Povežite se sa nama

FOKUS

ZA KOGA ĆE DA RADI MONTENEGRO WORKS: Najmoćniji ministar traži još moći

Objavljeno prije

na

Osnivanje MNW nije predviđeno ovogodišnjim Planom rada vlade, niti su sredstva opredijeljena kao osnivački kapital firme (skoro 500.000 eura) predviđena Zakonom o budžetu za 2021. godinu.  Ostali smo uskraćeni za utemeljeno obrazloženje te hitne odluke. Zato nam ne manjka sumnji i spekulacija

 

„Ne mogu ja da se bavim svakom finansijskom obavezom u državi”, zvučalo je kao da se požalio ministar finansija i socijalnog staranja Milojko Spajić. Da bi onda demonstrirao volju da uradi baš to što kaže da ne može.

Crna Gora dobija još jedno državno preduzeće. Do početka oktobra u Centralni registar privrednih subjekata biće upisano društvo sa ograničenom odgovornošću Montenegro works (Crna Gora radi, na ovdašnjim jezicima). Vlada je, Odlukom o osnivanju preduzeća, za aktivnosti neophodne za registraciju i zakonit početak rada MNW zadužila Spajića, koji je i inicijator osnivanja nove kompanije. Društva sa ograničenom odgovornošću kome će u registar, pod stavkom osnovna djelatnost (u Odluci o osnivanju MNW doo stoji pretežna djelatnost), biti upisana šifra 7002 – „konsultantske djelatnosti u vezi sa poslovanjem i ostalim upravljanjem”. Sličnih preduzeća u Crnoj Gori, sa istim opisom osnovne djelatnosti, u ovom trenutku ima  stotine. Samo što nijedno nije u vlasništvu države i pod direktnim patronatom Ministarstva, odnosno, ministra finansija.

Osnivanje MNW nije predviđeno ovogodišnjim Planom rada vlade Zdravka Krivokapića, niti su sredstva opredijeljena kao osnivački kapital firme (skoro 500.000 eura) predviđena Zakonom o budžetu za 2021. godinu. Budžet je, zahvaljujući njegovim autorima iz Ministarstva finansija, programski – pa je u njemu lako provjeriti čega ima a čega nema. Sem ako se ne zagrebe po već dobro istrošenoj budžetskoj rezervi. Ostali smo, ipak, uskraćeni za racionalno i na podacima utemeljeno obrazloženje te hitne odluke.

„Državna preduzeća zapošljavaju ogroman broj ljudi i ne možemo da dozvolimo da te kompanije neefikasnim upravljanjem propadaju i da su na grbači poreskih obveznika, kao u prošlosti, ili da se zbog neadekvatnog i neodrživog poslovanja gube radna mjesta”, navodi se u saopštenju Ministarstva finansija iz koga smo saznali za namjeru osnivanja MNW. Nema nijednog mjerljivog podatka.

„Osnovni zadatak kompanije Montenegro Works predstavlja vršenje nadzora, praćenje i analiziranje finansijskog stanja u privrednim društvima u većinskom vlasništvu države, kao i pružanje podrške u sprovođenju reformi u cilju efikasnijeg upravljanja”, najavljuju Spajić i njegov glavni pomagač u ovom poslu, ministar ekonomije Jakov Milatović. Dodatno objašnjavaju: „Za ispunjavanje ovih zadataka, ali prvenstveno za iskorjenjivanje loše prakse neefikasnog i nedomaćinskog upravljanja, kao i pružanje pomoći pri finansijskoj analizi novim članovima menadžmenta u preduzećima u većinskom vlasništvu države, potrebni su nam kadrovi koji imaju viziju i iskrenu želju da daju svoj doprinos reformama koje sprovodimo”.

Ovo zaslužuje detaljniju analizu.

Mi ne znamo dovoljno o reformama koje sprovodi ova vlada. „Nedomaćinsko poslovanje” ne liječi se formiranjem novih preduzeća koja će preuzeti nečiji posao a ostaviti mu dobru platu i privilegije, već imenovanjem novog menadžmenta u kome su bolji domaćini. I to ponavljati dok ne budemo zadovoljni postignutim rezultatima. Neko će, s pravom, reći da za to trebaju „nadzor, praćenje i naliziranje finansijskog stanja” u državnim preduzećima. Ni za to nam ne treba MNW doo. Prema važećim zakonima, to je posao revizorskih odbora. Samo treba udesiti da tamo sjede ljudi koji znaju posao i rade za vlasnika (državu/vladu) a ne, kao što je sada slučaj, penzioneri, službenici ili rukovodioci kompanija čiji rad takav revizorski odbor, navodno, nadgleda. Za mizernu (za propisani posao) naknadu od 150 do 600 eura godišnje, kako pokazuju prošlogodišnji podaci Vlade Duška Markovića.

Konačno, stavka „pružanje pomoći pri finansijskoj analizi novim članovima menadžmenta”, zaslužuje poseban osvrt. Članovi ove vlade prekršili su obećanja, pa su umjesto stručnjaka i menadžera sa iskustvom, na rukovodeća mjesta u državnim kompanijama (baš kao i u javnim institucijama) doveli ljude kojima je glavna preporuka bila partijska i(li) porodična prepoznatljivost uz, gotovo obaveznu, potvrdu o učešću na prošlogodišnjim litijama. Sada se ti isti ministri, skupa sa premijerom, čude što novi „menadžeri” ne znaju svoj posao. I planiraju, valjda, da ih edukuju finansirajući još jednu državnu kompaniju. Za nove prijatelje, rođake, partijske saborce.

Biće zanimljivo gledati čemu će to zaposleni stručnjaci iz MNW doo moći da nauče, recimo, čelnike EPCG: predsjednika borda Milutina Đukanovića, izvršnog direktora Igora Noveljića i njihovih 11 (i slovima – jedanaest) savjetnika, 12 direktora sektora, još toliko njihovih pomoćnika… Pa sve to puta 40, koliko, otprilike, ima državnih preduzeća koja će se naći pod kontrolom MNW (i o tome se još samo nagađa). Ili je bilo lakše formirati korisne revizorske odbore, dobijati validne finansijske podatke, pa promijeniti one članove Odbora direktora i menadžmenta koji nijesu dorasli poslu. Uz krivičnu prijavu protiv onih koji to zasluže.

„Osnivanjem MNW odgovaramo na apele menadžera državnih preduzeća, koji su obasipali MFSS i resorna ministarstva, tražeći finansijske analize i finansijsku stručnu pomoć”, tvrde ministri – promoteri te ideje. Umjesto da neznalice vrate tamo odakle su došli.  A oni skoro pa da građanima zamjeraju izbor menadžera koji su i napravili (po partijskim kvotama raspodjele funkcija po dubini).

Odluka o formiranju MNW nije naišla na nepodijeljeno odobravanja ni unutar vladajuće većine. To može da znači da nije dobro pripremljena, ali i da neki od predstavnika izvršne i zakonodavne vlasti u njoj prepoznaju i moguće loše namjere.

Prema saznanjima Monitora, odluku o formiranju MNW doo, na prošlonedjeljnoj sjednici vlade, nije podržalo pet ministara. Mladen Bojanić, ministar kapitalnih investicija, i u pisanoj je formi predočio razloge zbog kojih smatra da je odluka o osnivanju te i takve kompanije pogrešna. „Smatram da je predmetna Odluka ishitreno predložena, bez predstavljanja valjanih razloga donošenja u roku koji nije dozvoljavao ozbiljnu analizu djelatnosti, poslovnog plana, jasne dinamike razvoja, načina finansiranja, kao i moguće posledice takve odluke”, navodi Bojanić u analizi. „Usmena analiza i razlozi hitnosti predstavljeni od predlagača još više su me uvjerili u valjanost moje odluke da budem uzdržan prilikom glasanja po ovoj tački. Dodatno, SWOT analiza koja nam je predstavljena na sjednici od 31. jula ne zadovoljava ni minimum ozbiljne analize koja treba da se bavi ovom veoma važnom tačkom, i to po pitanju ciljeva osnivanja MW DOO, i po pitanju važnosti i načina finansiranja”.

Još oštrije kritike stigle su od, vladajuće/opozcionog Nebojše Medojević. „Ministar (Spajić) formira svoju privatnu firmu da kontroliše državna preduzeća”, kazao je predsjednik PzP. „Cijenim da iza ove neustavne uzurpacije ovlašćenja i suspendovanja legalnih zakonskih organa upravljanja stoje i planovi o privatizaciji tih preduzeća. Po mojim saznanjima, prve na redu su Plantaže koje će ova ekipa proglasiti bankrotiranom i predložiti privatizaciju kao jedini spas. Po bagatelnoj cijeni i unaprijed poznatom kupcu”. Dodatno, Medojević najavu osnivanja MNW dovodi u vezu sa sve izvjesnijim osnivanjem nove političke partije koju će, uz blagoslov premijera, predvoditi neko od njegovih najbližih saradnika iz Vlade (upućeni tvrde da je baš ministar Spajić prvi favorit za tu funkciju). Namjera ministra Spajića je, kaže Medojević, „da preuzme apsolutnu kontrolu nad tokovima državnog novca i poslovanjem državnih preduzeća, kako bi se taj uticaj iskoristio na vanrednim izborima, po modelu DPS-a: jedan zaposleni četiri glasa”.

Umjesto odgovora, objašnjenja, ili makar pojašnjenja da li će MNW predlagati, savjetovati ili zapovijedati menadžerima državnih preduzeća koja se nađu pod njenom kontrolom, nakon što budu izuzeta iz resora kojima sada pripadaju, Spajić i Milatović nastavljaju započeti posao. Ministarstvo finansija je raspisalo javni poziv za izbor pet članova borda MNW. Na primjedbu ministra Bojanića da je nezakonito birati bord preduzeća koje nije upisano u registar, a nema ni statut, Spajić odgovara kako to nije konkurs nego javni poziv. „Za šta nam ne treba ni Statut ni bilo šta drugo… Javni poziv je testiranje interesovanja za takve pozicije”.

Ko pročita taj, ne konkurs nego javni poziv, shvatiće da je to, ipak, obavezan stepenik na putu ka članstvu u Odboru direktora MNW. Piše: „Naš tim će pažljivo evaluirati sve pristigle prijave (šalju se na službeni mejl ministra finansija, prim. Monitora). Kontaktiraćemo sa onim kandidatima/kinjama kod kojih prepoznamo potencijal, kao i poklapanje iskustva, vještina i vizije kandidata i obavijestiti ih o narednim koracima u procesu selekcije”. Nema načina – ili on nije naveden – kako bi se neko mogao, naknadno, uključiti u proces selekcije. Pa imamo situaciju da se ljudi koji imaju „potencijal, iskustvo, vještinu i viziju” kandiduju za posao u firmi kojoj znaju samo – ime. Pod uslovom da ih neko od malobrojnih insajdera upućenih u detalje nije upoznao sa stvarnim naumom osnivača. Pride, od potencijalnih kandidata se „po mogućnosti” očekuje da ne traže naknadu za obavljeni posao. Volonteri bi, dakle, mogli upravljati preduzećima čija se nominalna vrijednost mjeri milijardama eura.

I sve to na riječ ministra Spajića. A on, praktično dnevno, nađe način da se pohvali vlastitim uspjesima. To kod jednih stvara sliku o ministru – supermenu, a kod drugih budi nove sumnje, zasnovane na dosadašnjim kontroverzama vezanim za rad prvog čovjeka Ministarstva finansija.

„Riješili smo problem kineskog duga za autoput”, pohvalio se Spajić novinarima nakon što je Vlada, na njegov zahtjev, na taj ugovor stavila oznaku interno, pretvarajući ga u državnu tajnu. „Mi smo platili 3,1 milion eura kao kamatu umjesto 6,9 miliona koliko smo trebali da platimo”, navodi Spajić ne objašnjavajući ko je platio razliku od 3,8 miliona. Zašto je taj neko to uradio. I koliko bi sve to moglo da nas košta kada se za 14–20 godina podvuče crta ispod njegovog ugovora o hedžingu.

Ili još slikovitiji primjer: „Samo u junu smo imali 43 miliona suficita (viška u kasi). Istorijski maksimum”, navodi ministar Spajić objašnjavajući kako se to njegovim prethodnicima moglo desiti samo slučajno. Ali ne pominje da je tog mjeseca u državni trezor pristiglo 30 miliona eura dividendi iz EPCG (zarađene prošle godine), pa još nešto iz Pošta CG… dok je julska zarada državnim namještenicima i službenicima isplaćena tek početkom avgusta, nakon što su otišli na kolektivni godišnji odmor. Tu su i glasine da Vlada kasni sa isplatom obaveza

za restituciju, eksproprijaciju, subvencije i refundacije, pa se i taj novac prošlog mjeseca računa kao suficit.

„Mi imamo sezonu koja je brutalna”, pohvalio se neki dan Milojko Spajić. Samo da nam i jesen i zima ne budu slični. Pod komandom MNW. Sa vanrednim izborima ili bez njih.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

To su slike još jedne crnogorske priče o istoriji diskriminacije i nepravde koja ne samo traje, već proizvodi nove mržnje i nasilja. Bitka koja se ove sedmice vodi na sjednicama Vlade i cetinjske skupštine, mnogo je više od rešavanja vlasničkog pitanja nad jednim vjerskim objektom. Ona je nastavak borbe političkih vođa  za moć preko identitetskih pitanja, i novo podizanje nacionalnih tenzija do usijanja. Premijer Zdravko Krivokapić saopštio je da su nedopustive brutalne, šofinističke uvrede na račun potpredsjednika Vlade, ali i pojedinih odbornika Skupštine Cetinja, koje su se, kako je kazao, mogle čuti od pojedinih simpatizera DPS-a na Cetinju.

Krivokapić je u pravu. Poruke okupljenih predstavnicima URA, ne samo da su nedopustive, nego moraju biti i adekvatno sankcionisane. I na Cetinju, ali i u ostatku Crne Gore.

No, nedopustivo je još nešto. Komentarišući bezopoteznu odluku Vlade da Cetinjski manastir prepiše na državu, Krivokapić je kazao da je država samo ispravila – grešku.  ,,Nijedna odluka koja se donosi ne može biti protivustavna, protivzakonita i na štetu bilo koga. Taj atak na imovinu je krenuo već formiranjem tzv. Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) čiji je jedini cilj bio, ne da uspostavi vjeru, nego da vrati imovinu, kako bi ta imovina mogla da bude korišćena ili od strane države ili te NVO”, rekao je Krivokapić.  Tako je premijer, sve predstavljajući se zaštitnikom Ustava i vjerskih prava, takozvanom nazvao vjersku zajednicu upisanu u registar ove zemlje. I još jednom pokazao da je zastupnik interesa Mitropolije crnogorsko-primorske, a ne svih crnogorskih građana.

Na ovu izjavu premijera, te odbornika DPS-a Jankovića, reagovala je Akcija za ljudska prava (HRA). Oni su pozvali javne funkcionere da se uzdrže od govora koji izaziva mržnju. ,,Verbalno izazivanje i podsticanje mržnje je uvod u fizičko nasilje, pa tome svako ko ima nadležnosti i javni uticaj mora da se suprotstavi”, rekli su iz HRA. Istakli su da je premijer svojom izjavom ne samo povrijedio vjerska osjećanja vjernika CPC-a, nego i mogao da podstakne mržnju prema njima.

,,Podsjećamo da je ranije predsjednik Milo Đukanović, Srpsku pravoslavnu crkvu nazivao ‘kvazivjerskom zajednicom’, ‘koja pokušava da zadrži nezakonito prisvojenu imovinu’, ‘koja je odgovorna za genocid u Srebrenici'”, rekli su iz HRA.

Spuštanju tenzija nije pomogao ni mitropolit Joanikije. Tek nakon što je  na Cetinju, zalivenom suzavcem, ustoličen na neviđen način, on je u Danilovgradu u manastiru primio predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika. Osvjedočenog širitelja mržnje.  Političara koji  uprkos zabrani, nastavlja javno da negira genocid u Srbrenicu , uz spremnost, kako kaže, i da ,,robija”.  Mitropolit ga je opjevao kao viteza u borbi za srpstvo.

Trebali bi tomovi da se ispišu sva ,,podsticanja” na posijanu mržnju od strane predstavnika aktuelne i prethodne vlasti. Ne samo izjave, već i brojne odluke prethodne i ove vlast svojevrsna su vrsta nasilja i podsticanje na nasilje i mržnju. Jedna od takvih je i priča o Cetinjskom manastiru.

Cetinjski manastir, jedan od simbola Crne Gore, je izgradio u drugoj polovini 15. vijeka tadašnji crnogorski vladar Ivan Crnojević. Tokom narednih nekoliko vjekova  bio je sjedište svih crnogorskih vladara. Cetinjski manastir je jedan od  ukupno  2.000 kulturnih dobara u Crnoj Gori. Od toga oko 800 sada pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Do kraja godine znaće se tačan broj, pošto još ne postoji ni prezican registar. Do 1986. godine sve  crkve i manastiri i zemljište, bili su u vlasništvu sela, bratstava i plemena.  Od 1986. do 2006. godine, na Mitropliju crnogorsko primorsku  prepisano je gotovo sve bitnije. Najveći imovinski rast Srpska pravoslavna crkva, odnosno Mitropolija, doživjela je u vrijeme tridesetogodišnje vladavine aktuelnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koji danas na Cetinju navodno brani crnogorske svetinje od apetita Srpske pravoslavne crkve i srpskog sveta.  U vrijeme njegove vladavine SPC je, bespravno gradila, zauzimala. Vjernici Crnogorske pravoslavne crkve sprečavani su da vrše obrede u vjerskim objektima. Đukanović je bio strateški  partner pokojnog mitropolita Amfilohija, dok su se gomilala brojna  nerazriješena  pitanja oko vjerskih objekata kojima je SPC upravljala.

Da nova vlast nije sposobna da ta pitanja riješi na pravi način, jasno je.  Ona ih pojačava, čineći sve da ispuni interese Mitroplije crnogorsko primorske, odnosno SPC-a i Beograda.

Vlasništvo nad Cetinjskim manastirom je upisano na Opštinu Cetinje 2005. SPC je to sporila, tvrdeći da je vlasništvo nad Cetinjskim manastirom upisano neustavno i podnijela zahtjev da se taj upis prava svojine briše. Ustavni sud je navodno proglasio neustavnim taj upis, ali se do ove sedmice  Cetinjski manastir u katastru  vodio na Opštinu Cetinje.

Litije koje su prethodile padu Đukanovićevog režima, organizovala je MPC  ne pristajući da se  vjerska imovina prepiše  na državu, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i u parlamentu u decembru 2019.

Krivokapićeva Vlada je ove sedmice Upravi za katastar i državnu imovinu naložila da u vezi sa sudbinom Cetinjskog manastira uradio ovo: ,,Nalaže se Upravi za katastar i državnu imovinu da odmah i bez odlaganja izvrši ispravku upisanog nosioca prava svojine na način što će umjesto Prijestonice Cetinje kao nosioca prava svojine vratiti upis na Državu Crnu Goru, shodno rješenju Uprave za nekretnine Podgorica – Područna jedinica Cetinje od 24. 11. 2005, pri čemu se navedenim upisom ne dira u prava upisanog titulara korišćenja”.  Vlada je tu odluku donijela  13. septembra bez održavanja sjednice, a kako su saopštili,  na osnovu pribavljene saglasnosti većine članova Vlade. Za 14. septembar već je bila najavljena rasprava u Skupštini opštine Cetinje, koja je i održana, o građanskoj inicijativi da se Cetinjski manastir vrati Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (CPC).

Blagota Mitrić, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda, obje odluke nazvao je protivustavnim, i ocijenio da bi u ovoj situaciji trebalo da reaguje Ustavni sud. U toj instituciji, međutim, ćute.

,,Tu su bezumne pravne odluke, jer je malo reći da su protivustavne. To je u stvari početak jedne pravne rašomonijade u Crnoj Gori koja može da izazove vrlo teške i negativne posljedice”, kazao je Mitrić. ,,Stanje je došlo do usijanja. Vi imate i pravni apsurd u okviru ove prave rašomonijade. Prvo, ova Vlada, koja je svojom odlukom Cetinjski manastir ustanovila kao državnu svojinu, ona je prije godinu dana kada je došla na vlast poništila raniji zakon o vjeroispovijesti koji je predviđao baš to. I donijeli su novi zakon koji to ne predviđa, nego da je to vlasništvo Mitropolije. E sada kad su vidjeli da će Skupština opštine Cetinje u petak donijeti odluku o tom da se Cetinjski manastir da u vlasništvo Crnogorskoj pravoslovnoj crkvu, onda je Vlada, da bi preduhitrila takvu jednu odluku, napravila još veću nezakonitost, odnosno protivustavnost”, ističe Mitrić.

Svi znamo, da ovdje nije riječ o jednoj bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manstiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike, i Srpske i Crnogorske pravoslavne crkve.  Drevni Manastir bio bi, svih nas. Naš. Umjesto policije štitila bi ga zajednička  ljubav. Okupljao bi nas. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći, kojima religija treba kao pogonsko gorivo. A nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedestih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo