – naši i njihovi. Ni sami se parlamentarci nijesu libili da saopšte da se izbor odvija po principu partijskih kvota. ,,Pregovara se da od četvoro novih sudija, dvoje bude aktuelne većine, jedan DPS-a, jedan manjina“, nezvanično su objašnjavali mediji situaciju u kojoj političke klase biraju nedostajuće sudije Ustavnog suda.

Poslanici vlasti i opozicije, za sada su se dogovorili oko tri od četiri nedostajuće sudije Ustavnog suda. Izbor jednog sudije dovoljan je da se odblokira rad tog suda, ali nedovoljan za donošenje važnih odluka. Parlamentarne stranke za sada su postigle dogovor oko ovih imena:  zamjenica ombudsmana Snežana Armenko, sutkinja kotorskog Osnovnog suda Momirka Tešić i bivša zaštitnica imovinsko pravnih odnosa Dragana Đuranović.  Kandidatkinja Đuranović se tokom saslušanja u parlamentu izjasnila da je članica DPS-a, ali da će ukoliko bude izabrana za sutkinju Ustavnog suda, vratiti člansku kartu. I tokom prethodnih konkursa prijavljivala se za sutkinju Ustavnog suda i dobijala glasove DPS-a i LP-a. Ako se primijeni model – „dvoje parlamentarne većine, jedan DPS-a i jedan manjina“, s početka priče, jasno je da je Đuranović kandidatkinja DPS-a. Ona, međutim, ima još šest mjeseci do penzije, zbog čega, smatra se, parlamentarna većina nije kočila dogovor. Ono, ima i dovoljno vremena da utiče na određene važne odluke.

Prema nezvaničnim informacijama Vijesti, Tešić protežiraju  poslanici Demokrata, a Armenko Demokratski front.  Ni sutkinja Tešić nije prvi put kandidatkinja za Ustavni sud. U maju prošle godine dobila je dva glasa  – Demokrata. Poslanik Marko Milačić tada je problematizovao njenu kandidaturu podsjećajuči da je zbog sumnje u njenu nepristrasnost bila izuzeta iz predmeta pomorske nesreće u Budvi, u kojoj je stradala policijska službenica Maja Šljivančanin.  Presudom Osnovnog suda u Kotoru, maloljetni M.S. je bio osuđen na najduže 120 sati društveno-korisnog rada.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

STANJE REDOVNO: Ne vide, ne čuju, tvituju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako o tuđem trošku idete na trke Formule 1u Abu Dabi, kao premijer  Abazović ili, poput predsjednika Đukanovića, novogodišnje praznike provedete u  u švajcarskom mondenskom odmaralištu Sent Moric, makar dijelom u državnom trošku, onda vam i naša svakodnevica može izgledati sasvim prihvatljivo.  Uprkos stvarnosti

 

Sve je u najboljem redu. „Ja ne znam šta se ovdje vanredno dešava”, predočio je, neki dan, premijer Dritan Abazović. ,,Volio bih da me neko ubijedi koji dio crnogorskog sistema ne funkcioniše ili ne pruža one usluge koje je pružao. Ako izuzmemo Ustavni sud…“.

Izjava je došla kao neka vrsta odgovora  na javne kritike  zapadnih partnera. Vrijedi ih ponoviti pošto se nešto slično rijetko može čuti u jeziku diplomatije.

„Od zemlje koja je bila najuspješnija na putu ka EU, Crna Gora sada postaje zemlja problem”, poručila je ministarka vanjskih poslova Slovenije Tanja Fajon. ,,Crna Gora ostaje rak rana EU”, dodala je uz poruku ,,obavezali smo se da ćemo dalje pomagati Crnoj Gori”. Slična upozorenja stigla su i sa one strane Atlantika. ,,Crna Gora je u veoma dubokoj krizi. Blizu je institucionalnog kolapsa kakvog skoro nisam vidio u bilo kojoj zemlji”, saopštio je specijalni izaslanik SAD-a za Zapadni Balkan Gabrijel Eskobar upozoravajući na  ,,mnogo mogućih posljedica” takvog stanja.

Abazović, kazao je, ne osjeća odgovornost . ,,Da kažem da ne osjećam odgovornost zvučaću arogantno, ali da osjećam ono što neki ljudi nameću – ne osjećam. Vlada je završila sve svoje obaveze. Da nisu srušili Vladu i ove obaveze iz evropske agende bile bi završene”, predočio je premijer pomalo zatečenim novinarima. ,,I zašto  bih osjećao odgovornost? Tehnička Vlada radi bolje nego ona koja je bila u punom mandatu”.

Sve je, dakle, u osjećajima. Odnosno, percepciji. Pa ako o tuđem trošku idete na trke Formule 1u Abu Dabi, kao premijer (,,hvala domaćinima što su mi ispunili jedan od dječačkih snova”) ili, poput predsjednika Mila Đukanovića, novogodišnje praznike provedete u luksuznom hotelu Kempinski u švajcarskom mondenskom odmaralištu Sent Moric, makar dijelom u državnom trošku (nije nas udostojio komentara), onda svakodnevica može izgledati sasvim prihvatljivo.  Uprkos stvarnosti.

Nedavno smo iz Instituta za javno zdravlje dobili informaciju – alarmantno upozorenje  – da je dvoje od petoro (40 odsto) djece predškolskog uzrasta u Crnoj Gori nevakcinisano. Ili, da se ograničimo samo na mandat aktuelne (odlazeće, tehničke) Vlade: u 2022. godini vakcinisano je tek svako deseto dijete (11 odsto) rođeno prethodne godine. Vakine su tu, propisi su jasni, nedostajala je snaga države, ako nas već ima toliko koji više vjerujemo Guglu i Tviteru nego ljekarima.

Bez najave, prošlog petka Vlada je odložila početak drugog polugođa školske 22/23. Zvanično, kako bi omogućila bolju zaradu turističkim poslenicima sa sjevera!? Nezvanično, problem je bilo to što tek kupljeno gorivo (mazut) nije dopremljen do školskih kotlarnica, pa bi đake prošlog ponedjeljka dočekale hladne učionice.

Samo je do najupornijih doprla vijest da je Jugopetrol,  tek početkom nedjelje,  distribuirao neophodno gorivo. Alibi je bio mnogo glasniji. ,,Ako nema grijanja u školama, obratite se onima koji su planirali prethodni budžet (za 2022. godinu – prim. Monitora) i koji su zakinuli stavku vezanu za grijanje u školama u Ministarstvu prosvjete”, saopštio je premijer krajem novembra. Isto smo mogli čuti i od njegovih ministara zdravlja i prosvjete Dragloslava Šćekića i Miomira Vojinovića.

Svi skupa zaboravljaju da je ova Vlada prvi rebalans prošlogodišnjeg budžeta radila još prošlog proljeća. I, da su registrovali manjak novca za grijanje škola, imali su vremena da reaguju.  Pride, direktor Uprave za katastar i državnu imovinu Koča Đurišić  je, krajem prošle godine, na listu razloga zbog kojih njegova Uprava kasni sa tenderom za nabavku mazuta dodao i pomalo zaboravljene sajber napade na dio Vladinih sajtova. Uglavnom, grijanje je zakasnilo.  Za to, po  prilici, nijesu krivi ni DPS ni Moskva ili Brisel.

Ova Vlada je, sjetimo se, i u septembru pomjerila početak školske godine za pet dana. Ministar Vojinović je tada objašnjavao kako će to ,,doprinijeti kvalitetnijoj pripremi za nove školske obaveze i produžetku, odnosno nastavku uspješne turističke sezone u našoj državi”. O kvalitetu obrazovanja ni ljetos ni sada nije bilo riječi.

Svako malo saznamo kako pacijenti u Crnoj Gori ne mogu doći do neophodnih ljekova. Na neočekivanoj muci našli su se onkološki pacijenti, dijabetičari, srčani bolesnici a nedostajalo je i antibiotika za djecu, terapija za HIV pacijente, liječene zavisnike… Čak su i iz KBC-a  pacijente ili njihovu rodbinu slali u  apoteke da kupe nedostajući lijek, gazu, vatu, ubruse  ili hidrogen. Umjesto izvinjenja premijer nudi – samohvalu. I nova obećanja. Vlada će, prvi put, formirati fond za liječenje rijetkih bolesti a u ovu godinu smo, opet prvi put, ušli bez prenesenih dugova Fonda za zdravstvo. Pa će, sve skupa, jednom biti bolje.

Borba protiv kriminala i korpupcije je na vrhu liste. Nesporno je da su rezultati 42. i 43. Vlade na tom planu neuporedivo bolji od DPS-ovih. Što nije bilo ni malo teško. Ali, prošle su dvije godine kako se Petar Ivanović, poslanik, nekadašnji ministar poljoprivrede i kreator afere Abu Dabi fond našao na naslovnim stranama. Prošlo je godinu dok mu nije skinut imunitet. Pa još godinu da saznamo kako istraga nije završena iako su rokovi za podizanje optužnice istekli. Treba saslušati još neke svjedoke. Produžen je rok za podizanje optužnice i u slučaju Plantaže. Iz sličnih razloga.

Krstovići, otac i ćerka, oslobođeni su optužbi za učešće u švercu kokaina koji je za ishod imao rekordnu zapljenu narkotika na teritoriji Crne Gore. Drugih optuženih nema. Kokain iz Volijevog magacina  zaplijenjen je bez optuženih.

Od svih švercera duvana o kojima pričamo decenijama uhapšen je – Abazovićev partijski saradnik i bivši  v.d. direktor Uprave prihoda i carina Rade Milošević. I par vozača kamiona sa ilegalnim teretom.  Dokumenta, navodno povjerljiva, koja je objavio Raško Konjević sugerišu da su u švercu učestvovali ili makar za njega znali još neki funkcioneri URA-e. Zaboravili smo, sve je prilika, aferu televizor ali i ljetošnje hapšenje ruskih špijuna. Od kako je Abazović  smijenio direktora ANB-a Sava Kenteru ni o toj  aferi nije progovorena ni riječ.

Maji Jovanović, vršiocu dužnosti VDT-a drugi, prema zakonu posljednji,  v.d. mandat ističe 5. februara. Pokušavajući da nađu način za njegovo produženje iz Vlade su inicirali izmjene Zakona. O njima će se raspravljati 4. februara. U minut do 12.  Kako sada stoje stvari, makar DF i DPS glasaće protiv. To znači da Jovanović neće dobiti novi mandat, pa će tužilaštvo dobiti novog v.d. starješinu za narednih šest mjeseci. Pa onda sve ispočetka.

Politički predvodnici su jednako uspješni  i na zadatku normalizacije odnosa u regionu. Nemamo ambasadora ni u jednoj od zemalja sa kojom se graničimo. Ministri Aleksandar Damjanović i Marko Kovač ,,unaprijedili” su odnose sa BiH nedavnim odlaskom na svečanost povodom neustavnog Dana Republike Srpske. Milan Knežević je najavio povlačenje odluke o priznanju Kosova (šta ako Aleksandar Vučić, u međuvremenu, taj problem skine sa dnevnog reda?). Svetozar Marović još čeka izručenje, samo što ga iz Podgorice, izgleda, više niko ne traži. Nema ni najavljene normalizacije platnog prometa između dvije države. Teško je banke nagovoriti da se odreknu višemilionskog prihoda koji je, ujedno, potpuno nepotreban trošak za privrednike iz Crne Gore i Srbije. Koji, u krajnjem, plate njihovi potrošači.

Politička normalnost u Crnoj Gori priča je za sebe.

Aktuelno je iščuđavanje nad prijedlogom Branke Bošnjak da se, nakon političke selekcije i eliminacije dijela kandidata za sudije Ustavnog suda, upražnjena mjesta popune nekom vrstom žrijeba/lutrije. ,,Srećne dobitnike”, predlaže Bošnjak, izvlačio bi neko od predstavnika međunarodne zajednice, kako bi se izbjegle sumnje u nepristrasnost. U javnosti je ideja dočekana sa nevjericom i podsmjehom. Mnogo većim nego što ga je izazvala nedavna izjava potpredsjednika Vlade Vladimira Jokovića prema kome aktuelnoj parlamentarnoj većini pripada i većina u Ustavnom sudu. Zapalo ih.

Oktobarski izboru u Šavniku još nijesu završeni. Glasaće se – ko zna kada. I to nije do Ustavnog suda. Vlada našim novcem ulazi u neke nedefinisane projekte u Nikšiću i Baru (EPCG je kupila imovinu Željezare, država kupuje akcije Luke). Najavljuje se, istovremeno, prodaja Budvanske rivijere. Abazović i njegovi ministri u tehničko mandatu ne shvataju da nemaju mandate za dugoročne projekcije bilo koje vrste.

Čekamo primopredaju vlasti u Podgorici i Pljevljima. Parlamentarna većina se zavadila i oko planiranih izmjena Zakona o lokalnoj samoupravi. Naum  je bio da Vlada uvede prinudnu upravu u tim opštinama kako bi razvlastila izborne gubitnike Ivana Vukovića i Rajka Kovačevića. Zapelo je, izgleda, oko imenovanja v.d. upravnika. Ili je riječ o tome što  dio vladajućih (Demokrate) priprema koaliciju sa Evropa sad, koji slovi za nezvaničnog pobjednika podgoričkih izbora, a to nekima ne odgovara pred dolazeće parlamentarne izbore.

Pošto su pregovori o formiranju vlade Miodraga Lekića propali, parlament bi, po slovu Ustava, trebalo da bude raspušten sredinom marta. Par dana pred prvi krug predsjedničkih izbora. Tako postaje upitna i ideja po kojoj bi predsjednica Skupštine Danijela Đurović mogla postati v.d. predsjednika države u slučaju da se predsjednički izbori zakomplikuju, a hoće ne bude li funkcionalnog Ustavnog suda,  pa ne budu završeni prije nego Đukanoviću istekne mandate (sredina maja).

Uostalom, još traje septembarska sjednica parlamenta na kojoj je DF inicirao smjenu predsjednice parlamenta. Pauza je u toku, evo četvrti mjesec.

Ima tu još sitnica koje bi se mogle pomenuti. Inflacija, Aerodromi, nacionalna avio-kompanija, auto-put, pohara rijeka i šuma, partijsko i porodično zapošljavanje, izostanak obećanih zakona o nelegalno stečenoj imovini, lustraciji, Vladi, Skupštini… Inače je sve u najboljem redu.  ,,Crna Gora pokreće svoj svemirski program”, obznanio je premijer na ovonedjeljnoj sjednici Vlade. Kao stvoreno za Tviter. Polijećemo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KROJENJE CRNOGORSKE POLITIKE: Model KVINTA, proljeće 2023

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve strateške odluke i trase u novijoj crnogorskoj istoriji su morale biti donesene uz posredovanje i krojenje od strane Amerike, Evrope i Rusije i stoga ne čudi duboko usađeno vjerovanje u narodu da su promjene u Crnoj Gori moguće „tek kada stranci odluče to“ . Rat u Ukrajini promijenio dinamiku postupanja Kvinte (Amerika, Britanija, Francuska, Njemačka i Italija) koja je sada očigledno aktivnija, i vidljivo i nevidljivo, u regionalnim političkim procesima

 

Da su Crna Gora i Zapadni Balkan politički trusno područje koje nije baš sposobno brinuti o sebi,  odavno je poznato. Mimo perioda Titove Jugoslavije malo je bilo vremena kada neko sa strane nije morao uređivati odnose u našem dvorištu. Sve strateške odluke i trase u novijoj crnogorskoj istoriji su morale biti donesene uz posredovanje i krojenje od strane Amerike, Evrope i Rusije i stoga ne čudi duboko usađeno vjerovanje u narodu da su promjene u Crnoj Gori moguće „tek kada stranci odluče to“.

Uslovi, pitanje i prag od 55 odsto neophodne većine za referendum o nezavisnosti 2006. godine je postavila administracija EU usljed nemogućnosti lokalnih političkih aktera da se sami dogovore. Neka kasnija rješenja iz Ustava su takođe morala biti diktirana od strane EU ili njenih glavnih članica uz „mišljenja i asistencije“ Venecijanske komisije (VK). Upravo zahvaljujući „medijaciji“ briselske administracije i VK, donesene su procedure izbora čelnih ljudi pravosuđa koji su se sada pokazali potpuno jalovim i bez deblokirajućih mehanizama. I dok institucije zemlje klize u v.d. stanje ili disfunkcionalnost jedna za drugom, sve je jasnije da tešku političku i institucionalnu krizu nije moguće riješiti bez ponovne medijacije i „usluga“ međunarodnog faktora. Nedavno je slovenačka vanjska ministarka Tanja Fajon po drugi put bila u Podgorici u mjesec dana urgirajući da se što prije izaberu sudije Ustavnog suda bez kojeg ne može biti ni izbora. Prva posjeta je upriličena krajem decembra pred gregorijanski Božić zajedno sa njenin austrijskim kolegom grofom Aleksanderom Šalenbergom. Tada je poslato jasno upozorenje da bi nova vlada sa mandatarom Miodragom Lekićem izglasana na osnovu novog i široko osporavanog Zakona o predsjedniku, bila „korak unazad“. Tada je Lekić poručio da skupštinska većina „ne želi konfrontacije s međunarodnom zajednicom, ali ni pretvaranje države u eksperimentalnu laboratoriju protektoratskog tipa“.

Slovenija kao dio bivše Jugoslavije i Austrija, nekadašnji vladar više od polovine prostora bivše zemlje,  izabrane  su da prenesu poruke kao neko ko najbolje razumije crnogorske kompleksnosti i političke mahinacije. Tanja Fajon je ranije radila u Evropskoj komisiji (EK) kod komesara za proširenje i ima veliko iskustvo sa Zapadnim Balkanom. Za nekoliko dana, tačnije 23. januara, Fajon treba predati izvještaj vanjskim ministrima članica EU. Ona je tokom druge posjete upozorila da ukoliko se ne osposobi Ustavni sud, u sada šestom pokušaju, da „postoji velika prijetnja da EU zaustavi pristupne pregovore sa Crnom Gorom”. Može se pretpostviti da je Fajon upozorenjem ciljala više na crnogorsku javnost nego političare kojima je jasno da su pristupni pregovori odavno defakto zaustavljeni, kako zbog nesposobnosti i nevoljnosti crnogorskih pregovarača tako i zbog umora u Evropi. Prošle godine u junu se navršila decenija mlitavih pristupnih pregovora koje je otpočela vlast odlazećeg predsjednika Mila Đukanovića i njegove Demokratske partije socijalista (DPS). Tokom 10 godina pregovora DPS je od 33 poglavlja neophodnih za ulazak u EU uspio privremeno zatvoriti samo tri i time je Crna Gora osim formalnog liderstva u evrointegricijama postala i lider u najdužim jalovim pregovorima. Međutim, formalni prekid, tj. obustava pristupnih pregovora bi svakako loše odjeknuo u javnosti dok bi za ostale zemlje u regionu takva objava bila dodatno obezhrabrujuća.

Slovensko-austrijski dvojac je bio pristutan i na sastanku sa liderima Zapadnog Balkana na marginama Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu, Švajscarska. Cilj je jačanje integracija prema EU kako je na twitteru objavio v.d. premijer Dritan Abazović rekavši da je „cijelom regionu potrebno više eurooptimizma“. Bosna i Hercegovina je takođe u unutarnjoj blokadi. Predsjednik RS Milorad Dodik postaje sve drskiji u izjavama. Otvoreno je podržao rusku agresiju na Ukrajinu i njeno komadanje uz davanje ordena ruskom diktatoru Vladimiru Putinu. Dodik ne skriva da mu je želja da i BiH nestane. Nedavni nacionalistički izgredi na fudbalskom turniru u Sarajevu i napadi na roditelje mladih igrača iz Srbije podgrijavaju nacionalističke strasti uprkos brzoj akciji policije i privođenju krivaca. Makedonija i Albanija nikako da počnu pristupne pregovore zbog blokade Bugarske. Makedonci odbijajaju da prihvate bugarsko tumačenje njihovog nacionalnog i jezičkog identiteta. Odnosi između Srbije i Kosova koje je i dalje u međunarodnom poluprotektoratu su posljednjih mjeseci doveli maltene do usijanja i samo je direktna intervencija Evropske komisije i zemalja Kvinte/Petorke spriječila otvorenu eskalaciju i sukobe.

Rat u Ukrajini promijenio je dinamiku postupanja Kvinte (Amerika, Britanija, Francuska, Njemačka i Italija) koja je sada očigledno aktivnija, i vidljivo i nevidljivo, u regionalnim političkim procesima. Pogotovo se vidi jači uticaj anglo-saksonskog dijela Petorke (Amerikanci i Britanci) i rastući angažman Francuske. Nekadašnja praksa Zapada da da primat stabilokratiji nad demokratijom u regionu je dovedena u pitanje. Trpljenje autokrata u Republici Srpskoj, Srbiji, Crnoj Gori i Albaniji samo da bi se dobila kratkoročna stabilnost se vremenom pokazala kontraproduktivnom jer su moćnici počeli da se ponašaju kao nedodirljiva božanstva.

Britanski interes u cilju obuzdavanja šverca cigareta i preko Luke Bar je već neko vrijeme jasno i javno definisan sa aktivnim angažmanom britanskih finansijskih i obavještajnih službi pri državnim organima u Podgorici. U utorak je objavljena informacija da je v.d. direktor Uprave prihoda i carina Vladan Bulatović imao sastanak sa ambasadorkom Karen Medoks i britanskim oficirom za vezu za privredni i finansijski kriminal. Glavni specijalni tužilac Vladimir Novović je pred gregorijanski Božić posjetio London službeno radi jačanja saradnje „u oblasti borbe protiv korupcije i teškog i organizovanog kriminala na Zapadnom Balkanu i u Evropi“. Interesantno je da se ta posjeta poklapa sa hapšenjem bivšeg direktora Uprave prihoda i carina Rada Miloševića.

Valja se podsjetiti da su Anglosaksonci takođe bili uključeni i u raniji izborni proces u Crnoj Gori koji je doveo do pada DPS vlasti na sličan način na koji je i Slobodan Milošević uklonjen u oktobru 2000. godine, ali uz mnogo manje buke. Bez pomoći britanskih i američkih organizacija i njihovih konsultanata ujedinjavanje tadašnje crnogorske opozicije bi bilo teško zamislivo. U vrijeme kada je sadašnji specijalni američki izazlanik za Balkan Gabrijel Eskobar bio otpravnik poslova američke ambasade u Beogradu kafići i restorani u relativnoj blizini ambasade bili su puni gostiju iz Demokratskog fronta (DF) koji su dolazili na konsultacije i instrukcije, uglavnom uz pomoć prevodilaca. Navodno su i zadnja vrata ambasade često primala posjetioce. Slične scene su nekad viđane u Budimpešti sa osobama Demokratske opozicije Srbije (DOS) koji su pripremani za savezne izbore u jesen 2000. godine. Kakva je bila euforija nakon izborne pobjede 30. avgusta 2020. godine je opisao Andrija Mandić, jedan od DF lidera, na sjednici skupštinskog Odbora za bezbijednost 28. oktobra rekavši da je  „nosilac naše liste (Zdravko Krivokapić) jedva dočekao da utrči u američku ambasadu i pita šta treba da radi“. Naknadna grabež za pozicijama u novoj vlasti i izvrdavanje pojedinih dogovora je kasnije dovela i do američkog stava da „za sada“ DF nije partner u procesima u Crnoj Gori.

Za razliku od prilično jedinstvenog stava Anglosaksonaca, emisari koji dolaze iz Brisela su različitijih boja ali možda i uticaja. Stavovi Berlina su puno puta na odstojanju od Vašingtona i Londona a nekad bliži Moskvi nego što se i misli.

Miroslav Lajčak je odigrao veliku ulogu kao izaslanik EU tokom crnogorskog referenduma 2006. godine za čiji uspjeh je od vanjskih faktora jedino Moskva bila decidno zainteresirana i uključena da pomogne režimu Đukanovića. Lajčak je bivši komunistički diplomac MGIMO akademije u Moskvi čija diplomska slika stoji tik do slike ruskog vanjskog ministra Sergeja Lavrova i smatra se da nije slučajno što je on imao presudnu ulogu da referendum prođe kako je planirano. Nebojša Medojević ga je nedavno nazvao „starim agentom KGB-a“ i plaćenikom Đukanovićevog kartela. Lajčak je bio i ministar inostranih poslova u vladi Roberta Fica kada je ubijen slovački novinar Jan Kučijak i njegova vjerenica. Fico je u nedavnom intervjuu za prestižni švajcarski list NZZ osudio sankcije prema Rusiji dok je pomoć u oružju za odbranu Ukrajine označio kao „javni ratni zločin“. Lajčak koji je i sada čest službeni gost u Crnoj Gori je ovu skandaloznu izjavu svog partijskog šefa odćutao. Tonino Picula kao izvjestilac Evropskog parlamenta za Crnu Goru je lijevi kadar i bivši hrvatski vanjski ministar. Njegova Socijaldemokratska partija kojoj pripada i predsjednik Zoran Milanović je  blokirala obuku ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj. Picula je u svojim izjavama puno puta bio na liniji stavova DPS-a.

Ostaje da se vidi hoće li se Kvinta dogovoriti ili će svako na svoj način raditi na razrješenju krize u Crnoj Gori i krojenju njenog daljeg strateškog pravca. Tanja Fajon je tokom druge posjete Podgorici izjavila „od Crne Gore očekuje da isporuči rezultate“ i da povodom toga „ima dobar osjećaj“.

 

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo