Povežite se sa nama

INTERVJU

IVO JOSIPOVIĆ, BIVŠI PREDSJEDNIK HRVATSKE: Za pobjedu u miru

Objavljeno prije

na

Za mene, pobjeda u miru znači napuštanje antagonizma između Hrvata i Srba u Hrvatskoj i normalizaciju odnosa sa svim susjedima. Znači i pijetet za sve nevine žrtve rata, među kojima je i značajan broj Srba

 

MONITOR: Za vrijeme Vašeg predsjedničkog mandata, Hrvatska je 2013. godine postala članica EU. Koliko se promijenila država a koliko društvo u Hrvatskoj za ovih osam godina?

JOSIPOVIĆ: I naša država, još važnije, naše društvo postali su boljima u vrijeme pregovora. Ispunjavajući uvjete za članstvo u EU, napredovali smo. Nažalost, nakon ulaska u EU ušli smo u stanje koje nazivam društvenom regresijom. Počeli smo nazadovati u mnogim područjima. Korupcija je opet procvjetala, porastao je nacionalizam, odnosi sa susjedima su pokvareni, u mnogim aspektima potonuli smo na dno ljestvice EU. Nadam se da je to privremeno stanje.

MONITOR: Pročitala sam Vašu kolumnu u Nacionalu, povodom neimenovanja profesorke prava Zlate Đurđević, na mjesto predsjednice Vrhovnog suda. One koji su tako odlučili ili uticali na odluku nazvali ste „pravosudno-političkim imperijem“. Ko su odgovorni što se Hrvatska nije izborila sa uticajem izvršne vlasti na sudsku?

JOSIPOVIĆ: Imamo atipičnu situaciju za koju smo sami krivi, ali kriva je i EU. U reformama vezanim za pravosuđe dobili smo sustav u kojemu je pravosuđe država u državi. Što god i kako god da radi, nitko mu ne može ništa. Pri tome, naravno, ne mislim na eventualni utjecaj na odluke u konkretnim predmetima, već na opću uspješnost, kvalitetu rada i brzinu postupanja. I nikako ne bih rekao da je sudska vlast podređena izvršnoj. Oni su partneri, rekao bih, ravnopravni. Pri tome mislim na trokut HDZ – pravosuđe – Ustavni sud. Zaboravili smo da postoji podjela i međusobna kontrola vlasti. Suci sami sebe biraju (osim predsjednika ili predsjednice Vrhovnog suda), sami vrednuju svoj rad, vlada ozbiljni nepotizam, sve više vidimo i korupcija. Efikasnost pravosuđa je iznimno loša. Zlatu Đurđević nisu htjeli jer su je smatrali nekim tko bi mogao poremetiti idilu u navedenom trokutu. Ulogu je u tome odigrao i osobni sukob premijera Plenkovića i predsjednika Milanovića.

MONITOR: Povodom nedavnih hrvatskih državnih praznika, oglasili ste se čestitkama, ali i pozivom da se počast oda svim nevinim žrtvama vojne akcije Oluja i da se postigne i „pobjeda u miru“. Koliko su danas građanstvo ali i politička scena u Hrvatskoj spremni da ratne devedesete ostave iza sebe i prepuste ih pravosuđu i istoričarima?

JOSIPOVIĆ: Nažalost, još vodimo i Drugi svjetski rat, gdje ne bi ovaj relativno nedavni, Domovinski rat. Vrlo smo daleko od „pobjede u miru“. Dio braniteljskih udruga vrlo je jasno u funkciji HDZ-a i njegove vlasti, a manji dio čak naginje neoustaštvu. Vidjeli smo, prilikom rasprave Zakona o civilnim žrtvama rata, neke su udruge željele da se taj zakon ne odnosi na naše građane Srbe – civilne žrtve rata. Štoviše, 2014. godine neke su udruge imale gotovo pučističke ambicije. Srećom, demokracija je bila jača. Međutim, ogormna većina branitelja nije politizirana i ne uživa u nemalu novcu koji je namijenjen za rad veteranskih udruga. Ima i udruga koje nisu politizirane i sjajno doprinose društvenoj i ekonomskoj aktivnosti veterana. Posebno mi je draga udruga koja okuplja hrvatske branitelje iz posljednjeg rata i antifašiste. Te dvije tradicije su zaista povezane u ideji obrane slobode i opstanka svoje zemlje. Za mene, pobjeda u miru znači napuštanje antagonizma između Hrvata i Srba u Hrvatskoj i normalizaciju odnosa sa svim susjedima. Znači i pijetet za sve nevine žrtve rata, među kojima je i značajan broj Srba.

MONITOR: Poslije pada Berlinskog zida, jedan od imperativa za nove vlasti u bivšim zemljama Istočnog bloka bila je lustracija. Komentator na Vaše FB postove, istakao je zahtev za lustracijom u Hrvatskoj. Zemlje koje su nastale raspadom SFRJ i kad su nešto pokušavale da pokrenu na temu lustracije, nisu uspjele da je sprovedu. Kako Vi to objašnjavate?

JOSIPOVIĆ: Kao prvo, SFRJ i Hrvatska u njoj nisu ni približno bile tako represivne naravi kakve su bile neke od zemalja bivšeg Istočnog ili socijalističkog bloka. Drugo, ogroman broj, velika većina članova Saveza komunista prešla je u HDZ. I sam predsjednik Tuđman bio je Titov general. Malo je istaknutih HDZ-ovaca koji nisu bili u članstvu Saveza komunista. Neki to skrivaju, neki ne, ali, sjetimo se samo nekih premijera i predsjednika: Tuđman, Mesić, Manolić, Gregorić, Valentić,  pa gotovo svi istaknuti generali, pa članovi obavještajnog sektora. O lijevoj oporbi da i ne govorim. I ja sam kao mladić bio člank SK. Nadalje, odmah na početku državnosti došao je rat i u obrani Hrvatske sudjelovali su i najistaknutiji pripadnici vojske, policije i tajnih službi bivše države. Koga onda lustrirati!? Osim toga, sada je proteklo jako puno vremena od raspada Jugoslavije i gotovo i da nema na javnoj sceni osoba koje bi se uopće moglo lustrirati. Lustracija znači ograničenje pristupa javnim službama osobama koje su u bivšem sustavu ugrožavale ljudska prava i slobode. Nikako ono što zazivaju neki ekstremni komentatori, u pravilu anonimni desničari po Fejsu, da je netko kriv već time što je ljevičar ili bivši član SK.

MONITOR: U Hrvatskoj dominiraju i smjenjuju se na najvišim funkcijama uglavnom funkcioneri HDZ-a i SDP-a, uz koalicione kombinacije. Izvjesna novina je pobjeda zeleno-lijevog bloka Možemo na zagrebačkim izborima. I vi ste osnovali partiju Naprijed Hrvatska – Progresivni savez. Kako gledate na istoriju i perspektivu hrvatskog dvopartizma?

JOSIPOVIĆ: Nije nužan duopol na političkoj sceni. Zapravo, na europskoj sceni nema puno takvih slučajeva. Uvijek postoje, uz dvije velike ili veće stranke i treće, četvrte, čak i pete bez kojih nije moguće sastaviti vladu. Naš je problem upravo rascjepkanost scene. Iskreno, ne mogu vam točno reći koliko uopće ima stranaka u Hrvatskoj. Mislim da je negdje oko 175 aktivnih stranaka. To nije dobro, ne samo zbog disprerzije glasova, nego i zbog slučajeva u kojima gotovo beznačajne stranke u predizbornim koalicijama dobijaju zastupnike. To generira političku korupciju i slabi vlast. Postoje načini kako reducirati scenu, smatram, optimalno je 10–20 stranaka od kojih bi neke bile isključivo lokalne naravi. To se može postići izbornim zakonom, primjerice, zabranom predizbornih koalicija – kao u Njemačkoj, a i strožom kontrolom danas prilično benevolentnog provjeravanja da li stranke imaju potreban broj članova i da li uopće djeluju. Da, u jednom sam trenutku bio izrazito nezadovoljan radom SDP-a i osnovao stranku Naprijed Hrvatska. Izbori su došli odmah po osnivanju i nismo ostvarili željeni rezultat. U međuvremenu, došlo je do nekih promjena i dogovora i opet smo se vratili u okvire SDP-a.

MONITOR: Njemačka je puno pomagala Hrvatskoj na evropskoj-EU i međunarodnoj političko-diplomatskoj sceni. U septembru će se održati savezni parlamentarni izbori na kojima poslije 16 godina neće figurirati kandidatura Angele Merkel. Koliko bi rezultati ovih izbora i odlazak Merkelove mogli uticati na „pad akcija“ Njemačke i EU na globalnom planu?

JOSIPOVIĆ: Da, ne samo Njemačka nego i brojne druge europske države jako su nam pomogle na putu u EU. Ne bih ovdje izdvajao nijednu državu, većina je zaista odigrala za nas sjajnu ulogu. G-đa Merkel je velika političarka i vizionarka. Njemačka će i poslije nje ostati u mnogočemu vodeća europska država. Naravno, na njen položaj u EU i međunarodnoj zajednici općenito snažno će utjecati kvalitete novog lidera. Merkel, međutim, nije zadužila samo Hrvatsku, zadužila je Evropu, ali i svijet.

MONITOR: Zanima me vaše mišljenje, kao stručnjaka za međunarodno krivično pravo, kako vidite zamolnicu koju je Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine, u okviru instituta međunarodne pravne pomoći, uputilo Hrvatskom ministarstvu pravde u vezi sa preuzimanjem postupka protiv 14 visokih oficira HVO i HV koji su učestvovali u vojnoj akciji Bljesak 1995?

JOSIPOVIĆ: Iz onoga što je meni poznato, u akcijama koje je HV vodio u Bljesku ili kasnije na području BiH jest bilo stradanja civila, ali ne i ratnih zločina. Posebno, akcija Bljesak u cijelosti je vođena na teritoriju Hrvatske. Kada je riječ o događajima u BiH, najviše se govorilo o događajima kraj Mrkojić Grada. Budite sigurni, da je bilo ratnih zločina naših snaga u BiH, Haški sud bi ih sigurno optužio. Ali, nije dobro da s naše strane priča završi političkim deklaracijama i konstatacijom da je riječ o fabriciranim optužbama koje su plasirane baš u vrijeme proslave Dana pobjede.  O profesionalnosti zahtjeva iz BiH govori i to da traže kazneni postupak i protiv osoba koje su umrle, što pravno nije moguće. Ali, olak pristup mogao bi dovesti do ozbiljnih neugodnosti za žive osobe na koje se zahtjev iz BiH odnosi, posebno u inozemstvu. Zato, ali i zbog, i domaćeg i međunarodnog prava koji traže da se lege artis pristupi svakom od sličnih zahtjeva, Hrvatska, preciznije, hrvatsko pravosuđe, treba provesti radnje koje su potrebne za profesionalnu pravosudnu odluku o tome treba li zahtjev BiH odbaciti ili nastaviti s postupkom. Konačno, službena je hrvatska politika a i zakonska i moralna obveza da ispita svaku sumnju na kazneno djelo, posebno ako je riječ o ratnom zločinu.  Političke deklaracije nisu dovoljna zaštita za slučaj fabriciranih optužbi.

 

Novac i moć su narušili izvorno duhovno poslanje Crkve

MONITOR: Koliko je tzv. konkordat potpisan između Hrvatske i Svete Stolice 1996, uticao na klerikalizaciju društva i umanjivanje sekularnog karaktera države? Kakve pouke iz Vašeg iskustva može danas izvući Crna Gora čija Vlada najavljuje da će ubrzo biti potpisan Temeljni ugovor o odnosima države i SPC?

JOSIPOVIĆ: Osobno, kad sam preuzimao dužnost, nisam imao velikih primijedbi na tzv. Vatikanske ugovore. Danas, nakon iskustva u protekih desetak godina, smatram da bi ih trebalo u dobroj mjeri promijeniti jer narušavaju sekularnu narav države. To ne znači da bi Crkvu trebalo odsjeći od društva, ali financijska davanja bi trebalo uskladiti s mogućnostima države, nastavne programe bi trebalo sekularizirati a vjeronauk vratiti u crkve. Za to se zalažu i mnogi katolici a i istaknuti svjećenici. Smatraju da su novac i moć narušili izvorno duhovno poslanje Crkve. Kao agnostik, ne bih sudio o tome, a kao građanin volio bih da država bude sekularna, da jamči vjerske slobode, a da Crkva manje bude u politici, više u sferi duhovnosti. Dobro je da se odnosi crkve i države urede ugovorom, i to da se urede odnosi sa svim crkvama koje djeluju na području države. Naravno, bitno je što piše u tim ugovorima.

 

Šteta što Srbija nije nastavila put kojim je krenuo Tadić

MONITOR: Bili ste predsjednik čije je ponašanje prema zemljama našeg regiona smatrano uzornim. Kao dobar primjer pominje se Vaš odnos sa tadašnjim predsjednikom Srbije Borisom Tadićem. Sadašnja vlast u Srbiji promoviše „srpski svet“ kao dio svoje politike. To druge asocira na ideju Velike Srbije koja je bila operativna i u sukobima 90-ih. Može li to imati  ulogu sličnu onoj koju je imalo prije trideset godina?

JOSIPOVIĆ: Velika je šteta što Srbija nije nastavila europski put kojim je krenuo Tadić. Sadašnja vlast u Srbiji ponovo vodi nacionalističku politiku i politiku konfrontacije sa susjedima. Šteta, uloga Srbije u regiji mogla bi biti vrlo pozitivna i u prilog trajnom miru i suradnji. Nadam se da će se Srbija vratiti na taj put. Ne vjerujem da je danas Srbija opet spremna za oružane sukobe i da itko želi ponoviti strašno iskustvo iz devedesetih. Najvažnije u svom mandatu smatram ulazak Hrvatske u EU, poboljšanje odnosa sa Srbijom i BiH, dobre odnose sa svim drugim susjedima te ozbiljno hvatanje u koštac s kriminalom i korupcijom. Drago mi je i da smo imali jako dobre odnose s Crnom Gorom. To mi je posebno drago jer u Crnoj Gori imam jako puno rodbine, možda i više nego u Hrvatskoj. Još prije Drugog svjetskog rata očeve dvije starije sestre udale su se u Crnu Goru, za dva gospodina iz Crne Gore koji su službovali u Hrvatskoj, u Baškoj Vodi. Imale su vrlo brojno potomstvo, mnogo djece, unučadi i praunučadi.

Na žalost, pokazalo se, osim što je članstvo u EU trajno, drugi ostvareni napretci nisu bili zauvijek. Ključno je da nasljednici nastave ono što je bilo dobro kod prethodnika te da poprave ono što nije bilo dobro. Nažalost, u Hrvatskoj, još puno više u Srbiji, napuštene su pozitivne politike kada je riječ o susjedstvu.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR: RTCG ostaje pod političkom kontrolom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Boris Raonić će nastaviti da vraća uslugu Spajiću, ali i Mandiću i Kneževiću koji imaju svoje članove Savjeta, Veselina Drljevića (predsjednika Savjeta) i Naoda Zorića, preko kojih značajno utiču na način rada RTCG, zapošljavanje urednika i odgovornih lica u RTCG preko kojih ostvaruju svoje poltičke ciljeve

 

 

MONITOR: Ostavku generalnog direktora RTCG Borisa Raonica i njegov istovremeni izbor za v.d generalnog direktora okarakterisali ste kao ,,početak realizacije dogovorenog plana”. Šta jei cilj tog plana i ko je u njemu učestvovao?

ĐUROVIĆ: Plan koji je dogovoren između nezakonito imenovanog generalnog direktora RTCG  Borsa Raonića, predsjednika Vlade i PES-a Milojka Spajića, predsjednika Skupštine i NSD Andrije Mandića i predsjednika DNP Milana Kneževića je da Raonić bude ponovo izabran na funkciju generalnog direktora RTCG, ali ovaj put na manje nezakonit način. Raonić nije ispunjavao uslove za generalnog direktora RTCG na osnovu prethodnog zakona jer nije imao 10 godina radnog iskustva u VII 1 stepenu kvalifikacije. Zato je Spajić neposredno pred usvajanje medijskih zakona izvršio izmjene da bi zakon prilagodio limitima Raonića i omogućio mu ponovni izbor na funkciju. Podsjećam, Raonić je završio pravni fakultet 2018. godine, a  uslov propisan prethodnim zakonom i nacrtom važećeg zakona od 10 godina radnog iskustva on nije mogao ispuniti. Zato je Spajić potrebno radno iskustvo spustio na pet godina.

Ovo neodoljivo podsjeća na ono što je  DPS radio 30 godina dok je bio vlast, kada su se propisi prilgođavali pojedincima koji su morali da vraćaju uslugu poltičkim mentorima tokom trajanja svog mandata. Tako će i Raonić nastaviti da vraća uslugu Spajiću ali i Mandiću i Kneževiću koji imaju svoje članove Savjeta, Veselina Drljevića (predsjednika Savjeta) i Naoda Zorića, preko kojih značajno utiču na način rada RTCG, zapošljavanje urednika i odgovornih lica i RTCG preko kojih ostvaruju svoje poltičke ciljeve.

MONITOR: Može li proces koji vodi tužilaštvo uticati na taj naum?

ĐUROVIĆ: Taj proces neće uticati na naum Spajića, Raonića, Mandića i Kneževića jer je očigledano i Tužilaštvo pod političkim uticajem u ovom slučaju. Proces izviđaja zbog nepoštovanja sudske pravosnažne presude traje više od godinu. Namjerno je odugovlačen u Specijalnom državnom tužilaštvu. Sada je predmet vraćen Osnovnom državnom tužilaštvu koje neće ništa uraditi u skorijem periodu. Raonić je podnio ostavku i odlučio da bude u v.d. stanju do ponovnog izbora, jer očekuje skore nove pravosnažne presude po tužbama Nikole Markovića i Srđana Čovića kojima će se potvrditi da je u dva navrata bio nezakonito imenovan na funkciju.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NEMANJA VOJINOVIĆ, REDITELJ: Slika svijeta u nestajanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dokumentarni film nije komercijalna umjetnost, ali ima tu moć da otvori prozor u neke nove svjetove i postavi pitanja za koja komercijalna umjetnost nema vremena ili strpljenja

 

Dugometražni dokumentarni film „Flašaroši“ Nemanje Vojinovića prikazan je u Podgorici, na Underhillfestu – međunarodnom festivalu dokumentarnog filma. Gosti su bili reditelj filma Nemanja Vojinović i producentkinja Marija Stojnić. Film je na Sarajevo film festivalu osvojio nagradu za najbolji dokumentarni film, kao i nagrade na Slobodnoj zoni i na Martovskom festivalu…

MONITOR: Na samom početku filma gledaoci su upoznati da se u blizini Beograda, u nekada moćnog središta neolitske, vinčanske kulture, donedavno nalazila jedna od najvećih deponija u svijetu. Kada ste počeli da se interesujete za ovu priču i kad ste došli na ideju da snimite ovo ostvarenje?

VOJINOVIĆ: Prva inspiracija za film došla je nakon što sam video foto reportažu sa deponije u Vinči. Bila je to fotografija sakupljača koji stoji na brdu otpada dok u pozadini leti na hiljade galebova. Mislio sam da je to neka daleka zemlja trećeg sveta, a zapravo je tu u Beogradu, u Vinči.  Vinčanska kultura mi je bila motivacija i početna tačka razmišljanja o filmu – kako je moguće da je na mestu najstarije evropske kulture sada jedna od najvećih deponija na svetu. Zašto gajimo takav nemar spram kulturno-istorijskom značajnom prostoru? Prvobitna ideja je bila da napravim vizuelno snažan esejistički film o konzumerizmu i istorijskoj vertikali vinčanskog prostora u tri sloja. Prošlost vinčanske kulture, savremeni sloj konzumerizma i modernog načina života kroz slike deponije, sa pitanjem šta će buduće generacije za nekih hiljadu godina da pomisle o našoj civilizaciji.  Onda sam otišao na deponiju i stajao na istovaru, na vrhu brda od preko pedeset metara smeća. Iznad mene preletale su na hiljade galebova, dok je teška mašinerija jurila po istovaru i mlela sve pred sobom. Okrenuo sam se, a iza mene bio je jedan potpuno nepoznati svet. Na stotine radnika, manuelnih reciklera koji sa džakovima na leđima jure ka istovaru ili se vraćaju u svoje baze punih džakova plastičnih flaša. Otvorio se jedan paralelni, nevidljivi svet, haotičan sistem u kome deluje da svako ima svoje mesto. Ljudi su me „osvojili“ i poželeo sam da prikažem neistraženi univerzum flašaroša.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ESAD BAJTAL, AKADEMIK IZ SARAJEVA: Ubica se vraća na mjesto zločina

Objavljeno prije

na

Objavio:

U cijeloj priči oko Rezolucije o Srebrenici nepobitno je  jasno da se istina konačno i formalno – vratila u Srebrenicu. Sada je tu, kod kuće. I nezaustavljivo kreće na put oko Svijeta. U škole i udžbenike širom planete. Krv Aušvica, Jasenovca i Srebrenice ne da se saprati nikakvim ideologemima, naručenim quasi-akademskim konferencijama i debelo plaćenim piskaranjima

 

 

 

MONITOR: Imate li uvida, da li je Rezolucija o Srebrenici počela da se primjenjuje jer se odnosi na 11. jul koji je proglašen Međunarodnim danom promišljanja i sjećanja na genocid u Srebrenici?

BAJTAL: Nemam uvida da li je Rezolucija počela da se primjenjuje, ali da iritira  počinioce genocida, to je sasvim očigledno. Pokušaj da se priglupim matematičkim akrobacijama rezultata glasanja, njeno usvajanje minimizira i „pobednički“ interpretira, pokazuje velikosrpske ideologe smiješnim  i politički pregrijanim akterima. Ali, u cijeloj priči oko Rezolucije je nepobitno jasno, da se istina konačno i formalno – vratila u Srebrenicu. Sada je tu, kod kuće. I nezaustavljivo kreće na put oko Svijeta. U škole i udžbenike širom planete. Ukratko i ljudski govoreći, krv Auschwitza, Jasenovca i Srebrenice ne da se saprati nikakvim ideologemima, naručenim quasi-akademskim konferencijama i debelo plaćenim piskaranjima.

MONITOR: Nekoliko dana pred 11. jul, održan je u Prijedoru defile kadeta i vojnih predstavnika Vojske Srbije koji je izazvao burna reagovanja i neslaganja. Zašto se Prijedor bira, dvije godine za redom, za mjesto gdje će se demonstrirati „srpsko jedinstvo“ ako se dobro zna za oko tri hiljade ubijenih Bošnjaka iz Prijedora?

BAJTAL: Upravo zato. Ubica se vraća na mjesto zločina. Prijedor je simbolički važno mjesto te genocidne politike, s koga nam, upravo tim vojnim paradiranjem, njeni nosioci prešutno, ali jasno poručuju: Učinili smo strašni zločin. Pa, šta? Na to morate da se naviknete, ili da se kupite odavde. Konačno, i tome dosljedno, nekažnjeni stadionski transparenti „Nož, žica, Srebrenica“; i horska javna pjevanja: „Oj, Pazaru novi Vukovaru, a Sjenice nova Srebrenice“, nedvosmisleno poručuju da Oni od ideje „Srbija do Tokija“, ne odustaju. Ta dotokijska Srbija, je suština klero-militarističke nakane koja eufemistički progovara iz doktrine o „srpskom svetu“.

MONITOR: U vladi BiH je došlo do konfuzije u vezi sa dozvolom za dolazak kadeta iz Srbije. Željko Komšić je to nazvao agresijom, Pokret majki enklava Srebrenice i Žepe provokacijom…Kako je moguće da je, na kraju, stvar sa dozvolom bila jasna kada je Avaz objavio informaciju iz Ministarstva spoljnih poslova Srbije?

BAJTAL: S „informacijom“ i bez nje – ništa ni novo ni slučajno. Našao se način da se još jednom podigne režimski spasonosna prašina za srbijanskog izvođača i njegove manje-entitetske podizvođače, koji su politiku srozali na etno-sluganski imperativ sistematskog sluđivanja i uznemiravanja bosanske javnosti. Na tome već decenijama vješto i istrajno rade. Samo to ih, uprkos golemom nezadovoljstvu gladnih i poniženih masa, održava u vlastodržačkim foteljama.

MONITOR:  Dodik najavljuje „razdruživanje“ o kojem je sačinjen i dokument. Kao povod prvo je naveo usvajanje Rezolucije, a sada više pažnje ponovo obraća na mogućnost da međunarodna zajednica utiče da se pitanje imovine BiH konačno riješi i to, kako on tvrdi, na štetu RS. Da li je „imovina“ ključna riječ za Dodika?

BAJTAL: Iskustvo postojanja države Bosne i Hercegovine, ne poznaje nikakvo „združivanje“, pa je i priča o „razdruživanju“ nelogična i besmislena. Povijesno, prije i poslije Dejtona, postoji samo BiH. I ništa više. Šta je tu združeno? Ništa! Pa kako onda „razdružiti“ nezdruženo?

Da, „imovina“ je Dodikov ključni problem. Da budem precizan i jasan – ne državna – nego njegova privatna imovina čiju vrijenost strane agencije i entitetska opozicija procjenjuju na milijarde eura, optužujući ga za njeno sumnjivo sticanje. U isto vrijeme, građani manjeg bh. entiteta bijedno tavore.  U tom sumornom košmaru, kaže službena statistika, nasilje, broj ubistava i samubistava, u manjem entitetu, u stalnom su porastu. Taj očigledni  životni problem, pokušava se maskirati nametanjem etno-tema i fabrikovanjem lažnih  problema; maštarijama o entitetu kao državi; o njenoj samostalnosti, o „razdruživanju“; medijski orkestriranom kuknjavom o „državnoj imovini“; halabukom o Rezoluciji, i čemu sve ne.

MONITOR: Dodik najavljuje i da će ponovo biti stavljen na glasanje krajnje kontroverzni prijedlog Zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija koji je, zbog pritiska spolja, bio povučen. Tvrdi se da je u tom Prijedlogu jasan uticaj zakonodavstva Rusije u toj oblasti. Već je zakonskim inicijativama pogoršano stanje u medijima i ljudskim pravima u RS. Ima li rješenja?

BAJTAL: Nema rješenja. Bar za sada.  Sve to  spada u opus pomenutog fabrikovanja lažnih i maskiranja stvarnih životnih problema građana tog entiteta. Besmisao je poprimio mitske razmjere tako da još samo laž može da ga održava. Otuda tobožnji neprijatelji na sve strane: neprofitne ganizacije, opozicija, ustaše, katolici, muslimani, Amerikanci, Zapad, Teheran, šiptari … Sve nesrpsko je  – antisrpsko, i samorazumljivi neprijatelj srpstva.  Jedino rješenje je odlazak tog blefera s vlasti i konačna demokratizacija javne i političke sfere djelovanja. Povijesno gledano, nikad ni jedna diktatura nije bila sposobna da riješi nijedan životni problem koji je sama stvorila. Samo ih je usložnjavala i gomilala, a krivnju kukavički nemoralno prebacivala na oponente i kritičare režima.

MONITOR: U Skupštini Srbije bi uskoro trebalo da se glasa o ratifikaciji Deklaracije o zaštiti nacionalnih i političkih prava i zajedničke budućnosti srpskog naroda, donijetoj kao prateći dokument Svesrpskog sabora održanog u Beogradu. Da li su ovakvi dokumenti tek „mahanje papirima“ ili i oni doprinose padu međuetničkog povjerenja u BiH?

BAJTAL: Rušenje tog povjerenja i razbijanje bilo kog oblika ljudskog zajedništva, je primarna programska zadaća tih i njima sličnih dokumenata. Ne zaboravite da SANU Momorandum, Vol. 2. imperativno nalaže: “Koristiti sve mehanizme da se oba doma parlamenta BiH maksimalno onemoguće u radu, obezvrede i obesmisle na sve moguće načine. Sprečavati donošenje zakona koji se ne smatraju bitnim i ne predstavljaju nikakvu pretnju RS-u. Ovo je jedno od značajnijih sredstava za dokazivanje teze o nemogućnosti funkcionisanja zajedničkih institucija. Generalno, uvek i na svakom mestu insistirati na tome da su ‘državna’ vlast i institucije na nivou BiH nepotrebne, suvišne, nemoguće, skupe i antisrpske… Ni po koju cenu ne sme se dozvoliti formiranje bilo kakvih saveza, udruženja ili asocijacija na nivou BiH. Dakle, ni po koju cenu se ne sme dozvoliti čak ni formiranje udruženja pčelara na nivou BiH, a o drugim važnijim asocijacijama se ne sme ni razmišljati. (…) Vrlo je značajno da političari u RS-u jasno stave do znanja javnosti i međunarodnoj zajednici da BiH ne smatraju kao jedinstvenu državu, već kao zajednicu dve teritorije koje trenutno čine celinu. A tu celinu treba što češće nazivati neprirodnom, nametnutom, nemogućom…“  U tome je jedini smisao i suština te besmislene Deklaracije.

MONITOR: Kako  ocjenjujete rezultate izbora za EU parlament, očekivanu pobjedu Laburista u UKi neočekivano loš rezultat ultradesnog Nacionalnog okupljanja na izborima u Francuskoj? Da li će oni ostaviti  dugoročnije posljedice na sve teže odluke koje EU i Evropa očekuju?

BAJTAL: Ja iskustveno, i u principu, ne vjerujem ni jednoj i ničijoj politici. O svakoj sudim samo na osnovu njenog praktičnog djelovanja i životnih rezultata, a nipošto po njenom egoističkom samoreklamerstvu. Treba sačekati da vidimo „šta se iza brda valja“.

 

Počinioci genocida bi da,  preimenovanjem Srebrenice, pokušaju izbrisati  mjesto genocida

MONITOR: Kako vidite skorašnju izjavu Predsjednika RS, Milorada Dodika, da u Srebrenici nije ubijen nijedan čovjek i najnoviju-u nizu ranijih sličnih inicijativa o Srebrenici, da opština Srebrenica promjeni ime?

BAJTAL: Izuzetno neinteligentna i cinična izjava istovremeno. Ni prva ni posljednja. A koja  iz ugla vremenske retrospektive sistematskog lažiranja stvarnosti, precizno govori kako je takva glupost samo karika u dugom lancu planski osmišljenog negiranja i relativiziranja genocida. Najprije je to bio „strašan i nepotreban zločin“, pa onda, „veliki zločin“, poslije samo „zločin“, da bi se došlo do zadivljujuće maštovite lagarije kako „u Srebrenici nije ubijen nijedan čovjek“. Ništa novo. Svojevremeno, njegov idol Milošević, izjavi u Hagu da je „o Bosni i Hercegovini sve čista laž“, a Karadžić, na istom sudu, i ne trepnuvši, lupi kako „Sarajevo nije bilo u opsadi“, i da „Sarajevo nije bilo ni okrznuto“. Očito, Bosanci su sami sebe granatirali na Markalama (Sarajevo)  i Kapiji (Tuzla), itd.itd. Sami sebe ubijali, sami sebe silovali, sami sebe raseljavali. I tako iz decenije u deceniju; iz mjeseca u mjesec; iz dana u dan; iz sata u sat, ređaju se cinično prozirne i bezobrazno očigledne – laži. Bez kraja i smisla.

Ostalo je još samo da se preimenovanjem Srebrenice, shodno njegovoj postrezolucijskoj neporecivosti, pokuša izbrisati i samo mjesto genocida. O tome se radi. I sad, oni se čude kako to da su od svijeta prokuženi. Jer vjeruju da su genijalni lažovi, kako ih je to, svojom doktrinom laži kao „srpskog državnog interesa“, sistematski vaspitavao „otac nacije“ Dobrica Ćosić. Otuda, logikom te pedagogije laži, svjedočimo čitavom serijalu psihijatrijski simptomatičnih nebuloza, izmišljotina i besmislica najgore vrste. One jasno govore o ideološkim projektima i djelatnim aksiomima velikosrpske politike, koju logički možemo sažeti u dva neizrečena stava njegovane mašinerije laži: „Nije bilo kako je bilo, nego je bilo kako mi kažemo da je bilo“. Odnosno, „Uradićemo sve što smo naumili, negiraćemo sve što uradimo“. I decenijama čine upravo to. Na taj način Gospođa Laž je postala gebelsovski samorazumljiv princip velikosrpske politike. Čak iskustveno dokazana konstanta. Jedina po kojoj je čitav svijet prepoznaje i pamti.

 

Orban će učiniti da uspori i ospori evropski put Bosne

MONITOR: Dodikov saveznik, Viktor Orban je u velikoj i nenajavljenoj „mirovnoj“ turneji-Kijev, Moskva, Peking… Turneju je započeo po početku predsjedavanja Mađarske Savjetom EU. BiH još nije dobila datum za otpočinjanje pregovora. Može li mađarsko polugodišnje predsjedavanje EU, u tome pomoći BiH?

BAJTAL: Sve što bude u njegovoj moći, kršćanski ostrašćeni Orban će učiniti da uspori i ospori evropski put Bosne, koji je poguban za njegovog psovački-nekultivisanog, vjerovatno ucijenjenog i antievropski instruisanog krimi-partnera. Veže ih sluganska, blefersko-interesna antibosanska i anticivilizacijska naci(onali)stička logika firerovski zadojene mržnje i netrpeljivosti spram svega univerzalnog i ljudskog. Žulja ih bosansko, civilizacijsko, kulturno-religijsko i ljudsko šarenilo Bosne. Ne uklapa se u pljačkaški-profitabilnu jednostranost njihove klero-etničke isključivosti i omraze.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo