Povežite se sa nama

INTERVJU

IVO JOSIPOVIĆ, BIVŠI PREDSJEDNIK HRVATSKE: Za pobjedu u miru

Objavljeno prije

na

Za mene, pobjeda u miru znači napuštanje antagonizma između Hrvata i Srba u Hrvatskoj i normalizaciju odnosa sa svim susjedima. Znači i pijetet za sve nevine žrtve rata, među kojima je i značajan broj Srba

 

MONITOR: Za vrijeme Vašeg predsjedničkog mandata, Hrvatska je 2013. godine postala članica EU. Koliko se promijenila država a koliko društvo u Hrvatskoj za ovih osam godina?

JOSIPOVIĆ: I naša država, još važnije, naše društvo postali su boljima u vrijeme pregovora. Ispunjavajući uvjete za članstvo u EU, napredovali smo. Nažalost, nakon ulaska u EU ušli smo u stanje koje nazivam društvenom regresijom. Počeli smo nazadovati u mnogim područjima. Korupcija je opet procvjetala, porastao je nacionalizam, odnosi sa susjedima su pokvareni, u mnogim aspektima potonuli smo na dno ljestvice EU. Nadam se da je to privremeno stanje.

MONITOR: Pročitala sam Vašu kolumnu u Nacionalu, povodom neimenovanja profesorke prava Zlate Đurđević, na mjesto predsjednice Vrhovnog suda. One koji su tako odlučili ili uticali na odluku nazvali ste „pravosudno-političkim imperijem“. Ko su odgovorni što se Hrvatska nije izborila sa uticajem izvršne vlasti na sudsku?

JOSIPOVIĆ: Imamo atipičnu situaciju za koju smo sami krivi, ali kriva je i EU. U reformama vezanim za pravosuđe dobili smo sustav u kojemu je pravosuđe država u državi. Što god i kako god da radi, nitko mu ne može ništa. Pri tome, naravno, ne mislim na eventualni utjecaj na odluke u konkretnim predmetima, već na opću uspješnost, kvalitetu rada i brzinu postupanja. I nikako ne bih rekao da je sudska vlast podređena izvršnoj. Oni su partneri, rekao bih, ravnopravni. Pri tome mislim na trokut HDZ – pravosuđe – Ustavni sud. Zaboravili smo da postoji podjela i međusobna kontrola vlasti. Suci sami sebe biraju (osim predsjednika ili predsjednice Vrhovnog suda), sami vrednuju svoj rad, vlada ozbiljni nepotizam, sve više vidimo i korupcija. Efikasnost pravosuđa je iznimno loša. Zlatu Đurđević nisu htjeli jer su je smatrali nekim tko bi mogao poremetiti idilu u navedenom trokutu. Ulogu je u tome odigrao i osobni sukob premijera Plenkovića i predsjednika Milanovića.

MONITOR: Povodom nedavnih hrvatskih državnih praznika, oglasili ste se čestitkama, ali i pozivom da se počast oda svim nevinim žrtvama vojne akcije Oluja i da se postigne i „pobjeda u miru“. Koliko su danas građanstvo ali i politička scena u Hrvatskoj spremni da ratne devedesete ostave iza sebe i prepuste ih pravosuđu i istoričarima?

JOSIPOVIĆ: Nažalost, još vodimo i Drugi svjetski rat, gdje ne bi ovaj relativno nedavni, Domovinski rat. Vrlo smo daleko od „pobjede u miru“. Dio braniteljskih udruga vrlo je jasno u funkciji HDZ-a i njegove vlasti, a manji dio čak naginje neoustaštvu. Vidjeli smo, prilikom rasprave Zakona o civilnim žrtvama rata, neke su udruge željele da se taj zakon ne odnosi na naše građane Srbe – civilne žrtve rata. Štoviše, 2014. godine neke su udruge imale gotovo pučističke ambicije. Srećom, demokracija je bila jača. Međutim, ogormna većina branitelja nije politizirana i ne uživa u nemalu novcu koji je namijenjen za rad veteranskih udruga. Ima i udruga koje nisu politizirane i sjajno doprinose društvenoj i ekonomskoj aktivnosti veterana. Posebno mi je draga udruga koja okuplja hrvatske branitelje iz posljednjeg rata i antifašiste. Te dvije tradicije su zaista povezane u ideji obrane slobode i opstanka svoje zemlje. Za mene, pobjeda u miru znači napuštanje antagonizma između Hrvata i Srba u Hrvatskoj i normalizaciju odnosa sa svim susjedima. Znači i pijetet za sve nevine žrtve rata, među kojima je i značajan broj Srba.

MONITOR: Poslije pada Berlinskog zida, jedan od imperativa za nove vlasti u bivšim zemljama Istočnog bloka bila je lustracija. Komentator na Vaše FB postove, istakao je zahtev za lustracijom u Hrvatskoj. Zemlje koje su nastale raspadom SFRJ i kad su nešto pokušavale da pokrenu na temu lustracije, nisu uspjele da je sprovedu. Kako Vi to objašnjavate?

JOSIPOVIĆ: Kao prvo, SFRJ i Hrvatska u njoj nisu ni približno bile tako represivne naravi kakve su bile neke od zemalja bivšeg Istočnog ili socijalističkog bloka. Drugo, ogroman broj, velika većina članova Saveza komunista prešla je u HDZ. I sam predsjednik Tuđman bio je Titov general. Malo je istaknutih HDZ-ovaca koji nisu bili u članstvu Saveza komunista. Neki to skrivaju, neki ne, ali, sjetimo se samo nekih premijera i predsjednika: Tuđman, Mesić, Manolić, Gregorić, Valentić,  pa gotovo svi istaknuti generali, pa članovi obavještajnog sektora. O lijevoj oporbi da i ne govorim. I ja sam kao mladić bio člank SK. Nadalje, odmah na početku državnosti došao je rat i u obrani Hrvatske sudjelovali su i najistaknutiji pripadnici vojske, policije i tajnih službi bivše države. Koga onda lustrirati!? Osim toga, sada je proteklo jako puno vremena od raspada Jugoslavije i gotovo i da nema na javnoj sceni osoba koje bi se uopće moglo lustrirati. Lustracija znači ograničenje pristupa javnim službama osobama koje su u bivšem sustavu ugrožavale ljudska prava i slobode. Nikako ono što zazivaju neki ekstremni komentatori, u pravilu anonimni desničari po Fejsu, da je netko kriv već time što je ljevičar ili bivši član SK.

MONITOR: U Hrvatskoj dominiraju i smjenjuju se na najvišim funkcijama uglavnom funkcioneri HDZ-a i SDP-a, uz koalicione kombinacije. Izvjesna novina je pobjeda zeleno-lijevog bloka Možemo na zagrebačkim izborima. I vi ste osnovali partiju Naprijed Hrvatska – Progresivni savez. Kako gledate na istoriju i perspektivu hrvatskog dvopartizma?

JOSIPOVIĆ: Nije nužan duopol na političkoj sceni. Zapravo, na europskoj sceni nema puno takvih slučajeva. Uvijek postoje, uz dvije velike ili veće stranke i treće, četvrte, čak i pete bez kojih nije moguće sastaviti vladu. Naš je problem upravo rascjepkanost scene. Iskreno, ne mogu vam točno reći koliko uopće ima stranaka u Hrvatskoj. Mislim da je negdje oko 175 aktivnih stranaka. To nije dobro, ne samo zbog disprerzije glasova, nego i zbog slučajeva u kojima gotovo beznačajne stranke u predizbornim koalicijama dobijaju zastupnike. To generira političku korupciju i slabi vlast. Postoje načini kako reducirati scenu, smatram, optimalno je 10–20 stranaka od kojih bi neke bile isključivo lokalne naravi. To se može postići izbornim zakonom, primjerice, zabranom predizbornih koalicija – kao u Njemačkoj, a i strožom kontrolom danas prilično benevolentnog provjeravanja da li stranke imaju potreban broj članova i da li uopće djeluju. Da, u jednom sam trenutku bio izrazito nezadovoljan radom SDP-a i osnovao stranku Naprijed Hrvatska. Izbori su došli odmah po osnivanju i nismo ostvarili željeni rezultat. U međuvremenu, došlo je do nekih promjena i dogovora i opet smo se vratili u okvire SDP-a.

MONITOR: Njemačka je puno pomagala Hrvatskoj na evropskoj-EU i međunarodnoj političko-diplomatskoj sceni. U septembru će se održati savezni parlamentarni izbori na kojima poslije 16 godina neće figurirati kandidatura Angele Merkel. Koliko bi rezultati ovih izbora i odlazak Merkelove mogli uticati na „pad akcija“ Njemačke i EU na globalnom planu?

JOSIPOVIĆ: Da, ne samo Njemačka nego i brojne druge europske države jako su nam pomogle na putu u EU. Ne bih ovdje izdvajao nijednu državu, većina je zaista odigrala za nas sjajnu ulogu. G-đa Merkel je velika političarka i vizionarka. Njemačka će i poslije nje ostati u mnogočemu vodeća europska država. Naravno, na njen položaj u EU i međunarodnoj zajednici općenito snažno će utjecati kvalitete novog lidera. Merkel, međutim, nije zadužila samo Hrvatsku, zadužila je Evropu, ali i svijet.

MONITOR: Zanima me vaše mišljenje, kao stručnjaka za međunarodno krivično pravo, kako vidite zamolnicu koju je Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine, u okviru instituta međunarodne pravne pomoći, uputilo Hrvatskom ministarstvu pravde u vezi sa preuzimanjem postupka protiv 14 visokih oficira HVO i HV koji su učestvovali u vojnoj akciji Bljesak 1995?

JOSIPOVIĆ: Iz onoga što je meni poznato, u akcijama koje je HV vodio u Bljesku ili kasnije na području BiH jest bilo stradanja civila, ali ne i ratnih zločina. Posebno, akcija Bljesak u cijelosti je vođena na teritoriju Hrvatske. Kada je riječ o događajima u BiH, najviše se govorilo o događajima kraj Mrkojić Grada. Budite sigurni, da je bilo ratnih zločina naših snaga u BiH, Haški sud bi ih sigurno optužio. Ali, nije dobro da s naše strane priča završi političkim deklaracijama i konstatacijom da je riječ o fabriciranim optužbama koje su plasirane baš u vrijeme proslave Dana pobjede.  O profesionalnosti zahtjeva iz BiH govori i to da traže kazneni postupak i protiv osoba koje su umrle, što pravno nije moguće. Ali, olak pristup mogao bi dovesti do ozbiljnih neugodnosti za žive osobe na koje se zahtjev iz BiH odnosi, posebno u inozemstvu. Zato, ali i zbog, i domaćeg i međunarodnog prava koji traže da se lege artis pristupi svakom od sličnih zahtjeva, Hrvatska, preciznije, hrvatsko pravosuđe, treba provesti radnje koje su potrebne za profesionalnu pravosudnu odluku o tome treba li zahtjev BiH odbaciti ili nastaviti s postupkom. Konačno, službena je hrvatska politika a i zakonska i moralna obveza da ispita svaku sumnju na kazneno djelo, posebno ako je riječ o ratnom zločinu.  Političke deklaracije nisu dovoljna zaštita za slučaj fabriciranih optužbi.

 

Novac i moć su narušili izvorno duhovno poslanje Crkve

MONITOR: Koliko je tzv. konkordat potpisan između Hrvatske i Svete Stolice 1996, uticao na klerikalizaciju društva i umanjivanje sekularnog karaktera države? Kakve pouke iz Vašeg iskustva može danas izvući Crna Gora čija Vlada najavljuje da će ubrzo biti potpisan Temeljni ugovor o odnosima države i SPC?

JOSIPOVIĆ: Osobno, kad sam preuzimao dužnost, nisam imao velikih primijedbi na tzv. Vatikanske ugovore. Danas, nakon iskustva u protekih desetak godina, smatram da bi ih trebalo u dobroj mjeri promijeniti jer narušavaju sekularnu narav države. To ne znači da bi Crkvu trebalo odsjeći od društva, ali financijska davanja bi trebalo uskladiti s mogućnostima države, nastavne programe bi trebalo sekularizirati a vjeronauk vratiti u crkve. Za to se zalažu i mnogi katolici a i istaknuti svjećenici. Smatraju da su novac i moć narušili izvorno duhovno poslanje Crkve. Kao agnostik, ne bih sudio o tome, a kao građanin volio bih da država bude sekularna, da jamči vjerske slobode, a da Crkva manje bude u politici, više u sferi duhovnosti. Dobro je da se odnosi crkve i države urede ugovorom, i to da se urede odnosi sa svim crkvama koje djeluju na području države. Naravno, bitno je što piše u tim ugovorima.

 

Šteta što Srbija nije nastavila put kojim je krenuo Tadić

MONITOR: Bili ste predsjednik čije je ponašanje prema zemljama našeg regiona smatrano uzornim. Kao dobar primjer pominje se Vaš odnos sa tadašnjim predsjednikom Srbije Borisom Tadićem. Sadašnja vlast u Srbiji promoviše „srpski svet“ kao dio svoje politike. To druge asocira na ideju Velike Srbije koja je bila operativna i u sukobima 90-ih. Može li to imati  ulogu sličnu onoj koju je imalo prije trideset godina?

JOSIPOVIĆ: Velika je šteta što Srbija nije nastavila europski put kojim je krenuo Tadić. Sadašnja vlast u Srbiji ponovo vodi nacionalističku politiku i politiku konfrontacije sa susjedima. Šteta, uloga Srbije u regiji mogla bi biti vrlo pozitivna i u prilog trajnom miru i suradnji. Nadam se da će se Srbija vratiti na taj put. Ne vjerujem da je danas Srbija opet spremna za oružane sukobe i da itko želi ponoviti strašno iskustvo iz devedesetih. Najvažnije u svom mandatu smatram ulazak Hrvatske u EU, poboljšanje odnosa sa Srbijom i BiH, dobre odnose sa svim drugim susjedima te ozbiljno hvatanje u koštac s kriminalom i korupcijom. Drago mi je i da smo imali jako dobre odnose s Crnom Gorom. To mi je posebno drago jer u Crnoj Gori imam jako puno rodbine, možda i više nego u Hrvatskoj. Još prije Drugog svjetskog rata očeve dvije starije sestre udale su se u Crnu Goru, za dva gospodina iz Crne Gore koji su službovali u Hrvatskoj, u Baškoj Vodi. Imale su vrlo brojno potomstvo, mnogo djece, unučadi i praunučadi.

Na žalost, pokazalo se, osim što je članstvo u EU trajno, drugi ostvareni napretci nisu bili zauvijek. Ključno je da nasljednici nastave ono što je bilo dobro kod prethodnika te da poprave ono što nije bilo dobro. Nažalost, u Hrvatskoj, još puno više u Srbiji, napuštene su pozitivne politike kada je riječ o susjedstvu.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

MARKO SOŠIĆ, INSTITUT ALTERNATIVA:  Nije bilo lustracije budžeta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odgovornost za ovakvo stanje nose svi, i većina od avgusta 2020. koja je pokušala da sprovede sva svoja obećanja ne mareći mnogo koliko to košta, kao i bivša većina i partije koje je čine, koje se takođe neodgovorno odnose prema budžetu kada misle da im to politički odgovara i kada mogu da preuzmu zasluge kod građana

 

MONITOR: Prva ekonomska tema koja je u ovoj godini zainteresovala političare je rebalans budžeta. Šta mislite o tom predlogu?

SOŠIĆ: Najviše zabrinjava stalni trend rasta tekućeg budžeta – razni troškovi administracije se samo povećavaju, a ne vidimo nikakav ozbiljan pokušaj štednje i racionalizacije koji bi išao mimo praznih obećanja.

U tom smislu, mnogo veći izazov će biti budžet za 2023. godinu. Sve su prilike da će ga spremati ova vlada koja je izgubila povjerenje Skupštine. Ne smije se ponoviti scenario iz 2020. godine nepredlaganja budžeta i ulaska u privremeno finansiranje – sa postojećim finansijskim problemima, taj režim bi tek sada donio probleme.

MONITOR: Koliko je rebalans iznuđen, a koliko predizborni?

SOŠIĆ: Brojke nam govore da je rebalans neophodan. Upravo smo u Monitoru prošle godine, kada se usvajao budžet koji se sada krpi, upozoravali na ishitrenost određenih Vladinih reformi, kao i na neodgovorno ponašanje poslanika koji su čašćavali građane iz džepa građana, pokušavajući da na tome politički profitiraju.

Kako se godina primiče kraju, polako saznajemo koliko nas zapravo koštaju neki od zakona koje su poslanici predložili i usvojili prošle godine, kao i neki ovogodišnji. Uglavnom ukazuju da se loše planiralo i da su obrazloženja o fiskalnom uticaju bila površna i netačna.

Na primjer, rebalans pokazuje da će nas naknade za majke koštati makar sedam miliona više nego što je bilo opredijeljeno za 9 mjeseci ove godine (25 miliona). Zbog nesistemskih izmjena Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, trošak za zarade se morao povećati za oko 30 miliona eura.

Nisu samo poslanici nove većine velikodušni, poslanici su u julu jednoglasno usvojili prijedlog DPS – SDP – SD kojim se opštinama daje gotovo 50 miliona više na godišnjem nivou. U obrazloženju ovog zakona poslanici kažu da neće imati uticaj na budžet, a više niko ne pominje probleme neracionalnog poslovanja i povećanja broja zaposlenih na lokalnom nivou. Da ne govorimo i o nekim odlukama prethodne Vlade koje su poptuno zaboravljene u planiranju budžeta, pa se sada moraju plaćati iz budžetske rezerve.

Odgovornost za ovakvo stanje nose svi, i većina od avgusta 2020. koja je pokušala da sprovede sva svoja obećanja ne mareći mnogo koliko to košta, kao i bivša većina i partije koje je čine, koje se takođe neodgovorno odnose prema budžetu kada misle da im to politički odgovara i kada mogu da preuzmu zasluge kod građana.

Neke partije koje su danas dio vlasti ovih dana peru ruke od programa Evropa sad, prošle godine su ga zdušno podržavali i branili čak i od dobronamjerne kritike i pokušavali da preuzmu zasluge za njegovo sprovođenje. Srećom, nemamo svi tako kratko pamćenje kako se nadaju.

MONITOR: Kako vidite kritiku rebalansa u kontekstu odustajanja od kapitalnih projekata?

SOŠIĆ: Mislim da su promjene kapitalnog budžeta vjerovatno najkorisnija stvar u ovom rebalansu, a da su kritičari promašili poentu. Sve i da se rebalans ne usvoji, ti projekti neće biti ni započeti ove godine. Po priznanju same Vlade, u posljednjem smo kvartalu ove godine, a radovi nisu ni počeli. Po našim podacima, do sada se nešto uradilo na tek 70 projekata, od gotovo 350 koliko je planirano za ovu godinu. Razlog je u lošem planiranju i programu „Crna Gora odmah”, koji u jakoj konkurenciji loše osmišljenih programa te Vlade nosi najgore mjesto, upravo zbog očekivanja javnosti koja su neodgovorno podignuta.

Neodgovorni plan prošle Vlade je bio da se kapitalni budžet napuni nezrelim projektima, nekim samo na nivou blago definisanih ideja, kako bi se svima „izašlo u susret”. Onda su se probudili i poslanici i u posljednjem trenutku predložili sopstvene grube ideje i stigli smo do gotovo 350 projekata u kapitalnom budžetu, gotovo tri puta više nego u prethodnoj godini.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR HUSNIJA KAMBEROVIĆ, ISTORIČAR, REDOVNI PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U SARAJEVU: Katastrofalno bi bilo da od devedesetih nismo ništa naučili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ono što se dešava u Ukrajini upozorava da bi Rusija mogla zapaliti fitilj i na Zapadnom Balkanu. Od snage i odlučnosti Zapada zavisiće da li će se taj fitilj zapaliti. A na svima nama je da prepoznamo te opasnosti prije nego što bude kasno

 

MONITOR: Za nekoliko dana održaće se opšti izbori u BiH. Njima prethodi dramatično nadgornjavanje nacionalnih stranaka i visokog predstavnika Kristijana Šmita u vezi sa izmjenama Izbornog zakona. Ima li pobjednika u ovom malom „ratu“?

KAMBEROVIĆ: Izbori će se definitivno održati po postojećem Izbornom zakonu, ali bi moglo biti problema u vezi s implementacijom rezultata izbora, zbog mogućih blokada HDZ. Kako bi otklonio blokade, Šmit će morati nametnuti rješenja s kojima HDZ neće biti zadovoljan, ali i ponuditi nešto što bi bilo u njihovom interesu, tako da ćemo, vjerovatno, tek za naredne izbore imati nova izborna pravila.

Ipak, Izborni zakon sâm po sebi nije problem, ali je problem zloupotreba zakona, posebno kada je u pitanju manipulacija nacionalnim identitetima, što stvara određene frustracije, posebno kod Hrvata u Bosni i Hercegovini. U tom smislu mislim da HDZ nema nikakvo pravo da tjera birače da glasaju isključivo za kandidate iz svoje nacije za članove Predsjedništva, jer nacionalni identitet i političko opredjeljenje se ne mogu izjednačavati. Ali, sigurno treba onemogućiti da se nacionalni identitet zloupotrebljava od pojedinaca i skupina kako bi se dobili poslanički mandati. Zato mislim da ima dovoljno argumenata da se kroz domove naroda i adekvatnu zastupljenost obezbijedi pravedna i odgovarajuća zaštita nacionalnog identiteta.

Ovo što Šmit radi sada je prilično kompromitirajuće za međunarodnu zajednicu. Činjenica da smo saznali da je on izmjene izbornog zakona dogovarao sa Vladom Republike Hrvatske je kompromitirajuće i mislim da je Plenković to objavio upravo da bi kompromitirao Šmita jer nije nametnuo izmjene zakona onako kako je to Hrvatska željela. O tome bi u buduće morali voditi računa u međunarodnoj zajednici.

MONITOR: Podijeljena su mišljenja u vezi sa tim da li će poslije ovih izbora pojaviti nova lica u Predsjedništvu BiH i na čelu entiteta, posebno kada se radi o Denisu Bećiroviću kao kandidatu za Predsjedništvo BiH i Jeleni Trivić kao protivkandidatkinji Miloradu Dodiku za mesto predsjednika-ce RS. Kakve bi promjene mogle doći sa njihovim izborom?

KAMBEROVIĆ: Nadmetanje za izbor Predsjedništva BiH je prilično izjednačeno, mada, po mom mišljenju, Bećirović ima više šansi da pobijedi Izetbegovića nego što je Jelena Trivić u stanju pobijediti Milorada Dodika. Osim toga, tu je i nadmetanje za člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda, gdje Šarović, izgleda, ima više šansi od Željke Cvijanović, dok ostali kandidati ipak nemaju velikih izgleda. Izbor člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda također se komplicira zbog činjenice da će veliki dio građanski orijentiranih birača podijeliti glasove između Bećirovića i Komšića, što bi moglo otvoriti male šanse za prolazak Borjane Krišto, iako to nije baš izvjesno.

Ali, ukoliko bi se desilo da u Predsjednštvu BiH imamo Bećirovića i Šarovića, to bi moglo voditi smirivanju tenzija u zemlji, ponovo uozbiljiti rad Predsjedništva, vratiti dostojanstvo državi i ponuditi neku bolju perspektivu, i stvarno i simbolički. Izetbegović bi mogao u (političku) mirovinu, a Dodik bi vjerovatno morao strahovati da bi, ukoliko bi izgubio od Jelene Trivić, mogao završiti iza rešetaka.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RADOMIR KRAČKOVIĆ, NOVI PREDJSEDNIK SINDIKATA MEDIJA CG: Za bolje sjutra profesije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Novinari i medijski radnici u Crnoj Gori moraju jasno i glasno da govore o svojim problemima, makar upola onoliko koliko se bore za poboljšanje položaja različitih obespravljenih grupa u našem društvu

 

MONITOR: U kakvom stanju preuzimate Sindikat medija?

KRAČKOVIĆ: Izabran sam jednoglasno za predsjednika najveće organizacije u oblasti medija u cijeloj državi koja okuplja skoro 600 članova, što je velika čast i obaveza. Dosadašnje rukovodstvo na čelu sa predsjednicom Marijanom Camović – Veličković je predano radilo na razvoju organizacije pa je Sindikat medija u posljednjih nekoliko godina duplirao broj članova. Važno je istaći da  SMCG okuplja novinare i medijske radnike sa oba pola suprotstavljene medijske scene. Naši članovi su novinari i medijski radnici iz 12 pojedinačnih medija a tu je i nekoliko desetina pojedinačnih članova iz drugih medija.

Već imamo najave da će nam se pridružiti novinari i medijski radnici iz još nekih medija. Nastojaćemo da u članstvo i rad SMCG uključimo i frilensere koji su u specifičnoj poziciji jer im je radno-pravni status prilično slab ali ih je sve više u Crnoj Gori, iz raznih razloga, a najviše zbog krize u medijima koja je bila izazvana epidemijom koronavirusa.

SMCG se nametnuo kao glavna adresa za rješavanje ekonomsko-socijalnog položaja i radnih prava novinara i medijskih radnika i to su prepoznali i tzv. donosioci odluka u ovoj državi. SMCG je istovremeno za posljednje četiri godine pružio besplatnu pravnu pomoć novinarima i medijskim radnicima u preko 200 slučajeva, predložio je niz rješenje za poboljšanje medijskih zakona i propisa u Crnoj Gori i organizovao veliki broj značajnih konferencija i skupova o raznim medijskim pitanjima.

Dakle, SMCG je sada u dobrom stanju ali postoji veliki potencijal za dalji rast. Cilj nam je da što više uključimo članstvo u naše aktivnosti a naša poruka je jasna: novinari i medijski radnici u Crnoj Gori moraju jasno i glasno da govore o svojim problemima, makar upola onoliko koliko se svojim radom bore za poboljšanje položaja različitih obespravljenih grupa u našem društvu.

MONITOR: Kako ocjenjujete položaj članova Sindikata i ostalih zaposlenih u medijima? Koji su problemi sa kojima se medijski radnici najčešće susreću?

KRAČKOVIĆ: Najveći problem članova SMCG ali i velikog dijela novinara i medijskih radnika su niske plate, koje ne održavaju značaj novinarstva kao profesije.

Oko polovine novinara i medijskih radnika u Crnoj Gori prima platu nižu ili negdje na nivou prosječne u državi. Po našim podacima, svega 20-30 posto zaposlenih u medijima može se pohvaliti normalnim zaradama ali uz veliki rad. Poseban i najveći problem je kašnjenje zarada u dijelu lokalnih javnih emitera na sjeveru i jugu države gdje su pojedine kolege u zaostatku od čak godinu dana a najteže stanje u tom smislu je u Radiju Ulcinj. Takođe, u dijelu medija ne plaća se prekovremeni rad, niti isplaćuju praznične dnevnice a novinari i medijski radnici u posljednje tri godine rade mnogo više nego ranije zbog dinamične političke i ekonomske situacije u državi ali i cijelom svijetu.

Takođe, rijetki su mediji koji imaju kolektivne ugovore kojima se zaposlenima obezbjeđuje nešto veći obim prava. Dakle, situacija se ne mijenja godinama iako istraživanja SMCG pokazuju da dobar dio medija u Crnoj Gori pozitivno posluje a neki imaju i veliku dobit iz godine u godinu.

MONITOR: Nije bez značaja ni pomoć koju dobijaju mediji?

KRAČKOVIĆ: Tako je. Mediji su zbog epidemije kovida primili višemilionsku pomoć od države, država sada, osim javnim servisima, daje novac iz budžeta i privatnim medijima preko Fonda za medijski pluralizam. Mi samo tražimo da se od svega toga pravedno nagrade zaposleni jer su oni ti koji proizvode medijske sadržaje za koje njihovi mediji dobijaju sav taj novac. Pojedini mediji su to uradili ali su oni rijetki.

Nastavićemo da insistiramo da se poboljša položaj novinara i medijskih radnika u cijeloj državi jer možda nismo najvažnija profesija ali je značaj novinarstva i medija potvrđen tokom svih posljednjih burnih godina a naročito je važno podržati odgovorno i profesionalno novinarstvo u svoj ovoj poplavi lažnih vijesti, dezinformacija, hibridnih ratova i ,,zaglupljivanja masa” preko društvenih mreža. Ako ne budemo imali tačne informacije, jasno je kuda sve to vodi.

Međutim, da bismo to imali, potrebno je da imamo slobodne novinare i medijske radnike, koji su zadovoljni svojim ekonomsko-socijalnim statusom i čija se radna prava poštuju i koji mogu da izraze mišljenje o svim pitanjima unutar redakcija ali i da odbiju bilo koji radni zadatak koji znači kršenje Kodeksa novinara. SMCG je svojim predlozima koji su inkorporirani u Zakon o medijima iz 2020. obezbijedio veću nezavisnost novinara i medijskih radnika a nastavićemo da i dalje radimo na tom polju.

MONITOR: Pored radnih prava Sindikat se bavi i pitanjem bezjednosti novinara, kakvo je stanje na tom polju?

KRAČKOVIĆ: Obeshrabrujuće. SMCG od 2015. prati sve slučajeve napada na novinare, reaguje na njih i insistira kod nadležnih da se što prije riješe. Za razliku od političara koji selektivno reaguju na napade u zavisnosti od toga da li im se sviđa uređivačka politika medija iz kojeg je napadnuti novinar, SMCG je veoma konzistentan po tom pitanju i reaguje na sve napade.

U posljednje dvije godine imamo porast broja napada i prijetnji novinarima i medijskim radnicima, kao i slučajeva ometanja na radnim zadacima. Zabilježeno je skoro 50 takvih slučajeva koji su dobrim dijelom bili rezultat povećanih društveno-političkih tenzija u državi. Zahvaljujući zalaganju SMCG i NVO Akcija za ljudska prava, koje je podržalo još sedam organizacija, krajem prošle godine Skupština je jednoglasno usvojila izmjene Krivičnog zakonika kojim su povećane kazne za napade na novinare. SMCG pruža i besplatnu pravnu pomoć napadnutim novinarima u skladu sa svojim mogućnostima i nadamo se da će napada biti što manje ali i da će konačno biti rasvijetljeni i do kraja procesuirani neki od starih slučajeva napada kao što su ubistvo Duška Jovanovića, ranjavanje Olivere Lakić, paljenja vozila Vijesti, napadi na Tufika Softića…

MONITOR: Koja su glavna pitanja na čije rješavanje ćete se usmjeriti tokom svog mandata na čelu Sindikata?

KRAČKOVIĆ: Glavni cilj ostaje usvajanje novog Granskog kolektivnog ugovora u oblasti medija kojim će biti povećani koeficijenti a samim tim i zarade najvećeg mogućeg dijela naših članova ali i najvećeg mogućeg broja medijskih radnika u Crnoj Gori. Sa Unijom poslodavaca je dogovoreno da počnu pregovori i to će se uskoro desiti a nadamo se da ugovor na kraju biti i potpisan i da će biti na zadovoljstvo najvećeg dijela zaposlenih u medijima.

I dalje ćemo se boriti za veću bezbjednost zaposlenih u medijima.

Cilj nam je i povećanje broja članova SMCG i zato pozivamo novinare i medijske radnike da nam se pridruže jer kad smo zajedno – onda smo sila, a ako smo razdvojeni i posvađani – ne možemo uraditi puno na poboljšanju našeg položaja. Veliki izazov u narednom periodu ostaje nam i obezbjeđivanje finansijske održivosti Sindikata medija i dalje jačanje kapaciteta Stručne službe SMCG koja svake godine objavi nekoliko istraživanja o svim aspektima slobode medija u Crnoj Gori i dragocjen je izvor relevantnih podataka koje citiraju mnoge domaće i međunarodne organizacije.

Vjerujem da ovi ciljevi nisu nedostižni. Jasno je da će za njih biti potreban veliki rad, čvrst stav prema poslodavcima i donosiocima odluka ali i sposobnost da se kroz razgovore i pregovore nametnu rješenja koja će obezbijediti bolji položaj naših članova i medijskih radnika. Sindikat medija će, kao i do sada, beskompromisno biti uz svoje članove u borbi za bolje sjutra naše profesije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo