Povežite se sa nama

INTERVJU

IVO JOSIPOVIĆ, BIVŠI PREDSJEDNIK HRVATSKE: Za pobjedu u miru

Objavljeno prije

na

Za mene, pobjeda u miru znači napuštanje antagonizma između Hrvata i Srba u Hrvatskoj i normalizaciju odnosa sa svim susjedima. Znači i pijetet za sve nevine žrtve rata, među kojima je i značajan broj Srba

 

MONITOR: Za vrijeme Vašeg predsjedničkog mandata, Hrvatska je 2013. godine postala članica EU. Koliko se promijenila država a koliko društvo u Hrvatskoj za ovih osam godina?

JOSIPOVIĆ: I naša država, još važnije, naše društvo postali su boljima u vrijeme pregovora. Ispunjavajući uvjete za članstvo u EU, napredovali smo. Nažalost, nakon ulaska u EU ušli smo u stanje koje nazivam društvenom regresijom. Počeli smo nazadovati u mnogim područjima. Korupcija je opet procvjetala, porastao je nacionalizam, odnosi sa susjedima su pokvareni, u mnogim aspektima potonuli smo na dno ljestvice EU. Nadam se da je to privremeno stanje.

MONITOR: Pročitala sam Vašu kolumnu u Nacionalu, povodom neimenovanja profesorke prava Zlate Đurđević, na mjesto predsjednice Vrhovnog suda. One koji su tako odlučili ili uticali na odluku nazvali ste „pravosudno-političkim imperijem“. Ko su odgovorni što se Hrvatska nije izborila sa uticajem izvršne vlasti na sudsku?

JOSIPOVIĆ: Imamo atipičnu situaciju za koju smo sami krivi, ali kriva je i EU. U reformama vezanim za pravosuđe dobili smo sustav u kojemu je pravosuđe država u državi. Što god i kako god da radi, nitko mu ne može ništa. Pri tome, naravno, ne mislim na eventualni utjecaj na odluke u konkretnim predmetima, već na opću uspješnost, kvalitetu rada i brzinu postupanja. I nikako ne bih rekao da je sudska vlast podređena izvršnoj. Oni su partneri, rekao bih, ravnopravni. Pri tome mislim na trokut HDZ – pravosuđe – Ustavni sud. Zaboravili smo da postoji podjela i međusobna kontrola vlasti. Suci sami sebe biraju (osim predsjednika ili predsjednice Vrhovnog suda), sami vrednuju svoj rad, vlada ozbiljni nepotizam, sve više vidimo i korupcija. Efikasnost pravosuđa je iznimno loša. Zlatu Đurđević nisu htjeli jer su je smatrali nekim tko bi mogao poremetiti idilu u navedenom trokutu. Ulogu je u tome odigrao i osobni sukob premijera Plenkovića i predsjednika Milanovića.

MONITOR: Povodom nedavnih hrvatskih državnih praznika, oglasili ste se čestitkama, ali i pozivom da se počast oda svim nevinim žrtvama vojne akcije Oluja i da se postigne i „pobjeda u miru“. Koliko su danas građanstvo ali i politička scena u Hrvatskoj spremni da ratne devedesete ostave iza sebe i prepuste ih pravosuđu i istoričarima?

JOSIPOVIĆ: Nažalost, još vodimo i Drugi svjetski rat, gdje ne bi ovaj relativno nedavni, Domovinski rat. Vrlo smo daleko od „pobjede u miru“. Dio braniteljskih udruga vrlo je jasno u funkciji HDZ-a i njegove vlasti, a manji dio čak naginje neoustaštvu. Vidjeli smo, prilikom rasprave Zakona o civilnim žrtvama rata, neke su udruge željele da se taj zakon ne odnosi na naše građane Srbe – civilne žrtve rata. Štoviše, 2014. godine neke su udruge imale gotovo pučističke ambicije. Srećom, demokracija je bila jača. Međutim, ogormna većina branitelja nije politizirana i ne uživa u nemalu novcu koji je namijenjen za rad veteranskih udruga. Ima i udruga koje nisu politizirane i sjajno doprinose društvenoj i ekonomskoj aktivnosti veterana. Posebno mi je draga udruga koja okuplja hrvatske branitelje iz posljednjeg rata i antifašiste. Te dvije tradicije su zaista povezane u ideji obrane slobode i opstanka svoje zemlje. Za mene, pobjeda u miru znači napuštanje antagonizma između Hrvata i Srba u Hrvatskoj i normalizaciju odnosa sa svim susjedima. Znači i pijetet za sve nevine žrtve rata, među kojima je i značajan broj Srba.

MONITOR: Poslije pada Berlinskog zida, jedan od imperativa za nove vlasti u bivšim zemljama Istočnog bloka bila je lustracija. Komentator na Vaše FB postove, istakao je zahtev za lustracijom u Hrvatskoj. Zemlje koje su nastale raspadom SFRJ i kad su nešto pokušavale da pokrenu na temu lustracije, nisu uspjele da je sprovedu. Kako Vi to objašnjavate?

JOSIPOVIĆ: Kao prvo, SFRJ i Hrvatska u njoj nisu ni približno bile tako represivne naravi kakve su bile neke od zemalja bivšeg Istočnog ili socijalističkog bloka. Drugo, ogroman broj, velika većina članova Saveza komunista prešla je u HDZ. I sam predsjednik Tuđman bio je Titov general. Malo je istaknutih HDZ-ovaca koji nisu bili u članstvu Saveza komunista. Neki to skrivaju, neki ne, ali, sjetimo se samo nekih premijera i predsjednika: Tuđman, Mesić, Manolić, Gregorić, Valentić,  pa gotovo svi istaknuti generali, pa članovi obavještajnog sektora. O lijevoj oporbi da i ne govorim. I ja sam kao mladić bio člank SK. Nadalje, odmah na početku državnosti došao je rat i u obrani Hrvatske sudjelovali su i najistaknutiji pripadnici vojske, policije i tajnih službi bivše države. Koga onda lustrirati!? Osim toga, sada je proteklo jako puno vremena od raspada Jugoslavije i gotovo i da nema na javnoj sceni osoba koje bi se uopće moglo lustrirati. Lustracija znači ograničenje pristupa javnim službama osobama koje su u bivšem sustavu ugrožavale ljudska prava i slobode. Nikako ono što zazivaju neki ekstremni komentatori, u pravilu anonimni desničari po Fejsu, da je netko kriv već time što je ljevičar ili bivši član SK.

MONITOR: U Hrvatskoj dominiraju i smjenjuju se na najvišim funkcijama uglavnom funkcioneri HDZ-a i SDP-a, uz koalicione kombinacije. Izvjesna novina je pobjeda zeleno-lijevog bloka Možemo na zagrebačkim izborima. I vi ste osnovali partiju Naprijed Hrvatska – Progresivni savez. Kako gledate na istoriju i perspektivu hrvatskog dvopartizma?

JOSIPOVIĆ: Nije nužan duopol na političkoj sceni. Zapravo, na europskoj sceni nema puno takvih slučajeva. Uvijek postoje, uz dvije velike ili veće stranke i treće, četvrte, čak i pete bez kojih nije moguće sastaviti vladu. Naš je problem upravo rascjepkanost scene. Iskreno, ne mogu vam točno reći koliko uopće ima stranaka u Hrvatskoj. Mislim da je negdje oko 175 aktivnih stranaka. To nije dobro, ne samo zbog disprerzije glasova, nego i zbog slučajeva u kojima gotovo beznačajne stranke u predizbornim koalicijama dobijaju zastupnike. To generira političku korupciju i slabi vlast. Postoje načini kako reducirati scenu, smatram, optimalno je 10–20 stranaka od kojih bi neke bile isključivo lokalne naravi. To se može postići izbornim zakonom, primjerice, zabranom predizbornih koalicija – kao u Njemačkoj, a i strožom kontrolom danas prilično benevolentnog provjeravanja da li stranke imaju potreban broj članova i da li uopće djeluju. Da, u jednom sam trenutku bio izrazito nezadovoljan radom SDP-a i osnovao stranku Naprijed Hrvatska. Izbori su došli odmah po osnivanju i nismo ostvarili željeni rezultat. U međuvremenu, došlo je do nekih promjena i dogovora i opet smo se vratili u okvire SDP-a.

MONITOR: Njemačka je puno pomagala Hrvatskoj na evropskoj-EU i međunarodnoj političko-diplomatskoj sceni. U septembru će se održati savezni parlamentarni izbori na kojima poslije 16 godina neće figurirati kandidatura Angele Merkel. Koliko bi rezultati ovih izbora i odlazak Merkelove mogli uticati na „pad akcija“ Njemačke i EU na globalnom planu?

JOSIPOVIĆ: Da, ne samo Njemačka nego i brojne druge europske države jako su nam pomogle na putu u EU. Ne bih ovdje izdvajao nijednu državu, većina je zaista odigrala za nas sjajnu ulogu. G-đa Merkel je velika političarka i vizionarka. Njemačka će i poslije nje ostati u mnogočemu vodeća europska država. Naravno, na njen položaj u EU i međunarodnoj zajednici općenito snažno će utjecati kvalitete novog lidera. Merkel, međutim, nije zadužila samo Hrvatsku, zadužila je Evropu, ali i svijet.

MONITOR: Zanima me vaše mišljenje, kao stručnjaka za međunarodno krivično pravo, kako vidite zamolnicu koju je Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine, u okviru instituta međunarodne pravne pomoći, uputilo Hrvatskom ministarstvu pravde u vezi sa preuzimanjem postupka protiv 14 visokih oficira HVO i HV koji su učestvovali u vojnoj akciji Bljesak 1995?

JOSIPOVIĆ: Iz onoga što je meni poznato, u akcijama koje je HV vodio u Bljesku ili kasnije na području BiH jest bilo stradanja civila, ali ne i ratnih zločina. Posebno, akcija Bljesak u cijelosti je vođena na teritoriju Hrvatske. Kada je riječ o događajima u BiH, najviše se govorilo o događajima kraj Mrkojić Grada. Budite sigurni, da je bilo ratnih zločina naših snaga u BiH, Haški sud bi ih sigurno optužio. Ali, nije dobro da s naše strane priča završi političkim deklaracijama i konstatacijom da je riječ o fabriciranim optužbama koje su plasirane baš u vrijeme proslave Dana pobjede.  O profesionalnosti zahtjeva iz BiH govori i to da traže kazneni postupak i protiv osoba koje su umrle, što pravno nije moguće. Ali, olak pristup mogao bi dovesti do ozbiljnih neugodnosti za žive osobe na koje se zahtjev iz BiH odnosi, posebno u inozemstvu. Zato, ali i zbog, i domaćeg i međunarodnog prava koji traže da se lege artis pristupi svakom od sličnih zahtjeva, Hrvatska, preciznije, hrvatsko pravosuđe, treba provesti radnje koje su potrebne za profesionalnu pravosudnu odluku o tome treba li zahtjev BiH odbaciti ili nastaviti s postupkom. Konačno, službena je hrvatska politika a i zakonska i moralna obveza da ispita svaku sumnju na kazneno djelo, posebno ako je riječ o ratnom zločinu.  Političke deklaracije nisu dovoljna zaštita za slučaj fabriciranih optužbi.

 

Novac i moć su narušili izvorno duhovno poslanje Crkve

MONITOR: Koliko je tzv. konkordat potpisan između Hrvatske i Svete Stolice 1996, uticao na klerikalizaciju društva i umanjivanje sekularnog karaktera države? Kakve pouke iz Vašeg iskustva može danas izvući Crna Gora čija Vlada najavljuje da će ubrzo biti potpisan Temeljni ugovor o odnosima države i SPC?

JOSIPOVIĆ: Osobno, kad sam preuzimao dužnost, nisam imao velikih primijedbi na tzv. Vatikanske ugovore. Danas, nakon iskustva u protekih desetak godina, smatram da bi ih trebalo u dobroj mjeri promijeniti jer narušavaju sekularnu narav države. To ne znači da bi Crkvu trebalo odsjeći od društva, ali financijska davanja bi trebalo uskladiti s mogućnostima države, nastavne programe bi trebalo sekularizirati a vjeronauk vratiti u crkve. Za to se zalažu i mnogi katolici a i istaknuti svjećenici. Smatraju da su novac i moć narušili izvorno duhovno poslanje Crkve. Kao agnostik, ne bih sudio o tome, a kao građanin volio bih da država bude sekularna, da jamči vjerske slobode, a da Crkva manje bude u politici, više u sferi duhovnosti. Dobro je da se odnosi crkve i države urede ugovorom, i to da se urede odnosi sa svim crkvama koje djeluju na području države. Naravno, bitno je što piše u tim ugovorima.

 

Šteta što Srbija nije nastavila put kojim je krenuo Tadić

MONITOR: Bili ste predsjednik čije je ponašanje prema zemljama našeg regiona smatrano uzornim. Kao dobar primjer pominje se Vaš odnos sa tadašnjim predsjednikom Srbije Borisom Tadićem. Sadašnja vlast u Srbiji promoviše „srpski svet“ kao dio svoje politike. To druge asocira na ideju Velike Srbije koja je bila operativna i u sukobima 90-ih. Može li to imati  ulogu sličnu onoj koju je imalo prije trideset godina?

JOSIPOVIĆ: Velika je šteta što Srbija nije nastavila europski put kojim je krenuo Tadić. Sadašnja vlast u Srbiji ponovo vodi nacionalističku politiku i politiku konfrontacije sa susjedima. Šteta, uloga Srbije u regiji mogla bi biti vrlo pozitivna i u prilog trajnom miru i suradnji. Nadam se da će se Srbija vratiti na taj put. Ne vjerujem da je danas Srbija opet spremna za oružane sukobe i da itko želi ponoviti strašno iskustvo iz devedesetih. Najvažnije u svom mandatu smatram ulazak Hrvatske u EU, poboljšanje odnosa sa Srbijom i BiH, dobre odnose sa svim drugim susjedima te ozbiljno hvatanje u koštac s kriminalom i korupcijom. Drago mi je i da smo imali jako dobre odnose s Crnom Gorom. To mi je posebno drago jer u Crnoj Gori imam jako puno rodbine, možda i više nego u Hrvatskoj. Još prije Drugog svjetskog rata očeve dvije starije sestre udale su se u Crnu Goru, za dva gospodina iz Crne Gore koji su službovali u Hrvatskoj, u Baškoj Vodi. Imale su vrlo brojno potomstvo, mnogo djece, unučadi i praunučadi.

Na žalost, pokazalo se, osim što je članstvo u EU trajno, drugi ostvareni napretci nisu bili zauvijek. Ključno je da nasljednici nastave ono što je bilo dobro kod prethodnika te da poprave ono što nije bilo dobro. Nažalost, u Hrvatskoj, još puno više u Srbiji, napuštene su pozitivne politike kada je riječ o susjedstvu.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo